sport 2 sporta - 2 poglavlje.pdf · Osoba koja primjenjuje testove kaže vam da na sva pitanja odgovarate ıto iskrenije i da æe rezultati testa pomoæi komisiji za selekciju u odreðivanju

KLJUÈNE RIJEÈI

» AMI» Cattellov 16 PF» faktorska analiza» hipoteza sklonosti» lakovjerno zakljuèivanje» liènost» model interakcije» model psihièkog zdravlja» meta-analiza» MMPI» multivarijatni pristup» osobina» osobina liènosti» osobine drugog reda» osobine prvog reda

» POMS» pona�anje odreðeno ulogom» primarne osobine» projektivne tehnike» psihièka jezgra» psihièki profil» psihièko stanje» Rorschach-ov test» skeptièno zakljuèivanje» sporta� s hendikepom» sporta� s tjelesnim o�teæenjem» �iljasti profil» Test tematske apercepcije (TAT)» tjelesno sposoban sporta�» tipiène reakcije» vanjske osobine

2.SPORTA�

ILIÈNOST

16 | DRUGO POGLAVLJE Sporta� i liènost

Zamislite sljedeæi scenarij. Nalazite se u grupi od pedeset sporta�a kojise natjeèu za jedno od petnaest mjesta u olimpijskoj odbojka�koj reprezen-taciji va�e zemlje. Prvog izluènog dana odvedeni ste u jednu prostoriju i odvas se tra�i da pristupite bateriji testova tipa papir-olovka koja traje tri sata.Osoba koja primjenjuje testove ka�e vam da na sva pitanja odgovarate �toiskrenije i da æe rezultati testa pomoæi komisiji za selekciju u odreðivanjuve�eg profila liènosti. Niste previ�e usredotoèeni na psihologijsko testira-nje jer znate da ste jedan od vrhunskih servera i obrambenih igraèa u zem-lji. Nakon nekoliko dana napornog treninga koji ste jako dobro odradili,trener vas je pozvao na stranu i rekao vam da neæete biti izabrani zaolimpijsku momèad. U suzama, pitate trenera kako je to moguæe buduæi daosjeæate da ste se odlièno pokazali na probi i da je va� nastup bio jednakodobar ili bolji od nastupa drugih sporta�a. Trener vam sa �aljenjem pri-opæava da va� profil liènosti, mjeren testovima koje ste rije�ili pokazuje davam nedostaje psihièke stabilnosti i agresivnosti koja je neophodna za natje-canje svjetskog ranga.

Takvo �to se zapravo i dogodilo (Ryan, 1976.), te se i dalje dogaða udrugim sportovima i drugim jednako kritiènim situacijama kao ne�to sas-vim uobièajeno (Davis, 1991.). Kad bi se iz psihologijskog testiranja mog-lo predvidjeti sportsko postignuæe, onda bi kori�tenje testova liènosti zamomèadsku selekciju imalo nekog smisla. Meðutim, ako se to ne mo�euèiniti s bar 90% toènosti, proces bi se mogao smatrati krajnje neetiènim.

Prouèavanje na koji je naèin liènost povezana sa sportskim aktivnosti-ma u mnogoèemu je najintrigantnije i najuzbudljivije podruèje psihologijesporta. Ruffer (1975., 1976a., 1976b.), je, na primjer, u popisu literaturenaveo 572 izvora originalnih istra�ivanja koja se bave odnosom izmeðuliènosti i sportskog postignuæa. Meðutim, posljednjih se godina interes zatakva istra�ivanja smanjio. Manji broj èlanaka se pojavio u èasopisima kao�to su Èasopis za psihologiju sporta i tjelovje�be (Journal of Sport andExercise Psychology), Meðunarodni èasopis psihologije sporta (Interna-tional Journal of Sport Psychology), Èasopis sportskog pona�anja (Jour-nal of Sport Behavior), Sportski psiholog (The Sport Psychologist) i Èaso-pis primijenjene psihologije sporta (Journal of Applied Sport Psychology).

Na osnovi velikog zanimanja za istra�ivanje liènosti moglo bi se doæido pogre�nog zakljuèka kako bi sada odnos izmeðu liènosti i sportskogpostignuæa trebao biti kristalno jasan. Na�alost, to nije tako. Ustvari, akobismo metodom sluèajnog izbora prouèili ne�to iz popisa literature koju jenaveo Ruffer, lako bismo mogli doæi do kontradiktornih zakljuèaka. Me-ðutim, zahvaljujuæi kritièkom oku mnogih sportskih psihologa, tijekomposljednjih deset godina razrije�eno je puno problema koji su muèili znanost.

Ovo poglavlje sagledava mnoge od tih problema i ispituje kakav jenapredak napravljen. Poèinje s temeljem liènosti, njenom strukturom, mje-renjem i razvojem. Zatim slijedi slikovit pregled odnosa liènost - postignuæe,te uvod u interakcijski pristup prouèavanju uèinaka liènosti na ljudsko po-na�anje i postignuæe.

DRUGO POGLAVLJE | 17Struktura liènosti

STRUKTURA LIÈNOSTIPojam liènosti je tako �irok da ga je te�ko precizno definirati. Bez obzira nato �to definicija stavlja na prvo mjesto, uvijek æe biti onih koji æe reæi da jeili pre�iroka ili preuska. Jedna definicija koje je izdr�ala test vremena jeona koju je predlo�io Allport (1937.), koji je rekao da je liènost �dinamiè-ka organizacija onih psihièkih sustava unutar pojedinca koji odreðuju nje-govo jedinstveno prilagoðavanje okolini� (str. 48.). Hollander (1971.) jedao sliènu, no jednostavniju definiciju kada je napisao da je liènost �uku-pan zbroj karakteristika pojedinca koji ga èini jedinstvenim� (str. 394.).Bez obzira na to koju definiciju izaberemo i Allport i Hollander se sla�u daje liènost svakog pojedinca jedinstvena.

Mo�da najbolji naèin da se razumije liènost jest da se pogleda njezinastruktura. Takvu strukturu je skicirao Hollander (1971.), a sportski psihologMartens (1975.) ju je prilagodio psihologiji sporta. Shematski izgled struk-ture prikazan je na Slici 2. 1. Dok je Hollander istaknuo temeljne pojmovestrukture liènosti, Martensu treba pripisati jedinstven naèin prikazivanjatih pojmova.

Kao �to je prikazano na Slici 2.1, liènost mo�emo podijeliti na triodvojene, ali meðusobno povezane razine. To su: (1) psihièka jezgra, (2)tipiène reakcije, i (3) pona�anja povezana s ulogom. Psihièka jezgra se (da-lje) prikazuje kao ne�to interno i po prirodi konzistentno, dok se tipiènereakcije i pona�anje povezano s ulogom smatraju kao ne�to eksterno i dinamièko.

Relativne uèinke socijalne okoline na te tri razine liènosti odra�avadebljina ili propusnost linija koje dijele svaku razinu od okoline. Propus-nost znaèi stupanj u kojem se mo�e prodrijeti kroz membranu koja dijelistrukturu. Na primjer, cjedilo koje se koristi za cijeðenje voæa jako je pro-pusno, dok je neki zid relativno nepropustan.

Slika 2.1Hollanderova ideja struktureliènosti. Iz: Edwin P.: Principlesand Methods of SocialPsychology, (Principi i metodesocijalne psihologije), 3. izdanje.Copyright © 1976. od OxfordUniversity Press, Inc. Prilagoðenos dopu�tenjem.


Kao �to se iz slike mo�e vidjeti, pona�anja povezana s ulogom je naj-osjetljivije na utjecaj okoline, dok je psihièka jezgra donekle izolirana odokoline.

Psihièka jezgra pojedinca èuva predod�bu o liènosti kao onakvoj kak-va ona ustvari jest. Ona ukljuèuje samopoimanje. Psihièka jezgra je sredi�-nji dio neèije liènosti, ona ukljuèuje osnovne stavove, vrijednosti, interesei motive. Ukratko, ona je �stvarno ja�.

Tipiène reakcije su uobièajen naèin na koji reagiramo na situacije uokolini. Na primjer, reagirajuæi na ne�to kao �to je frustracija, humor i ank-sioznost, osoba mo�e pokazivati tipiène manirizme. Tipiène reakcije sunauèeni modeli suoèavanja s okolinom. Ako osoba ne glumi ili je nestabil-ne liènosti, tipiène reakcije su valjan pokazatelj njezine psihièke jezgre.Ako osoba, na primjer, na sve vrste situacija u okolini reagira sa strahom inapeto�æu, mo�emo pouzdano zakljuèiti da je ta osoba anksiozna. Meðutim,ako zakljuèimo da je agresivna jer je, dok smo je jednom prilikom proma-trali, manifestirala agresivno pona�anje, tada mo�emo biti u krivu. Ta jeosoba mo�da u jednoj prilici izrazila agresiju zato �to je situacija bila takva(reagiranje na fizièki napad), ili se mo�da pretvarala.

Pona�anje povezano s ulogom je aspekt na�e liènosti najbli�i povr�i-ni. Mi smo anga�irani u pona�anje povezano s ulogom na naèin da ga prila-goðavamo percepciji svoje okoline. U skladu s tim, kako se mijenja okoli-na ili na�a percepcija te okoline, mijenja se i na�e pona�anje. To nisu tipi-ène reakcije, te nisu valjani pokazatelji psihièke jezgre. Zamislite sporta�akoji je uvr�ten u ragbi momèad vrhunskog sveuèili�ta. Predstavnici sveuèili�-ta pitaju trenera iz srednje �kole o liènosti tog sporta�a. Trener odgovara daje vrlo tih, vrijedan i ne voli prièati. Kada se isto pitanje uputilo djevojcitog sporta�a, ona je odgovorila da je on ustvari vrlo dru�tven, prodoran irazgovorljiv. Sigurno bismo se na�li na kliskom terenu ako bismo nekomepoku�ali �pri�iti� odreðenu crtu liènosti na temelju pona�anja koje je pove-zano s ulogom.

Za nastavak izlaganja bilo bi dobro razumjeti Hollanderovu strukturuliènosti. U mjerenju liènosti sporta�a �elimo doprijeti do stvarne osobe, ili,u Hollanderovim terminima, do psihièke jezgre. Iz Hollanderove struktureliènosti trebalo bi biti jasno da se to mo�e najbolje uèiniti na razini tipiènihreakcija. Psiholozi su dugo vremena poku�avali izravno mjeriti liènost,primjenom projektivnih tehnika kao �to je Test tematske apercepcije. Me-ðutim, kao �to æemo nauèiti, projektivni testovi imaju nisku pouzdanost ivaljanost. U skladu s tim, najèe�æe se koriste razne vrste upitnika. Me-ðutim, ne treba misliti da su upitnici li�eni problema.

Koncept Liènost pojedinca mo�e biti predstavljena natri razlièite razine. Najpovr�nija razina jest pona�anjepovezano s ulogom, dok je najdublja i najznaèajnijapsihièka jezgra. Psihièka jezgra najbolje se odra�ava utipiènim reakcijama.

Primjena Da bi razumio sporta�e, trener se ne smijedati zavarati pona�anjem povezanim s ulogom. Spor-ta� mo�e igrati ulogu �uobra�enka�, a ustvari je prili-èno nesiguran. Prouèite temeljito svoje sporta�e i ot-krijete kakvi oni ustvari jesu, duboko u svojoj psihièkojjezgri.

KONCEPT I PRIMJENA 2.1

DRUGO POGLAVLJE | 19

TEORIJE LIÈNOSTIU ovom æemo odjeljku razmotriti èetiri glavna teoretska pristupa

prouèavanju liènosti: psihodinamsku teoriju, teoriju socijalnog uèenja, hu-manistièku teoriju i teoriju osobina. Svaku æemo opisati u kratkim crtama.

PSIHODINAMSKE TEORIJE

Vjerojatno je najutjecajniji predstavnik psihodinamske teorije SigmundFreud (1933.). Meðutim, u godinama poslije Freuda brojni su teoretièaripsihoanalize predlo�ili izmjene njegove originalne teorije. Meðu neo-freudovcima su Carl Jung, Erich Fromm i Eric Erikson (Mischel, 1986.).Veæina neofreudovskih stajali�ta proiza�la je iz teoretièarevih osobnihiskustava steèenih za vrijeme psihoterapije s pacijentima.

