15
TOPLINSKA OBRADA TOPLINSKA OBRADA -> je postupak u kojem se predmet namjerno podvrgava temperaturno-vremenskim ciklusima kako bi se postigla željena mikrostruktura a time i željena svojstva (mehanička, fizička, kemijska) TEMELJNI PARAMETRI POSTUPKA: - temperatura - vrijeme (trajanje) Iz ovih se osnovnih parametra postupka T.O. izvodi parametar: = -> brzina ohlađivanja/ugrijavanja Tehnologije poput lijevanja, kovanja, valjanja i zavarivanja nisu toplinske obrade jer im temeljna svrha nije promjena mikrostrukture (svojstva), nego promjena oblika. ϑ T.O. - temperatura toplinske obrade UGRIJAVANJE – trajanje do trenutka kada površinski slojevi postignu ϑ T.O. PROGRIJAVANJE – trajanje od trenutka kada površina postigne ϑ T.O. do trenutka kada slojevi i jezgra postignu tu istu temperaturu GRIJANJE – ugrijavanje + progrijavanje DRŽANJE – trajanje boravka predmeta na ϑ T.O. HLAĐENJE – trajanje snižavanja temperature sve dok se ne postigne: ϑ jezgre = ϑ površine = ϑ okoliša

Skripta Moja toplinska obrada ispit

Embed Size (px)

DESCRIPTION

skriptatoplinska2011

Citation preview

  • TOPLINSKA OBRADA

    TOPLINSKA OBRADA -> je postupak u kojem se predmet

    namjerno podvrgava temperaturno-vremenskim

    ciklusima kako bi se postigla eljena mikrostruktura a

    time i eljena svojstva (mehanika, fizika, kemijska)

    TEMELJNI PARAMETRI POSTUPKA:

    - temperatura

    - vrijeme (trajanje)

    Iz ovih se osnovnih parametra postupka T.O. izvodi parametar:

    =

    -> brzina ohlaivanja/ugrijavanja

    Tehnologije poput lijevanja,

    kovanja, valjanja i

    zavarivanja nisu toplinske

    obrade jer im temeljna

    svrha nije promjena

    mikrostrukture (svojstva),

    nego promjena oblika.

    T.O.- temperatura toplinske obrade

    UGRIJAVANJE trajanje do trenutka

    kada povrinski slojevi postignu T.O.

    PROGRIJAVANJE trajanje od trenutka

    kada povrina postigne T.O. do

    trenutka kada slojevi i jezgra postignu

    tu istu temperaturu

    GRIJANJE ugrijavanje + progrijavanje

    DRANJE trajanje boravka predmeta

    na T.O.

    HLAENJE trajanje sniavanja

    temperature sve dok se ne postigne:

    jezgre= povrine= okolia

  • KALJENJE KALJENJE je postupak toplinske obrade koji se sastoji od naglog ohlaivanja (gaenja)

    austenitiziranog elika

    POSTUPAK KALJENJA:

    1) ugrijavanje na temp. austenitizacije (a) i

    progrijavanja

    2) dranja na temp. austenitizacije

    3) gaenja

    UVJETI ZAKALJIVANJA ELIKA:

    1. postojanje transformacije F->A

    2. dovoljno veliki sadraj ugljika

    3. ugrijavanje u A-podruje

    4. vrlo brzo hlaenje -> kako bi se sprijeila difuzija ugljikovih atoma iz austenitne reetke i

    omoguilo prisilno zadravanje u novonastaloj tetragonalnoj (martenzitnoj) reetci

    AUSTENITIZACIJA

    A.1. PARAMETRI AUSTENITIZACIJE

    I. Temperatura austenitizacije a

    a) podeutektoidni elici: a = A3+(3070 oC)

    b) nadeutektoidni elici: a = A1 + (5070 oC)

    Podaci iz TTT dijagrama, dijagrama stanja, prirunika,

    preporuka proizvoaa elika.

