SPORTSKI PSIHOLOG I PSIHODIJAGNOSTIKA U SPORTURenata Barić, Mr. Sc., Kineziološki fakultet, Zagreb

Martina Trboglav, prof., «Ramiro», Zagreb

UVOD

Činjenica jest da u današnje vrijeme uspješno bavljenje sportom postavlja velike

zahtjeve pred sportaše. Unutar pojedinih sportskih disciplina stalno se usavršavaju ljudske

sposobnosti i vještine, kriteriji uspješnosti pomiču se prema višim vrijednostima, a

konkurencija u sportu je sve veća. Vrhunski rezultati danas predstavljaju potpunu osobnu

predanost sportu, kao i rezultat je kvalitetne stručno kreirane i sveobuhvatne pripreme.

Vrhunksi sportski rezultat 'ne dozvoljava' improvizacije, a kontinuitet dobrih rezultata postižu

oni koji rade planski, prate suvremene trendove utemeljene na spoznajama interdisciplinarnih

znanstvenih istaživanja. Pokušavaju se identificirati i kontrolirati svi oni faktori koji mogu, na

bilo koji način, utjecati na sportaša, a time i na njegov/njezin rezultat. U ovom segmentu

uloga psihologije sporta osobito dolazi do izražaja. Upravo su psihološke vještine faktor o

kojem u najvećoj mjeri ovisi hoće li sportaš ostvariti svoje potencijale. Ključne su za

razlikovanje pojedinca izvanrednog sportskog talenta koji je postao vrhunski sportaš od onog

također izvanredno talentiranog koji je ostao nezamijećen u svijetu sporta. Djelatnost

sportskih psihologa u praksi utemeljena je na rezultatima kvalitetne psihološke obrade.

U ovom radu kratko će se objasniti područje djelovanja psihologije sporta, te će se

prezentirati što je to psihodijagnostička obrada u sportu, kome je namijenjena, što je njezin

rezultat i zbog čega je važna.

Psihologija sporta

Psiholgija sporta primijenjena je znanstvena disciplina u okviru psihologije. Obuhvaća

znanstveno proučavanje psiholoških faktora koji su povezani sa sportskom izvedbom i

djelovanjem u okviru sporta, vježbanja te ostalih područja tjelesne aktivnosti. Predmet

proučavanja psihologijske znanosti jesu psihički procesi i ponašanje s ciljem njihova

razumijevanja, predikcije i kontrole mogućih učinaka. Korištenjem znanstvene metodologije,

te kroz savjetodavnu praksu, sportski psiholozi implementiraju spoznaje psihologijske

znanosti u specifičan kontekst sporta. U okviru interdisciplinarnog pristupa koristi i spoznaje

iz područja sportske znanosti, medicine, antroplogije, biologije i dr. za ostvarivanje temljnih

ciljeva istraživanja i primjene njihovih rezultata u praksi.

Primarne principe i zakonitosti psihologijske znanosti sportski psiholozi primjenjuju kako bi

ostvarili dva osnovna cilja, tj. kako bi:

1. pomogli sportašima u unaprjeđenju individualne ili timske sportske izvedbe;

2. razumjeli kako sudjelovanje u sportu i tjelesnom vježbanju utječe na individualni

sportski razvoj, zdravlje i psihološku dobrobit pojedinca

(American Psychological Association, Division 47, definition).

Psihologija sporta mlada je disciplina, a područja interesa sportskih psihologa još

uvijek se šire i razvijaju. Općenito gledano, psihologija sporta razvija se u okviru dva široka

konteksta: akademskom i primijenjenom, tj. kroz praktičan rad u sportskom okruženju.

Područje djelovanja sportske psihologije moguće je različito definirati, tj. postoje različite

podjele. Barić (2006) navodi četiri osnovna područja djelovanja sportskih psihologa:

istražavanja (teorijska i praktična) – u psihologiji sporta usmjerena su na

istraživanja ponašanja sportaša i trenera različitim sportskim situacijama, ne bi li

se utvrdila određena pravila, zakonitosti i modeli ponašanja. Na taj se način

omogućuje bolje razumijevanje sportaševih, trenerovih, vježbačevih reakcija,

njihovo predviđanje, kao i definiranje različitih strategija kojima se na ta

ponašanja može djelovati;

psihodijagnostika – podrazumijeva proces utvrđivanja razine razvijenosti

pojedinih psihičkih karakteristika sportaša, te mogući obrazac reagiranja u

pojedinim situacijama. Koje će se karakteristike kod pojedinih sportaša ispitivati

ovisi o svrsi psihodijagnostičke obrade. Sam je nacrt psihodijagnostičke obrade

utmeljen na rezultatima znanstvenih istraživanja, te na mišljenjima eksperata o

tome koje su osobine potrebne za postizanje kvalitetnih rezultata u pojedinom

sportu, tj. koje su zastupljene u jednadžbi specifikacije određenog sporta;

psihološka priprema - psihološka priprema usmjerena je na kontinuirano praćenje

i intervencije u odručjima psiholoških vještina, sposobnosti i osobina, kao što su

pažnja, koncentracija, prednatjecateljska anksioznost i stres, motivacija, povećanje

razine samopouzdanja, procesi učenja, unaprijeđenje komunikacijskih sposobnosti,

analiza i jačanje grupne kohezivnosti itd. Psihološka se priprema temelji, tj.