Freudova psihodinamska teorija i njegova metoda lijeèenja poremeæajaliènosti prvenstveno se temelje na samoanalizi i ekstenzivnom klinièkompromatranju neurotièara. Dvije istaknute karakteristike psihodinamskogpristupa liènosti su stavljanje naglaska na dubinskom ispitivanju liènostikao cjeline, te isticanje nesvjesnih motiva.

S Freudova stajali�ta id, ego i superego èine trodjelnu strukturu liènosti.Id predstavlja nesvjesnu, instinktivnu jezgru liènosti; to znaèi da je id me-hanizam za tra�enje u�itka. Nasuprot tomu, ego predstavlja svjesni, logiè-ni, na realnost usmjeren aspekt liènosti. Superego predstavlja savjest pojed-inca, internalizirane moralne standarde dru�tva koje je liènost primila putemroditeljske kontrole i procesa socijalizacije. U osnovi, Freud je pretposta-vio da ego poma�e u rje�avanju konflikata izmeðu ida i superega. U tomsmislu, tri dijela psihièke strukture uvijek su u sukobu. Liènost pojedincaje ukupan zbroj dinamièkih sukoba izmeðu impulsa za zadovoljenje i in-hibicije tih impulsa (Mitschel, 1986.)

Prema Freudu, nesvjesni seksualni i agresivni instinkti osnovne suodrednice pona�anja pojedinca. Sportska agresija predstavlja potencijalniprimjer ovog pristupa. Kao �to æemo vidjeti kasnije teorija instinkta pru�ajedno obja�njenje fenomena nasilja u sportu.

Teorije liènosti


TEORIJA SOCIJALNOG UÈENJA

Sa stajali�ta teorije socijalnog uèenja, pona�anje nije samo funkcija nes-vjesnih motiva (kao kod psihoanalitièke teorije) ili predispozicija koje sumu u osnovi. Ljudsko je pona�anje prije funkcija socijalnog uèenja i snagesituacije. Pojedinac se pona�a u skladu s onim kako se nauèio pona�ati, jerje to u skladu s ogranièenjima okoline. Ako su uvjeti u okolini dobri, utje-caj osobina liènosti ili nesvjesnih motiva na pona�anje bit æe minimalan.

Postoji prièa o djeèaku koji je donio svoju ðaèku knji�icu svom ocu i�elio je znati je li njegov slab uspjeh rezultat naslijeða ili socijalne okoline.Za njegova oca u svakom sluèaju negativno. Iz perspektive teorije socijal-nog uèenja, meðutim, odgovor bi bio jasan � njegova socijalna okolina.Prema teoriji socijalnog uèenja, djetetov uspjeh i pona�anje funkcija sudjetetova iskustva i okoline.

Teorija socijalnog uèenja dolazi od teorije uèenja Clarka Hulla iz 1943.i biheviorizma B. F. Skinnera (1953.). Hullova podra�aj-reakcija teorijauèenja temelji se na laboratorijskim eksperimentima na �ivotinjama. Pre-ma podra�aj-reakcija teoriji pona�anje pojedinca u nekoj situaciji funkcijaje nauèenog iskustva. Drugi istra�ivaèi, kao �to su Miller i Dollard (Miller,1941.), Mischel (1986.), i Bandura (1977.), pro�irili su Hullove ideje okompleksnom ljudskom pona�anju.

Dva osnovna mehanizma pomoæu kojih osoba uèi jesu uèenje po mode-lu i socijalno potkrepljenje. Uèenje po modelu ili opona�anje odnosi se nafenomen uèenja pomoæu promatranja. Teorija socijalnog uèenja AlbertaBandure prvenstveno se temelji na tom va�nom pojmu. Prema Banduri,pona�anje se najbolje mo�e objasniti kao funkcija uèenja putem promatranja.Socijalno potkrepljenje se temelji na ideji da je vjerojatnije da æe se pono-viti ona pona�anja koja su bila nagraðena. Martens (1975.) je definiraosocijalno potkrepljenje kao verbalnu i neverbalnu komunikaciju koja seodvija izmeðu dva pojedinca, a koja mo�e poveæati snagu reakcije.

Igraè juniorske ragbi lige vidi na televiziji da profesionalni sporta�ièesto uspijevaju zastra�iti voðe navale i napadaèe agresivnim i èvrstim ba-canjem u noge. Koristeæi profesionalnog sporta�a kao svoj model, on poku�a-va primijeniti tu taktiku u svojoj juniorskoj momèadi i nagraðen je trene-rovim tap�anjem po ramenu. Ovaj primjer ilustrira kako mladi sporta�, putemuèenja po modelu i socijalnog potkrepljenja, razvija upitno pona�anje.

HUMANISTIÈKA TEORIJA

Glavni predstavnici humanistièke teorije liènosti su Carl Rogers i Abra-ham Maslow (Ewen, 1984.; Smith i Vetter, 1991.). Suprotno Freudovu pe-simizmu, Rogers i Maslow govore kako je ljudska priroda sama po sebizdrava i konstruktivna. U sredi�tu humanistièke teorije liènosti je pojamsamoaktualizacije. Ljudski organizam posjeduje uroðeni nagon ili tenden-ciju da se pobolj�ava, (da) ostvari svoje moguænosti i da se pona�a na naèinkoji æe mu omoguæiti da postane samoispunjena i bolja osoba. U razvojuliènosti, od kritiène je va�nosti otvorenost za iskustva koja oblikuju liènost.Samoaktualizacija je neprekidan proces tra�enja sukladnosti izmeðu svog


iskustva i pojma o sebi. Rogersov utjecaj na razvoj humanistièke teorijeliènosti je velik zbog njegove metode psihoterapije koja je nedirektivna iusmjerena na klijenta. Terapeut ne poku�ava klijentu nametnuti svoje vri-jednosti; umjesto toga mu poma�e da pronaðe svoje rje�enje problema.Nadalje, terapeut je prihvaæajuæi, empatièan, iskren i prema klijentu izra�avabezuvjetno pozitivan stav. Maslowljev doprinos humanistièkoj teoriji je urazvoju hijerarhijskog modela motiva koji se temelji na ideji hijerarhijepotreba. Za Maslowa je krajnji cilj èitavog ljudskog iskustva samoaktua-lizacija, ali da bi to ostvarila, osoba prije treba zadovoljiti ni�e potrebe.

TEORIJE OSOBINA LIÈNOSTI

Temeljno stajali�te teorije osobina ili faktora liènosti mo�e se opisati u ter-minima osobina koje ima pojedinac. Te se osobine smatraju sinonimima zasklonost da se djeluje na odreðeni naèin. Smatra se da su osobine stabilne,trajne i dosljedne u mnogim razlièitim situacijama. Na primjer, za osobekoje imaju izra�enu potrebu za postizanjem uspjeha, mo�e se oèekivati dasu u mnogim situacijama sklone manifestirati asertivnost i natjecateljskiduh. Sklonost odreðenoj osobini ne znaèi da æe taj pojedinac uvijek reagi-rati na takav naèin, veæ za to postoji odreðena vjerojatnost.

Meðu najvatrenijim zagovornicima osobina liènosti su psiholozi kaonpr. Gordon Allport, Raymond Cattell i Hans Eysenck. Cattell (Cattell,Eber i Tatsuoka, 1980.) tvrdi da je uspje�no odredio �esnaest razlièitih inezavisnih primarnih osobina liènosti za koje vjeruje da opisuju liènost.Koristeæi slièan pristup, engleski psiholozi (Eysenck i Eysenck, 1968.)usmjerili su se na dimenzije liènosti neuroticizam-stabilnost i introverzija-ekstraverzija.

Buduæi da pristup osobina liènosti koji iznosi ideju stabilnih, doneklegenetski utemeljenih osobina, vrijeða teoretièare socijalnog uèenja, va�noje istaknuti da Cattell nikad nije ignorirao va�nost okoline. Cattell (1965.)vjeruje da su tipiène reakcije funkcija i situacije (okoline) i osobnih sklo-nosti. To se mo�e vidjeti iz njegove formule, R=f(S � L), gdje je R = reakci-ja, S = situacija, a L = liènost. To otkriæe mo�e djelovati iznenaðujuæezagovornicima teorije socijalnog uèenja koji se suprotstavljaju teoriji oso-bina zato �to ona ne uzima u obzir okolinu.

Snaga teorije osobina liènosti je u tome �to omoguæuje lagano i objek-tivno mjerenje liènosti putem primjene upitnika. Ako se mo�e prikazati daskupina osobina mo�e precizno opisati psihièki profil osobe, onda je tosigurno superiorno u odnosu na psihoanalitièki pristup, u kojem se o liènostizakljuèuje putem manje objektivnih tehnika.

Teorije liènosti

Koncept Èetiri osnovna pristupa obja�njenju feno-mena liènosti su psihodinamski, socijalno uèenje, hu-manistièki i teorija osobina liènosti.

Primjena U poku�aju da se na osnovi liènosti objas-ni pona�anje, va�no je uoèiti stupanj prihvaæanja jed-nog teorijskog pristupa spram drugog. Sustav vjero-vanja nastavnika ili trenera utjecat æe na odnos spor-ta�-trener.



I obratno, slabost pristupa osobina liènosti jest ta da joj se mo�e do-goditi da ne uzme u obzir cjelinu liènosti buduæi da je liènost predstavljenaskupinom specifiènih osobina.

MJERENJE LIÈNOSTIU ovom æemo odjeljku navesti i ukratko prikazati razlièite tehnike koje sekoriste za procjenu liènosti. Potrebno je naglasiti da su razlièite metodeprocjene liènosti u uskoj vezi s osnovnim teorijama liènosti o kojima smoupravo govorili. Na primjer, projektivni testovi, kao �to je Rorschachovtest mrlja u uskoj su vezi s psihoanalitièkom teorijom liènosti. Isto tako,razlièiti inventari liènosti tipa papir-olovka povezani su s teorijama osobi-na liènosti. U ovom kratkom pregledu tehnika za mjerenje liènosti èitateljbi trebao biti svjestan toga da mnoga pitanja koja se odnose na procjenuliènosti ostaju nerije�ena. Metode koje ovdje navodimo nisu savr�ene, nitise psiholozi sla�u oko znaèenja rezultata nekog odreðenog testa.

Cofer i Johnson (1960.) ustanovili su tri osnovne kategorije mjernihtehnika. To su (1) ljestvice procjene, (2) nestrukturirane projektivne tehni-ke i (3) upitnici. Sada æemo prikazati svaku od te tri kategorije, uz posebannaglasak na upitnike. Metoda upitnika se istièe zbog svoje dokazane ob-jektivnosti, valjanosti i pouzdanosti (Whiting, Hardman, Hendry i Jones,1973.). Nadalje, to je mjerna tehnika koju sportski psiholozi u dana�njevrijeme najvi�e koriste.

LJESTVICE PROCJENE

Za ljestvice procjene karakteristièno je da ukljuèuju jednog ili vi�e procje-nitelja, od kojih se tra�i da promatraju pojedinca u nekoj situaciji. Procje-nitelj, u svrhu maksimalne objektivnosti, koristi prethodno napravljenuljestvicu ili kontrolnu listu (èek listu, nap. prev.). Obièno, ako se kontrolnalista pravilno koristi i ako su procjenitelji dobro uvje�bani, rezultati mogubiti prilièno pouzdani i objektivni.

Dvije tipiène situacije kod kojih se primjenjuje procjena liènosti suintervju i promatranje postignuæa. Kod intervjua, procjenitelj postavlja ispi-taniku brojna otvorena i specifièna pitanja koja su napravljena da odredeosobine liènosti i opæi dojam. Opæenito, da bi se dobio dojam o motivimakoji su u pozadini (jezgra liènosti), potrebno je nekoliko intervjua. Ako seintervju vodi pravilno, pa�ljivo i sistematski, rezultati mogu biti pouzdanii valjani. Meðutim, puno toga ovisi o vje�tini i osjetljivosti osobe koja vodiintervju.