    Dranje na temperaturi austenitizacije (ta) = f (sastava,

    polazne mikrostrukture)

    II. Reim ugrijavanja na temperaturu austenitizacije

    a) Konstrukcijski elici predgrijavaju se ovisno o Cekv (broj i temperatura predgrijavanja):

    = +

    5+

    4+

    3+

    10+

    5+ 0.5

    5+

    5+

    10+

    10

    Najvei sadraj elementa do kojeg vrijedi prethodna jednadba:

    %C %Mn %Cr %Mo %Ni %V %Si %Ti %W %Al

    0,9 1,1 1,8 0,5 5 0,25 0,5 0,5 2 2

    Potrebno predgrijavanje u ovisnosti o Cekv:

    < 0,55 > 0,55

    predgrijavanje nije potrebno predgrijavanje na 400500 oC

    sporo grijanje

    uz predgrijavenje

  • Reim ugrijavanja na temperaturu austenitizacije se odreuje kako bi se toplinska obrada izvela

    najkvalitetnije mogue. Prilikom odreivanja reima ugrijavanja razlikujemo:

    A. tehniki moguu brzinu grijanja -> to je brzina koja zavisi o instaliranoj snazi, opremi, mediju, masi

    are i rasporedu obratka u ari

    B. tehnoloki dozvoljenu brzinu grijanja -> to je najvea brzina grijanja koja jo uvijek osigurava

    toplinsku obradu obratka bez pojava pukotina

    b) Alatni elici se predgrijavaju prema sljedeim preporukama:

    1. predgrijavanje na 400500 oC (sve vrste alatnih elika)

    2. predgrijavanje na 860880 oC (visokolegirani alatni elici sa a = 9601150 oC imaju 1. + 2.

    predgrijavanje)

    3. predgrijavanje na 1050 oC (brzorezni elici imaju 1. + 2. + 3. predgrijavanje)

    III. Vrijeme austenitizacije (vrijeme grijanja)

    Za odreivanje vremena grijanja koriste se razliite analitike i numerike metode:

    POJAVE PRILIKOM ZAGRIJAVANJA Toplinska naprezanja

    =

    Ovise o:

    - vrsti materijala (, E)

    - debljini obratka

    - brzini grijanja

    - koef. prijelaza topline ()

    - koef. topl. dilatacije (rastezanja) ()

    Ako:

    topl > Rp0,2 -> dolazi do trajne deformacije

    topl > Rm -> dolazi do loma

    2) Analitike

    Smoljnikov, Ordinanz metoda

    =

    ,

    odreivanje vremena grijanja na temelju

    kemijskog sastava, dimenzija obratka te

    sredstva (medija) kod zagrijavanja

    - samo za kratke obratke (za duge postoje

    druge formule)

    Newton metoda

    =

    ln

    1) Numerike

    - MKE (Metoda konanih

    elemenata)

    - MKV (Metoda kontrolnih

    volumena)

    - MKD (Metoda konanih

    diferencija)

    Strukturna naprezanja

    - prilikom prelaska: F, P, (K) A

    V specifina

    zapremnina

    (pm3)

    K udarna

    radnja loma (J)

  • A.2. IZBOR I PARAMETRI ZATITNE ATMOSFERE

    Vrste zatitnih medija u toplinskoj obradi:

    a) plinske zatitne atmosfere (aktivne ili inertne)

    b) rastaljena sol

    c) fluidizirane kupke

    d) vakuum kao zatita

    AKTIVNE PLINSKE ZATITNE ATMOSFERE

    - sadre plinske komponente koje mogu reagirati s povrinom elika i izazvati nepoeljne

    reakcije oksidacije i razugljienja povrine obratka (snienje tvrdoe, Rd i intenzivnosti

    grijanja) pa se zato sastav ove atmosfere prilagoava sastavu elika i temperaturi obrade

    VRSTE AKTIVNIH PL. Z. ATMOSFERA:

    a) EGOZERMNA ATMOSFERA

    - kod nje se toplina oslobaa

    - jeftina, sprjeava oksidaciju, razugljiuje neke . (nizak C-pot.)

