1

SLIKARSKE TEHNIKE

!$%"#Pastel je slikarska tehnika nastala miješanjem boje u prahu svezivom čime se dobiva pasta u štapiću, na talijanskompastello.Postoje razne vrste pastela, npr. voštani ili uljni pastel, ali samosuhi pastel je pastel u pravom smislu riječi i oblikuje se uštapiće.Sama boja koja ostaje na papiru kao trag poteza ostavlja dojampraha koji se grupira u oblike pa plohe djeluju rahlo,baršunasto, krhko i hrapavo. U prah već nanesene bojemožemo umiješati prah nove boje i dobiti veliko bogatstvomiješanja boja. Taktilnost površine reagira na jačinu pritiskaruke i pojedine partije slike mogu postići impasto fakturunakon jačeg akcentiranja slikareve ruke; tako struktura poteza irukopisa može dati vrlo složenu gradaciju i preplet slikarskihefekata. Poneki ljudi smatraju kako je površina modernog

pastela slična površini enkaustike.Podloga, papir za pastel treba biti hrapavi papir kako bi što bolje ostrugao prah boje sa štapića.Najzgodniji papir za rad je pak-papir, odnosno natron-papir, najbolje toniran smeđi ili sivi.Moguće je raditi i na prepariranom platnu, i na kartonu.Na kraju slikarskog procesa, da se obojani prah pastela ne bi odvojio od podloge, potrebno ga jefiksirati, poprskati fiksativom, za što može poslužiti obični lak za kosu, ili drvofiks rastopljen uvodi.Pastelisti su: Edgar Degas, Quentin de la Tour, Pablo Picasso, Edouard Manet, Odilon Redon,Rosalba Carriera,...

AkvarelAkvarel ili vodene boje su boje čiji je pigment finomljeven, povezan vezivom, smješten u posudice itopiv u vodi, po čemu su i dobile ime; riječ aquaznači voda.Karakteristika im je transparentnost ili prozirnost, štoje posljedica razmjerno slabe zasićenosti topilapigmentom, a što možemo i sami kontrolirati:dodavanjem više vode omjer pigmenta je manji iboja je svjetlija i bljeđa, odnosno degradirana.Gušćim dodavanjem pigmenta boja postaje gušća,tamnija i intenzivnija. Bijelu boju ne koristimo, već

ostavljamo boju papira. Zatamnjivanje možemo postići i slikanjem plohe preko plohe. Slikatimožemo na suhom papiru, ali ga možemo i namočiti što će rezultirati razlijevanjem boje iulaženjem boje u boju sa zanimljivim likovnim efektima.Akvarelom su koristili impresionistički slikari: Claude Monet, Pierre-Auguste Renoir, EdgarDegas, Vincent van Gogh, te u Hrvatskoj Slava Raškaj.

Degas: Zvijezda (Pastel)

Monet: Jezero i most (akvarel)

2

GvašNaziv dolazi od francuske riječi gouache što znači gust.Slikarska tehnika kod koje se pigment boje miješa sbijelom bojom. Za razliku od prozračnog akvarela ukojem sama podloga papira ima ulogu bijele boje, gvašje gust i neproziran (pokriva podlogu) i u njemu se bijelitonovi slikaju kao kod tempere ili uljanih boja (pri tomese mogu nanositi i nekoliko slojeva boje). Gvašem seslika na papiru direktno, a drvo ili platno treba prijeslikanja pripremiti premazom veziva da bi boja prionulauz podlogu. Gvaš je česta i uobičajena slikarska tehnika ipojavljuje se već u Srednjem vijeku. Tada su ga koristiliiluminatori manuskripta (ukrašavanje starih rukopisnih

knjiga ornamentima, inicijalima i minijaturama). Obnavljaju ga u 18. stoljeću, a od 19. stoljećapa do danas održava se kao tehnika koja se zbog svojih osobina često primjenjuje.

