Upload
magazin-spektar
View
249
Download
14
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Glavni urednik: Vlastimir Mijović
Citation preview
Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 22. 08. 2014.
SKANDAL: KOLIKO KOŠTA SMRT ŠEST SINOVA
KRVOŽEDNO ČOVJEČANSTVO
ČOVJEK JE ČOVJEKU - VUK!FANATIZAM: I NIJEMCI RADO IDU U DŽIHAD
Broj 11
Dnevni najam već od 50 KM!
ŠkodaChevrolet
RenaultCitroen
KiaToyota
Mercedes
www.kapitals.ba
Sarajevo
H. Kreševljakovića 18
Tel./fax: 033 481 088
Mobitel: 063 393 180
063 399 648
063 393 181
^OVJEK JE ^OVJEKU - VUK!
KRVOŽEDNO ČOVJEČANSTVO
GOLGOTA HAVE TATAREVI]KOLIKO KOŠTA SMRT ŠEST SINOVA
Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula
Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]
Nema mira među crncima i bijelcima, među kršćanimai muslimanima, među bogatima i siromašnima. Rasne,vjerske, kulturne i nacionalne razlike, bar mi to znamo,od prednosti često postaju - bure baruta Str. 6
Vlasti Republike Srpske smatrale su da je sasvim fer ipošteno dati nani Havi 150 KM kao civilnoj žrtvirata. To im dođe otprilike dvadeset i kusur maraka polikvidiranom djetetu... Str. 10
(NE)ZAŠTI]ENI SVJEDOK!Svjedokinja B-129 je bila ključna u dokazivanjučinjenice da je Slobodan Milošević plaćao Arkana i nje-gove zlikovce. Za New York Times ona opisuje kako jeu svemu tome izigrana i prljavo iskorištena str. 22
I NIJEMCI RADO IDU U DŽIHAD
REVOLT VODI U AVANTURUKako navodi njemačka Služba za zaštitu ustavnogporetka, u Irak i Siriju je iz Njemačke otputovalo 320mladih muškaraca kako bi se borili na straniislamističkih grupacija. Zašto se oni pridružuju "boži-jim ratnicima"? Str. 28
DRUGO LICE HAŠKE PRAVDE
Ove izjave Bakira Izetbegovića izaz-
vale su negodovanja u našoj javnosti.
Niko ne spori da Turska treba da bu -
de naš značajan partner, ali ne i ob i -
čna marioneta u rukama Istanbula.
Ako neko od toga ima koristi, onda je
prvi kandidat Milorad Dodik. On je
svoju popularnost najviše gradio na
raspirivanju straha od “povratka
Turske na ove prostore”. Stoga i
pitanje: zašto mu Izetbegović u tome
pomaže?
NOVE OHR-OVEAMNESTIJE
Visoki predstavnik u Bosni i
Hercegovini Valentin Inzko ukinuo
je zabrane vršenja javnih dužnosti za
30 osoba. Time je okončan proces
koji je prije devet godina pokrenuo
tadašnji predstavnik međunarodne
zajednice Paddy Ashdown.
Na taj način, od 19. avgusta nijedna
osoba više nije pod sankcijama
OHR-a. Odluka na snagu stupa
odmah i neće utjecati na buduće
pravne postupke protiv tih osoba.
"Ova odluka ni na koji način ne
mijenja ovlasti visokog predstavnika
da u budućnosti smijeni pojedince,
ako budu kršili ili osporavali
mirovni sporazum i mir koji je ovaj
sporazum donio građanima BiH.
Ukidanje zabrana također ni na koji
način ne predstavlja podršku za
povratak bilo koje od ovih osoba na
političku scenu, niti stvara bilo kakve
obaveze njihovim nekadašnjim
poslodavcima", saopćeno je iz Ureda
visokog predstavnika.
Nakon rata u BiH, visoki predst a -
vnici su u različitim fazama,
Malim zemljama potreban je veliki
politički sponzor. I kad one to ne
žele, sudbina je ista. Veliki vladaju
svijetom, a mali su tu da budu dio
njihovih tabora.
U mnogo čemu posebna, i u ovom
aspektu BiH je drugačija od većine
ostalih država. Ona, sve da hoće, ne
može stajati ispod samo jednog kišo-
brana. Ako je on turski, ljute se Srbi i
Hrvati. Ako je ruski, to nije po volji
Hrvatima i Bošnjacima.
Ne dolazi u obzir ni njemačko
pokroviteljstvo, jer se procjenjuje da
bi ono favorizovalo Hrvate. Stoga se
u BiH praktikuje kombinacija me -
đunarodnih utjecaja, izražena kroz
OHR i PIC, u kojim su prisutne sve
tri pomenute svjetske sile, ali i druge,
još jače. Pat pozicija na unutrašnjoj
političkoj sceni praćena je pat
pozicijom međunarodnih utjecaja.
Kao što se svi ozbiljni ljudi slažu da
BiH mora biti “i hrvatska i
bošnjačka i srpska”, tako je i balans
stranih utjecaja također za nju
najbolja varijanta.
U pokušaju da to promijeni, koketi-
ranjem sa Rusijom, dosad je
prednjačio Milorad Dodik. Međutim,
štafetu mu je iz ruku preuzeo Bakir
Izetbegović. On na javnoj sceni izraz-
ito favorizira Tursku, kao “bratsku
zemlju” kojoj treba obezbijediti
posebno mjesto u BiH. Uostalom,
njegov otac, Alija Izetbegović, na
samrti je turskom lideru Erdoganu
rekao “da je BiH osmanlijska
zaostavština” i da u jednom trenutku
Bosna ponovo treba da bude dio neke
nove turske imperije.
BRAVO!Amerikance je zaludila fotografija
koja prikazuje zaposlenika jednog
supermarketa kako veže cipele star-
ijem gospodinu. Keith, zaposlenik
supermarketa u Ormond Beachu
na Floridi, snimio je svog kolegu
kako starijem kupcu veže vezice na
cipelama, a fotografiju objavio na
Facebooku.
Keith vjerojatno nije ni slutio
kakvu će lavinu pokrenuti njegova
fotografija. Nakon što je javnost
vidjela ovo dobro djelo, jednos-
tavno su morali doznati ime
zaposlenika - Gagea Bouchera.
Uz svoju fotografiju Keith je
naveo: ''Starac nije mogao doseg-
nuti svoju cipelu, a Gage mu je
zavezao tu, ali i drugu cipelu, i sve
to uz smiješak''.
Mladić plemenitog srca Gage Bo uc -
her skromno je prokome ntirao foto -
grafiju rekavši da je učinio ono što bi
i svi drugi učinili u toj situaciji.
''Pokušao mi je dati novac, na
fotog rafiji možete vidjeti da
poseže za nov čanikom, a ja sam
rekao da ne treba'', kazao je
mladić medijima.
Tako sitna gesta, a izazvala je toliku
pažnju u cijelom svijetu. Nije u
pitanju samo problem “nevaspitane
omladine”, na šta se prvo pomišlja,
nego u prvom redu činjenice da u
ovom konzumerskom, egoističnom
svijetu neko uopšte želi nekom da
pomogne.
Još zbog nečega vrijedi pozdraviti
ovaj gest mladog Amerikanca.
Zapravo, svaka čast medijima koji
su od jedne sitnice napravili svjets-
ki zanimljivu vijest. Nekako smo
oguglali na obične stvari, u čemu
prednjače upravo mediji. Najviše
ih zanimaju skandali, estradne i
sportske zvijezde, bombe i
političke afere. Eto, i sitnica može
biti prvorazredna vijest!
IZETBEGOVI]POMAŽE DODIKU
4 Spektar, broj 11 22. august 2014.
pod imenom: Tražimo ostavku lopo -
vske i nesposobne vlasti - odmah!
KAŽNJENI^KASELA
Sela iz Gornje Slatine, u blizini
Goražda, u ratu su teško stradala, ali
su ljudi u njima - i Srbi i Bošnjaci -
sačuvali obraz. Kako je koja vojska
dolazila, žarila je i palila, pa su kuće
pretvorene u zgarišta. No komšijska
čast je sačuvana: tu nije bilo zločina.
Bez tog tereta i povratak je, nakon
rata, bio lakši. No, upravo zbog
toga ova sela zovu kažnjeničkim.
Ona ni do danas nisu prikopčana
na električnu energiju.
„Vjerovatno da vlastima još uvijek
ne odgovara da ljudi zajedno žive“,
ističe predsjednik Regionalnog odb-
ora za povratak, Muhamed Bukva.
Radivoje Pejović iz zaseoka
Premakuće kaže:
„Mi smo tu, otkako znam ja i moj
ćaća, uvijek bili dobri. Da sam naišao
u pola noći, pijan, trijezan, morao
sam svratiti, jer su me zvali: Hajde
svrati da popijemo kafu. Ja sam bio
ratnik, ali nisam uprljao nigdje
ruke”, kaže Radivoje. Ramiz Drlja
potvrđuje da su Bošnjaci ostali živi
zahvaljujući upravo Pejoviću.
Zbog takvih odnosa, mještani ovih
sela nemaju hipoteku prošlosti na
vratu. No, možda baš zbog toga su
i kažnjeni, otpisani od vlasti kojim
ne trebaju ovakvi primjeri.
„Ovo je sramota svijeta, sramota
ovih naših političara, ovih naših
vođa. Ako hoće ikakvu multi etn -
ičnost, ako hoće išta, ima tu. Ali to
neće niko, ne vidi nas niko”, kaže
Ramiz Drljo u reportaži Radija
Slobodna Evropa.
koristeći bonske ovlasti, smijenili
blizu 170 zvaničnika i zabranili im
obnašanje javnih funkcija bilo na
entitetskom, općinskom, kantonal-
nom, ili, pak, državnom nivou.
Među njima je bio Ante Jelavić, koji
je 2001. godine, u vrijeme kad je
smijenjen, bio član Predsjedništva
BiH iz reda hrvatskog naroda.
Sankcija je ukinuta i za Munira
Alibabića, koji je u to vrijeme bio
direktor Obavještajno-sigurnosne
službe, a koja je tada egzistirala na
nivou entiteta Federacija BiH.
Svi su oni bili “antidejtonci”. Sad
možda i nisu, ali novih kandidata
ima napretek. No, u OHR-u više
vole da uprazno prijete, poput
navedene izjave da će možda biti
novih kažnjavanja.
Neće, vjerujte, neće! OHR nije što
je nekad bio.
PREDIZBORNEMU]KE
Komentari koji kruže po internetu
tipa: "svi su političari ista govna",
"sve su to kriminalci", "ne treba
uopšte glasati jer su svi isti", dio
su izborne kampanje SDP-a i
SDA. Njihov cilj je demotivirati
građane da izađu i glasaju, te ih
uvjeriti kako nema alternative.
Oni žele da što manje ljudi izađe
na izbore, jer se na taj način mogu
osloniti na njihove uhljebljene
ljude u državnoj administraciji,
kao i njihove poro dice, da glasaju
za njih, pa da opet ostvare
kojekakav izborni rezultat.
Nemojte nasjedati na te spinove,
poručila je u srijedu Facebook grupa
FUJ!!!U julu završavamo i puštamo u
promet tunel “1. Mart” i dionicu
Drivuša – Gorica, odnosno Zenica
jug i modernom autocestom
povezujemo Sarajevo i Zenicu,
najavio je Ensad Karić 29. maja.
Direktor JP Autoceste FBiH dodao
je da će puštanjem u promet tunela
(kojeg naziva najvećim i najmod-
ernijim u regiji) kao i ove dionice,
autocestom konačno biti povezani
Sarajevo i Zenica.
Puštanje ovog tunela u promet
najavljivano je ranije još za juni
ove godine, a taj rok je postavljen
kada je završena druga faza
izgradnje tunela “1. Mart”. To se
nije desilo, a i julski rok, koji je
pominjao Karić, već je probijen.
Nakon što tunel nije otvoren u
julu, iz preduzeća Autoceste FBiH
su najavili kako će on biti otvoren
sredinom augusta, da bi, prema
posljednjim informacijama, on tre-
bao biti otvoren tek na kraju ovog
mjeseca.
S obzirom na činjenicu da je rok za
puštanje u promet ovog tunela više
puta probijan te da on još uvijek
nije otvoren, možemo slobodno
reći, zaključuje Istinomjer.ba, da
su obećanja Ensada Karića i JP
Autocesta FBiH ostala
neispunjena.
Ko zna s kojim će nas još lažima, u
paničnom pokušaju da se pred
izbore umile javnosti, uskoro
“obradovati” SDP-ovi ljudi.
Umjesto da lijepo ćute, kad ih niko
ne vuče za jezik, jer od ove vlasti
niko više ništa i ne očekuje. To što
je brljala tri i po godine, u
narednih 45 dana, do izlaska
glasača na birališta, nikakvim
čudom ne može popraviti,
pogotovo sijanjem novih obmana i
obećanja bez pokrića.
22. august 2014. Spektar, broj 11 5
6 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Šareno nije u modi, ako je ikad ibilo. I dok humanisti, idealisti,umjetnici i intelektualci trube
kako je različitost ustvari prednost,život govori oprečno. Zar mi nismotome dobar primjer? Sve se čini,svrha, s mjesta s kojih se ravnajudruštvene i druge grbe, da seistaknu razlike i da se, nekad i posvaku cijenu, umanje sličnosti.Da to nije odlika samo “balkanskestoke”, za šta nas mnogi u svijetusmatraju, pokazuju i ovodnevnadešavanja u američkom gradićuFergusonu.
Lažna idila: Lokalna policija priv-ela je 31 osobu i suzavcem pokušalada rastjera demonstrante koji suprotestovali zbog ubistva afroam -eričkog mladića Majkla Brauna(18) na koga je 9. avgusta pucaobijeli policajac Daren Vilson (28) -i to šest puta, a da momak nijepružao nikakav otpor!Drama u Fergusonu sve je veća,uključena je i Federalna policija, a sodmora se vratio i predsjednikObama. On je rekao da priznaje dau mnogim zajednicama u SADpostoji “jaz nepovjerenja” izmeđulokalnog stanovništva i policije,ukazujući na problem rasne nejed-nakosti u zemlji.U Fergusonu, inače, od 21 hiljadestanovnika 65 odsto su Afroam eri -kanci, ali su u lokalnoj policiji zas-tupljeni sa svega šest procenata.
“U prevelikom broju zajednicamnogo je mladih obojenih ljudikoji su prepušteni sami sebi i nakoje se gleda kao na objekt straha...Oni će vjerovatnije završiti u zatvoruili pred sudom, nego na univerzitetuili na nekom dobrom poslu", rekao jeamerički predsjednik.
Ferguson nije poseban slučaj,smatraju američke organizacije zaljudska prava. Jer, policija i drugdjeolako upotrebljava silu protivgrađana tamnije puti. Fergusona uAmerici ima mnogo. To pokazujeda je rasna jednakost u ovoj zemlji
čista bajka, lažna idila.Neproporcionalnost u predgrađuSt. Luisa je, naprimjer, ekstremna.Većina stanovnika su Afroam erik -anci, a gradonačelnik je bijelac, jed-nako kao i pet od šest gradskihodbornika.U policiji radi 50 bijela-ca od 53-oje zaposlenih. Neredikoji su izbili zbog toga što je polica-jac ubio tinejdžera Majkla Braunasu upravo odraz ovakve situacije,procjenjuje američka štampa.A Amerika je, zar ne, uzor lijepogživljenja i demokratskog uređenja!
Izdani ideali: Iza zavjese civiliz ira -nosti i građanske tolerancije, upra-vo suprotnu atmosferu imamo i ugotovo svim razvijenijim zemljamasvijeta. U Holandiji su svakodnevniekscesi i pogrde na račun musli-manskog dijela stanovništva, u
KRVOŽEDNO ČOVJEČANSTVO
Nema mira među crncima i bijelcima, međukršćanima i muslimanima, među bogatima i siromašn-ima. Rasne, vjerske, kulturne i nacionalne razlike, barmi to znamo, od prednosti često postaju - bure baruta
ČOVJEK JE ČOVJEKU - VUK!
Piše: Vlastimir Mijović
Prosto zbrajanje zla kojekruži ovom planetom,
a koje je i nas osvojilo, u krajnjem rezultati
donosi - krah!
