Sofoklo

Filoktet Prijevod s grčkog i pogovor: Dinko Štambak Lica: Odisej Zbor Uhoda kao trgovac Neoptolem Filoktet Heraklo Prolog: 1-134. Odisej i Neoptolem. Parodos: 135-218. Zbor, Neoptolem. Epizoda prva: 219-675. A) Filoktet, Neoptolem, Zbor; B) Uhoda kao Trgovac; C) Filoktet, Neoptolem. Stajaća pjesma (Stasimon); Zbor 676-729 Epizoda druga: 730-826, Filoktet, Neoptolem. Zbor; NEOPTOLEM: 827-864. Epizoda treća: 865-1080. A) Filoktet, Neoptolem; B) Odisej. Kommos: 1081-1217. Zbor, Filoktet. Eksodos: 1218-1417. A) Filoktet, Neoptolem; B) Odisej, Filoktet, Neoptolem, Odisej; C) Filoktet, Neoptolem, Odisej; D) Filoktet, Neoptolem, Heraklo, Zbor. Radnja se zbiva na obali otoka Lemna, ispred pećine s dva otvora. PROLOG: 1134 Odisej, Neoptolem. Na obali diže se pećina s dvoja vrata; ulaze Odisej i Neoptolem; za njima jedan mornar s Neoptolemova broda. ODISEJ: Ovo je dakle rt zemlje Lemna koju plače more: 1) njim ne prohode ljudi nit ga nastavaju; ovdje, izdanče najhrabrijeg od svih Helena1, Ahilejev sine Neoptoleme, ostavio sam nekoć čovjeka iz Malide2, Peasova sina, dobivši nalog naših starješina. 5) Noga mu se naime gnojila od rane što je gloñaše, te nismo više mogli u miru pristupati ni žrtvama paljenicama ni ljevanicama. Divljim svojim krikovima zaglušivao je cijelu vojsku bez prestanka jaučući, lelečući. 10) Ali, čemu to spominjati? Razgovorima dugim nije nam vrijeme. On ne smije doznati da sam ja ovdje, jer to bi namah srušilo stupicu u koju ga mislim brzo uhvatiti. Za ostalo, na tebi je da izvršavaš naloge3; 15)

ponajprije, da pronañeš jednu pećinu s dva otvora, tako da je zimi dvostruko izložena suncu, a ljeti, na oba otvora, povjetarac unosi u nju sanak. Malo naniže, s tvoje lijeve, zasigurno ćeš ugledati 20) izvor žive vode, ukoliko nije već presahnuo. Zatim, kreni dalje i daj mi znak, ali tiho!, da li je tu il na nekom drugom mjestu. Potom, moći ćeš čuti druge naputke, kazat ću ti ih da bi meñu nama sve bilo usaglašeno. 25) NEOPTOLEM: Kralju Odiseje, govoriš o nečem što nije daleko. Uvjeren sam da vidim pećinu koju spominješ. ODISEJ: Naviše ili naniže? Ništa naime ne razaznajem. NEOPTOLEM: Ovdje navise, al, nikakva topota nogu nije čuti. ODISEJ: Pogledaj da nije legao da spava. 30) NEOPTOLEM: Vidim prazno boravište bez traga ljudske prisutnosti. ODISEJ: I ničeg po čem bi izgledalo da je tu netko skučen? NEOPTOLEM: Tu je zgažena sušnja, ovdje jamačno netko boravi. ODISEJ: Osim toga, sve je prazno pod svodom špilje? NEOPTOLEM: Vidim jednu drvenu kupu, rad neiskusna kakva 35) zanatlije i na istom mjestu drva za ogrjev. ODISEJ: Pa ti mi javljaš o njegovim pričuvama! NEOPTOLEM: Aj! aj! tu je i dronjaka što se suše puni gnusna gnoja.

ODISEJ: Očito naš čovjek udomljen je tu 40) i nije daleko odavle. Jer kako bi se tako nemoćan čovjek mogao udaljiti s nogom bolesnom od stare boljetice? Izmilio je u potragu za hranom ili ljekovitom travom što blaži bol, a on zna gdje je naći. Nego, pošalji čovjeka koji je s nama u zasjedu 45) da me on iznenada ne zaskoči. Više bi se volio dokopati mene nego svih Ahejaca. Na Neoptolemov znak, mornar odlazi. NEOPTOLEM: Otišao je, put će biti nadziran. Sada reci mi što ti ostaje da mi kažeš. ODISEJ: Ahilejev sine, zbog onoga zašto si dosao 50) moraš biti smion, ali ne samo tijelom! Možda ćeš čuti nešto neobično što čuo nisi. Pokoravat se moraš onima kojima si podložan!4 NEOPTOLEM: Što mi dakle nalažeš? ODISEJ: Da rječitošću zarobiš Filoktetovu dušu. 55) Kada te upita tko si i otkuda, reci da si Ahilejev sin. To ne treba kriti. Dodaj da se vraćaš u zavičaj i napuštaš mornaricu i vojsku Ahejaca pun teške mržnje na njih. Reci da su te oni kumeć i preklinjuć odveli od kuće pod izlikom 60) da je tvoj odlazak jedina mogućnost da se Troja osvoji, a kad si otputovao, nisu smatrali dostojnim da ti dadu Ahilejevo oružje, koje si s pravom tražio već dadoše ga Odiseju. Obaspi me koliko hoćeš najgorim uvredama, 65) nimalo me nećeš uvrijediti; ne učiniš li to, svalit ćeš na Ahejce težak jad. Ne domognemo li se naime njegova luka neće bit u tvojoj moći da zauzmeš Dardanovu zemlju.5 Ali, zašto ne sa mnom nego samo s tobom 70) može on razgovarati povjcrljivo i pouzdano? Znaj što je bilo: ti si otputovao neopterećen bilo kakvom zakletvom i neprisiljen,

a nisi sudjelovao ni n našem prvom pohodu. Od svega tog, ja ništa ne mogu zanijekati.6 Zbog toga, ako me on ugleda, a u ruci mu luk, 75) propadoh! A i tebe ću povući u smrt jer si sa mnom. Upravo na tebi je da lukavo smisliš kako da krišom domogneš se njegova nepobjediva luka. Znam, dijete, na ovakav govor ne nagoni te tvoja priroda niti želja da se služiš zasjedama i varkama. 80) Ipak, domoći se pobjede, i te kako je slatko! Pokaži se smion! Zauzvrat, kasnije će se pokazati da smo čestiti. Sada, za jedan časak, najviše za jedan dan drskosti, DAJ MI SE! Potom, dane sve što ti preostaju najpobožnijim meñu ljudima bit ćeš zvan! 85) NEOPTOLEM: Riječi koje slušam, jade me, Laertov sine, i gnušam se da ih privedem u djelo. Takve sam prirode da ništa ne mogu raditi uz pomoć odurnih spletki, a ni onaj koji me rodi, kažu, ne bijaše tome sklon. Naprotiv, junaštvom a ne lukavstvom spreman sam 90) dovesti tog čovjeka, koji neće moći snagom nadvladati sve nas, on koji se služi samo jednom nogom. Poslan ovamo da ti budem suradnikom, bojim se da ne budem proglašen izdajicom. Radije ću, kralju, propasti časno radeći neg iznijeti pobjedu podlim djelovanjem! 95) ODISEJ: Sine plemenita oca, i ja, kad bijah mlad, imañah jezik spor, ruku poletnu. A sada, obogaćen iskustvom, znam da meñ ljudima jezik upravlja svime a ne djelovanje.7 NEOPTOLEM: A što mi drugo nalažeš nego da lažem? 100) ODISEJ: Tražim da se lukavstvom dočepaš Filokteta. NEOPTOLEM: Zašto radije lukavstvom nego uvjeravanj'em? ODISEJ: Neće se dati uvjeriti, silom ne postiže ništa!

NEOPTOLEM: U kakvu to snagu ima on toliko povjerenje? ODISEJ: U nepogrešive strijele nositeljke smrti.8 105) NEOPTOLEM: Zar bez opasnosti ne mogu doći s njim u dodir? ODISEJ: Ne! Jedino ako ga se dohvatimo lukavstvom. NEOPTOLEM: Ne smatraš li sramotnim služiti se lažju? ODISEJ: Ne, ako laž može spasiti život. NEOPTOLEM: Kojim obrazom da se usudim tako govoriti? 110) ODISEJ: Kad je u vidu dobit, oklijevati uputno nije. NEOPTOLEM: Kakva mi dobit ako on doñe u Troju? ODISEJ: Jedino njegov luk moći će uzeti Troju. NEOPTOLEM: Dakle, neću je srušiti ja kao što ste govorili? ODISEJ: Ni ti ne možeš ništa bez luka, ni on bez tebe. 115) NEOPTOLEM: Ako je to tako, moramo ga uhvatiti. ODISEJ: Izvedeš li to, dvije koristi izbit ćeš za sebe. NEOPTOLEM: Koje? Kad bih znao koje, ne bih oklijevao da se bacim na posao.

ODISEJ: U isto vrijeme bio bi proglašen i domišljatim i hrabrim.9 NEOPTOLEM: Budi siguran, ta jednom zauvijek dao sam ti svoju riječ. NEOPTOLEM: Neka stvar krene svojim tokom. Odbaciv osjećaj stida, laćam se posla. 120) ODISEJ: Pamtiš li dobro moje savjete? ODISEJ: Sada ti ostaj ovdje da ga se dohvatiš. Izviñača šaljem na brod, 125) a ako mi se učini da dangubite,10 poslat ću opet istoga čovjeka ali varkom prerusena u brodovlasnika da ne bude prepoznat. Iz njegovih dvosmislenih riječi, dijete, 130) ne uzmi nego što će ti biti korisno. Ja odoh na brod, to prepustam tebi. Da bi nam obojici voñom bio Hermes, vodič ljudi kroz zamke, i Atena Pobjednica, zaštitnica Grada, koja mi svugdje priskače u pomoć. Odisej se povlači; ulazi Zbor mornara s Neoptolcmova broda. PARODOS: 135-218. Zbor i Neoptolem ZBOR: Što moram gospodaru? Što dakle moram stranac u stranoj zemlji 136) rcći ili očitovati tom sumnjičavu čovjeku? Kaži mi! Vještinu i sposobnost rasuñivanja što iznad svega posjeduje onaj tko drži u ruci sveto žezlo u ime Zeusovo. 140) Da, tebi je, dijete moje, došla u ruke vrhovna vlast odiskona.

U čem ti mogu biti od pomoći? NEOPTOLEM: Sada bi ti nesumnjivo htio vidjeti mjesto po strani gdje on boravi.11 145) Gledaj smjelo, ali kad izmili iz ove špilje on sa svojim strašnim hodom, budi spreman da mi budeš stalno nadohvat ruke, da budeš oprezan i prilagodiš se okolnostima. ZBOR: Tu brigu odavna brinem gospodaru. Ti mi naime preporučaš da moje oko bdi nad onim što je korisno tebi. 151) A sada, kaži mi u kakvu obitavalištu boravi taj stanovnik i na kom se mjestu drži jer znati to nije mi naodmet. 155) Ne smije se on iznenada baciti na me. Kakvo je to mjesto ili boravište? Kamo je krenuo? Prema pećini il van iz nje? NEOPTOLEM: Vidiš ono boravište s otvorima na obje strane, što sastoji se od kamena ležaja. 160) ZBOR: Ali gdje se djenu nesretnik? NEOPTOLEM: Jasno mi je da je tu u blizini. Zbog hrane koju traži, oko pećine sporo se šulja. Kažu da je njegov način da doñe do hrane ovaj: svojim krilatim strijelama gaña zvjerad 165) jadnik mučno, a ni jednog vidara da priñe mu. ZBOR (povišenijim glasom): Samilost me drži kad vidim da se nitko od smrtnika ne brine za njega 170) niti da ga ikakav prijateljski pogled prati jadnik uvijek sam boluje strašnu boljeticu izbezumljen svakom novom potrebom. 175) Ali kako, kako nesretnik izdrži?

