Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Ekonomski fakultet u Osijeku

Diplomski studij ( Financijski menadžment )

Sociološki aspekti pranja novca –novi izazovi u računovodstvu i

reviziji

Seminarski rad iz kolegija Revizija financijskih institucija

Student : Martina Jozić

Broj indeksa: 02206

e-mail: mjozic90@gmail.com

Student : Mia Karaj

Broj indeksa: 02153

e-mail: mia.karaj@gmail.com

Mentor: doc.dr.sc. Ivo Mijoč

Osijek, 2014.

SADRŽAJ

1. Uvod .................................................................................................................................. 1

2. Pojmovno određivanje pranja novca .................................................................... 2

2.1. Povijest pranja novca ................................................................................................ 2

2.2. Definicija pranja novca ............................................................................................. 3

2.3. Faze pranja novca ...................................................................................................... 4

2.3.1. Faza polaganja (placement) .................................................................................. 4

2.3.2. Faza oplemenjivanja (layering) ............................................................................ 5

2.3.3. Faza integracije (interagtion) ............................................................................... 5

3. Obveze revizora, poreznih savjetnika i računovođa u području

sprječavanja pranja novca ............................................................................................... 6

3.1. Dubinska analiza stranke .......................................................................................... 7

3.2. Obavješćivanje ureda o sumnjivim transakcijama i osobama .............................. 8

3.3. Dostavljanje podataka Uredu ................................................................................... 9

3.4. Obveza sastavljanja i korištenja liste indikatora .................................................. 10

3.5. Stručno osposobljavanje, čuvanje podataka i vođenje evidencije ...................... 16

3.6. Problem tajnosti i svrhe korištenja podataka ....................................................... 18

4. Međunarodni pravni okvir za sprječavanje pranja novca– konvencije i

direktive kojima se regulira materija sprječavanja pranja novca .................. 19

4.1. Ujedinjeni narodi (UN) ........................................................................................... 20

4.1.1. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i

psihotropnih tvari .............................................................................................................. 20

4.1.2. Pranje novca ....................................................................................................... 21

4.2. Europska unija (EU) ............................................................................................... 22

4.2.1. Konvencija 141. Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i

oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom ............................................................. 23

4.2.2. Pranje novca ....................................................................................................... 24

4.2.3. Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i

oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom te o financiranju terorizma ................... 25

4.3. Preporuke FATF-a vezane za sprječavanje pranja novca ................................... 25

4.4. Direktiva 91/308/EEC o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu

pranja novca ........................................................................................................................ 26

4.5. Direktiva 2001/97/EC kojom se mijenja Direktiva 91/308/EEC ......................... 27

4.6. Direktiva 2005/60/EZ o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu

pranja novca i financiranja terorizma .............................................................................. 27

5. Sprječavanje pranja novca ..................................................................................... 28

5.1. Osnove prevencije pranja novca u Republici Hrvatskoj ..................................... 29

5.2. FIU Republike Hrvatske – Ured za sprječavanje pranja novca ......................... 30

5.3. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranje terorizma ............................ 31

5.4. Egmont grupa .......................................................................................................... 32

6. Pranje novca – društvene posljedice ................................................................... 33

6.1. Negativno raslojavanje društva .............................................................................. 33

6.2. Gubitak socijalnog povjerenja ............................................................................... 34

6.3. Nejednakost u dostupnosti prilika ......................................................................... 34

6.4. Apatija i socijalna pasivnost građana .................................................................... 35

6.5. Rast socijalne nepravde i frustracije ..................................................................... 36

7. Zločin bijelih ovratnika ........................................................................................... 37

8. Primjeri pranja novca .............................................................................................. 38

8.1. Kanadski poduzentik Nathan Jacobson ................................................................ 38

8.2. Narko kartel – AlvaroLópez Tardón ..................................................................... 38

8.3. Zaposlenik škole Ohio ............................................................................................. 39

9. Zaključak ...................................................................................................................... 40

Literatura ............................................................................................................................. 41

Popis tablica ........................................................................................................................ 43

1

1. Uvod

Posljednjih godina u okviru kriminala jedna od najozbiljnijih preokupacija, kako nauke tako i

nacionalnih i međunarodnih institucija, jest problem organiziranog kriminala, njegovog

opsega, sadržaja, metoda djelovanja i mogućnosti sprječavanja. Kako za organizirani kriminal

u cjelini, tako i za pranje novca ne postoji jedinstvena definicija na međunarodnom planu.

Problematika pranja novca je prisutna u nacionalnim i međunarodnim razmjerima i značajno

je izražena u onim društvima gdje organizirani kriminal nastoji da putem pranja novca

legalizira kriminalom zarađenu dobit i da se infiltrira u privredu i financijske tokove, s ciljem

kontrole određenih ekonomskih i političkih procesa.

Pojava pranja novca smatra se međunarodnim fenomenom, a razvoj informatičkih

tehnologija, prilagodljivost i fleksibilnost u djelovanju, velika financijska sredstva koja su na

raspolaganju i stručna pomoć olakšavaju pranje novca i njegov prijenos preko granice.

Cilj seminarskog rada je istražiti i analizirati utjecaj pranja novca na društvo u cjelini, kako

utječe na pojedine sektore u društvu. Istražiti međunarodnu suradnju, suradnju između

Europske Unije i Hrvatske, pojedine direktive koje propisuje Europska Unija ali i Ujedinjeni

Narodi. Zatim istražiti ulogu i obveze revizora, poreznih savjetnika i računovođa u području

pranja novca.

Rad je podijeljen u devet dijelova. Prvi dio imamo kao uvod, drugi dio odnosi se na pojmovnu

definiciju pranja novca, podjelu i faze pranja novca. Treće poglavlje odnosi se na obveze

revizora, porezni savjetnika i i računovođa, zatimsljedi poglavlje međunarodnih konvencija i

direktiva. Peto poglavlje se odnosi na sve socijalne posljedice koje pranje novca donosi.

Nakon toga prikazan je još jedan oblik organiziranog kriminala u poglavlju zločin bijelih

ovratnika. Za kraju su prikazana tri primjera iz prakse te se rad završava sa zaključkom u

kojem su iznesi osnovni zaključci do kojih se došlo tijekom pisanja ovog seminarskog rada.

2

2. Pojmovno određivanje pranja novca

Na prvi spomen novca, među prvim asocijacijama je i pranje novca. U literaturama se

spominje da je izraz „pranje“ promovirao londonski ˝TheGuardian˝ prije trideset godina u

vezi s poznatom Nixonovom aferom „Watergate“, a radilo se o 200.000,00 američkih dolara

koje su bile predviđene za financiranje republikanske predizborne kampanje. U narednim

poglavljima će biti detaljno objašnjeni pojmovno pranje novca, njegove definicije i faze

pranja novca.

2.1.Povijest pranja novca

Same početke pojma pranja novca možemo povezati s kriminalcem tridesetih godina prošloga

stoljeća, Alphonse Caponeom, koji je poslovao u to vrijeme na način da je nezakoniti prihod

od prodaje alkohola prikazivao kao utržak praonica rublja te je tako prošao nekažnjeno jer u

to vrijeme pranje novca nije postojalo kao kazneno djelo.

Drugu teoriju, jednako tako vezanu za Caponea, iznosi Kochan. Od 1920. do 1930. Capone je

ulagao novac mafije u lance pizzerija, restorana i casina na Kubi. Uspješno je provodio svoje

planove i širio posao zahvaljujući lokalnim vlastima i potkupljivim ministrima s kojima je

dijelio zaradu. Kasnije je novac prebacio u Švicarsku čije je zakonodavstvo u to vrijeme

dozvoljavalo bogatim ljudima sakrivanje novca na sigurno. Capone je na kraju osuđen zbog

neplaćanja poreza, međutim njegova osuda ukazuje da nezakonito poslovanje nije samo po

sebi dovoljno. Novac zarađen od nezakonitih aktivnosti poput prodaje alkoholnih pića u

tajnosti, prostitucije, kockanja i korupcije treba se sakriti, pretočiti u zakonito poslovanje ili

prebaciti u offshore zone.

Caponeov suradnik MayerLansky zvan “računovođa mafije”, vodio se Caponeovim

primjerom i učio iz njegovih grešaka. Prvi je razvio jednu od tehnika pranja novca koristeći

novu shemu povezanu s bankovnim računima Švicarske. Lansky je prvi puta upotrijebio

koncept povrata zajma tako da je putem dostavljača gotov novac fizički poslao iz SAD-a u

Švicarsku kako bi izbjegao plaćanje poreza. Novac je položen na nekoliko bankovnih računa

na zaporku s kojih je kasnije Lansky „posuđivao“ novac i vraćao ga natrag u zemlju.

3

Kasnije su nove ideje provedene u praksu preuzimanjem novca od Kube i Bahama do Nevade

gdje je finalno utjecao na cijelu industriju igara na sreću, sve do shema koje nisu nikada

otkrivene. I Lansky je na kraju završio u zatvoru, ali zbog povezanosti s mafijom. Na taj je

način poslao jasnu poruku o tome koliko je zadnja faza pranja novca, odnosno faza

integracije, važna za uspješno provođenje ciklusa pranja novca.

2.2.Definicija pranja novca

„Pranje novca je proces kojim se želi zametnuti trag pravog izvora nezakonito stečenog novca,

pri čemu se iskorištava financijski, a sve češće i nefinancijski sektori struke. Sukladno

definiciji Smjernice 2005/60/EZ, taj proces obuhvaća prikrivanje prave prirode i izvora novca,

pretvorbu i prijenos imovine u smislu prikrivanja njezina protuzakonitog podrijetla odnosno

nabavu, posjedovanje ili upotrebu imovine proizašle iz kaznenog djela odnosno sudjelovanje,

povezanost, pokušaj pomaganja, poticanja te omogućivanje izvršenja bilo koje od navedenih

radnji. Prljavim se novcem smatra svaki novac koji je stečen kaznenim djelom i sva imovina

koja proizlazi iz tog novca. To znači da pranje novca bez prethodne kriminalne aktivnosti ne

postoji.“ (Cindori, 2007:56)

Imovinska korist, najčešće novac, koji bi se prema određenim zakonima trebao oduzeti kao

rezultat kaznenog djela, koristi se kao i svaki drugi dohodak koji je stečen na zakonit način.

Time se pokušava prikriti počinjeno kazneno djelo, postignuta imovinska korist te se daljnjom

uporabom stvara konkurencija s onima koji ostvaruju prihode svojeg poslovanja na zakonit

način. Uzimajući u obzir da se proces pranja novca događa u tri faze te se nerijetkoproteže

preko međunarodnih granica, a prethodi mu različitost predikatnih kaznenih djela, sveto jasno

upućuje na kompleksnost samog procesa pranja novca.

„Prema zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, pranje novca

podrazumijeva izvršavanje radnji kojima se prikriva pravi izvor novca ili druge imovine za

koju postoji sumnja da je pribavljena na nezakonit način u zemlji ili inozemstvu, uključujući

zamjenu ili bilo kakav drugi prijenos novca ili druge takve imovine, prikrivanje prave prirode,

izvora, lokacije, raspolaganja, kretanja, vlasništva ili prava u vezi s novcem ili drugom

takvom imovinom te stjecanje, posjedovanje ili uporaba novca ili druge takve imovine.

Kazneno djelo pranja novca ima cilj kriminalizaciju pranja novca koje je povezano s

korupcijom i organiziranim kriminalitetom te suzbijanje pretvaranja ilegalno ostvarene dobiti

4

u prividno legalnu. Također njegovom inkriminacijom štiti se gospodarski i financijski sustav

zemlje. Pranje novca možemo također definirati kao proces kojim se želi zametnuti trag

pravog izvora nezakonito stečenog novca, pri čemu se iskorištava financijski, a sve češće i

nefinancijski sektor i struke.“(Novoselec, Roksandić Vidlička, 2010:712)

2.3.Faze pranja novca

Iz same definicije pojma pranja novca vidljivo je da se pranje novca odvija u određenome

procesu, čija struktura u posljednje vrijeme biva sve kompleksnija zbog pojavljivanja

alternativnih načina pranja novca. Pojedine faze pranja novca mogu biti istodobne ili se mogu

međusobno preklapati. Kako će se odvijati pojedina faza pranja novca i koje će se metode

pritom koristiti ovisi o raspoloživim mehanizmima za pranje novca i zahtjevu organiziranog

kriminala koji taj posao naručuje. Postupak pranja novca uglavnom se odvija u tri faze: Faza

polaganja, faza oplemenjivanja i faza integracije.