Promatranje ispitanika u situaciji izvoðenja odreðene djelatnosti drugaje vrsta sustava procjene kori�tenog za dobivanje informacija o liènosti.Kao i kod intervjua, procjena mo�e biti uèinkovita ako je kontrolna listakoja se koristi dobro osmi�ljena i planirana, te ako je procjenitelj dobrouvje�ban. Uobièajeno je da za procjenu liènosti kontrolna lista sadr�i speci-fiène osobine i pona�anja koja procjenitelj nastoji vidjeti. Te osobine, kadase uoèe, procjenjuju se s obzirom na snagu i jasnoæu.


NESTRUKTURIRANE PROJEKTIVNE TEHNIKE

Prethodno spomenuta metoda procjene opæenito se koristi za dobivanjepodataka o osobinama liènosti, iako se u mnogim sluèajevima trebaju uzetiu obzir motivi koji su u pozadini. Projektivne tehnike se takoðer mogukoristiti da se identificiraju osobine, ali one se opæenito koriste za dobiva-nje informacija o motivima koji su u pozadini. Projektivne tehnike dopu�tajuispitaniku da kroz nestrukturiran zadatak izrazi svoje unutarnje osjeæaje imotive. Te se nestrukturirane tehnike prvenstveno koriste u klinièkoj psi-hologiji i u neku ruku su sinonim za psihoanalitièke pristupe obja�njenjuliènosti. Pretpostavka na kojoj se temelje nestrukturirane testovne situacijejest da ako ispitanik vidi da nema toènog i netoènog odgovora, prije æe seotvoriti i biti iskren u svojim odgovorima.

Razvijeno je nekoliko vrsta nestrukturiranih testova. Meðu njima jeRorschachov test (Sarason, 1954.), Test tematske apercepcije (Tompkins,1947.), Test nedovr�enih reèenica (Holsopple i Miale, 1954.) i Test kuæa-drvo-èovjek (Buck, 1948.). Mi æemo ovdje govoriti samo o Rorschachovu(takoðer poznatom kao �test mrlja�) i Testu tematske apercepcije (TAT).Test mrlja i TAT su najèe�æe kori�teni projektivni testovi.

Rorschachov testHerman Rorschach, �vicarski psihijatar, bio je prvi koji je u prouèavanjuliènosti primijenio mrlje tinte (Fredenburgh, 1971.). Rorschachov test jeuveden 1921. g. i ostao je najpoznatiji od svih projektivnih testovnih sred-stava. Testovni se materijal sastoji od deset predlo�aka (karata). Svakipredlo�ak ima na sebi mrlju tinte, koja je simetrièna i intrigantna. Neke odkarata su samo crno-bijele, dok druge imaju mrlje boje ili su gotovo èitaveu boji. Karte se ispitaniku prikazuju jedna po jedna prema unaprijed odre-ðenom redoslijedu. Kad mu se karta prika�e, ohrabruje ga se da ka�e �to nanjoj vidi. Ispitivaè doslovno bilje�i ono �to osoba o svakoj slici ka�e, tebilje�i svaku spontanu primjedbu, emocionalnu reakciju ili nepredviðenopona�anje. Nakon �to su sve karte pregledane, ispitivaè sustavno postavljapitanja koja se odnose na asocijacije koje su izreèene uz svaku kartu.

Kada se radi o procjeni liènosti sporta�a Rorschachov test nije u �irokojprimjeni od strane sportskih psihologa. Rana istra�ivanja njegove primjeneupuæuju na manjak objektivnosti, pouzdanosti i valjanosti (Ryan, 1981.).No istra�ivanja koja su provedena posljednjih petnaest do dvadeset godinasna�no opovrgavaju te rane zakljuèke. Weiner (1994.) navodi da je testpsihometrijski èvrst, s moguæno�æu provjere retest pouzdanosti, te krite-rijske i konstruktne valjanosti. Meðutim, u cilju dobivanja pouzdanih i toènihrezultata test zahtijeva iznimno uvje�bane klinièare. Po�eljno je koristitiRorschachov test u istra�ivanju koje ukljuèuje sporta�e, ali samo ako gaprimjenjuje dobro uvje�ban psiholog.

Test tematske apercepcijeTest tematske apercepcije razvili su Henry Murray i sur. 1943. godine naPsiholo�koj klinici Sveuèili�ta Harvard, a gotovo je u jednako �irokoj primje-ni kao i Rorschachov test. TAT se sastoji od devetnaest karata koje sadr�e

Mjerenje liènosti


slike na kojima su neodreðene situacije, te jednu praznu kartu. Ispitanikase potièe da o svakoj slici izmisli prièu. Nasuprot nejasnim mrljama kodRorschachova testa, slike TAT-a su dosta jasne i pune �ivota. Na primjer,spol likova na slici i njihov izraz lica opæenito se mogu identificirati. Vjerujese da æe osoba, dok prièa o likovima i predmetima na slici, iznijeti ili projici-rati va�ne aspekte svoje liènosti, bilo da se radi o isprièanoj ili napisanoj prièi.

Kao i Rorschachov test, i TAT nije u �irokoj primjeni za mjerenje liènos-ti sporta�a. To ne znaèi da se ne bi trebao koristiti, meðutim, valjanost ipouzdanost jako ovise o vje�tini i uvje�banosti osobe koja primjenjuje testi interpretira rezultate.

STRUKTURIRANI UPITNICI

Strukturirani upitnik je test tipa papir-olovka, u kojem osoba odgovara ilina naèin toèno-netoèno ilina skali Likertova tipa. Tipièna èestica sa skalaLikertova tipa odgovora ilustrirana je u sljedeæem primjeru:

Kada se radi o sportu, kako natjecanje napreduje dogaðami se da postajem jako napet i anksiozan.POTPUNO NETOÈNO POTPUNO TOÈNO

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Ima puno razlièitih vrsta upitnika liènosti. Neki su napravljeni za primjenuna psihijatrijskim pacijentima, dok su drugi namijenjeni normalnim poje-dincima. Opæenito, vjeruje se da se primjenom tih upitnika identificirajuodreðene karakteristike ili osobine liènosti. Odabrali smo tri upitnika kojaæemo ukratko opisati, a koja se �iroko primjenjuju i spominju u literaturi opsihologiji sporta. Za potpuniji uvid u raspolo�ive inventare liènosti, kao ipsihologijske inventare opæenito, èitatelja upuæujemo na Ostrowa (1996.).

Minnesota multifazièni inventar liènostiMinnesota multifazièni inventar liènosti (MMPI) pojavio se u ranim1940-ima kao nova vrsta psihometrijskog oruða za procjenu liènosti. Kakobi omoguæio objektivnu procjenu nekih glavnih karakteristika liènosti kojeometaju osobnu i socijalnu prilagodbu osoba s psihièkim poremeæajima.Originalno je razvijeno devet ljestvica za klinièku primjenu i imenovanesu s obzirom na abnormalna stanja na temelju kojih su i konstruirane. Sadatest sadr�i dvanaest ljestvica i one su: hipohondrija (Hs), depresija (D),histerija (Hy), psihopatske devijacije (Pd), maskulinost-femininost (Mf),paranoja (Pa), psihastenija (Pt), shizofrenija (Sc), hipomanija (Ma), ljestvicalaganja (L), valjanosti (F), te korekcije (K). Test je napravljen za ispitanikeod �esnaest godina nadalje, koji imaju zavr�eno najmanje �est razreda �kole.Iako je test konstruiran za ispitivanje osoba sa psihièkim poremeæajima,mo�e i primjenjuje se i na normalnim pojedincima (Dahlstrom i Walsh,1960.; Hathaway i McKinley, 1967.).

Cattellov upitnik �esnaest faktora liènostiMo�da najsofisticiraniji upitnik liènosti tipa papir-olovka je Upitnik 16faktora liènosti (16PF) koji je napravio i testirao Cattell (1973.). Cattell je


u svojoj studiji liènosti primijenio metodu faktorske analize èvrsto vjeru-juæi da njegov upitnik mjeri �esnaest primarnih osobina ili faktore liènostiprvog reda. Postupak faktorske analize omoguæuje istra�ivaèu da identi-ficira glavne faktore koji su povezani s odreðenim upitnikom. Cattell i sur.proveli su opse�no istra�ivanje koje je trajalo èetrdeset godina kako bi pro-na�li potvrdu i dokaz za te izvorne osobine (Cattell, Eber i Tatsuoka, 1980.).

Nadalje, Cattell je vjerovao da se �esnaest izvornih osobina mo�e svestina èetiri osobine drugog reda ili povr�inske osobine. Povr�inske osobineintroverzija-ekstraverzija, anksioznost, realistiènost i neovisnost predstav-ljaju skupinu od nekoliko izvornih osobina i povezane su s nauèenim po-na�anjem (Fredenburgh, 1971.). Tako mo�emo zakljuèiti da su faktoridrugog reda nauèeni, dok su primarni faktori (izvorne osobine) temeljnastruktura liènosti.

Inventar motivacije sporta�a(Athletic Motivation Inventory � AMI)Inventar motivacije sporta�a razvili su Thomas Tutko, Bruce Ogilvie iLeeland Lyon u Institutu za prouèavanje motivacije sporta�a na Dr�avnomkoled�u San Jose (Tutko i Richards, 1971., 1972.). Prema autorima, AMImjeri brojne osobine liènosti koje su povezane s visokim sportskimpostignuæem: nagon, agresiju, odluènost, odgovornost, voðenje, sa-mopouzdanost, emocionalnu kontrolu, psihièku stabilnost, spremnost zapoduèavanje, razvoj svijesti i povjerenje.

Pouzdanost i valjanost instrumenta ispitali su Rushall (1973.), Corbin(1977.) i Martens (1975.). Meðutim, Tutko i Richards (1972.) ka�u da jetestirano na tisuæe sporta�a, te da se AMI prvotno temeljio na 16PF-u i Jack-sonovoj formi za istra�ivanje liènosti (Ogilvie, Johnsgard i Tutko, 1971.).

Vjerojatno sportski psiholozi nisu toliko zabrinuti za to je li test vi�eili manje pouzdan od ostalih inventara liènosti, veæ za to mo�e li se po-moæu njega predvidjeti uspjeh sporta�a. Nikada nitko nije postavio slièanzahtjev prema nekom drugom istaknutom inventaru liènosti.

Istra�ivanje koje je proveo Davis (1991.) podr�ava to stajali�te. Davisje prouèavao odnos izmeðu subljestvica AMI-a i psihièke snage s 649 hoke-ja�a, koji su imali osobine koje su potrebne za ulaz u Nacionalnu hokeja�-ku ligu (NHL). Kriterijska mjera psihièke snage temeljena je na procjeniigre na ledu NHL kandidata. Rezultati pokazuju da je manje od 4% vari-jance u poretku pretendenata obja�njeno pomoæu rezultata na AMI (r=.20).Taj rezultat pokazuje da je AMI slab prediktor psihièke snage hokeja�a.

Mjerenje liènosti

Koncept Za mjerenje osobina liènosti sporta�a na ra-spolaganju je veliki broj strukturiranih inventara liènos-ti. Svaki od tih inventara ili upitnika napravljen je saspecifiènim ciljem, te namijenjen odreðenoj vrsti ispi-tanika. Upitnik treba biti pa�ljivo odabran.

Primjena U terminima pouzdanosti i valjanosti, go-tovo da i nema sumnje da je Cattellov 16PF najboljiupitnik za mjerenje liènosti sporta�a. Kada koristite tajupitnik savjetujte se sa sportskim psihologom svojemomèadi, svojim �kolskim psihologom ili drugimuvje�banim struènjacima radi pravilne primjene upit-nika i interpretacije rezultata.