O snago ljudska, o nesretni naraštaji smrtnika kojih život prelazi granice12 izdanak nesumnjivo jedne od najplemenitijih kuća nijednoj niži 181) leži tu lišen svih dobara života sam daleko od ljudi medu zvijerima išaranim pjegama ili prekritim gustim čekinjama 185) pritisnut patnjom glañu zlom neizlječivim i tjeskobom strašnom dok jeka čavrljava odjekujuć u daljine njegove glasate leleke raznosi na sve strane. 190) NEOPTOLEM: Ništa od svega toga nije mi začudno: ako išta znam, voljom bogova došle su i patnje koje baci na nj okrutna nimfa Zlatojka13 195) kao i one koje podnosi sada a da se nitko ne brine za nj. Nema sumnje, one odgovaraju nakanama bogova: ovi naime neće da on izbaci na Troju svoje božanske strijele nepobjedive prije vremena odreñena tom gradu 200) da padne pod njegovim strijelama. ZBOR: Šuti, dijete! NEOPTOLEM: Što je? ZBOR: Diže se šum kao pratilac čovjeka patnika ovdje li je ili tamo podalje? K meni dopire pravi glas 205) nekog tko mučno kroči naprijed usprkos daljini ne može mi izmaknuti bolan glas čovjeka nemoćna jer njegov lelek čuje se glasniji. 209)

nego čuj moju... NEOPTOLEM: Reci što želiš. ZBOR: ... novu misao: čovjek nije daleko od svog skrovišta, u blizini je. Ne svira u Panovu frulu kao pastir u polju. Možda je posrnuo od nemoći 215) kričeći zove u daljinu ili promatra negostoljubivo sidrište laña. Ta, bolno je vrisnuo! EPIZODA PRVA: 219-675. Filoktet, Neoptolem, Zbor. Isti. Lažni Trgovac, Filoktet, Neoptolem. Ulazi Filoktet. FILOKTET: Hej! Stranci! 220) Tko ste vi? Kako veslima dobrodiste k ovoj zemlji bez dobra pristaništa i bez stanovnika? Koju zemlju, koji narod usudio bih vam se doznačiti a da se ne varam? Vaš način odijevanja na onaj u Heladi podsjeća me, a taj mi je najdraži. 225) Meñutim, vaš glas htio bih čuti i ne zgranite se od straha pred moiim izgledom. Žalite radije u meni čovjeka nesretna, sama, napuštena i bez prijatelja. On se vama obraća, odgovorite ako dolazite kao prijatelji. 230) Dede! Odgovorite! Nije pametno da mi to odbijete a ni ja vama. NEOPTOLEM: Ponajprije, stranče, znaj: jest, mi smo Heleni, to je ono što želiš doznati. FILOKTET: O jeziče predragi! Što mi je milo čuti da me netko oslovljava grčkim jezikom nakon toliko vremena! 235) Nego, dijete, što te navede te pristade ovdje?

Kakva te ovamo nanese nevolja? Kakva želja? Koji od najdražih vjetrova? Kaži mi sve, da znam tko si. NEOPTOLEM: Rodom sam s otoka Skira koji okružuje more. 240) Plovim kući. Zovem se Ahilejev sin, Neoptolem. Sada sve znaš. FILOKTET: O čedo najdražeg od svih otaca! Izdanče starog Likomeda,14 tko te posla k ovoj zemlji, otkuda ploviš? NEOPTOLEM: Ovoga časa doplovio sam iz Ilija.15 245) FILOKTET: Što kaza? Pa ti nisi bio s mornaricom koja u početku otplovi k Iliju! NEOPTOLEM: Zar si i ti sudjelovao u tom teškom pothvatu? FILOKTET: O dijete, zar ne znaš kog vidis pred sobom? NEOPTOLEM: Kako bih prepoznao nekog kog nikad vidio nisam? 250) FILOKTET: Ni ime moje, ni glas o jadima pod kojim propadah, nit išta od svega tog ne dopre do tebe? NEOPTOLEM: Znaj, ništa ne znam o tom o čemu mi zboriš. FILOKTET: Ah! Nesretna li mene! Koliko bozima omražen, da glas o mojim zlima ne dopre do mog zavičaja 255) nit igdje drugdje do Helade! A oni, koji me ovdje zlikovački izbaciše, mučke mi se podsmijevaju, a moja boljetica samo raste i pogoršava se. O dijete! O čedo poteklo od Ahileja, glavom sam onaj 260) za kog si vjerojatno čuo da ima Heraklovo oružje:

Peasov sin sam Filoktet, kog dva starješine naše vojske16 i kralj Kefalonaca17 sramotno ostaviše ovdje, napuštena od svih, a on propadaše tu od strašne 265) boljetice koju mu groznim ugrizom zada zmija čovjekoubojica. S tom boljkom, dijete, ostavili su me sama i otplovili kad sam, došav iz primorske Hrise, nakon jednog pohoda dojedrio amo. 270) Bili su presretni videć da sam zaspao odmah pod svodom špilje pošto sam izišao iz strašno uzburkanih valova na obalu strmu. Dobacili mi nešto jadnih dronjaka i malo hrane i, ostavivši me, odjedrili. Siromašku malen darak. Istim im se vratilo! 275) A, dijete moje, što mislis kakvo mi budenje bješe kad sam se oteo snu, a njih više nije bilo? Koliko sam naricao i kukao nad nesrećom svojom vidjevši da su brodovi u kojima sam brodio svi odbrodili, a do mene ni žive duše? 280) Nikog da mi priskoči u pomoć, nikog da uzme udjela u patnji mojoj. Zvjerajuć svud oko sebe do jada i čemera ne nalažah ništa, a toga je, dijete, u izobilju. Dan za danom, vrijeme prolažaše i pod ovim 285) skromnim krovom sam sam se morao skrbiti za sve. Sve što mi je nužno da utažim glad, ovaj iuk priskrbljivao mi je gañajuć krilate grivnjaše. Što god bi moja strijela odapeta s tetive oborila 290) sam sam to išao tražiti puzećki vukući jadnik nesretnu nogu. Kad mi je bila nužda da zagrabim vode, ili, zimi, kad led prekriva sve, morao sam nalomit nešto granja, i tada jadnik sam se upirao da puzećke doñem do toga. Zatim, jer mi je vatra nedostajala, kamen 295) o kamen sam kresao i iz njega teške muke izbijao skrivenu iskru koja me uvijek spašava. Dok je vatre, skrovište u kom boravim, pruža mi sve osim da ne budem bolestan. De, dijete, počuj sad nesto o ovom otoku. 300) Nema mornara koji mu se dragovoljno bliži, tu nema dobra sidrišta niti mjesta gdje bi moreplovac mogao trgovati il naći gostoprimstvo. Razborite ljude ovamo ne vode puti.

Ponetko, katkad, i ne hoteć stane ovdje: 305) u dugom naime ljudskom žitku takve se stvari dogadaju - ali tl, kad dodu, pruže mi, dijete, nešto hrane ili odjeće, medutim, ni jedan, kad ja izrazim 310) želju neće da me povede u postojbinu moju. Nego, jadnik, umirem ovdje već desetu godinu od gladi, patnji, podržavajuć bol što me ždere. Sve to, dijete učiniše mi Atridi s moćnim Odisejem. Dali im olimpijski bozi da okaju patnje moje 315) patnjama istim! ZBOR: Vjerujem i ja da te sažalijevam, Peasov sine, kao i stranci koji su ovamo nailazili. NEOPTOLEM: A ja, s moje strane, svjedokom sam tvojih izjava. Znam da su istinite jer i sam sam otkrio 320) zle ljude u Atridima i moćnom Odiseju. FILOKTET: I ti se dakle imaš zašto tužiti na te mrske Atride i bijesan si na njih zbog svega što propati od njih? NEOPTOLEM: O! Da bi jednom desnica moja mogla zadovoljiti moj gnjev da Mikena i Sparta18 325) spoznaju da je i otok Skir roditeljka junaka. FILOKTET: Dobro zboriš, dijete. Zbog čega ih dakle optužuješ da se u tebi zače takva mržnja protiv njih? NEOPTOLEM: O Peasov sine, kazat ću ti, a muka mi reći, 330) sve uvrede nanesene mi od njih kad im se priključih19 Kada je naime Sudenica odredila da Ahilej umre. FILOKTET: Jao! Ne nastavi prije nego doznam to: Pelejev sin je umro? NEOPTOLEM: Umro, al ne od ljudske već od božje ruke.

Pogodi ga, kažu, Apolonova strijela i usmrti ga. 335) FILOKTET: I ubojica i žrtva slavna su roda. Dijete moje, ne znam što bih, da li da te najprije pitam za tvoje jade il da oplakujem takva junaka? NEOPTOLEM: Suviše ti je i tvojih jada, nesretni čovječe, 340) a da bi oplakivao tuñe! FILOKTET: Pravo kaza. Nego govori mi još o uvredama koje si od njih pretrpio... NEOPTOLEM: Na krasno okićenu brodu dodoše k meni božanski Odisej i hranitelj inoga oca20 345) i rekoše mi: govoreć istinu ili laž? da nikom drugom nego meni nije dopušteno osvojiti trojansku tvrñu, jer otac moj bijaše već mrtav. Te riječi, stranče, ne zadržaše me dugo da se što prije ukrcam 350) na brod željan naročito vidjet mrtva oca prije neg ga pokopaju. Nikad ga naime nisam vidio. Dodaj k tome i lijepo To jest: kad sam skrenuo k Troji Fojniks, odgojitelj Ahilejev obećanje, da ću svojim dolaskom zauzeti bedeme Troje. Bijaše drugi dan plovidbe i, nosen povoljnim vjetrom, pristanem brodom uz gorku Sigeju.21 355) Jedva što se iskrcah, okruži me cijela vojska, gromko me pozdravi, kunuć se da u meni gleda Ahileja vraćena životu. A njega više nije bilo. Ležao je tu. Jadnik, oplakavši ga, odem malo poslije do Atrida, kao do prijatelja, 360) kako se i dolikovalo. Zatražim od njih očevo oružje i sve što je ostalo od njega. A oni, avaj, uzvratiše mi najbestidnijim riječima: »O čedo Ahilejevo, sve što pripadaše ocu tvom uzmi, ali oružje njegovo sad ima jedan drugi čovjek, 365) Laertov sin.22« Briznem u plač, smjesta skočim pun teške srdžbe i slomljen bolju rečem:

»Zlikovci23, kako ste se usudili dati drugom oružje što mi pripada, bez mog prethodnog 370) pristanka?« Na to je Odisej, koji je bio blizu, odgovorio: »Da, dijete, s pravom su mi ga dali: tamo sam bio ja i spasio i oružje i tijelo Ahilejevo«. Razjaren, obaspem ga smjesta najgorim pogrdama 375) ne smetnuvši ni jedne jedine, što mi je oduzeo oružje koje pripada meni. Na to, iako sam po sebi malo razdražljiv, ranjen svim što je čuo, ovako mi je odvratio on: »Ti nisi bio gdje smo mi bili, nego daleko gdje nije trebalo da budeš; a jer babato zboriš, nikada zaista nećeš otploviti s oružjem na Skir.« 380) To su riječi koje sam čuo i uvrede koje sam podnio, a sada plovim k zavičaju, lišen onog što mi pripada po tom zlikovcu, sinu zlikovaca Odiseju. Medutim, ne optužujem njega koliko one što drže 385) vlast, država naime poteinjena je potpuno starješinama a tako i vojska i oni koji vrše zlodjela postaju zli poukom svojih gospodara. Kazao sam ti sve i svatko tko mrzi Atride bio drag bogovima koliko i meni. 390) ZBOR: Bregovita zemljo hraniteljko majko samoga Zeusa24 Koja zlatom oploñuješ rijeku Paktol25 tebe sam uzvišena majko zazivao 395) već dolje kad se bila razmahala sva drskost Atrida protiv čovjeka ovog. O boginjo koja jašeš lave bikoubojice kada su 400) oružje njegova oca davali Laertovu sinu iskazivahu mu najveću počast. FILOKTET: O stranci, čini se da ste k nama doplovili s iskrenim dokazom boli, a ona odgovara mojoj, te mogu posvjedočiti da je sve to djelo Atrida 405) i Odiseja. Znam dobro, nema zle namjere ni lukavstva koje taj ne bi poduzeo svojim jezikom iz kojeg ništa pošteno ne može izići. Ali, nije to što me čudi, nego da je silni Ajaks

mogao to podnositi ako je bio očevidac. 410) NEOPTOLEM: Njega nije više bilo meñu živima, čovječe! Da je on bio živ, nikad ja ne bih bio tako orobljen! FILOKTET: Što rece? I njega je smrt odnijela? NEOPTOLEM: Jest, znaj, ni on nije meñu živima. 415) FILOKTET: Jao! Kukavna li mene! A naprotiv, Tidejev sin 26, ili Sizifov sin prodan Laertu, ti ne umiru a baš oni ne bi smjeli više živjeti! NEOPTOLEM: Zaista, ne, u to budi uvjeren, a sad u argejskoj vojsci cvatu im ruže. 420) FILOKTET: Što bl od mog starog i dobrog prijatelja, Nestora iz Pila, živ li je još? On je zla što su drugi počinili otklanjao dobrim savjetima. NEOPTOLEM: Sad je u nevolji ljutoj. Umre mu 425) Antiloh; sin kojeg je imao, nije meñu živima. FILOKTET: Jao, javljaš mi o smrti dvojice ijudi za koje najmanje bih htio znati da su mrtvi. Jao! Jao! Što zaista mislit o tom ako su ti umrli, a Odisej živi, koji bi mjesto nekih morao biti 430) mrtav? NEOPTOLEM: Vješt je to prevejanac, ali, Filoktete, i najdomišljatiji umovi često se u vlastite zapleću spletke. FILOKTET: Reci mi, u ime bogova, gdje bijaše tada Patroklo, miljenik ocu tvom?

NEOPTOLEM: Bijaše mrtav i on. U malo riječi 435) izložit ću ti i to: rat ne ubija znalice ni jednog zla čovjeka, neg uvijek one najbolje. FILOKTET: To mogu i ja s tobom posvjedočiti, i stoga htio bih te upitati za neko besramno stvorenje. na jeziku moćno i vješto. Gdje li je taj? 440) NEOPTOLEM: Na kog misliš nego na Odiseja? FILOKTET: Ne, na nj ne mislim, nego bijaše neki Terzit27 koji se nikad ne zadovoljavaše da govori samo jednom kada mu to nitko niti dopuštao nije. Znaš li živi li još taj? NEOPTOLEM: Vidio ga nisam, ali sam čuo da još živi. 445) FILOKTET: Tako je to moralo biti. Od ološa još ne nastrada nitko, naprotiv, bozi ga brižno njeguju. Koliko god je podlaca i podmuklaca, s užitkom ih vade iz Podzemnog svijeta, dok pravednike i poštene neprestano u nj strovaljuju. 450) Što o tom misliti? I kako to odobravati ako, kad slavim božanstvo, nalazim da su bogovi pakosni? NEOPTOLEM: A ja, izdanče oca od Ete, ubuduće bit ću na oprezu i iz daljine gledat ću Ilij i Atride. 455) Ljude kod kojih zao čovjek moćniji je od čestita, gdje propada valjanost a likuje podlac, takve ljude nikad neću podnositi. Ali, kameniti Skir bit će mi dovoljan da mi pruži sreću u domu mom. 460) Sada idem na brod, a ti, Peasov sine, zbogom i dobra ti sreća. I da bi te bogovi oslobodili boljetice, što i sam želiš. Mi ostali, dižimo odmah sidro 465)

čim nam otploviti dopusti bog. FILOKTET: Već se spremate otputovati? NEOPTOLEM: Povoljna prilika poziva nas da predvidimo ne daleku nego skoru plovidbu. FILOKTET: Jao, u ime tvog oca, u ime tvoje majke, dijete, u ime onog što ti je najmilije u domu, 470) molim te, molitelj tvoj, ne ostavi me ovdje sama, bespomoćna, u jadima u kojima me gledaš, za koje si čuo da me ubijaju. Uzmi me na brod kao nešto uzgredno. Znam, taj teret bit će ti uvelike odvratan. Ipak, podnesi ga; plemenitim dušama odvratno djelo 475) mrsko je, a slava im je krepost. Nju zanemariš li, bit će ti na gadnu sramotu, izvršiš li to, dijete, najveća čast i slava ići će tebi, dijete moje, što sam se živ vratio u svoju zemlju Etu. Hajde! Neću ti biti na smetnju ni jedan cio dan. 480) Odluči se! Baci me gdje hoćes! Na dno broda, na pramac; na krmu gdje najmanje mogu dosañivati posadi. Daj znak pristanka, tako ti Zeusa, štitnika molitelja. De, dijete, daj se nagovoriti! Bacam se preda te na koljena, iako bolestan, 485) jadan, hrom. Ne ostavi me ovdje sama, daleko od ljudskih koraka, nego, ili me povedi k sebi ili k dvoru Halkodona u Eubeju. Odatle put nije dug do moje Ete, 490) ni do brdske Trahinije ili do Sperkija vodom bogata. Tako ćeš me dovesti do milog mi oca za kog se bojim da je odavna nestao. Često sam slao k njemu došljake moleć ga 495) i zaklinjuć da sam doñe ovamo i da me kući povede. Nego, ili je umro, ili, vjerojatno je ovo, vjesnici su, mnim, smatrali moj slučaj sitnicom i žurili da što prije svaki stigne domu svom. Sada, pristupam k tebi da me vodiš i najaviš, 500) spasi me! Smiluj mi se! I sam prozireš, koliko ljudi žive u stravama i opasnostima, kako zlopate u sreći kao i nesreći. Izvan opasnosti, primorani su predvidjeti ono najgore,

kada su u blagostanju, baš tada im je paziti 505) da se ono ne sruši a da oni i ne primijete! ZBOR: Smiluj se gospodaru! Kazao je kroz koje strašne patnje proñe, ne dočekao ih nijedan prijatelj moj. Ako gospodaru mrziš 510) odvratne Atride ja bih na tvom mjestu zlo što otrpi od njih obrnuo njemu u korist. I što prije - to mu je želja - 515) poveo bih ga brzim brodom u njegov zavičaj da i ja izmaknem osveti bogova. NEOPTOLEM: Pazi se jer sada si uslužan, ali kad ti dozlogrdi blizina njegove boljetice, 520) tada se nećeš pokazati ravan svojim obećanjima. ZBOR: Nipošto! Neće se dogoditi da ćeš taj prigovor ikada meni s pravom predbaciti! NEOPTOLEM: Usprkos svemu, sramotnim bih smatrao kad bih se pokazao manje spreman od tebe da pomognem ovom čovjeku, a prilika je tu. 525) Nego, jer hoćete, otplovimo, a on neka požuri, od moga broda dočekati neće da ga ne povede. Da bi nam bogovi dali da živi i zdravi doplovimo iz ove zemlje onamo kamo nas želja vuče. FILOKTET: O dane najmiliji od svih! O najdraži čovječe! 530) Mornari dragi! Kojim dobrim djelima da vam očitujem kakva ste u meni prijatelja stekli? Idimo, sine moj, ali ne prije nego pozdravimo, pavši nice, moje jadno sklonište, da upoznaš od čeg življah i kakvu hrabrost 535) pokazivah. Vjerujem da osim mene nitko, videć sam taj prizor,

ne bi mogao živjeti tu. Ja, podučen nuždom, naučio sam se postupno miriti s nedaćama. ZBOR: Stanite! Da doznamo što je ovo! Dva čovjeka nam se bliže, jedan je mornar s tvog broda, drugi je stranac. Počujte ih prije nego uñete! 540) Pokaže se trgovac s jednim mornarom. TRGOVAC: Ahilejev sine, ovog tvog suputnika, koji jc s drugom dvojicom čuvao tvoj brod pozvao sam da mi kaže gdje si. Uistinu, sretoh ga 545) a da ga nisam ni očekivao. Slučaj je htio da bacim sidro na isto mjesto. Vlasnik broda, plovio sam bez velika tereta, dolazeć iz Ilija, u svoj zavičaj, Peparet, krasnim vinogradima zasañen.28 Ćuvši da su ti mornari plovili s tobom, 550) učinilo mi se da ne smijem proslijediti put i šutjeti prije neg ti nešto kažem, nadajuć se odgovarajućoj nagradi. Možda ti ništa ne znaš o onom što se tiče tebe, o novim odlukama Argejaca prema tebi. Ili, to nisu tek prazne odluke! 555) Djela su to koja idu svojim tokom i tu nije oklijevanja. NEOPTOLEM: Usluga koju mi ukazuješ, stranče, svojom susretljivošću, ostat će mi draga, ako nisam zao. Nego, bolje mi objasni svoje riječi, da se i ja upoznam s novim odlukama 560) koje Ahejci doniješe prema meni. TRGOVAC: U potragu za tobom odbrodili su starina Feniks i Tezejevi sinovi.29 NEOPTOLEM: Da me vrate silom ili uvjeravanjem? TRGOVAC: Ne znam. Ovdje sam da ti kažem što sam čuo. NEOPTOLEM: A Feniks i suputnici izvršavaju to revnosno 565)

da bi se dodvorili Atridima? TRGOVAC: Znaj dobro, odluke izvršuju, tu nema nikakva oklijevanja. NEOPTOLEM: Kako to da sam Odisej nije bio oran donijeti tu vijest i krenuti brodom? Ne zadrža li ga neki stravak? TRGOVAC: Upravo je kretao s Tidejevim sinom 570) da potraži nekog drugog baš kad isplovljavah ja. NEOPTOLEM: A tko bi taj drugi za kim se sam Odisej otisnu na more? TRGOVAC: Bijaše to, nema sumnje... Ali, kaži mi najprije tko je ovaj tu? Došapni mi! NEOPTOLEM: Pred tobom je slavni Filoktet, stranče! 575) TRGOVAC: Više me ne pitaj! Otplovi što brže iz ove zemlje, sam! Ne uzmi sa sobom nikog drugog! FILOKTET: Što priča taj, sine moj? I zašto mornar taj iz potajice pogaña se na moj račun? NEOPTOLEM: Još ne znam što želi reći. Ako mora 580) nešto kazati, nek otvoreno kaže pred tobom i ovima tu. TRGOVAC: O Ahilejev sine, ne sij razdor izmeñu vojske i mene, tjerajuć me da kažem što ne smijem. Za ono što za nju činim, koliko može siromašak, od nje zauzvrat primam uslugu mnogu.