Lijevo ljubav (love), desno mržnja (hate)
Njemačkoj bi najviše voljeli da sesvi Turci “vrate odakle su i došli”(poručivala je to i kancelarkaMerkel), o Parizu da ne govorimo.Tamo požar može da bukne svakogčasa, kao što je jednom i buknuoprije desetak godina izmeđuafričkih doseljenika i bijele,urođeničke vlasti.Šta tek reći za nesređene zemlje. UIranu, naprimjer, i hrišćanke mora-ju pokrivati lice, kao muslimanke.Svugdje se život nastoji urediti pomjeri većine, sa malo ili nimalouvažavanja sugrađana koji sudruge boje, vjere, običaja i životnihnazora.U posljednje vrijeme često se govorida je u ljude ušlo nešto ružno. Nebi se reklo: bilo je toga uvijek, alidanašnja medijska brzina takva jeda se sve doznaje u trenu. Tako ipostajemo svjesni da svijet nije niblizu lijepim idealima kojim smo sečesto zalagivali. Ako nije u“idealnoj” Americi, a gdje će biti?O sebi da govorimo, sigurno jesuvišno. Sve znamo. Neki događajisamo nam pred očima podebljavajujaz, nemoral i pokvarenost kojaovdje vlada. U kog Boga se,naprimjer, kunu svećenici koji su
masovnom ubici Dariju Kordićunedavno priređivali dočeke, poizlasku iz Haga, kao da je u ringupomeo Muhameda Alija. A on je“samo” ubijao goloruke ljude.Šta očekivati kad i Papa oćuti ovubruku Katoličke crkve. Nije li toporuka da postoji samo mir u (jed-noj) vjeri, nikako u toleranciji ipoštivanju drugih i drugačijih.
Sudnji dan: Čovjek je čovjeku -vuk! To je hiljadama godina staralatinska izreka. Ona se pripisujeizvjesnom Plautu, a označavaprirođenu sklonost čovjeka dananosi zlo drugom čovjeku. Takrvožednost i neprijateljstvo potičuiz ljudske (zvjerske) prirode.Nažalost, dnevno joj svjedočimo.Ljudi se međusobno glože, države seprave po mjeri većinskog stanovništ-va, na globalnom nivou stvara sedominacija jačega. Niko nikome nevjeruje, svako od svakoga zazire.U prošlom broju “Spektra” pod-
sjetili smo na jedno sedam decenijastaro proročanstvo da će Stvoriteljuskoro preurediti zemlju, da se nanjoj i u njenim ljudima nakupilopreviše poganluka.Da će se to jednom dogoditi najav-ile su i Svete knjige. Zar nam nijesuđen Sudnji dan?Kako stoje stvari, mi smo zapravosvjedoci hronike najavljene smrtiovog i ovakvog čovječanstva. Zavjernike u to nema nikakve sumnje:Sudnji dan je najavljen i sigurno ćese dogoditi. Ni oni drugi, međutim,nemaju razloga za optimizam. Sila,dominacija, eksploatacija, vjerska irasna netrpeljivost razgaraju seneumoljivom brzinom. Vučiji zubikeze se na gotovo svakom koraku.Kako ružno, kako glupavo, kakosamoubilački! I ko ne vjeruje u religi-jski princip da se, onaj koji ružnočini, dobrome ne može nadati, možese u to i matematički uvjeriti. Prostozbrajanje zla koje kruži ovom plane-tom, a koje je i nas osvojilo, u krajn-jem rezultati donosi - krah!Šansa da se ovako nesložni,krvožedni i sebični “preuredimo”sami, prije nego ono što nas je stvo-rilo uzme stvar u svoje ruke,nažalost je jedva veća od nule.
22. august 2014. Spektar, broj 11 7
Svijet nije ni blizu lijepimidealima kojim smo sečesto zalagivali. Ako
nije u “idealnoj” Americi, a gdje će biti...
Novi talas rasne i nacionalne netrpeljivosti
8 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Zovu ga Mornar i poznaju gasvi koji, posebno u Sarajevu,učestvuju u akcijama građ -
anskog otpora. Svana miran, ali unjemu sve vri - ubi ga nepravdakoju vidi na svakom koraku.Protiv nje se bori učešćem uprotestima, pomažući u njihovojorganizaciji, ali i vatrenim “nastupi-ma” na Facebooku, koje redovitozavršava pokličem: Smrt fašizmu -sloboda narodu!Inače potiče iz prosječne porodice ukojoj su zamiješane sve vjere i nacije,pa za sebe kaže da je ponacionalnosti “Bosanac iHercegovac”. Rođen je na dan izlas-ka ovog broja “Spektra”, ali 1955.godine, u Sarajevu. Po zanimanju jeelektro-monter, a po vokaciji, kakonam je rekao, socijaldemokrata.Sva je moja porodica tog političkog
opredjeljenja, kaže Drenko, ali sma-tra jako važnim da doda: ZlatkoLagumdžija i Milorad Dodik uništilisu socijaldemokratiju u BiH!“Veliki sam titoista i smatram da je, zasve nevolje koje su nas zadesile uposljednjih 24 godine, odnosno još odTitove smrti, glavni krivac nacional-izam, šovinizam i nikad do kroja pob -ij eđeni fašizam. Posebno se to odnosina velikosrpski i velikohvatski nacio -n a lizam koji su uvezeni na naše pros -t ore. Zato sam s puškom stao u od b r -anu moje domovine BiH, smatrajućida je ona domovina svih njenih gra -đana, a nikako niti jednog ponaosobnaciona, a posebno pojedinaca.
Kriminalna vlast
Kad i zašto ste počeli da učestvujeteu javnim protestima?
KORISTOVIĆ: Na proteste samizašao 7. februara kao nezaposleni iobespravljeni demobilisani borac,kojem su uskraćena sva ljudska,demokratska i egzistencijalna prava.Osjetio sam potrebu da se, makar naovaj način, suprotstavim ovoj krimi-nalnoj vlasti, koja je u poslijeratnomperiodu provela neviđenu pljačku i
koja opstruira napredak u svimsegmentima života naših građana.Međunarodna zajednica je izvršilatakozvanu pravosudnu reformu, austvari su te institucije stavljene poddirektnu kontrolu kriminalnihpolitičkih stranaka sva tri naciona,tako da su otvorena vrata neviđenomposlijeratnom međunarodnomkriminalu. Ubijeđen sam da jemeđunarodna zajednica dubokouvučena u taj kriminal i pljačkanjemeđunarodnih, državnih igrađanskih sredstava.
Zašto su protesti, nekako, utihnuli isveli se samo na manje grupegrađana?
KORISTOVIĆ: Masovni protestisu izraz nezadovoljstva građana
DRENKO KORISTOVIĆ: BUNTOVNIK S RAZLOGOM
MORNAR KOJI PRIZIVA OLUJU
Razgovarala: Amra Zimić
Zlatko Lagumdžija iMilorad Dodik uništili su
socijaldemokratiju u Bosni i Hercegovini...
Glavni zahtjev demonstranata u BiH je da proradi, ali istinski, sistem sudstvo-tužilaštvo-policija, dadobijemo politički neobojeno i istinski neovisnopravosuđe, kaže Koristović
Drenko 2
Drenko 3
Razočaran pasivnošću akademske zajednice
širom BiH kriminalnom vlasti kojasvim legalnim i nelegalnim meto-dama želi ugušiti taj njihov bunt. U toime se demonstranti inkriminiraju,sudski i policijski gone, zastrašuju,prijeti se otkazima nezadovoljnimradnicima. Sve to utječe na njihovizostanak sa protestnih skupova.Po fakultetima se ucjenjuje i prijetistudentima da ne izlaze na dem o n -stracije. Kriminalne političke ho b o t -nice vrše sve moguće pritiske na gr -ađanstvo, sabotirajući tako oprav-dane demonstracije. Što je najtužni-je, sve tri vjerske zajednice, poslijeob reda u vjerskim objektima, anat -emišu demonstracije i demonstrante.
Beskorisni plenumi
Zašto su se dešavali izgredi?
KORISTOVIĆ: U početku demon-stracija bilo je malo stihijskog djelo-vanja i loše organizovanosti, ali jetakođe bilo ubačenih lica koja susprovodila u djelo direktive svojihpolitičkih mentora i finansijera. Iztih razloga ponekad su se dešavalenemile scene. One su dobroisplanirane u centrima kriminalnemoći, sve u cilju osporavanja igušenja opravdanih demonstracija.
Koji zahtjev Vam je posebnovažan?
KORISTOVIĆ: Glavni naš zahtjevje da proradi, ali istinski, sistemsudstvo-tužilaštvo-policija, dadobijemo politički neobojeno iistinski neovisno pravosuđe. Da sezatim procesuira sav ratni i poslijer-atni kriminal, te da se kazne glavnikrivci i vinovnici tog kriminala.
Takozvani plenumi nisu dalirezultat. Zašto?
KORISTOVIĆ: Plenumi su trebalibiti servis koji služi građanima, ucilju kanalisanja, koncentracije iusmjeravanja zahtjeva građanaprema vladi. No, u mnogim slu -čajevima, a posebno u Sarajevu, ljudiiz organizacionog odbora plenumasu izdali ljude ili su zakazali u svojojulozi, dok su, s druge strane, mnogepametne, mlade i poštene ljude zao-bišli ili potpuno ignorisali. Stekaosam dojam da je tim plenumima jed-ina uloga bilo gušenje i slabljenjeoštrice demonstracija.
Često idete “u goste” demonstranti-ma u drugim gradovima. Kako tečeta vrsta udruživanja?
KORISTOVIĆ: Saradnja izmedugradova (Tešanj, Zavidovići, Mostar,Srebrenik, Tuzla, Bugojno...) jesolidna. Saradnja neformalnihgrupa je dobra, jedni drugima idemokao podrška kad se izvode protestneakcije u pojedinim gradovima.Ograničavajući faktor je novac, jersve te odlaske sami financiramo.
Mladi će se probuditi
Ima li koristi od diskusija naFacebooku i kako ocjenjujete
pažnju koju vam ukazuju iliuskraćuju mediji?
KORISTOVIĆ: Pojedine Facebookgrupe su dobre i konstruktivne, aliima i takvih koje služe za ličnu pro-mociju i mešetarenje uskog krugaljudi iz nevladinih organizacija.Mediji, pogotovo javni servisi, nemogu se pohvaliti profesionalnimizvještavanjem i nisu neovisni, jersu pod političkom i kriminalnomkontrolom, kao i sudstvo.
Zašto su mladi pasivni?
KORISTOVIĆ: Mladi su zain-teresovani za demonstracije, aližele da one budu mnogo jače,znatno žešće i radikalnije. Sa timizjavama i komentarima mladihsusrećem se svaki dan na ulici.Mislim da će kod njih doći dobuđenja i većeg aktivizma, jer oni,u suštini, najviše gube u okakvojdržavi.
Zašto izostaje podrška intelekt -ulaca?
Posebno je razočaravajuće pon-ašanje akademske zajednice iintelektualaca, jer su pokazalijalovost i mirenje sa postojećimstanjem. Neka ih je, zbog toga -sram!
22. august 2014. Spektar, broj 11 9
Mladi su zainteresovani za demonstracije, ali
žele da one budu mnogojače, znatno žešće
i radikalnije...
Svakog dana u akciji
10 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Havi Tatarević, povratnici uselo Zecovi kod Prijedora, uratu je ubijeno šest sinova i
muž. Godinama je Hava primalapomoć u iznosu od 150 maraka, odinstitucija Republike Srpske, kaocivilna žrtva rata, ali sada joj je tapomoć ukinuta. Hava se žalila, nožalba je odbijena i predmet jevraćen prvostepenom organu.Može li sramnije, nehumanije,užasnije?Može.Prije svega, kakvu pomoć je pri-mala nana Hava od vlasti ? Kakvunovčanu pomoć može dobiti osobakoja je u jednom danu ostala bezšest sinova i muža? Kakvu satisfak-ciju može imati Hava, koja je opetu jednom danu, nakon 22 godine,ukopala posmrtne ostatke svojedjece, koja su pronađena u
Tomašici kod Prijedora? Tomašici,najvećoj masovnoj grobnici nakonDrugog svjetskog rata.
Zdravi razum: Kako se nani Haviodužila Republika Srpska, u čijeime su zločinci uništili živote njenedjece i supruga? Pa, vlasti i njeni
izvršni i zakonodavni organi sma-trali su da je sasvim fer i poštenodati nani Havi 150 KM kao civilnojžrtvi rata. To im dođe otprilike
dvadeset i kusur maraka polikvidiranom djetetu.Hava Tatarević, povratnica, majkastradalnica, koja je od vlasti davnozaboravljeni slučaj i koju su medijigurnuli pod tepih ubivši joj takoćutanjem po drugi put djecu imuža, priupitala je i zamolila te istevlasti da joj povećaju iznos sramotekoja se zove pomoć. Računala jeHava, izgleda jedina u ovom sporu
koja je sačuvala zdrav razum, da nemože živjeti od 150 maraka.No, zaskočile su je institucijeentiteta, istog onog u čije ime su
djeca pobijena, istog onog u koji seHava vratila. Zaskočile su je svojimresornim ministarstvom ipravosuđem, koje je promptno i"nezavisno" ukinulo i onu brukuod 150 maraka.
Zašto?Pa, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite nije posve sig-urno da li su maloljetna i golobradadjeca pobijena 92' godine baš
KOLIKO KOŠTA SMRT ŠEST SINOVA
Vlasti Republike Srpske smatrale su da je sasvim fer ipošteno dati nani Havi 150 KM kao civilnoj žrtvi rata.To im dođe otprilike dvadeset i kusur maraka po likvidiranom djetetu...
GOLGOTA HAVE TATAREVIĆ
Hava Tatarević
Piše: Dragan Bursać
Predizborni nacionalizamnalaže da se još malo
rovari po Havinim ranamai ranama njenih sapatnikaiz okoline Prijedora koji suizgubili svoje najmilije...
civilne žrtve rata. "Eksperti" nekakosumnjaju u grobnicu sa skeletima iostacima djece. Sumnjaju u njihovedronjke pamučne koji su pronađeniu Tomašici. Sumnjaju dalje tzv.ljudi iz Ministarstva da to nije ratnizločin, nego da su Havinu djecuubili neki poremećeni civili. Da suporemećeni, jesu. Ali naoružanu,uniformisanu formaciju željnukrvi, koja je 23. jula odvela čitavuHavinu porodicu u nepoznato,nikako ne možemo zvati civilima.
Bezobzirna igra: Mi ne možemo,ali povampireni predizborninacionalizam nalaže da se još malorovari po Havinim ranama i rana-ma njenih sapatnika iz okolinePrijedora koji su izgubili svojenajmilije. Pravosudni sistem iresorno Ministarstvo kandapretpostavljaju da je riječ o kakvimuvježbanim komandosima koji suu nekoj antiterosrističkoj akciji lik-vidirani, a ne o golorukoj, vezanojdjeci.Džaba zdrav razum, džaba bilokakav razum u situaciji kad majci,koja je prije samo mjesec danaukopala kosti svoje djece, odričete
pravo na legalnu nadoknadu.Kažem legalnu, jer samo takvamože biti. Pravičnost i pravdu ovdjepominjati, u najmanju ruku jeneumjesno. Ali ta i takva "pravda ipravičnost" upravo se bezobzirnopoigravaju onim što se samo zoveživotom Have Tatarević. Kao leši-nari, poigravaju se sudbinom iegzistencijom Have Tatarević,
određuju smiješne brojke, a onda injih tako jadne i mizerne dokidaju.Ovaj emotivno obogaljeni pir insti-tucija ima još jednu pouku iporuku za sve povratnike, kojaurliče svojom transparentnošću -Niste dobro došli!Jer, ako za ženu koja je izgubilasedmoro najbližih nema pravnesatisfakcije, niti ekonomskeegzistencije, šta da očekujete viostali koji ste izgubili "samo" dvoje,troje, četvoro svojih??? Kakvom seživotu nadate povratnici u RS???I šta da očekuje narod u tojRepublici Srpskoj, u kojoj 90%istog nije čulo za nanu Havu? Štood sopstvene gluhoće, što odmedijskog sljepila. Hava Tatarevićsa svojom subinom ne postoji namedijskom nebu.Zašto pisati o ženi koja je izgubilašest sinova i muža, dobila "bas-noslovnih" 150 maraka, pa ostala ibez toga, kad limun poskupljuje,Ceca pjeva, a Dodik posjećujeGuču?! I zašto uopšte čudi muknad ovim umobolnim vaganjem iprocjenjivanjem kostiju, kad uovom prokletom bosanskoher cego -va čkom trouglu pola ljudi nije ustanju da izgovori riječ "denaci-fikacija", a kamoli da se zamisli nad
činjenicom šta ista riječ znači izašto taj proces nije proveden. U ovojBiH, počinjeni su najgnusniji zločinina svakom ćošku, u svakom narodu,u ime "onog drugog". Nana Havastoji kao najeklatantniji primjerodnosa vlasti prema stradalnicima.