RASPRAVA LAKOVJERNOSTNASUPROT SKEPTIÈNOSTIPrije nekoliko je godina, Morgan (1980a.) objavio èlanak pod naslovom�Sportska personologija: Rasprava lakovjernost-skeptiènost u perspektivi.�U tom èlanku Morgan obja�njava da je puno sportskih psihologa u pitanjuvjerovanja istra�ivanjima liènosti, na suprotnim stranama. Na jednoj straninekoliko istra�ivaèa vjeruje da se iz profila liènosti temeljenog na osobi-nama koje su dobivene mjerenjem mo�e napraviti sigurna i toèna progno-za. Predstavnike takvog stajali�ta smatraju po prirodi lakovjernima i onisu opæenito voljni koristiti rezultate testiranja liènosti u predviðanju uspje-ha sporta�a. S druge strane su sportski psiholozi koji su skloni skepsi, te upredviðanju sportskog uspjeha, minimiziraju vrijednost procjene liènosti.

Dok u literaturi veæ godinama izmeðu lakovjernih i skeptiènih bjesnirasprava o istra�ivanju u psihologiji sporta, èini se jasnim da to nema nekukorisnu svrhu. Ustvari, time se nije postiglo puno vi�e osim daljnje polari-zacije mi�ljenja izmeðu ta dva tabora. Liènost nije sna�an prediktor sports-kog postignuæa, ali jest prediktor. Na temelju onoga �to znamo o liènosti,nerazumno je oèekivati visoku korelaciju izmeðu osobina liènosti i fizièkevje�tine. Liènost pojedinca trebala bi se sagledati kao samo jedan faktorkoji mo�e pridonijeti sportskom uspjehu.

LIÈNOST I SPORTSKO POSTIGNUÆEOd 1960. g. napravljeno je nekoliko sveobuhvatnih pregleda literature dabi se razjasnio odnos izmeðu liènosti i sportskog postignuæa (Cofer iJohnson, 1960.; Cooper, 1969.; Hardman, 1973.; Ogilvie, 1968., 1976.;

Treneri takoðer pokazujuzanimljive stilove liènosti.

Dobrotom Sportskih informacijaDr�avnog sveuèili�ta Ball.


Morgan 1980b.). Od svih navedenih Morganov je pregled pru�io najobuh-vatniju obradu ovog problema. Iako nije u potpunosti zagovarao lakovjer-no stajali�te, Morgan je naveo da literatura pokazuje na dosljedan odnosizmeðu liènosti i sportskog postignuæa kada su (a) uklonjene razlièitosti i(b) podaci analizirani kori�tenjem multivarijatnog pristupa. Mulivarijatnipristup se koristi kada se multiple mjere liènosti analiziraju istovremeno, ane odijeljeno. Buduæi da je liènost multifacetna i slo�ena, prikladno je dasu statistièke metode koje se koriste takoðer slo�ene. Iako je dobro imati naumu da je odnos izmeðu sportskog postignuæa i liènosti daleko od kristalnojasnog, izgleda da je jednako tako moguæe izvesti odreðene zakljuèke. Uodjeljku koji slijedi poku�at æemo sintetizirati neka istra�ivanja i ponuditineke opæe zakljuèke.

SPORTA�I NASUPROT NESPORTA�IMA

Sporta�i se razlikuju od nesporta�a u mnogim osobinama liènosti (Geron,Furst i Rotstein, 1986.). Uvijek se raspravlja o tome tko je tu u prednosti.Schurr, Ashley i Joy (1977.) jasno su pokazali da su sporta�i koji sudjelujuu momèadskim i individualnim sportovima neovisniji, objektivniji i manjeanksiozni od nesporta�a. Iz Hardmanova pregleda (1973.) takoðer je jasnoda su sporta�i èesto inteligentniji od prosjeka. Nadalje, Cooper (1969.)opisuje sporta�e kao samouvjerenije, sposobnije i socijalno otvorenije odnesporta�a. To potvrðuju i zakljuèci Morgana i (1980b.) i Kanea (1976.) dasu sporta�i u osnovi ekstravertirani i niske anksioznosti.

U nekoliko novijih istra�ivanja napravljene su brojne usporedbe izmeðurezultata sporta�a na razlièitim psiholo�kim i testovima liènosti i rezultatadobivenih na normativnim grupama. Na primjer, ako napravimo uspored-bu objavljenih normativnih podatka s rezultatom profesionalnih kauboja,razlika upuæuje na to da su oni skloni biti �ustri, emocionalno suzdr�ani,

John McEnroe je dominirao umu�kom profesionalnom tenisu u1980-ima kroz superiornuvje�tinu i hirovitu liènost. Uzzahvalnost Sportskiminformacijama Dr�avnogsveuèili�ta u Kansasu.

Liènost i sportsko postignuæe


otvoreni, samodovoljni, realistièni i praktièni (McGill, Hall, Ratliff i Moss,1986.). U usporedbi s normalnom grupom, vrhunski alpinisti manifestirajunisku anksioznost, emocionalnu suzdr�anost, nizak superego, te visokurazinu potrebe za tra�enjem podra�aja (Magni, Rupolo, Simini, DeLeo iRampazzo, 1985.; Robinson, 1985.).

Dok nalaz podr�ava zakljuèak da se sporta�i razlikuju od nesporta�a umnogim osobinama liènosti, pojavljuje se problem u definiranju po èemuje netko sporta�. U istra�ivanju Schurra i sur. (1977.), sporta� se definirakao osoba koja sudjeluje u sveuèili�nom meðufakultetskom sportskom pro-gramu. To bi trebao biti dobar kriterij. Meðutim, taj klasifikacijski sustavnije jednostrano prihvaæen od strane istra�ivaèa. Neka istra�ivanja, naprimjer, klasificirala su sudionike internih i klupskih sportova kao sporta�e.Druga su zahtijevala da sudionici, da bi se smatrali sporta�ima dobiju na-gradu, kao �to su kolajne. Sve dok se ne prihvati neki jedinstveni sustav,uvijek æe biti te�ko usporeðivati rezultate jedne studije s rezultatima nekedruge.

Koncept Opæenito uzev�i, sporta�i se razlikuju odnesporta�a u mnogim osobinama liènosti. Na primjer,mo�e se dokazati da su sporta�i neovisniji, objektivnijii ekstravertiraniji od nesporta�a, te manje anksiozni.

Primjena Kao trener, mo�ete od svojih sporta�a oèeki-vati da opæenito imaju jaèe izra�ene osobine kao �to su

neovisnost, ekstraverzija i samopouzdanost, te ni�uanksioznost nego nesporta�i. No na temelju tih osobi-na se ne mogu rangirati sporta�i ili donijeti odluka osastavu momèadi. Statistièka povezanost (èesto mala)ne daje uzroèno-posljedièni odnos.


KAKO BAVLJENJE SPORTOM DJELUJE NA LIÈNOST

Jesu li navedene razlike u dimenzijama liènosti ekstraverzije i stabilnosti(anksioznosti) izmeðu sporta�a i nesporta�a takve zbog iskustva sporta�a(uèenja), ili zbog prirodnog procesa selekcije u kojem pojedinac koji imaodreðene osobine liènosti naginje sportu? Mo�da nikada neæemo ni znatipravi odgovor na to pitanje, meðutim, podaci najèe�æe podr�avaju ge-netsku ili hipotezu gravitiranja sklonosti (Morgan, 1974.). Pojedinac kojiima stabilnu, ekstravertiranu liènost sklon je sportskim do�ivljajima. Kakose odvija, proces natjecanja odnosi sve osim najstrastvenijih natjecatelja,ostaju oni koji posjeduju najvi�u razinu ekstraverzije i stabilnosti. To semo�e opisati kao vrsta sportskog darvinizma (opstanak najsposobnijih).Neke od studija koje podr�avaju model gravitiranja su one Yanade i Hirate(1970.) i Rushalla (1970a.).

Meðutim, valjanost sklonosti ne iskljuèuje moguænost da bavljenjesportom mo�e pospje�iti razvoj liènosti. U skladu s tim, Tattersfield je(1971.) dao longitudinalne podatke o tome da bavljenje sportom prije dobizrelosti ima razvojne efekte na liènost. Tattersfield (1971.) je posebno pro-matrao profile liènosti djeèaka koji su sudjelovali u plivaèkom programusvoje dobne skupine tijekom petogodi�njeg razdoblja treninga. Kod djeèa-ka je za to vrijeme primijeæena znaèajna promjena prema veæoj ekstraver-ziji, stabilnosti i ovisnosti. Iz perspektive obrazovanja, svi osim faktoraovisnosti mogli bi se smatrati pozitivnim.


SPORTSKI TIP LIÈNOSTI

Mogu li se profili liènosti sporta�a jednog sporta pouzdano razluèiti odonih drugog sporta? S bodibilderima je napravljen mo�da prvi pravi poku�ajda se odgovori na to pitanje. Na primjer, istra�ivanje koje je proveo Henry(1941.), Thune (1949.) i Harlow (1951.), govori da bodibilderi pate od os-jeæaja neadekvatne maskulinosti, te su pretjerano zabrinuti za zdravlje,izgraðivanje tijela i mu�ke linije. Meðutim, studija Thirera i Greera (1981.),baca sumnju na te rane stereotipe. U dobro koncipiranoj i kontroliranojstudiji, autori zakljuèuju da su prosjeèni i natjecateljski bodibilderi visokiu motivaciji za postignuæem i otpornosti na promjene, ali relativno nor-malni u svi ostalim mjerenim osobinama. Nisu na�li potkrepljenje za pret-hodne generalizacije i negativne stereotipe koji se ponekad ve�u uz bodi-bildere.

Kroll i Crenshaw (1970.) izvijestili su o studiji u kojoj su, na temeljuCattellova 16PF-a usporeðivali vrhunske ragbija�e, hrvaèe, gimnastièare ikaratiste. Rezultati su pokazali da se u profilima liènosti ragbija�a i hrvaèa,s jedne, i gimnastièara i karatista, s druge strane, javlja znaèajna razlika.Hrvaèi i ragbija�i imaju sliène profile, dok se gimnastièari i karatisti raz-likuju meðusobno, kao i od hrvaèa i ragbija�a.

Slièno tome, Singer je (1969.) uoèio da se sporta�i koji se bave bejz-bolom, koji je kolektivni sport, znaèajno razlikuju od tenisaèa (individu-alni sport) u nekoliko varijabli liènosti. Tenisaèi su, u odnosu na bejzbo-la�e, postigli osobito visok rezultat na �elji za najboljim postignuæem, �eljiza voðenjem i sposobnosti za analiziranje drugih, ali su bili manje spremniprihvatiti poraz.

Schurr, Ashley i Joy (1977.) u svom znaèajnom istra�ivanju, jasno supokazali da postoje razlike u profilima liènosti izmeðu igraèa iz momèad-skog i individualnog sporta, te izmeðu igraèa iz sportova koji su direktni(protivnièki igraèi su u direktnom kontaktu) i paralelnih. Kod sporta�a kojise bave momèadskim sportom uoèeno je da su anksiozniji, ovisniji, ek-stravertiraniji i �ustro-objektivni, ali manje senzibilno-ma�toviti od sporta�akoji se bave individualnim sportom. Sporta�i direktnih sportova (ko�arka,nogomet, ragbi, itd.) percipiraju se kao neovisniji i s manjom snagom egaod sporta�a iz paralelnih sportova (odbojka, bejzbol, itd.).

Clingman i Hilliard su (1987.) ispitivali karakteristike liènosti naj-upornijih i prona�li su da se znaèajno razlikuju od populacijske norme uosobinama postignuæa, agresivnosti, autonomije, dominantnosti, ustrajnosti,


Koncept Sporta�i naginju veæoj ekstraverziji, neovis-nosti i samopouzdanju od nesporta�a zbog procesa �pri-rodne selekcije�, a ne zbog uèenja. Pojedinci koji poka-zuju odreðene osobine liènosti gravitiraju sportu. Va�naiznimka od tog principa javlja se u godinama formira-nja, prije nego �to mladi sporta�i dosegnu zrelost.Tijekom ranih godina sazrijevanja, iskustvo mladogsporta�a presudno je u oblikovanju pozitivnih osobinaliènosti kao �to je samopouzdanost i neovisnost.