2.3.1. Faza polaganja (placement)

„Faza polaganja je prva faza pranja novca. U njoj započinje proces prikrivanja nezakonitog

izvora sredstava polaganjem u financijski sustav ili pretvaranjem u neku drugu vrstu imovine.

Zbog toga što gotovina nije prikladna za daljnje korištenje jer izaziva pažnju i moguće sumnje

na nezakonite aktivnosti, u ovoj se fazi nastoji transformirati u drugi oblik prikladniji za

daljnju uporabu. Nezakonita sredstva se mogu uložiti u financijski ili nefinancijski sustav

perači su podložni provjerama identiteta i ostalih postupaka dubinkse analize stranke zbog

čega je ova faza za mogućnost detekcije prljavog novca krucijalna. u prvom kontaktu prljavog

novca s financijskim ili nefinancijskim institucijama najlakše se otkirvaju veliki iznosi koji

ulaze u sustav, nelogičnost poslovanja i svi drugi pokazatelji koji, uz nužnu identifikaciju

nalogodavca i primatelja, fazi polaganja inicijalno daju veliki značaj. Kako je prva faza pranja

novca pogodna za detektiranje aktivnosti perača kada su najizloženiji, tako je i mogućnost

propusta nezakonitih sredstava u financijski sustav vrlo velika ukoliko ne postoje razrađene

mjere dubinske analize stranke. Prepoznavanje prljavog novca, uz dobru zakonsku podlogu i

razrađene podzakonske propise, u prilog ide i primjena liste indikatora za prepoznavanje

sunjivih ili nelogičnih transakcija.“ (Cindori, 2010:17-18)

5

2.3.2. Faza oplemenjivanja (layering)

„Fazu oplemenjivanja krakteriziraju brojne transakcije kojima perači nastoje prikriti pravi

izvor nezakonitih sredstava. Po svojoj veličini, učestalosti i složenosti, transakcije se provode

u skladu sa zakonom, ali im je krajnji cilj raskidanje veza s njihovim nezakonitim izvorom.

Najćešće tehnike u fazi oplemenjivanja smatraju se: mijenjane valute, krijumčarenje novca,

poslovanje preko off shore zone, doznake u inozemstvo i elektroničko bankarstvo. Radi se o

ustaljenim načinim pranja novca prilikom čega novac mijenja svoj oblik ili mjesto. Osim

mijenjanja valute kojim novac zadržava isti oblik s različitim sadržajem, nova se često

pretvara i u vizualno druge oblike kao što su čekovi, mjenice, dionice (vrijednosni papiri) ili u

materijalnu imovinu kao što su pokretnine i nekretnine.“ (Cindori, 2010:18)

„Prebacivanje sredstava na nakeoliko računa u zemlji i inozemstvu te transformiranje

sredstava iz jednog u drugi oblik odvija se prvenstveno s ciljem otežanog praćenja njihovog

izvora. U tom nastojanju podršku nudi moderna tehnologija i elektroničko bankarstvo zbog

čega analitički rad i istrage financijsko-obavještajnih jedinica često traju neusporedivo duže

od vremena koje je peračima nova potrebno za provođenje cijelog procesa pranja novca.“

(Cindori, 2010:18)

2.3.3. Faza integracije (interagtion)

„Treća faza pranja novca obuhvaća integraciju sredstava u ekonomiju i financijski sustav. U

toj je fazi najteže detektirati čin pranja novca i samog počinitelja. Nezakonita se sredstva

transofrmiraju u oblike koje je teže pratiti ili se miješanju sa zakonitim sredstvima. Ova faza

najčešće završava kupnjom pokretnina, nekretnina, vrijednosnica ili trošenjem na luksuzna

dobra. Ukoliko je faza intergarcije uspješno završena utvrđivanje podrijetla novca znatno je

otežano, a posebno u situaciji u kojoj se takva sredstva koriste za početak novog, zakonitog

poslovanja. Zločin može biti uspješan samo ako se, finalno, prikrio pravi izvor nezakonitih

sredstava. Međutim, završenim ciklusom pranja novca kriminalna aktivnost vrlo često ne

prestaje već se nastavlja širiti jer se „oprana“ sredstva reinvestiraju u novi, zakoniti posao,

Osim što dilerima droge, teroristima, trgovcima oružjem i drugim kriminalcima pruža podršku

prilikom provođenja nezakonitih aktivnosti, pranje novca potiče i daljnje djelovanje što

naposljetku ima i negativne socijalne posljedice.“ (Cindori, 2010:20)

6

3. Obveze revizora, poreznih savjetnika i računovođa u području

sprječavanja pranja novca

Mogućnost pranja novca kroz kanale financijskog sustava od velike je važnosti za uspjeh

kriminalnih poduhvata. Banke kao i druge financijske institucije kao pružatelji različitih

financijskih usluga mogu biti iskorištene kroz razne faze pranja novca. Uz njih veliku ulogu

imaju i računovođe, revizori, porezni savjetnici te cijeli niz institucija iz nebankovnog

financijskog sektora.

„Djelovanje tvrtki u vlasništvu ili pod kontrolom perača, i pod prividom trgovačkih ili drugih

aktivnosti, korištenjem lažnih faktura i drugim fiktivnim operacijama, prelijeva se

protupravno stečeni novac iz jedne destinacije u drugu.“ (Bolta, Brlić, Pezer Blečić, 2008:17)

U okolnostima gdje je pranje novca prvenstveno okrenuto bankarskom sektoru, cijeli niz

mjera odnosio se na financijske imovine u bankama. Zbog mjera bankovnog sektora, perači

novca okrenuli su se drugim načinima ulaganja i konverzije protupravno stečenog novca,

izbjegavajući gotovinu i nastojeći obaviti miješanje prljavih sa zakonitim sredstvima prije

uključivanje u financijske tokove.

„Proces pranja novca se vrlo često ne odvija samo na prostoru jedne države i njenog

financijskog sustava već se širi i na nekoliko država te poprima sofisticirane oblike. To je

razumljivo s obzirom na napredak tehnologije te na brzinu i jednostavnost obavljanja

transakcija. Novi pojavni oblici pranja novca povezani su s elektroničkim poslovanjem i

transakcijama koje se realiziraju putem korespodentnih računa, kreditnih kartica, internet

bankarstva, smart kartica i sl. Međutim, sofisticiranost, inventivnost i maštovitost raznih

oblika pranja novca obuhvaćaju i usluge raznih financijskih stručnjaka, poreznih savjetnika,

brokera, investicijskih kuća, konzultanata i odvjetnika.“ (Cindori, 2010:20)

7

3.1.Dubinska analiza stranke

„Revizorska društva, samostalni revizori, porezni savjetnici, obrti za računovodstvene usluge

prilikom sklapanja ugovora o reviziji, ugovorima o uslugama poreznog savjetništva odnosno

ugovora o obavljanju usluga s područja financija, računovodstva i poslovnog savjetovanja

moraju prikupiti sljedeće podatke o stranci:

• naziv, sjedište i identifikacijski broj – ako je stranka pravna osoba. Za stranku koja je

obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost obveznik u evidencije

također treba upisati podataka o nazivu i sjedištu, te za slučaj da je dodijeljen,podataka

o identifikacijskom broju,

• ime, prezime, prebivalište, datumi i mjesto rođenja, identifikacijski broj, te broj i naziv

izdavatelja identifikacijske isprave – ako je stranka fizička osoba ili obrtnik. Za

zakonskog zastupnika ili opunomoćenika pravne osobe, te ukoliko stranku koja je

fizička osoba zastupa zakonski zastupnik ili opunomoćenik, odnosno ako je obrtnik

zastupan po opunomoćeniku, iste identifikacijske podatke treba prikupiti za zastupnika

ili opunomoćenika koji u ime stranke sklapa ugovor,

• ime,prezime, prebivalište, datum i mjesto rođenja stvarnog vlasnika pravne osobe.

Ako je stranka fizička osoba koja prividno u svoje ime uspostavlja poslovni odnos, a

obvezniku je poznato da je stvarni nositelj aktivnosti netko drugi, ove podatke treba

prikupiti za tu drugu osobu koja je stranku uputila da sklopi ugovor,

• podatke o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa i djelatnosti stranke,

• datum i vrijeme uspostavljanja poslovnog odnosa,

• podatke o izvoru sredstava koji će biti predmet poslovnog odnosa.“ (Bolta, Brlić,

Pezer Blečić, 2008:16.)

Prema Bolti, Brlić, Pezer Blečić (2008) iznimka u pribavljanju svih podataka propisana je u

čl.53. st. 8. Zakona koji određuje da revizorska društva i samostalni revizori prilikom

sklapanja ugovora o reviziji, poreznom savjetništvu, uslugama računovodstva i drugim

uslugama koji su ovlašteni pružati, s pravnim osobama koji podliježu obveznoj reviziji

godišnjih izvješća, umjesto redovne mogu izvršiti pojednostavljenu dubinsku analizu.

Primjena pravila o pojednostavljenoj dubinskoj analizi nije dopuštena ako u vezi sa strankom

postoje razlozi za sumnju u pranje novca.

8

3.2.Obavješćivanje ureda o sumnjivim transakcijama i osobama

Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma (Narodne Novine 88/08.

Dalje u tekstu: Zakon), Ured za sprječavanje pranja novca (dalje u tekstu: Ured) ustrojen je

kao upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija koja obavlja zadaće u cilju

sprječavanja pranja novca i financiranje terorizma. Ured kao financijska-obavještajna jedinica

i središnja nacionalna jedinica prikuplja, pohranjuje, analizira i dostavlja podatke, informacije

i dokumentaciju o sumnjivim transakcijama nadležnim državnim tijelima na daljnje

postupanje u cilju sprječavanja pranja novca.

„U smislu ovog Zakona sumnjivim transakcijom smatra se svaka pokušana ili izvršena

gotovinska ili negotovinska transakcija bez obzira na njezinu vrijednost i način obavljanja u

ako obveznik zna ili ima razloge za sumnju:

• da transakcija uključuje sredstva proizašla iz nezakonitih aktivnosti ili da je povezana

s financiranjem terorizma s obzirom na vlasništvo, prirodu, izvor, lokaciju ili kontrolu

takvih sredstava,

• da transakcija po svojim značajkama očito odstupa od uobičajenih transakcija iste

stranke, te da odgovara potrebno broju i vrsti indikatora koji upućuju na to da postoje

razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma,

• da je transakcija usmjerena na izbjegavanje propisa koji reguliraju mjere sprječavanja

pranja novca i financiranju terorizma

• uvijek kada obveznik procijeni da u vezi s transakcijom ili strankom postoje

opravdane sumnje za pranje novca i financiranje terorizma.“ (Bolta, Brlić, Pezer

Blečić, 2008:17.)

Prema članku 54. Zakona kada odvjetnik, odvjetničko društvo i javni bilježnik prilikom

obavljanja poslova iz članka 52. ovoga Zakona, te revizorsko društvo i samostalni revizor,

pravne i fizičke osobe koje obavljaju računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja

utvrde da u vezi s transakcijom ili određenom osobom postoje razlozi za sumnju na pranje

novca ili financiranje terorizma, o tome su dužni bez odgode obavijestiti Ured sukladno

odredbama članka 42. ovoga Zakona.

Obveznik je dužan obavijestiti Ured o sumnjivim transakcijama ili osobama bez obzira je li

transakcija izvršena ili nije. Iznimno, ako obveznik iz opravdanih razloga nije mogao ranije

obavijestiti Ured prije izvršenja transakcije, dužan je obavijestiti Ured najkasnije sljedeći

9

radni dan. Iznimno, za porezne savjetnike, računovođe i revizore ne vrijedi obveza

dostavljanja podataka u slučaju prilikom zastupanja stranke u vezi sa sudskim postupkom i

tijekom utvrđivanja pravnog položaja stranke.

Prema čl.55. st. 1. Zakona, revizori, računovođe i porezni savjetnici svaki puta kad od njih

stranka zatraži savjet u vezi pranja novca su dužni o tome obavijestiti Ured i to odmah,

najkasnije tri radna dana od kad je stranka od njih tražila savjet.