Pranje ruku: I tako je Ministarstvorada i boračko-invalidske zaštite,namjesto dodjele nacionalne penz-ije, opralo pilatovski ruke i nadHavom i njenim selom, u kome jepobijeno najviše djece u odnosu naukupan broj stanovnika ioskrnavilo pravdu i pravičnost.Opet i po ko zna koji put.A ja ću, po ko zna koji put, ponoviti- Hava Tatarević je izgubilaMuharema, Senada, Sejada,Nihada, Zilhada, Zijada i Nishada.Konkretni počinioci ovog zločinaNIKADA nisu odgovarali. I kakosada stvari stoje, i neće.Mene obuzima gnijev pomiješan sasramotom. Užas i nepravda ubolesnom svijetu tjeraju me daurličem.Ali šta Hava Tatarević ima od svegatoga u ovoj dolini suza gdje joj vlastbez i trunke empatije stavlja so narane, koje nikada neće zacijeliti?
(buka.ba)
22. august 2014. Spektar, broj 11 11
Šest mrtvih glava nane Have
U ovoj BiH, počinjeni sunajgnusniji zločini na
svakom ćošku, u svakomnarodu, u ime "onog dru-gog". Nana Hava stoji kao
najeklatantniji primjerodnosa vlasti prema
stradalnicima...
12 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Ujunu je na brdima iznadSarajeva postavljena spo m -en-ploča u čast Ratku Ml ad -
iću. Kada sam se vratio iz Sre br en -ice, gdje sam svjedočio 19. godišnji-ci ukopa žrtava genocida 11. jula,imao sam plan da pronađem tuspomen-ploču.Morao sam je vidjeti, kako se kaže,svojim očima. Spomen-ploča se nal -azi, kao i park, na Vracama, od mahiznad Grbavice. Ploča je postavljenana zidu koji okružuje Spomen-parkVraca, park koji odaje počast građa -nima Sarajeva koji su poginuli tokomDrugog svjetskog rata.
Ružna obilježja: Dok se automobil -om penjete ulicom Derviša Num -
ića iznad Grbavice, znak na cestivas obavještava da izlazite izKantona Sarajevo, a drugi znak daulazite u grad Istočno Sarajevo, kojise nalazi u Republici Srpskoj.Ploča se nalazi na lijevoj straniceste, samo 50 metara dalje. Onaveliča optuženog za ratne zločinekoji je kao dio „sveobuhvatnog
zajedničkog zločinačkog poduh -vata“ nastojao „širiti teror međucivilnim stanovništvom Sarajevaputem kampanje snajperskogdjelovanja i granatiranja“.Ta spomen-ploča u čast Mladiću jebrutalna provokacija usmjerenaprema svim Bošnjacima i nesrp-skom stanovništvu i, s obzirom nalokaciju, to je uvreda sjećanja naone koji su bili žrtve opsadeSarajeva, opsade u kojoj je ubijenoviše od 11.500 ljudi, uključujućistotine djece.Spomen-ploča Mladiću zauzimasvoje mjesto u tradiciji koja uklj -učuje i veličanje Gavrila Principa,koji je, prema mišljenju bosanskih
SPOMEN-PLOČA RATKU MLADIĆU
Ovo je brutalna provokacija usmjerenaprema svim Bošnjacima
i nesrpskom stanovništvui, s obzirom na lokaciju,
uvreda sjećanja na žrtve opsade Sarajeva...
LAŽIRANJE SRAMNE ISTORIJEPloča koja veliča Mladića nastavak je genocida koji, kako ga je definirao autor tog
pojma, Raphael Lemkin, ima dvije faze: prvu - uništavanje nacionalnih karakteristikapotlačene skupine, i drugu - nametanje nacionalnih karakteristika tlačitelja
Srba, bio heroj i borac za slobodu.Park i spomenik u čast Principunedavno su podignuti, također, uIstočnom Sarajevu.Nedavno podignuti spomeniciMladiću i Principu podsjećaju nasna činjenicu da je nesrpskostanovništvo u Republici Srpskoj,koje je preživjelo genocid, frustrira-no svojim nastojanjima da postavesvoja spomen-obilježja u znaksjećanja na žrtve.Naprimjer, u Višegradu je vlastbosanskih Srba zaprijetila da ćeuništiti ili ukloniti takve spomenikena privatnom muslimanskom grob -lju, a onda su 23. januara 2014. go -dine silom ušli u groblje pod teškompolicijskom zaštitom i smrvili riječ„genocid“ na kamenom spomeniku.
Dvije faze: U Prijedoru i Fočipreživjelima je zabranjeno podi -zanje spomen-obilježja na mjesti-ma koncentracionih logora i mjesti-ma silovanja.Štaviše, spomenici Mladiću iPrincipu se, naprimjer, ne bi trebalishvatiti samo kao dio „protivnarati-va“ bosanskih Srba, kao da obiljež-ja predstavljaju „jednu stranu“, dokdruga strana (ili strane) imaju svojevlastite narative.Tvrditi da postoje dva ili tri ekv iv -alentna narativa podsjeća na proc-jenu tokom genocida da su post -ojale dvije ili tri zaraćene strane čijisu nasilni činovi moralno ekviva-lentni. Takva procjena je bilamoralno nepodnošljiva, jer je bilaizdaja istine i zato što je doprinosilapolitici neintervencije i nedjelovanja
međunarodne zajednice - nedjelo-vanja koje je na kraju dovelo dogenocida u Srebrenici.Ploča koja veliča Mladića može seposmatrati, što je najvažnije, kao ništaviše nego nastavak genocida koji jepočinjen u periodu 1992 - 1995.Raphael Lemkin, koji je skovaopojam „genocid“, napisao je dagenocid ima dvije faze: „prvu -uništavanje nacionalnih karakte -ristika potlačene skupine i drugu -nametanje nacionalnih karakteri -stika tlačitelja“.Spomen-ploča u čast Ratku Mlad -iću je upravo takvo nametanje kojeuključuje javno veličanje čovjeka kojije odgovoran za toliku patnju, bezbrige za osjećaje preživjelih, bez sra -ma i bez osjećaja čovj eč n o sti. Nam e -tanje nacionalnog obrasca genoc id -nog tlačitelja pretpostavlja da je prvafaza genocida uspješno ostvarena.
Pasivni OHR: Možda nigdje nijeočigledniji poriv da se nametneseparatistička kultura genocida negou Višegradu gdje su, nakon što jeuklonjena riječ genocid sa spomeni-ka, lokalne vlasti željele srušiti kućuu Pionirskoj ulici, gdje su živi spal-jeni gotovo 60 žena, djece i starijih
osoba. Oni žele uništiti kuću kako biizbrisali tragove gnusnih zločina, dapreoblikuju krajolik i promijene his-toriju kako bi rekli da se to nikadanije dogodilo.Sve ovo povlači pitanje zašto jemeđunarodna zajednica, a posebnoUred visokog predstavnika u Sar -ajevu, dopustila takve provokativnegeste i diskriminatornu politiku udruštvu kojem su potrebni putevikoji vode ka pravdi, pomirenju iozdravljenju. Ovo sigurno nije vri-jeme za nedjelovanje koje bi zad -ovoljilo ultranacionalističke politikei kulturne prakse koje predstavljajuništa manje nego nastavak genocida.Visoki predstavnik treba sada djelo-vati i zabraniti poricanje genocidakao i veličanje ratnih zločinaca. Tobi bile samo dvije inicijative na kojebi Visoki predstavnik trebao odmahobratiti pažnju kako bi postavioBosnu i Hercegovinu na put dapostane ujedinjena multikulturalnanacija, kao i dio Evropske unije.Nedjelovanje bi bilo jednakosaučesništvu u genocidu koji traje,kaže na kraju svog napisa profesorfilozofije na američkom SouthernConnecticut State University.
David Pettigrew
22. august 2014. Spektar, broj 11 13
Jedan od sarajevskih “podviga” Mladićeve vojske
U Prijedoru, Foči,Višegradu... Preživjelim
Bošnjacima je zabranjeno podizanjespomen-obilježja na
mjestima koncentracionihlogora i mjestima
silovanja
14 Spektar, broj 11 22. august 2014.
VJERSKI SLUŽBENICIŽELE POLITIČKU MOĆ
Fra Ivan Šarčević, profesor naFranjevačkoj teologiji uSarajevu, otvoreno je za
Radio Slobodna Evropa govorio opredizbornoj kampanji koja se ner-ijetko vodi iz vjerskih institucija.Ne smatra je dobrom prije svegazato što, kaže on, vjerski službenicižele ostvariti političku moć.
Nacionalno udvaranje
Fra Ivan kaže da su ljudi u BiH soci-jalno poniženi, a da je snaga u mladi-ma koji moraju svojim obrazovan-jem ustati protiv ovakve politike, pačak i protiv svojih profesora, koji ihpod krinkom lažnog patriotizmazatiru u nacionalne torove.
RSE: Za dva mjeseca u BiH slijedenam izbori. Neki analitičari kažuda će doći do potpunognacionalnog raslojavanja, dokdrugi opet smatraju da su građaniviše nezainteresirani da izlaze naizbore zbog stanja u kojem živimo.Kako vi gledate na predstojećeizbore? Što nam oni mogudonijeti?
Šarčević: Ono čega se ja pribojavamjeste nemogućnost pronalaženjazajedničke političke opcije koja biujedinila čak i te nacionalne, da nekažem nacionalističke, stranke. Nebude li se to sada dogodilo, mi naproljeće imamom proteste. I čega seja tu bojim?Ja se ne bojim tih protesta, oni su uodređenom smislu potrebni. Janisam za nasilne proteste, nego sebojim da će mešetari politički -kakva je ova zemlja po svojojsuštini plurietnička, plurireligijs-ka - te proteste socijalne kanal-izirati izmanipulirati unacionalne sukobe. Ja se bojimsamo da će sve što se bude radiloići u tome smislu i da će se sve
RAZGOVOR: FRA IVAN ŠARČEVIĆ
Ono čega se ja pribojavamjeste nemogućnost
pronalaženja zajedničkepolitičke opcije koja bi
ujedinila čak i tenacionalne, da ne kažemnacionalističke, stranke...
Profesor na Franjevačkoj teologiji smatra da svećenici nemaju mnogo političkog uticaja na narod, baš zbog toga što je iza rata bilo toliko agitacije u kojoj je
izgubljeno vjerničko-moralna dimenzija u susretu s politikom
22. august 2014. Spektar, broj 11 15
stranke u tome smislu udvaratinacionalističkim konceptima.
RSE: Novina ovih izbora je izravnosudjelovanje bivših vjerskihpoglavara u utrci za vlašću. Tu je ineizbježna povezanost političkih ivjerskih dužnosnika. Hoće li namtakve okolnosti donijeti jošizraženije agitiranje vjerskihpoglavara u džamijama i crkvama?
Šarčević: Ja ne vjerujem da će ucjelini biti toliko izražena ta spregaizmeđu trona i oltara. Mislim višeda će se pluralizirati scena, ali da ćese u tome smislu radikalizirati izaoštriti i da će biti ljudi koji će bašiz religijskih zajednica onda i agiti-rati za neke ljude.
Vi ste spomenuli da ima nekih. To jena prvom mjestu reis Cerić. Ali mis-lim da je prošlo vrijeme da se možeutjecati, što se kolikvijalno govori,na narod. Više svećenici nemajumnogo političkog uticaja na narod,baš zbog toga što je iza rata bilotoliko agitacije i baš zato što jeizgubljeno ta vjerničko-moralnadimenzija u susretu s politikom.
Složeno vrijeme
RSE: I ako bude, po vama, kako seto onda može tumačiti - kao brigaza vjernike ili su po srijedi nekidrugi interesi?
Šarčević: Kad se radi o našoj politi-ci ovdje, u našem društvu koje jepretpolitičko i zato su to čestonezrele politike i zato je to često
traženje vlastite promocije ilikoristi ili ugleda. To je jedan odteških problema čovjekovih o koje-mu su pisali mnogi, to je pitanjevlasti i moći, tako da ne vidim da ćeangažiranjem nekoga religijskogslužbenika doći do bolje vjere, pa ido bolje politike.Ja mislim da se mi nalazimo u jed-nom vrlo složenom vremenu ukojem nema izgrađene političkekulture. Djelovanje iz vjere jedoista rijetkost.
Izazov mladosti
RSE: Narod u BiH proživljavaveoma teške trenutke. Ljudi ovdježive u potpunom siromaštvu, kakoekonomskom tako i u onomduhovnom. Ne događa se ništa.Nema nekog impulsa koji bi daonaznaku za bolje sutra. Što iz svegatoga može proizaći?
Šarčević: Ono što samom sebizapravo odgovaram stalno, i to većtraje otkako malo svjesnije želimživjeti u svojoj vlastitoj zemlji, usvom vlastitom društvu, jeste dakoliko god je moguće kontroliram
svoje vlastito nasilje, da ne upad-nem u kolektivne mržnje, da neupadnem u religijsku isključivost ida čestito i pošteno barem u tomsvom malom krugu radim i dabudem javno angažiran i daustanem protiv zla, koje je čestopod krinkom dobra, i da se nedopusti da to zlo pobijedi.Ja bih to predložio svima, pogotovomladim ljudima - da je u ovakvimsituacijama krajnje krize jakodobro da se posvete studiju, čak ionda kad su njihovi profesori iliučitelji nacionalistički obojeni i kadstvaraju samo udvorice i ljudeskraćene pameti i znanja koji seudvaraju i koji imaju tzv. lažnupatriotsku antropologiju.Jer ono čega se ja sada najviše bojimje da osjećam da su mladi ljudinacionalističkiji nego stariji, i to meonako unutarnje poražava. Volio bih da oni iziđu iz tih torova,iz tih uskoća, da postanu doistagrađani čitave BiH, građani Europe,građani svijeta - kroz svoje obrazo-vanje, kroz svoju ljudsku moralnosti kroz tu svoju hrabrost da nedopuste da im oduzmu budućnost.
Maja Nikolić
Ono čega se ja sadanajviše bojim je da
osjećam da su mladi ljudinacionalističkiji nego stari-ji, i to me onako unutarnjeporažava. Volio bih da oni
iziđu iz tih torova...
Fran Ivan Šarčević
16 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Njemačka je glavni vanjskotr-govinski partner BiH.Brojne njemačke firme su
otvorile pogone u toj zemlji.„Ko se jednom napije vode saBaščaršije, uvijek se na nju vraća”.Ova poslovica bi se moglaprimijeniti i na njemačkeprivrednike koji su aktivni u BiH.“Većina ih je zadovoljna ostvarenimposlovnim rezultatima”, kaže AnjaQuiring iz Odbora za istok uUdruženju njemačkih privrednika.“U periodu od 2012. do 2013. ostvar-ili smo rast trgovinskog prometaizmeđu Njemačke i BiH za 4 odsto.Sa 1,3 milijarde eura takvog prometaNjemačka je najvažniji vanjskotr-govinski partner BiH.”