Primjena Treneri i uèitelji koji rade s djeèacima idjevojèicama moraju paziti da iskustvo mladih sporta�abude pozitivno. Sportski program koji je napravljen zamlade treba staviti naglasak na razvoj do�ivljaja vlas-tite vrijednosti, samopouzdanja i neovisnosti, a pob-jedu staviti na drugo mjesto po va�nosti. Pobjeda nesmije biti va�nija od potreba djeèaka i djevojèica.



izbjegavanje povreðivanja drugih i zabavi. Najuporniji su trkaèi, plivaèi,biciklisti i triatlonci, koji su posveæeni aktivnostima kod kojih je va�naizdr�ljivost. Sve dok ne dobijemo drugaèije podatke, oèekujemo da bi senajuporniji s obzirom na odreðene osobine liènosti trebali razlikovati i odsporta�a u drugim sportovima.Literatura pokazuje da se sporta� u jednom èesto razlikuje u profilu i tipuliènosti od sporta�a u nekom drugom sportu (Franken, Hill i Kierstead,1994.). Na primjer, èini se da ima smisla oèekivati da ragbija� bude agre-sivniji, anksiozniji, te da ima veæu toleranciju na bol od tenisaèa ili igraèagolfa. Meðutim, treba jo� jednom naglasiti da se mladi sporta�i ne mogukategorizirati u odreðeni sport na temelju profila liènosti.

POZICIJA IGRAÈA I PROFIL LIÈNOSTI

U pro�lom smo odjeljku govorili o razlikama u liènosti izmeðu sporta�a izrazlièitih sportova. Zakljuèili smo da u mnogim okolnostima postoje jasnerazlike izmeðu profila liènosti sporta�a iz razlièitih sportova. Analognotome mo�emo postaviti pitanje manifestiraju li sporta�i koji treniraju istisport razlièite profile liènosti, ovisno o svojoj poziciji u momèadi.

Posljednjih godina do�ivljavamo eru specijalizacije u momèadskomsportu. U bejzbolu se vanjski obrambeni igraèi postavljaju s obzirom na tojesu li lijevo- ili desnoruki. U ragbiju napadaèi i obrana rijetko dolaze umeðusobni kontakt. U odbojci, smeèeri i dodavaèi imaju specijaliziraneuloge koje odreðuju vrstu obrambenog ili napadaèkog zadatka koju ispu-njavaju. Slièan tip specijalizacije mo�e se vidjeti u veæini drugih momèad-skih sportova.

Iako se èini da bi ovo podruèje istra�ivanja trebalo biti zanimljivotrenerima i sporta�ima, o tome ima malo izvje�taja. Cox je (1987a.) posta-vio sljedeæe pitanje koje se odnosi na odbojku: Da li blokeri, smeèeri iserveri pokazuju razlièite psiholo�ke profile s obzirom na razlièite zadatkekoje obavljaju. U istra�ivanju je sudjelovalo 157 ispitanika, odbojka�icakoje su sudjelovale na jednom pozivnom odbojka�kom turniru. Rezultatisu pokazali da su, u terminima svojih psiholo�kih profila, te tri grupe vrlosliène, s iznimkom odreðenih varijabli fokusiranja pa�nje. U usporedbi sblokerima i smeèerima, primijeæeno je da tehnièari imaju �irok internalnifokus i u stanju su misliti na vi�e stvari odjednom. Dodavaè u odbojci je

Koncept Opæenito uzev�i, moguæe je pokazati da pos-toje razlike u liènostima sporta�a koji se bave razlièitimsportovima. Mo�da se najjasnija razlika javlja izmeðusporta�a koji su ukljuèeni u momèadski sporto i onihkoji se bave individualnim sportom. Na primjer, sporta�iu momèadskim sportovima su ekstravertiraniji, ovis-niji i anksiozniji od sporta�a u individualnim sportovi-ma. Naravno, u terminima osobina liènosti, moguæe jeoèekivati da se pojavi odreðena razlika izmeðu ragbi-ja�a i tenisaèa.

Primjena Uvje�bani sportski psiholog mo�e koristitiprofil liènosti da pomogne sporta�u odluèiti kojemsportu da se posveti, ali u dono�enju takvih odluka ni-kada ne bi trebao primijeniti prisilu. Ako mladi sporta�s lièno�æu tenisaèa �eli postati igraè golfa, neka pos-tane. Ponekad sporta� u svojoj sportskoj karijeri dolazido prekretnice kada se mora odluèiti izmeðu dva spor-ta, da bi mogao odreðeno vrijeme posvetiti �kolskimobvezama. Mo�da bi u tom trenutku bilo korisno uzetiu obzir profil liènosti sporta�a.



isto �to i organizator igre (plejmejker) u ko�arci ili voða napada u ragbiju.On cijelo vrijeme mora znati koju igru treba diktirati, te jaèinu i slabostsvojih napadaèa, kao i slabosti i jake strane blokera i linije obrane pro-tivnièke momèadi.

Izvje�taj o sliènoj studiji daju Schurr, Ruble, Nisbet i Wallace (1984.).Napravljena je usporedba izmeðu osobina liènosti ragbija�a koji su na ra-zlièitim pozicijama. Koristeæi Myres-Briggsov inventar tipa liènosti (My-ers-Briggs type inventory � MBTI), autori su zakljuèili da se vezni igraèiznaèajno razlikuju od bekova i krila u terminima prosuðivanja i percipi-ranih osobina. Vezni igraèi su skloni biti organiziraniji i praktièni, dok subekovi i krila fleksibilniji i prilagodljiviji. Zanimljivo je da nije pronaðenapouzdana razlika izmeðu veznih igraèa obrane i napada, dok su krilni ig-raèi skloni biti ekstravertiraniji, a bekovi introvertiraniji.

Igraèi ragbija bili su ispitanici jedne druge studije u kojoj su se pozicijeigraèa mijenjale kao funkcija psiholo�kih osobina sporta�a (Cox i Yoo,1995.). No bez obzira na to radi li se o krilnim igraèima ili bekovima, ijedni i drugi su skloni pokazivati vi�u kontrolu anksioznosti, koncentracijui samopouzdanje od veznih igraèa. U tom je ispitivanju vezni igraè obranekategoriziran kao bek.

Koncept Èest je sluèaj da se sporta�i koji igraju narazlièitim pozicijama u istoj momèadi mogu razliko-vati u liènosti i/ili psiholo�kim karakteristikama. To jeosobito izra�eno u sportovima u kojima se od sporta�azahtijeva obavljanje razlièitih zadataka. Mo�e se oèeki-vati da organizator igre u ko�arci, server u odbojci, voðanapada u ragbiju, te golman u nogometu ili hokejupokazuju nedvojbene razlike u liènosti i/ili psiholo�-kim osobinama u odnosu na igraèe na nekoj drugojpoziciji u momèadi.Primjena Karakteristike liènosti sporta�a mogu i tre-bale bi se uzeti u obzir prilikom selekcije igraèa za neku

odreðenu poziciju. Rezultati testova liènosti i sliènihinstrumenata mogu pomoæi u identificiranju sa-mopouzdanog, energiènog i otvorenog ekstraverta kojiæe voditi slo�en odbojka�ki ili �ustar ko�arka�ki na-pad. Jednostavnim promatranjem sporta�a u natjecatelj-skim situacijama i sami mo�ete ustanoviti da pojedi-nac ima te iste va�ne karakteristike. Mo�da neæe tre-bati primijeniti test papir-olovka da vam ka�e kako seMary istièe u preuzimanju odgovornosti za momèadkada je na terenu. Meðutim, ne smije se zaboraviti dasu fizièke karakteristike, kao �to je brzina, snaga i ag-ilnost takoðer od velike va�nosti.


PROFILI LIÈNOSTI SPORTA�A RAZLIÈITE RAZINE VJE�TINE

Ima dovoljno dokaza koji sugeriraju da se vrhunski sporta�i mogu razluèitiod onih manje vje�tih, kada se u obzir uzmu psiholo�ki profili stanja i oso-bina. Za to podatke daju Morgan i sur. (Morgan i Costill, 1972.; Morgan iJohnson, 1977., 1978.; Morgan i Pollock, 1977.; Nagle, Morgan, Hellick-son, Serfass i Alexander, 1975.) koristeæi vrhunske trkaèe na duge pruge,hrvaèe i veslaèe.

Usprkos tome, nisu se s naroèitim uspjehom mogli razluèiti uspje�niod neuspje�nih sporta�a samo na temelju osobina liènosti (Davis i Mogk,1994.; Morgan, 1980b.). Na primjer, Kroll (1967.) koristeæi hrvaèe, te Krolli Carlson (1967.) koristeæi karatiste, nisu mogli razluèiti uspje�ne od neus-pje�nih. Nadalje, Craighead, Privette i Byrkit (1986.) nisu bili u stanju ra-zluèiti prvotimce od rezervi u mu�koj srednjo�kolskoj ko�arka�koj momèadi.



Kao dodatak tom nedostatku povezanosti izmeðu osobina liènosti irazine sposobnosti dolaze rezultati istra�ivanja Schurra i sur. (1977.). Us-pje�ni i neuspje�ni sporta�i u ovom istra�ivanju odreðeni su na temeljutoga jesu li ili nisu osvojili neku nagradu. Rezultati tê usporedbe, kori�te-njem faktora drugog reda 16PF-a nisu pokazali znaèajnu povezanost izmeðuuspjeha i liènosti. Èini se da nema smisla oèekivati da se skupina prvorazred-nih sporta�a izdvoji od grupe ne�to slabijih samo na temelju osobina liènosti.Obje su te skupine, na prvom mjestu, sastavljene od sporta�a visoke razinevje�tine, jer inaèe oni ne bi bili u momèadi. Nadalje, zadatak pravljenjarazlike izmeðu te dvije grupe relativno uspje�nih sporta�a samo na temeljuosobina liènosti vrlo je delikatan i arbitraran. Za�to bi se onda od treneraoèekivalo da bude u stanju uèiniti istu stvar na temelju osobina liènosti?Studija koju su proveli Williams i Parkin (1980.) daje povjerenje tom pravcurezoniranja. Oni su usporeðivali profile liènosti (Cattellov 16PF) 18 hoke-ja�a meðunarodnog ranga s 34 igraèa nacionalnog ranga, te 33 klupskaigraèa. Rezultati su pokazali da �meðunarodni� imaju znaèajno razlièiteprofile od klupskih, ali se igraèi nacionalnog ranga ne mogu razluèiti ni odjedne od ostale dvije skupine.

Istra�ivanje koje su proveli Garland i Barry (1990.) i Davis (1991.)nije puno pridonijelo promjeni tog stajali�ta. Garland i Barry (1990.) kate-gorizirali su 272 ragbija�a amerièkih sveuèili�ta prema funkciji (tj. stalniigraè, zamjena, prièuva). Rezultati su pokazali da se osobinama liènosti:rigidnost mi�ljenja, ekstraverzija, ovisnost o grupi i emocionalna stabil-nost obja�njava 29% varijance (r=.54). Iako to nije visoka korelacija, ipaksu stvari puno jasnije nego u prethodnim istra�ivanjima. Davis (1991.) je,

Slika 2.2Sportska piramida liènosti-

sposobnosti. Iz Personality andsport performance: Controversyand challenge. U Psychologicalfoundations of sport (Liènost i

sportsko postignuæe:Kontroverzija i izazov, John M.Silva, III. Human Kinetics, Inc.,

1984.Reproducirano uz dozvolu

izdavaèa.


meðutim, izvijestio da se razina sposobnosti buduæih profesionalnih hoke-ja�a ne mo�e predvidjeti na temelju osobina liènosti.

