SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI, UTVRDE I KAŠTELI SJEVEROZAPADNOG HRVATSKOG ZAGORJA

Krešimir Regan

Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Pregledni članak

Sažetak

U 13. stoljeću pristupilo se gradnji obrambenog sustava Hrvatsko-ugarske

kraljevine. U sklopu toga obrambenog projekta u središnjoj su Hrvatskoj sagrađene

srednjovjekovne utvrde na obroncima Žumberačkog i Samoborskog gorja,

Medvednici, Ivanščici i uz tokove rijeka Sutle i Kupe. Nakon gubitka vojne uloge, neke

su od njih pretvorene u plemićke rezidencije. U ovom smo se radu pozabavili onima

koje su branile sjeverozapadnu granicu Kraljevine Slavonije i bile su sagrađene, ili

iznad same rijeke Sutle ili u njenoj neposrednoj blizini. Od njih nekoliko, danas su

ostale sačuvane samo Gorica, Veliki i Mali Tabor, dok su Cesargrad, Kostel,

Krapina, Novi grad, Šabac i Vrbovec odavno postali ruševine, neposredno nakon

njihova napuštanja tijekom 17. i 18. stoljeća.

1

Uvod

Nakon provale Tatara godine 1242. u Ugarsko-hrvatskoj kraljevini pristupilo

se intenzivnoj gradnji srednjovjekovnih utvrda ili gradova-burgova. Te su

srednjovjekovne utvrde činile vojnu liniju, odnosno dio obrambenog sustava

Kraljevine Slavonije, a građeni su na Žumberačkom gorju, Samoborskom gorju,

Medvednici, Ivanščici, Moslavačkom gorju, Bilogori, Papuku, Krndiji, Požeškoj gori

i uz tokove rijeka Sutle, Kupe, Drave i Save.1 Podizani su na strateškim točkama radi

zaštite granica toga kraljevstva.

Dio toga obrambenog sustava čini desetak srednjovjekovnih utvrda sagrađenih

na brdima iznad toka rijeke Sutle ili u obližnjim nizinama, na granici Hrvatske i

Slovenije, odnosno na tradicionalnoj granici Hrvatsko-ugarske kraljevine i

Njemačkog carstva, u sjeverozapadnome dijelu Hrvatskog zagorja.2

Prema Nevenu Budaku, gradnja tih utvrda odvijala se u tri etape (vojna uloga),

kojima možemo dodati i četvrtu (stambena uloga).3 U prvoj etapi (12. stoljeće) grade

se kraljevske utvrde kao sjedišta županija na mjestima ranijih slavenskih utvrđenja

(Stari grad u Krapini). U drugoj etapi (druga polovica 13. i 14. stoljeće) gradnju

utvrda umjesto kralja preuzimaju feudalci. Te su utvrde sjedišta njihovih obitelji, ali i

simbol njihovoga vlasništva na određenom području (Cesargrad, Kostel, Veliki Tabor,

Vrbovec, Novi grad u Krapini) U trećoj etapi (druga pol. 15. i 16. stoljeće) pojedine se

srednjovjekovne utvrde proširuju nadogradnjom suvremenih fortifikacijskih

elemenata (bastioni, velike baterijske kule) prilagođenih borbi s vatrenim oružjem

