Kolegij Organizacija znanja Organizacija znanja Voditelj
kolegija: prof.dr. Miroslav Tuman Obavezna ispitna literatura:
Tuman, M, Boras, D.,Dovedan, Z. Uvod u informacijsku znanost,
kolska knjiga, Zagreb, 1992. Dodatna literatura (odabrana
poglavlja) za seminarske radove: Informacijske znanosti i znanje.
Zagreb: Zavod za informacijske studije, 1990.
Obavijest i znanje. Zagreb: Zavod za informacijske studije,
1990. Obrada prirodnog jezika i prikaz znanja. Zagreb: Zavod za
informacijske studije, 1993. Lasid-Lazid, J.Znanje o znanju..
Zagreb: Plan predavanja 1. Ishodini pojmovi organizacije znanja:
znanje, informacija, sustav 2. Pojam teorije i teorija
informacijske znanosti 3. Neki aspekti teorije informacijske
znanosti : Kvantitativni (formalni) pristup teoriji informacijske
znanosti infometrija. Teorija informacijske znanosti - podijeljena
i jedinstvena 4. Informacijski sustavi - neki primjeri sustava.
Informacija Informacija-kao-stvar: podatak, dokument, predmet u
informacijskim sustavima I : Zavod za informacijske studije,
1997
5. Informacija u informacijskim sustavima II: prikupljanje
informacija (zbirke), povijesni karakter (vremenitost) informacija,
neke znaajke informacijskih sustava i tipovi informacijskih
objekata 6. Konvencionalne publikacije: Metodologija znanstvenoga
rada. Oblikovanje znanstvenog lanka I: Prava pitanja - pravi
odgovori (od podruja do pitanja, od pitanja do problema; od
problema do izvora) 7. Oblikovanje znanstvenog lanka II:
evidencija, kvalifikacija). Teza i njena potpora (dobar i lo
argument, teza i
8. Nekonvencionalne publikacije: Suvremene informacijske
tehnologije. Hipertekst 9. Suvremene tehnologije i biblioteni
informacijski sustavi digitalne biblioteke 10. Informatizacija
muzejske i arhivske djelatnosti 11. Pretraivanje informacija.1
12. Automatsko indeksiranje 13. Relevantnost u informacijskim
znanostima to obrauje kolegij Organizacija znanja ? ako
organizaciju definiramo kao dovoenje u sustav, a znanje odredimo
kao informaciju u sustavu onda pojam organizacija znanja obuhvada
informacijske sustave u najirem smislu tri ishodina pojma u
prouavanju inf. sustava stoga su : znanje, informacija, sustav.
-
to je znanje? Jedna od definicija informacijske znanosti:
Informacijska znanost proizvodnje, organiziranja i razmjene znanja
bavi se naelima i metodama
- slino kao i s odreenjima informacije ne postoji opdeprihvadena
definicija znanja kao ni odreenje odnosa znanja prema drugim
temeljnim pojmovima prvenstveno informaciji - razliiti pristupi
pojmu znanja iz razliitih podruja: epistemiologije, kognitivnih
znanosti te informacijske znanosti. Epistemiologija spoznaja i
znanje - Epistemiologija (spoznajna teorija) je filozofska
disciplina koja se bavi prouavanjem znanja i spoznaje te opravdanja
vjerovanja. - Tipina pitanja: Koja su vjerovanja opravdana a koja
ne? to mogu znati (ako ita) i sl. - Tradicionalna (trodjelna)
definicija znanja daje kriterije znanja: Platon - znanje je
istinito opravdano vjerovanje - subjekt S zna p ako i samo ako: - p
je istinito - S vjeruje p - S opravdano vjeruje p - Zato pojedini
uvjeti da li su potrebna sva tri ? - Da li su dovoljna (Gettier-ov
primjer): Hrvoje gleda finale Wimbledona na TV, vidio je da je
McEnroe pobijedio, on je doista pobijedio ali televizija je grekom
prikazala prologodinje finale kada je takoer pobijedio da li Hrvoje
(S) zna da je McEnroe
2
pobjednik Wimbledona (p) ? p je istinito, S vjeruje p, S
opravdano vjeruje p. ali ipak nismo skloni da kaemo da Hrvoje zna
da je McEnroe pobijedio Kognitivna znanost: Izraunljivost i znanje
- kognitivna znanost odnosno kognitivne znanosti nisu jedno odreeno
jasno razgranieno podruje nego vie skup razliitih znanosti i
disciplina s jednom zajednikom metodologijskim naelom: raunalo je
adekvatan model ljudskog uma (duha) - relevantne znanosti su
raunarstvo, psihologija, filozofija, lingvistika, neuro-znanosti,
... - kao paradigma raunala uzima se jedna od formalizacija
izraunljivosti najede Turingov stroj - jedan od temeljnih
povijesnih radova Turingov tekst: Computing Machinery and
Intelligence (1950) igra imitacije test moe li stroj misliti -
umjetna inteligencija konstruiranje programa koji obavljaju ono to
bi kod ljudi zvali inteligentnim - znanje u kognitivnim znanostima
(ljudsko) znanje se moe predstaviti pomodu formalnog zapisa u
stroju te s njim raunati (izvoditi nova znanja, rjeavati probleme
odgovarati na pitanja, ...) - prikaz znanja razliiti sustavi za
prikaz znanja (logika, semantike mree, sklopovi (engl . frames),
...) - inenjering znanja (engl. knowledge engineering) prikupljanje
znanja za ekspertne sustave uglavnom strogo ograniena podruja
problem prikaza zdravorazumskog znanja problem sklopova (engl frame
problem) Informacijske znanosti: Informacija i znanje - Odnos
informacije i znanja sloeni i kontraverzni problem B.C. Brookes -
Brookesova temeljna jednakost K(S) + I = K(S+S) gdje je K(S)
struktura znanja, I povedanje informacije. - Struktura znanja K(S)
se mijenja u novu modificiranu strukturu znanja pomodu informacije
- jednakost implicira sljedede tri tvrdnje: 1. Informacija je ono
to povedava odnosno modificira strukturu znanja3
2. Informacije je takoer strukturirana (kao znanje) 3. Strukture
znanja mogu biti subjektivne ili objektivne (zapisane) - Znanje je
struktura pojmova povezanih s njihovim odnosima a informacija je
mali dio takve strukture Sastavnice znanja (Tuman, M. Obavijest i
znanje) - znanje je simboliki proizvod koje odreuje spoznajna,
komunikacijska, informacijska funkcija i funkcija pamdenja -
spoznajna funkcija djelatnost imenovanja i poimanja predmeta -
komunikacijska funkcija djelatnost diseminacije i distribucije -
funkcija pamdenja pohranjivanje i zatita znanja - informacijska
funkcija organizacija i selekcija znanja Izbor iz bibliografije: -
Epistemiologija: - Platon, Tetet - natuknica Knowledge u
Edwards(ur). The Enyclopedia of Philosophy - Dancy, J. Introduction
to Contemporary Epistemology - Kognitivne znanosti: - Turing, A. M.
Computing Machinery and Intelligence. Mind, LIX (236). 1950. -
Johnson-Laird, P. The Computer and the Mind An Introduction to
Cognitive Science. London: FontanaPress. 1993. - Tuman, M.
Prikazalite znanja u S. Tkalac, M. Tuman (ur). Obrada jezika i
prikaz znanja, Zagreb: Zavod za informacijske studije. 1993 -
Informacijske znanosti i znanje: - Brookes, B.C. The foundation of
information science: Part 1: Philosopphical aspects. Journal of
information Science, 2, p. 125-133 (1980) - Tuman, M. Obavijest i
znanje poglavlje Epistmologijski znanja.. Neki izvori na Internetu:
Naslov Epistemology Course url
http://truth.phil.vt.edu/4224/4224.html i socijalni postav
transfera
4
Cognitive & Psychological Sciences
http://matia.stanford.edu/cogsci/index.html
to je informacija? Informacija kljuni fenomen informacijskih
znanosti. Ne postoji opdeprihvadeno odreenje informacije mnotvo
definicija. Razni pokuaji kategorizacije definicija informacije;
est tipova odreenja obavijesti (Wersig): a) pristup putem
strukture: Struktura svijeta je informacija. Primjer: Informacija
je odnos koji postaje vidljiv kada se promjeni stanje fizikog
predmeta. b) pristup putem znanja: Znanje nastaje na temelju
informacije. Primjer: Informacija je znanje koje se prenosi
komunikacijom. c) pristup putem poruke: Informacija je poruka.
Primjer: Informacija je simbol proizveden za komunikaciju. d)
pristup putem znaenja: Informacija je znaenje pridrueno podacima
Primjer: Informacija je znaenje koje ovjek pridruuje podacima
pomodu poznatih konvencija koje slue za prikazivanje podataka. e)
pristup putem uinka (efekta): Informacija je uinak
(komunikacijskog) procesa. Primjer: Informacija je promjena znanja.
Informacija je redukcija neizvjesnosti. f) pristup putem procesa:
Informacija nije negdje ni subjektivno ni objektivno smjetena nego
je proces. Primjer: Informacija je proces u ljudskom umu kada se
spoje problem i podatak. Prispodoba: Pojam eljeza u eljezno doba i
pojam informacije u informacijsko doba (U eljezno doba nije
postojao pojmovni okvir niti teorija u kojoj bi se moglo definirati
to je to eljezo, njegov odnos prema drugim tvarima i sl. Danas ne
postoji odgovarajudi pojmovni okvir za informaciju) Pregled
znaajnijih pojmovnih okvira i teorija informacije: Shannonova mjera
informacije - Shannon, Weaver (1948) - Matematika teorija
komunikacije
- ne definira to je informacija nego daje metodologiju mjerenja
informativnosti poruke - informativnost je obrnuto oekivanje to je
manja vjerojatnost, veda informativnost
5
- informacija se mjeri uvijek u okviru komunikacijskog modela
(izvor, predajnik, kanal, prijemnik, odredite) - formalno: I(ek) =
- log2 P(ek) gdje je ek dogaaj a P njegova vjerojatnost - primjer:
bacamo novid, vjerojatnost da bude glava je 0.5 I(e) = - log2 P(e)
= - log2 P(glava) = - log2 P(0.5) = 1 bit (podsjetnik . - log x =
log(1/x) ) - entropija H ( s) P( sk ) log 2 P( sk ) gdje je s
izvor, P vjerojatnostk 1 n
- kombinatorna mjera (Kolmogorov) broj mogudnosti ne
vjerojatnost H(x) = log 2 N Semantika informacija (Carnap; Dretske;
teorija situacije) - Bar-Hillel, Carnap - Shannonova teorija OK,
ali ne daje definiciju informacije nego mjeru - Semantika
informacija je sadrana u sudu; sud je informativniji to vie toga
iskljuuje - Primjer: promatramo skup maaka i njihova svojstva:
umiljata (u), razigrana (r) i prugasta (p); npr. sud u & p
& r oznaava. Ako kaemo da je maka razigrana s time smo
iskljuili etiri mogudnosti: - r& u &p & p - r & u
& p - r&u - r & u & p - a ako kaemo da je maka
razigrana i prugasta time smo iskljuili est mogudnosti: - r& u
&p & p & p - r & u & p - r&u - r & u
& p - r&u - r & u & p - tautologija je
neinformativna; kontradikcija preinformativna da bude istinita -
Primjer 2: Izjava Ivica sjedi. iskljuuje mogudnost da Ivica stoji,
tri, lei ...; Izjava Ivica sjedi na stepenicama. iskljuuje jo vie
mogudnosti npr. da Ivica sjedi na fotelji itd. - Informacija je
sadraj suda vien kao skup stanja stvari koje sud logiki
iskljuuje.