Šuma propisa: Quiring kaže daBiH ima velike potencijale ubranšama poput autoindustrije,odnosno isporuke dijelova za
automobile, drvne i metalo prer -ađivačke industrije, ali i da postojemogućnosti za razvoj usluga uinformatičkoj branši.“Četrnaest različitih vlada, svaka sa
svojim propisima, sigurno su naj -veća prepreka većim investicijamanjemačkih biznismena”, kažeAlexander Märdian, šef Delegacijenjemačke privrede u BiH.Glomazan i neefikasan birokratskiaparat je ono što predstavlja najvećiproblem.“Kada želite da pokrenete firmu, ilije već imate u BiH, onda se
nadležnosti za tu firmu protežu odlokalnih, preko kantonalnih ientitetskih pa do državnih vlasti.Često se ne zna ko je za štazadužen, ili se nadležnosti prekla-paju. Pri svemu tome, BiH uopštenema loše zakone, jedino uopštenije definisano ko je zadužen dasprovodi pojedine odredbe iz njih.”Njemačkim firmama u BiHpotrebna je gomila raznih dozvola,ali one nemaju partnera u vlastikojem bi mogle da se obrate, nemanikoga ko može da ih uputi. Stogaje vrlo važno da investitori dobrorazmisle o tome gdje žele dapodignu fabriku. Postoje opštinekoje su izuzetno susretljive premainvestitorima.“Opštine Tešanj, Teslić, Žepče, pa iKakanj, Čitluk, Laktaši i Banjaluka– sve su to područja gdje lokalnevlasti ulažu velike napore da seinvestitorima nađu pri ruci i
NIJEMCI GURAJU NAPRIJED
Iako se čude našoj sporosti, komplikovanim procedurama i političkimkomplikacijama, 75 posto njemačkih firmi koje su investirale
u BiH kažu da bi to ponovo učinile...
BiH ima velike potencijaleu branšama poput
autoindustrije, odnosnoisporuke dijelova zaautomobile, drvne imetaloprerađivačke
industrije...
STRANI INVESTITORI(NI)SU ZADOVOLJNI
pomažu im u borbi krozbirokratske prepreke”, kažeMärdian: „Lokalne zajednice suvrlo kooperativne. Načelniciopština imaju mnogo veću odgov-ornost prema narodu. Više struk-ture vlasti kao da su potpunoodvojene od običnog života.”
Težak početak: Kroz birokratskušumu morao je da se probija i HorstEisenacher, menadžer firme VeritasAG koja proizvodi dijelove za auto-mobile. Kada je 2010. njegovafirma odlučila da prebaci dioproizvodnje iz Mađarske u BiH,prvi problemi su nastali već kada jepokuša da dobije dozvolu boravka.“Srećom sam imao poznanicu kojaje radila za Bundeswehr i imala jeiskustva u tome. Ona me ondavodila od vrata do vrata dok nisamdobio dozvolu.”Šest mjeseci kasnije, firma još uvi-jek nije dobila sve potrebne papire,a njegova dozvola boravka i rada uBiH je istekla.
“Očekivao sam, kao u Njemačkoj, dami jednostavno produže postojećudozvolu, pa imaju cijeli moj dosije.Međutim, morao sam ponovo daprolazim cijelu proceduru ispočetka,kao da me vide prvi put.”Njemački privrednici s kojima smorazgovarali stoga preporučujuangažovanje lokalne advokatskekancelarije ili pronalazak
poslovnog partnera unutar BiH.Oni mnogo bolje poznaju proce-dure i mogu da budu od velikepomoći.
Kineska šansa: Prema rezultatimanekih istraživanja u Njemačkoj,skoro svaki peti biznismen koji jeotvorio pogon u Kini razmišlja dase povuče. Plate radnika su i tamoporasle, troškovi transporta također,a mnogi biznismeni se žale na“nelojalnost radnika”. Da li je tošansa za BiH?“Kada smo se odlučili da prebacimoproizvodnju u BiH, znali smo daregion Sarajeva ima tradiciju uproizvodnji autodijelova za VW.Znali smo i da tamo ima dosta neza-poslenih. Poslije se ispostavilo da suti ljudi već bili odlično obučeni zarad”, prenosi Eisenacher.Veritas AG danas u Rajlovcu kodSarajeva zapošljava 150 radnika.Planirano je proširenje proizvodnje,uvođenje novih proizvodnih linija izapošljavanje novih ljudi.Ipak, šta je sa investitorima koji neznaju za tradicionalno jake branšeu BiH? “Trenutno je tako da ječista slučajnost kada neki njemačkiinvestitor odluči da dođe u BiH”,kaže Alexander Märdian.„BiH jedva da se reklamira u inos-transtvu kao mjesto za investicije.Postoje državne agencije za stranaulaganja, postoji Vanjskotrgovačkakomora. Međutim, svi oni imaju
previše zaposlenih koji premalomogu da se bave svojim poslom, jernemaju sredstava. To je problemkoji mora da se riješi na državnomnivou. BiH nema koherentnuprivrednu politiku, ni nadržavnom, ni na entitetskom, pa nina kantonalnom nivou.”BiH danas stoji u žestokoj konkur -enciji za privlačenje stranih investito-ra, ne samo sa manje razvijenimčlanicama EU, poput Bugarske,Rumunije, pa i Hrvatske, nego i sadrugim zemljama u regionu.Anja Quiring ističe da investitorimogu da biraju i da mnogo togazavisi od stava vlasti prema njima:“Oni kažu: Zašto bih išao u zemlju
gdje političari nisu u stanju da donesubilo kakvu odluku? Za početak, BiHmora dobiti efikasne vlasti.”
Pozitivne poruke: I pored svih prob-lema s birokratijom, pa i sa korup -cijom, njemački privrednici koji su većaktivni u BiH su uglavnom zado-voljni. Prema jednom istraživanju,75% poduzetnika koji su investirali uBiH, ponovo bi to učinilo.Trenutno je u BiH aktivno neštoviše od 150 njemačkih firmi.Potvrđuje se pravilo da jedaninvestitor privlači druge.“Naši poslovni partneri u Njemačkojsu se raspitivali kakva su naša iskust-va”, kaže Horst Eisenacher:“Kada smo im govorili o našemposlovnom uspjehu i oni su odlučilida pokušaju organizovati proizvod-nju u Rajlovcu. Konkretno, radi seo jednoj firmi koja se bavimontažom elektrouređaja.”
Azer Slanjankić/DW
22. august 2014. Spektar, broj 11 17
Načelnici opština imajumnogo veću odgovornost
prema narodu. Više strukture vlasti kao da su
potpuno odvojene odobičnog života...
Alexander Märdian
Anja Quiring
18 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Upotrazi za nečim drugačijimod ove naše uboge svakod-nevnice, prihvatih poziv za
ljetovanje na moru, na otoku, kodfrancusko-belgijske književnice,članice francuske Akademijenauka, Margarit Jursenar. Pročitahusput njenu knjigu „Hadrijanovimemoari“, da se ne obrukam. Srećapa je njena draga i životna
saputnica, američka profa GrejsFrik, talaheknula, pa mogu nes-metano uživati u njenom društvu iodmarati bez ljubomornih, gotovopatološko-posesivnih lezbejskihscena.Pozvah ja i velikog mog frendaThomasa Mana, njemačkog pisca,nobelovca, vrlo oženjenog lika sašestero djece, da nam se pridruži,
čisto da me ne bude strah i da malozamantava Jursenarku.Ipak sam ja iz Bosne. Nas svakopovremeno „tresne“, da li u glavu iliu nešto drugo, nije bitno. Valja semeni obezbjediti da se čiste, neokal-jane stražnjice vratim u Bosnu i dame, ne daj Bože, zbog „nesebičnosti“neki bosanski puritanac dobro ne
premlati pri povratku i kaže da trebaistrijebiti sve gejove.Ja bih radije preselila i odselila sve„gejane“ koji su šljegli ovdje ali,treba širiti ljubav. No, ako bi to biloiz umjetničkih pobuda i donijeloodređene materijalne i drugesatisfakcije meni i momnapaćenom narodu, pristala bih jana taj sveti, estetsko umjetnički činsa Jursenarkom, te makar i sa poko-jom šljivom na glavi Bosnomhodala. Francuska Akdemija nauka
ŠTA JE UMJETNOST, A ŠTA JE LJUBAV?
Kažu da je ta istospolna ljubav danas vrlo modernastvar i da je gej lobi najjači lobi u svijetu. Čak su iMujo i Suljo iz našeg vica pristali da budu geje. To jepravi dokaz toga...
NA VRH JEZIKA
Piše: Sanja Ljubičić
Valja se meni obezbjeditida se čiste, neokaljane
stražnjice vratim u Bosnu i da me, ne daj Bože,
zbog „nesebičnosti“ neki bosanski puritanac dobrone premlati pri povratku
i kaže da treba istrijebiti sve gejove...
22. august 2014. Spektar, broj 11 19
je ipak francuska Akademija naukai Margarit je ipak Margarit. I onavoli zumbule kao i ja, te imamonešto zajedničko. A kažu da je ta istospolna ljubavdanas vrlo moderna stvar i da je gejlobi najjači lobi u svijetu. Čak su iMujo i Suljo iz našeg vica pristali dabudu geje. To je pravi dokaz toga.Dočeka nas dvoje Margarita bašlijepo. Gledam je, obična žena, kaoi svi drugi ljudi. Ni po čemu se nerazlikuje, osim po pameti i talentuod ostalih. Niti skače na mene, nitime napastvuje, niti se ljubi, niti ličina muškarca, otmjenih je iuglađenih pokreta. Prrijatnogglasa, ljubazna.Ja sve virim ima li išta na njoj nenor-malno? Pa gledam kako hoda, vidimnormalno, kako je obučena, lijepo,kao svaka žena sa dobrim ukusomkoja preferira lijepo. Ima li ištabizarno na njoj? Nema.Vidim ja da je i Tomas Man kužionako ispod oka, a ja mislimnabešao ti šestero djece, dobro sekamuflirao brakom, ženom i dje-com, kao neki naši ovdje, da imimena ne spominjem, jer bi prošlagore od onih mlatitelja gejova usred Sarajeva.Postade on meni sumnjiv jer seraspriča sa Margarit o liku iz njenogromana, rimskom ImperatoruHadrijanu i njegovoj ljubavi sprammladića Antinoja. Ona njemuHadrijana, on njoj, ne mogavši višebez uzbuđenja slušati i zamišljatiHadrijana, velikog vođu na umoru,pljus u lice, nedžentmlenski,primitivno, grubo, trudeći sa de nebude gejovski, svoj roman „Smrt uVeneciji“.Poče on intelektualno onanisatinad svojim likovima u tomromanu, piscu Ašenbahuopsjednutom apsolutnom ljepotomdječaka Tađua. Pa onda njih dvojemalo o idealima grčke ljepote,rimske. Spomenuše oni i velikog
Mikelanđela, slikara i kipara, i jošbrdo velikana u svim vrstamaumjetnosti. Jao koliko gejova igejovica u svijetu, a najveći umjet-nici, objasniše oni meni.A zato je u Hrvatskoj nedavnodozvoljeno partnerstvo istospolnezajednice i prijavilo se već petparova da se vjenčaju. HoćeHrvatska da bude u trendu i dabude u najjačem svjetskom lobiju.Tako ćemo i mi u Bosni, kadjednom uđemo u EU, obradovatiroditelje saznjanem da su im sedjeca napokon udala, vjenčala i da
napušataju toplinu doma svog,odlazeći u naručja drugih tata imama koji se samo drukčije zovu –partneri u istospolnoj zajednici,odvalih ja glasno i primitivno dosrži.Zgrožena mojim iskazom,Jursenarka reče: Vi mislite da samtražila majku u mojoj Grejs Frik?Mislim, jok nisi, mamu nisi ni
upoznala, umrla ti je kad si imaladeset dana.A šta je u ostalim slučajevima? Nijehomoseksualna orijentacijauvjetovana nekom relacijomizmeđu oca i majke i inspiri -rajućom figurom u djetinjstvu rečeThomas Man? Ma, ti pedofiličarustari - ušuti! Onanišeš naddječakom na sto strana romana uime apsolutne ljepote i umjetnosti?Rekoše mi da pojma nemam šta jeumjetnost, šta je ljubav, šta je eros,estetsko, šta je suptilnost, čulnost?Uvrijediše me da nikad neću bitiumjetnik i spoznati izvornu ljubavte stvoriti u ime nje kolosalnoumjetničko djelo, poput njih dvoje.I pored osporavanja mogumjetničkog senzibilteta i talenta,zamantaše oni mene i nakondužeg vremena bi mi zanimljivo.Bi nešto drukčije, novo. Velikipisci pored mene. Otvorenih očijupočeh razmišljati o istospolnojljubavi, ali im ne priznadoh štomislim o tome. Samo im rekoh dau Bosni ima stanovitih„poteškoća“ kada si općenito„drukčiji“, a tek „drukčiji u seksu-alnom opredjeljenju“?!Ima li to ikakve veze saumjetnošću, upitah se? I šta jeumjetnost, a šta je ljubav?
Spomenuše i velikogMikelanđela, slikara i
kipara, i još brdo velikanau svim vrstama
umjetnosti. Jao kolikogejova i gejovica u svijetu,
a najveći umjetnici...
Kapsula Cygnus, bez ljudskeposade, koja je u prošle sedmicenapustila Međunarodnu svemirskustanicu (ISS), pošto je ispunila svojuzadaću dopreme namirnica iopreme za šestoricu astronauta, ras-pala se pri ulasku u Zemljinuatmosferu, kao što je bilo planirano.Kapsula je dva dana samostalnobila u orbiti. Posada na ISS-u jegledala kako se Cygnus udaljava ina društvenoj mreži Twitteruobjavila snimke kapsule koja se ras-pada. Ruski astronaut MaksimSurajev je snimio tu nevjerojatnufotografiju Cygnusa koji se raspadana svom povratku.Kapsula je prevozila više od 1.600kg tereta, uglavnom polugotovuhranu za astronaute ISS-a, ali isatelite za posmatranje Zemlje iopremu za naučno istraživanje.Misija je dio ugovora vrijednog mil-ijardu dolara, potpisanog s Ame ri č -k om svemirskom agencijom (NASA).
SMRT PRVOGIMPERATORA
Prije 2.000 godina, 19. avgusta,umro je prvi rimski imperatorAugust. U čast proslave tog jubilejaItalija je za javnost otvorila brojnearheološke lokacije. Rekonstrukcijavelikog carskog foruma tek je jedanod načina na koji će biti obilježennjegov život.Nakon ubistva svog prastrica JulijaCezara, August je preuzeo upravl-janje državom.Ne obilježava se 2.000 godinanečije smrti svaki dan. Ipak, kad jeriječ o Augustu, njegovo naslijeđeje neprolazno. Kad je on preuzeovlast, Rim je bio izgrađen od cigle,a iza sebe je ostavio grad umramoru.Mali dio Augustovog Rimapreživio je stoljeća invazija,pljačkanja i djelovanja prirode. Uposljednje vrijeme za propadanjenjegove ostavštine zaslužni sunemar i manjak sredstava.
SKUPI ASANŽ
Osnivač Vikiliksa Džulijan Asanžnajavio je da će uskoro napustitiambasadu Ekvadora, u kojoj jeprinudno proveo posljednje dvijegodine u Londonu.Svojim pojavljivanjem Asanž je
USPJEŠNA MISIJA
20 Spektar, broj 11 22. august 2014.
RE^ENO UPAM]ENO Je li rat ubitačan ili blagotvoran –ovisi o prilikama i stranama.
n G. W. F. Hegel
Čovjek ne može biti slobodan akone vlada sobom.
n Epiktet
Prava ljubav je sazrijevanje prija t e lj -stva. Ako želite s nekim biti u pravojvezi, prvo ćete biti dobri prijatelji.
n Hugh Walpoe
Ako ne uživate u onome što se upr -avo sada događa, to znači da živite uprošlosti i da ste samo napola živi.
n Don Miguel Ruiz
Moj savjet je da se oženite; akonađete dobru ženu, biti ćete sretni,ako ne, postat ćete filozof.
n Sokrat
Voda je srž svega, jer voda je sve isve se u vodu vraća.
n Tales
Radost donosi sigurnost, zavistdonosi usamljenost.
n John Marks Templeton
Ako si rob, ne možeš biti prijatelj. Akosi tiranin, ne možeš imati prijatelje.
n Friedrich Wilhelm Nietzsche
Duhovitost je drskost koja je steklaobrazovanje.
n Aristotel
Duševne bolesti jednako nastajuod mlakosti kao i od prevelikeravnodušnosti.
n Sv. Ignacije Loyolski
Misiju ne može, a i ne smijestvarati niko drugi osim ljudi kojiće potom u cijelosti preuzimatiodgovornost za njezinu provedbu.
n Jack Welch
22. august 2014. Spektar, broj 11 21
samo podsjetio javnost da on jošuvijek postoji. Ali, upravo to možeda bude i kontra efekat. Jer, ujavnosti o hrabrom internetaktivisti već duže preovladava slikakao o nepredvidivom egoisti. UVelikoj Britaniji više se uopšte nediskutuje o tome da je Asanžmožda u potpunosti nevin i da jesvojim djelima doprinio društvu.Tamo su sada tema milioni, tačnijesedam miliona funti, koliko je dosada koštala policijska akcijamotrenja na njega, a koju plaćajuporeski obveznici.