Iznimka od opæeg pravila da se na temelju liènosti ne mo�e razluèitirazina sposobnosti mo�e se dogoditi ako se vrhunski sporta�i usporeðuju sonima manjih sposobnosti. Nemojte zaboraviti da se u spomenutomistra�ivanju Williamsa i Parkina (1980.) profili liènosti igraèa meðunarod-nog ranga razlikuju od klupskih, ali ne i igraèa nacionalne razine. Silva(1984.) je pru�io uvjerljivo obja�njenje ovog fenomena. Kao �to je prika-zano na Slici 2.2, kako se vrhunski sporta�i koji te�e uspjehu penju nasportskoj piramidi, postaju sve slièniji po svojim liènostima i psihièkimosobinama. U poèetnoj fazi bavljenja sportom sporta�i su vrlo heterogeni,ili imaju razlièite liènosti. Meðutim, odreðene osobine liènosti æe poveæa-vati vjerojatnost da sporta� napreduje i doðe na vi�u razinu, dok æe nekedruge osobine to potkopavati. Procesom �prirodne selekcije� na svakoj vi-�oj razini sportske piramide liènosti sporta�i postaju slièniji ili homogenijipo svojim osobinama. Kada poku�amo razluèiti sporta�e razlièitih razinasposobnosti u srednjim i ni�im dijelovima piramide nailazimo na neuspjeh.Vrhunski sporta�i, meðutim, pokazuju sliène profile, te se kao skupina raz-likuju od skupine ni�ih sposobnosti.


Koncept Osobine liènosti, mjerene raznim inventari-ma nisu sna�an prediktor razine sportske vje�tine. Nijevjerojatno da mo�ete dosljedno i pouzdano razlikovatisporta�e razlièitog stupnja sposobnosti na temelju testi-ranja liènosti.

Primjena Rezultate testiranja liènosti mogu koristititreneri i drugi struènjaci kako bi dobili uvid u pona-�anje sporta�a, ali nikada se se bi trebali koristiti u svrhurazlikovanja razine sposobnosti.


�ENE SPORTA�I

Zakljuèci i generalizacije izvedeni iz prethodno spomenutih istra�ivanjaproiza�li su prvenstveno iz istra�ivanja koja su provedena s mu�kim ispi-tanicima. Time ne �elimo reæi da bi zakljuèci bili drugaèiji da su ispitanicibile �ene. Naravno, trebali bismo oèekivati da su rezultati u biti isti. Me-ðutim, nakon pregleda raspolo�ive literature, Morgan (1980a.) izveo je ovajzakljuèak: �Èini se da usporedba izmeðu sporta�a studenata i nesporta�a ilisporta�a iz razlièitih skupina sportova u literaturi nije dosljedna kada seradi o �enama� (str. 60). Morgan je za tu nedosljednost rezultata okriviometodolo�ke i probleme nacrta. Naglasio je da izgleda da ta nedosljednostnestaje kada se uspje�ne ili vrhunske sporta�ice usporeðuju s �normalnim��enama.

Nakon �to je pregledao dosta raspolo�ive literature o �enama sporta�i-ma i osobinama liènosti, Williams (1980.) je s oprezom zakljuèio da se�normalne� �ene po profilu liènosti razlikuju od �ena koje su uspje�ni sporta-�i. Pronaðeno je da �ene sporta�i izra�avaju osobine liènosti koje dostaslièe onima normalnih mu�karaca i mu�karaca sporta�a (tj. asertivnost, ori-jentacija na postignuæe, dominacija, samodovoljnost, nezavisnost, agre-sivnost, inteligencija i rezerviranost). Na primjer, u usporedbi s raspolo�ivimnormama, uoèeno je da su �ene bodibilderi ekstravertiranije, odluènije,


manje anksiozne, manje neurotiène, manje depresivne, manje ljute i manjezbunjene (Freedson, Mihevic, Loucks i Girandola, 1983.). S druge strane,normalne su �ene sklone biti pasivne, podèinjavajuæe, ovisne, osjeæajne,dru�tvene, niske agresivnosti i niske potrebe za postignuæem.

Nadalje, Williams je (1980.) naveo brojne studije koje pokazuju malevarijacije u liènosti unutar sportova kao �to su maèevanje, hokej na ledu itrèanje. Taj pregled upuæuje na postojanje specifiènih tipova liènosti iliprofila za razlièite sportove.

Èini se tako da se �ene sporta�i, kao i njihove mu�ke kolege u termi-nima liènosti razlikuju od nesporta�a. Kao i kod mu�kih, �ene sporta�i sepo svojim profilima liènosti u odreðenom stupnju razlikuju s obzirom na tokoji se sportom bave. Razlikovanje izmeðu sporta�ica razlièitih razinasposobnosti na temelju faktora liènosti moguæe je samo na vrhunskoj razini.

Dodavanje u odbojci zahtijevaizvanrednu fizièku i psiholo�ku

vje�tinu.Dobrotom Sportskih informacija

Dr�avnog sveuèili�ta Ball.

Koncept Iako je istina da je veæina istra�ivanja liènostiukljuèivala mu�karce postoji obilje dokaza da se os-novni principi jednako odnose na sporta�e oba spola.

Primjena S obzirom na to trener ne bi trebao smatra-ti �enu sporta�a razlièitom od mu�kog sporta�a. Me-ðutim, svakog sporta�a treba tretirati kao pojedinca, tetreba priznati da nadareni sporta�i oba spola mogu iska-zati psiholo�ke profile koji se razlikuju od prosjeènog.



INTERAKCIJSKI MODELDa bi se odredili trendovi u istra�ivanju liènosti sporta�a, Vealey (1989.) jeprovela sistematski pregled literature od 1974. do 1987. Njezin pregled jeotkrio da su se istra�ivanja liènosti sporta�a pomakla od ispitivanja odnosaizmeðu osobina i sportskog postignuæa prema interesu kako na sportskopona�anje utjeèe interakcija izmeðu sporta�a i okoline (situacija). Taj jepristup nazvan interakcijski model prouèavanja efekata liènosti na sport-sko postignuæe. Interakcijski model nije teorija liènosti, veæ koncepcijakoju je najprije uveo Bowers (1973.), a kasnije Carron (1975.), a koja navodipristup specifièan s obzirom na situaciju da bi se razumio slo�en odnosizmeðu liènosti, okoline i postignuæa.

Sporta� u sportski dogaðaj unosi osnovnu liènost. Meðutim, najsna�nijii najistaknutiji dio cijelog scenarija ne mora biti liènost sporta�a, veæ situ-acija u koju je sporta� stavljen. Na primjer, ako od vas zatra�e da uhvatiteudarac u zadnjem dijelu devete igre, kod popunjenih baza, dva auta, priizjednaèenom rezultatu, mo�ete se kladiti da æete postati anksiozni. To æese dogoditi, bez obzira na to imate li jako izra�enu osobinu anksioznosti iline, ili je za vas karakteristièno da ste anksiozna osoba. Stupanj u kom æeneèija osnovna liènost i imati utjecaja na postignuæe ovisi o interakcijiizmeðu osobe (liènosti) i situacije (okoline).

Odnos izmeðu liènosti pojedinca i situacije prikazan je na Slici 2.3.Na toj slici, cijeli krug predstavlja sve faktore koji mogu doprinijeti pona-�anju sporta�a ili postignuæu. Samo mali dio èitavog kruga odnosi se nafaktore koji su povezani s lièno�æu sporta�a. Drugi, mali dio, odnosi se nafaktore koji su direktno povezani sa situacijom i nezavisni su, odnosnonisu povezani s osobom. Sljedeæi dio kruga predstavlja interakciju liènostii situacije. Kada se zbroje, faktorima koji su povezani s lièno�æu sporta�a,okolinskom situacijom i s interakcijom izmeðu njih, mo�e se objasniti ot-

Interakcijski model

Slika 2.3Ilustracija pokazuje u kojoj mjeriliènost i situacija utjeèu nacjelokupno pona�anje sporta�a.


prilike 30 do 50% pona�anja sporta�a. Ako uzmemo u obzir samo liènostsporta�a, tada bismo mogli objasniti samo 10 do 15% pona�anja, odnosnopostignuæa sporta�a.

Ako dobro pogledamo Sliku 2.3, mo�e nam biti potpuno jasno da sesamom lièno�æu mo�e objasniti samo mali dio cijelog kruga. Kada se uzmeu obzir situacija okoline, mo�e se objasniti puno veæi dio pona�anja. Me-ðutim, èak i tada, dominira najveæi dio kruga � neobja�njeni faktori. To sene bi trebalo interpretirati na naèin da je doprinos liènosti postignuæubeznaèajan. To jednostavno znaèi da je sportsko postignuæe sastavljeno odpuno drugih faktora, kao �to su fizièke i motorièke sposobnosti, te te�inazadatka (razina natjecanja).

PRISTUP OSOBINA-STANJE

U skladu s idejom interakcijskog pristupa prouèavanju liènosti i postignuæaje i koncepcija interakcije izmeðu liènosti sporta�a i njegove psihièkereakcije na specifiènu situaciju. Kao �to smo veæ ranije nauèili, vjeruje seda je osobina liènosti relativno trajna dispozicija. Nasuprot tomu, za psi-hièko stanje vjeruje se da je specifièna, o situaciji ovisna, donekle prolaz-na, reakcija raspolo�enja na podra�aje iz okoline. Na primjer, osobina liènos-ti je predispozicija za anksioznost u �irokom rasponu situacija, dok je tre-nutaèna manifestacija anksioznosti specifièna s obzirom na situaciju i zovese stanje anksioznosti.

Jedan od naèina na koji bi sportski psiholog mogao izmjeriti psihièkostanje je primjena Profila stanja raspolo�enja (Profile of Mood States �POMS). POMS nije samo mjera stanja ili psihièkog raspolo�enja, veæ jetijekom posljednjih deset godina najopæenitije kori�tena mjera (Snow i LeUnes, 1994.). Originalni POMS je inventar koji se sastoji od 65 unipo-larnih èestica koje mjere �est afektivnih stanja: napetost, depresiju, ljutnju,odluènost, umor i zbunjenost (McNair, Lorr i Droppleman, 1971.). Lorr iMcNair su (1988.) razvili verziju koja sadr�i 72 bipolarne èestice. Bipolar-na verzija takoðer ima �est subljestvica, no one su prikazane u bipolarnomobliku (smiren-anksiozan, ugodan-neprijateljski, i sl.). Zbog lak�e primjenerazvijeno je nekoliko skraæenih verzija originalnog unipolarnog POMS-a.Oni ukljuèuju Schachamovu verziju (1983.), koja se sastoji od 37 èestica,verziju Grovea i Prapavessisa (1992.) od 40 èestica, te verziju Terryia,Keohana i Lanea (1996.). Kao POMS za djecu razvijena je verzija od 27èestica.

Interaktivni odnos izmeðu osobina liènost i stanja raspolo�enja evi-dentan je iz literature (Prapavessis i Grove, 1994a., 1994b.). Kada se sporta�ikategoriziraju kao niski ili visoki na nekoj varijabli liènosti, vidi se da se tesuprotne skupine takoðer mogu razlikovati prema odreðenom stanjuraspolo�enja. Na primjer, strijelci iz pu�ke kategorizirani su kao visoki naosobini povjerljivosti, te isto tako na mjeri prednatjecateljske treme.

Ranije smo uvidjeli da postoji vidljiv, ali opæenito slab odnos izmeðuosobina liènosti i sportskog postignuæa. Zanimljivo smatra, se da je istitakav odnos i izmeðu sportskog postignuæa i stanja raspolo�enja mjerenogprije natjecanja. Stanje raspolo�enja, mjereno neposredno prije sportskog


dogaðaja, nije sna�an prediktor postignuæa za vrijeme samog dogaðaja, alistanje raspolo�enja mjereno neposredno nakon poèetka dogaðaja je sna�anprediktor postignuæa tijekom dogaðaja. Evo �to se s obzirom na psihièkostanje mo�e oèekivati. Neposredno nakon poèetka natjecanja, uspje�an jesporta� vi�e sklon padu negativnih raspolo�enja kao �to su napetost, depresijai ljutnja nego onaj koji nema uspje�an nastup (Hassmen i Blomstrand, 1995.;Meyers, Sterling, Treadwell, Bourgeois i LeUnes, 1994.; Renger, 1993).Rowley, Landers, Kyllo i Etnier (1995.) sve su to uzeli u obzir kada supomoæu postupka meta-analize (statistièko sa�imanje i usporedba neza-visnih uzoraka) pokazali da postoji mala, ali znaèajna razlika izmeðu us-pje�nih i neuspje�nih sporta�a u odnosu na izmjereno stanje raspolo�enja(POMS). Studija Rowley i sur. (1995.) temeljena je na velièinama dobivenimiz studija koje su provedene izmeðu 1971. i 1992.