    - koristi se za toplinsku obradu elika s niskim %C i kod Cu

    b) ATM. NASTALA DISOCIJACIJOM METANOLA (CH3OH)

    - CH3OH + Q CO + H2

    - pougljiuje (visok C-pot.)

    c) ATM. NASTALA DISOCIJACIJOM AMONIJAKA (NH3)

    - nastaje disocijacijom amonijaka (na temp. 850-950 oC)

    2NH3 + Q N2+3H2 - daje visoku istou i konstantan sastav

    - koristi se za svjetlo kaljenje i arenje visokoleg. i nehr. .

    d) ENDOTERMNA ATMOSFERA

    - kod nje se dovodi toplina

    - redukcija i pougljienje (visok C-pot.)

    - koristi se za svjetlo kaljenje i arenje elika, svjetlo lemljenje Cu ili Ag

    e) SINTETIKA ATMOSFERA

    - dobiva se ubacivanjem pojedinanih komponenti direktno u pe: N2 (tekui preko isparivaa)

    + neki ugljikovodik (metanol, propan)

    C-potencijal -> onaj %C

    koji isto eljezo primi

    u termodinamikoj

    ravnotei s ispitivanom

    plinskom atmosferom

    (ako je C-potencijal >

    sadraja C nastupa

    pougljienje, a ako je

    obrnuto onda

    razugljienje povrine

    elika)

    Plinske atmosfere

    koje saadre > 5%

    CO+H2 su zapaljive,

    a mogu biti i

    eksplozivne pri

    temp. < 750 oC zbog

    ega je potreban

    ureaj za prekid

    dotoka smjese !!

  • Metode ispitivanja C-potencijala atmosfere:

    a) direktne

    - ispitivanje Fe-folijom, ispitivanje mjerenjem elektrinog otpora (to je onaj %C tanke folije od

    nelegiranog niskougljinog elika kojeg e u uvjetima ravnotee i kod odreene temperature

    taj elik primiti od atmosfere-medija)

    b) indirektne

    - odreivanje %CO2 plinskim analizatorom, odreivanje temperature roenja plinske

    atmosfere (odnosno sadraja vlage u atmosferi), ispitivanje sadraja kisika ''kisikovom

    sondom''

    INERTNE ZATITNE ATMOSFERE

    - ne mogu reagirati s povrinom elika

    - Ar, He, Kr, Xe, Ne, N2

    - primjenjuju se za kaljenje elika

    VAKUUM KAO ZATITA

    - pod vakuumom podrazumijevamo pritisak plina ispod atmosferskog (jako razrijeena zrana

    atmosfera -> malo kisika i vodene pare -> nema oksidacije i razugljienja)

    A.3. UREAJI ZA GRIJANJE

    PLAMENE PEI

    a) Sa zatitnom atmosferom (ili bez nje) grijane plamenom iz plemenika (prirodni plin, loivo

    ulje)

    b) Sa zatitnom atmosferom, grijane zraenjem iz cijevnih grijaa (prirodni plin, smjesa propana

    i zraka)

    ELEKTRINE PEI

    a) Elektrine pei bez zatitne atmosfere za poputanje i arenje ispod A1

    b) Elektrine pei s plinskom zatitnom atmosferom za austenitizaciju i toplinsko-kemijske

    obrade (inertni plinovi i aktivne plinske atmosfere)

    Postizanje i odravanje

    zahtijevanog C-potencijala

    atmosfere postie se poveanjem

    ili smanjivanjem protoka pojedinih

    plinskih komponenti u ovisnosti o

    temperaturi.

    razugljienje

    pougljienje

  • VAKUUMSKE PEI

    VAKUUM podrazumijevamo kao pritisak plina ispod atmosferskog (jako razrijeena zrana

    atmosfera malo kisika i vodene pare -> nema oksidacije niti razugljienja)

    - u njima se mogu austenitizirati: alatni elici (12% Cr za hladni rad, topli rad, brzorezni elici),

    nehrajui elici, legirani elici za poboljavanje, vatrootporni elici

    KARAKTERISTIKE:

    - toplinska obrada se vri na tlaku do 10-4 mbar

    - max < 1200 (1350) oC

    - koriste se inertni plinovi (H2, He, N2, Ar)