PRVA RIJEČ
Roditelji uvijek s nestrpljenjemiščekuju koja će biti prva riječ kojuće izgovoriti njihovo dijete, amnogi se nadaju da će prve riječinjihovog djeteta biti mama ili tata.Nekoć je to doista bilo tako, noprema istraživanjima, u današnjevrijeme jedno od osmoro roditeljatvrdi kako su njihove bebe prvoizgovorile riječ - tablet.U istraživanju je sudjelovalo 3614roditelja, a ono je provedeno uVelikoj Britaniji. Oko 81 posto ljudireklo je da su njihova djeca u
nekom trenutku razbila elektronskiuređaj, tako što su ga ispustili ilibacili.Najveći broj roditelja očiglednodjeci daje ove uređaje kako bi im,primjerice, vožnja u automobilubrže prošla, s obzirom na to da jenajveći broj ovih uređaja pokvarenili polomljen u automobilu. Okodeset posto roditelja tablet djeci naigranje daje oko sat vremena, asedam posto mališana zabavlja sena tabletu tri do četiri sata dnevno.
LAŽNI MITOVI
Naučnici i dalje ne razumiju svenačine na koje ljudski mozakfunkcioniše, a ne mogu ni da seslože na koji način bi trebalo da gaproučavaju. Zato i ne iznenađuječinjenica da postoji mnogo mitova izabluda o glavnom organucentralnog nervnog sistema.Pet najvećih mitova o mozgu su:1. Koristimo samo 10 odsto mozga 2. Dominantna je samo jednastrana mozga 3. Alkohol ubija moždane ćelije 4. Nervne ćelije se ne moguregenerisati 5. Koeficijent inteligencije nikad sene mijenjaKoeficijent inteligencije (IQ) jedosad smatran fiksnim. Međutim,naučnici vjeruju da faktoriokruženja utiču da se i IQ možemijenjati tokom života.
RE^ENO UPAM]ENO Razum ne može ustanoviti vrijed-nost, a njegovo vjerovanje da tomože glupa je i opasna iluzija.
n Allan Bloom
Ako nešto ne želiš učiniti, zaustavise na prvoj stepenici.
n Publius Ovidius
Etika se ne bavi svijetom, etikamora biti uvijet svijeta, poputlogike. Etika i estetika su jedno.
n Ludwig Wittgenstein
Čvrsto i jako pripada smrti, malenoi slabo životu.
n Béla Hamvas
Bol je neizbježna, patnja je,međutim, stvar izbora.
n Kathleen Casey
Ne znam zašto se toliko uzbu -đujete zbog onoga što ljudi pišu.Što je sve prema onome što misle, išto rade, i što su sposobni da urade!Malenkost. Šala.
n Ivo Andrić
Vjerovati u sve, sumnjati u sve; obanačina života čuvaju od razmišljanja.
n Alfred Korzybinski
Iz zemlje sve dolazi i sve se uzemlju vraća.
n Ksenofan
Opraštanje pomaže i onome tkooprašta i onome kome se oprašta.
n John Marks Templeton
Ako moram birati između dva zla,uvijek biram ono koje još nisamisprobala.
n Mae West
Apsolutne sreće nema, ona je utraženju.
n Mehmed Meša Selimović
22 Spektar, broj 11 22. august 2014.
K ada se ova mlada Beogra -đanka dobrovoljnoprijavila da svjedoči u
jednom od najsenzacionalnijihslučajeva rat nih zločina u povi-jesti, u koji je upetljan bivši pred-sjednik Srbije Slobodan Milošević,prvo što joj je obećano je bilaanonimnost. Dodijeljeno joj je
ime Svjedokinja B-129, a njenafotografija i glas su za vrijemesvjedočenja 2003. godine elektron-ski izmijenjeni na svim ekranimaHaškog tribunala.Sve dok odgovorni tehničar u jed-nom trenutku greškom nije pustiosnimku njenog pravog glasa, koja jeuživo emitirana u Srbiji. Ubrzo
nakon što se vratila kući, neko ju jepokušao ubiti.
Uništen život: Svjedokinja B-129 jetrenutno zaštićeni svjedok i nalazise pod policijskom zaštitom, dalekood kuće i sa novim identitetom iživotnom pričom.„Za Srbiju ja sam izdajnik,“ rekla je
DRUGO LICE HAŠKE PRAVDE
(NE)ZAŠTIĆENI SVJEDOKSvjedokinja B-129 je bila ključna u dokazivanju činjenice da je Slobodan
Milošević plaćao Arkana i njegove zlikovce. Za New York Times ona opisuje kako je u svemu tome izigrana i prljavo iskorištena
skromno ova vitka, sada četrdes -etdvogodišnja žena.„To što sam pomogla sudu, uništilomi je život.“Svjedokinja B-129 je potražila nov-inara koji, prema pravilima suda,ne smije otkriti njen identitet nitilokaciju, želeći razgovarati ovisokoj cijeni koju je platila kako bisvjedočila protiv Miloševića i srbi-janske tajne policije.Proteklih jedanaest godina je, kakokaže, živjela u labirintu.„Rečeno nam je da možemo voditinormalan život,“ rekla je. No,umjesto toga, njen suprug i ona seosjećaju kao zatočenici pasivnebirokracije, kako Ujedinjenih naci-ja tako i policije u njenoj novojdomovini.„Ovo nije kao kad emigrirate. Kadavam daju novi identitet, gubite sve:svoje prijatelje, imovinu, kontakt saobitelji, vozačku dozvolu, svojuosobnu povijest. Često se osjećamkao da sam izgubila razum,“dodala je Svjedokinja B-129.
Ključni dokaz: Zvaničnici Haškogtribunala i policije u njenoj novojdomovini su odbili komentiratinjen slučaj. Međutim, njen slučaj je
dobro potkrijepljen sudskom doku-mentacijom i pismima koja jepokazala sudu, dajući uvid u vrlobitan, ali duboko skriven segmentmodernog međunarodnog prava.Svi moderni svjetski tribunali seuveliko oslanjaju na svjedoke jervelika ubistva, mučenja i silovanjarijetko nose sa sobom materijalnedokaze koji bi doveli doodgovornih. Mnogi svjedoče podpseudonimima, ali samo rijetki sutoliko ugroženi da ih se mora tajnoprebaciti u drugu državu i dati imnovi identitet.Njihovi brojevi i mjesto boravka sustroga tajna i vrlo malo toga se znao njihovim životima. Unaprijed imje rečeno da će biti izbačeni iz pro-grama zaštite svjedoka ukolikootkriju svoj stvarni identitet.Novinarima prijeti zatvorska kazna
ukoliko objave ime ili lokacijuzaštićenog svjedoka.Svjedokinja B-129 je bila ključnidokaz. U dva dana suđenja jezapanjila sud svojim svjedočenjemprotiv Slobodana Miloševića,opisujući svoj posao pouzdanepomoćnice Željka RažnatovićaArkana, protiv kojeg su podnesenekrivične prijave diljem Europe.
Novac u kovertama: Tijekom ratana Balkanu, Ražnatović je oformiomiliciju koju je nazvao Tigrovi ikoja je ubrzo postala poznata pokrijumčarenju, krađi i ubistvima dil-jem susjedne Hrvatske i Bosne iHercegovine. Milošević je tijekomsvog suđenja u Hagu tvrdio da nezna ništa o aktivnostima Tigrova.Međutim, navodeći detalje iz svojeposlovne dokumentacije iz 1994. i1995. godine, Svjedokinja B-129 jesvjedočila o tome da je Miloševićevatajna služba kontrolirala,zapošljavala i plaćala RažnatovićeveTigrove. Dio njenog posla je bio daizbroji i ubaci u koverte novac zavojnike, kako je navela u svomsvjedočenju. Ražnatović nikada nijeslao svoje ljude bez Miloševićevenaredbe, a javno se hvalio da nikadanije držao nikoga u zarobljeništvu.Ražnjatović je 1997. godine osuđenza ratne zločine, da bi 2000. godinebio ubijen u hotelskom hodniku uBeogradu.
Moć i ubojstva: Izvanredan svjedok- prisjetio se jedan bivši tužiteljgovoreći o Svjedokinji B-129. Jošjedan tužitelj nam se obratiopismom rekavši da je njenosvjedočenje najbolje pokazalosaučesništvo Srbije u zločinimakoje su počinili Tigrovi.Tijekom jedne serije intervjua,svjedokinja je rekla da je radila zaRažnatovića, jer je tada bila mladastudentica prava i trebao joj jenovac. Na početku je mislila da
22. august 2014. Spektar, broj 11 23
Naizgled potpuna anonimnost važnih svjedoka
Tehničar u Haškom tribunalu u jednom
trenutku greškom je pustio snimku njenogpravog glasa, koja je
uživo emitirana u Srbiji.Ubrzo nakon što se
vratila kući, neko ju jepokušao ubiti...
Tigrovi brane narod Srbije, aliubrzo je promijenila mišljenje.„Sve ono što sam vidjela jeupućivalo na moć i ubojstva,“ reklaje. „Sve se ticalo krijumčarenja iobogaćivanja i mnogi su poginulini za šta.“Bijes ju je 2003. godine natjerao dasvjedoči nakon što je pratilasuđenje bivšem srbijanskompredsjedniku.„Milošević je lagao i poricao sveveze sa Arkanom. Osjetila sam damoram progovoriti. Vidjela samstvari koje mnogi ljudi ne znaju nitibi ih htjeli priznati,“ rekla je.Kada se nakon svjedočenja vratilakući, policajac u civilu je stajaoispred njene kuće. Nekoliko sedmi-
ca nakon toga njena je obiteljprimila prijeteći telefonski poziv.Jedne večeri, kada je prelazilaulicu, neko ju je pokušao pregazitiautom. Rekla je da je prepoznalavozača. Bio je to isti policajac iztajne službe koji je stajao isprednjenog ulaza.
Nova “domovina”: ZvaničniciTribunala su vrlo brzo uspjeliizvesti nju i njenog supruga izSrbije, prvo u Hrvatsku, a nakontoga u sigurnu kuću u Holandiji,gdje su morali čekati 18 mjeseci dabi ih vlada Europske unije prihvati-la u nacionalni program zaštitesvjedoka.Život u njihovoj novoj domovini jeza njih bio šok.„Poslali su nas u kuću prepunucrne buđi, bez namještaja, kuhinje ikupatila,“ prisjeća se ona.
U Beogradu su imali vlastiti stan,ona je vodila školu jezika, a njensuprug je radio za humanitarnuorganizaciju. Sada oboje rade kaoslabo plaćeni prodavači jer nisumogli pokazati svoje diplome. Radeu smjenama kako bi se moglibrinuti o svoje troje djece koja surođena u izgnanstvu.Tu su i „male i velike laži“ koje nemogu izbjeći.„Moram lagati djeci zašto ne moguvidjeti svoju baku i djeda,“ rekla jeSvjedokinja B-129.Teško joj je steći nove prijatelje.„Uvijek se bojim da ću progovoriti,“dodala je. „Često sam bolesna, alimoram lagati doktoru zašto sam takodepresivna, zašto ne mogu spavati izašto često osjećam da ću poludjeti.“
Uzaludni napor: Progoni je tjesko-ba zbog gubitka vlastitog ja. „Teškoje povjerovati u to, ali prije desetgodina sam bila osoba punasamopouzdanja,“ rekla je šapatom.„Sada imam napade panike kadaidem u banku ili u prodavnicu.Osjećam kao da sam uradila neštološe. Skrivanje čini da se osjećamkao kriminalac,“ rekla je.Prije pet godina, kada je pritisnutada svjedoči na još jednom suđenju
za ratne zločine, uspjela jeizmamiti obećanje od tužiteljaTribunala da će organizirati proda-ju njenog stana u Beogradu kako bimogla isplatiti dugove. „Ne moguga sama prodati jer više ne mogudokazati ko sam,“ kaže ona.Međutim, stan još uvijek nije pro-dat jer se papirologija stalno vučeod tribunala do policije.U jednom trenutku Svjedokinja B-129 je dobila financijsku potporuod Tribunala kako bi završila studijprava, ali ona kaže da joj se živottoliko okrenuo naopačke da se nijemogla koncentrirati. Sa novimpasošima u rukama, par je ovegodine, prvi put nakon 11 godina,na kratko mogao otići u Srbiju.Međutim, Svjedokinja B-129 ipakosjeća da je njeno žrtvovanje bilouzaludno. Milošević je preminuo uzatvoru 2006. godine, prijezavršetka suđenja, a dva srbijanskazvaničnika protiv kojih je kasnijesvjedočila iza zatvorenih vrata,nedavno su oslobođena.„Osjećam se iskorišteno,“ rekla je.„Oni su slobodni u svojim kućama,a ja sam zarobljena u ovom životu.Ja sam gore prošla iako nisampočinila nikakav zločin,“zaključuje ona.
24 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Svjedokinju su iznervirale Miloševićeve laži da ne poznaje Arkana
Dva srbijanska zvaničnikaprotiv kojih je kasnije
svjedočila iza zatvorenihvrata, nedavno su
oslobođena. Ja sam goreprošla iako nisam počinila
nikakav zločin...
22. august 2014. Spektar, broj 11 25
Stravična je brutalnost koju
iskazuje grupa koja se naziva
“Islamska država” prema svo-
jim neprijateljima u Iraku i Siriji,
ali je stravična i šutnja i nezain-
teresovanost onih koji su pomogli
njihovom nastanku. Međutim, da
krenemo redom.
Brutalnost kojom se služi grupa
nekada poznata kao Islamska drža-
va Iraka i Levanta (ISIL), a danas
Islamska država (IS), ne samo nad
iračkim i sirijskim manjinama iz
reda arapskih kršćana, jezidija ili
Kurda, nego i sunitskih plemena
koja odbijaju da im se pokore, pri-
jeti da ostavi mrlju u historiji
islama u čije ime nastupaju. Zato je
sramotna šutnja muslimanskih
vjerskih autoriteta, intelektualaca,
ali i onih koji se u svojim političkim
poslovima itekako pozivaju na
islam ili barem pripadnost musli-
manskoj zajednici, naravno uz
rijetke izuzetke.
Najmanje što bi oni mogli uraditi
jeste da jasno, kao što to čine mnogi
mladi muslimani putem
društvenih mreža, kažu „ne u naše
ime“.
Krajnja okrutnost: Sjetimo se samo
kako su se muslimani divili onim
Jevrejima koji su ovih dana
protestovali protiv nasilja u Gazi ili
brojnim građanima zapadnih
metropola koji su ustali protiv svo-
jih vlastodržaca onda kada su
krenuli u napad na Irak, koji će i
izroditi nekadašnji ISIL,
uzvikujući „ne u naše ime“.
Danas ne vidimo tako masovnu
reakciju „arapske i muslimanske
ulice“, koja bi stala u zaštitu
kršćana i jezidija u Iraku, dok im
djecu prodaju kao robove i izgone
iz njihovih kuća u kojima su živjeli
pod skoro svim halifama još od
perioda Pravednih halifa, preko
onih emevijskih i abasijskih, sve do
osmanskih, koji su sigurno bili bolji
muslimani od današnjeg „samo-
proglašenog pravovjernog halife“.
Ustvari, grupa Islamska država
korisiti okrutnost kako bi kompen-
zirala mali broj svojih ratnika i
nedostatak vojnih sredstava.
Upravo mješavinom terora i okrut-
nosti nad civilima i onima koji im
stanu na put oni pokušavaju sa
nekih 12.000 vojnika, koliko se
vjeruje da imaju na raspolaganju,
upravljati ogromnim područjem u
Siriji i Iraku. To područje proteže
se od Halepa, skoro na obalama
Mediterana, do predgrađa
Bagdada.
U međuvremenu pokušavaju ovla-
dati novim gradovima, kasarnama,
doći do većih količina ratnog
plijena i postepeno povećati broj
vojnika pod svojom komandom,
PROBLEM ZVANI “ISLAMSKA DRŽAVA”
Brutalnost kojom se služi tzv. Islamska država (IS), ne
samo nad iračkim i sirijskim manjinama nego i sunitskim
plemenima koja odbijaju da im se pokore, prijeti da
ostavi mrlju u historiji islama, u čije ime nastupaju
ZVUK SRAMOTNE ŠUTNJE
Piše:
Muhamed Jusić
Danas ne vidimo takomasovnu reakciju „ara-
pske i muslimanske ulice“,koja bi stala u zaštitu
kršćana i jezidija u Iraku,dok im djecu prodaju kao
robove i izgone iz njihovih kuća...