3.3.Dostavljanje podataka Uredu

„Ured može od obveznika tražiti da mu dostave sve podatke potrebne za sprječavanje i

otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma uključujući:

• podatke o strankama i transakcijama koje obveznici pribavljaju sukladno odredbama

Zakona,

• podatke o stanju sredstava i druge imovine stranke kod obveznika ako drži takvu

imovinu,

• podatke o prometu sredstvima i imovinom stranke kod obveznika odnosno

transakcijama provedenim u njeno ime,

• podatke o drugim poslovnim odnosima stranke sklopljenim kod obveznika,

• sve druge podatke i informacije koje je obveznik prikupio ili ih vodi na temelju ovog

Zakona a koji su potrebni za sprječavanje i otkrivanje pranja novca ili financiranju

terorizma.“ (Bolta, Brlić, Pezer Blečić, 2008:19)

Prema članku 55. Zakona, na osobe koje obavljaju profesionalne djelatnosti ne primjenjuju se

odredbe članka 54. stavka 1. ovoga Zakona glede podataka koje one dobiju od stranke ili

prikupe o stranci u tijeku utvrđivanja pravnog položaja stranke ili prilikom zastupanja stranke

u vezi sa sudskim postupkom što uključuje savjetovanja za predlaganje ili izbjegavanje

sudskih postupaka, bez obzira na to jesu li podaci dobiveni ili prikupljeni prije, u tijeku ili

nakon završenih sudskih postupaka.

„Revizori, porezni savjetnici i računovođe zatražene podatke ne moraju dostaviti ukoliko se

radi o podacima koje su dobili od stranke tijekom utvrđivanja pravnog položaja stranke ili

prilikom zastupanja ili savjetovanja stranke u vezi sa sudskim postupkom, dakle, ako su

ispunjeni uvjeti propisani čl. 55. st. 1. Zakona, ali su Uredu u roku od petnaest dana od

10

primitka zahtjeva dužni u pisanom obliku obrazložiti razloge zbog kojih nisu postupili po

zahtjevu.“ (Bolta, Brlić, Pezer Blečić, 2008:19)

Ured, radi usmjeravanja svojih analitičkih resursa na one sumnjive aktivnosti i osobe koje bi

se mogle povezati s pranjem novca, koristi sve dostupne podatke svih onih državnih tijela

koja tim podacima raspolažu. U ovom slučaju Zakon potvrđuje i uvodi međunarodne standard

obveze svih državnih tijela da omoguće Uredu pravodoban pristup, izravan ili neizravan,

upravnim i sigurnosnim podacima. Državna tijela, jedinice lokalne i područne samouprave te

pravne osobe s javnim ovlastima dužne su Uredu predati sve potrebne podatke,informacije i

dokumentaciju koje Ured od njih zatraži.

„Radi nesmetane primjene ove aktivnosti Zakon osigurava i dva sigurnosna uvjeta:

1. dostava podataka, informacija i dokumentacije Uredu na temelju Zakona ne

predstavlja odavanje klasificiranih podataka, odnosno odavanje poslovne, bankovne,

profesionalne, javno-bilježničke, odvjetničke ili druge tajne

2. podatke, informacije i dokumentaciju prikupljenu sukladno Zakonu Ured smije

koristiti samo u svrhu sprječavanja i otkrivanja pranja novca.“ (Bolta, 2010:133)

3.4.Obveza sastavljanja i korištenja liste indikatora

Lista indikatora daje odgovore na navedene kriterije i dijelu sektorskih smjernica koji govori

o visokorizičnim situacijama. Listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija ili

osoba u vezi kojih postoji sumnja za pranje novca obveznici su dužni sastaviti u roku od tri

mjeseca od stupanja Zakona na snagu i po potrebi ga dopunjavati i prilagođavati novim

načinima pranja novca.

„Zakonom je propisano da nadzorna tijela koja obavljaju nadzor provedbe Zakona u okviru

svoje nadležnosti (Ured, Financijski inspektorat, Porezna uprava, Hrvatska narodna banka,

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) u cilju jedinstvene primjene Zakona i

provedbenih propisa mogu samostalno ili u suradnji s drugim tijelima izdati preporuke i

smjernice za provođenje Zakona.“ (Biluš, 2012:51)

Listu indikatora potrebno je ažurirati vodeći računa o novim tipologijama pranja novca i

prateći stručnu literaturu na tom području. Ured za sprječavanje pranja novca, Financijski

11

inspektorat, Hrvatska revizorska komora i druga udruženja dužni su surađivati s obveznicima

pri sastavljanju liste indikatora.

Primjer prema Biluš (2012);

Društvo Stan d.o.o. Zagreb, Ilica 55, Hrvatska, OIB:13301152951 je sa knjigovodstvenim

servisom Konto d.o.o. sklopilo ugovor o vođenju poslovnih knjiga i poreznom savjetovanju

od 1.1.2011. Temeljni kapital prema posljednjem izvodu iz Sudskog registra od 15.3.2012.

iznosio 350.000,00 kn. Djelatnost: posredovanje u trgovini nekretninama. Direktor: Ivan

Horvat, Borongaj 22, Zagreb, Hrvatske, OIB:31158491011. Temeljni kapital od 350.000,00

kn je uplaćen 2005. god. Vlasnici su Ivan Horvat (30,00 %) i John Smith (70,00%), London,

Temza Island 11, V. Britanija, putovnica br.VB39854130

Tijekom 2011. utvrđeno je da se Stan d.o.o. bavi posredovanjem u prodaji nekretnina

pretežito državljanin V.Britanije većinom na Jadranu. Financira se provizijom od

posredovanja u prodaji nekretnina i pozajmicama vlasnika Johna Smitha. Pozajmice se

uplaćuju sa računa kod British bank LTD, London. Poslovanje je obzirom na recesiju na

tržištu V. Britanije u laganom opadanju.

U poslovanju je promijenjen nekoliko knjigovodstvenih servis iz nepoznatih razloga. Od

2005. do 2007. poslovne knjige je vodio knjigovodstveni servis Stavka d.o.o. a od 2007. do

2011. servis Bilanca d.o.o. Ugovor o vođenju poslovnih knjiga sa Kontom d.o.o. je potpisan

od strane direktora Ivana Horvata. Podatci o vlasniku Johnu Smithu dobiveni su od strane

direktora Horvata putem izjave. John Smith nije nikada došao u Konto d.o.o.

Stan d.o.o. je kao posrednik ostvario naplatu u gotovini u jednom slučaju za prodaju apartman

na moru u iznosu od 500.000,00 kn. Naplata je ostvarena u 2011. Novac je zaprimljen od

djelatnika Stan d.o.o. i položen na račun u poslovnoj banci. Također postoje kontinuirane

pozajmice vlasnika Ivana Horvata u manjim iznosima koji u razdoblju 15.6.2011. do

20.9.2011. iznose 150.000,00 kn. Direktor Horvat se u nekoliko navrata raspitivao o

modalitetima naplate u gotovini kod prodaje nekretnina.

Konto d.o.o. je putem interneta i naknadno pribavljene dokumentacije utvrdio da John Smith

nije strana politički izložena osoba, bavi se posredovanjem u prodaji nekretnina britanskim

državljanima u Londonu i organiziranjem turističkih putovanja, u Londonu je vlasnik

putničke agencije ApartLtd.

12

Tablica 1. Lista indikatora – računovođe

Red.

Br. Lista indikatora DA NE

Opći indikatori

1 Stranka govori ili priznaje da je upletena u kaznena djelovanja X

2 Stranka ne želi da joj se pošta upućuje na adresu u zemlji X

3 Stranka ima račune kod različitih financijskih institucija na istom

području bez pravog razloga X

4 Stranka je praćena ili nadzirana, X

5 Stranka neočekivano pokazuje veliko zanimanje za sustav

organiziranosti te za kontrole i politike njihovog provođenja, X

6 Stranka je tajna i protivi se osobnom susretu X

7 Strankin privatni ili službeni telefonski broj je isključen ili je

nepostojeći, X

8 Stranka je uključena u poslove, koji nisu karakteristični za njeno

poslovanje X

9 Stranka bez posebnog razloga ustraje za brzim izvođenjem posla ili

transakcije X

10 Stranka je nedavno uspostavila više poslovnih odnosa s različitim

financijskim institucijama X

11 Stranka pokušava uspostaviti dobre i bliske odnose s osobljem X

12 Stranka upotrebljava različita imena ili nadimke i cijeli niz sličnih, a

različitih adresa X

13

Stranka upotrebljava adrese poštanskih pretinaca ili druge vrste

poš.adresa umjesto adrese ulice, što nije uobičajeno za navedeno

mjesto ili područje

X

14 Stranka nudi novac, poklone ili druge neuobičajene pogodnosti kao

protuuslugu za izvođenje vidljivo neuobičajenog ili sumnjivog posla X

15 Stranka je pod istragom za kazneno djelo pranja novca ili financiranja

terorizma X

16 Stranka želi uvjeriti zaposlenog da ne ispuni neki od dokumenata,koji

je potreban za izvođenje posla ili transakcije X

17 Strankino postupanje u vezi sa zahtjevom o obavještavanju ukazuje o X

13

njezinoj želji da izbjegne ispuniti ovu obvezu

18 Stranka vrlo dobro poznaje pravila o obavješćivanju o sumnjivim

transakcijama X

19 Stranka djeluje kao da je vrlo dobro upoznata s predmetima, koji se

odnose na pranje novca i financiranja terorizma X

20 Stranka započinje sama od sebe brzo zaključivati, da su sredstva

„čista“ i nisu „oprana“ X

Identifikacijske isprave

21 Stranka pruža sumnjive ili nejasne informacije X

22 Stranka podnosi na uvid neodgovarajuće isprave, odnosno dokumente,

koji pokazuju da su krivotvoreni, preuređeni ili nepravilni X

23 Stranka se protivi podnošenju osobnih isprava X

24 Stranka prilaže samo kopije osobnih isprava X

25 Stranka pokušava obaviti identifikaciju s drugim ispravama, koje nisu

osobne isprave X

26 Stranka pretjerano kasni s prilaganjem dokumenata tvrtke (poduzeća) X

27 Sve identifikacijske isprave su izdane u inozemstvu, odnosno njihovu

je vjerodostojnost teško provjeriti X

28 Sve priložene identifikacijske isprave čine se novima, odnosno da su

bile izdane prije kratkog vremena X

Gotovinske transakcije

29 Stranka želi poslovati u gotovini, iako to nije uobičajeno za njenu

djelatnost, X

30 Stranka kod gotovinskih transakcija donosi veće svote

neprebrojenonovca X

31 Stranka želi da obveznik čuva ili u njeno ime polaže/isplaćuje veće

svote novca X

Ekonomski razlozi

32 Posao nije usklađen sa strankinim financijskim stanjem, odnosno

njenim uobičajenim poslovanjem, X

14

33

Poslovni odnos ili transakcija nisu u skladu s uobičajenim načinom

provođenja djelatnosti odnosno nemaju ekonomsku vrijednost za

stranku

X

34 Poslovni odnos ili transakcija se nepotrebno kompliciraju X

35 Aktivnosti stranke nisu u skladu s očekivanjima u odnosu na

obavljanje djelatnosti X

36

Poslovni odnos ili transakcija uključuju (kao uzgredne članove)

također i neprofitne ili dobrotvorne organizacije, a za što ne postoji

pravi ekonomski razlog

X

Poslovni odnos ili transakcija koja uključuje druge države

37 Stranke i druge, u posao uključene, stranke nemaju vidljivih ili

smislenih poslovnih ili drugih poveznica s Hrvatskom X

38

Stranka upotrebljava platežna sredstva, koja su izdana u drugoj državi,

iako u toj državi ne obavlja djelatnost, odnosno nema ni stalno niti

privremeno prebivalište u njoj

X

39

Poslovni odnos ili transakcija uključuju države koje su poznate po

bankovnom,odnosno gospodarskom sustavu, koji pojedincima ili

tvrtkama omogućava visoki stupanj tajnosti ili prikrivenog djelovanja

X

Poslovni odnos ili transakcija, vezani na porezne oaze (off-shore)

40 Akumuliranje većih iznosa, neusklađenih s opsegom strankine

poslovne aktivnosti, koji su preneseni u porezne oaze X

41 Zajmovi s jamstvom banaka u poreznim oazama X

42 Dati ili preuzeti zajmovi od tvrtki u poreznim oazama X

43 Uporaba platežnih sredstava koja su izdale banke u poreznim oazama X

Indikatori karakteristični za djelatnosti revidiranja i računovodstva

44 Poslovanje stranke se bitno razlikuje od prosječnog poslovanja u struci X

45 Stranka živi preko svojih realnih mogućnosti X

46 Stranka prima plaćanja iz nepoznatih izvora X

15

47 Stranka često mijenja svoje knjigovođe odnosno računovođe X

48 Stranka nije sigurna u odnosu na mjesto čuvanja poslovnih knjiga

društva X

49 Stranka u računovodstvenim iskazima evidentira nepostojeće ili već

naplaćene dugove X

50 Stranka nema zaposlenih, što nije uobičajeno za način njenog

poslovanja X

51 Stranka isplaćuje neuobičajene honorare za savjetovanje u društva sa

sjedištem u poreznim oazama X

52 Stranka neprestano posluje s gubitkom, iako njeno postojanje nije

ugroženo, za što ne postoje opravdani razlozi, X

53 Pregled izvornih dokumenata ukazuje na pogreške u poslovanju

stranke, što pak nije moguće razabrati iz poslovnih knjiga X

54

Stranka isplaćuje (iskazuje) velike svote novca podređenim ili na drugi

način nadziranim društvima, čije se poslovanje razlikuje od

uobičajenog poslovanja

X

55

Stranka raspolaže s opsežnim osobnom i potrošnom imovinom

(plovila, luksuzni automobili, apartmanima za stanovanje i

rezidencijama), koja ne spada u uobičajene okvire poslovanja društva

odnosno struke

X

56

Stranci ispostavljaju račune za pružene usluge društva ili organizacije

koje imaju sjedište u državama, u kojima ne postoji odgovarajuće

zakonodavstvo za sprječavanje pranja novca i koje su poznate kao

porezne oaze, odnosno imaju bankovni sustav koji dozvoljava veliku

tajnost stranaka.