    - ohlaivanje se vri na tlaku pohl=120 bar

    KUPKE

    a) Fluidizirajue kupke

    UREAJI ZA UGRIJAVANJE S VISOKOM GUSTOOM ENERGIJE

    - kratkotrajno ugrijavanje

    - plameno, indukcijsko, LASER-skim i elektronskim snopom

    MEHANIZMI IRENJA (IZMJENE) TOPLINE:

    1) Kondukcijom (provoenjem) kroz krutine, kapljevine i plinove

    koeficijent vodljivosti topline (W/mK)

    c specifini toplinski kapacitet (J/kgK)

    2) Konvekcijom (komeanjem) kapljevitih i plinovitih estica (prirodna i prinudna)

    - prisutna samo ako nije vakuum u pei

    koeficijent prijelaza topline (W/m2K)

    3) Zraenjem (radijacijom)

    emisijski faktor

    Dijagram postupka kaljenja brzoreznog elika u vakuumskoj pei

    a) Solne kupke

  • B.1. SREDSTVA GAENJA 1) Sredstva s vrelitem ispod temperature austenitizacije elika - vodena otopina 10% NaCl i 3% NaOH - otopine polimera u vodi - otopine ulja s vodom - ulja za kaljenje

    2) Sredstva s vrelitem iznad temperature austenitizacije elika (ne podlijeu Leidenfrost-ovom

    fenomenu) - rastopljene soli (nitridi, nitrati) - fluidizirane kupke (korund, Al2o3 fluidiziran duikom)

    3) Tehniki plinovi i vakuum - inertni plinovi (N2, He, H2) - zrak

    Leidenfrostov fenomen: temperatura vrelita < a

    B.2. FAZE PRI GAENJU U SREDSTVU KOJE PODLIJEE LEIDENFROSTOVOM

    FENOMENU

    I. FAZA PARNOG OMOTAA

    - nastaje na poetku gaenja kad se oko obratka stvara parni omota koji

    sprjeava odvoenje topline

    II. FAZA VRENJA

    - nastaje kad dolazi do raskidanja parnog omotaa i postizanja najveeg

    odvoenja topline iz obratka

    III. FAZA HLA ENJA KONVEKCIJOM

    - nastaje na zavretku gaenja kad se vrijednost temperature obratka spusti do

    temperature vrelita sredstva za gaenje

    B.3. UREAJI ZA GAENJE - bazeni za gaenje, solne kupke,

    fluidizirane kupke - hladne komore (u dvokomornim

    peima) - stolovi i palete za hlaenje na zraku

    B.4. TEHNIKE GAENJA 1. Uranjanjem

    a. direktno gaenje b. slomljeno gaenje (ugljini,

    niskolegirani elici) c. gaenje u toploj kupki (legirani

    elici) 2. Prskanjem

    a. prskalica (kod povrinskog kaljenja)

  • B.5. PARAMETAR GAENJA

    koeficijent vodljivosti topline (W/mK)

    H intenzitet hlaenja (na temelju njega se moe odrediti vsr, vmax)

    DUBOKO HLAENJE

    - eliminizacija AZ

    - postie se dimenzijska stabilnost

    - eliminacija zaostalih naprezanja

    - moe se koristiti smjesa suhog leda i

    alkohola ili ukapljeni duik

    KALJIVOST ELIKA KALJIVOST je svojstvo elika da ga se gaenjem s a:

    zakali postigne to viu tvrdou na povrini

    prokali postigne to jednoliniju tvrdou na poprenom presjeku

    MIKROSTRUKTURA ZAKALJENOG ELIKA: M + (Az) + K (K'')

    Zakaljivost elika ovisi o udjelu ugljika u eliku!

    krivulja poprima horizontalni tijek jer s porastom

    sadraja ugljika u eliku, raste i udio zaostalog austenita u

    kaljenoj strukturi, a on ima niu tvrdou od martenzita pa

    utjee na prosjenu tvrdou elika

    Tvrdoa potpuno zakaljenog elika ovisi o:

    - sadraju ugljika koji je na temperaturi austentizacije otopljen u primarnom austenitu

    - intenzivnosti gaenja (treba gasiti nadkritino da bi se postigla maksimalno postiziva tvrdoa)

    STUPANJ ZAKALJENOSTI

    (PROKALJIVOSTI): je omjer dobivene

    tvrdoe nakon kaljenja i maksimalno

    postizive tvrdoe

  • PROKALJIVOST ELIKA Na prokaljivost elika utjee:

    - dimenzije predmeta (manje dim. bolja prok.)