Stanje raspolo�enja, mjereno neposredno prije natjecanja, nije poseb-no uèinkovito u razlikovanju uspje�nih od neuspje�nih natjecatelja. Me-ðutim, nekoliko je istra�ivaèa pokazalo da, ako su sporta�i kategoriziranina temelju oèekivanog postignuæa nasuprot stvarnom postignuæu, jako sepobolj�ava odnos predvidljivosti izmeðu stanja raspolo�enja i postignuæa(Hall i Terry, 1995.; Terry, 1993., 1995a., 1995b.). To je izvedeno tako dase prije natjecanja sporta�u postavi pitanje o tome kakav uspjeh oèekuje.Nakon natjecanja, sporta�i su podijeljeni u dvije grupe: one koji su postigliuspjeh ispod svojih oèekivanja prije samog natjecanja i one èiji je uspjehiznad oèekivanja. Te dvije razlièite skupine mogu se identificirati na te-melju bodova stanja raspolo�enja prije natjecanja. Zapa�anje imadalekose�ne posljedice buduæi da govori da je raspolo�enje prije natjeca-nja prediktor sporta�eva uspjeha kada se uspjeh mjeri subjektivno. Umnogim sluèajevima, predviðanje hoæe li sporta� ili neæe postiæi uspjehkoji je u skladu s njegovim oèekivanjima puno je korisnije nego predvi-ðanje hoæe li imati uspjeh koji odgovara nekim apsolutnim standardima (tj.medijanu grupe).

PSIHOLO�KI PROFIL VRHUNSKOG SPORTA�A

Koristeæi model interakcije, sportski je psiholog u stanju prepoznati psiho-lo�ki profil vrhunskog sporta�a. Kao �to se na Slici 2.4 mo�e vidjeti, psi-holo�ki profil psihièki èvrstog vrhunskog sporta�a mo�e se jasno razliko-vati od onog manje uspje�nog, psihièki labilnijeg sporta�a (Morgan, 1979b.).Tri od deset psiholo�kih faktora koji su prikazani na Slici 2.4 su osobineliènosti, dok su ostalih sedam stanja raspolo�enja. Odabrane osobine liènostizajedno sa stanjem raspolo�enja efikasni su prediktori sporta�eva postignuæa.Silva, Shultz, Haslam i Murray (1981.) izvijestili su da su, koristeæi modelinterakcije, bili u stanju toèno klasificirati 80% od grupe vrhunskih hrvaèa.Slièno tomu, Silva, Shultz, Haslam, Martin i Murray (1985.) pokazali su dase 78% sporta�a koji se kvalificiraju za olimpijsku hrvaèku reprezentacijuSjedinjenih Amerièkih Dr�ava mo�e toèno klasificirati, koristeæi modelinterakcije. U obje je studije porastao postotak toènih klasifikacija kada suse ukljuèile i psiholo�ke varijable.

Interakcijski model


Na temelju modela interakcije, Morgan i sur. (Morgan, 1979a.; Mor-gan i Johnson, 1977., 1978.) zakljuèili su da uspje�ni vrhunski sporta�ipokazuju psiholo�ki profil psihièki zdravog pojedinca. Model mentalnogzdravlja navodi da su uspje�ni sporta�i svjetskog ranga opæenito psihièkizdraviji nego neuspje�ni. Time se, meðutim, ne �eli reæi da su svi vrhunskisporta�i psihièki zdravi, ili da su svi neuspje�ni psihièki slabi.

Dok se model psihièkog zdravlja opæenito mo�e primijeniti na vrhun-ske sporta�e olimpijskog ranga, proizlazi da bi trebao biti primijenjen nauspje�nije sporta�e svih razina. Newcombe i Boyle (1995.) izvijestili su dase model psihièkog zdravlja takoðer mo�e primijeniti na uspje�ne sporta�esrednjo�kolce.

Slika 2.4Psiholo�ki profili neuspje�nih(negativni profili) i uspje�nih(pozitivni profili) vrhunskih

sporta�a. Iz: Prediction ofperformance in athletics

(Predviðanje uspjeha kodsporta�a), W. P. Morgana. U:

Trener, sporta� i sportskipsiholog, P. Klavora i J. V. Daniel(ured.), 1979. �kola za tjelesni i

zdravstveni odgoj, Odjel izdanja,Sveuèili�te Toronto.

Reproducirano s dozvolomizdavaèa.

Koncept Psiholo�ki profili vrhunskih sporta�a svjet-skog ranga mogu se u 70-80% sluèajeva toèno razluèi-ti od onih manje nadarenih. Profili liènosti koji ne u-kljuèuju mjerenja psihièkih stanja s obzirom na situ-aciju nisu ni pribli�no toliko precizni. Nadalje, kada sespustimo na razinu ispod vrhunskog sporta�a, èak i psi-holo�ki profili koji ukljuèuju mjere osobina i stanjasumnjivi su u terminima predviðanja uspjeha.

Primjena Na razini vrhunskih sporta�a, opravdanoje da trener koristi psiholo�ke profile kao pomoæ u selek-ciji sporta�a, ali nikad u svrhu utvrðivanja razlika meðunjima. Odluka ove vrste nikada se ne smije donijetisamo na temelju osobina liènosti. Mjere koje su speci-fiène s obzirom na situaciju takoðer bi se trebale uzetiu obzir. Na primjer, sigurno je da ne bi trebalo odluèitiizostaviti igraèa na temelju bodova na AMI ili nekomdrugom inventaru liènosti.


Druga va�na koncepcija proiza�la iz Morganova istra�ivanja jest �iljastiprofil koji ilustrira uspje�nost sporta�a svjetskog ranga. Ustvari, �iljasti jeprofil jednostavno jedan aspekt modela psihièkog zdravlja. Meðutim, up-ravo ta koncepcija �iljastog profila slu�i za ilustraciju nekih va�nih odnosaizmeðu psiholo�kih faktora i postignuæa uspje�nog sporta�a. Na profilu sta-nja raspolo�enja (Profile Mood States � POMS), za uspje�nog sporta�a s-vjetskog ranga je tipièno da je dosta ispod prosjeka populacije na svimastanjima raspolo�enja, osim na odluènosti. Glede odluènosti, uspje�an spor-ta� je nedvojbeno dosta iznad prosjeka populacije. Kao �to se na Slici 2.5


mo�e vidjeti, profil uspje�nog sporta�a svjetskog ranga jako podsjeæa naledeni vrh, dok je, nasuprot tome, profil manje uspje�nog sporta�a ravniji.

Brojna su istra�ivanja pokazala da je �iljasti profil realan kada se radio vrhunskim sporta�ima. Neka novija istra�ivanja ukljuèila su trkaèice naduge pruge (Morgan, O�Connor, Sparling i Pate, 1987.), mu�ke dugopru-ga�e (Morgan, O�Connor, Ellickson i Bradley, 1988.), vrhunske triatlonce(Bell i Howe, 1988.) i natjecatelje u rodeu (Meyers, Sterling i LeUnes,1988.).

Sa�eto, uspje�ni sporta� svjetskog ranga ima niske mjere osobina ank-sioznosti i neuroticizma, te visoku ekstravertiranost. U terminima psihièkogstanja raspolo�enja, vrhunski svjetski sporta�i imaju nisku anksioznost,napetost, depresiju, ljutnju, umor i zbunjenost, ali visoku odluènost. U cje-lini, psihièki profil uspje�nog svjetskog sporta�a je u skladu s dobrim psi-hièkim zdravljem.

Slika 2.5�iljasti profil vrhunskogsporta�a. Iz: Prediction ofperformance in athletics(Predviðanje uspjeha kodsporta�a), W. P. Morgana. U:Trener, sporta� i sportskipsiholog, od P. Klavora i J. V.Daniel (ured.), 1979. �kola zatjelesni i zdravstveni odgoj, Odjelizdanja, Sveuèili�te Toronto.Reproducirano s dozvolomizdavaèa.

Sporta�i s tjelesnim o�teæenjimapokazuju profil liènosti slièanonom tjelesno zdravih sporta�a.Uz zahvalnost Davidu Fraizieru,foto CD.

Interakcijski model


PSIHOLO�KI PROFIL VRHUNSKIH INVALIDA SPORTA�A

Interakcijski pristup u psihologiji sporta primarno je fokusiran na tjelesnosposobne sporta�e. Posljednjih godina, meðutim, vi�e se pa�nje posveæujeopisu psihièkih karakteristika vrhunskih hendikepiranih ili sporta�a s tje-lesnim o�teæenjima. Interes za sporta�e invalide djelomièno je porastaozbog poticaja istaknutih sportskih psihologa koji su smatrali da je ta skupi-na sporta�a bila ignorirana (Ogilvie, 1985.).

Zanimljivo je da vrhunski sporta�i invalidi pokazuju psiholo�ke pro-file koji su jako slièni profilima vrhunskih tjelesno sposobnih sporta�a(Asken, 1991.; Shepnard, 1990.). Vrhunski sporta�i u invalidskim kolici-ma, na primjer, pokazuju karakteristike liènosti koje su sliène onima tjeles-no sposobnih sporta�a, ali razlièite od nesporta�a. Sporta�i u invalidskimkolicima imaju vi�i rezultat na samopouzdanju i fizièkoj orijentaciji odnesporta�a invalida (Roeder i Aufsesser, 1986.).

Nadalje, �iljak profila vrhunskih, tjelesno sposobnih sporta�a (pogledaj-te Sliku 2. 5.) jasno je vidljiv u vrhunskih sporta�a invalida (Greenwood,Dzewaltowski i French, 1990.; Henschen, Horvat i French, 1984.). Kao ikod vrhunskih tjelesno sposobnih sporta�a, vrhunski sporta� s tjelesnimo�teæenjem opæenito je psihièki zdraviji pojedinac, koji pokazuje ni�u razinunapetosti, depresije, ljutnje, umora i zbunjenosti. Ovi su nalazi vrlo dojm-ljivi kada se uzmu u obzir ekstremne fizièke i psihièke traume koje su mno-gi od tih izvanrednih sporta�a trebali prevladati (Asken, 1991.).

�iljasti profil vrhunskih sporta�a promatran je i kod vrhunskih mu�kihsporta�a s o�teæenjem vida (Gench, Mastro i French, 1987.). Meðutim, �enesporta�i s o�teæenjem vida imaju psiholo�ke karakteristike tipiène zaprosjeène �ene nesporta�e. U longitudinalnom istra�ivanju, Mastro, Cana-bal i French (1988.) prouèavali su stanje raspolo�enja igraèa �bejzbola nazvuk� slijepih i onih koji vide. Bejzbol na zvuk je zanimljiva igra u kojojhvataè i bacaè lopte i dva vanjska promatraèa imaju dobar vid, a ostaliigraèi obrane su slijepi. Mastro i sur. su uvidjeli da slijepi i igraèi koji videpokazuju sliène profile stanja raspolo�enja. Iako obje skupine imaju rezul-tat stanja raspolo�enja koji je ispod populacijske norme (tjelesno sposob-nih), slijepi igraèi pokazuju da su napetiji i depresivniji u usporedbi s ig-raèima koji vide.

Iako nije povezano sa stanjem raspolo�enja, ispitivanje koje su prove-li Cox i Davis (1992.) usporeðuje psiholo�ka obilje�ja vrhunskih sporta�au kolicima s onima tjelesno sposobnih sporta�a studentskog ranga. Mjere-na psiholo�ka obilje�ja ukljuèivala su kontrolu anksioznosti, koncentraci-ju, samouvjerenost, psihièku pripremu, motivaciju i momèadski duh. Sporta-�i u kolicima iskazali su psiholo�ka obilje�ja koja su bile superiornija odonih koje je imala skupina studenata - trkaèa i onih koji se natjeèu na at-letskom polju, isto kao i skupina studenata koja se bavila s èetiri kom-binirana sporta. Postavljena je hipoteza da se razlike u psiholo�kimobilje�jima mogu pripisati relativnoj razini vje�tine. Sporta�i u kolicima suse natjecali za mjesto u amerièkoj reprezentaciji za paraolimpijske igre uSeulu, dok studenti sporta�i predstavljaju razinu sposobnosti koja je oèitoispod one vrhunskih tjelesno sposobnih sporta�a.