NEOPTOLEM: Ja mrzim Atride, a ovaj do mene 585) jer i on mrzi Atride, najveći mi je prijatelj. Dolaziš li kao prijatelj, ne krij ništa od onog, što si čuo. TRGOVAC: Dijete moje, razmisli dobro što misliš raditi. NEOPTOLEM: O tom odavna razmišljam. TRGOVAC: Za to ću te držati odgovornim. NEOPTOLEM: Pristajem; govori! 590) TRGOVAC: Govorim dakle. Da bi pronašli ovog tu čovjeka, rekoh ti, Tidejev sin i Odisejev ovoga trena plove morem vezani zakletvom da će ga dovesti ili uvjeravanjem ili silom. 1 svi su Ahejci čuli kad je Odisej 595) to jasno i glasno izjavio. Odlučnije od onog drugog rekao je da je sasvim uvjeren da će to izvršiti. NEOPTOLEM: A zašto su Atridi čekali tako dugo da svrate pažnju na to, kad su ovog odbacili ima već dugi niz godina? 600) Kakva ih to odjednom podide želja? Ili je to možda prinuda bogova i njihova osveta koja osvećuje zločine? TRGOVAC: Sve ću ti ispričati, jer o tom zacijelo ništa nisi čuo. 605) Vrač bijaše neki, plemenita roda, Prijamov sin, A Helen zvan. Jedne noći, lukav Odisej, kojega glas i nije nego sramota i bruka, izišao je sam, zarobio ga i zarobljenikom u lancima ga pokazao usred ahejske vojske, 610) kao prekrasan plijen. Taj je, uz ostalo, prorokovao im

da trojansku tvrñu nikada neće Ahejci razoriti, ako ne privole Filokteta i dovedu ga s otoka na kom se sada nalazi. Jedva ču vračevo proročanstvo, Laertov sin smjesta se ponudi da će dovesti on 615) tog čovjeka i pokazati ga Ahejcima. Kani ga najprije pridobit na iijepo, odbije li, i protiv njegove volje. Ako ne bi uspio u tom, nudi svoju glavu da mu je siječe tko hoće. 620) Čuo si, sine moj, sve, i savjetujem ti da žuriš i zbog sebe i zbog ovog o kome brigu brineš. FILOKTET: Avaj meni jadniku! To se dakle utjelovljeno zlo zaklelo da će me privoliti i dovesti rned Ahejce? A ja ću se dati uvjeriti isto onako kao da ću se, jednom mrtav, propeti iz Podzemnog svijeta 625) na danje svjetlo kao i njegov otac.30 TRGOVAC: O tom ja ništa nc znam, nego vraćam se na moj brod, a vama bio što više u pomoći bog. Trgovac odlazi. FILOKTET: Nije li strašno, dijete, da se Laertov sin nada slatkorječivošću iskrcati me sa svog broda i pokazati me usred Argejaca? 630) Ne! Radije ću slušati mrsku zmiju otrovnicu koja me učini hromim. Ali on! Taj može reći sve i sve se usuditi!31 Naslućujem da će se sada ovdje pojaviti. Nego, dijete, krenimo da nas more 635) što prostranije dijeli od Odisejeve lañe. Krenimo! Zurba u pravi čas donosi nakon otrpjelih muka san i odmor. NEOPTOLEM: Svakako, dok vjetar koji puše u krmu malko popusti, otplovit ćemo, vjetar nam je sada protivan. 640) FILOKTET: Kad bježimo ispred opasnosti plovidba je uvijek povoljna.

NEOPTOLEM: Ne! I njima je vjetar protivnn. FILOKTET: Kada je u vidu otimačina i pljačka, gusarima nikad vjetar nije protivan. NEOPTOLEM: Kad hoćeš, otputujmo čim iz špilje 645) izvučeš što ti je najnužnije i što najviše želiš. FILOKTET: Tu je sve što mi je potrebno, iako nema mnogo. NEOPTOLEM: Što, čega ne bi bilo na mom brodu? FILOKTET: Imam tu neku biljku koja bolje od ičega 650) zagasi mi ranu te je sasvim umiri. NEOPTOLEM: Uzmi je dakle. Što još kaniš uzeti? FILOKTET: Ako se koja od strijela neopazice omakla, ne puštam da je itko uzme. NEOPTOLEM: To li je taj tvoj slavni luk koji držiš sad? FILOKTET: Taj držim u ruci, ne neki drugi. 655) NEOPTOLEM: Je li mi dopušteno da ga gledam izbliza, da ga držim u ruci i da preda nj ničice padnem kao pred nekim boštvom? FILOKTET: Tebi, da, dijete, a to vrijedi i za svaku moju stvar koja ti bude mogla poslužiti. NEOPTOLEM: Nesumnjivo, to želim, ali uz ove uvjete: 660) ako je to dopušteno, pristajem,

ako ne, ne vodi brigu o tom. FILOKTET: Riječi su tvoje bogobojazne, sine moj, tvoja želja osnovana. Ti jedini pomogao si mi da gledam svjetlo sunca; zahvaljujuć tebi, opet ću vidjeti Etu, zavičaj moj, ostarjela oca i sve moje drage. 665) Ti si me uzdigao nad neprijatelje koji me tlačahu. Ne boj se, ti ćeš moći dirati ovaj luk i vratiti ga onom tko ti ga dade. Zatim, moći ćeš se hvaliti da si jedini smrtnik kom vrlina dopusti da ga rukom dirne. I sam ja 670) zaslužio sam ga, dar za iskazanu uslugu. NEOPTOLEM: Ne žalim ni ja što te sretoh i u tebi nañoh prijatelja. Tko zna vratiti dobro dobrim, dragocjeniji je od sveg blaga prijatelj. Ulazi! FILOKTET: I tebe ću uvesti sa sobom, jer nemoć moja traži da se oslonim na tebe. Filoktet i Neoptolem ulaze u pećinu. ZBOR: 676-729. Stajaća pjesma; stasimon. ZBOR: Čuh pričati priču, to ne vidjeh ja, o onom32 koji se nekoć priključi ložnici Zeusa a Kronov svemoćan sin veza ga za kolo koje se neprekidno vrti. Izuzev njega nikog drugog ne znam 680) meñ ljudima ni o kom nisam čuo niti vidjeh da je ikog stigla tako strašna kob kao ovog tu čovjeka. Nikom ne nanese zla, nikog ne orobi s drugim kakvi su oni bili s niim a umiraše ovdje nezasluženom smrću. 685) Još i ovo me čudi: kako je slušajuć zaglušne udarce valova u svojoj čamotinji, kako je mogao podnositi takvo življenje ispunjeno samo suzama? 690) Samom sebi susjed jer nemoćan da hoda ANT;

bez stanovnika plačidruga u kom bi našao odjek svom jadu dok je naricao svoju okrutnu naricaljku. 695) Nikog ne bijaše kad mu je krv puna crva curila iz rane na nozi mučenoj strašnim bolima, nikog da mu ljekovitim travama iščupanim iz plodne zemlje blaži bol 700) vukao se puzajuć i ovdje i ondje poput djeteta napuštena od dadilje da se domogne hrane čim bi bol 705) koja mu draše srce jenjala. Za hranu nije skupljao zrnje svete zemlje ni druge plodove koje uzgajamo mi kruhojeci jedino njegov luk i strijele 710) pružahu iće njegovoj gladi ah jadni živote već deset godina nije se poradovao 715) da pije vina nego čim bi ugledao vodu stajaćicu, plazio bi k njoj danas je konačno sreo izdanak plemenita roda 720) koji će ga na izlasku iz tih nevolja učinit sretnim i velikim. On će ga svojom hitrom lañom nakon toliko mjeseci33 povesti k rodnu zavičaju stanku malidskih nimfa34 725) i na obale Sperkija gdje nekoć junak s mjedenim štitom35 vinu se do svih bogova iznad vrletne Ete ozaren božanskim svjetlom. EPIZODA DRUGA: 730-826. Filoktet i Neoptolem izlaze iz pećine. Neoptolem podržava Filokteta koji se drzi skarnenjeno. NEOPTOLEM: Makni se, molim te. Zašto bezrazložno šutiš 730) i stojiš ukočen od zaprepaštenosti? FILOKTET: Ajajajaj!

NEOPTOLEM: Što ti bl? FILOKTET: Ništa strašno. Idi ti, dijete moje! NEOPTOLEM: Ne osjećaš li bol od zla koje te obično muči? FILOKTET: Ne vjerujem da se već smiruje. 735) Ah! Bogovi! NEOPTOLEM: Zašto jecanjem zazivaš bogove? FILOKTET: Da bi nam, spasioci i blagi, došli u pomoć. Ajajajaj! NEOPTOLEM: Što te dakle tišti? Što ne govoris mjesto da šutiš? 740) Očito ovog časa patiš. FILOKTET: Mrtav sam, dijete moje, i neću pred vama moći kriti svoju bol. Jaoj! Probada me! Bode! Ah! Nesretna li mene! Bijedna li mene! Mrtav sam, dijete moje, proždire me bol; sine moj. Jaooj! 745) Jaodooooj... Bogova radi, ako ti je pri ruci mač, udri s njim u vrh moje noge! Sijeci je smjesta! Ne štedi mi života! Dede, sine moj! NEOPTOLEM: Što ti doñe nešto tako neočekivano 750) da nad sobom plačeš i vrištiš od bola? FILOKTET: Dijete moje, ti znaš.36 NEOPTOLEM: A što? FILOKTET:

Znaš, dijete. NEOPTOLEM: Što hoćeš? Ne znam! FILOKTET: Kako ne znaš? Jaoooj! NEOPTOLEM: Strašan je teret tvoga zla! 755) FILOKTET: Strašan i neizreciv. Nego, smiluj mi se! NEOPTOLEM: Što mi je dakle raditi? FILOKTET: Ne uplaši se, ne ostavi me. Ova bol navraća se povremeno, vjerojatno kad bijaše joj preveć lutati po drugim mjestima. NEOPTOLEM: Uh! Nevoljna li tebe! Nesretna li tebe! Vidi se da zaista snosiš sve patnje. 760) Hoćeš li da te prihvatim i podržim? FILOKTET: Ne, ne to, nego uzmi moj luk koji si ovčas tražio i dok me ne mine bol što me sada drži čuvaj ga dobro, bdij nad njim. 765) San me hvata čim jenja bol, prije ne prestaje Tada, treba me pustiti da spavam mirno. Dodu li za to vrijeme oni ljudi,37 Zaklinjem te imenom bogova ne daj im luka 770) ni milom ni silom ni na ikoji drugi način, jer to bi bila zajednička smrt i tebi i meni, molitelju tvom. NEOPTOLEM: Ne sumnjaj u moju namjeru. Predat ću luk ili tebi ili ću ga držati ja. Daj mi ga i bio mi sa srećom. 775) FILOKTET: Evo ga, uzmi ga. Božanskom Jalu

izrazi poštovanje, da ti njim ne uzrokuje zlo koliko i meni i onom koji ga prije imaše.38 NEOPTOLEM: O bozi! Da bi se ta želja ispunila na nama dvojici,39 780) i plovidba nas sretna i laka dovela gdje bogovi hoće da nas vodi put. FILOKTET: Ali, bojim se, sine, da tvoja želja ne ostane pustom željom. Opet curkom mi krv curi crvene i tmaste boje iz dubine moje rane, te očekujem nešto neočekivano. Jao! Jaooooooj! 785) Jao, nogo moja, kakav ćeš mi zadavati jad? Dolazi, bliži se meni. Jao meni jadniku! Sad vam je sve poznato. Ne bježte od mene! Kuku, kuku meni! 790) O čovječe iz Kefalonije,40 zašto slična bol ne probada tvoje grudi? Jao, jao! O vas dva vojskovoñe, o Agemnone, o Menelaju, želim da mjesto mene podnosite iste patnje, dugo koliko i ja. 795) Avaj meni! O! Smrti! Smrti! Danomice te dozivam, što se ne javljaš? O dijete, plemenito srce, uzmi me! Spali me! Na slavnoj vatri Lemna,41 plemenito dijete! I ja sam nekoć sam 800) bio spreman da napravim isto sa sinom Zeusa, Heraklom, da bih dobio oružje koje ti sad čuvaš. Što kažes, sine? Što kažeš? Zašto šutiš? Ta gdje si, dijete moje? 805) NEOPTOLEM: Dugo već patim i jadikujem nad tvojim zlima. FILOKTET: Smion budi, dijete! Koliko je napad te boli snažan, toliko brzo nestaje. Zaklinjem te, ne ostavi me sama. NEOPTOLEM: Bez straha, ostat ćemo 810) FILOKTET: Zaista, ostat ćeš?

NEOPTOLEM: Zacijelo, znaj. FILOKTET: Ne žel im te, dijete, vezati zakletvom. NEOPTOLEM: Niti ja imam pravo otputovati bez tebe. FILOKTET: Daj mi desnicu kao jamstvo čvrste vjere. NEOPTOLEM: Evo ti moja desnica da ostajem. FILOKTET: A sada, dolje, dolje... 42 NEOPTOLEM: Što hoćeš da kažeš? FILOKTET: Gore! NEOPTOLEM: Što opet bulazniš? Zašto gledaš sunce? 815) FILOKTET: Pusti me! Pusti! NEOPTOLEM: Kamo ćeš ako te pustim? FILOKTET: Pusti me! NEOPTOLEM: Ne puštam te, kažem ti. FILOKTET: Ubijaš me ako me zadržavaš. NEOPTOLEM: Pustit ću te ako si razumniji. FILOKTET:

O Zemljo, primi me umirućeg kakav sam sada. Zlo mi moje ne dopušta da se uspravim. 820) Filoktet se sruši na zemlju. NEOPTOLEM: Sanak, izgleda, brzo će ga dohvatiti. Glava mu pada nauznak, znoj ga čitava oblijeva, vrh noge prsla mu je crna žila i krvlju se razlila. 825) Prijatelji, pustimo ga u miru da boravi sanak. ZBOR; NEOPTOLEM: 827-864. ZBOR: Sanče koji ne znaš bol, sanče koji ne znaš patnje, priñi nam svojim dobrim daškom oopodaru usrećitelju. Pred njegovim očima 830) održi ovo svjetlo rasprostranjeno na njima doñi, o, doñi, vidaru! O dijete gledaj što ti je raditi: otputovati ili ostati? Razmotri dobro o čem još da se brinem. 835) Vidiš li? On spava. Zašto oklijevamo da radimo? Prigoda koja odlučuje o svem bere u jednom hipu veliku pobjedu. NEOPTOLEM: On ne čuje ništa, a ja znam da smo se uzalud domogli luka ako otplovimo bez ovog čovjeka. 840) Njemu ide kruna, njega dovesti zapovjedi bog. Hvastati se neuspjehom i kititi ga lažima sramotno je i dostojno osude. ZBOR: Bog će o tom odlučiti. Ako ima još nešto da mi odgovoriš, potiho, dijete, tihim glasom kaži mi. 845) San bolesnika lagan je san prodoran pogled ima primjećuje sve nego što bolje znaš, potajno, a da on i ne primijeti 850) gledaj što imaš raditi ti znaš o kom govorim.

Ako je tvoja namjera prema njemu to što kažeš u njoj razboriti ljudi moraju nazrijeti opasnosti mnoge. Povoljan vjetar, dijete, povoljan vjetar je nama. Taj čovjek bez upotrebe očnoga vida bespomoćan je. Leži ovijen mrakom, sladak je sanak dok sunce žeže ne zapovijeda više ni ruci ni nogama ni ikojem dijelu tijela kao netko tko boravi kod boga smrti. Pazi i gledaj dobro da li kažeš nešto što pada u dobar čas koliko um moj može dokučiti najbolji je onaj pothvat koji ne poraña strah. Filoktet se budi i polagano pridiže. EPIZODA TREĆA: 865-1080. Filoktet, Neoptolem, Odisej. NEOPTOLEM: Molim te, šuti i ne bulazni! 865) Naš čovjek trepče očima! Pridiže glavu! FILOKTET: O, ovo svjetlo što se javlja po sanku! O, ova nenadana i neočekivana straža stranaca! Nikada, dijete, ne bih se bio usudio nadati da ćeš toliko samilosno snositi moje jade, 870) stalno do mene i meni pri ruci. Nisu se pokazali skloni podnositi lako nevolje moje Atridi, ti vrsni vojskovoñe! A ti, plemenito srce, plemenita roda, kako si prihvatio, dijete, da snosiš 875) sve to, do gnušanja zasićen i mojim lelecima i neugodnim zadahom moje rane. Sada kad izgleda da me zaboravlja bol i pušta na miru, dijete, pridigni me ti sam, osovi me na noge da krenemo na brod i odmah odjedrimo 880) kad me umor konačno sasvim napusti. NEOPTOLEM: Mnogo se radujem videć da si protiv svake nade

osloboñen boli i da još živiš i dišeš, ti koji nisi bio živ sudeć po znacima koje si pokazivao maloprije. 885) Sad ustaj sam! Ako ti je draže, ovi će te ponijcti. Truda žaliti ne smijemo jer obojica smo uglavili da to izvršimo. FILOKTET: Na tom ti hvala, sine, pridigni me kako znaš, ostale ostavi po strani da ne podnose gadan zadah prije nužde. 890) Na brodu će i suviše dugo biti sa mnom. NEOPTOLEM: Tako će i biti, nego osovi se i sam drž' se na nogama. FILOKTET: Ne brini. Duga navika dat će mi da se uspravim. Naprave nekoliko koraka; Neoptolem zaustavlja Filokteta. NEOPTOLEM: Avaj, što mi preostaje da odsada radim? FILOKTET: Što je, dijete moje? Kakve ri to riječi izletješe? NEOPTOLEM: Ne znam što da ti kažem u svojoj nemoći. FILOKTET: Kakva ti moć nedostaje, dijete moje, ne reci toga? NEOPTOLEM: To i jest ono što mi zadaje jad. FILOKTET: Ne mislim da ti odvratnost od moje rane savjetuje da me ne uzmeš na svoj brod? NEOPTOLEM: Sve je odvratno onom tko izda svoju prirodu i radi što mu ne leži. FILOKTET: Ali ti ne činiš niti govoriš išta

nedostojno tvog roditelja dajući pomoć odvažnu čovjeku. NEOPTOLEM: Sramotan ću se pokazati, to me odavno jadi. FILOKTET: Ne! Tvoj postupak nije sramota, tvoje riječi me plaše! NEOPTOLEM: O Zeuse! Što da radim? Moram li po drugi put da budem zatečen kao podlac krijuć što ne smijem i lažuć najbesramnije? FILOKTET: Ukoliko nisam slab sudac, sve mi se čini da je taj čovjek 910) spreman otisnuti se na more, izdavši me, napustivši me. NEOPTOLEM: Napustiti te nikako neću. Na tvoju nesreću povest ću te na put, eto što me davno mori. FILOKTET: Što veliš, dijete? Ja te ne razumijem. NEOPTOLEM: Ništa ti kriti neću: otploviti k Troji moraš, 915) k Ahejcima i k brodovlju Atrida. FILOKTET: Jaoj! Što to kaza? NEOPTOLEM: Ne vajkaj se prije nego doznaš istinu. FILOKTET: Kakvu istinu? I što si sa mnom nakanio? NEOPTOLEM: Prvo i prvo, lišiti te tvoje boljetice, potom, krenuti s tobom pustošiti Trojanska polja. 920) FILOKTET:

Zaista ti to kaniš izvesti? NEOPTOLEM: Potreba viša iziskuje i ne srdi se na me kad ti to kažem. FILOKTET: Mrtav sam, nesretnik! Izdan sam! Što mi napravi, stranče! Smjesta mi vrati moj luk. NEOPTOLEM: Nemoguće. Moram se pokoriti vrhovnoj vlasti. 925) I moja dužnost i moja probit to od mene traže. FILOKTET: O vatro ništiteljko!43 Nakazo nakazna! Remek-djelo lukavstva strašna, to li mi ti učini! Kako me izigra! I ti se ne stidiš gledati u lice mene koji ti se obratih kao molitelj, 930) o zlikovče? Oduzeo si mi život oduzevši mi luk, vrati mi ga! Kunem te, vrati mi ga! Dijete moje, zaklinjem te! U ime bogova tvojih preda, ne oduzimaj mi života! Jao meni bijedniku! Gle! Ni riječi više mi ne obraća i gleda me s prezirom, kao da mi luk nikada neće vratiti. 935) O drage! O rtovi! O društvo planinskih zvijeri! Strmenite hridi! Vama, nemam kome drugom, vama, svakodnevnim svjedocima mojih jadikovki javljam zlodjela koja mi učini sin roñen od Ahila. 940) Zakleo se da će me povesti kući, k Troji me vodi, pružio mi je desnicu, a evo u ruci drži sveti luk samoga Zeusova sina Herakla, kog se dočepao i kani ga pokazati Argejcima. Kao da se snagom domogao snažna čovjeka vodi me, a ne zna 945) da ubija mrtvaca, sjenku dima, pustu sablast. Da sam bio zdrav, nikada me on ne zarobi! Ni ovakva kakav sam, da se ne posluži lukavstvom. Izigran sam, jadnik. Što da radim? Hajde, vrati mi ga! Postani onaj koji jesi! 950) Što kažeš? Šutiš? Ništavna li mene bijednika! O dvovrata moja pećino! K tebi se vraćam, razoružan,

bez hrane, vraćam se u ovu jazbinu da u njoj samac ginem. Ni krilatu pticu ni brdsku zvijer neću više ubijati 955) strijelama svojim, nego na umoru bit ću hrana svojim dosadašnjim hraniteljima. Bit ću lovina zvijerima koje dosele lovljah. Njihovu smrt, jadnik, platit ću vlastitom smrću. A sve to zbog ovog koji se čini dalek od svake zloće. 960) Da bi propao! Ali ne, ne prije nego doznam da ces nakanu promijeniti. Ako ne, umri bijedno! ZBOR (Neoptolemu): Što da radimo? Od tebe gospodaru Zavisi ili otploviti ili prihvatit molbe ovoga čovjeka. NEOPTOLEM: Neka velika samilost ovladala je mnome za ovoga 965) čovjeka, ne od ovog časa već odavna. FILOKTET: Imaj smilovanja prema meni, dijete, u ime bogova! I ne dopusti da ti ljudi predbacuju da si me prevario! NEOPTOLEM: Jao, što da radim? Nikada ne smjedoh napustiti Skir, 970) toliko me mori to što se dogaña. FILOKTET: Ne, ti nisi zao, nego su te nesumnjivo zli ljudi učili sramotnim djelima. Ostavi tu sramotu onima kojima pripada i otplovi ostavivši mi oružje. NEOPTOLEM: Ljudi, što da radimo? Pojavi se Odisej s dva mornara. ODISEJ (Neoptolemu): Bijedniče bijedni, što radiš? Udalji se od njega 975) i taj luk mi predaj! FILOKTET: Jao, tko je taj čovjek? Čujem li to Odiseja? ODISEJ: Odiseja, znaj! Mene vidiš pred sobom.