TemperaTempera je slikarska tehnika u kojoj bojanastaje miješanjem pigmenta s otopinomljepila i vezivnog sredstva (jajeta, gumiarabikei sl.) odakle joj i ime: riječ tempera dolazi odriječi temperare, što znači miješati. Podloga zaslikanje temperom može biti hrapavi papir,drvo ili platno. Kist za temperu je čvršći odkistova za akvarelne boje, ali i malo mekši odkistova za uljane boje. Potrebna je paleta kojamože biti kupljena ili možemo koristitipriručna sredstva od kojih je najpogodnijipoklopac nekog lonca, ili ploča od metala,plastike ili pleksiglasa.Tempera je gusta, neprozirna, pokrovna boja,zbog čega možemo lako preslikati dijeloveslike koji nam ne odgovaraju. Kod miješanjana paleti boju razrjeđujemo vodom do gustine

slične jogurtu. Boju posvjetljujemo miješanjem s bijelom bojom i tako dobivamo tonove, bilostepenasto, bilo u postepenoj modelaciji. Poželjno je izbjegavati "čiste", sirove boje iz tube i štoviše ih miješati na paleti. Moguće je dobiti posve jednolične namaze, ili ekspresivne, razvedene idinamične plohe. Sloj boje ne bi smio biti predebeo jer se tada boja ljušti.

F. Schwinge: Autoportret (gvaš)

Michelangelo Buonarroti: Sveta obitelj (tempera)

3

UljeUljene boje nastaju kad se pigment miješa s različitimsušivim uljima. Uljene boje su masne, polagano se suše,donji slojevi proziru se kroz gornje namaze. Slikanjeuljenom tehnikom dopušta tanak, proziran namaz (lazurni),ali i nanošenje boje u debelim slojevima (impasto),miješanje boja i postavljanje boje iznad boje. Omogućujepostizanje najboljih izražajnih sredstava te omogućujeneograničeni broj tonova. Njome se također postižu vrlojaki kontrasti chiaro-scuro (svijetlo-tamno), sjajna je (efektvećeg volumena)i transparentna.Niz efekata postignutih uljem nije otkriven odjednom, nitiga je otkrio jedan jedini čovjek, oni se prepisujusjevernjačkim majstorima rane Renesanse. Oni tehničkiusavršavaju slikanje uvođenjem kombinacije boje i ulja.Tako čitav kolorit postaje topliji, svjetliji, raznolikiji iistinitiji; stare oporosti nestaje, a omogućuju se mekaniprijelazi, istančane nijanse i jedinstven izričaj. Tako su

izvršili tehničku reformu svjetskog značaja i promijenili slikarstvo iz korijena te uticali na sveslikare poslije njih, prije svega na svoje kolege iz renesansne Italije. Ovi majstori zaslužuju danose ime “očeva modernog slikarstva” jer je ulje od tada osnovni medij slikarstva.Za promidžbu ovog slikarskog medija su najznačajniji redom: flamanci Majstor iz Flémallea,braća van Eyck - osobito mlađi brat Jan van Eyck, Rogier van der Weyden, Hugo van der Goes italijan Domenico Ghirlandaio.

$#!’%&"#!Enkaustika je stara, zaboravljena tehnika i još uvijek se pokušava saznati način postupka. Tek se

nagađa kakav je mogao biti postupak. Slična je uljanoj tehnici, alirazlikuje se po tome što boje nisu sastavljane od ulja niti se miješajulanenim uljem ili terpentinom, i ne polažu se na platnenu podlogukistom, nego se, vezane voskom, postavljaju metalnim štapićem nadrvenu podlogu, na mramornu ili bjelokosnu pločicu. Nakon slikanjavjerojatno je umjetnik ohlađeni vosak ponovno zagrijavao usijanimželjezom da bi spojio plohe različitih boja. Enkaustika je neobičnatehnika. U al Faiyumu, u donjem Egiptu, bilo je vrlo popularnopostavljati portrete pokojnika na grobovima. Vidljiva je izvrsnaočuvanost boja. A slika je stara 1800 godina! Te su boje neobičnootporne. Nekoć su bile korištene i za slikanje Bogorodica s Isusomdjetetom u ranom bizantinskom razdoblju. Nakon toga se počinje

koristiti tempera te tako nestaje ta neobična tehnika.

Jan van Eyck: Margaretha van Eyck(ulje na drvetu)

4

FreskaFreska je tehnika slikanja na zidu. Slikase bojama, koje se rastapaju u vodi, posvježem sloju žbuke. Boja se sušiistovremeno s podlogom i tako senerazdvojno povezuje s njom. Rad nasvježoj žbuci zahtijeva brzinu i sigurnostjer se naknadne promjene mogu izvršititek tako sa se ukloni čitav sloj žbuke i dase zamijeni novim slojem. Zato su slikariprethodno izrađivali crtež na kartonu kojise u mjeri slagao s konačnim djelom iprenosili obrise na svježu žbuku.Postoji još jedna varijanta fresko- tehnike,a ona se zove secco (tal. suho). Boja se

nanosi na osušenu žbuku, koja se prije slikanja osvježi gašenim vapnom. Stapanje boje spodlogom nije tako potpuno i zato dolazi do znatnih oštećenja.