izravno nadovezuje na rezultate psihodijagnostičke obrade. Rezultati brojnih

istraživanja iz područja psihologije sporta, kao i iskustva iz prakse onih trenera i

sportaša koji koriste usluge sportskih psihologa, potvrđuju važnost psiholoških

faktora. S obzirom koliko su psihološki faktori važni za kvalitetu cjelokupne

sportske izvedbe, jasna je važnost njihova usavršavanja i kontroliranja. Psihološka

priprema interaktivno je povezana s ostalim oblicima sportske pripreme sportaša

(Slika 1). Pravilna psihološka priprema segment je koji omogućava sportašu

maksimalizaciju njegove fizičke, tehničke i taktičke pripremljenosti (Štimac,

Kačić, Zulić,1998), tj. omogućava sportašu da pokaže najbolje od sebe onda kad je

to najpotrebnije;

edukacija – podrazumijeva edukaciju o različitim temema iz područja psihologije

sporta, a provodi se na razini fakulteta, trenerskih tečaja i seminara, te radionica za

sportaše i trenere, organiziranih za potrebe pojedinog kluba ili sportskog saveza.

Na taj se način trenerima, sportašima i osobama iz uprava sportskih organizacija

želi prikazati koje su mogućnosti primjene psihologijskih znanja u praksi, te

poučiti sudionike konkretnim načinima primjene tih spoznaja na terenu, u

svakodnevnoj praksi, na treningu ili natjecanju.

Psihodijagnostika u sportu

Psihodijagnostička obrada sportaša provodi se pomoću različitih metoda psihologijske

procjene, a s ciljem prikupljanja relevantnih informacija o pjedinom sportašu, ekipi, ali i

treneru. Psihodijagnostička obrada daje uvid u 'psihološko stanje' sportaša/ekipe i temelj je

svake intervencije, početno polazište procesa psihološke pripreme u sportu.

Sportski psiholog uz pomoć psihodijagnostičke obrade procjenjuje:

uvid u razinu psihološke pripremljenosti sportaša ili ekipe

PRIPREMASPORTAŠA

FIZIČKA PRIPREMA

PSIHOLOŠKAPRIPREMA

TEHNIČKAPRIPREMA

TAKTIČKAPRIPREMA

Slika 1. Priprema sportaša

procjenu individualnih i timskih karakteristika i potencijala

procjenu rizičnih faktora koji mogu djelovati na individualnu ili timsku uspješnost.

Osnovne metode kojima se prikupljaju relevantne informacije i koje se međusobno

nadopunjavaju jesu:

intervju;

psihologijski testovi (inventari ličnosti i testovi kognitivnih sposobnosti: pažnje,

koncentracije, testovi inteligencije itd.);

bihevioralna i kognitivna procjena (u okviru koje se proučavaju situacijske odrednice

određenog ponašanja koje prethode sportaševim reakcijama ili slijede nakon njih.

Provodi se na pojedinim treninzima ili na natjecanju, a može se opažati pojedinog

sportaša ili cijelu ekipu, kao i interakcije i dominantne komunikacijske obrasce na

terenu, u igri, između sportaša međusobno i između sportaša i trenera. Ova se metoda

kombinira sa samoopažanjem subjekata (sportaša, trenera) koji izvještavaju o svojim

dominantnim načinima razmišljanja, unutarnjim reakcijama i svemu što je prethodilo

ponašanju u određenoj situaciji;

skale procjena (koriste se za procjenu motivacije, postavljanja ciljeva, razine stresa,

samopouzdanja, trenerova rukovodećeg ponašanja, grupne kohezivnosti i dr.).