X

Izvor: Biluš,2012.

U tablici 1, vidljivo je da se radi o stranci visokog rizika. Rizična je prema dva kriterija iz

Liste indikatora. To su kriteriji br.29 – Stranka želi poslovati u gotovini iako to nije

uobičajeno za njenu djelatnost i prema kriteriju br. 47. – Stranka često mijenja svoje

knjigovođe odnosno računovođe. Na ovom primjer na većini kriterija nije se moglo utvrditi da

li je odgovor da ili ne jer nema dovoljno podataka. Ako je i samo po jednom kriteriju odgovor

DA stranka se smatra visokorizičnom.

16

3.5.Stručno osposobljavanje, čuvanje podataka i vođenje evidencije

Revizori, porezni savjetnici i računovođe dužni su pripremiti godišnji program stručnog

osposobljavanja i izobrazbe na području pranja novca i sprječavanje istog. Svojim

zaposlenicima su dužni upoznati s odredbama Zakona, te s međunarodnim standardima i

propisima u vezi sprječavanja pranja novca. Program godišnjem stručnog osposobljavanja i

izobrazbe za sljedeću kalendarsku godinu obveznik je dužan pripremiti najkasnije do kraja

tekuće kalendarske godine. Dokumentaciju kojom se dokazuje završeno stručno

osposobljavanje i izobrazbe dužni su čuvati četiri godine. Dokumentaciju o sumnjivim

strankama i transakcijama prikupljenim tijekom dubinske analize dužni su čuvati 10 godina

nakon završetka procesa.

„Revizori, porezni savjetnici i računovođe vode sljedeće evidencije podataka:

• evidenciju o strankama s kojima su sklopili ugovore o reviziji, o uslugama poreznog

savjetništva odnosno ugovore o obavljanju usluga s područja financija, računovodstva

i poslovnog savjetovanja i strankama za koje su obavili transakciju u vrijednosti od

105.000,00 kn ili veću ili povezane transakcije u takvoj ukupnoj vrijednosti,

• evidenciju podataka dostavljenih Uredu o sumnjivim transakcijama i osobama i

strankama koje su zatražile savjet u vezi s pranjem novca ili financiranjem terorizma,

• evidenciju o uvidima nadzornih tijela u prikupljene podatke, informacije i

dokumentaciju.“ (Bolta, Brlić, Pezer Blečić, 2008:22)

17

Tablica 2. Primjer programa godišnjeg stručnog osposobljavanja iz područja sprječavanja

pranja novca u 2012. Godinu

R.

BR. Vrste osposobljavanja Izvoditelj Sudionici Termin

Trajanje

(sati)

1.

Upoznavanje sa ZSPN,

podzak.aktima,

Pravilnikom,post.procj.

rizika i dub.analize

svaki

obveznik

primjene

Pravilnika

Svi

zaposlenici 7.1.2012 2

2. Praćenje zakon.promjena i

međ.propisa iz područja

svaki

obveznik

primjene

Pravilnika

Svi

zaposlenici stalno

3. Praćenje stručne literature

iz područja

svaki

obveznik

primjene

Pravilnika

Svi

zaposlenici stalno

4. Seminar/trening – godišnji

tehnički seminar

Stručna

organizacija Ovl.revizori 30.9.2012 6

5.

Upoznavanje sa ZSPN,

podzak.aktima,Pravilnikom,

post.procj. rizika i

dub.analize

Ana Anić,

direktor

Svi

zaposlenici

listopad

2012. 2

Izvor: Brlić, Maros, Pezer Blečić, 2012:107

Ministarstvo financija pravilnikom određuje način vođenja evidencije o strankama,

transakcijama, poslovnim odnosima i načinu vođenja dostavljenih podataka o sumnjivim

transakcijama.

18

3.6.Problem tajnosti i svrhe korištenja podataka

„Uvid u ovlasti državnog odvjetništva (kao i radnji koje provjerava policiji), članak 174.

Zakona ili članak 206. stavak 5. Zakona, ukazuju da državni odvjetnik može tražiti

dostavljanje svih podataka ˝osim onih koji predstavljaju zakonom zaštićenu tajnu˝. U tom

smislu Ured:

• raspolaže podacima o obavijestima o sumnjivim transakcijama obveznika koji

predstavljaju, s obzirom na izvor, bankovnu, poslovnu, profesionalnu, odvjetničku,

javnobilježničku , poreznu i dr. tajnu, a koji dostavljanjem Uredu postaju klasificirani

podaci, u pravilu razine tajnosti ˝ograničeno˝ ili više (radi se o zakonom zaštićenoj

tajni)

• raspolaže klasificiranim podacima drugih inozemnih financijsko – obavještajnih

jedinica bez čijeg odobrenja ne smiju o njima izvijestiti druga tijela te čije korištenje je

ograničeno u svrsi i tijelima koja ih smiju koristiti, a koji dostavljanjem Uredu postaju

klasificirani podatak, u pravilu razine ˝ograničeno˝,

• ne raspolaže registrom/podacima o bankovnim računima građana jer takva jedinstvena

evidencija ne postoji, a za pribavljanje podatka postoje posebni uvjeti,

• također, u dijelu Zakona ( pa i Zakona o USKOK-u) koji se odnosi na neobične i

sumnjive transakcije, potrebno je naglasiti da evidencije (analiziranih) neobičnih

transakcija vode isključivo obveznici Zakona, a ne državna tijela.“ (Bolta, 2009:8)

Navedena zakonska odredba ukazuje da ako postoji po već iniciranoj analitičkoj obradi

sumnjivih transakcija i osoba, ukoliko postoje opravdani razlozi za sumnju u pranje novca o

tome će se obavijestiti nadležno tijelo. Ured ne smije dostaviti tražitelju prikupljene podatke

koje se ne mogu dovesti u vezu s pranjem novca ili ukoliko rezultati analitičke obrade

podataka ukazuje da ne postoje razlozi za sumnju u pranje novca.

Prema Bolti (2009), Ured ima ulogu filtera ili posrednika između financijskog sustava koji je

obvezan u zaštiti bankovne tajne i tijela progona koji je blokiran u postupanju zbog bankovne

tajne. Ured ne smije dopustiti eventualne pokušaje zlouporabe sustava radi izbjegavanja

sudskog naloga u pribavljanju financijskih podataka, dok s druge strane maksimalno podržava

napore nadležnih tijela u istraživanju pranja novca.

19

4. Međunarodni pravni okvir za sprječavanje pranja novca– konvencije

i direktive kojima se regulira materija sprječavanja pranja novca

Kao rezultat porasta svijesti javnosti o organiziranome kriminalu, te prepoznavanja fenomena

pranja novca kao iznimno opasne prijetnje kako društvu tako i ukupne ekonomije,

međunarodna zajednica donijela je niz konvencija, preporuka i smjernica, među kojima je

važno spomenuti sljedeće.

„Međunarodne institucije i grupe koje se bave problemom pranja novca i financiranja

terorizma:

1. Organizacija ujedinjenih naroda (OUN)

Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i

psihotropnih supstanci

Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog

kriminaliteta

Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije

2. Europska unija

Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda

stečenog kaznenim djelom

Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i

oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma

Konvencija o kibernetičkom kriminalu

Direktiva 2005/60/EC Europskog parlamenta i Vijeća o sprječavanju korištenja

financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma

Direktiva 2008/20/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008.,

kojom se dopunjuje Direktiva 2005/60/EC o sprječavanju korištenja

financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma

Direktiva 2006/70/EC Komisije koja propisuje mjere za primjenu Direktive

2005/60/EC Europskog parlamenta i Vijeća glede definicije "politički izložene

osobe" i tehničkih kriterija za pojednostavljenu proceduru dubinske analize

klijenta, te iznimaka na temelju financijskih aktivnosti koje se obavljaju

povremeno ili na vrlo ograničenim osnovama

20

Uredba (EZ) br. 1889/2005 Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. listopada

2005. o kontrolama gotovine koja se unosi u Zajednicu ili iznosi iz Zajednice

Uredba (EZ) br. 1781/2006 Europskog Parlamenta i Vijeća od 15. studenoga

2006. o podacima o uplatitelju koji su priloženi uz prijenose financijskih

sredstava

3. Financial Action Task Force (FATF)“ (www.hnb.hr)

4.1.Ujedinjeni narodi (UN)

„Povijest zakonskih propisa za sprječavanje pranja novca započela je kriminalizacijom

sredstava proizašlih iz kaznenih djela povezanih strgovanjem drogom, odnosno donošenjem

Konvencije protiv nezakonitog trgovanja narkoticima i psihotrofnim supstancama 1988.

godine (Bečka konvencija). Godine 2000. donesene su dvije konvencije, Konvencija protiv

međunarodnog organiziranog kriminaliteta (Konvencija iz Palerma) i Konvencija o

sprječavanju financiranja terorizma te 2003. Konvencija protiv korupcije. Međutim, UN se

nije detaljnije bavio specifičnostima DNFBP sektora“ (Pedić, 2010:624)

Važno je napomenuti kako je Bečku konvenciju prihvatilo više od sto država te se ona

smatra prvom konvencijom s definicijom pranja novca, no temeljila se samo na kaznenim

djelima povezanima s trgovanjem drogom. Zbog toga se ovaj događaj bilježi kao značaj

iskorak u međunarodnoj borbi protiv kriminalnih radnji pranja novca.

4.1.1. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i

psihotropnih tvari

Prema Cindori (2007), Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih

droga i psihotropnihtvari koja je stupila na snagu od 1988. godine kojom se razmatra problem

i određuju načini borbe protiv narkotika oduzimanjem stečenog profita ili novca stečenogo od

nezakonitog trgovanja.

Osnovni poticaj koordinirane međunarodne akcije protiv pranja novca bila je zapravo svijest o

veličini i rastu nezakonite proizvodnje, potražnje i prometa opojnih droga koje su sve više

21

prodirale u razne socijalne grupacije i predstavljale opasnost za zdravlje ljudi. Osim na

zdravlje, negativno su utjecale i na gospodarstvo, kulturu i političke temelje svakog društva.

Uz to vežu se i druge organizirane kriminalne aktivnosti koje narušavaju sigurnost, stabilnost

i suverenitet država te cjelokupno gospodarstvo, i na temelju toga se javlja potreba za

eliminiranjem uzroka problema zloupotrebe opojnih droga i sličnih tvari. Kako se smatra da je

problem zloupotrebe droge rješiv isključivo na globalnoj razini, iz toga proizlazi potreba za

poduzimanjem međunarodnih mjera koje će ujedno postaviti i temelje suzbijanja pranja

novca. Unatoč svemu što se do tada poduzimalo protiv krijumčara droga njihovi su se poslovi

sve više širili, a operacije pranja novca postajale su sve sofisticiranije, prijeteći čak da u

nekim zemljama ugroze zdravlje financijskog sustava isto onako kako droga razara zdravlje

ovisnika. Iako su međunarodna nastojanja uvelike doprinijela kontroli nad proizvodnjom

droge i sprječavanju daljnjeg raspačavanja na tržištu, vrlo je brzo postalo jasno da su

postojeće mjere neprimjerene novim metodama moderne međunarodne preprodaje.

Ova Konvencija ne samo da uvelike pomaže međunarodnom suzbijanju prometa opojnih

droga već i stvara prvi sveobuhvatan sporazum koji zahtjeva poduzimanje preventivnih i

represivnih mjera pranja novca za njezine potpisnice. Naime, tu se radi o prvom

međunarodnom sporazumu za kažnjavanje pranja novca, iako se kažnjavanje odnosi samo na

ograničeni broj predikatnih djela iz kojih prljavi novac proizlazi.