Militarizam pod maskom vjere
koje vrbuju među stanovnicima
zauzetih gradova i sela, nerijetko
među djecom, koji se pridružuju
ovim formacijama kako bi
sačuvali živu glavu ili živote svojih
porodica.
Odgovornost Zapada: Kada grupa
Islamska država uđe u neki grad
ponudi stanovnicima da se pokaju i
da prihvate vlast novoproglašenog
halife. Ako prihvate njegovu vlast
onda mu se moraju pokoravati, a to
znači i odazvati se njegovom
pozivu u džihad. Ako, pak, odbiju
iskazati pokornost (dati beju ili
zavjet), a grad je zauzet silom,
onda punoljetni mladići mogu biti
pogubljeni, a žene i djeca prodani u
ropstvo, osim ako lokalni komandat
ili halifa ne odluči da im poštedi
život i pusti ih da bez svoje imovine
napuste teritoriju Države.
Grupa Islamska država danas ne bi
postojala da se na vrijeme inter-
venisalo u Siriji i da, prije svega,
regionalni moćnici iz tzv. islamskog
svijeta nisu uradili sve što su mogli
da razbiju jedinstvo sirijske opozi-
cije zarad vlastitih ciljeva i da nije
bilo globalnog nadmudrivanja
između Rusije i Zapada.
Dobro producirani snimci brutal-
nih pogubljenja i drugi oblici
okrutnosti su bitan dio taktike rato-
vanja „Halifinih vojnika“ i do sada
su dali zavidne rezultate. Takvom
taktikom i drugim nekovencional-
nim tehnikama ratovanja tradi-
cionalne vojske nisu navikle rato-
vati, pogotovo kada nemaju
ozbiljnu političku ili bilo koju
drugu podršku.
Guranje pod tepih: To nas dovodi
do onih koji su daleko odgovorniji
za ono što se dešava u Iraku i Siriji
danas. Tu, prije svega, ne smijemo
olahko amnestirati nekonzervativne
ideologe i njihove političke izdanke
u Washingtonu, ali i saveznike u
Londonu i širom svijeta, koji su
svojevremeno krenuli u nepromišl-
jenu avanturu u Iraku. Niko nika-
da nije branio diktatora Saddama
Husseina, ali je znao da urušavanje
iračke države i njenih institucija
neće donijeti dobro bilo kome.
Nasumični projektili: Raspuštanje
iračke vojske i prepuštanje Iraka u
ruke šiitskih paravojnih formacija,
koje su tada trebale da uguše sunit-
sku pobunu protiv centralne vlasti
u Iraku, a kojom su uz podršku
saveznika dominirali šiiti, prebrzo
povlačenje iz Iraka i guranje svih
problema pod tepih, kako bi se
umanjila politička šteta na
domaćem američkom terenu,
greške su koje su stvorile grupu
Islamska država i to se danas ne
smije zaboraviti.
Ovih dana Obama, koji je očito
nespreman da ispravlja greške i
propuste predsjednika Busha
mlađeg, radije koristi da kaže kako
su oni iz reda republikanaca koji ga
26 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Kada grupa Islamskadržava uđe u neki grad
ponudi stanovnicima da sepokaju i da prihvate vlastnovoproglašenog halife.
Ako prihvate njegovu vlastonda mu se moraju
pokoravati, a to znači iodazvati se njegovom
pozivu u džihad...
Takozvani “Halifini vojnici”
kritikuju zbog neefikasne i
konfuzne vanjske politike činili
daleko veće greške. Naime, nije
Obama povukao trupe iz Iraka
prije vremena, nego je taj ugovor
potpisao George Bush prije nego
što je napustio Bijelu kuću, a
Obama se samo pridržavao dogov-
orenih termina.
Obama ne može dozvoliti da se
„dok je on na straži“ desi genocid
ili etničko i vjersko čišćenje i da
radikalni militanti „od kojih se
ograđuje i famozna Al-Kaida“
postanu regionalni faktor nestabil-
nosti. Zato za sada pokušava poslati
poruku da nešto radi, šaljući pokoji
projektil na navodne ciljeve grupe
Islamska država.
Isforsirani sukob: Tačno je da sada
nema lahkih rješenja, iako ih
mnogi priželjkuju.
Tek formalan američki napad na IS
može samo ojačati njihovu
poziciju, jer je antiamerički senti-
ment itekako prisutan širom arap-
skog svijeta. Ukoliko to ne bude
sistematična vojna akcija sa
ozbilljnim saveznicima na terenu,
ne samo iz reda Kurda i iračkih
šiita, nego, prije svega, sunitskih
plemena, koji bi zamijenili
američku pješadiju, zračni napadi
ne mogu imati ozbiljan učinak,
osim da svijetu pošalju poruku da
svijet ne sjedi skrštenih ruku
gledajući zločine IS-a.
Obamina podrška politički
kompromitovanom iračkom premi-
jeru Nouriju al-Malikiju, koji je
„operativno najodgovorniji“ za
urušavanje sigurnosne situacije u
Iraku, može samo produbiti
problem.
Nakon sloma iračke vojske i njenog
podređivanja šiitskim paravojnim
formacijama, te ulaska iranskih
stručnjaka i dobrovoljaca u njene
redove, sukob protiv IS-a može
samo produbiti isforsirani sunitsko-
šiitski sukob.
Bagdadski ključ: Amerika je sada u
situaciji da zajedno sa Iranom ratu-
je protiv sunita u Iraku. U principu,
oni u Iraku ratuju protiv strane za
koju se IS deklarativno zalaže, dok
u Siriji ratuju na strani na kojoj je
IS. Zato je ključ za početak
rasplitanja Gordijevog čvora u
Bagdadu, gdje se mora formirati
zajednička vlada, koja će uključiti
iračke sunite i Kurde i koja će
ponovo preuzeti kontrolu nad
iračkom vojskom.
Jedino što ne mogu nastaviti ni
svjetski ni regionalni moćnici jeste
ignorisanje patnje tamošnjih civi-
la. Grupa Islamska država danas
ne bi postojala da se na vrijeme
intervenisalo u Siriji i da, prije
svega, regionalni moćnici iz tzv.
islamskog svijeta nisu uradili sve
što su mogli da razbiju jedinstvo
sirijske opozicije zarad vlastitih
ciljeva i da nije bilo globalnog
nadmudrivanja između Rusije i
Zapada. Odnosno, može i to, ako
je NATO spreman graničiti sa IS-
om, što je sada slučaj i čekati da oni
konsoliduju svoju vlast na tom
području.
Aljazeera.com/balkans
22. august 2014. Spektar, broj 11 27
Obamina podrška političkikompromitovanom
iračkom premijeru Nourijual-Malikiju, koji je „opera-tivno najodgovorniji“ zaurušavanje sigurnosnesituacije u Iraku, može
samo produbiti problem...
Razgranata mreža
28 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Jedan mladić sjedi u bujnoj,
zelenoj travi. "Odrekao sam se
njemačkog državljanstva i
pridružio se Islamskoj državi (IS)",
objašnjava mirno. U prvom planu
se viori crno-bijela zastava
"Islamske države". Na njoj je
šahada - islamska objava.
Mladić čije je pravo ime Denis
Mamadou Cuspert zna kako treba
privući pažnju. Kao "Deso Dogg"
on je prije nekoliko godina bio
uspješan na njemačkoj rap sceni.
Konzumirao je droge, nekoliko puta
je bio u zatvoru.
Danas, sedam godina kasnije, on
pod novim imenom Abu Talha al-
Almani polaže zakletvu "Islamskoj
državi" i govori o sebi kao o
"malom, slabom slugi Boga".
Lak plijen: Priča Denisa
Mamadoua Cusperta, "Deso
Dogga", koji se sada zove Abu Talh
al-Almani, možda je neobična.
Ona je, međutim, primjer za to
kako od čovjeka koji ima probleme
može postati "božiji ratnik."
Cuspert je odrastao u Berlinu kao
dijete jedne Njemice i jednog
Ganijca. Otac je protjeran iz
Njemačke. Očuh, vojnik američke
vojske, kod kuće je njegovao krut
način ophođenja. Dosada i
nedostatak orijentacije mladog
čovjeka su odveli na ulicu u ruke
bandi. Zatvorsku kaznu slijedi uvjet-
na, zatim nove zatvorske kazne.
Berlinski psiholog Kazim Erdogan
ljude sa ovakvom biografijom nazi-
va "lakim plijenom" za islamiste.
"Ti mladi ljudi se osjećaju stigma-
tiziranim i potcijenjenim od strane
I NIJEMCI RADO IDU U DŽIHAD
90 odsto mladih koji sepriključuju "Svetom ratu"
osjećaju se kao osobe kojenisu ispunile očekivanja,kao "posljednje ovce ustadu", kaže psiholog...
REVOLT VODI
U AVANTURU
Kako navodi njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka, u Irak i Siriju je iz
Njemačke otputovalo 320 mladih muškaraca kako bi se borili na strani
islamističkih grupacija. Zašto se oni pridružuju "božijim ratnicima"?
njemačkog društva."
Mnogi od njih imaju useljeničku
biografiju. Od blagostanja većina
nije osjetila ništa. 90 odsto mladih
koji se priključuju "Svetom ratu"
osjećaju se kao osobe koje nisu
ispunile očekivanja, kao "posljednje
ovce u stadu", kaže psiholog.
Roditelji tome mnogo doprinose.
"Stidim se zbog tebe. Nemaš čak
završenu ni osnovnu školu", često
čuju tinejdžeri.
Pod takvim uvjetima radikalni
regruti imaju lak posao: oni se često
potencijalnim žrtvama obraćaju
direktno na ulici. Uz čaj, mladi
iznenada dobiju pažnju koju toliko
priželjkuju. Njima u porodicama
često nedostaje očinska figura jer su
se roditelji razveli ili otac ne zna šta
se dešava sa psihom sina.
Osjećaj pripadnosti: "U takvim
situacijama 'bradati poznanik'
napreduje brzo," kaže Erdogan. Do
islamskog "božijeg ratnika" put
onda više nije dalek.
Spremnost žrtvovanja za Allaha je
kod Evropljana u prvom redu stav
kojim izražavaju protest, smatra
ekspert za islamske nauke Guido
Steinberg.
"Za jednog mladog migranta skoro
da ne postoji bolji način da izrazi
odbačenost jer se na taj način okreće
od roditelja, muslimanske zajednice
i njemačke države", Za mlade je
važno da izazovu zgražavanje.
Osjećaj pripadnosti igra veliku
ulogu. Mnogi mladi ljudi nju traže
i pronalaze je u džamijama i
radikalnim grupama. Uz to dolazi i
fantaziranje o nasilju i uopštena
volja za avanturom koja u
Njemačkoj nije zadovoljena.
"Više se ne može otići ni u njemačku
vojsku - Bundeswehr. Ti ljudi se
međutim žele boriti, trčati po brdima
i nešto doživjeti", kaže Steinberg.
U većini slučajeva je riječ o
Turcima, Kurdima, Palestincima,
Libancima i Arapima. U novije vri-
jeme je i sve više konvertita. Philip
B. iz njem ačkog grada Dinslakena
je najpoznatiji primjer. On slovi kao
uzor na njemačkoj džihadističkoj
sceni - čak i nakon smrti na iračkom
frontu.
Radikalnost kod konvertita izgleda
funkcioniše jednostavnije. Za raz-
liku od arapskih vjerskih istomišl-
jenika, njima nedostaje dugogo -
dišnje suočav a nje sa religijom i poz-
navanje jezika. Njihova ideologija
često nije određena - stoga ih to čini
opasnijima. Za konvertite je mnogo
važnije da nešto prezentiraju dok
drugi traže priznanje.
Izliv gnjeva: Biografije dobr -
ovoljnih "božijih vojnika" su slične.
Teško djetinjstvo, problemi u
porodici, zloupotreba alkohola i
droga u ranim godinama. Djeca iz
srednjeg sloja su u manjini.
Na osnovu okrutnih slika i video
snimaka mladima se demonstriraju
zločini "nevjernika" počinjeni
širom svijeta nad muslimanima.
"Mnogo toga se nije tako desilo,"
kaže Kazim Erdogan. Priče bi
adolescente trebale načiniti jačim i
nemilosrdnijim u trenutku kada
potegnu za oružjem ili kada
pritisnu okidač na pojasu sa
eksplozivom. Dok se to ne desi,
vrši se pritisak.
U pravilu on, međutim, nije potre-
ban, jer izgled za odlazak u raj i
djevice koje tamo čekaju su dovolj-
na nagrada.
"Oni su uvjereni da ovdje žive u
pogrešnom svijetu i da pravi život
počinje u zagrobnom životu", kaže
psiholog Erdogan.
Po njemu je, kako kaže, važno da
roditelji obrate pažnju u koje
džamije šalju djecu. Prečesto
propovjednici koriste priliku da
zajednicu nahuškaju.
"Od mene nije postalo ništa zato
što sam musliman ili Arap" - to su
misli koje onda mladi ponesu kući.
To izaziva gnjev.
I Denis Mamadou Cuspert je
vjerovatno bio ljut kada se 2009.
odlučio da svoj stari život kriminal-
ca zamijeni za "pobožan život" .
Preko noći je uspješni reper postao
čovjek kojeg priželjkuju radikalno-
islamski propovjednici. On sada iz
Sirije širi poruke pune mržnje.
Sada ga slušaju, ali ga se i plaše!
Nastassja Steudel/DW
22. august 2014. Spektar, broj 11 29
“Pravi” život traži izazove i opasnosti
Philip B. iz gradaDinslakena je najpoznatiji
primjer. On slovi kao uzor na njemačkoj
džihadističkoj sceni - čak i nakon smrti na iračkom frontu...
30 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Berlinski kongres iz 1878.godine doveo je do prak tičnograspada Osmanlijskog carstva
i preraspodjele njihovih teritorijameđu evropskim silama. Poredtoga, ovaj sporazum je doveo i dostvaranja novih samostalnih država.Svaka od njih, kako ih je opisaoSafet Bandžović u svojoj knjizi"Ratovi i demografska deosman-izacija Balkana", predstavljala jebure baruta. Taj barut je bio spre-man da eksplodira u bilo koje vri-jeme, a tako je, nažalost, i danas.
Podjele i seobe: Prvi koji su krvavoplatili cijenu nastanka nacionalnihdržava na Balkanu bili su musli-mani. Mnogi su svirepo ubijani, pro-tjerivani ili pokrštavani. Osmanlijskocarstvo je, po odredbama Berlinskogkongresa, moralo drugima ustupititri petine svoje teritorije i jednu pet-inu stanovništva, odnosno oko pet ipol miliona ljudi, od kojih je polov-ina bilo muslimansko.Prema onim dijelovima Turskogcarstva koji su ostali u njegovomposjedu, krenulo je na milionemuhadžira, odnosno izbjeglica. Toje za Carstvo, koje je već biloekonomski slabo, predstavljalo veli-ki problem, jer trebalo je prihvatiti,smjestiti i nahraniti sve one koji su
napustili svoja ognjišta.Stotine hiljada muslimana saBalkana tada se naselilo uunutrašnjosti Male Azije, zatim uAnadoliji, Siriji te u Arabiji. Samou provinciji Rumeliji bilo je okomilion izbjeglica. Prema službenimpodacima Osmanlija, oko 1,5 mil-iona ljudi napustilo je Balkan uperiodu od 1878. do 1918. godine,
ne uzimajući u obzir one koji suilegalno prešli tursku granicu iotišli u druge zemlje. Muslimani koji su ostali u svojimkućama, a koji su do tada činilivećinsko stanovništvo u mnogimturskim područjima, pripali sunovonastalim državama. Deosmanizacija, koja je uzrokovalatorturu nad muslimanskim stanov -niš tvom, dovela je do uništavanjasvega onoga što ima materijalnu vri-jednost, a što je muslimansko. Porednasilja, pljački, progona i ubistava,paljeni su vjerski, ali i svi drugi mus-limanski, odnosno turski, objekti.