    - intenzitet gaenja odnosno sredstvo za geenje

    (int. gaenje bolja prok.)

    - duljina trajanja inkubacije austenita

    JOMINY METODA - eksperimentalno utvrivanje prokaljivosti uzoraka kaljenjem valjkastih uzoraka propisanih

    dimenzija te zatim gaenja (vodom, uljem) sredstvom koje ima odreenu intenzivnost

    ohlaivanja

    - rezanjem tako zakaljenih uzoraka primjenom reznih ploa uz intenzivno hlaenje dobivaju se

    popreni presjeci uzoraka na kojima se ispituje tvrdoa

    POPUTANJE ELIKA POPUTANJE je postupak ugrijavanja kaljenog elika na neku temperaturu ispod A1 u svrhu:

    - povienja ilavosti

    - snienja zaostalih naprezanja M

    - postizanja dimenzijske postojanosti

    Poputanjem se sniava tvrdoa!

    A loe prokaljiv elik

    B srednje dobro prokaljiv elik

    C jako dobro prokalljiv elik

  • Procesi poputanja elika se odvijaju u tzv. stadijima:

    I. Prvi stadij poputanja (100200 oC)

    zbog difuzije ugljikovih atoma iz martenzitne reetke, oni atomi ugljika koji su potpuno izali

    iz martenzitne reetke spajaju se sa eljezom u tzv. prelazni -karbid (Fe2 , 4C)

    RASTE -> udarni rad loma (K)

    PADA -> tvrdoa (HRC); volumen (c/a stupanj tetragonalnosti pada)

    II. Drugi stadij poputanja (200320 oC)

    dolazi do pretvorbe nelegiranog i niskolegiranog zaostalog austenita u bainit

    Az B''

    - dolazi do nepovratne krhkosti

    RASTE -> volumen (c/a stupanj tetragonalnosti pada)

    PADA -> udarni rad loma bitno (K), tvrdoa (HRC)

    III. Trei stadij poputanja (320400 oC)

    dolazi do prelazni karbid -karbid (Fe2 , 4C) prelazi u Fe3C

    -karbid (Fe2 , 4C) Fe3C

    RASTE -> /

    PADA -> tvrdoa (HRC), udarni rad loma (K), volumen (c/a stupanj tetragonalnosti pada)

    IV. etvrti stadij poputanja (> 400 oC)

    a) Kod legiranih elika

    - izluuju se posebni karbidi poputanja (ija vrsta i

    sastav ovise o leg. el. u eliku)

    LEGIRAJUI ELEMENTI (W, Mo, V) poveavaju otpornost

    poputanju tako da tvrdoa elika ne opada tako intenzivno s

    porastom temperature poputanja kao to je to sluaj kod

    ugljinih (nelegiranih) elika

    b) Kod visokolegiranih elika

    - osim legirajuih elemenata (W, Mo, V) imaju i povieni sadraj ugljika (alatni elici) pa pri

    visokotemperaturnom poputanju (~550 oC) dolazi do pretvorbe zaostalog austenita u

    karbide poputanja i sekundarni martenzit

    SEKUNDARNO OTVRDNUE -> pri temperaturi poputanja od oko 550 oC iz legiranog Az izluuju se

    Kp, a pri tome se u preostalom A sniava udio ugljika i

    legirnih elemenata to za posljedicu ima povienje Ms

    (martenzit start) i Mf (martenhzit finish) linije. Tvrdoa

    elika je u ovom sluaju neto via nego tvrdoa kaljenog

    (jo nepoputenog) elika.