6
- Dretske: Znanje i tijek informacija. Signal nosi informaciju
da X = x i ako i samo ako primalac vjeruje da je P(X = xi < 1)
prije primanja signala, a P(X = xi = 1) poslije. Xerox princip. -
Teorija situacije: informacijski sadraj suda; infon; situacija
Algoritamska mjera informacije (Chaitin; Kolgomorov) - Informaciju
proizvode ljudi, strojevi i svi agenti sposobni za promjenu -
Informacija se mjeri veliinom odnosno sloenodu agenta koji je
proizvodi - Univerzalna mjera za proizvoaa informacija Turingov
stroj (odnosno neka druga standardna formalizacija izraunljivosti:
- Primjer: niz 11111111... moe generirati izuzetno jednostavan
stroj; niz 01010101... neto kompliciraniji; broj (u odgovarajudem
zapisu) jo kompliciraniji; najvedi problem: sluajni brojevi -
analogija: saimanje (komprimiranje) - Algoritamska informacija niza
mjeri se minimalnim programom koji ga generira. Izbor iz
bibliografije: - Opdi pregledi: - Tuman, M. Teorija informacijske
znanosti i Uvod u informacijsku znanost (odgovarajuda poglavlja) -
Wersig, G. Information Theory. u John Feather, Paul Strugers (ur)
Encyclopedic Dictionary of Library and Information Science. London:
Routledge, 1995. - Losee, R.M. The science of Information. San
Diego: Academic Press 1990. - Shannonova teorija: - Shannon,C.E.,
W. Weaver. The Mathematical theory of communication. Urbana: Ill.
1949. - Paue, Teorija informacije - Semantika teorija: -
Bar-Hillel, Y, R. Carnap. Semantic information. The British Journal
for the Philosophy of Science 4(13): 147-157. 1953. - Dretske, F.
Knowledge and the Flow of Information. Cambridge: MIT Press. 1981.
- Devlin, K. Logic and Information. Cambridge: Cambridge University
Press, 1991. - Isreal, D, J. Perry. What is Information. Technical
report, SRI International. Neki izvori na Internetu:
7
Naslov G. Wersig, Information Theory Teorija situacije Behavior
of Information
url
http://www.inf.fu-berlin.de/~weisshuh/infwiss/papers/wersig/i
nfthe.html
http://kanpai.stanford.edu/csli/9394reps/foundations9394-stas
s.html http://www.club.innet.be/~claeys/boi/boi.html
Od samog poetka ambicija je informacijske znanosti da prikupi
znanja ostalih disciplina o informacijama i doe do opdepriznate i
valjane definicije obavijesti. Jedan od mogudih zakljuaka je da je
informacija osnovni fenomen, primitivni pojam koji se ne moe
definirati. Trojako odreenje informacije (Buckland, M. Information
and information systems) a) informacija-kao-znanje: ono to se
prenosi u procesu informiranja, to je dano kao rezultat
informacije-kao-procesa, ono to je reeno, komunicirano; novost koja
smanjuje (ili povedava) neizvjesnost b) informacija kao-proces: sam
in informiranja, komuniciranje znanja, proces kojim se mijenja ono
to netko zna kada postaje informiran c) informacija-kao-stvar:
fiziki izraena informacija-kao-znanje (kao znak, zabiljeka, tekst,
komuniciranje, tj. podatak, dokument). Ovakav pristup naglaava
razliku izmeu znanja kao neeg subjektivnog, pojmovnog u smislu
onoga to pojedinac doista zna i zapisanog znanja (recoreded
knowledge), tj. razliku izmeu znanja kao neopipljivog i njegovog
prikaza. etiri su aspekta informacije s obzirom na trojaki pristup:
Informacija Entitet Proces neopipljivo inf-kao-znanje(znanje kao
subjektivno) inf-kao-proces(bivati informiran ,znati neto)
opipljivo inf-kao-stvar(podatak, dokument ,zapis) obrada
informacija(obrada podataka, inf.-dok. sustavi, in.znanja)
U daljnjem tekstu razmatranje informacijskih sustava zasnivat de
se na danom trojakom odreenju informacije
8
to je sustav? Opdenito, sustav je skup elemenata i njihovih
odnosa. sustavi nose odreene procese, pa tako odreene
komunikacijske procese nose odreeni komunikacijski sustavi postoje
razne vrste komunikacijskih sustava; informacijski sustavi su takva
vrsta komunikacijskih sustava koji odabiru, organiziraju,
pohranjuju, diseminiraju javno znanje s ciljem da bi komunicirali s
korisnicima
javno znanje - racionalni konsenzus ideja i informacija, , tj.
korpus pisanih (objavljenih tekstova) koji su stalno podvrgnuti
novim vrednovanjima i kritikim preispitivanjima (javno znanje
valorizira se kroz komunikacijski proces, a usvaja konsenzusom) i
koji se eksponencijalno producira i prezentira. komunikacijski
proces proces prijenosa obavijesti od izvora do cilja
(Shanon-Weaverov komunikacijski model pretea je i paradigma svih
ostalih kom. modela, bavi se prvenstveno tehnikim aspektom
prijenosa obavijesti) Opdenito, tri su razine komunikacijskih 1.
tehniki (tonost prijenosa simbola) 2. semantiki (jesu li poiljalac
i primalac jednako shvatili znaenje poruke) 3. problem
relevantnosti i djelotvornosti (je li cilj postignut) Koje procese
u odvijanju komunikacijskog procesa moe nositi informacijski
sustav:? 1. odabir i nabava izvora informacija koji bi mogli
sadravati korisnike najkorisnije obavijesti za problema definirali
Shanon i Weaver:
2. prikaz ili prestrukturiranje informacija na jezik koji de
biti jasniji korisniku (sinteza, saimanje, prijevod, kritiki
pregled, prikaz najnovijeg stanja i sl.) 3. organiziranje, pohrana
i stvaranje informacijskih proizvoda (prirunici, bibliografije,
liste podataka, bilteni, saeci, periodika, kazala itd.) 4.
pretraivanje i pronalaenje informacija 5. diseminacija informacija
i davanje informacijskih usluga (poticanje korisnika na uporabu
informacija, izobrazba korisnika.) Problemima razmjene i
organizacije znanja opdenito, odnosno, preciznije, problemima
nabave, organizacije, obrade, diseminacije, koritenja i vrednovanja
informacija (tj. informacijskim sustavima) bavi se informacijska
znanost.
9
Cilj informacijske znanosti je unaprijediti razmjenu znanja meu
ljudima; pri tome se mogu prouavati samo odreene vrste
komunikacijskih procesa kao to je npr. znanstveno komuniciranje ili
to moe biti prouavanje zapisanog znanja opdenito i njegov transfer
u najirem smislu. Iako prevladava miljenje da se informacijska
znanost treba baviti prouavanjem opdih zakona svih komunikacijskih
procesa (od neformalnih do formalnih) dugo je glavni interes bio je
usmjeren na prouavanje samo znanstvene komunikacije, tj. prouavanje
neformalnih komunikacijskih procesa (pismenih i usmenih) i
formalnih posredovanih razmjenom znanstvene literature izmeu
znanstvenika i unutar znanstvenih zajednica. Opdenito: nema
konsenzusa o predmetu informacijske. znanosti., ali se smatra da
ona prouava komunikacijske procese; nije jednoznano odreeno to je
informacija, ali je prihvadena tvrdnja osnovni fenomen prouavanja
informacijske znanosti; da je informacija
nije usvojena jedinstvena teorija za prouavanje informacija u
komunikacijskim procesima, ali je usvojen pojam relevantnost
(svrhovitost) kao kljuni pojam za interpretaciju tih procesa.
postoji suglasnost u tome
Iako nema konsenzusa o tome je li informacijska znanost znanost,
da treba definirati njene teorijske osnove. Izbor iz
bibliografije:: Buckland, M. Inforamtion and information systems,
..,1991
Tuman, M, Boras, D, Dovedan, Z. Uvod u informacijsku znanost,
kolska knjiga, Zagreb, 1992 Pojam teorije i teorija informacijske
znanosti Teorija je opdenita postavka ili sustav koherentnih
postavki na osnovu kojih se objanjava neko podruje pojava
(injenica, podataka); teorija se ostvaruje u znanju kao
organizacija znanja (podataka). hipoteza koja se potvruje
promatranjem ili eksperimentom i prihvada kao objanjenje znanih
injenica; iskaz o onome to se dri za opdi zakon; koherentni skup
hipotetikih, koncepcijskih i pragmatinih principa koji formira
referalni okvir za odreeno podruje istraivanja (izvoenje principa,
formuliranje hipoteze, poduzimanje odreenih akcija).
-
Mogude je razlikovati: teoriju u irem smislu koja opisuje,
odnosno objanjava prirodu stvari nekog podruja
10
-
teoriju u uem, stroem smislu kako je koriste neke znanosti
prvenstveno matematiko-eksperimentalne prirode ije su temeljne
postavke formalno izraene i opovrgljive opdenito, dva su pristupa
unutar filozofije znanosti : pozitivistiki postavlja kao kriterij
znanosti teoriju u uem smislu (teorija je skup postavki (sudova)
koji su empirijski provjerljivi (verifikacionizam Beki krug)
odnosno opovrgljivi (Popper) i historicistiki koji smatra prethodni
previe ogranien i empirijski neadekvatan (znanstvenoj praksi) te
prihvada i teorije u irem smislu kao znanstvene
-
to je redukcionizam u znanosti? Redukcionizam opdenito jest
tvrdnja da su pojmovi i entiteti koji se koriste u formiranju
istinitih sudova u jednom podruju zamjenjivi pojmovima i entitetima
drugog podruja (npr. sociologija - psihologija - biologija-kemija-
fizika), tj. tvrdi se npr. da ne postoje zasebni kemijski pojmovi,
injenice i zakoni nego su sve svedive na pojmove i zakone fizike
Takva tendencija po kojoj i one discipline koje nisu strogo
formalnog karaktera treba svesti pod takve (pitanje drutvenog
prestia matematiko-eksperimentalnih znanosti) neodriva je;
informacijske sustave koji se temelje na pretraivanju opsluuju
ljudi kao bi omogudili drugim ljudima (korisnicima) da postanu
informirani; nije jasno kako bi ili zato takve aktivnosti ili
izuavanje njihove prirode moglo ili trebalo sliiti geometriji ili
fizici Dilema: strogost ili relevantnost (svrhovitost,
djelotvornost) mogude je usvojiti strogu, uu definiciju teorije
koja pristaje egzaktnim znanostima, ali se u tom sluaju javlja
problem kako ju primijeniti na podruje koje nije i nikada nede biti
dovoljno egzaktno za strogu teoriju koja bi bila djelotvorna u
primjeni; ili uzeti opdenitiju definiciju teorije primjenjivu na
neegzaktno podruje i s vremenom je poboljati u smislu da se uini
vie formalnom, ali jo uvijek dovoljno djelotvornom u praksi u
prouavanju informacijskih sustava primijenit demo drugi pristup jer
bi teorija u uem smislu izostavila vedi dio postavki koje
objanjavaju grupu injenica ili pojava (teorije).
-
-
Neke postavke za pojedina podruja informacijske znanosti: UPITI
korisnika u knjinicama obino se postavljaju nad specifinim
dokumentima kod korisnika vede formalne naobrazbe, dok predmetne
upite postavljaju korisnici manje formalne naobrazbe; PRETRAIVANJE
(ukljuuje indeksiranje, klasificiranje, evaluaciju pretraivanja) je
podruje koje ovisi o pojmovima otomost, svrhovitost, potpunost,
tonost, korisnost i njihovim odnosima.; odnos izmeu potpunosti i
tonosti obrnuto proporcionalan, tj pronalaenje samo relevantnih
dokumenata ne ide u prilog pronalaenju svih relevantnih dokumenata
(potpunost ili odziv, recall je broj pronaenih relevantnih
dokumenta/broj
-
11
relevantnih dokumenata; tonost ili preciznost, precizion je broj
pronaenih rel. dok. /broj pronaenih ) Podruja edukacije i
kognitivne znanosti razvila su ideje o tome kako se postaje
informiran; kognitivni autoritet pomae objanjenju zato ljudi
vjeruju informacijama koje pretrauju Koncepti proizali iz sustava
javnog financiranja objanjavaju i opravdavaju nekomercijalnu
prirodu javnih knjinica
-
to je dobra teorija? Dobra teorija je ona koja odgovara naoj
percepciju onoga o emu govori. Tako se teorija moe initi dobra u
odnosu na ono to je ved znano, a zatim se moe odbaciti kao
neadekvatna s obzirom na nove spoznaje. Teorija je uvijek
privremena. Odbacuje se ako: neka druga, nova teorija bolje
pristaje naoj percepciji stanja stvari opaanje novih objekata ne
vodi podudarnosti s originalnom teorijom ( i u sluaju da su te
percepcije krive dolazi do razvoja nove teorije, ili se naposljetku
reafiimira stara teorija)
Teorija je korisna onoliko koliko pomae u daljnjem razumijevanju
odreenih problema ili pridonosi nekim praktinim rjeenjima.
Poboljanje teorije: izuavanje i istraivanje Istraivanje je uvijek
usmjereno na rjeavanje nekog problema, praktinog ili teorijskog.