4.1.2. Pranje novca

„U nastojanju kriminalizacije skoro svakog prekršaja vezanog za prodaju droge, Konvencija

UN također sadrži nekoliko odredbi za ublažavanje učinaka pranja novca vezano uz

nezakonitu prodaju droge. Iako ista Konvencija po prvi puta u međunarodnoj kodifikaciji

inkriminira pranje novca i njegovu zapljenu, nigdje konkretno ne navodi izraz pranje novca

niti definira pojam kaznenog djela pranja novca.“ (Cindori, 2010:82)

„Članak 3. Konvencije UN ključan je s obzirom na pitanje definiranja pojma droge i pranja

novca kao kaznenog djela jer od svake države potpisnice zahtjeva suradnju i razmjenu

informacija te posredno nameće obvezu izrade ili izmjene njihovih domaćih zakona koji

reguliraju materiju sprječavanja pranja novca. Ovim se člankom nameće stroga obveza

zemalja potpisnica da kriminaliziraju široki spektar aktivnosti, od proizvodnje droge,

22

posjedovanja i uzgoja do udruživanja, upravljanja i financiranja takvih aktivnosti.“ (Cindori,

2010:83)

Osim zahtjeva za kažnjavanjem konverzije ili transfera, odnosno sakrivanja ili prikrivanja

imovine, Konvencija UN u stavku 1. točki c. podtočki (iv) zahtijeva i kažnjavanje

sudjelovanja, udruživanja ili urote radi počinjenja, pokušaja počinjenja ili pomoći, poticanja,

olakšavanja ili savjetovanja o počinjenju bilo kojeg od kaznenih djela vezanih za zloupotrebu

droge i pranja novca, ukoliko taj zahtjev nije u suprotnosti s ustavnim načelima i osnovnim

konceptom pravnog sustava određene države.

4.2.Europska unija (EU)

Prema Pedić (2010), Direktiva Vijeća br.91/308/EEC o prevenciji korištenja financijskog

sustava u svrhu pranja novca, donesena je 1991. godine. Ovom je Direktivom bilo

obuhvaćen financijski sektor te je bio ograničeno na pranje novca i organiziranog kriminala.

Druga direktiva usvojena je 2001. godine, koja je proširila opseg svog djelovanja na više

kriminalnih radnji te privi puta i na DNFBP sektor. Druga direktiva je detaljnije obuhvatila

obveze pojednih profesija ali ne dovoljno u slučaju odvjetnika i javnih bilježnika. Postalo je

vidljivo da ove dvije direktive nisu dovoljne za sprječavanje financiranje kriminala i pranje

novca, stoga je 2005. godine donešena Treća direktiva. Ona je uključivala dopunjene FATF-

ove preporuke iz 2003. godine te je proširla svoju primjenu i veću zaštitu od organiziranog

kriminala i financiranja istoga. Nakon toga, 2005. godine donesena je Konvencija Vijeća

Europe br. 198 o pranju, traganja, privremenom oduzimanju prihoda stečenim kaznenim

djelom i o financiranju terorizma. Ovom Konvencijom dolazi do nadogradnje za što

učinkovitiju borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. Prethodni zakoni i

legislative, poslužile su kao osnova za uvođenje odvjetnika, javnih bilježnika, revizora te

pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju računovodstvene poslove i poslove poreznog

savjetovanja.

23

4.2.1. Konvencija 141. Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i

oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom

Prvotna nastojanja Vijeća Europe da postavi temelje pravne regulative u suzbijanju pranja

novca proizlaze iz Preporuke R(80)10 o mjerama protiv prenošenja i prikrivanja sredstava

nezakonitog porijekla. Ističe se nužnost banaka na provođenje verifikacije identiteta svojih

klijenata i uspostave uže uzajamne suradnje. Usprkos naglašenoj potrebi financijskih

institucija da upoznaju svoju stranku,Nilsson je mišljenja damjere iz Preporuka najvećim

djelom nisu implementirane. Razlog tomu bi se mogao zaključiti iz komentara kojim se

kritički osvrnuo na Vijeće Europe kao instituciju vjerojatno ispred svojeg vremena.

Hubbard, s druge strane, smatra da su narednih 20 godina zemlje svijeta, bankarska zajednica

(uključujući brojni financijski sektor) i regionalna tijela usvojili dobru politiku djelovanja i

obrambene mehanizme na putu rješavanja problema pranja novca. U tom svijetlu, deset

godina nakon navedenih Preporuka Vijeće Europske Ekonomske Zajednice odobrilo je

Konvenciju Vijeća Europe. Konvenciju Vijeća Europe možemo promatrati kao cjelovit akt,

donesen u Strasbourgu 1990. godine, s namjerom da se postigne veće jedinstvo u vođenju

zajedničke kaznene politike kako bi se u što većoj mjeri smanjila teška kaznena djela i kaznili

počinitelji koji su stekli prihode na nezakonit način.

Zbog ograničenja glavnim ciljem Konvencije UN – zabrana nezakonitog prometa droge, jasna

je nužnost donošenja Konvencije Vijeća Europe koja je objedinila mehanizme uzajamne

pravne pomoći, privremene mjere i oduzimanje prihoda stečenog kaznenim djelom, a sve to

vezano uz materiju sprječavanja pranja novca. U tom nastojanju, Konvencija Vijeća Europe

predstavlja sveobuhvatan sustav pravila koji obuhvaćaju brojne proceduralne aspekte

povezane s pranjem novca - od inicijalne istrage do zaključne konfiskacije.

Temeljni ciljevi Konvencije Vijeća Europe odnose se prvenstveno na postizanje većeg

jedinstva među državama članicama u vođenju zajedničke kaznene politike. Suzbijanje teških

kaznenih djela sve više dobiva obilježja međunarodnog problema i zahtjeva uporabu

suvremenih metoda na međunarodnoj razini. Najvećim se djelom te metode odnose na

učinkovitu međunarodnu suradnju i međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim postupcima i

istragama kaznenih djela te pronalaženje, oduzimanje i konfiskaciju profita nastalih istim

kaznenim djelima.

24

Potpisnice Konvencije Vijeća Europe poduzimaju mjere u cilju kriminalizacije pranja prihoda

iz kaznenih dijela te oduzimanja instrumenata i profita ili imovine koja odgovara tim

iznosima. Istaknut je značaj suradnje u istragama, osiguravanju dokaza, kao i spontano

dostavljanje podataka drugoj članici. Također određuju se i privremene mjere poput

blokiranja bankovnih računa i privremenog oduzimanja imovine sprječavajući daljnju

kupoprodaju, a sve u cilju oduzimanja nezakonito stečenih prihoda.

4.2.2. Pranje novca

„Članak 6. Konvencije Vijeća Europe većim je djelom temeljen na Konvenciji UN. U prvom

se redu se od svake stranke zahtijeva kriminalizacija pranja novca njihovim internim

zakonodavstvom. Kazneno djelo pranja novca sadrži sljedeća djela, ukoliko su počinjena s

umišljajem:

• konverziju ili prijenos imovine, uz uvjet da takva imovina predstavlja nezakoniti

prihod, u svrhu skrivanja ili prikrivanja nezakonitog porijekla takve imovine ili

pomaganja bilo kojoj osobi koja je uključena u izvršenje glavnog kaznenog djela;

• prikrivanje ili maskiranje prave prirode, porijekla, mjesta, raspolaganja, premještanja

te postojanje prava, odnosno vlasništva nad imovinom za koju se zna da predstavlja

nezakoniti prihod;

te sukladno sa svojim ustavnim načelima i temeljnim konceptima svog pravnog sustava:

• stjecanje, posjedovanje ili uporaba imovine, za koju se zna da je u vrijeme primanja

predstavljala nezakoniti prihod;

• sudjelovanje u izvršenju, udruživanje ili zavjera radi izvršenja, pokušaj izvršenja i

pomaganje, poticanje, olakšavanje i davanje savjeta u izvršenju bilo kojeg od

navedenih kaznenih djela.“ (Zakon o potvrđivanju Konvencije o pranju, traganju,

privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom“ (Cindori,

2010:93)

25

4.2.3. Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i

oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom te o financiranju terorizma

Izmjene i ažuriranje Konvencije Vijeća Europe, razvoj metoda i tehnika pranja novca, a

ponajviše uznapredovali terorizam na globalnoj razini doprinijeli su donošenju Varšavske

konvencije. Bit Varšavske konvencije ne odudara previše od Konvencije Vijeća Europe jer se

i nadalje fokusira na mjere provođenja istrage, zamrzavanja, privremenog oduzimanja i

konfiskacije prihoda stečenog kaznenim djelom, kaznenim djelom pranja novca te

međunarodnu suradnju, međutim unosi i vrijedne novine.

Već u samoj preambuli, a kasnije i u prvom poglavlju gdje su objašnjeni termini Varšavske

konvencije, jasne su novine u pogledu problematike terorističkih akcija kao prijetnje

međunarodnom miru i sigurnosti, određivanja financiranja terorizma kaznenim djelom te

značaja prevencije pranja novca i financiranja terorizma, a nastavno i uloga financijsko-

obavještajne jedinice.

4.3.Preporuke FATF-a vezane za sprječavanje pranja novca

„Glavna uloga FATF očituje se u ispitivanju tehnika i trendova pranja novca, pregledu mjera

koje su već poduzete na domaćoj i međunarodnoj razini te planiranju onih koje se još trebaju

poduzeti po pitanju suzbijanja pranja novca, ali i financiranja terorizma.U tom svijetlu,

razvojem metoda i tehnika pranja novca razvijala se i mijenjala svijest o problemu koji on

predstavlja. U tom su se smjeru usavršavale i Preporuke koje su sve detaljnije navodile

pojedine obveze, ali bez velikih ograničenja. Postale su jasnije i lakše za primjenu, uz proširen

obuhvat njihove primjene na nove obveznike.U okviru 40 Preporuka obrađuju se sve

najvažnije mjere učinkovitog sustava suzbijanja i sprječavanja pranja novca između kojih je

vrijedno istaknuti proširenje kruga obveznika s financijskih na nefinancijske institucije,

identifikaciju stvarnog vlasnika, poduzimanje mjera dubinske analize, povratnu informaciju,

izvješćivanje, nadzor i regulaciju sumnjivih transakcija te međunarodnu suradnju.“ (Cindori,

2010:108)

Postavljenim standardima FATF neprekidno potiče sve zemlje svijeta da usvoje mjere iz

Preporuka. Ne postoji ograničenje za njihovo prihvaćanje, bez obzira na različitost pravnih i

26

financijskih sustava upravo zbog toga što dopuštaju fleksibilnost, a ne predviđaju svaki detalj

provedbe. Preporuke predstavljaju najbolju međunarodnu praksu, ali postavljaju i visoke

standarde u zaštiti financijskog i nefinancijskog sektora od štetnih utjecanja prihoda

nezakonitih aktivnosti.

4.4.Direktiva 91/308/EEC o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu

pranja novca

„Nakon Konvencije UN, Konvencije Vijeća Europe, 40 Preporuka FATF i bankarske prakse

objavljene u Bazelskim načelima koje zajedno predstavljaju temelj sustavnog suzbijanja

pranja novca, Direktiva 91/308/EEC o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu

pranja novca (u nastavku teksta: Prva direktiva) svojim je odredbama uokvirila najbolju

međunarodnu praksu, postavljajući visoke standarde u zaštiti financijskog i nefinancijskog

sektora od štetnih efekata koje mogu prouzročiti nezakonita sredstva.Prva je direktiva jednim

djelom predstavljala dokaz da sloboda kretanja kapitala i prednosti globalne ekonomije neće

utjecati na organizirani zločin, odnosno neće pridonijeti ili olakšati veću pokretljivost

nezakonitih prihoda izvan granica matičnih zemalja. U tom se smislu njezin cilj očituje u

onemogućavanju prihvaćanja mjera pojedinim državama koje su u suprotnosti sa slobodnim i

jedinstvenim europskim financijskim tržištem, već usvajanje odredaba namijenjenih

prvenstveno sprječavanju pranja novca, dok se ujedno se štiti povjerenje javnosti u cjelokupni

financijski sustav.“ (Cindori, 2010:122)

Prva direktiva nameće državama obvezu zabrane pranja novca, vrlo slično Konvenciji UN.

Vrlo podrobno definira obuhvat pranja novca obuhvaćajući samo nezakonite prihode od

prodaje droge. Jednako tako, potiče zemlje članice da primjenjuju pristup Konvencije Vijeća

Europe, odnosno na suzbijanje pranja prihoda koji potiču od šireg spektra kaznenih djela.