Balkanski savez: Stvaranjem savezaizmeđu Srbije, Crne Gore i Bug ar -ske, 1912. godine su završene pripr -
NAŠA KRVAVA POVIJEST
OSMANLIJSKI CEH
BALKANSKIH MUSLIMANA
Piše: Arnisa Gagula
Deosmanizacija, koja jeuzrokovala torturu nad
muslimanskimstanovništvom, dovela je
do uništavanja svegaonoga što ima materijalnu
vrijednost, a što je muslimansko...
Oko 1,5 miliona muslimana napustilo je Balkan uperiodu od 1878. do 1918. godine, ne uzimajući uobzir one koji su ilegalno prešli tursku granicu i otišli u druge zemlje
Berlinski kongres pokrenuo je lavinu
eme za rat protiv Turskog carstva,od nosno onoga što je od njega ost -alo. Rat je započela Crna Gora, pr -o dorom u sjevernu Albaniju te uSandžak, i to radi ispitivanja daljn-jeg razvoja situacije. Naime, sma -trano je da bi u slučaju nepovoljnograzvoja stvari na crnogorsku stranustale Italija i Rusija.U poruci kojom je službeno objavilapočetak rata, Crna Gora je navela daprekida sve odnose sa Osmanlijama.I druge balkanske države uputile suultimatum Turcima, zatražile suuvođenje novih reformi podhrišćanskim nadzorom i demobi-lizaciju osmanlijske vojske.Turci na to nisu pristali tako da suuslijedile objave rata sa svih strana. Štose tiče Srbije i Crne Gore, one su puneentuzijazma krenule u rat želeći da sekonačno obračunaju sa Turcima. Osmanlijska vojska je trpila porazza porazom. Veliki broj izbjeglicaponovo je krenuo ka Istanbulu,džamije i škole bile su prepune ran-jenika i muhadžira, a pored svihnedaća, jada i bijede, u glavnomgradu Turskog carstva krajem 1912.godine pojavila se i kolera.
Rijeke krvi: Ratovi na Balkanu bilisu sukobi sa najviše zločina, koji suprouzrokovali da rijeke krvi potekuod poubijanog civilnog stanovništ-va. Njihova jedina krivica bila je štonisu kršćanske vjere. Inostraninovinari, izvještavajući sa ratom
obavijenih područja, pisali su ozarobljenim osmanlijskim vojnici-ma kojima su nos i gornja usna biliodrezani.Britanski parlamentarci su zločineglasno i javno osuđivali, a smatralisu da oni nisu djelo pojedinaca, većsastavni dio nacionalne politikebalkanskih država čije su vojskeubijale nedužno muslimanskostanovništvo. Evropske sile su se
užasavale počinjenih zločina, ali suipak legalizovale nasilno osvajanjei etničko čišćenje koje susprovodile novonastale balkanskedržavice.Ugovorom u Londonu 1913.godine okončan je balkanski ratnivihor. Osmansko carstvo je izgubilosve posjede u Evropi, osim uskogpojasa zemljišta ispod Istanbula.Drugi balkanski, a potom i Prvisvjetski rat, nakon kojeg su senacionalne države učvrstile naBalkanskom poluostrvu, a prisilnakretanja muslimana nastavljena sui tada. Muslimani iz KraljevineSHS odlaze u Tursku, a na njihovaognjišta dolaze Grci, Bugari, Srbi iCrnogorci. Ipak, ni to nije bio krajnjihovog progona.Najveća operacija etničkog čišćenjadesila se nakon tursko-grčkog ratakada je 1923. godine oko pola mil-iona muslimanskog stanovništvaotišlo iz Grčke u Tursku.Tada je, prema mišljenju mnogihistoričara, otvorena Pandorinakutija zla koja, nažalost, na ovompodručju ni do danas nijezatvorena.
22. august 2014. Spektar, broj 11 31
Mnogi su spas tražili u Istanbulu
Britanski parlamentarci su zločine glasno i javno
osuđivali, a smatrali su daoni nisu djelo pojedinaca,
već sastavni dionacionalne politikebalkanskih država
čije su vojske ubijalenedužno muslimansko
stanovništvo...
32 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Oni su prvi koji mi poželedobrodošlicu pri mompovratku u Šeher. Raz govo -
rom koji lako kreće, opuštenošću,povjerenjem koje mi ulijevaju iukazuju, svaki puta učine da osje-tim da mi je i moje Sarajevo raširi-lo ruke i da sam stigla kod sebe.Njima, čuvarima na kapijama duhanašega grada, evo, sa prijateljskomposvetom, nekoliko zapisa
Novi Naši: Sjedam u taksi kod auto-buske ispod Merkatora na Dobrinji,idem na stanicu. Sjedim naprijed,ne moram se vezati, mogu pušiti isve vrijeme pričati sa vozačem. Magdje to još ima u svijetu? Kratak razgovor o vremenu i većprolazimo kraj vehabijskog sivogkompleksa kod Nedžarića, na ulicigrupa bradatih muškaraca razgo -vara, ne zna se čija je brada ružni-ja, dlake na sve strane, razletile se,valjda je takav propis. Malo pos-trani tri upakovane hanume u crnoi jedna pobuljena i u nekom uskomroza "kompletiću" do zemlje. - Bože moj, nikako da se naviknemda ih gledam, kažem taksisti. On malo makne glavom ustranu ipotvrđuje:- Ni meni nikako ne ide u glavu što
će im ovo, eto davno smo imalibradate četnike i ustaše, vala nijetrebalo da dobijemo bradonje i namuslimanskoj strani!Dok vozi kraj duge betonskezgrade televizije Sarajevo, sjeti seda doda:
- Ma dobro ste vi i prošli gospođo.Treba zahvaliti Bogu da imamopravoslavnih i katolika u Sarajevu,da nisu svi otišli, jer da ih nije, ovi
Novi Naši bi vas sve upakovali koone hanume odavno, a nas natjeralida zabradatimo! ... - Ko bi nas to pokrio, pitam?A on će:- Pa vidite koliko su samo zauzeliSarajevo: Izetbegovići, Cerići i ovinjihovi? Odavno bi oni od vasnapravili crne hanume da nije iovih naših drugih ...
Melek Zećo: Izađoh iz kuće zabo-ravivši provjeriti jesam li ključ izvrata izvadila, automatska brava sezalupi za mnom i ja ostah ispredsopstvene kuće praznih ruku!Drugi ključ je kod dajdže naBjelavama, nazvah ga odkomšinice. - Ne brini, kaže dajdža, pozvaćutaksi da ti donesu ključ da ja ne
TRI KRATKE PRIČE IZ SARAJEVSKIH TAKSIJANa Marindvoru, prolazeći kraj nove zgrade što se pravina nekadašnjem prostoru Magrosa, pitam taksistu koto gradi tu grdosiju? Odgovara da se priča u čaršiji dasu neki Saudijci to finansirali, ali haj vjeruj, šta ćenjima ovdje da zarađuju...
DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE
Piše: Nermana Begagić
Ni meni nikako ne ide uglavu što će im ovo, etodavno smo imali bradate
četnike i ustaše, vala nije trebalo da dobijemo
bradonje i na muslimanskoj strani...
hodam, čekaj tu kod telefona, javićese kad stigne u blizinu. Poslije malo više od pola sata tele-fon zazvoni, nepoznat glas: - Nerice, dušo, jesi li se smrzla, evomene kod Gimnazije, za dvijeminute sam tamo, siđi pred ulaz ukuću.Iz crna merđe, lijep taksi, izađemlad, krupan čovjek široka osmije-ha i topla pogleda pa mi kaže:- Hajmo vidjeti je li ti ostao ključ ubravi, ako jeste valjaće naći koga darazvali vrata. Ne brini, imam jaraju koja i teške sefove otvara akamoli ovakve brave. Ja manja od makova zrna, kud ćusopstvenu kuću obijati i to još odnepoznatih ljudi! Dođosmo dovrata, ja dajdžin ključ u bravu sabismilom, vrata se otvoriše. Zećo senasmija:- Ma znao sam ja, ja sam ti bonasretne ruke, svi me zovu Melek!Neise, nađem nekim čudom nastolu ključeve, zatvorim kuću ikrenemo u grad. Na Marindvoru,prolazeći kraj nove zgrade što sepravi na nekadašnjem prostoruMagrosa, pitam Zeću ko to gradi tugrdosiju? Odgovara da se priča učaršiji da su neki Saudijci tofinansirali, ali haj vjeruj, šta ćenjima ovdje da zarađuju, spominjese da je Bakir Izetbegović iza svega.- Ma neka i Bakira, ali brate štonam malo ne odvoji za Zemaljskimuzej, pa Umjetničku galeriju, paArs Aevi - kažem glasom gorčine zapobune.
A Melek Zećo će uz smijeh: - Gdje si bona vidjela da onaj kojuri paru ima vremena za kulturu?Bolje pogledaj moje kulture, papodiže fotografiju sa tri prekrasneženske, suprugom i kćerima, koju
drži kraj mjenjača da se i ja divimnjihovoj ljepoti. - Asli je tako, nasmijah se i uto istigosmo.
Oboma sefte: Sestra i ja stigle smou štampariju na Ilidži po tek štam-pane knjige, ali, bogme, niti sutorbe dovoljne niti možemoponijeti toliku težinu. Naručenam taksi i ubrzo stiže po nasmlad lijep taksista koji nampomaže unijeti knjige u auto. Uvožnji, pri izlasku sa Ilidže, upitajesam li to ja to nešto pisala.Odgovaram da jesam: «PjesmeOstarjele frajle» . - Možda imaš godina, ali bogmenisi za odbacit, primijeti pogledavšime taksista. Nasmijemo se svi, a ja
odobrovoljena pitam hoće li da mujednu pjesmu pročitam. On klimneglavom i ja, tako idući premaDobrinji, čitam «Sarajevo». Kadazavrših, pohvali me, ova ti prava,veli, nije ono uzdasi o ljubavi negopametno pravo. Malo pošuti paupita: Koliko košta knjiga, ja bih jekupio sebi, žena mi voli pametnupoeziju. - Sefte si mi, odgovaram, poklonićuti od srca knjigu, ako hoćeš iposvetu ću vam upisati.Tako i bi, on nam pomože sveknjige odnijeti čak do vrata stana pami odgurnu ruku da platim i kaže :Pusti bona, i ti si meni sefte jutros,nek nam je oboma u hajru.Ode, a nama osta ljudske ljepotepuno jutro.
22. august 2014. Spektar, broj 11 33
Gdje si bona vidjela daonaj ko juri paru ima vremena za kulturu...
34 Spektar, broj 11 22. august 2014.
nobelova nagrada nosi ime poAlfredu Nobelu, švedskomindustrijalcu i izumitelju
dinamita. On je 27. novembra 1895.u Švedsko-norveškom klubu uParizu obznanio ideju o osnivanjufonda iz kojeg bi se dodjeljivalanagrade najzaslužnijim naučnicima.Nobel je bio zaprepašten i šokirannačinom na koji je svijet upotrebl-javao njegov izum – dinamit, i u tojčinjenici leži razlog njegove odlukeda se nagrade dodjeljuju onima kojisvojim sposobnostima najvišedoprinose čovječanstvu.Prva svečanost dodjele Nobelovihnagrada za književnost, fiziku,hemiju i medicinu održana je uKraljevskoj glazbenoj akademiji uStockholmu, 1901. godine.
Od 1902. godine nagrade formalnododjeljuje kralj Švedske. Kralj OscarII nije u početku bio zadovoljančinjenicom da se nagrade dodjeljujustrancima, no svoje je mišljenjepromijenio nakon što je shvatio dadodjela Nobela u Švedskoj predstavljadobru reklamu za samu Kraljevinu.
Izdašni iznosi: Nagrade se dodjeljujujednom godišnje na svečanosti koja
se održava u pravilu 10. decembra –na dan kada je preminuo AlfredNobel. No, imena dobitnika (laurea-ta) nagrada se uglavnom objavljujuovih dana, već u avgustu. Dužnostobjave imaju različite ustanovepovezane sa Švedskom akademijom.Nobelova je nagrada financijskivrlo izdašna. Pojedinačni iznos jenešto veći od milion eura. Idejakoja je opravdavala dodjelunagrade bila je u smislu da se sdobijenim finansijskim sredstvimanastave istraživanja i razvoj.No, realnost je nešto drugačija…Mnogi su dobitnici nagrade ponjenom primitku već bili u mirovi-ni, a nekima taj novac baš i nijeposlužio za daljnja istraživanja.Bilo kako bilo, Nobelova nagrada je
NOBEL I NJEGOVA NAGRADA
Legenda kaže da je Nobelodlučio da ne uvodi
nagradu za matematikujer se žena koju je
zaprosio, što je ona odbila,udala za jednog poznatog
matematičara...
Svemu je kriv - dinamitGodine 1888. francuske novine su greškom objavile vijest o smrti Alfreda
Nobela, osuđujući njegov izum dinamita. Ovaj događaj ga je naveo na odluku o ostavljanju dijela imetka za nagrađivanje svjetskih velikana
najprestižnija nagrada koju možedobiti ljudsko biće.Nagrade se dodjeljuju u višerazličitih disciplina: fizika, hemija,psihologija ili medicina, književnosti mir. Od 1969. dodjeljuje se i zaekonomiju.Prve tri nagrade su za dostignuća ufizici, hemiji i medicini; četvrta jeza najzapaženiji literarni rad „uidealnom smjeru“, a peta se dajeosobi ili društvu koje je najviše pri-donijelo miru u svijetu.Formulacija vezana uz književnenagrade („u idealnom smjeru“) nijebaš jasna. Godinama je Švedskaakademija interpretirala „idealno“kao „idealističko“ (švedski: idealis-tisk) i iskoristila to kao izgovor da sene dodijele nagrade važnim, alimanje romantičnim autorima, kaošto su Henrik Ibsen, AugustStrindberg i Lav Nikolajevič Tolstoj.Zanimljivo je i to da ne postojiNobelova nagrada za matematiku.
Legenda kaže da je Nobel odlučio dane uvodi nagradu za matematiku jerse žena koju je zaprosio, što je onaodbila, udala za jednog poznatogmatematičara, za kojeg se vjeruje daje bio Magnus Gustav Mittag-Leffler.Nema povijesnih dokaza koji bipoduprli ovu tvrdnju, ali zna se da seNobel nije nikada ženio.
Uspješni biznisi: Alfred BernhardNobel (21. oktobra 1833.Stockholm, Švedska – 10. decem-bra 1896. San Remo, Italija) bio je
hemičar, proizvođač oružja i izu-mitelj dinamita. Posjedovao jeBefors, velikog proizvođača oružja,kojeg je u to pretvorio iz prijašnjeuloge proizvođača željeza i čelika.Po njemu je nazvan sintetički ele-ment Nobelium.Nobel je potomak znanstvenika iz17. stoljeća, Olausa Rudbecka (1630.– 1702.). Bio je treći sin ImmanuelaNobela (1801. – 1872.). Rano se pre-selio s obitelji u St. Peterburg, Rusija,gdje je njegov otac (koji je izumiteljmoderne šperploče) započeo rad na„morskim minama“. Godine 1859.je taj rad prepušten drugom sinu,Ludvigu Emmanuelu (1831. – 1888.).Alfred se, po povratku u Švedsku sasvojim ocem, nakon bankrota obit e -ljskog posla, posvetio prouč av anjueksploziva, posebno sigurnoj pro iz -v odnji i uporabi nitroglicerina (ko j -eg je otkrio 1847. godine AscanioSo brero). Nekoliko eksplozija sedogodilo u njihovoj obiteljskoj tvor-nici u Heleneborgu, a u najt ragi -čnijoj iz 1864. su stradali Alfredovmlađi brat Emil i nekoliko radnika.Manje je poznato da je AlfredNobel pisao drame. Njegova jedinadrama (Nemesis, proza u četiri čina
o tragediji Beatrice Cenci), je štam-pana u vrijeme dok je umirao i cijelazaliha, osim tri kopije, je uništenaposlije njegove smrti, jer je bila ocjen-jena kao skandalozna i bogohulna.Prvo preživjelo izdanje (dvojez ič -no: švedski i esperanto) je objavl-jeno u Švedskoj 2003. godine. Dra -ma nije prevedena na drugi jezikosim esperanta.