FILOKTET: Jao, prodan sam! Propao sam! Ovdje je taj koji me zarobio i ukrao mi moje oružje. ODISEJ: Da, to sam ja, ne tko drugi. Priznajem. FILOKTET (Neoptolemu): Vrati mi, dijete, ostavi mi luk i strijele! ODISEJ: I kad bi htio, to neće učiniti. I ti moraš otputovati s lukom i strijelama ili će te ovi odvesti silom. FILOKTET: Što! Zlikovče nad zlikovcima! Najdrskiji stvore, zar će me ovi ugrabiti na si!u? ODISEJ: Ako ti se dragovoljno ne ide. FILOKTET: Zemljo Lemna i ti, moćno svjetlo, djelo Hefesta, smatrate li podnošljivim da me ovaj silom otrgne od vas? ODISEJ: Zeus, da znaš, sam Zeus, gospodar ove zemlje, tako je odredio. Ja sam njegov služitelj. FILOKTET: Omraženi stvore! Što nisi sposoban izmisliti! Pozivajuć se na bogove, bogove praviš lažovima! ODISEJ: Ne! Istinoljubivima. Evo ti puta kojim ti je krenuti. FILOKTET: Ne! Ne! ODISEJ: Kažem ti, tome se moraš pokoriti. FILOKTET: Ajme meni nevoljniku! Zar nas otac izrodi 995)

da budemo roblje a ne slobodni ljudi? ODISEJ: Ne, nego da budete ravni najboljim ratnicima, s kojima moraš zauzeti i srušiti Troju. FILOKTET: Nikada! Pa morao trpjeti najstrašnije patnje! Nikada dok budem gazio nepristupačnim tlom ove zemlje! 1000) ODISEJ: Što si nakanio? FILOKTET: Smjesta ću smrskati sebi glavu bacivši se s višeg na niži greben. ODISEJ: Držte ga da to ne učini! FILOKTET: O moje ruke! Kako s vama postupaju! Dragog liika lišene, plijen ste ovog čovjeka. O ti, čije su misli 1005) bolesne i ropske, kako li me izigra i uhvati u zamke prikrivajuć se iza ovog dječaka nepoznata meni, kog si ti nedostojan, a mene je potpuno dostojan. On nije znao ništa drugo nego da izvrši nalog, 1010) on i u ovaj čas jasno pokazuje da ga jade krivice koje mi nanije, s kojih ja patim. Ali, tvoja zla misao, snujuć neprestano zamke iz mračna kuta podučila je njega, nevična zlu i protivna mu, da ipak postane vještakom u zlu. 1015) A danas, bijedniče, nakon što si mi spustao ruke i noge, namjeravaš li me udaljiti od ovoga rta, na koji nekoć si me bacio, bez prijatelja, samea, bez zavičaja, mrtvaca meñu živima? Ah! Da propadneš! To ti često zaželieh. Ali, kako mi bozi nikad ne pružaju što bi 1020) uzradovalo me, ti, ti se radujes životu, a ja patim što živim, jadnik, okružen bijedom mnogom, poruge predmetom i tebi i dvama vodama Atridima kojima ovdje

pokorno služiš. Ipak, bila je potrebna i lukavost i nasilan čin 1025) da se staviš njima pod jaram i da s njima otploviš.44 A ja, nevoljnik, koji sam dragovoljno otplovio na čelu sedam lada, bijah odbačen kao prezren stvor, od njih, tvrdiš ti, od tebe, kažu oni. A sada, zašto ste me zgrabili? Zašto me odvodite? Zbog čega? Ništavan čovjek sam ja, odavna za vas 1030) mrtav. I kako to, najomraženiji bozima stvore, da ti nisam više hrom, bolestan čovjek koji zaudara? Kako ćete, kad se ukrcam na brod, paliti žrtve bogovima? Kako lijevati ljevanice? To i jest bio izgovor da me izbacite na ovaj rt. Da jadno propadnete! A propast ćete zbog zla 1035) koje mi nanijeste, ako je bogovima do pravde. Znam, oni na nju misle jer nikada ne biste pristali da otplovite zbog bijednika kakav sam ja, da vas neka žaoka božja ne potaknu da dodete k meni. Nego, o zemljo mojih otaca, bogovi budna oka, uništite ih! 1040) Sve ih konačno uništite nakon toliko vremena, ako imate samilosti za me. Zacijelo, kukavan mi je žitak, ali kad ih vidim mrtve, smatrat ću da sam izbjegao vlastitu zlu. ZBOR: Surov je i surovim jezikom govori ovaj čovjek, 1045) Odiseje, i ne savija se pod nedaćama. ODISEJ: Imao bih štošta odvratiti tom čovjeku kad bi bilo vremena. Za sada, mogu reći ovo: Kad god je potreban čovjek takva i takva soja, taj sam ja.45 1050) Ali, ako treba birati izmeñu pravednih i čestitih ljudi, neporočnijeg od mene nećeš naći. Ipak, roñen sam takav, da pobjedu moram uvijek iznijeti ja. Osim nad tobom. Danas, rado ti je ustupam. Oslobodite ga! Ne zadržavajte ga više! Neka ostane tu! Nisi nam više potreban. Imamo oružje tvoje. 1055)

Meñu nama je Teukar,46 luku vješt, a ni ja, mislim, nisam u vještini luka slabiji od tebe ni u izmetanju strijela. Koja mi od tebe nužda? Gazi tle Lemna 1060) a mi odlazimo. Moglo bi se čak dogoditi da dar koji si dobio donese slavu meni, a tebi morade pasti u dio. FILOKTET: Jao! Što da radim, jadnik? (Odiseju) I ti ćeš se tako okićen mojim oružjem pojaviti meñu Argejcima? ODISEJ: Ni riječi više. Ja sam već na putu. 1065) FILOKTET (Neoptolemu): Ahilejev sine, zar ni od tebe neću čuti ni jednu riječ? I ti ćes takoñer otići? ODISEJ (Neoptolemu): Udalji se! Ne gledaj ga! Svojom plemenitošću ne upropasti našu dobru priliku. FILOKTET (Zboru): Stranci, zar ćete me ostaviti ovdje 1070) i nećete mi se smilovati? ZBOR: Ovo dijete nas je kormilar. Što ti on bude kazao, to ti i mi kažemo. NEOPTOLEM: Ova strana (pokazuje na Odiseja) čut će da sam pun samilosti prema tom čovjeku. Meñutim, jer ovaj (pokazuje na Filokteta) to želi, ostanite sve vrijeme koliko treba da mornari spreme nas odlazak a mi se potnolimo bogovima. Možda će za to vrijeme ovaj čovjek imati boljih namjera prema nama. (Odiseju) Nas dvojica odlazimo. (Mornarima) Vi krenite žurno čim vas pozovemo. KOMMOS: 1081-1217. Filoktet, Zbor.

FILOKTET: O špiljo udubljena u liticu i topla i hladna, nikada te nesretnik ne smjedoh napustiti bit ćeš svjedokom mog umiranja. 1085) Jao, jao meni! O, bijedni starče, ispunjen kuknjavom i smradom što iz mene bije kakav odsada bit će mi život svakodnevni? Od koga, otkuda 1090) nadati mi se jadniku hrani? Visoko u eter vinite se, plašljive ptice, režite zvučan zrak snage nemam da vas lovim. ZBOR: Odgovoran sam za to 1095) čovječe pogoñen sudbom to ti ne dolazi od drugog ili jačeg. Mogao si biti razborit i prihvatiti udes povoljniji, a ti si privolio najgorem. 1100) FILOKTET: O jadna li me i kukavna, skrhan Datnjama od ovog časa propadat ću više ako, nastanjen ovdje, jadnik ne vidim više čovjeka živa. 1105) Jao, jao. Neću više smagati hranu čak ni svojim krilatim strijelama koje izmećahu moje snažne ruke. 1110) Govor neočekivan i zapleten jednog vjerolomnika zavede me podmuklo. Želio bih vidjeti da taj, koji sve to izvede, pati koliko i ja. 1115) ZBOR: Taj udes, udes taj od bogova dolazi ti, nisu moje ruke tkale tu varku. Svoju strašnu, svoju kobnu molitvu namijeni drugima. 1120) Meni, meni je stalo

da ne odbiješ moje prijateljstvo. FILOKTET: Jao meni! A on47 na sipini 1125) nekoj do pjenušava mora sjedi i smije mi se uzmahujuć lukom hraniteljern što ga nitko drugi nije nosio. 1130) O dragi luku, istrgnut iz mojih ruku, zacijelo osjećaš sažaljenje ako iole možeš što osjećati videć da se Heraklov baštinik tobom više neće služiti nego će tobom rukovati netko drugi, taj dovitljivi stvor. 1 gledajuć njegove odvratne lukavštine 1135) ti bi morao primijetiti da taj mrski stvor iz svojih sramotnih djela izvlači bezbrojne jade kakve protiv mene nitko snovao nije. ZBOR: Svatko mora dobro braniti svoje pravo, 1140) a kad ga je obranio, ne smije jezikom svojim izbaciti pakosne riječi koje ranjavaju. Taj o kom zboriš bio je izabran meñu mnogima i pokorava se njihovoj naredbi da osigura zajedničko dobro. 1145) FILOKTET: Krilate grabljivice, zvijeri plamenih očiju, koje hrani ova planinska zemlja mojoj pećini nećete se više bližiti da od nje bježite. U rukama nemam kao prije 1150) strijele pomoćnice. Kukavna li sada mene! Ovo mjesto slabo je čuvano ne bojte se! Strčite se, sada je zgoda da vratite 1155) ubojstvo ubojstvom, zasitite se do mile volje mojim mesom išaranim pjegama uskoro ću napustiti život. Jer otkuda ću nabavljati hranu?