MozaikMozaik je odavna poznata slikarska tehnika, koja seizvodi slaganjem raznobojnih, manje ili više pravilnihkockica kamena, obojenog stakla, glazirane keramike.Poznate su talijanske mozaičke kockice (teserae)proizvedene u muranskim staklarnicama u više dimenzijai velikom broju različitih boja i tonova. Kamene kockicedobivaju se usitnjavanjem (čekićem, kliještima, itd.)različitih vrsta obojenog kamena. Tako usitnjene, kockicese koriste ovisno o svom obliku i boji. Kockice se utiskujuu svježu žbuku, cement, masu na bazi disperzije umjetnesmole, razna ljepila, poliesterske smole (od koje se mogupraviti i kockice) i slično. Mozaikom se oslikavaju zidne,podne ili svodne površine. Podni mozaici su uglavnom odkamenčića, a zidni mogu biti i od drugih materijala.Zlatno razdoblje mozaik je doživio u Bizantu (prije toga ješiroku upotrebu imao u Grčkoj i Rimu), pa iako se kasnijekoristio, manje je bivao zastupljen nego neke druge,

jednostavnije slikarske tehnike. Još od drevnih (antičkih) vremena poznata su nam dva načinaizvedbe mozaika:1. opus tesselatum - sastavljen od kamenih kockica (nisu uvijek istih dimenzija) a izmeđukockica vidljiv je vezivni materijal (tzv. fuge)2. opus vermiculatum - sastavljen od sitnijih kockica, međusobno tijesno povezanih, tako da sejedva vide ivice i međuprostori između njih. Kockice su uglavnom iste veličine, a izrađene su odkamena, stakla ili glaziranih odlomaka keramike.Osim „običnog“ mozaika, postoji i tehnika mikromozaika, mnogo složenija, iste osnove, no punodojmiljivijih rezultata, rezervirana samo za iznimno uporne i strpljive, koji ne žale izgubitivrijeme kako bi postigli što dojmiljiviji rezultat.

Rafael: Atenska škola (freska)

Aleksandar Veliki (mozaik)

5

VitrajVitraj (franc. vitrail) je posebnim načinom oslikano staklo, najčešćena crkvenim prozorima, povezanih olovnim okvirima.Kada su ljudi uspjeli uz pomoć kemijskih spojeva, oksida, bojitistaklo (manganov oksid boji modro, a željezni oksid crveno),umjetnici su došli na misao da sastavljaju slike od komadićaobojenog stakla. Slikar - staklar zvan vitrajer radi slično kaomozaičar. Ali njegovi su komadići stakla širi od mozaičarovihstaklenih štapića i kamenčića. Osim toga vitrajer ih ne utiče u zid,nego uokviruje u olovne spojnice. Stavljen na prozor umjesto na zid,vitraj kroz sebe pušta sunčeve zrake i stvara najblistavije boje međusvim slikarskim tehnikama. Najljepše primjere tehnike vitrajanalazimo na gotičkim francuskim srednjovjekovnim katedralama:Chartres, Notre Dame u Parizu i Bourgesu. O tome kako su

srednjovjekovni staklari dobivali staklenu masu, kako su je bojali i kako su sastavljali likovegovori njihov suvremenik Teofil (XII. st.) u knjizi O raznim umjetnostima.

TapiserijaTapiserija je posebna slikarska tehnika. Ona je vrstaklečanog ćilima. Između niti osnove provlače se niti potkekoje oblikuju motive. Provučene niti pritiskuju se"češljem" i tako nastaju gusti, jednolični, paralelni radovi.Tapiseriji je osnova u ljepoti linije i boje koje su pomaterijalnom sastavu vunene ili svilene. Tapiser izprirode tih materijala izvlači specijalnu ljepotu mekihkontura i još mekših ploha boje. Srodna tapiseriji jetehnika pod nazivom goblen.Tapiserija je disciplina koja svojom složenošću dotičeviše drugih disciplina primijenjene i likovne umjetnosti.Tapiser se ne može definirati jednom riječju, jer je on

slikar, dizajner, arhitekt, kipar, scenograf, ilustrator, crtač i odličan poznavalac tehnološkihpostupaka, prije svega tkanja koje je u povijesnom i tehnološkom smislu osnova tapiserije. Danasje tapiserija otišla mnogo dalje od pukog tkanja pa je tako i tapiserija danas dizajnersko iarhitektonsko djelo, skulptura, scenografija, ilustracija, simbioza crteža i priča.