Dva tipa istraivanja: temeljno: odnosi se na bolje razumijevanje
prirode stvari, nema oitu primjenu u praksi primijenjeno: govori
kako neto uiniti bolje
Osnovne karakteristike uinkovitog istraivanja: 1. Dobro
istraivanje je orijentirano problemu. Problem moe biti teorijski
(paradoksi, nekonzistentnost) i praktian (neadekvatni alati). Ako
dio istraivanja nije formuliran kao problem, istraivanje de biti
neuinkovito. 2. Istraivanje treba biti strogo i jasno u uporabi
pojmova i termina, premda to nije jednako lako postidi u svim
podrujima 3. Treba biti kreativno, zasnovano na teorijama i
tehnikama koje se unapreuju s vremenom. 4. Glavna znaajka dobrog
istraivanja u svim podrujima je ukazivanje na proturjenosti ,
traganje za podacima koji mogu odbaciti hipotezu (npr. statistiki
testovi). Bit znanstvene metode je: odbaciti ili prihvatiti
hipotezu. Pri tome je lako nadi ono to podupire danu
12
teoriju, a puno tee kontraprimjere. Njihovo traenje je odlika
dobrog izuavanja u svim podrujima. 5. Metode istraivanja moraju
biti primjerene problemu. Uinkovit pristup jest onaj odgovarajudi u
bilo kojem podruju. Istraivanje je umijede rjeivog; u to smislu
forsiranje znanstvenih metoda matematiko eksperimentalnih znanosti
u svim podrujima ograniava slobodu i kreativnost u pronalaenju
rjeenja Izbor iz bibliografije: Metodologiju znanstvenog rada:
Michael K. Buckland and Fredric Gey. The relationship between
Recall and Precision. Journal of the American Society for
Information Science 45, no. 1 (Jan. 1994): 12-19. Neki aspekti
teorije informacijske znanosti Kvantitativni (formalni) pristup
teoriji informacijske znanosti Bibliometrija prouava kvantitativne
aspekte produkcije, diseminacije, i uporabe zapisanog znanja, to
znai bavi se kvantitativnim prouavanjem fenomena kao to su
autorstvo, izdavanje, itanje, citiranje. Ovo ukljuuje prouavanje
porasta literature o danom predmetu, obrasce distribucije
produktivnosti autora, disperziju lanaka po asopisima,
zastarijevanje literature, epidemiologiju ideja, obrasce znanstvene
suradnje, predvianja o tome tko de dobiti Nobelovu nagradu. Analize
citata i uporabe dokumenata neosporno od velike vanosti u
otkrivanju trendova u organizaciji i razmjeni znanja opdenito, ali
pri tome i dalje mogu ostati neobjanjeni stvarni uzroci i
posljedice citiranja pojedinih dokumenata. To je ono to je tee
istraiti jer nije izraunljivo. Ipak, razvoj matematikih modela i
mjerenja, te neosporno je od velikog znaaja. uporaba modela u
predvianju i odluivanju
Termin bibliometrija je prvi upotrijebio Pritchard (1969)
zamijenivi raniji termin statistika bibliografija.. Neki danas ovo
podruje ograniavaju na kvantitativno prouavanje literature u
bibliografijama, dok ga drugi autori (Brooks) vide prvenstveno
povezano s bibliotenim prouavanjima. Scientometrija ( naziv se
javlja po imenu asopisa 1977) je prouavanje kvantitativnih aspekta
znanosti. Dio je sociologije znanosti i ima primjenu u voenju
znanstvene politike. Ukljuuje kvantitativna prouavanja znanstvenih
aktivnosti, ukljuivi izmeu ostalih i publiciranje, pa se stoga u
nekom opsegu preklapa s bibliometrijom. Infometrija je prouavanje
kvantitativnih aspekta informacija u bilo kojoj formi, i u bilo
kojoj drutvenoj grupi , ne samo meu znanstvenicima. Tako se odnosi
na neformalnu i formalnu, govornu i pisanu komunikaciju. Proiruje
podruja prouavanja informacija izvan granica bibliometrije ili
scientometrije. Primjer : istraivanje trendova u istraivakoj
produktivnosti iz+meu fakulteta:13
-
produktivnost povezana sa statusom znanstvenika i akademskom
disciplinom produktivnost na poetku karijere pokazatelj kasnije
produktivnosti profesori produktivniji od asistenata povedanje
produktivnosti vie izraeno meu enama, ali su mukarci opdenito
produktivniji humanistike i prirodne znanosti produktivnije od
drutvenih citatna analiza loa kao pokazatelj kvalitete jer: lanci u
asopisima vie se citiraju nego poglavlja u knjigama, pa fakulteti
koji nemaju veliku tendenciju objavljivanja u asopisima nemaju
veliki citatni zbroj; takoer citatni zbroj pogoduje starijim
radovima jer su dulje izloeni itateljima
Premda je u praksi djelokrug infometrije vrlo irok,
bibliometrija i scientometrija su se u prolosti koncentrirale na
prouavanje matematikih modela i mjerenja u tek nekoliko jasno
definiranih podruja. To su sljededa podruja: 1. statistiki aspekti
jezika, rijei, estota fraza, i to u prirodnom jeziku i indeksima,
kao i tiskanom i elektronikom mediju; 2. karakteristike autora
produktivnost mjerena brojem lanaka, tj. stupanj suradnje; 3.
distribucija lanaka u podrujima putem asopisa 4. citatna analiza:
distribucije po autorima, lancima, institucijama, asopisima,
zemljama; uporaba u evaluaciji asopisa; kocitatno utemeljena
analize umreavanja znanstvene literature i razvoja znansvenih
podruja (podloga ovome su indeksi citata, tj. pregledi svih radova
koji u odreenom preiodu citiraju nekog autora ili neki naslov;
dobiveni su postupkom pradenja lanca citata koji se moe
organizirati kao kazalo autora ili naslova kojima su pridruene sve
reference citirane u jednom radu, npr. SCI, SSCI) 5. uporaba
zapisanih informacija: posudba knjiga i asopisa u knjinicama,
uporaba baza podataka 6. zastarijevanje literature, mjereno
uporabom i citatima 7. porast predmetne literature, baza podataka,
knjinica; razvoj novih ideja.
Dva su podruja koja nisu spomenuta, ali 1. definiranje i
mjerenje informacija
pripadaju gore navedenima
2. tipovi i znaajke mjerenja u pretraivanju informacija Prvo je
obraeno u teoriji informacija, a drugo je zastupljeno u prouavanju
pretraivanja informacija u okviru informacijske znanosti i
raunarstva.
14
Tri su imena s njihovim pionirskim radovima povezana s podrujem
koje danas nazivamo infometrijom.: 1 Lotka (1926) je istraivao
produktivnost autora u odreenom znanstvenom podruju. 2 Zipf (1949)
je istraivao distribuciju rijei u tekstu. 3 Bradford (1934) je
istraivao odnos lanaka o odreenoj temi prema vrsti i broju asopisa
u kojima se ti lanci pojavljuju. Kasniji istraivai, poopdili su i
razradili njihove modele. Brooks npr. posebice istie vanost
logaritminog i rangovnog pristupa u modeliranju informacijskih
fenomena. Izbor iz bibliografije: Information Processing and
Management, vol. 30, (1), 1992, special issue: Infometrics Tuman,
M., Boras, D., Dovedan, Z. Uvod u informacijsku znanost, poglavlje
(poglavlje 1.3. Naela i teorijske osnove), K, Zagreb, 1992 Teorija
informacijske znanosti: jedinstvena i podijeljena Na stvaranje
informacijske znanosti uticali su sljededi izvori:: 1.
informacijska tehnologija 2. dokumentacija i pretraivanje
informacija (eksponencijalni rast publikacija od 17. st. kada se
javlja asopis kao oblik znanstvenog komuniciranja) 3. niz
interdisciplinarnih znanosti kojima je komunikacija zajedniki
nazivnik: 1938. semiotika. 1939. teorija odluivanja 1944. teorija
igara i raunarstvo 1945. dokumentalistika (kasnije se u 1948.
teorija informacija i kibernetika 1950. opda teorija sustava 1951.
strukturalna lingvistika niz komunikacijskih znanosti 1961. uvodi
se naziv informacijska znanost (umjesto naziva dokumentalistika), a
1968. Ameriki institut za dokumentaciju mijenja ime u Ameriki
institut za informacijsku znanost Povijesno gledano prouavanje
informacija i informacijskih sustava utemeljeno je u razliitim
disciplinama. Ono ime se ta podruja bave nalazi se unutar inf.
znanosti ili se s njom preklapa, SAD uvodi naziv pohrana i
pronalaenje informacija)
15
pa se esto prilazi istim problemima iz razliitih perspektiva.
Takva situacija nepogoduje uspostavi identiteta i jedinstvenog
podruja informacijske znanosti.. Dijeljenje teorije izmeu podruja
sagledivo na dva naina: 1. Mogude je redi da postoji slinost izmeu
podruja infromacijske znanosti i podruja koja imaju s njom dodirnih
toaka u smislu da ispitivanje jednoga podruja moe biti od koristi
za razvoj teorije drugih podruja, i to nazvati djelomino dijeljenje
interesa. Tako se moe redi da predmetne klasifikacijske sheme imaju
neke karakteristike jezika, pa su prouavanja u lingvistici korisna
za prouavanje klasifikacijskih shema i obratno, premda to zvui
dosta nategnuto. 2. Uvjerljivije zvui da na odreenoj razini
apstrakcije, klasifikacijske sheme predstavljaju oblik jezika pa je
stoga njihovo prouavanje dio lingvistike kao i dio pretraivanja
informacija. Na isti se nain uporaba kompjutera u knjinicama moe
smatrati kao specijalnost unutar raunarstva kao i unutar
bibliotekarstva. Ovo moemo zvati djelomino podudaranje izmeu
podruja. Nedostatak jedinstvene teorije za informacijsku znanost
mogude je gledati kao nedostatak, ali i kao prednost za jedno
podruje koje je stalno izloeno novim izazovima i utjecajima
interdisciplinarnosti.. Izbor iz bibliografije: Tuman, M., Boras,
D., Dovedan, Z. Uvod u informacijsku znanost, (poglavlje 1), K,
Zagreb ARIST, vol30 (1995) www.asis.org
It contains a review by Michael Buckland and Ziming Liu of
recent literature on the history of information science as Chapter
8, pp. 385-416. . The review concludes: Information science has for
decades been ahistorical. The collective memory had been dominated
by events after 1945 and much of the historical commentary has been
anecdotal, superficial, or uncritical. The main exception has been
in writings on the history of library services, where there has
been an emphasis on institutional history. We believe that the past
five years or so has seen an important change. The quantity of work
in the history of Information Science that would command respect
from professional historians is still small, but we are encouraged
because: 1. Careful historical scholarship is being produced (e.g.
BURKE,COLIN. 1994. Information and Secrecy: Vannevar Bush, Ultra,
and the Other Memex. Metuchen, NJ: Scarecrow Press; 1994. 466p.
YATES, JOANNE. 1989 Control through Communication: The Rise of
System in American Management. Baltimore, MD: Johns Hopkins
University Press; 1989. 339p.). 2. The period before 1945 is
getting the serious attention it deserves and the notion that
Information Science began in or after 1945 is taken less and less
seriously. (e.g. FARKAS-CONN, IRENE S. 1990. From Documentation to
Information Science: The Beginnings and Early Development of the
American Documentation Institute-- American Society for Information
Science. New York, NY: Greenwood Press; 1990. 229p. OTLET, PAUL.
1990. International
16
Organisation and Dissemination of Knowledge: Selected Essays of
Paul Otlet. Translated and edited with an Introduction by W. Boyd
Rayward. Amsterdam, The Netherlands: Elsevier; 1990. 256 p.). 3.
Some of the work is broadly based, ranging over time and
specialties, addressing both ideas and techniques (e.g. RAYWARD, W.
BOYD. 1994a. Some Schemes for Restructuring and Mobilising
Information in Documents: A Historical Perspective. Information
Processing & Management. 1994; 30(2): 163-175.) 4. We detect a
greater historical awareness in general discussion of information
science (e.g. VAKKARI, PERTTI; CRONIN, BLAISE, eds. 1992.
Conceptions of Library and Information Science: Historical,
Empirical, and Theoretical Perspectives: Proceedings of the
International Conference Held for the Celebration of the 20th
Anniversary of the Department of Information Studies, University of
Tampere; 1991 August 26-28; Tampere; Finland. London, England:
Taylor Graham; 1992. 314p.). It is even clearer than before that
there is much work to be done. We do not think that readers of
ARIST will need to wait another thirty years for the next chapter
on the history of information science. Information Processing and
Management, History of Information Science. vol. 32, no. 1 (1996).