Tko se hrani daškom zraka? 1160) A on ne posjeduje nikakva ploda koji daje hraniteljka zemlja. ZBOR: U ime bogova, ako imalo cijeniš stranca koji je k tebi prišao, približi mu se velikom dobrohotnošću shvati, dobro shvati 1165) da o tebi ovisi kako da izbjegneš jadu svom. Podržavati ga bijedno je, a on nije svikao podnositi bezbrojne patnje združene s njim. FILOKTET: Opet me podsjećaš na stare patnje, 1170) o najbolji što stupi na ovo tle, zašto me ubijaš? Zašto zlostavljaš? ZBOR: Što time kažeš? FILOKTET: Ako se nadaš odvesti me u trojanski omražen kraj... ZBOR: Jest, jer smatram da je to najbolje. TRGOVAC: Onda me smjesta ostavite! ZBOR: Drago mi je što mi nalažeš da izvršim. Idimo! idimo! Svak na mjesto što mu na brodu pripada! FILOKTET: U ime Zeusa bdioca nad molbama ne idi! Molitelj sam tvoj! ZBOR: Smiri se! FILOKTET:

Stranci! Ostanite, u ime bogova! ZBOR: Što to dovikujes? FILOKTET: Jao, jao, sudbo, sudbo, mrtav sam, jadnik O nogo moja, nogo, što odsada s tobom da radim, bijednik, u dane što mi ostaju da živim? O stranci! Vratite se k meni! ZBOR: Vratiti se, zbog čega? Je li ti nakana drukčija od dosadašnje? FILOKTET: Ne treba koriti nekog tko uzburkan mračnom tugom govori protiv razuma! ZBOR: Otputuj s nama, jadniče, kako te pozivam! FILOKTET: Nikada! Nikada! Ostajem čvrsto na tom čak kad bi sam gromovnik nosilac ognja došao da me sažge zrakama svoje munje! Da propadne i on i oni 1200) koji ga opsjedaju i svi drznici koji me odbaciše zbog bolesne noge Ali stranci, jednu mi želju ispunite. ZBOR: Što time hoćeš reći? FILOKTET: Pružite mi, ako imate, mač ili sjekiru il bilo koje oružje kojim se uzmahuje. 1205) ZBOR: Da izvršiš kakvo nasilje? FILOKTET: Da bih svojom rukom jednim udarcem odsjekao sebi glavu i vratni pršljen; moje srce želi

smrt, odmah smrt. ZBOR: Zašto? FILOKTET: Da pronañem svog oca. 1210) ZBOR: U kojem kraju? FILOKTET: U Podzemnom svijetu. On ne vidi više danje svjetlo. O grade! O grade mojih otaca! 1215) O, kad bih te mogao gledati jadnik ja koji napustih tvoju svetu rijeku48 da odem u pomoć tim odvratnim Danajcima! Za tren ću biti mrtav. Filoktet ulazi u pećinu. EKSODOS: 1218-1471. Zbor, Filoktet, Neoptolem; Isti i Odisej; Filoktet, Neoptolem; Isti i Odisej; Filoktet, Neoptolem; Isti. Javlja se deus ex machina, Heraklo. ZBOR: Već odavno bio bih krenuo i bio blizu brodu da ne ugledah u blizini Odiseja i s njim Ahilejeva sina što dolaze k nama. 1220) Odisej i Neoptolem prilaze svañajući se. ODISEJ: Nećeš li kazati zašto se vraćaš natrag žureći tako? NEOPTOLEM: Idem da ispravim grešku koju počinih ranije. ODISEJ: Govor čudnovat. Koju to grešku? 1225) NEOPTOLEM: Što pokorio sam se tebi i cijeloj vojsci. ODISEJ:

Što si napravio što je nedolično tebe? NEOPTOLEM: Zarobio jednog čovjeka najodvratnijim lukavstvom i prepredenošću. ODISEJ: Ivoga to? Ah! Da ne mislis na nešto novo? NEOPTOLEM: Ništa novo. Na Peasova sina... 1230) ODISEJ: I što si nakanio? Strah se uvlači u me. NEOPTOLEM: ... kojemu oteh luk. Na meni je da... ODISEJ: O Zeuse! Što kažeš? Ne misliš ga vratiti? NEOPTOLEM: Bez prava ga imam besramno ga uzev. ODISEJ: U ime bogova, ne šališ li se tako zboreć? NEOPTOLEM: Da, ako je šala reći istinu. ODISEJ: Što kažeš, Ahilejev sine? Kakvim se to riječima služiš? NEOPTOLEM: Želiš li da ti ponovim svoje riječi dvatri puta? ODISEJ: Više bih volio da nisam čuo ni jednom. NEOPTOLEM: Sada dobro čuj što sam ti imao reći. ODISEJ: Ima netko, ima, tko će te spriječitj da to izvedeš.

NEOPTOLEM: Što kažeš? Tko će me u tom spriječiti? ODISEJ: Cijela ahejska voiska, ja prvi. NEOPTOLEM: Kao čovjek od prirode dovitljiv, ne kažeš ništa dovitljivo. ODISEJ: A ti nisi dovitljiv ni riječima ni djelima. NEOPTOLEM: U ovom slucaju, poštenje je jznad dovitljivosti. ODISEJ: Je li pošteno vratiti nešto što si uzeo na moj savjet? NEOPTOLEM: Grešku koju počinih sebi na sramotu pokusat ću ispraviti. ODISEJ: Radeći tako, ne bojiš se ahejske vojske? 1250) NEOPTOLEM: Kad sam u pravu, nje se ne bojim. ODISEJ: (stih izgubljen) NEOPTOLEM: Neću se pokoriti makar upotrijebiš i silu. ODISEJ: Odsada se nećemo boriti s Trojancima negoli s tobom. NEOPTOLEM: Nek bude što biti mora. ODISEJ: Vidiš li da moja desnica dira držak mača? NEOPTOLEM:

A ti ćeš vidjeti 1255) da ću ti bez odlaganja istim vratiti. ODISEJ: Ali eto, ostavljam te. Ići ću u tabor naše vojske da iznesem sve, a ona će te kazniti. NEOPTOLEM: Razuman si, a ostaneš li i ubuduće razuman, nesumnjivo ćeš izmaknuti suzama. 1260) (okrenut k pećini) Peasov sine Filoktete! Izlazi! Napusti svoje kamenito skrovište! FILOKTET: Kakva se to graja opet čuje pred mojom špiljom? Zašto me zovete? Što želite, stranci? Avaj, loše mi se piše. Ne donosite li neke nove nesreće nakon svih preñašnjih? 1265) NEOPTOLEM: Budi bez straha. Počuj što ću ti reći. FILOKTET: A ja se bojim! Zlo me i prije snašlo od tvoje rječitosti, kad sam povjerovao tvojim riječima. NEOPTOLEM: Zar nije moguće promijeniti mišljenje? 1270) FILOKTET: Riječi iste kao kad si mi otimao moj luk, Riječi naoko istinite, ali u sebi kobne. NEOPTOLEM: Sada zacijelo ne. Htio bih čuti što si odlučio: ostati i snositi zlu kob ili otputovati s nama? FILOKTET: Prestani! Ne govori više! 1275) Uzalud će biti sve što imas' reći. NEOPTOLEM: Tako si dakle odlučio? FILOKTET: Čvršće nego to mogu i iskazati.

NEOPTOLEM: A ja bih volio kad bi povjerovao mojim riječima. Ako moje riječi nisu uputne, prestajem. FILOKTET: Uzalud je sve što bi mogao reći. Naklonost 1280) moga srca nećeš pridobiti, ti koji mi varkama oduze život, a sad mi dolaziš dijeliti savjete, izrode najgori najplemenitijeg oca. Da propadnete svi! Najprije Atridi, 1285) Laertov sin i ti! NEOPTOLEM: Ne proklinji me više! Prim; iz moje ruke luk! FILOKTET: Što veliš? Nisam li još jednom izigran? NEOPTOLEM: Ne, kunem se bezgraničnim veličanstvom presvetog Zeusa. FILOKTET: O, mile riječi! Ako istinu kažeš! 1290) NEOPTOLEM: Djelo Što slijedi jasno će ti to pokazati. Pruži desnicu i uzmi oružje svoje! Javlja se Odisej. ODISEJ: Ja se protivim tome, bogovi mi svjedoci, u ime Atrida i cijele vojske. FILOKTET: Dijete, čiji je to glas? Zar ne čujem glas Odisejev? 1295) ODISEJ: U to ne sumnjaj. Pred sobom vidiš onog koji će te silom povest na trojanska polja, Ahilejev sin htio ili ne. FILOKTET: Ne bez kazne, ako ova strijela pogodi cilj.

NEOPTOLEM: Ah! Nikako! Ne izbacuj strijele, tako ti bogova! 1300) FILOKTET: Pusti mi ruku, tako tebi bogova, milo dijete! NEOPTOLEM: Ne puštam je. FILOKTET: Jao, zašto me spriječiti da strijelama svojim ubijem svog najgoreg neprijatelja? NEOPTOLEM: To ne bi bilo slavno ni za mene ni za tebe. FILOKTET: Eh, onda znaj ovo: poglavice vojske, ti lažni glasnici Ahejaca, kukavice su u borbi, 1305) a smjeli na jeziku. NEOPTOLEM: Nesumnjivo. Ali, ti imaš u ruci luk, razloga više nemas da budes odsada bijesan na me i da mi što predbaciš. FILOKTET: Slažem se, dijete, dokazao si iz kakve krvi izide, 1310) Sizif ti nije otac nego Ahiiej, koji je bez sumnje bio zvan herojem meñu živima, sada kod mrtvih. NEOPTOLEM: Drago mi je čuti da hvališ mog oca, njega i mene, ali počuj što očekujem od tebe. 1315) Ljudi su prisiljeni snositi kob namijenjenu im od bogova, ali, kad su ljudi svojom voljom u jadima i na njih rad pristaju kao ti, nije pravedno niti im praštati nit im se smilovati. 1320) Ti si podivljao i odbijaš savjetnika, a ako netko želi da te iz prijateljstva urazumi, mrziš ga kao da ti je protivnik. Ipak, ja ću govoriti, svjedokom uzimam Zeusa, zaštitnika zakletvi. Nauči ovo i ureži u srce: bol koju boluješ 1325)

došla je voljom bogova, jer si se bio približio čuvaru nimfe Zlatojke, zmiji, koja skrivena bdi nad svetom neprikrivenom ogradom. I znaj, bol strašna neće ti prestati dok ovo sunce bude izlazilo s ove strane, a izlazilo s one49. Nikad nećeš se osloboditi tog strašnog jada 1330) ako dobrovoljno ne kreneš k trojanskim poljanama i ne sretneš kod nas Asklepijeve sinove.50 Oni će ti olakšati bol da konačno svojim lukom i sa mnom osvojiš 1335) tvrñavu. Kako ja znam da je tako? Kazat ću ti. Pao nam je u ruke Trojanac Helen, vrstan vrač i otvoreno nam je prorekao da se to mora tako dogoditi. Dodao je još da sva Troja mora nužno pasti ovog istog ljeta, 1340) a ako je slagao, nek mu sijeku glavu. Sada znaš sve, pristani rado: krasna dobit te čeka: najvećim helenskim junakom 1345) bit ćeš smatran, a kad budeš prošao kroz ruke koje će te izliječiti, tad, zauzev Troju, uzrok jadima mnogim, postići ćeš slavu najveću. FILOKTET: Odvratni živote! Što me još držiš živa na zemlji! Zašto mi ne daš da siñem u Podzemni svijet? Avaj, što da radim? Kako ne vjerovati riječi 1350) covjeka ovog koji me svjetuje dobro? A opet, mogu li popustiti? Kako bih se jadnik, tada javio na svjetlo dana ako bih to izvršio? Kome bih tad mogao upraviti riječ? Kako, oči moje, koje ste gledale patnje moje, kako ćete vi snositi da se nañem u društvu 1355) sinova Atrejevih koji mi prouzrokovaše propast? I Laertova sina? Ne mori me patnja prošlosti, neg ono što predviñam da ću zbog njih trpjeti. Kad jednom je misao postala majkom zločina, nagoni ona 1360) na sve ostale zločine. Što se tebe tiče, ovo me čudi: ti ne bi smio ići k Troji, i mene bi morao udaljiti od nje; ti ljudi naniješe ti ncpravdu, oni ti časti očinske oteše, i nakon svega, ideš da ratuješ za njih 1365) i mene navodiš na to? Održi zakletvu danu meni, vrati me domu mom, a ti na Skiru ostaj