Prva direktiva je od država članica zahtijevala da zabrane pranje novca i nametnu obvezu

propisivanja i provođenja mjera sprječavanja pranja novca prvenstveno financijskom sektoru.

27

4.5.Direktiva 2001/97/EC kojom se mijenja Direktiva 91/308/EEC

Kako je Prva direktiva predstavljala inicijalno nastojanje preventivnog sustava u suzbijanju

pranja novca, uključujući većim djelom financijski sektor, revidirane Preporuke FATF i

Konvencija Vijeća Europe nametale su nove standarde i samim time zahtijevale izmjene

postojeće Direktive. Iako postoje oprečna mišljenja o učinkovitosti njene provedbe, deset

godina nakon donošenja Prve direktive, dana 4. prosinca 2001. usvojen je kompromisni tekst

u cilju njezinog ažuriranja.

4.6.Direktiva 2005/60/EZ o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu

pranja novca i financiranja terorizma

U posljednjem desetljeću pranje novca i financiranje terorizma imaju sve veći značaj i

zauzimaju svoje mjesto na financijskom tržištu i drugim izloženim područjima, u

međunarodnim razmjerima, uključujući se više država. S obzirom da se taj problem ne može

riješiti isključivo represivno putem tijela provođenja zakona, naglasak se stavlja na prevenciju

i ulogu financijskog, a u posljednje vrijeme sve više i nefinancijskog sektora.

Ujedno predstavlja i osnovu za zloupotrebu slobode kretanja kapitala i pružanja financijskih

usluga što pogoduje upravo objedinjeno financijsko područje EU. Iz istog bi se razloga

stabilnost kreditnih i financijskih institucija te povjerenje u financijski sustav u cjelini mogli

ozbiljno narušiti, stoga ne čudi donošenje Treće Direktive koja predstavlja skup mjera

donesenih u cilju ujednačavanja zakonodavstva na području sprječavanja pranja novca i

financiranja terorizma.

Trećom se direktivom osnažuju postojeće mjere sprječavanja pranja novca, a značaj terorizma

podignut je na višu razinu. Sukladno Okvirnoj odluci 2001/500/JHA koja propisuje definiciju

terorizama, proširuje se i lista predikatnih djela, a vrlo se detaljno obrađuje i problematika

dubinske analize stranke i pitanje utvrđivanja stvarnog vlasnika kao krucijalnog.

Prema Cindori (2007) preporuka grupe za promicanje mjera protiv pranja novca 40 + 9 koja

ima za cilj proširivanje kruga obveznika, produbljivanje i temeljitiju identifikaciju, te veću

regulaciju sunjivih transacija. Konačna preinaka ovih mjera donešena je u Berlinu 2003.

godine, te su usvojeni novi oblici prevencije i borbe protiv pranja novca i organiziranog

kriminala.

28

5. Sprječavanje pranja novca

Sadržajna i jasna strategija sa vizijom beskompromisnog suprotstavljanjapranju novca,

uzimajući u obzir sve posljedice koje pojam pranja novca može izazvati, zadatak je svakog

demokratskog društva, ne samo kroz preventivnu i represivnu djelatnostnadležnih organa, već

i putem donošenja odgovarajućih ekonomskih, političkih, pravnih, socijalnih, obrazovnih i

drugih mjera koje će direktno utjecati na eliminaciju kriminogenih faktora koji pogoduju

ovim kriminalnim pojavama, te doprinijeti efikasnijem otkrivanju kriminalnih djela pranja

novca. Zbog toga je obaveza svake države da donese posebne strategije za borbu protiv pranja

novca.

Svaka bi se strategija trebala zasnivati na određenim principima koji predstavljaju

pretpostavke za njeno uspješno provođenje, a među osnovnim principima spadaju: poštivanje

ljudskih prava i sloboda, edukacija kadrova,profesionalizam, zasnovanost na nacionalnom

zakonodavstvu i na odgovarajućim međunarodnim aktima, mogućnost primjene na sve

aspekte pranja novca i njihove počinitelje, postojanje političke volje, odnosno odlučnosti

vlasti da se energično suprotstavi ovim kriminalnim djelima, koordinacija i suradnjanadležnih

organa uključujući i međunarodnusuradnju,usklađenost preventivnih i represivnih mjera,

transparentnost,suradnja javnog i privatnog sektora, civilnog društva i građana, razvoj i

podrška istraživanjimapranja novca, nadzor i odgovornost za provođenje strategije.

Glavni ciljevi u sprječavanju i suzbijanju pranja novca trebali bi biti usmjereni u stvaranju

odgovarajućeg institucionalnog, zakonodavnog i operativnog okvira kako bi nadležni subjekti

mogli uspješno djelovati, kao i poduzimanje odgovarajućih preventivnih mjera kako bi se

smanjile kriminalne djelatnosti u vezi s pranjem novca. Zatim uključivanje svih nadležnih

subjekata u sprječavanju pranja novca, uspostavljanje međusobne suradnje i koordinacije, uz

unapređenje suradnje javnog i privatnog sektora. Isto tako jedan od bitnih ciljeva jest

primjena međunarodnihstandarda za sprječavanje pranja novca, pri čemu treba imati u vidu

djelatnost FATF-e i njene akte koji se odnose na sprječavanje pranja novca, kao i

odgovarajuće akte Europske unije i konvencije Ujedinjenih naroda koje se odnose na

sprječavanje pranja novca.

Počinitelji kriminalnih djela se susreću s problemom pristizanja nezakonitih prihoda u gotovu

novcu, zbog toga postoji velika vjerojatnost da, istupe li s njim na tržište u tom obliku, budu

primijećeni od nadležnih institucija.

29

U tom slučaju imaju mogućnosti da ga ili zadrže u postojećem obliku, iako je na taj način

otežano manipuliranje velikom svotom gotova novca ili ga prebace preko granice. Zasigurno

će biti jednostavnije prikriti nezakonite prihode ukoliko se promjeni oblik novca, bez obzira

hoće li novac putovati s jednog na drugi račun, u tuzemstvu ili inozemstvu, kupnjom

vrijednosnih papira i slično.

S obzirom da novac više nije u fizičkom obliku, svakim novim korakom put do čvrstog

dokaza o sumnjivim aktivnostima, a ujedno i rizik otkrivanja njegove prave prirode, znatno je

smanjen. Nezakoniti profit će nakon određenog broja transakcija ponovno biti predstavljen na

tržištu kao navodno zakoniti te će se koristiti bez straha od konfiskacije ili kaznenog progona.

Manipulacija financijskim sustavom narušava prvenstveno integritet financijskih institucija

pri čemu perači novca koriste i nekoliko država kako bi sakrili svoje nezakonite prihode,

iskorištavali različitu organizaciju sustava sprječavanja pranja novca, ciljeve i sredstva tijela

provedbe zakona te prepreke ostvarenja učinkovite međunarodne suradnje.

Prednost dobrog preventivnog sustava unutar kojeg se kao najvažnija komponenta ističe

kontrola ulaza i izlaza novca u/iz financijskog sustava, brojne su mogućnosti nadzora i

mogućeg oduzimanja nezakonitih sredstava. S obzirom da su relativno slobodni i pouzdani

financijski kanali prvenstveno međunarodni financijski interes, vrlo je teško imati učinkovitu

kontrolu nad tim važnim segmentom.

5.1.Osnove prevencije pranja novca u Republici Hrvatskoj

Ono što bi svaka država trebala poduzeti kako bi izgradila stabilan sustav prevencije pranja

novcaočituje se u usklađivanju domaćeg zakonodavstva sa svim relevantnim međunarodnim

standardima na području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.

Kao dio hrvatskog zakonodavstva koje obrađuje pitanje prevencije pranja novca i financiranja

terorizma implementirani su međunarodni standardi iz:

• Direktive 91/308/EEC o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja

novca (Prva direktiva);

• Direktive 2001/97/EC o izmjenama i dopunama Direktive 91/308/EEC o sprječavanju

korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca (Druga direktiva);

• Revidiranih 40 Preporuka Financial ActionTaskForce(FATF) o pranju novca;

30

• 9 specijalnih Preporuka FATF o financiranju terorizma;

• Međunarodne konvencije o suzbijanju financiranja terorizma (New York 2000.);

• Konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih tvari (Beč

1988.);

• Konvencije Vijeća Europe br. 141 o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i

oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom (Strasbourg, 1990);

• Palermo konvencije o transnacionalnom organiziranom kriminalitetu (Palermo,

2000.);

• Odluke Vijeća EU o suradnji između FIU država članica vezano uz razmjenu

informacija (2000/642/JHA).

Međutim, u cilju potpune harmonizacije hrvatskog zakonodavstva koje regulira područje

sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma s europskom pravnom stečevinom,

neophodno je daljnje usklađivanje istoga s novim međunarodnim standardima i

međunarodnim instrumentima, i to s:

• Direktivom 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća godine o sprječavanju

korištenja financijskog sustava u svrhu sprječavanja pranja novca i financiranja

terorizma (Treća direktiva), kao i s

• Konvencijom Vijeća Europe br. 198 o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i

oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom te o financiranju terorizma (Varšavska

konvencija).

5.2.FIU Republike Hrvatske – Ured za sprječavanje pranja novca

„Pozicioniranje Ureda u okviru Ministarstva financija utemeljuje ZSPN slijedom prihvaćanja

modernih zakonodavnih rješenja u svijetu, odnosno potpisivanjem i ratifikacijom Konvencije

VE i akceptiranjem 40+8 Preporuka FATF. Prilikom osnivanja Ureda RH je slijedila praksu

većine zemalja koje su izabravši administrativni model, svoj Ured osnovale u sastavu

Ministarstva financija kao samostalnu jedinicu.“ (NN 70/01)

„Ured je osnovan 1997. godine Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja

terorizma, ustrojen je u okviru Ministarstva financija kao posebna ustrojstvena jedinica i

potpuno je operativno neovisan i autonoman u svome postupanju. Ministarstvo financija

31

podnosi godišnje izvješće o radu Ureda za sprječavanje pranja novca Vladi Republike

Hrvatske“ (http://www.mfin.hr)

Ured provodi neposredni nadzor (off site) nad obveznicima provedbe mjera za sprječavanje

pranja novca dok druga nadzorna tijela Ministarstva financija, HNB-a i Hrvatska agencija za

nadzor financijskih usluga obveznike nadziru izravno (on site).

Off site nadzor obuhvaća nadzor općeg akta obveznika, određivanje ovlaštene osobe

obveznika, nadzor rokova dostave i kvalitete podataka u obrascima i provođenje unutarnjeg

nadzora. On site nadzor provode nadzorna tijela, odnosi se na redoviti i posebni ciljani

nadzor.

5.3.Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranje terorizma

Osnove preventivnog sustava Republike Hrvatske koji obuhvaća mjere i radnje sprječavanja

pranja novca što ih provodi financijskih i nefinancijski sektor, izložene su u prvom Zakonu

(NN 69/97).

Prvotni Zakon se mijenjao, manjim izmjenama i dopunama koje su se odnosile na ukidanje

Financijske policije (NN 67/01) i odgodu obavljanja transakcije koja je s 2 produžena na 72

sata (NN 114/01).

Vidljiv je nedostataka na polju definiranja pojma pranja novca, uključenja odvjetnika, javnih

bilježnika, revizora, računovođa i poreznih savjetnika u krug obveznika, provođenja dubinske

analize stranke, primjene pravila da izvješćivanje u dobroj volji neće prouzročiti bilo kakvu

odgovornost.

Prema 106. članku koji predstavlja potpuno usklađenje sa svim međunarodnim standardima,

Zakon (NN134/14) detaljno razrađuje:

• uključivanje zahtjeva za sprječavanje i otkrivanje financiranja terorizma u financijski

sustav RH

• preventivni sustav temeljen na stupnju rizika,

• stvaranja jedinstvene liste obveznika,

• analitičko –obavještajni rad Ureda,

32

• povratno izvješćivanju obveznika,

• zaštitu dostave informacija u dobroj vjeri,

• međunarodnu suradnju,

• obvezu vođenja evidencije i statistike,

• definiranje nadzornih tijela po pojedinim sektorima,

• propisivanje učinkovitih, proporcionalnih i preventivnih kazni.