Special issue on the
Table of contents W. Boyd Rayward. 1. Introduction. W. Boyd
Rayward. 3. The history and historiography of Information Science:
Some reflections. Colin Burke. 19. The rough road to the
Information highway. Project INTREX: A view from the CLR archives.
Trudi Bellardo Hahn. 33. Pioneers of the online age. Geoffrey C.
Bowker. 49. The history of information infrastructures: The case of
the International Classification of Diseases. Spence Richards. 77.
Scientific information for Stalin's laboratories, 1945-1953.
Michael K. Buckland & Trudi Hahn, eds. Special issue: History
of Information Science. Journal of the American Society for
Information Science 48, no. 4 (April 1997): 285-379 , September
1997.
Informacijski sustavi - neki primjeri. Informacija u
informacijskim sustavima I : Informacija-kao-stvar podatak,
dokument, predmet Informacijski sustavi Sustav je opdenito skup
elemenata Sustavi nose odreene procese: u interakciji.
npr. komunikacijski proces (proces prijenosa obavijesti od
izvora do odredita) moe nositi komunikacijski sustav koji ine
izvor, predajnik, prijemnik, kanal, odredite (Shanon-Weaverov
komunikacijski model)17
-
informacija kao proces, tj. proces kojim netko postaje
informiran odvija se putem sustava unutar kojeg se informacija kao
stvar (podatak) preobliava u informaciju kao znanje
Informacijski sustavi su kao nosioci komunikacijskih procesa
vrsta komunikacijskih sustava koji odabiru, prikazuju,
organiziraju, pretrauju, diseminiraju javno znanje s ciljem da bi
komunicirali s korisnicima; to su sloeni komunikacijski sustavi jer
se komunikacija odvija posredno putem pohrane obavijesti
Informacijski sustav je skup: 1. dokumenata 2. informacijskih
strunjaka 3. materijalnih i financijskih sredstava 4. metoda
rukovanja informacijama koje omoguduju prijenos informacija od
stvaraoca do korisnika (sustav za pretraivanje informacija unutar
danog informacijskog sustava je skup pravila , metoda, postupaka za
pretraivanje informacija iz postojedih fondova u danom
informacijskom sustavu). Elementi sustava tako su takoer sustavi
koji nose odreene procese (sustav se gleda kao skup podsustava
unutar kojega izlaz iz jednog podsustava predstavljaju ulaz za
drugi podsustav). Tako se mogu sagledati sljededi procesi unutar
informacijskog sustava: 1. upit odgovor (izlaz) na elju da se neto
zna; 2. percipiranje odgovor (izlaz) na informaciju-kao-stvar
(ulaz); informacija-kao-proces ovisi o nuno o percepciji
informacije kao stvari; to moe biti promatranjem (neto je sluajno
zapaeno), komuniciranjem (prijenos informacije-kao-stvari hotimino,
tako da bude opaena) i pretraivanjem (posedna komunikacija putem
pohrane obavijesti) 3. postajanje informiranim znanje pojedinca se
mijenja kao odgovor na informaciju; informacija se promatra kao
proces putem kojega informacija-kao-stvar rezultira
informacijom-kao-znanjem 4. zahtjev za informacijom (potranja,
eng.demand) kako predvidjeti potrebe korisnika sustava u cjelini,
odgovor na ukupne potrebe korisnika sustava 5. nabava (eng.
provision) - osiguravanje sredstva kao odgovor na ciljeve i
preferencije dijelova drutva koji dodjelju resurse sustavu S
obzirom na situaciju u kojoj subjekt prima informaciju moemo
razlikovati tri vrste informacijskih sustava: Promatranje
(promatranje nekog dogaaja, eksperiment, kontemplacija)
Komuniciranje (informacija se prenosi intencionalno i manje ili vie
direktno do primaoca, kao konverzacija, pismo, predavanje) Sustavi
za pretraivanje (sakupljena i pohranjena informacija pretrauje se
od strane korisnika,)18
-
u takvoj hijerarhiji sustavi za pretraivanje mogu se promatrati
kao najsloeniji jer ukljuuju elemente pohrane i pretraivanja
obavijesti, pa je komunikacija posredna suvremeni napredak
informacijskih tehnologija naglaava potrebu za iroko primjenjivom
teorijom informacijskih sustava koja de obuhvatiti i objediniti
informacijske sustave u najirem smislu zasnivaju na tome kako:
Opdenito gledano, informacijski sustavi se 1. olakati pristup
informacijama
2. odrediti to uiniti za svaki specifini sustav u danom
drutvenom kontekstu s obzirom na problem financiranja (omoguditi
preivljavanje sustava), pa je u tom smislu potrebno razviti
opdeniti pojmovni okvir za razmatranje informacijskih sustava i
ukazati na njihove raznolikosti prije nego tono utvrditi granice
sustava. Primjeri informacijskih sustava. Management Information
System (MIS) Uredsko poslovanje (Record Management) Arhivi (mogu
znaiti arhivske zapise, zgrade, ili agencije odgovorne za odabir i
uvanje dokumenata); opdenito arhivi su dokumenti sakupljeni tijekom
voenja razliitih poslova, javnih ili privatnih i u bilo kojem
vremenu koji se uvaju kao reference; uobiajena razlika koja se daje
izmeu arhiva i poslovnih spisa je u tome to ovi posljednji slue za
tekude operacije, dok su arhivi odabrani uzorci dokumenata koji vie
nisu u tekudoj uporabi, ali se uvaju jer imaju povijesno znaenje;
arhivi uvaju dokumente kronolokim redom, a dokumenti su jedinstveni
i nepovezani Knjinice kao i arhivi ne kreiraju svoj materijal, ali
imaju vedu mogudnost odabira materijala koji nabavljaju nego
arhivi; svaki dokument u arhivu je jedinstven dok knjinice sadre
masovno proizvedeni materijal i meusobno izmjenjuju razliite
kopije; dokumenti mogu biti ureeni po razliitim kriterijima, ne
samo po originalnom poretku u kome su nastali; knjige (zanimljivi
primjerci) se mogu uvati kao muzejski objekti u knjinici Muzeji su
od posebnog interesa za prouavanje informacija zato to
predstavljaju klasu informacijskih sustava s neuobiajenim
karakteristikama; informativni materijal, informacija-kao-stvar
nije niti podatak, niti dokument nego objekt. To mogu biti umjetni
ili prirodni proizvodi. Bududi da su granini sluajevi vani za
razvoj teorije bilo kojeg podruja, muzejski informacijski sustavi
ne bi trebali biti zanemareni; opdenito, informativni objekti u
muzeju su odabrani, sakupljeni, sreeni, opisani, pretraeni,
prikazani, interpretirani tako da diseminiraju i povedavaju znanje
(ostaje nejasno gdje su granice IS).
19
Informacija u informacijskim sustavima I. informacija-kao-stvar
U okviru trojakog odreenja informacije (informacija-kao-znanje,
informacija-kao-proces, informacija-kao-sustav), informacijski
sustavi koriste iskljuivo informaciju-kao-stvar. Bududi da je
informacija-kao -znanje neopipljiva.(znanje, vjerovanje, miljenje
su osobni, subjektivni, pojmovni) da bi se komuniciralo znanje mora
biti fiziki na odreeni nain izraeno, opisano, prikazano, tj. dano
kao signal, tekst, zapisano znanje pa takav opis, izraz, prikaz
koji je opipljiv zovemo informacija-kao-stvar;
Informacija-kao-stvar ukljuuje fizike objekte koje atributivno
smatramo informacijama (pridjevamo im svojstvo informativnosti jer
imaju kvalitetu pruanja znanja, komuniciranja informacija;
instruktivni su). Informiramo se na razliite naine, putem poruke,
podatka, dokumenta, objekta, dogaaja, svega to je na odreeni nain
evidentirano, zabiljeeno i to moe utjecati na nae znanje i
miljenje. Polazedi od toga da je evidencija pojava na osnovu koje
se izvode zakljuci: indikacija, biljeka, oznaka, znak, trag,
podloga za vjerovanje, informacija bilo kao svjedoenje osobe, jezik
dokumenta, proizvodnja materijalnih objekata; ono to ima vrijednost
kao informacija o neemu tj. sinonim za informaciju kao stvar (npr.
muzejski objekt kao ono to je evidentirano od prirode ili drutva
ili dokazni materijal u pravu), razlikujemo sljedede tipove
informacija: 1. Podatak (lat. data, ono to je dano), izraz za vrstu
informacije-kao-stvari koja moe biti na odreeni nain obraena za
uporabu; znakovni prikaz injenica, pojmova i instrukcija na
formalizirani nain, a pogodan za komuniciranje, interpretaciju i
obradu od strane ljudi i strojeva 2. Tekst i dokumenti ( tekst
obino obiljeava prirodni jezik na bilo kojem mediju, dokument se
uobiajeno koristi u znaenju teksta, odnosno predmeta kao nosioca
teksta, iako nema vrste razlike u odreenju podatka, dokumenta i
teksta; tekst moe ukljuiti sliku, brojeve, zvuk) 3. Objekti ( svi
potencijalno informativni predmeti koji su skupljeni, pohranjeni,
pretraivani i istraivani u svrhu informiranja). 4. Dogaaj kao
informativni fenomen (zabiljeen putem predmeta, slike,
eksperimenta) Ne postoji jednoznano odreenje pojedinih tipova
informacije-kao-stvari.. Takoer se postavlja pitanje je koji je
generiki pojam dovoljno irok da obuhvati sve informativne stvari
(moemo li ga nazvati dokumentom ili nekako drugaije) to je dokument
(lat. docere + ment, uiti)? ono iz ega se ui; lekcija, iskustvo,
tekst, ogranienje na predmete koji nose tekst dolazi kasnije
20
-
dokument kao generiki pojam odreuje informativne fizike objekte;
primjer: divlja antilopa nije dokument ali uhvadeni uzorak nove
vrste koji je prouavan u zolokom vrtu i popisan je u katalogu
jest
O znaenju dokumenta Otlet (1934) kao jedan od zaetnika
dokumentalistike govori sljedede (1) dokumentalistika, tj.
pretraivanje i pohrana informacija tie se bilo kojeg od
potencijalno informativnih objekata; (2) nisu svi potencijalno
informativni dokumenti u tradicionalnom znaenju teksta i papira;
(3) drugi informativni objekti kao ljudi, proizvodi, dogaaji,
muzejski objekti ne bi trebali biti iskljueni. Otlet (1934)
naglaava potrebu da se dokument definira u irem smislu kao prirodni
ili umjetni proizvod, ili tekst dokument se odreuje kao fiziki
informativni objekt (muzejski predmet vredniji nego opis samog
predmeta pa ga treba smatrati dokumentom) objekti postaju dokumenti
ako se uvaju u svrhu informiranja
Opdenito, dokumentalistika ima svoju pretpovijest od 1895. kada
su P.Otlet i La Fontaine osnovali Meunarodni bibliografski institut
za obradu ljudskog znanja iz svih vrsta dokumenata (i neverbalnih
kao to su mape, slike dijagrami), s naglaskom na sadraj, a ne formu
dokumenata. Prvotno se definira kao postupak sakupljanja,
klasificiranja, distribucije svih dokumenata, svih vrsta i svih
djelatnosti.. Sadraj dokumenta tako je postao nezavisan o
dokumentu. Nakon 2.sv.rata koristi se izraz pronalaenje
informacija, zatim pohrana i pronalaenje informacija, a 1961.
dokumentalistika postaje informacijska znanost. Problem jednoznanog
odreenja razliitih tipova informacije-kao-stvari definicija:
Dokument je svaki materijalni medij kojim se prenose poruke.
Dokument je zapisana informacija koja predstavlja jedinicu u
dokumentacijskom procesu; dokumentacijsku jedinicu tvori medij,
podaci na mediju, i znaenje koje se pripisuje podacima. Dokument
nisu samo rukopis, tiskana graa, ili faktografski podaci, nego i
umjetnika djela, muzejski eksponati, arhivalije i sl.
Dokumentacijska jedinica je skup podataka ili fizika jedinica koja
je nosilac opisa dokumenta; dokument ili objekt kojemu je pridruen
opis. Jedinica je skup dokumenata ili dio dokumenta u bilo kojem
fizikom obliku koji se smatra cjelinom i kao takav tvori osnovu za
jedan jedini bibliografski opis; skup podataka to prikazuju neki
dokument u jednoj datoteci, tj. katalogu, bibliografiji, kazalu.