Izazovi dinamita: Nobel je otkrioda, kada se nitroglicerin ugradi uapsorbirajuću inertnu tvar kao štoje kieselguhr (dijatomejska zeml-ja), postaje sigurniji i lakši zamanipulaciju. Taj spoj je patentiran1867. kao dinamit.Zatim je kombinirao nitroglicerin svisoko-eksplozivnom nitratnom celu-lozom i dobio transparentnu, želati-nastu tvar, koja je bila snažnijieksploziv od dinamita. Nazvao ju je„eksplozijska želatina“ te ju je patenti-rao 1876. godine. Kasnije je uslijedilonekoliko sličnih kombinacija, modifi-ciranih dodatkom kalij-nitrata,drvene mase i različitih drugih tvari.Od izrade dinamita i ostaliheksploziva te od eksploatacije naft-nih polja kod Bakua, Azerbajdžan,u čemu su sudjelovali on i njegovabraća Ludvig i Robert Hjalmar,skupili su ogromno bogatstvo.Godine 1888. francuske novine sugreškom objavile obavijest o smrtiAlfreda Nobela, osuđujući njegovizum dinamita. Ovaj događaj ga jenaveo na odluku o ostavljanju boljegnasljeđa svijetu nakon smrti.Tako je u Švedsko-norveškom klubuu Parizu Nobel potpisao oporuku iostavio dio svog bogatstva kako biustanovio Nobelovu nagradu.Umro je od moždanog udara 1896.godine u San Remu, Italija.Dio bogatstva kojeg je ostavio zaNobelovu nagradu iznosio je 31 mil-ion tadašnjih kruna. Pokopan je nagroblju Norra Begravningsplatsen uStockholmu.
22. august 2014. Spektar, broj 11 35
Odluku o uvođenju nagrade Nobel jedonio u posljednjoj godini svog života
Nobel je bio zaprepašten išokiran načinom na koji je
svijet upotrebljavaonjegov izum – dinamit, i u
toj činjenici leži razlognjegove odluke da se
nagrade dodjeljuju onimakoji svojim sposobnostima
najviše doprinosečovječanstvu...
36 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Ako dozvolimo mogućnost da
je svemir superhologram,
jedna matrica koja je rodila
sve ostalo u našem univerzumu,
onda i svaki dio holograma sadrži
sve informacije koje posjeduje cjeli-
na. A upravo jedna od najne vjer ov -
atnijih karakteristika načina čovje -
kovog razmišljanja je ta što je svaki
djelić jedne informacije u među so -
bnoj korelaciji sa svim ostalim dijel -
ovima informacije. Iz toga proističe
konstatacija: „Svemir je jedan sup -
erhologram!“
Teorija holografije prikazuje sve u
svemiru (nas i našu svijest, dušu)
kao jednu jedinu cjelinu. Iako
apstraktna, ova teorija pruža sasv -
im novi ugao gledanja na našu um -
nu percepciju „realnog svijeta“ koji
nas okružuje, a da i te kako ima
logike. U razumijevanju onog što
holografska priroda realnosti u
stvari predstavlja, za početak recimo
samo to da sve ono što prikazuje
popularna trilogija - film „Matrix“,
prema određenim naučnim krugov-
ima, nije daleko od istine.
Drugim riječima, postoje indicije
koje ukazuju na to da su naš svijet i
sve u njemu – od snježnih pah -
uljica do stabala drveća, zvijezda
padalica i elektrona u vrtnji – tak -
ođer samo slike nalik duhu, projek-
cija iz razine stvarnosti koja je u toj
mjeri izvan naše, da je doslovno
izvan i prostora i vremena.
Slika stvarnosti: Ova zapanjujuća
tvrdnja najvjerovatnije bi bila ismi-
jana i brzo zaboravljena da njeni
„arhitekti“ ne pripadaju najeminent-
nijim svjetskim misliocima: David
Bohm, fizičar sa Univ erz iteta u
Londonu (Einsteinov štićenik),
jedan od najpoštovanijih svjetskih
kvantnih fizičara, i Karl Pribram,
neuropsiholog sa Univerziteta
Stanford, inače autor klasičnog neu-
ropsihološkog udžbenika „Lang -
uages of the Brain“ (Jezici mozga).
Začudo, Bohm i Pribram do svojih
su identičnih zaključaka došli neo -
visno jedan od drugog, radeći u dva
vrlo različita smjera. Bohm se u holo-
grafsku prirodu svijeta uvjerio tek na -
k on godina nezadovoljstva zbog ne -
moći standardnih teorija da obja sne
sve pojave u kvantnoj fizici, dok je
Pribrama uvjerio neuspjeh standa r d -
n ih teorija mozga u obja šnj avanju ra -
zličitih neuropsiholoških zagonetki.
Međutim, nakon što su došli do svo-
jih stajališta, Bohm i Pribram ubrzo
su uvidjeli da holografski model
objašnjava i brojne druge misterije,
uključujući i očiglednu nemog -
ućnost bilo koje teorije (bez obzira
koliko su opsežne), da na bilo koji
način razjasni sve pojave u prirodi:
sposobnost pojedinaca koji čuju
samo na jedno uho da odrede smjer
iz kojega dolazi zvuk, našu spos -
obnost da prepoznamo lice čovjeka
HOLOGRAMSKA PRIRODA SVEMIRA
Postoje indicije jako ozbiljnih naučnika koje ukazuju
na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih
pahuljica do stabala drveća, zvijezda padalica i elek-
trona u vrtnji – samo slike koje su izvan vremena i
prostora
„MATRIX“ JE BLIZU ISTINE!?
Veliki fizičar David Bohm
Piše: Šefik Avdagić
Bohm nije jedini naučnikkoji je zaključio da je naš
univerzum jedansuperhologram. Radeći
nezavisno na istraživanjumozga, neuropsiholog KarlPribram također je postao
uvjeren u holografskuprirodu realnosti...
koga nismo vidjeli dugi niz godina,
čak i ako se dotična osoba u međ -
uvremenu bitno promijenila.
Holografski model iznimno je ko -
ntroverzan i nije ni u kom slučaju
pr ihvaćen od većine naučnika. Usp -
rkos tome, brojni značajni i impre-
sivni mislioci podržavaju Michael
Talbota, autora briljantne knjige
„Holografski svemir“, smatrajući da
bi ovaj model mogao predstavljati
najtačniju sliku stvarnosti koju smo
dosad imali.
Presudni klik: Kako je sve počelo i
kada se desio taj presudni „klik“ koji
je promijenio naučni pogled na
stvarnost koja nas okružuje? Mnogi
smatraju da se to desilo 1982. godine
kada je na Pariškom univerzitetu
tim naučnika, pod vođstvom profe-
sora fizike Alaina Aspecta, izveo
jedan od možda najvažnijih eksper-
imenata prošlog vijeka. Naime,
Aspect i njegovi saradnici su otkrili
da su, pod određenim okolnostima,
subatomske čestice kao npr. elek-
troni u stanju da momentalno pre-
nesu informaciju jedan drugome
bez obzira na to koliko su jedan od
drugog udaljeni. Apsolutno nije
bitno da li se radi o razdaljini od
deset metara ili deset biliona
kilometara. Na neki način, jedna
čestica u svakom momentu zna šta
druga čestica radi!
Problem sa ovim pothvatom je taj
da on ruši Einsteinovu postavku u
koju se dugo vjerovalo, tj. da ne
postoji ništa brže od brzine svjet-
losti. S obzirom da je putovanje
brzinom većom od brzine svjetlosti
ravno proboju vremenskog zida,
ova potresna postavka dovela je do
toga da fizičari pokušavaju na
veoma stručne načine da preispita-
ju Aspectove nalaze. Na drugoj
strani, sve ovo neke naučnike je
inspirisalo da ponude čak i mnogo
radikalnija objašnjenja.
Pitanje memorije: Bohm nije jedini
naučnik koji je zaključio da je naš
univerzum jedan superhologram.
Radeći nezavisno na polju istraži-
vanja rada mozga, neuropsiholog
Karl Pribram također je postao
uvjeren u holografsku prirodu real-
nosti. Pribrama je privukao holo-
grafski model kada je rješavao
zagonetku kako i gdje je memorija
uskladištena u mozgu. Decenijama
su raznovrsne studije pokazivale
da, umjesto da je memorija
ograničena na jedno specifično
područje u mozgu, ona u stvari
rasprostranjena po cijelom mozgu.
Prema navedenim konstrukcijama
ispada da ono što nazivamo
objektivnom realnošću u suštini ne
postoji!? Ova konstatacija nije
nikakva novost ako se uzmu u
obzir drevna učenja istočnjačkih
religija (Veda) u kojima se kaže da
je materijalni svijet - Maya, iluzija,
tj. projekcija našeg uma.
Prema ovom tumačenju, i to što mi
mislimo da se nalazimo i krećemo
u fizičkom svijetu, sve je to jedna
iluzija! Prevedeno na sadašnji
tehnološki riječnik: mi smo u stvari
„prijemnici“ koji plutaju po
kaleiodoskopičnom okeanu
vibracija. Ono što mi „izvučemo“ iz
njega i pretvorimo u fizičku (čitaj:
materijalnu realnost), samo je
jedan od bezbrojnih kanala izvučen
iz ovog superholograma!
(U tekstu su korišteni podaci i
konstatacije iz knjige Michael
Talbota: „Holografski svemir“)
22. august 2014. Spektar, broj 11 37
Bujna „mašta“ filmske trilogije
Francuz Aspect otkrio jeda su, pod određenim
okolnostima, subatomskečestice kao npr. elektroniu stanju da momentalno
prenesu informaciju jedandrugome bez obzira na to koliko su međusobno
udaljeni...
38 Spektar, broj 11 22. august 2014.
Šta ću za ručak, svakog danarazbijam glavu. Samo da mineko hoće reći, da se ne pon-
avljam, k'o da bi mi pola poslaobavio.A onda, taman kad sam negdje prikraju kuhanja, još, eto, samo da stolpostavimo i za desetak minutaslistimo ono oko čega, čini mi se,izdangubih cijeli dan, pomislim - jeli moj život baš toliko jadan kad gavječito provodim s istom dilemom...No, upravo to pitanje - šta ćemo(danas) jesti - jedno je od gorućihna planeti odvajkada. U se, na se ipoda se! Za ovo drugo i treće jošćemo se i snaći, ali čime ćemonapuniti stomake, to danas, izgle-da, malo ko zna.- Nedostatak hrane srušio je i pri-jašnje civilizacije. Mi smo na istomputu. Sada je svaka zemlja za sebe.Svijet živi od danas do sutra...
Ulazimo u novu eru povećavanjacijena hrane i širenja gladi. Zalihehrane svugdje su sve manje, a svijetiz vremena obilja ulazi u vrijemeoskudice. Geopolitika hrane posta-je važnija od geopolitike nafte –upozorava Lester Braun (Brown),osnivač i predsjednik Centra zaistraživanje Zemlje u Vašingtonu,guru ekološkog pokreta, jedan odnajutjecajnih svjetskih mislilaca,autor desetina knjiga, od kojih jeposljednja, pod nazivom “FullPlanet, Empty Plates: The NewGeopolitics of Food Scarcity”objavljena krajem 2012.No, za skoro 4 miliona Bosanaca iHercegovaca, osim za onih 85 mul-timilionera, odavno je vrijemeoskudice, još od ‘92. prošlogstoljeća.Nisam zaboravila cjelodnevnočekanje u redu za vodu pod kišom
granata i snajpera... mnogi i danaskoriste ratne kanistere zbog reduk-cija. Nisam zaboravila nivijetnamski bijeli keks iz smeđihlimenih kutija, “strašno dobar zarazvoj djeteta”... Neki bi ga jeli idanas, poslije još dvadeset godina.Nisam zaboravila ni lunch-pakete
pune "hamova", ikar, bingo kadizvučeš "chicken a la king"... Nisamzaboravila ni patnje onih uGoraždu... bez soli, brašna, šećera...a nisam zaboravila ni one izzbjegova... bez igdje ičega.Poznajem neke ratne trudnice kojesu sanjale današnje šoping-centre,rafove pune hrane, kupovinufasunge do iznemoglosti... Danaskroz megasamoposluge prolazežmireći, kukaju jer su za ovu jesennajavljena nova poskupljenja,koliko li će koštati grah, hoće likrompir biti žara... a zima još nijeni počela...
OD SADA SAMO UŽINAAko nemate hljeba, jedite kolače – kazala je svojevremeno francuska carica Marija Antoaneta.Boljih savjeta nemaju ni naši vlastodršci. A mene samo jedno zanima: Šta ću za ručak?
PRIČAM TI PRIČU
Piše:
Džana Zimić
Nisam zaboravilacjelodnevno čekanje u
redu za vodu pod kišomgranata i snajpera... mnogi
i danas koriste ratnekanistere zbog redukcija.
Nisam zaboravila nivijetnamski bijeli keks iz
smeđih limenih kutija,“strašno dobar za razvoj
djeteta”...
Žale se i pijačari...Hranu, kažu, prodaju za badava,ali džaba. Narod ni za to nemapara. Marka k'o tepsija. Narodu ješpajz već decenijama prazan...Prije izvjesnog vremena na jednominternetskom forumu povela se vrlokonstruktivna rasprava o tomekako preživjeti tri dana sa 10 mara-ka. Ne zna se ko je gladni autorteme - da li neki neiskusni studentili tek prepredeni bh. penzionerkoji bi tako da glorificira svojeumijeće rastezanja jednocifrenogdnevnog budžetića.Bilo je tu raznih prijedloga, odonoga da gladuješ dva dana pa setrećeg najedeš ćevapa i pola kilebureka do onih da za te pare kupišpile, raskomadaš ga pa ima i zasupu i za pečenje iz rerne sa 2-3krompira, kupiš po komad nekogvoća-povrća... posudiš od komšijemalo brašna, šećera... Doručak pojedi sam, ručak podijelisa prijateljem, a večeru dajneprijatelju… - znači, dva obrokasu ti dovoljna.Ko nas to laže pričama o tome kakosu “Igre gladi” avanturistički film oapokaliptičnom svijetu budućnosti?
Pa apokalipsa već odavno traje,samo... jedni se bore za koru suhoghljeba, a drugi za kajmak. Brojkorisnika narodnih kuhinjakonstantno se povećava... Samo ihsalmonela, kažu, može reducirati.Godinama već u prvi mrakgledam ljude koji rovare po kon-tejnerima u potrazi za koricomhljeba ili svežnjem u koji samilos-ni spreme kakve nekvarljive
hrane... Skoro da se otimaju sapsima... Još malo pa će i oni početigristi... ne od bjesnila, već odpraznih trbuha.A možda su i sami krivi. Nekad se,recimo, sijalo, barem po saksijama.Ja se, evo, sjećam dvije paprike ijednog paradajza s balkona. Uh,kakva je to gozba bila! A pričaju mida su u davna vremena u Bosni iHercegovini dobro rađali i krompir,šljiva, jabuka... Žitna polja su pos-tojala. I vinogradi.
Ljudi su se, kažu, i stočarstvombavili, imali stoku, konje, goveda...Bilo je mesa, džemova, sokova...Danas oranica nema... A ni auto-htonog sjemena. Nema sela, skoroni gradova.Što se tiče bosanskih specijaliteta,kažu da su to roštilj, pečenje, pita...Najviše se ipak izvan kuće jedukifle, sendviči i pizza - na komad.Šta li su, onda, sogan-dolma,sarma, japrak, šiš-ćevap, pekmez,baklava, tufahija...- Ako nemate hljeba, jedite kolače –kazala je svojevremeno francuskacarica Marija Antoaneta. Boljih sav-jeta nemaju ni naši vlastodršci. Opetse najavljuju poskupljenja svega isvačega, što opet znači smanjivanjeplaća te još otkaza, a mene samojedno zanima: Šta ću za ručak?Neku konzervu? Zaleđeno?Kesicu? Ili ništa? Šta znaš... Moždaje bolje preskočiti i ručak. Barem ćubiti vitka, lijepa i zgodna.Od sada samo užina. I to pomogućnosti neka genetski modifi-cirana. Sa pesticidima, ta je najbol-ja - ni okusa, ni mirisa, al' neka ježeludac pun. Ko će slušati praznacrijeva...
22. august 2014. Spektar, broj 11 39
Doručak pojedi sam, ručakpodijeli sa prijateljem, a
večeru daj neprijatelju… -znači, dva obroka su
ti dovoljna...