Koncept Psiholo�ki profil vrhunskih sporta�a s tje-lesnim o�teæenjima slièan je profilu vrhunskih tjelesnosposobnih sporta�a. Obje skupine sporta�a, glede sta-nja raspolo�enja, pokazuju �iljasti profil.

Primjena Kada se radi s vrhunskim sporta�ima in-validima, va�no je uoèiti da oni ne pate od psihièkihproblema. Oni su psihièki zdravi pojedinci koji su, dabi postali vrhunski sporta�i, prebrodili puno nedaæa.


SA�ETAKLiènost se definira kao dinamièka organizacija onih psihofizièkih sustava unutar pojedinca koji odreðujujedinstvenu prilagodbu osobe na okolinu. Struktura liènosti se opisuje na tri razine: psihièka jezgra, tipiènereakcije i pona�anje odreðeno ulogom. Prikazane su èetiri teorije ili pristupa prouèavanju liènosti. To su (1)psihodinamski pristup (2) teorija socijalnog uèenja, (3) humanistièka teorija i (4) teorija osobina. Izneseni sui brojni razlièiti pristupi mjerenja liènosti. Oni ukljuèuju ljestvice procjene, projektivne tehnike i inventaretipa papir-olovka. Opisani su brojni inventari liènosti, ukljuèujuæi Cattellov 16PF, koji se smatra najboljimupitnikom osobina liènosti.

Kada se razmatra postoji li povezanost izmeðu sportskog postignuæa i liènosti sporta�a u obzir se uzimanekoliko faktora. Izvedeni su sljedeæi zakljuèci: (1) sporta�i se razlikuju od nesporta�a po mnogim osobina-ma liènosti; (2) sporta�i koji pokazuju odreðene osobine liènosti naginju sportskom anga�manu; (3) sporta�iiz jednog sporta èesto se u tipu i profilu liènosti razlikuju od sporta�a iz drugih sportova; (5) te�ko je razluèitiigraèe razlièitih razina sposobnosti samo na temelju varijabli liènosti; (6) vrhunski sporta�i se mogu razluèitiod sporta�a ni�ih sposobnosti na temelju varijabli liènosti; (7) s obzirom na opæe zakljuèke �ene sporta�isliène su mu�kim sporta�ima (8) psihièki profil vrhunskih sporta�a s tjelesnim o�teæenjem slièan je onomtjelesno sposobnog sporta�a.

Povezanost izmeðu sportskog postignuæa i psiholo�kih varijabli znaèajno se poveæava kada se koristimodel interakcije. U predviðanju pona�anja model interakcije uzima u obzir i liènost sporta�a i situaciju uokolini. Kori�tenjem modela interakcije i mjerenja stanja raspolo�enja koje je specifièno za situaciju moguæeje identificirati psiholo�ki profil elitnog sporta�a.

PITANJA ZA VJE�BU

1. Definirajte liènost i opi�ite njezinu strukturu. Kako nam razumijevanje razlièitih razina liènosti poma�eda opæenito razumijemo prirodu liènosti?

2. Koja su kljuèna obilje�ja èetiri osnovne teorije liènosti? Koji je, po va�em sudu, najbolji pristup?Za�to?

3. Recite ne�to o razlièitim naèinima na koje sportski psiholog mo�e mjeriti liènost. Koje su prednostii nedostaci svakog. Usporedite tri inventara liènosti koji su navedeni u tekstu.

4. Dajte sa�etak temeljnih istra�ivanja koja sintetiziraju povezanost izmeðu liènosti i sportskogpostignuæa. Recite ne�to o temeljnim istra�ivanjima u kontekstu rasprave lakovjerni nasuprotskeptiènim.

5. Da li se sporta�i i nesporta�i razlikuju u terminima liènosti? Objasnite svoj odgovor.

6. Da li bavljenje sportom oblikuje liènost ili da li se pojedina osoba usmjerava na sport zahvaljujuæiliènosti? Objasnite svoj odgovor.

7. Postoji li ne�to �to se zove sportski tip liènosti? Da li se sporta�i jedne vrste sporta razlikuju u liènostiod sporta�a druge vrste? Objasnite svoj odgovor.

Sa�etak


8. Postoji li povezanost izmeðu pozicije na kojoj sporta� igra u momèadi i odreðenih varijabli liènosti?Objasnite svoj odgovor.

9. Je li moguæe razluèiti sporta�e razlièitih razina sposobnosti koristeæi psiholo�ko testiranje. Objasnitesvoj odgovor.

10. Razlikuje li se psiholo�ki profil sporta�a �ena od profila mu�kih. Objasnite svoj odgovor.

11. Objasnite model interakcije u odnosu na liènost i okolinu.

12. Kakva je jaèina povezanosti izmeðu stanja raspolo�enja mjerenog prije natjecanja i sportskogpostignuæa? Kako se ta povezanost mo�e pojaèati?

13. Recite ne�to o modelu interakcije, povezanog s psiholo�kim osobinama/stanjima, modelu psihièkogzdravlja, te �iljastom profilu vrhunskih sporta�a.

14. Imaju li vrhunski sporta�i invalidi psiholo�ki profil koji je slièan onom vrhunskih tjelesno sposobnihsporta�a. Objasnite svoj odgovor.

RJEÈNIK

AMI Inventar sportske motivacije (The Atletic Motiva-tion Inventory), za mjerenje jedanaest osobinaliènosti, koji su razvili Tutko, Ogilvie i Lyon.

Cattellov 16PF Cattellov upitnik faktora liènosti, mjeri�esnaest primarnih osobina liènosti.

faktorska analiza Slo�en statistièki postupak u kojem seèestice testa grupiraju u faktore ili grupe.

hendikepirani sporta� Sporta� s tjelesnim o�teæenjem.

hipoteza sklonosti Ideja da sporta�i imaju stabilne,ekstravertirane liènosti koje naginju sportu.

lakovjerno zakljuèivanje Zakljuèivanje da se sportskopostignuæe mo�e predvidjeti iz osobina liènosti.

liènost Dinamièka organizacija psihièkih sustava kojaodreðuje jedinstvo osobe.

meta-analiza Statistièko sa�imanje nezavisnih uzorakana temelju pregleda literature.

MMPI Minnesota multifazièni inventar liènosti; svjetskivodeæi instrument za dijagnosticiranje pona�anjaispitanika

model interakcije Pristup sportskoj liènosti temeljen naideji da se u svakoj jednad�bi predviðanja trebajuuzeti u obzir osobine liènosti i uvjeti situacije.

model psihièkog zdravlja Razvio ga je Morgan, a ka�eda su vrhunski sporta�i psihièki zdravi pojedinci.

multivarijatni pristup Praksa simultanog mjerenja ianaliziranja povezanih zavisnih varijabli, �to jesuprotno odvojenom mjerenju, kao �to je u univarijat-nom pristupu.

osobina Relativno stabilna dispozicija liènosti.

osobina liènosti Relativno stabilna sklonost da se naokolinu reagira na odreðeni naèin.

osobine drugog reda Èetiri osobine koje su na povr�ini:introverzija-ekstraverzija, anksioznost, nesentimental-

nost i neovisnost; sa�ete su iz Cattellovih �esnaestprimarnih osobina.

osobine na povr�ini Sinonim za Cattellovu ideju o èetirivanjske ili nauèene osobine.

osobine prvog reda Sinonim za Cattellove uroðeneprimarne osobine.

POMS Profil stanja raspolo�enja (Profile of MoodStates); inventar koji se sastoji od 65 èestica, naprav-ljen za mjerenje afektivnog stanja osobe (odnosnostanje raspolo�enja).

primarne osobine �esnaest glavnih osobina liènosti kojeje prona�ao Cattell u svom prouèavanju liènosti.

projektivne tehnike Psiholo�ki testovi koji se èestokoriste u prikupljanju informacija o motivima koji suu pozadini. Podra�aji su nestrukturirani i nedovr�eni.

psihièka jezgra Pravo �ja� osobe; sredi�nji dio liènostiosobe.

psihièko stanje Specifièno s obzirom na situaciju,donekle prolazna reakcija raspolo�enja na podra�aj izokoline.

psiholo�ki profil Temeljen na rezultatima brojnihinventara (psiholo�kih mjernih instrumenata) odreðenisklop odgovora koji pokazuje odreðena grupaispitanika, kao npr. vrhunski sporta�i.

pona�anje odreðeno ulogom Najpovr�niji aspektliènosti; pona�anje koje izabiremo u skladu s percepci-jom okoline.

Rorschachov test mrlja Projektivni test u kojemispitanici opisuju mrlje od tinte.

skeptièno zakljuèivanje Zakljuèivanje da se sportskopostignuæe ne mo�e predvidjeti iz osobina liènosti.

�iljasti profil Profil vrhunskog sporta� na �est stanjaraspolo�enja, mjereno POMS-om. Odluènost je jedinostanje u kojem vrhunski sporta�i posti�u rezultat puno


vi�i od prosjeka populacije, �to uzrokuje da grafièkiprikaz profila ima �iljak.

Test tematske apercepcije (TAT) Test liènosti u kojemse liènost projicira kroz prièanje prièa.

tipiène reakcije Naèin na koji osoba obièno reagira nasituacije iz okoline.

PREPORUÈENA LITERATURA

Asken, M.J. (1991). The challenge of the physicallychallenged: Delivering sport psychology services tophysically disabled athletes. The Sport Psychologist,5, 370-381.

Bowers, K.S. (1973). Situationalism in psychology: Ananalysis and a critique. Psychological Review, 80,307-336.

Cattell, R.B. (1973, July). Personality pinned down.Psychology Today, 7, 40-46.

Fung, L., & Fu, F.H. (1995). Psychological determinantsbetween wheelchair sport finalists and non-finalists.International Journal of Sport Psychology, 226, 568-579.

Morgan, W.P. (1980). The trait psychology controversy.Research Quarterly for Exercise and Sport, 51, 59-76.

Morgan, W.P., O�Connor, P.J. Ellickson, K.A., &Bradley, P.W. (1988). Personality structure, moodstates, and performance in elite male distance runners.International Journal of Sport Psychology, 19, 247-263.

Newcombe, P.A., & Boyle, G.J. (1995). High schoolstudents� sport personalities: Variations acrossparticipation level, gender, type of sport, and success.

International Journal of Sport Psychology, 26,277-294.

Ostrow, A.C. (Ed.) (1997). Directory of psychologicaltests in the sport and exercise sciences. Morgantown,WV: Fitness Information Technology, Inc.

Rowley, A.J., Landers, D.M., Kyllo, L.B., & Etnier, J.L.(1995). Does the iceberg profile discirminate betweensuccessful and less successful athletes? A meta-analysis. Journal of Sport & Exercise Psychology, 17,185-199.

Schurr, K.T., Ashley, M.A., & Joy, K.L. (1977) Amultivariate analysis of male athlete characteristics:Sport type and success. Multivariate ExperimentalClinical Research, 3, 53-68.

Silva, J.M., III, Shultz, B.B., Haslam, R.W., Martin, T.P.,& Murray, D.F. (1985). Discriminating characteristicsof contestants at the Unizted States Olympic WrestlingTrials. Internaitonal Journal of Sport Psychology, 16,79-102.

Terry, P.C. (1995b). The efficacy of mood state profilingwith elite performers. A review and synthesis. TheSport Psychologist, 9, 309-324.

Preporuèena literatura

Documents

sport 2 sporta - 2 poglavlje.pdf · Osoba koja primjenjuje testove kaže vam da na sva pitanja odgovarate ıto iskrenije i da æe rezultati testa pomoæi komisiji za selekciju u odreðivanju