Svaka jedinica sadri: a) odrednicu (npr. predmetna odrednica koja
govori gdje je dokument u datoteci s obzirom na predmet koji
obrauje), b) bibliografski opis, tj. skup podataka za
identifikaciju tog dokumenta. vidljiv je iz sljededih
21
Podatak je sve to je dano (svaki predmet miljenja) te moe nositi
obavijest
Bez obzira na razliita odreenja pojedinih tipova
informacije-kao-stvari opdenito moemo redi da se u odreenju
informacije polo od toga da je informacija sve ono to moemo
promatrati kao evidenciju, zabiljeku, sve to je potencijalno
informativno neovisno o tome je li dano u nekakvoj znaenjskoj formi
pogodnoj za komuniciranje ili ne (prvo moemo smatrati informacijom
u uem smislu). Dodatno, informacija je odreena situacijom (stvar je
osobne procjene da li je neto informacija ) ili konsenzusom (neto
za to se s visokom vjerojatnodu moe redi da de se kao informacija
ostvariti u procesu informiranja, npr. knjige ili baze podataka)
Izbor iz bibliografije: Tuman, M. Obavijest i znanje. rjenik
odabranih pojmova. Buckland, M..What is a "document"? JASIS, 48
(9): 804-809 (1997). Michael K. Buckland & Trudi Hahn, eds.
Special issue: History of Information Science. Journal of the
American Society for Information Science 48, no. 4 (April 1997):
285-379 : The origins of information science and the International
Institute of Bibliography / International Federation for
Information and Documentation, W. Boyd Rayward. P. Otlet's
Mundaneum and the international perspective in the history of
Documentation and Information Science, by Isabelle Rieusset-Lemari.
Paul Otlet's book and the writing of social space, Ron Day.
Informacija u informacijskim sustavima: prikupljanje
informacija, neke znaajke sustava za pretraivanje i tipovi
informacijskih objekata Prikupljanje informacija. Zbirke ZBIRKA
(kolekcija, fond, eng. collection) je organizirani korpus
pohranjenih jedinica; usustavljeni korpus bilo kakvih objekata
(knjiga, rukopisa, slika) s odgovarajudim sustavom za pretraivanje;
skup dokumenata obino sreen po odreenom sustavu (arhiv, knjinica,
baza podataka) JEDINICA je dokument, skup dokumenata ili dio
dokumenta, u bilo kojem fizikom obliku, koji se smatra cjelinom i
kao takav tvori osnovu za jedan bibliografski opis; skup podatak to
prikazuju neki dokument u jednoj datoteci, tj. u katalogu,
bibliografiji ili kazalu. Svaka jedinica sadri; a) odrednicu, tj,
rijei koje u datoteci (katalogu, bibliografiji, kazalu) odreuju
mjesto te jedinice, b) opis (bibliografski opis, kataloni opis),
tj. skup podataka za identifikaciju tog dokumenta SUSTAV ZA
PRETRAIVANJE DOKUMENATA je skup svih pravila, metoda, postupaka za
pretraivanje dokumenata u nekom dokumentacijskom sustavu; sustav za
pretraivanje dokumenata pomodu danih deskriptora (kljueva ili
oznaka) a prema postavljenom zahtjevu korisnika.
22
Arhiv (zbirka spisa, isprava; pismohrana, pismara) skup starih
dokumenata trajne vrijednosti sauvanih, sa ili bez selekcije, od
onih koji su odgovorni za njihovo stvaranje, ili su ih naslijedili
radi koritenja; ustanova koja obavlja slubu zatite, tj. prikuplja,
preuzima, struno obrauje, i uva arhivsku grau (stare dokumente) i
stavlja je na raspolaganje korisnicima; odjel ustanove u kojem se
uvaju dokumenti, (spisi, isprave i sl. ) nakon to je neki postupak
ili proces dovren. Arhivi mogu biti dravni (nacionalni, savezni),
centralni, specijalni, arhivske zbirke. Knjinica je svaka
organizirana zbirka tiskanih knjiga i serijskih publikacija ili
bilo kojih drugih grafikih ili audiovizualnih dokumenata;
organizacija ili dio organizacije iji je glavni cilj stvaranje
knjinice (zbirke dokumenata) njezino odravanje, te davanje na
koritenje takvih dokumenata koji mogu zadovoljiti informacijske,
znanstvene, obrazovne ili kulturne potrebe korisnika. Prema vrsti
korisnika i strukturi fondova postoji vie vrsta knjinica:
nacionalne, visokokolske, specijalne, narodne, kolske.
Dokumentacijski centar je organizacija koja obavlja poslove
prikupljanja, selekcije, obrade, pohrane i pretraivanja dokumenata,
ali i izrade saetaka, izvadaka, kazala, i sl. te diseminira
dokumente da odgovori na zahtjeve korisnika za odreenim sadrajem;
organizacija koja obavlja sve dokumentacijske funkcije te obrauje i
diseminira informacije na razliitim razinama. Prema svom
organizacijskom statusu dokumentacijski centar moe biti jedinica,
odjel, sluba. Baza podataka je organizirani skup podataka
pohranjenih na raunalu Bibliografske baze podataka nastaju
akumuliranjem bibliografskih zapisa (skupova podataka o
dokumentima) Opdenito: Naziv zbirka upuduje na : materijal
(informacija-kao-stvar) organizaciju materijala (nain upravljanja
zbirkom); dakle, postoji vieznanost koja se odnosi na prikupljeni
materijal kao neto fiziko ili na nain na koji je ono ureeno
(naglasak na procesu )
-
u raunarskoj terminologiji to znai da ne govorimo ne samo o
datotekama nego i o njihovoj organizaciji, o tome kako su meusobno
ureene (Operacijski sutav)
Zbirku moemo promatrati: 1) kao materijal koji ini zbirku (
politika razvoja zbirke - odabir materijala i tehnike za
vrednovanje pojedinih zbirki); 2) s obzirom na ulogu sakupljanja
per se u opskrbi informacijskih sustava etiri uloge zbirki
(meusobno povezane): 1. uvanje materijala (pitanje: to se ini vanim
da bi se sauvalo) 2. izdavanje materijala (kako olakati pristup
dokumentu) 3. identifikacija (izrada bibliografskih opisa
dokumenata)
23
4. simbolika uloga (drutveni status i presti bez obzira na
koritenje samog materijala, muzeji i knjinice) S povedanjem broja i
sloenosti informacijskih sustava mijenja se vanost i povezanost
pojedinih uloga: razvoj kooperativnih zbirki omoguduje njihovu
specijalizaciju u aktivnostima uvanja i ujedno proiruje kapacitete
slubi u cjelini; odnos izmeu naslova i kopija unutar i meu zbirkama
odreuje opseg uloge uvanja (puno kopija, malo naslova, ili puno
naslova malo kopija) posredno dolaenje do materijala (katalozi) i
razvoj informacijskih tehnologija utiu na porast vanosti
identifikacijske uloge (on-line katalozi, OPAC) preklapanje i
slinost fondova vodi smanjenju vanosti uloge izdavanja
-
Vana su pitanja gdje locirati zbirku (utjecaj geografske
lokacije s obzirom na osjetljivost materijala ) i kako urediti
jedinice unutar zbirke (npr. kronoloki poredak, predmetno ureenje i
sl. Izbor iz bibliografije:: Michael, K. Buckland. Information and
information systems, 1991 Michael K. Buckland. What will collection
developers do?. Information Technology and Libraries 14 (1994):
155-159.
Summary: What would libraries' collection developers do if and
when the emerging environment of networked electronic resources
were to lead to the absence or reduced significance of local
library collections? Collection developers partition the universe
of documents, privileging selected documents for acquisition and
retention. Their selections of documents, based on expected demand
and perceived value, direct the actions of libraries' technical
services staff. A comparable selective privileging of documents,
based on demand and value, and a similar direction of a reoriented
technical services activity appears needed for networked electronic
resources. Collection developers will be needed for value-based
privileging more than for demand-based decisions. What collection
developers will do, procedurally, in the future with the new
technology can be expected to differ in various ways from what was
done in the past with the old technology: 1. Hitherto the
privileging of documents has been dominated by a binary division:
Items acquired for the local collection and those not acquired or
not retained. In the environment of networked resources any such
abrupt division seems improbable. A much finer gradation of degrees
of accessibility and privileging seems likely. 2. Hitherto all
users of a given library have been supplied with one and the same
collection. This "one-collection-for-all" approach has been
technologically inevitable, but it is Procrustean rather than
democratic or egalitarian, since different users have different
needs and users are unlikely to be equally well served by what the
collection contains or by the way it is arranged. The popularity of
branch and departmental libraries arises from their being
customized to special needs as well as from geographical
convenience. With the new technology, different forms of
24
access (multiple "clients") can be designed for different
interest groups within the local population served. 3. Because of
the inherent localness of local collections, collection development
work has been specific to each location and has resulted in massive
geographical inequalities in library holdings. Library users with
similar interests but located at different sites have received
radically different service. With the new technology it may well be
that the task can and will become more specific to topical areas
than to locality, which opens new opportunities for cooperative
efforts. Similar forms of access could be shared by those with
similar interests but who are at different locations. 4. Because
the evaluative, privileging role will no longer be combined with
catering to demand, it will become a separate task and, therefore,
a performance with greater visibility and accountabilityas has
already happened for catalogers. 5. The notion of "materials
budget" will evolve. Historically a component of the cost of making
privileged documents more accessible, a different deployment is
inevitable if the traditional purpose is to be sustained in a
changed environment. What collection developers will do depends on
how one regards what they do now. At the superficial, procedural
level, it seems that there will be a much reduced need for
employment. But if we are to take seriously the purposes underlying
the procedures used in the development of local collections, then,
while new and different technology brings new and different
procedures, the fundamental purposes and the expertise needed for
selection (as opposed to acquisition) remain crucial. So, too, in
this redesigned environment will the dependence of technical
services on what collection developers do. Tuman, M. Obavijest i
znanje rjenik odabranih pojmova.
Povijesni karakter informacija u informacijskim sustavima
(vremenitost znanja) Povijesni karakter (vremenitost) informacija
oituje se kroz: a) zastarijevanje dokumenata ne zastarijevaju svi
zapisi jednako brzo (zastarijevanje dokumenta ovisi npr. o podruju,
puno bre zastarijevaju dokumenti u prirodnim nego u drutvenim
znanostima, npr. fizika bre nego povijest, kemija opet bre od
fizike, filozofija gotovo uopde ne; zastarijevanje literature mjeri
se npr. njenom porabom od strane korisnika i citatnim analizama;
dananji suvremeni sustavi za pretraivanje sortiraju traene
dokumente po vremenu nastanka, datumu izdavanja i sl.) protok
vremena u arhivistici prema nekim teoretiarima ima smjer iz
bududnosti ka prolosti; teorija o tri stupnja dokumenata u vremenu:
aktivni dokumenti (sadanjost), poluaktivni (bliska prolost),
neaktivni (dokumenti koji ved pripadaju prolosti ili povijesti)
-
b) naglaenu posrednost komunikacije putem sustava za
pretraivanje pretraivanje informacija je komunikacija kroz vrijeme
jer nema izravne veze izmeu izvora i primaoca poruke;
diskontinuitet i posrednost komunikacije osigurava njeno
odgaanje
25
-
posrednost komunikacije putem sustava za pretraivanje uvjetuje
to da inf. strunjaci tek nagaaju potrebe bududih korisnika
(predvianje potreba slubi na osnovu iskustva; pitanja koje vrste
informacija i kakve pristupe informaciji osigurati ukljuuju problem
pronalaenja relevantnih dokumenata - kako postidi to vedu
podudarnost opisa dokumenta i upita korisnika).
Tipovi sustava prema nekim znaajkama informacija (izvoru,
obliku, jedinstvenosti) Informacijski sustavi razlikuju se s
obzirom na: 1. izvor informacije: je li informacija proizvedena
unutar sustava ili je zaprimljena izvana 2. oblik informacije: jesu
li to kodirani podaci , tekst ili predmeti 3. jedinstvenost: je li
materijal jedinstven ili umnoen Usporedimo li prethodno navedenih
pet informacijskih sustava prema ovim kriterijima, vidimo da je
stupanj slinosti sljededi: Management Information System (MIS)
imaju najmanje slinosti s ostalima (informacije su sastavljene
unutar sustava ili izvor samo djelomino dijeli s poslovnim
spisima,); muzeji su posebni u tome to su njihove informacije
predmeti, slini su knjinicama u tome to informacije zaprimaju
izvana, ali su za razliku od bibliotenog materijala primjerci
jedinstveni; u tome su slini arhivima ali arhivi za razliku od
knjinica nemaju toliku slobodu u odabiru materijala. Izbor iz
bibliografije Buckland, M.Information and information systems,1991
Tuman, M.. Vremenitost znanja prilog teoriji o vremenskoj strukturi
znanja, U: Obavijest i znanje, Zavod za informacijske studijem
Zagreb, 1990.