Psihodijagnostičku obradu može inicirati trener, roditelj, sam sportaš, selektor ili uprava

kluba. Ishod prihodijagnostičke obrade jest psimeni izvještaj koji sadrži tzv. psihološki profil

pojedinog sportaša i/ili ekipe. Izvještaj sadrži sažeti opis osobnih podataka sportaša, potom se

navode sportaševi potencijali, kao i rizici. U okviru ovog segmenta identificira se problem,

njegove posljedice, precipitirajući i održavajući faktori. Psiholog interpretira dobivene

rezultate korisniku, te upućuje na eventualne indikacije za daljnji rad sportašem u okviru

programa cjelokupne psihološke pripreme. Drugim riječima, psiholog po potrebi preporučuje

tretman, definira hitnost tretmana, postavlja opće ciljeve modifikacije problema koje će

kasnije razraditi i planirati u suradnji sa sportašem/ekipom. Sastavni dio izvještaja jesu opće

preporuke za rad sa sportašima ili ekipom. Predstavljaju važan izvor informacija trenerima i

korisne su za:

unaprjeđenje i razvijanje potencijala sportaša (ekipe)

odabir prikladnih metoda i postupaka rada

unaprjeđenje komunikacije sa sportašima

učinkovitije rješavanje konflikata

pomoć u procjeni i prepoznavanju liderskih potencijala kod sportaša

izvor informacija treneru za evaluaciju vlastitog rada.

Cjelokupan proces psihodijagnostičke obrade provodi se u skladu s Etičkim kodeksom

psihologijske struke. Sve informacije koje sportski psiholog prikupi u procesu

psihodijagnostičke obrade strogo su povjerljive i informacije se prosljeđuju treneru u

dogovoru sa sportašem. Svaki se sportski psiholog pri tom mora voditi imperativom

sportaševe dobrobiti, a svaki postupak je u funkciji sportaševa osobnog i sportskog rasta i

napretka.

Psihodijagnostika sportaša specijalizirana je usluga koju obavljaju sportski psiholozi i

razlikuje se od kliničke psihodijagnostike ili dijagnostike koja se koristi u području

orgnizacijske psihologije. Specifičnost ovog tipa dijagnostike proizlazi iz specifičnosti

okruženja za koje se provodi (sport), što i od stručnih psihologijskih kadrova zahtijeva

određena specifična znanja (poželjno je i iskustvo) o različitim područjima i zakonitostima

sporta. Osim toga, bavi se sportašima, djecom i odraslima, koji nemaju psiholoških

poremećaja, već je u funkciji poboljšanja njihovih sportskih postignuća i jačanja sportskog

identiteta.

ZAKLJUČAK

Mada se važnost psihologije u sportu sve češće ističe, u Hrvatskoj je ta potreba još

uvijek nedovoljno prepoznata. Nužan korak jest promocija psihologije sporta i edukacija

sportskih (rukovodećih) kadrova, ali i sportaša o prednostima koje im rad sa sportskim

psihologom donosi. Karakteristično jest da je psihološka pripremljenost sportaša povezana sa

svim razinama sportske pripreme (Slika 1), a može se reći da se snaga sportaša očituje upravo

kroz snagu njegove najslabije karike. Najslabija karika svakako jest ona na kojoj se radi

najmanje, i to je najčešće upravo psihološka priprema. Na žalost, često se čuje od trenera u

praksi da u ovom segmentu «nije potrebno ništa posebno raditi, jer sportaš 'ono nešto'

jednostavno ima ili nema». Ovakav stav ukazuje na vrišteću potrebu za edukacijom dijela

sportskih kadrova, ali i na potrebu za osviještavanjem i educiranjem ljudi koji rade u krovnim

sportskim institucijama kako bi bilo moguće osigurati financijska sredstva i za psihološke

usluge, što do sada, uglavnom nije praksa. Upravo se nedostatak financijskih sredstava navodi

kao glavni razlog zbog čega se usluge sportskih psihologa nedovoljno koriste i od strane onih

sportaša i klubova koji su svjesni prednosti rada sa psihologom. Tako je angažiranje sportskog

psihologa u većoj mjeri sporadično nego što je pravilo. Iako smo svjesni da u ovom segmentu

kod potencijalnih korisnika psiholoških usluga još uvijek postoje brojne predrasude i

stereotipi (npr. 'Što će meni psiholog, nisam ja bolestan!?', 'Ako priznam da trebam pomoć

ostali će misliti da sam slabić'..i sl.) iskreno se nadamo da će u bliskoj budućnosti i sportski

psiholog postati sastavni dio svakog stručnog tima. Drugim riječima, stremljenja modernog

sporta jednostavno nameću svakom sportašu ili klubu, koji misle ozbiljno, da uz trenera,

pomoćnog/kondicijskog trenera, fizioterapeuta, nutricionista angažiraju i sportskog psihologa.

LITERATURA:

Barić, R. (2006). Osnove psihologije sporta. U: S. Heimer i R. Čajevec (ur.), Medicina sporta

(str. ), Zagreb: Kineziološki fakultet.