bijednike te pusti da propadnu jadno. Tako ćeš primit dvostruko priznanje, 1370) od mene i od oca mog, a pomažući zlikovce, ncćeš pokazati da si njihova soja. NEOPTOLEM: Razumno zboriš, meñutim, htio bih da imaš povjerenje u bogove i moje riječi i da sa mnom, svojim prijateljem, isploviš iz ove zemlje. 1375) FILOKTET: Da stupim na trojanske poljane i pred Atrejeva mrskog sina s ovom nesretnom nogom? NEOPTOLEM: Da doñeš k onima koji mogu smiriti boli tvoje gnojne noge i osloboditi te boljetice. FILOKTET: Ah! Što mi tu čudnovatu pričaš priču! Što mi 1380) konačno savjctuješ? NEOPTOLEM: Znam da je to najkorisnije i tebi i meni. FILOKTET: I ne stidiš se pred bogovima tako govoreć? NEOPTOLEM: Zašto bih se stidio tražeći korist? FILOKTET: Govoriš li o koristi za Atride ili za mene? NEOPTOLEM: Zacijelo za tvoju. Prijatelj sam ti i kao takav govorim. 1385) FILOKTET: Kako! A hoćeš me predati neprijateljima mojim! NEOPTOLEM: Dragi moj, nauči da te nevolje ne učine bahatim! FILOKTET: Takvim ćeš me riječima, prozirem te, upropastiti.

NEOPTOLEM: Nipošto! Uvjeravam te da ih ne shvaćaš. FILOKTET: Ja dakle ne znam da su me Atridi bacili ovamo? 1390) NEOPTOLEM: A kad bi te sada ti, koji su te odbacili, spasli, razmisli! FILOKTET: Nikada ako moram pristati na to da vidim Troju. NEOPTOLEM: Što mi je raditi ako te razlozima svojim ne mogu uvjeriti? Najjednostavnije za me jest da ti ih ne izlažem, 1395) a ti živi kako živiš, daleko od ozdravljenja. FILOKTET: Pusti me da trpim što mi je trpjeti, i sjeti se obećanja koje si mi dao primivši moju desnicu, da ćeš me vratiti, dijete, domu mom. Napravi mi to i ne odugovlači! 1400) Troje mi više ne spominji, s nje dosta jadikovah i plakah. NEOPTOLEM: Kad hoćeš, otputujmo. FILOKTET: Kakve plemenite riječi reče! NEOPTOLEM: Stani čvrsto na noge! FILOKTET: Da, ako mi snaga dopusti. NEOPTOLEM: Ali, kako da izbjegnem prijekorima Ahejaca? FILOKTET: Ne uznemiruj se zato.

NEOPTOLEM: A ako opustoše moju zemlju? FILOKTET: Tamo ću biti ja! NEOPTOLEM: Kakvu ćeš mi pružiti pomoć? FILOKTET: Strijelama Heraklovim... NEOPTOLEM: Što time kažeš? FILOKTET: ... spriječit ću ih da se približe tvojoj domovini. NEOPTOLEM: Dodi pošto pozdraviš ovo tle! Pojavi se, deux ex machina, Heraklo. HERAKLO: Još ne, Peasov sine, prije neg čuješ moje riječi. Samom sebi reci da uši tvoje čuju Heraklov glas, oči tvoje ga vide. Ovdje sam zbog tebe i, napustiv nebeske dvore, dolazim da ti otkrijem Zeusove nacrte i zadržim te na putu kojim si krenuo. Počuj sada moje riječi. Ponajprije, sjetit ću te udesa svog, muka. što otrpjeh i kojima proñoh prije neg postigoh besmrtnu slavu koju gledas. Znaj, i ti ćeš isto propatiti, a kad iz patnji iziñeš, slavan ćeš život steći. Kreni s tim čovjekom51 k trojanskom gradu. Najprije, prestat će tvoja boljetica, zatim junaštvom svojim prvakom ćeš biti zvan u vojsci. 1425) Parisa, začetnika vaših zala, ubit ćeš strijelama mojim. Troju ćes uzeti. Dio od plijena koji dobiješ za nagradu svoga junaštva kući ćeš poslati svojoj, Pcasu ocu svom, na visoravan Ete, u svoj zavičaj. 1430)

Naprotiv, dio od plijena koji dobiješ od vojske, spomen na moj luk, položi na moju lomaču.52 Tebi pak, Ahilejev sine, ovaj naputak dajem: bez njega nećeš zauzeti trojansku ravan, ni on bez tebe. 1435) Nego, kao dva lava što zajedno poñu, oboje bdijte, on nad tobom, ti nad njim. Ja, sa svoje strane, poslat ću u llij Asklepija da te izliječi od bolesti. Po drugi put Ilij mora pasti 1440) pod mojim strijelama.53 Mislite i na ovo: osvojivši trojansku zemlju, iskažice poštovanje bogovima, jer sve ostalo Otac Zeus uzgrednim smatra. Pobožnost ne umire sa smrtnicima, bili živi ili mrtvi, ona ne propada. FILOKTET: O ti, koji nosiš poželjne glase, 1445) ti koji se ukazuješ nakon dugo vremena, nepokoran neću se pokazati riječima tvojim. NEOPTOLEM: Odluci ovoj priklanjam se i ja. HERAKLO: Ne dugočasite dati se na posao. Čas je pogodan, vjetar povoljan za plovidbu 1450) živo vam puše u krmu. Heraklo isčezne. FILOKTET: Hajde da na odlasku pozdravim ovo tle. Zbogom, pećino, dugo sklonište moje! I vi, nimfe rosnih livada! I ti, gromki udarče valova o rt, 1455) gdje često, unutar pećine, imañah glavu ovlaženu udarcima vjetra južnjaka, gdje mi je često brdo Hermes vraćalo odjek mojih jadikovki 1460) dok bijah u nevoljama. Napuštam sada i vas, česme i vrelo Apolona Likijskog, sad vas napuštam, a nikad ni povjerovati nisam mogao da će do toga doći. Zbogom, tle Lemna koje plače more,

daj da me plovidba sretna i besprijekorna 1465) nosi onamo kamo me vode i Velika Suñenica i savjet prijatelja i Onaj Bog pred kojim sagiba se sve a čiji nalog ispunja se ovdje. ZBOR: Zajedno svi krenimo! Nimfama morskim pomolimo se 1470) da doñu i štite naš povratak! Objašnjenja 1 Za Grke pjesnik ima više naziva: Heleni, Argejci, Ahejci, Danajci 2 Melis ili Malis, pokrajina u Tesaliji, kojom protječe rijeka Sperkij, nekoliko puta spomenuta u Filopktetu kao i planina Eta i »čovjek od Ete«, to jest Filoktet i njegov otac Poias, Peas. Neki komentatori traže da se umjesto ostaviti, napustiti stavi izložiti, jer otac je imao pravo izložiti sina, što ovdje nije slučaj. 3 Neoptolem, mlad, cfeb, početnik je u ratnom zvanju, pomoćnik je starom ratniku, hoplitu Odiseju, u njegovoj je službi 4 Odisej podsjeća Neoptolema da mu je potčinjen. Uz njega, Odiseja, mladi Neoptolem može postati pravi ratnik. Efebi, naime, postavljali su na pograničnim mjestima zamke neprijateljima i služili se prvenstveno lukavošću. Odisej, velik ratnik i ne manje velik dovitljivac, ostat će, u neku ruku, efebom do kraja života. 5 Dardan je osnivač Dardanije, to jest Troje - Ilija 6 Svi grčki vojskovoñe zakleli su se u Herinu svetištu kod Argosa da će krenuti u rat protiv Troje. Odisej, hineći ludilo, ipak je bio prisiljen da krene i krenuo je k Troji - Iliju. 7 Pa ni junaštvo 8 Jer su pripadale Heraklu 9 Dakle sličan Odiseju 10 Neoptolem i Filoktet 11 Mjesto po strani, na strani, neki komentari predlažu na kraju svijeta, što je pretjerano 12 Sreće, blagostanja, moći 13 Hrizeja 14 Likomed, kralj Skira, ubojica Tezeja, djed je Neoptolemov. Likomedova kći Deidamiona zaljubila se u Ahileja dok je ovaj živio na Skiru, i s njim imala sina Neoptolema. Na Skiru i danas pokazuju Ahilejev zaljev. 15 Iz Troje 16 Atridi Agamemnon i Menelaj 17 Odisej kraljuje i nad Kefalonijom (danas Zakinthos, Zant) 18 U Mikeni sjedi Agamemnon, u Sparti Menelaj 21 Rt u Trojadi, gdje je Ahilej bio pokopan. Na grob će mu doći i Aleksandar Veliki. 22 To jest Odisej 23 U tekstu jednina: zlikovče 24 Kibela 25 Ovaj stih tumačen je na više načina, a ja sam pristao uz Lexicon Sophoclaeum 26 Diomed. Filoktet uporno tvrdi da je Odisej Sizifov sin. 27 Thersites, najbrbljaviji i najružniji grčki vojnik pod Trojom, ili, kako kaže Homer, Ilijada, »najružniji čovjek koji pod Ilij doñe« 28 Otok blizu Trakije 29 Akamas i Demofon

30 Sizif. Filoktet uporno tvrdi da je Odisej Sizifov sin. 31 Odisej 32 Iksion 33 To jest nakon deset godina 34 U Malidi 35 Heraklo. Božansko svjetlo: njegovu lomaču upalio je sam Zeus svojom munjom. 36 Podsjeća ga na obećanje da će ga odvesti s otoka Lemna 37 Odisej i Diomed 38 Heraklo 39 Da bi se obojica vratila kući ili da bi osvojili Troju 40 Odisej 41 Lemnos, vulkanski otok, gdje Mefest, bog kovača, kovaše za Zeusa 42 Izbezumljen, Filoktet bulji sad u zemlju, sad u nebo 43 Doslovno: vatro! To jest opasniji od vatre. 44 Odisej je bio primoran da krene k Troji 45 Lukav i prepreden, koji se snalazi u svim zgodama i nczgodama 46 Ajaksov brat 47 Odisej 48 Sparkij 49 Na istoku, na zapadu 50 Makaont i Podalirije 51 Za Herakla, Neoptolem nije više nciskusan efeb, nego zreo čovjek, pravi ratnik, hoplit 52 Na mjestu gdje ga je spalio Filoktet 53 Istočni zabat slavnog Afaina hrama na otoku Egini prikazuje zaista Herakla kao strijelca