Tipovi informacija u informacijskim sustavima etiri tipa INDOK
objekata (razlikuju se s obzirom na materijalno ostvarenje znaka u
okviru semioloke analize informacijskih objekata). Uspostavljajudi
odnosa izmeu nosioca oznake i znaka razlikujemo: arhitektura
(podudarnost nosioca i oznake) govor (ukljuivanje ) slikarstvo
(preklapanje) pismo (iskljuivanje, znak nema veze s nosiocem)
Atributi znakovnih elemenata (sadraja, izraza, nosioca oznake)
kriterij trajnosti ili trenutanosti nosioca oznake (trajnost
dokumenta je nuna za ostvarenje sustava za pretraivanje)
26
-
kriterij replikabilnosti ili ne sadraja (govor kao replikabilan,
jezik skulpture ne) kriterij diskretnosti ili analognosti
izraza
etiri vrste informacijski formi i njihove karakteristike s
obzirom na atribute elemnata znaka: prostorni i plastini objekti
(trajni, nereplikabilni, analogni) auditivni (trajni, replikabilni,
analogni) vizualni (trajni, nereplikabilni, diskretni) tekstualni
(trajni, replikabilni, diskretni)
Izbor iz bibliografije: Tuman, M. Teorija informacijske
znanosti. kolska knjiga, Zagreb, 1991 (poglavlje Tipovi
informacijskih formi). Informacijske tehnologije Informacijske
tehnologije kao alati za rukovanje informacijama danas se uobiajeno
vezuju uz elektronike medije, ali u irem smislu informacijska
tehnologija je bilo koja tehnologija za rukovanje informacijama
(olovka, papir, kartica, mikrofilm, elektroniki mediji), preciznije
informacijom-kao-stvari. Elektroniki dokumenti, osim to zahtijevaju
dodatnu opremu, imaju sljedede znaajke po kojima se suvremene
informacijske tehnologije razlikuju u odnosu na prethodne: 1.
podaci ne moraju biti lokalno smjeteni 2. uporaba viekorisnikih
sustava 3. olakana naplata usluga 4. mogudnost revizije dokumenata
Suvremene informacijske tehnologije omogudile su: razvoj stolnog
izdavatva, multimedije i elektronikog izdavatva. S pojavom
elektronikog izdavatva i Interneta javljaju se 1. elektroniki
asopisi za razliku od elektronikih verzija tiskanih asopisa koje se
ne razlikuju od svojih tiskanih izdanja osim to im je omogudena
brza i jeftina elektronika dostava (to pak ukljuuje dodatni problem
autorskih prava) elektroniki asopis je organiziran kao hipertekst
(Hypermedia Joyce Sudies, HJS, 1995) multimedija se javlja kao
dodatak tekstu i nadilaenje ogranienja konvencionalne
publikacije
-
27
2. elektronike verzije knjiga s pojavom stolnog izdavatva
javljaju se elektronike verzije konvencionalnih knjiga u kojima su
ASCII tekstovi razdijeljeni u vorita informacija definirana vie
strukturalno nego sadrajno (prema poglavljima ulomcima i sl. ) a
hijerarhijska tablica sadraja koja se koristi u konvencionalnim
publikacijama dana je kao niz veza (kao u elektronikim izdanjima
asopisa); itanje takve publikacije svodi se na pradenje tablice
sadraja za navigiranje i prelaenje vorova u linearnom redoslijedu
originalne publikacije dananje tzv. elektronike verzije knjiga
sofisticiranije su jer iako koriste postojedi linearni tekst
razdijeljen u strukturalno dobivene vorove i osiguravaju
navigiranje putem sadraja, dodatno sadre veze koje upuduju na
ljude, mjesta, dogaaje, teme (popisi likova, dogaaj, komentara,
mjesta) u knjizi; time se nadilazi kronoloki red u konvencionalnoj
knjizi pa je u tom smislu elektronika verzija bogatija
hipertekstualno obiljeavanje tiskanih knjiga ima autorska prava
-
-
3. elektronike knjige prave elektronike knjige sastavljene su iz
djelida, a ineraktivnost se javlja kao glavna prednost elektronike
publikacije u elektronikim knjigama informacije je podijeljena na
blokove teksta koje zovemo vorovima, i ti su vorovi povezani na
temelju odabira autora suprotno ostalim vrstama elektronikih
publikacija, povezivanje je napravljeno tako da ohrabri
jedinstveno, osobno i po mjeri itatelja ugoeno pregledavanje
knjige; svaki itatelj odreuje vlastitu stazu kroz priu na temelju
istog poetnog scenaria (Afternoon: A Story , Michael Joyce, 1987)
elektronike knjige: ovdje je informacija, upotrijebi je ako eli
tradicionalno izdavatvo: ovdje je informacija koju ja (autor) eli
da vidi
-
Zajednika obiljeja elektronikih publikacija razlika izmeu
elektronikog asopisa i elektronikih formi knjiga ili pravih
elektronikih knjiga je uglavnom u veliini i sloenosti; jedan broj
elektronikog asopisa je zbirka brojnih, zasebnih mini-hipertekstova
dok je elektronika knjiga puno vie samo-integrirana opdenito: sva
elektronika izdanja pomak su s linearnog sekvencijalnog
predstavljanja informacije, padaju korisniku slobodu u
pregledavanju teksta, to vrijedi i za konvencionalne publikacije
ali je pronalaenje informacija znatno oteano
-
Tehnike pojedinosti - elektroniko izdavatvo temelji se na
dijeljenju informacija na blokove, tj. vorita i njihovo povezivanje
na neki nain putem jezika za oznaavanje kao to su HTML; SGML
28
Zakljuak Prednosti elektronikog izdavatva: brza distribucija i
auriranje, povezivanje informacija, kontrola itatelja nad tekstom
Nedostatak: problem zagaenja informacijama (information pollution)
na Internetu: 1) kvantitativan prenapuenost informacijama (jeftina
proizvodnja i distribucija dokumenata) 2) kvalitativan (nedostatak
recenzija) Suvremeno bibliotekarstvo: kako omoguditi olakani i
selektivni pristup informacijama putem suvremenih tehnika za obradu
teksta i prirodnog jezika Izbor iz bibliografije (digitalne
biblioteke) : Michael K. Buckland and Christian Plaunt, On the
Construction of Selection System. Library Hi Tech, 12:4, 1994.
Michael K. Buckland. What will collection developers do?,
Information Technology and Libraries, September, 1995 Virginia E.
Ogle and Robert Wilensky. Testbed Development Project, D-Lib
Magazine, July 1996, ISSN 1082-9873. for the Berkley Digital
Library
to je hipertekst? Hipertekst se definira kao tekst koji nema
ogranienja linearnosti. Analogno tome moemo ga odrediti kao tekst
koji u sebi sadri veze na druge tekstove , odnosno druge dijelove
istog teksta. Takvi dijelovi teksta nazivaju se vorovima (nodes)
koji se definiraju kao jedinice obavijesti. Mogu biti unutarnji ili
vanjski (unutar istog teksta ili u nekom vanjskom tekstu). Skup
vorova ini bazu podataka, a vorovi i njihove veze zajedno ine mrenu
strukturu. Hipertekst je, kao to je sluaj s mnogim raunarskim
tehnologijama, bio teorijski odreen znatno prije no to li su
stvoreni tehnoloki uvjeti njegovoga ostvarenja. Jo 1945. godine
Vannevar Bush (Bush, 1945.) zamislio je ureaj za unapreenje
ovjekovih intelektualnih sposobnosti MEMEX: "Consider a future
device for individual use, which is a sort of mechanized private
file and library. A MEMEX is a device in which an individual stores
all his books, records, and communications, and which is mechanized
so that it may be consulted with exceeding speed and flexibility.
It is an enlarged intimate supplement to his memory." Izraz
hipertekst stvorio je dvadeset godina kasnije Ted Nelson (Nelson,
1965.) te ga definirao kao: ... a body of written or pictorial
material interconnected in a complex way that it could not be
conveniently represented on paper. Premda danas postoje brojne
definicije hiperteksta, koje naglaavaju njegove razliite aspekte,
mogude je, unato nepostojanju konsenzusa oko jedinstvene
definicije, odrediti njegove bitne
29
znaajke. Te znaajke mogude je podijeliti u tri skupine: s
obzirom na nelinearnost, na ustroj te na izvedbene uvjete.
Nelinearnost i nesekvencijalnost hiperteksta: Iako su nelinearnost
i nesekencijalnost povezani, nelinearnost naglaava njegovu mrenu
strukturu (ideje multilinearnosti, vorova, veza i mrea zamjenjuju
ideje centra, margina, hijearhije i linearnosti) kao matricu
informacija (Moulthrop) dok nesekvencijalnost (Balasubramanian)
naglaava nepostojanje unaprijed utvrenoga reda itanja dokumenta.
Zbog nadilaenja linearnosti, koje se u konvencionalnim dokumentima
naznauje fusnotama, neki slikovito definiraju hipertekst kao
uopdenu fusnotu (De Bra). Ustroj hiperteksta: hipertekst se sastoji
od vorova (engl. nodes) odnosno blokova ili tekstova meusobno
vezanih poveznicama. vor obino sadri jednu ideju odnosno pojam, a
moe sadravati i podatak o vrsti informacije (engl. type) koju
sadri, na primjer zakonski lanak (Rao & Turoff, 1990).
Izvedbeni odnosno tehnoloki uvjeti: za hipertekst je nuna tehnoloka
podpora raunar, raunarski sustav sposoban za brz i razgranat
prijenos tekstualnih elemanata, u svrhu pomaganja miljenja i
komunikacije; mehanizam koji omogudava strojno podrano povezivanje
komadidaka teksta (Conklin, 1987); uporaba raunara za prevladavanje
linearne, ograniene i fiksirane kvalitete tradicionalnoga teksta)
naime, hipertekst je baza podataka (baza podataka u kojoj korisnik
moe pomodu unakrsnih uputnica (cross-references) skakati na druge
dijelove baze ),on se ne moe ispisati kao konvencionalna
publikacija (ne moe biti tiskan kao konvencionalna (papirnata)
publikacija)
Metodologija znanstvenoga rada I. Problem razgranienja znanosti
od pseudo-znanosti Kako je mogude razlikovati prave znanosti poput
fizike od pseudo-znanosti poput astrologije?;Razliiti pokuaji
definiranja kriterija znanstvenosti, to se rauna kao znanost a to
ne.: Logiki pozitivizam: verifikacionizam Beki krug skupina
filozofa, matematiara, fiziara sredinji interes bio im je jedinstvo
znanosti i problem odreivanja znanstvene metode. Glavni kriterij u
razgraniavanju znanosti od pseudo-znanosti i opdenito smislenih od
besmislenih sudova (iskaza, reenica) je kriterij provjerljivosti
(verifikaciije): svaki smisleni sud (dakle i teorija) mora modi
biti empirijski provjerljiva. Tako, na primjer, sudovi metafizike
poput Sve je sa svim povezano. nisu (ni u naelu) provjerljivi dok
su zakoni i teorije fizike ili biologije provjerljivi. K. Popper:
opovrgljivost Filozof znanosti, roen u Beu, vedinu znanstvene
karijere proveo u Londonu.
30
Za razliku od logikog pozitivizma glavni kriterij nije
provjerljivost nego opovrgljivost. Znanstvenici postavljaju smione
hipoteze, koje se u usporedbi s realnodu mogu opovrgnuti ali ne i
verificirati (problem indukcije). Tako je mogude razlikovati prave
znanosti od njenih imitacija (pseudo-znanosti) poput psihoanalize i
marksizma (oni nisu opovrgljivi). Razvoj znanosti se ne odvija tako
da se induktivno generaliziraju zakoni i teorije koje se potom
provjeravaju nego se smiono predlau nove teorije koje su potom
podlone opovrgavanju. T. Kuhn: znanstvene paradigme Ameriki filozof
znanosti, najpoznatije djelo: Struktura znanstvenih revolucija. Na
temelju prouavanje povijesti znanosti predloio model znanstvenoga
napretka u razvoju znanosti izmjenjuje se razdoblja normalne
znanosti i revolucionarne znanosti. Svakom znanodu vlada odreena
znanstvena paradigma koja predstavlja pojmovni okvir kao i skup
metoda i postupaka unutar kojih se znanost odvija, ona odreuje ne
samo nain na koji znanstvenici promatranju podatke nego i same
podatke. Tijekom razdoblja normalne znanosti paradigma je zatidena
od opovrgavanja (falsifikacije) kontra-primjeri se promatraju kao
anomalije kojima de se nadi objanjenje. No, kada se pojavi nova
teorija koja bolje objanjava empirijske podatke dolazi do promjene
paradigme klasian primjer zamjena Newtonove fizike Einsteinovom.