5.4.Egmont grupa

„Egmont grupa je osnovana 1995. kao tijelo čija je uloga jačanje i koordinacija

internacionalne suradnje ureda za sprječavanje pranja novca diljem svijeta

(Financial intelligenceunits, FIUs). Trenutačno broji 139 članica i u stalnom je

porastu.“ (http://www.hnb.hr)

Republika Hrvatske je 1998. godine postala punopravna članica Egmont grupe. Od

velike je važnosti međunarodna suradnja stoga Ured provodi sukladno ZSPN i

Sporazumu o suradnji o razumjevanju (Memorandum of Understanding)

predstavljaju osnovu razmjene podataka između FIU.

Egmont grupa je međunarodna mreza FIU koja promiče unaprjeđenje komunikacije

između FIU u obliku suradnje i razmjene informacija o sumnjivim transakcijama i

osobama u vezi pranja novca i financiranja terorizma na međunarodnoj razini.

Egmont grupa ima dvostruke ciljeve; S jedne strane joj je namjera unaprijediti

djelovanje FIU na nacionalnoj razini, dok se s druge strane potiče međunarodna

suradnja. U tom smislu Egmont grupa predstavlja uporište širenju međunarodne

komunikacije o pranju novca i financiranju teroroizma koristeći se novim

tehnologijama.

33

6. Pranje novca – društvene posljedice

Gospodarski kriminal u koji se ubraja i pranje novca zauzima sve važnije mjesto u društvu.

Građani uočavaju da su u većoj opasnosti da postanu žrtve zločina nego što je to bilo u

prošlosti. Globalizacija je ekonomsku i tehnološku moć raširila po cijelom svijetu. Naime, ona

osim što donosi ekonomski razvoj širi i velike nejednakosti u bogatstvu i potiče porast

kriminala u društvu. Globalizacija je omogućila lakši protok ljudi, novca, roba te informacija.

Dovodi do veće dostupnosti i optjecaja financijskih sredstava, povećani broj terorističkih

grupacija i organiziranih kriminalnih aktivnosti kao što je pranje novca.

„Sociološki učinci gospodarskog kriminaliteta proizlaze iz njegovih ekonomskih posljedica, a

oni su po svojoj opasnosti vjerojatno i značajniji od direktnih ekonomskih ili financijskih šteta

koje nastaju gospodarskim kaznenim djelima. Materijalne štete unazađuju društvo, ali ne u

tolikoj mjeri kao moralne. Prethodne štete su lakše nadoknadive u odnosu na potonje.

Moralne odnosno socijalne štete dugoročno i pogubno utječu na društveni potencijal i razvoj.“

(Orlović, 2013:408)

Gospodarski kriminal u Republici Hrvatskoj od privatizacije i ratno-profiterskog kriminala s

početka 1990-tih konstantno je obilježen bliskim odnosom gospodarskih kriminalaca i

političkih moćnika, čije su posljedice za hrvatsko društvo, osim ekonomskih, dominantno

sociološke.

6.1.Negativno raslojavanje društva

Danas, u uređenim kapitalističkim državama uvriježeno je da građani imaju različiti

ekonomski status, odnosno različitim društvenim klasama ili slojevima. Društvo se u tom

smislu dijeli na gornji (bogati), srednji i donji (siromašni) sloj.

„Raslojavanje društva po „kapitalističkim“ kriterijima nije sporno i ono se uvjetno može

nazvati pozitivnim raslojavanjem društva, s tim da uloga države u zaštiti najosjetljivijih i

najsiromašnijih pri tome ne bi smjela izostati. Ekonomska diferencijacija građana temeljena

na gospodarskom i drugom kriminalitetu jest negativno raslojavanje društva i ono je

posljedica protuzakonite alokacije resursa, dohodovne nejednakosti i drugih ekonomskih šteta

koje nastaju počinjenjem gospodarskih kaznenih djela.“ (Orlović, 2013:409)

34

U povijesti Republike Hrvatske, kao bivše socijalističke države, također je zabilježeno

društveno raslojavanje unatoč komunističkim i socijalističkim idealima. Dolaskom

kapitalizma raslojavanje društva je znatno poraslo i to većinskim dijelom kao posljedica

gospodarskog kriminala. Negativno raslojavanje društva nije fenomen koji se u hrvatskom

društvu pa tako i ostalim zemljama svijeta događao samo u doba privatizacije i pretvorbe. Već

je ono trajan proces koji sam po sebi trajno proizvodi nepravde i nezakonite socijalne razlike

među građanima. Kao što je rečeno na početku ovog poglavlja veliki utjecaj ima i sam proces

globalizacije.

6.2.Gubitak socijalnog povjerenja

Orlović (2013) smatra da negativno raslojavanje društva je temeljeno na gospodarskom

kriminalu i da razdvaja „socijalni kapital“ sačinjen od međuljudskog povjerenje i građanske

solidarnosti u određenom društvu. Prevareni i siromašni građani ne vjeruju političarima i

tajkunima. Postaje prirodan jaz između „dobitnika“ i „gubitnika“ pogotovo ako se on temelji

na nepravdi i kriminalu. S vremenom narod prestaje vjerovati vlasti, institucijama i politici

općenito. U tolikoj mjeri da se stvara dojam nepostojanja pravne države iz razloga što nema

njezinih reakcija ili su zakašnjele, nedostatne i fiktivne. Čim društvo postane svjesno

nepravde i sve većeg izostajanja jednakosti pred zakonom stvara se podjela na privilegirane i

diskriminirane. Negativne podjele u društvu umanjuju njegovu socijalnu koheziju i razinu

povjerenja pa time i njegov ukupni društveno – ekonomski potencijal.

Pranje novca, najveću štetu zadaje strukturi društva, uništava povjerenje građana u politički

sustav, njegove institucije i njegovo vodstvo. Stvara nejednakost građana u svakodnevnom

životu na različitim područjima.

6.3.Nejednakost u dostupnosti prilika

Sprječavanje razvoja pravedne tržišne strukture narušava konkurenciju, ta tako smanjuje

moguća ulaganja i investicije. Ekonomski razvoj stagnira i mali poduzetnici se nađu u

nemogućoj poziciji da svladaju potrebne početke troškove. Istovjetno, protuzakonito stečena

35

imovinska korist od strane gospodarskih subjekata istima omogućavam bolju tržišnu poziciju i

konkurentsku prednost u odnosu na druge tvrtke koje posluju legalno.

„Socijalna diferencijacija uzrokovana posljedicama gospodarskog kriminaliteta nepravedna je

i trenutačno i dugoročno, a manifestira se kao fenomen akutne i kronične patologije društva.

Stjecatelji protupravne imovinske koristi, osim što u istoj uživaju u aktualnom trenutku,

njezinom akumulacijom i eksploatacijom sebe i svoje obitelji dugoročno pozicioniraju u

ekonomski moćniju društvenu klasu koja u kapitalizmu ima bolje uvjete života i rada te bolje

mogućnosti za zadovoljenje potreba odnosno ostvarivanje osobnih ciljeva na višim razinama

(amoralni familizam).“ (Orlović, 2013: 410)

Odgovornost države za nejednakost u dostupnosti prilika igra najvažniju ulogu ali može se

promatrati dvostrano: pravna država trebala bi uspješnije sprječavati gospodarski kriminal,

oduzimati imovinu stečenu na protuzakoniti način te na kraju i sankcionirati počinitelja

određenom kaznom, koji na taj način ne bi bio privilegiran u financijskom i socijalnom smislu

u odnosu na druge građane. U drugom promatranju smatra se da bi država trebala uspješnije

štiti samu sebe od kriminalnih napada, u smislu da ne postaje i pristaje biti oštećenikom

gospodarskog kriminala, a efikasnijom i pravednijom sociološkom politikom štiti jednakosti

svih građana i gospodarskih subjekata.

6.4.Apatija i socijalna pasivnost građana

Apatija označava nezainteresiranost ili ravnodušnost građanstva prema političkim i

društvenim aktivnostima. To je bolesno stanje kod kojeg vanjski događaji ne pobuđuju

nikakvo subjektivno doživljavanje. Odlikuje se općem nepovjerenjem u institucije, državu ili

političare. Apatija i socijalna pasivnost može dovesti do stagnacije u razvoju bilo kojeg

naroda.

Generalna apatija i frustracija među javnošću rezultira oslabljenim građanskim društvom.

Građansko društvo kao i neprofitne organizacije kojima je društvo i njegova dobrobit glavnim

cilj djelovanja su jedan od najvažnijih čimbenika u borbi protiv organiziranog kriminala te su

od velike važnosti za demokratsko društvo. Oni su ti koji uz ostale zakoni određene institucije

u državi imaju najvažnijuulogu.

„Individualna i društvena svijest još je većinom reaktivna, a proaktivnost kada se i pojavljuje

prepoznatljiva je najčešće kao destruktivna, stihijska i nefokusirana. Pasivizacija je dijelom

36

posljedica i naslijeđenog socijalističkog mentaliteta u kojem su građani „naučeni“ tolerirati

stanje u državi, a u tom vremenu utemeljena je i kontroverzna sintagma hrvatska šutnja.

Gospodarski kriminalitet i korupcija u samostalnoj hrvatskoj državi demotivacijski djeluju na

građane iz razloga očite nerazmjernosti težine toga kriminala i „težine“ državne reakcije na

njega. Građani najčešće, u svojim referentnim skupinama, rezignirano konstatiraju da su oni

isti, umreženi interesno povezani, ništa se nikome od njih nije dogodilo, progoni koji se

poduzimaju zapravo su fiktivni. Navikavanje građana odnosno naroda na traumatične situacije

povećava njegovu apatiju i socijalnu inertnost.“ (Orlović, 2013:411.)

6.5.Rast socijalne nepravde i frustracije

„Socijalne nepravde izazivaju frustracije obespravljenih građana jer im one predstavljaju

dodatne i nepotrebne zapreke u ostvarivanju njihovih društveno prihvatljivih i opravdanih

ciljeva. Rastom nepravdi i šteta od gospodarskog kriminaliteta kumuliraju se i frustracije

građana, u društvu se pojačava negativna energija, ozračje postaje sve lošije, građani

kritičniji. Razvojem društva i njegovih institucija odnos prema gospodarskom kriminalu se

mijenja. Senzibiliziranost odnosno netolerancija građana prema toj pojavi intenzivira se u

vremenima gospodarske krize koju većina njih izravno osjeća raspolažući manjim resursima.“

(Orlović, 2013:412)

Nadalje, Orlović (2013) smatra da gospodarski kriminalitet proizvodi nepravdu u društvu na

direktan ili indirektan način. Indirektne posljedice osjećaju svi pošteni građani kroz

neravnopravan ekonomski status u odnosu na kriminalce. Socijalna nepravda inicira

otkrivenim, a još više onim neotkrivenim, gospodarskim kriminalom ne može sama po sebi

nestajati niti stagnirati već samo kontinuirano rast. Ovaj rast uvjetovan je i paralelan s

razinom prisutnosti gospodarskog kriminala i korupcije u društvu.

Apatija građana je socijalni balon koji ima ograničeni kapacitet i jednom će se raspuknuti.

Povlačenje građana u sebe i akumuliranje negativnog stanja i frustracije ne može biti dobar

znak i trajno rješenje, niti za njih niti za državu koja mora i može bolje štiti sebe i svoje

građane od gospodarskog kriminala. Socijalne posljedice gospodarskog kriminala ugrožavaju

sam moral građana koji u takvim situacijama postaje opasan za daljnje gospodarstvo i to

postaje začarani krug.

37

7. Zločin bijelih ovratnika

Postoji tendencija da se zločin povezuje s mladim ljudima, osobito muškarcima iz nižih klasa,

no kriminalne aktivnosti nisu ograničene samo na ovaj dio populacije. Mnogi bogati i moćni

ljudi počinili su djela čije posljedice mogu biti puno teže od sitnog kriminala kojim se bave

siromašni.Ovaj zločin dobio je ime po white – collar (bijeli ovratnik) izrazu koji označava

radnu snagu koja se bavi intelektualnim radom, imaju veći položaju u društvu i poduzećima,

bolje plaće i veći ugled od radničke klase (blue- collar)

„Pojam zločin bijelih ovratnika prvi je uveo EdwinSutherland (1949), a odnosi se na zločin

pripadnika imućnijih društvenih područja. Pojam pokriva mnoge zločinačke aktivnosti,

uključujući porezne prijevare, nezakonitu trgovinu, prijevare s osiguranjem i imanjima,

pronevjere, proizvodnju ili prodaju opasnih proizvoda, kao i obične krađe. Rasprostranjenost

zločina bijelih ovratnika još je teže mjeriti nego onu drugih zločina; većinom se ti zločini ne

pojavljuju u službenim statistikama.“ (Giddens, 2007:229)

Kriminal bijelih ovratnika se razlikuje od ostalih kriminalnih radnji što obično ne izaziva

veliku pažnju javnosti, posebice pravosudnog dijela javnosti. Razlozi leže u činjenici da su

počinitelji najčešće dobro situirani,dobro školovani ugledni ljudi, koji su uz to povezani s

vodećim predstavnicima vlasti. Mnogi u pravilu smatraju da kriminal bijelih ovratnika ne

sadrži elemente nasilja, pa stoga ni javnost ni država ne shvaćaju kao ozbiljnu prijetnju.