    Az Kp + M''

    POLAZNI OBLIK (MIKROSTRUKTURA)

    KALJENJA: Mx %C + Az + (K'' + Ke)

    a) i b) LEGIRANI ELICI

    - usporavanje pada tvrdoe

    (HRC) i porast otpornosti na

    poputanje (OP)

    Az M'' + Kp

    c) NELEGIRANI ELICI

    - nema bitnih

    mikrostrukturnih

    promjena

  • UTJECAJ TRAJANJA POPUTANJA PARAMETAR POPUTANJA

    izveden iz Arhenius-ove jednadbe difuzije:

    PRIMJENA POPUTANJA

    IZOTERMIKO POBOLJAVANJE

    - bolja meh.sv. (K, A, Z, Rd) kod visoke Re (Rm)

    POSTUPCI ARENJA

  • POSTUPCI ARENJA -> se primjenjuju u preradbi raznih metala i njihovih legura s ciljem postizanja

    specifinih tehnolokih svojstva

    Postupke dijelimo u 2 vrste:

    1) Postupci arenja I. vrste

    provode se pri temperaturama < A1 ne dolazi do PREKRISTALIZACIJE

    - arenje za redukciju zaostalih naprezanja

    - rekristalizacijsko arenje

    2) Postupci arenje II. vrste

    provode se na temperaturama oko ili iznad A1 dolazi do PREKRISTALIZACIJE

    MIKROSTRUKTURE

    - sferodizacijsko arenje (meko arenje)

    - normalizacijsko arenje

    - arenje na grubo zrno

    - homogenizacijsko arenje

    ARENJE ZA REDUKCIJU ZAOSTALIH NAPREZANJA

    - zadravanje elika 2 ili vie sata na temperaturama od oko 400 oC do 650 oC u svrhu

    razgradnje zaostalih naprezanja nastalih bilo tijekom deformiranja, obrade odvajanjem

    estica ili prebrzog hlaenja nakon arenja (mora se hladiti vrlo sporo)

    = f(vrsta materijala)

    REKRISTALIZACIJSKO ARENJE

    - provodi se nakon hladnog oblikovanja (npr.

    valjanja) tijekom kojeg se promijenila tekstura materijala (kristalna su zrna spljotena i

    izduljena u jednom smjeru) i nastupilo hladno deformacijsko ovrsnue

    - primjenjuje se u svrhu ponovnog postizanja deformabilnosti koja se smanjila zbog

    ovrivanja pri hladnom deformiranju

    PRIMJENA -> elici, Cu i Cu-legura (mjedi, bronce), Al i Al-legure,

    Ti i Ti-legure

    FAZE REKRISTALIZACIJSKOG ARENJA:

    i. oporavak zrna s ispljotenjem

    ii. rekristalizacija

    iii. rast zrna

  • SFERODIZACIJSKO ARENJE

    - to je postupak ugrijavanja elika na neku temp. oko A1 ,

    duljeg dranja pri toj temp. te vrlo sporog ohlaivanja (u

    pravilu u pei) u svrhu prevoenja lamelarnih (eutektoidnih)

    i mreastih (sekundarnih) karbida u kuglasti oblik

    Prilikom toga:

    RASTE: obradljivost, istezljivost

    PADA: tvrdoa elika

    Osnovne karakteristike:

    - najmanja tvrdoa uz maksimalnu ilavost

    - najbolja plastinost (dobra obradljivost)

    - najbolja rezljivost

    NORMALIZACIJSKO ARENJE

    - to je postupak TO ugrijavanja podeutektoidnih . na temp iznad A3, nadeutektoidnih . na

    temp iznad A1 ili za otapanje karbidne mree iznad Acm te podkritinog ohlaivanja u svrhu

    postignua sitnozrnate i jednoline strukture

    ARENJE NA GRUBO ZRNO

    - provodi se na temperaturama znatno iznad A3 u svrhu

    postizanja grubog zrna niskougljinih elika, koji su u

    tom stanju lake obradivi odvajanjem estica

    (rezanjem)

    CILJ -> krupnozrnata F/P mikrostruktura

  • HOMOGENIZACIJSKO ARENJE (DIFUZIJSKO ARENJE)

    - provodi se na temperaturama malo ispod odgovarajue temperature solidusa sa svrho

    izjednaenja svojstva u masi elika

    zrno je ovdje grubo pa je potrebna jo normalizacija