Razliite paradigme nemaju zajedniku mjeru te nisu jednostavno
usporedive niti je jednostavno redi koja je bolja relativiziranje
razlike znanosti i pseudo-znanosti. Problem vrednovanja znanosti
Vrednovanje znanosti u najvedoj mjeri temelji se na objavljivanju
znanstvenih radova dictum: publish or perish (objavljuj ili
propadni). Postoje razliiti kriteriji vrednovanja znanstvenog rada
a dva glavna se temelje na imbeniku utjecaja (impact factor)
asopisa u kojem je pojedini lanak objavljen odnosno citiranosti
autora u drugim znanstvenim lancima. Oba kriterija su povezana
bududi da se impact factor rauna na temelju citiranost, naime, za
svaku godinu ukupan broj citata u toj godini koji citiraju lanke iz
posljednje dvije godine dijeli se s brojem lanaka koje je mogude
citirati u te dvije godine. Najpoznatija ustanova koja se bavi ovim
podrujem je Institute for Sciencetific Information koji objavljuje
Science Citation Index i Current Contents. Podjela publikacija
Dokument svaki materijalni medij koji sadri informaciju (prenosi
poruku) Publikacija umnoeni dokument Uobiajena podjela: prema
sadraju, vremenu i obliku prema sadraju: 1. primarne sadre
neposredne rezultate znanstveno-istraivakoga rada 2. sekundarne
sadre preglede i skradene prikaze radova iz primarnih publikacija
(referentni asopisi, bibliografije, enciklopedije i sl)
31
3. tercijalne razliita kazala i vodii do sekundarnih i primarnih
dokumenata (tekudi indeksi, biblografije o bibliografijama,
adresari, katalozi) prema vremenu 1. vremenski omeene publikacije
(monografska graa) 2. vremenski neomeene publikacije (periodika i
kontinuacije) prema obliku 1. konvencionalne publikacije nije
potrebno nikakvo tehniko pomagalo za njihovo koritenje, pisane
prirodnim jezikom 2. nekonvencionalne publikacije zapisane umjetnim
jezikom te (uglavnom) trebaju tehniko pomagalo za njihovo itanje
(diskete, CD, i sl) Podjela (znanstvenih) lanaka a) Izvorni
znanstveni lanak - sadri novi doprinos znanosti b) Pregledni lanak
- cjelovit (povijesni ili kritiki) pregled objavljene literature za
odreeni problem ili temu c) Struni lanak - pridonosi razvoju struke
bez rezultata izvornih istraivanja d) Prethodno priopdenje - sadri
nove znanstvene informacije autorova istraivanja koje je u toku i
to u formi rezultata i zakljuaka Problem podjele i klasifikacije
znanosti Problem s izrazom znanost razliita znaenja u razliitim
jezicima i kulturama. Izbor iz bibliografije: Popper, K. Logika
znanstvenog otkrida Kuhn, T. Struktura znanstvenih revolucija
Losee, John. 1993. A Historical Intorduction to th Philosophy of
Science. Oxford: Oxford University Press. OHear, A. 1990.
Introduction to the Philosophy of Science. Oxford. Clarendon Press.
S. De Price. Little Science, Big Science and Beyond WWW od
Institute for Sciencetific Information: http://www.isinet.com/
Tuman, Boras, Dovedan. Uvod u informacijsku znanost
Metodologija znanstvenoga rada II. Pisanje znanstvenoga rada,
dio 1. Ovdje demo razmotriti poetni dio pisanja znanstvenoga rada
kako pronadi podruje, kako postaviti prava pitanja te kako
definirati znanstveni problem. Iako ne postoji recept po
kojemu32
bi se mogao jednostavno napisati dobar rad mogu se dati neke
upute i napomene koje de znanstveniku poetniku olakati problem
pisanja (prvog) znanstvenog rada. Ovdje demo se preteno sluiti
izvrsnim udbenikom o metodologiji znanosti Booth, W. C., Colomb, G.
G., Williams, J. M. (1995) The Craft of Research Chicago:
University of Chicago Press. Osim potrebe da se naui osnovama
znanstvenoga rada to je bitno svima koji se planiraju baviti
znanodu studentu informacijskih znanosti koji slua predmet
Organizacija znanja pisanje znanstvenoga rada je vano iz jo barem
dva razloga. Prvi je to to su znanstveni radovi i znanstvene
informacije predmet bavljenja nae struke, te je potrebno poznavati
njihovu unutarnju strukturu. Drugi, vie pragmatian razlog, je
obveza studenata da u okviru svoga seminarskog rada napiu mali
samostalni znanstveni rad. Ovaj tekst bi trebao pomodi u tome. Kako
pronadi temu Od interesa do teme Ukoliko nemate zadanu temu (engl.
topic) rada prvi korak je njeno pronalaenje. To moe biti
frustrirajude ako ne moete nadi niti jednu temu ili ako se ne moete
odluiti izmeu brojnih tema. U svakom sluaju najbolje je podi od
vlastitog interesa. Ukoliko pronaete temu koja vam je interesantna
i intelektualno stimulativna biti de vam lake potruditi se da
napiete orginalan rad. Ako ne moete pronadi temu koja vas
interesira pokuajte sljedede: prelistajte udbenike i knjiga iz ireg
podruja u kojem traite temu (u konkretnom sluaju Tuman: Obavijest i
znanje; Teorija informacijskih znanosti (prvi dio)) (pokuajte u
planu predavanja pronadi ue literature temu) otiite u knjinicu
(Sveuilinu) - pronaite sekundarnu literaturu iz podruja te
proitajte saetke radova - prelistajte knjige iz podruja - pitajte
knjiniara da vam pomogne pretraujte Internet: - upisujte kljune
rijei koje vam se ine zanimljive vezano uz sustave za pretraivanje
- pogledajte u popis hostova iz informacijskih znanosti -
pretplatite se na jednu od lista iz informacijskih znanosti Od ire
do ue teme Poto ste pronali temu iz koje planirate pisati, velika
je vjerojatnost da je ona preiroka. Jedno od heuristikih pravila:
tema je vjerojatno preiroka ako je moete izrazitu u manje od etiri
pet rijei. Znanstveni rad se razlikuje od poglavlja ili
potpoglavlja enicklopedije upravo po strogoj33
podruje koje vas interesira; te iz dodatne
odreenosti teme. Navest demo neke primjere kako se tema moe
suziti (iz The Craft of Research):
ira tema Slobodna volja i povijesna neizbjenost u Tolstojevom
Ratu i miru
Suena tema Sukob slobodne volje i povijesne neizbjenosti u
Tolstojevom opisu tri bitke u Ratu i miru Doprinos vojske razvoju
DC-3 u ranim godinama komercijalnog zrakoplovstva
Povijest komercijalnog zrakoplovstva
U konkretnom sluaju teme iz organizacije znanja, na primjer tema
Internet i organizacija znanja ili Organizacija znanja na Internetu
je preiroka a dala bi se suziti na npr. Razlike organizacije znanja
u konvencionalnim okrujima i na Internetu. Takoer ako dok je tema
Bradfordov zakon preiroka tema Valjanost Bradfordovog zakona u
lingvistci ili Doprinos Bratfordovog zakona razvoju kvantitavnih
metoda u informacijskim znanostima je dovoljno uska. Od ue teme do
pitanja Poslije definiranja ue teme iz koje se pie rad, sljededi je
korak preobliiti temu u (istraivako) pitanje. Pravo pitanje je to
to bi trebalo voditi istraivanje i pisanje znanstvenoga rada. Ako
vam niti jedno interesantno pitanje nije oigledno pokuajte s
mehanikim postavljanjem tko, to, kada, gdje i da li pitanja.
Pitanja moete organizirati iz sljedede etiri perspektive: 1. Koji
su dijelovi vae teme i koje su vede cjeline kojoj tema pripada? 2.
Koja je povijest teme i kojoj iroj povijesti ta povijest pripada?
3. Koje kategorije se mogu nadi u temi i koje su ire kategorije
stvari kojoj ona pripada? 4. emu koristi tema i kako je moete
iskoristiti? Pokuajte predi sa tko, to, kada, gdje pitanja na kako
i zato pitanja. Probajte pronadi pitanje koje vas najvie zanima i
intelektualno stimulira.
34
Od pitanja do njegovog znaaja Poto ste formulirali pitanje,
makar u poetnom (radnom) obliku trebate ga na neki nain motivirati.
To esto moe biti vrlo teko, pogotovo dok ne doete do relativno
kasnog razdoblja u vaem projektu gdje razmotrite posljedice koje bi
trebao imati odgovor na to pitanje. Pokuajte razmisliti kako bi vae
pitanje moglo biti interesantno i drugima, a ne samo vama. Tri
koraka od teme do pitanja Dosadanje upute za pisanje znanstvenoga
rada dale bi se svesti na sljededa tri koraka: Korak I. Imenujte
temu Na samom poetku pisanja znanstvenoga rada, poto ste pronali (i
suzili temu) trebali bi imenovati temu. Pokuajte je izraziti u
reenici sljededeg oblika: Ja prouavam/radim na/studiram ________.
Korak II. Predloite pitanje to je ranije mogude pokuajte postaviti
pitanje o vaoj temi te proirite gornju reenicu na: Ja
prouavam/radim na/studiram ________ jer elim saznati
tko/to/kada/gdje/da li/zato/kako ________. Korak III. Motivirajte
pitanje Posljednji, najtei korak je da motivirate pitanje, da bi se
reenica proirila u: Ja prouavam/radim na/studiram ________ jer elim
saznati tko/to/kada/gdje/da li/zato/kako ________ da bi razumio
kako/zato ________. Spojena zajedno, gornja tri koraka odgovaraju
sljededoj pranci: 1. Imenujte temu (Ja prouavam/radim na/studiram
________) 2. Postavite pitanje (jer elim saznati
tko/to/kada/gdje/da li/zato/kako ________) 3. Motivirajte pitanje
(da bi razumio kako/zato ________.) Na primjer (iz the Craft): 1.
Ja prouavam postupak popravljanja sustav hlaenja 2. jer elim
saznati kako strunjaci za popravljanje analiziraju kvarove 3. da bi
razumio kako projektirati raunalni sustav koji moe dijagnosticirati
i sprijeiti kvarove. ili
35
1. Ja radim na motivaciji Roosveltovih ranih govora 2. jer elim
saznati jesu li su predsjednici od tridesetih godina koristili te
govore da najave novu politiku 3. da bi razumio kako je televizija
utjecala na naine pridobivanja podrke biraa. Od pitanja do
znanstvenog problema uiniti pitanje znaajnim za iru znanstvenu
zajednicu, a ne samo puka znatielja pojedinca Metodologija
znanstvenoga rada II. Pisanje znanstvenoga rada, dio 2. Poto ste
odabrali temu znanstvenoga rada, te je definirali (vidi Pisanje
znanstvenoga rada, dio 1.) slijedi daljnje pronalaenje
informacijskih izvora te pisanje samoga rada. Bududi da demo se
pronalaenjem informacija baviti zasebno, ovdje demo razmotriti kako
(sadrajno) pisati znanstveni rad kako postaviti tvrdnju i
oblikovati dobar argument. Ovdje takoer vrijedi napomena da ne
postoji recept kako napisati znanstveni rad. Ipak, mogude je dati
uputnice i analizirati strukturu argumenta koja vrijedi za vedinu
znanstvenih radova te tako pomodi istraivau poetniku u pisanju
svoga (prvoga) znanstvenoga rada. Temeljna stvar koja mora biti
eksplicitno iskazana u svakom radu je tvrdnja (engl. claim). U njoj
je izraeni sredinja teza rada, ono to istraiva tvrdi, porie ili
stavlja u pitanje. Tvrdnja se moe formulirati na temelju pitanja
(vidi dio 1.). Uz tvrdnju obavezno dolazi evidencija odnosno razlog
zato vjerujemo u tvrdnju. Dakle, osnovna struktura argumenta
odgovarala bi sljededoj shemi: tvrdnja evidencija Na primjer: Kia
je juer padala(tvrdnja) jer su ulice mokre(evidencija). ili HTML je
najraireniji jezik za pisanje nekonvencionalnih
publikacija(tvrdnja) jer se cjelokupno izdavatvo na Internetu
odvija pomodu njega(evidencija). odnosno Bradfordov zakon ne
vrijedi u podruju formalne lingvistike (tvrdnja) jer je istraivanje
pokazalo drugaiji raspored relevantnih lanaka (evidencija).