Ekonomisti, sociolozi smatraju da je kriminal bijelog ovratnika daleko opasniji po društvo od

drugih vrsta kriminala. U stanju je ozbiljno ugroziti financijsku sigurnosti države i učiniti

daleko više štete sveukupnom stanovništvu nego pojedinačni akti nasilja i drugog ˝običnog˝

kriminala. Status punopravnog članstva u Egmont grupi omogućava Uredu bržu i

jednostavniju razmjenu podataka između odgovarajućih tijela.

38

8. Primjeri pranja novca

U ovom poglavlju biti će prikazana nekoliko primjera pranja novca. Prvi od primjera je

kanadski poduzetnik NathanJacobson. Sljedeći primjer je kako funkcionira pranje novca kod

moćnih narko – kartela te primjer jednog zaposlenik u školi u SAD-u.

8.1.Kanadski poduzentik Nathan Jacobson

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, NathanJacobson je bio glavni predstavnik General

Motorsa u Moskvi. U to vrijeme zvali su ga ˝Kanadski kapitalistički kauboj˝. NathanJacobson

nakon toga počinje stjecati svoje vlastito bogatstvo, West Group International je bila njegova

nova tvrtka, koja se bavila izvozom čelika. Jacobson je svoje poslovanje proširio i na online

ljekarne,tako je njegovo bogatstvo sve više raslo kroz dva desetljeća.

NathanJacobson je 2008. godine priznao krivnju za pranje 46 milijuna američkih dolara preko

Izraelske banke, Tel Aviv korištenjem kreditne kartice klirinškog društva za plaćanja

povezanih s Affpowerom (njegova internet ljekarna sa sjedištem u Kostariki) koji je prodavao

lijekove Amerikancima bez recepta. Jacobson je odlučio priznati krivnju tek kad je pristao

surađivati sa istražiteljima.

Nakon više od šest godina, NathanJacobson se vratio u Kanadu, u potpunosti oslobođen svih

optužbi, bez obzira na njegovo priznanje o pranju novca. Američki Okružni sud u San Diegu

usvojio je njegov prijedlog da povuče svoje priznanje krivnje, za koju odvjetnici kažu da je

izuzetno rijetka i izvanredna. Američka vlada je pristala da se zaboravi na cijelu stvar, a

gospodin Jacobson je na kraju optužen za ništa. (http://www.irs.gov/)

8.2.Narko kartel – AlvaroLópez Tardón

Španjolski narko „kralj“ osuđen je po jednoj točki za urotu da je oprao novac i 13 točaka za

pranje novca. Prema sudskim dokumentima, Tardónje bio voditelj međunarodnog

krijumčarenja opojnih droga i pranja novca, koji je distribuirao preko 7.500 kilograma

južnoameričkog kokaina iz Sjeverne Amerike u Madrid, te da je „oprao“ preko 14 milijuna

američkih dolara.

39

Sredstva su prokrijumčarena u Miami od strane kurira.Droga se transferirala u Sjevernu

Ameriku preko partnera, zatim se transferira trećim osobama internacionalno preko Tardóna,

na kraju droga direktno ide Tardónu i njegovim partnerima u Miami kroz Tardónovu tvrtku

koja se bavi distribucijom luksuzni automobila i drugim kompanijama.

AlvaroLópezTardón, 29. Rujna 2014 optužen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 150 godina.

(http://www.irs.gov/)

8.3.Zaposlenik škole Ohio

Zaposlenik škole u Ohio Joseph M. Palazzo priznao je krivnju za pranje novca i internet

prijevare. Palazzo je bio zaposlenih srednjoj školi Cuyahoga u Ohio kao direktor

informacijske tehnologije do veljače 2011. godine. Njegove dužnosti uključivale su nabavu

hardvera i softvera i nabavke ostale IT opreme. Palazzo je preusmjerio milijune dolara točnije

3,4 milijuna američkih dolara kroz podnošenje lažnih faktura prilikom nabavljanja IT opreme

kupljenih od različiti IT poduzeća. Palazzo je sam sebi odobravao laže fakture te krivotvorio

potpise odgovornih za preuzimanje i nabavu opreme u školi. Mešutim, ovi računi za opremu

nikad nisu izvršeni, jer su nabavljeni software i hardveri bili izmišljeni od strane Palazza, a

nabavljani su iz tvrtki koje ne postoje točnije koje su Palazzovi suradnici osnovali u dogovoru

s njim.

Palazzo je sudjelovao u još jednoj prijevari na račun škole u kojoj je naručivao različite

elektroničke uređaje, kao Ipadove, kamere, televizore također od različitih tvrtki. Po primitku

opreme, Palazzo je opremu prodavao trećim osobama po sniženoj cijeni i zadržao novac od

prodaje. Kao rezultat Palazzove prijevare, oštetio je grad za najmanje 76.214,00 $. Osušen je

na 136 mjeseci zatvora i mora vratiti 3,4 milijuna dolara. (http://www.irs.gov/)

40

9. Zaključak

U posljednje vrijeme pranje novca je postao sve ozbiljniji i akutalniji problem, najviše zbog

razvoja novih tehnologija. U 21. stoljeću pranje novca kao organizirani kriminal dosegnuo je

znatno širi opseg, najviše zbog globalizacije tržišta koja osim što donosi ekonomski rast

omogućio je i velike nejednakosti u bogatstvu i poticanje sve većeg porasta kriminala.

Današnja tehnologija omogućava transakciju i prijenos novca u samo nekoliko sekundi, te

time otežava i otkrivanje protuzakonitih radnji. Učinci pranja novca mogu biti brojni,

dugoročni i kratkoročni, kao što je deformacija potrošnje i štednje, umjetni porast cijena,

nelojalna konkurencija, promjene likvidnosti, solventnosti, a ponajviše utječe na samo društvo

Gospodarski kriminal odnosno pranje novca uvelike utječe na društvo, te za sobom ostavlja

velike društvene posljedice. Dolazi do sve većeg raslojavanja društva, na bogate i siromašne,

s vremenom nestaje srednji sloj. Društvo postaje apatično, nezainteresirano za sveopću

situaciju te se odlikuje nepovjerenjem u državu, institucije i političare. Možemo zaključiti

kako ni jedno društvo ne podržava zlouporabu položaja i ovlasti, te smatra da je potrebno

adekvatno kazniti svaki zločin koji ide na štetu države i pojedinca. Svako društvo koje

priznaje da ljudi imaju različite vrijednosti mora pronaći mjesto za pojednice ili skupine koji

se ne uklapaju u norme koje slijedi većina.

Uvođenje revizora, poreznih savjetnika i računovođa u području sprječavanja pranja novca

opravdano je jer teži uvođenjem preventivnih mjera i zakona. Međutim u praksi je i dalje

vidljiv slabiji rezultati nego što je očekivano. Stoga je potrebno konstantno obrazovanje i

stručno osposobljavanje kako bi se u budućnosti povećao broj prijavljenih transakcija i

sumnjivih osoba. Najvažnije je usklađivanje Zakona o pranju novca s Trećom smjernicom i

40 + 9 Preporuka FATF- koji se odnosi na identifikaciju stranke i definiranje stvarnog

vlasnika. Od iznimne je važnosti suradnja svih tijela na području prevencije i sprječavanja

pranja novca, kako unutar pojedine zemlje tako i na međunarodnoj razini, te je to jedan od

najučinkovitijih načina sprječavanja novih mogućnosti pranja novca.

41

Literatura

1. Bežovan, G., Puljiz, V., Zrinščak, S., Šućur Z. (2000). Sustavi socijalne politike.

Zagreb:Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta

2. Biluš, M. (2012). Sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma. Zagreb: PRIF

Plus

3. Bolta, D., Brlić J.,Pezer Blečić S. (2008). Obveze računovođa, revizora i poreznih

savjetnika u sprječavanju pranja novca. Zagreb:Hrvatska zajednica računovođa i

financijskih djelatnika

4. Bolta, D. (2010). Suradnja i razmjena podataka između Ureda za sprječavanje pranja

novca i kriminalističke policije/državnog odvjetništva. Policija i sigurnost 19(2).

str.131-142.

Raspoloživo:http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=118028

[pristupljeno: 11. listopada 2014]

5. Bosanac, N., (2001). Organizirani kriminalitet s posebnim osvrtom na pojmovno

određivanje, pojavnost i normativno reguliranje pranja novca. Zagreb: Hrvatska pravna

revija

6. Brlić, J., Maros, I. i Pezer Blečić, S. (2012). Propisane obveze u sustavu sprječavanja

pranja novca i financiranje terorizma. Zagreb:TEB – poslovno savjetovanje

7. Cindori, S. (2007). Sustavi sprječavanja pranja novca. Financijska teorija i praksa

31(1). str. 55-72. Raspoloživo:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=18861 [pristupljeno: 11.

listopada 2014].

8. Cindori, S. (2010). Procjena stupnja rizika poreznih savjetnika u sustavu sprječavanja

pranja novca. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 31(2). str. 809-827.

Raspoloživo:http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=95408

[pristupljeno: 11. listopada 2014].

9. Cindori, S. (2012). Pranje novca: Korelacija procjene rizika i sumnjivih transakcija.

Institut za javne financije 16(13). str.1-21. Raspoloživo:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/OP/16.pdf [pristupljeno: 10. prosinca 2014].

10. Cindori, S. (2009). Unapređenje sustava sprječavanja pranja novca Republike Hrvatske

i usklađivanje s međunarodnim standardima. Zagreb: Pravni fakultet

11. Cindori, S. (2010). Sustav sprječavanja pranja novca. Zagreb: Pravni fakultet

42

12. Condemi, M., De Pasquale, F. (2005). Internationalprofilesoftheactivity to

preventandcombatmoneylaundering,.Ufficio Italiano dei Cambi, Roma, Italy.

13. Giddens, A. (2007). Sociologija. Zagreb:Nakladni zavod Globus

14. Heršak, G. (1992). Pranje novca. Zagreb: Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu

15. Hrvatska Narodna Banka. Raspoloživo:

http://www.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-smjernice-zakon-spnft-ki-en.pdf

[Pristupljeno: 25. siječnja 2015].

16. Internal Revenue Service. Raspoloživo: http://www.irs.gov/uac/Examples-of-Money-

Laundering-Investigations-Fiscal-Year-2014 [Pristupljeno: 8. listopada 2014].

17. Katušić – Jergović, S. (2007). Pranje novca (pojam, karakteristike, pravna regulativa i

praktični problemi). Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 14(2). str. 619-642.

Raspoloživo: http://hrcak.srcehttp://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id clanak

jezik=132256 [pristupljeno: 11. listopada 2014].

18. Ministarstvo financija. Raspoloživo: http://www.mfin.hr/hr/sprjecavanje-prana-novca

[Pristupljeno: 8. listopada 2014].

19. Novoselec, P., Roksandić Vidlička, S. (2010). Gospodarska kaznena djela u novom

Kaznenom zakonu. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 17(2). str. 699-728.

Raspoloživo:http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=129724

[pristupljeno: 11. listopada 2014].

20. Orlović, A. (2013). Gospodarski kriminalitet u Republici Hrvatskoj. Split: Redak

21. Pedić, Ž. (1991). Nefinancijski sektor i samostalne profesije u kontekstu sprječavanja

pranja novca. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 31(1). str. 617-642.

Raspoloživo: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=81734

[pristupljeno: 11. listopada 2014].

22. Rošić, M. (2009) Perspektive Republike Hrvatske u suradnji putem EUROPOL-a.

Policija i sigurnost 18(4). str. 399-426. Raspoloživo:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=117952 [pristupljeno:

11. listopada 2014].

23. Stessens, G. (2005). Money Laundering: A New InternationalLawEnforcement Model.

Cambridge: CambridgeUniversityPress

24. Unger, B. (2007) AmountsandEffectsof Money Laundering,Cheltenham: Edward

Edgar Publishing

43

Popis tablica

Tablica 1. Lista indikatora – računovođe .................................................................................12

Tablica 2. Primjer programa godišnjeg stručnog osposobljavanja iz područja sprječavanja

pranja novca u 2012. godinu ....................................................................................................17