Sljededi korak je potpora (engl warrant) tvrdnje i evidencije. Nain
na koji je evidencija relevantna za tvrdnju. Ona je obino izraeno u
nekome opdenitom principu, prirodnom zakonu a esto se podupire na
itavu teoriju odnosno paradigmu neke znanstvene discipline Primanje
informacija Primanje informacije (informacije-kao-stvari) nuan je
uvjet postajanja informiranim i tradicionalno gledano predstavlja
posljednji dio komunikacijskog procesa. Mogude je, meutim, i ire
gledanje pa se tako prema Wersigu (1979) razlikuju sljededi naini
primanja informacije:36
1. zapaanje (to je opdenito bilo kakvo primanje
informacije-kao-stvari, osjetilno reagiranje na hotimino ili
nehotimino odaslane informacije) 2. komunikacija (podskup zapaanja
koji ukljuuje intencionalnu komunikaciju, primanje hotimino
odaslanih informacija) 3. pretraivanje (poseban sluaj zapaanja pri
emu je informacija-kao-stvar sakupljena i pohranjena kako bi bila
dostupna putem sustava za pretraivanje) Odnos izmeu komunikacije i
pretraivanja je dvojak. Konvencionalno gledano, pretraivanje
informacija moe se promatrati kao poseban sluaj komuniciranja
(misli se na intencionalnu komunikaciju) zato to su pohranjeni i
pretraivani predmeti obino one stvari koje su prvenstveno
namijenjene komuniciranju, npr. razliita korespodencija, znanstvena
literatura i sl. Meutim, za razliku od njih muzejski predmeti su
prirodni i umjetni proizvodi sakupljeni radi komuniciranja u
bududnosti, a njihova prvotna svrha nije bila u tome da se neto
izrazi i poalje kao informacija, komunikacija. Nadalje,
komuniciranje se moe sagledati trojako: kao direktna komunikacija
bez posrednika; indirektna komunikacija koja moe ukljuiti viestruku
pohranu i odailjanje informacije (npr. dostava pisama); indirektna
komunikacija pri emu je informacija pohranjena i zatim se pretrauje
na korisnikov zahtjev (npr. elektronska pota). S prelaskom od
direktne na indirektnu komunikaciju smanjuje se kontrola poiljaoca
nad porukom (postavlja se pitanje je li poruka stigla pravom
primaocu, ili su je dobili i oni kojima nije namijenjena) pa se
tako u sustavima za pretraivanje informacijski strunjaci i slube
javljaju kao posrednici koji preuzimaju kontrolu nad porukom (ona
vie ne pripada iskljuivo poiljaocu). No bez obzira na pripadajude
posebnosti, granica izmeu komunikacije i pretraivanja informacija
nije uvijek lako odrediva. Npr., u nastojanju da se pretraivanje
informacija izdvoji kao oblik komuniciranja postoji i spomenuti
problem informiranja putem sakupljenih predmeta (npr. u muzejima)
koji, iako nisu prvotno nastali u svrhu komuniciranja, mogu biti
informativniji od samih zapisa o njima. Opdenito, u primanju
informacije moe biti zastupljeno vie procesa od kojih je tek prvi
navedeni nuan uvjet koji mora biti prisutan bez obzira na ostale
aktivnosti (npr. suvremeni sustavi za pretraivanje tiu se svih pet
aktivnosti): 1. osjetilno primanje informacija (nehotimiono ili
hotimino odaslanih) 2. traenje informacija (postavljanje pitanja)
3. traenje i pretraivanje (putem sustava za pretraivanje) 4.
pretraivanje sakupljenih i ureenih predmeta (prikaz informacija u
svrhu uinkovitog pretraivanja) 5. prestrukturiranje informacija (u
svrhu olakanog pretraivanja) Literatura: Buckland, M. Information
and Information Systems. Praeger Publishers, New York,1991.
37
Pretraivanje informacija Tipovi pretraivanja Nazivi pretraivanje
dokumenata i pretraivanje teksta gledano kroz povijest nisu
sinonimi jer je pretraivanje dokumenata nekada znailo prvenstveno
pretraivanje offline dokumenta (npr. lanaka u asopisima). Kako su u
novije vrijeme suvremene informacijske tehnologije omogudile
pohranu i pretraivanje punoga teksta online, pretraivanje
dokumenata nije vie nuno razlikovati kao poseban tip pretraivanja u
odnosu na pretraivanje teksta. Osim toga, pretraivanje informacija
koje se takoer koristi u znaenju pretraivanja dokumenata, moe se
uzeti kao zajedniki naziv koji obuhvada sve, od pretraivanja
podataka, do pretraivanja znanja. Stoga se unutar podruja
pretraivanja informacija mogu razlikovati sljededi tipovi
pretraivanja: Pretraivanje dokumenata: Odnosi se na korisnika koji
eli neto pronadi, saznati, itajudi o tome. Pri tome je vano uzeti u
obzir da korisnik ne trai konkretne injenice ili odgovor na pitanje
kao to je to sluaj u pretraivanju podataka ili znanja. to vie, ak i
ako ima u glavi sasvim odreena pitanja, cilj je ne samo odgovoriti
na njih nego i na neka druga koja mogu biti sugerirana itanjem
dokumenta. To znai da se prilikom pretraivanja dokumenata
uspostavlja odnos izmeu informacijske potrebe korisnika i
informacije u dokumentu pri emu one nisu direktno raspoloive
sustavu. Pretraivanje podataka: Informacije su u datoteci
strukturirane po odreenim svojstvima koja unaprijed ograniavaju i
preciziraju pojmovne kategorije upita, pa su i upit i odgovor
eksplicite izraeni. Pretraivanje znanja: Odnosi se na pretraivanje
baza znanja tako da se na postavljeno pitanje moe dobiti odgovor
putem danog mehanizma zakljuivanja. Ekstrakcija informacija:
Ukljuuje u odreenoj mjeri razumijevanje teksta i ekstrakciju
podataka potrebnih za neku svrhu. Pretraivanje su, ograniivi se na
tekst, uspjeno definirali Belkin i Croft (1987) odredivi ga kao
sredstvo za identificiranje, pretraivanje i i/ili rangiranje
tekstova (ili surogata tekstova ili dijelova teksta) u zbirci
tekstova koji mogu biti relevantni za postavljeni upit (ili korisni
za rjeenje odreenog problema). Tehnike za pretraivanje posebice su
vezane uz problem usporedbe prikaza upita s prikazom teksta za neku
odreenu svrhu. Pretraivanje dokumenata moe se temeljiti na: 1.
stvarnim, fizikim atributima primjerka (sirove injenice dane na
dokumentu, npr. rijei na naslovnoj stranici ili u tekstu) 2. opisu
dokumenta i njegova konteksta (autorstvo, izdavanje, odnos s drugim
dokumentima) 3. opisu sadraja onoga o emu je dokument pri emu se za
prikaz znanja, odnosno sadraja teksta mogu koristiti jednostavno
rijei iz naslova ili teksta, dakle fiziki atributi (1)
38
Opdenito, pretraivanje informacija (u smislu pretraivanja
teksta) je zadatak pronalaenja relevantnih dokumenata iz korpusa
tekstova koji predstavljaju odgovor na korisnikovu informacijsku
potrebu. Od vremena kada se uvodi naziv pretraivanje informacija
(nakon 2.sv.rata) pa do danas bilo je nekoliko znaajnih razvojnih
etapa u ovom podruju. Tako se nakon osnovne operacije pretraivanja
javljaju dodatne aplikacije koje olakavaju centralnu proceduru
podudaranja ("matching") upita i dokumenta ko to su npr.:
Kategorizacija prethodno kategoriziranje dokumenata prema nekom
zatvorenom skupu kategorija Filtriranje - razdvajanje dokumenata po
profilima korisnika od koji svaki odraava fiksnu informacijsku
potrebu korisnika Grupiranje distribucija dokumenata u grupe na
osnovu sadraja Grupiranje u klastere slini dokumenti su grupirani
zajedno po odreenom kriteriju radi uzastopnog pregledavanja ili
pretraivanja
Treda razvojna etapa ukljuuje primjenu pretraivanja informacija
i na druge medije osim teksta ( npr. pretraivanje slike, zvuka i
sl.) Prikaz i podudaranje dokumenta i upita Na vrlo apstraktnoj
razini pretraivanje informacija izgleda kao jednostavna
tehnologija: korisnik na odreeni nain izrazi ono to eli i sustav
uzvrada traene dokumente. Ipak, vano je uoiti da postoji mnogo
stupnjeva slobode u izraavanju koji nisu (tehniki) vezani sa samom
operacijom pretraivanja: 1. u vedini sluajeva korisnici ne znaju to
zapravo ele i u toku pretraivanja istrauju prostor dokumenata 2.
ako korisnik i savreno zna to eli i to izrazi tono, teko je
oekivati da autor dokumenta koristi istu terminologiju za isti
sadraj. 3. korisnik moe biti zainteresiran samo za podskup sadraja
dokumenta pa operacija podudaranja i o tome treba voditi rauna. 4.
najkompliciranije je to to se radi o prirodnom jeziku i u upitu, i
u tekstu, to ukljuuje mnotvo problema koji se odnose na strojnu
obradu prirodnoga jezika (npr. razliiti tipovi vieznanosti,
varijabilnost u izraavanju, neprecizno izraen upit, redukcija
dokumenta pri indeksiranju i opdenito problem odabira kljunih rijei
za opis sadraja dokumenta). Neki pristupi prikazu dokumenta Iako je
pretraivanje dokumenata vezano za problem podudaranja upita sa
skupom dokumenata, u praksi se radi o podudaranju prikaza upita s
prikazima dokumenata. Prikaz i nain njegova ostvarenja stoga su
osnov u izradi bilo kojeg sustava za pretraivanje.
39
Najpopularniji prikaz teksta je prikaz u vidu skupa indeksnih
termina koji moe biti na razini rijei (pojedinane rijei ) ili na
pojmovnoj razini (grupe rijei ili fraze). Za indeksiranje je mogude
koristiti kontrolirani rjenik kao i rijei iz dokumenta (u sluaju
automatskog indeksiranja). Literatura: Buckland, M. Information and
Information Systems. Praeger Publishers, New York, 1991. Lewis,
David D., Sparck Jones, K. Natural Language Processing for
Information Retrieval. Technical Report. University of Cambridge,
1993. Smeaton, Alan F. Information Retrieval: Still Butting Heads
with Natural Language Processing. Technical Report. Dublin City
University, 1997.
Konvencionalni sustavi za pretraivanje: pretraivanje teksta
metodom invertnog indeksiranja Pretraivanje dokumenata radi
odgovora na informacijski zahtjev korisnika u osnovi se temelji na
izraunavanju slinosti izmeu upita i pohranjenih jedinica teksta u
pripadajudem sustavu. Cilj je pronadi one jedinice koje se ine u
dovoljnoj mjeri sline postavljenom zahtjevu. Bududi da to mogu biti
nestrukturirane tekstovne jedinice, rezultat pretraivanja ovisi o
sadraju pohranjenih tekstova. Direktna usporedba teksta dokumenta i
zahtjeva stoga nije pogodna. U praksi se radi lakeg pretraivanja
informacijski zahtjev obino prikazuje kao formalno iskazan upit, a
dokumenti se prikazuju skupovima kljunih rijei, deskriptora ili
indeksnih termina koji se nekad nazivaju vektori termina (term
vectors). Ovi termini mogu biti dani bez procjene vanosti za prikaz
sadraja teksta ili mogu biti izmjereni. To znai da im se pridruuju
vrijednosti koje odraavaju njihovu relativnu vanost za sadraj
dokumenta u odnosu na pripadajudi tekst i zbirku u cjelini. Upit
takoer mo
![kompletna skripta [reprint] · upotrebljava se za neprofitne organizacije, posebno javne i državne službe. U drugom značenju ističe se sadržajna i funkcijska razlika između](https://img.pdfslide.net/doc/110x75/5e18b4e74c619e4af223ef00/kompletna-skripta-reprint-upotrebljava-se-za-neprofitne-organizacije-posebno.jpg)