(Cesargrad, Kostel, Veliki Tabor). Uz moderniziranje postojećih srednjovjekovnih

utvrda grade se kašteli (Gorica, Šabac kraj Krapine, Mali Tabor) i osmatračnice

1 Gvozdanović, Sena i Vladimir: Stari gradovi i gradine u zagrebačkoj regiji, Arhitektura, br. 109/110, Zagreb 1971., str. 5.- 6.2 Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1991., str. 7.- 20. =>Hrvatsko je zagorje regija u Republici Hrvatskoj koja tradicionalno obuhvaća prostor između Medvednice i Ivanščice. Upravo se na tome prostoru danas nalaze ostaci tridesetak srednjovjekovnih gradova i devedeset dvoraca nastalih u razdoblju od 13. do 20. stoljeća.; Roglić, Josip: Hrvatsko zagorje, GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, knj. 1, ŠK, Zagreb, 1974., str.89. =>” Hrvatsko zagorje je naziv za pretežno brežuljkast kraj u sjeverozapadnom dijelu Središnje Hrvatske, odvojen gorskim nizom Medvednica-Kalnik. Najveći prostor zauzima brežuljkast pojas u prigorju Ivanščice, ocjedit, odavna naseljen... Jačanjem unutrašnje povezanosti i orijentacijom prema Zagrebu Hrvatsko zagorje dobiva sadašnje prostorne dimenzije, tj. proširuje se do Drave, a unutrašnjim povezivanjem i uključivanjem u zagrebački prigradski život prometna okosnica prelazi na plavljenu nizinu uz Krapinu...”; Premerl, Tomislav: Jedinstveni prostor krajolika, ljudi i graditeljskih oblika, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985., str. 161. - 166. 3 Budak, Neven: Gradovi varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica, 1994., str. 122. - 123.

2

(Židovski grad), dok se pojedine utvrde zbog nepovoljnih strateških uvjeta napuštaju

(Vrbovec). U četvrtoj etapi (od kraja 17. stoljeća) dolazi do napuštanja pojedinih

utvrda i kaštela. Prestankom turske opasnosti potkraj 17. i početkom 18. stoljeća i

gubitkom vojne, obrambene uloge neke se od tih utvrda i kaštela preuređuju u dvorce

(Veliki Tabor, Gorica, Mali Tabor), dok se ostale napuštaju i zamjenjuju novim

rezidencijama u njihovu podnožju, u nizinama.

1. Cesargrad

Ruševine srednjovjekovne utvrde nalaze se na dva vrha Cesargradske gore,

neposredno iznad rijeke Sutle i gradića Klanjca, na granici Republike Hrvatske i

Republike Slovenije. Svojom ukupnom površinom on se ubraja među naše najveće

srednjovjekovne utvrde.

Iako se u povijesnim izvorima prvi put spominje godine 1399. pod imenom

Chazar, kada iz kraljevskoga vlasništva prelazi u posjed plemićke obitelji Celjski,

najvjerojatnije je njegova jezgra, unutarnja utvrda, sagrađena u drugoj polovici 13. ili

početkom 14. stoljeća.4 Kroz čitavu svoju povijest bio je središte vlastita,

cesargradskog vlastelinstva koje je pripadalo među veće u Hrvatskoj. Ime Cesargrad

ili carski grad je, prema Gjuri Szabi, nastalo “…od prkosa protiv Kunšperga,

Königsberga, Kraljevca…”, odnosno kraljevskog grada.5 Nakon propasti obitelji

Celjski godine 1456., u vlasništvu je obitelji Andrije Baumkirchera i Andrije

Stubenberg do godine 1521., kada njegov gospodar postaje obitelj Erdődy.6 Za

vrijeme velike Seljačke bune, seljačka ga je vojska osvojila 29. siječnja 1573. i znatno

oštetila. Nakon obnove, obitelj Erdődy je u njemu obitavala do godine 1603. kada se

4 Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (u daljnjem tekstu DZ), JAZU, sv. XVIII, Zagreb, 1990., str. 415.; Adamček, Josip: Cesargradsko vlastelinstvo u doba seljačke bune, Kaj, br. 5., Zagreb, 1970., str. 85.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture s područja općine Klanjec, Kaj/Po dragome kraju-Klanjec, br. 3., Zagreb, 1979., str. 20.5 Szabo, Gjuro: Izvještaj o radu zem. povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičnih spomenika u godini 1911, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XII., Zagreb, 1912., str. 209.=> Kunšperg je srednjovjekovna utvrda sagrađena nasuprot Cesargradu, iznad slovenske obale rijeke Sutle.; U povijesnim se izvorima spominje pod nekoliko imena: Czaszar, Czaszarwar, Kaysersperg.6Klaić, Vjekoslav: Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, nova serija, br. X., Zagreb, 1908/9., str. 3.; Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, Peristil, br. 42/43, Zagreb, 2000., str. 27.=> U vlasništvu obitelji Baumkirchera i Stubenberg Cesargrad je bio čitavo vrijeme unatoč darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina banu Ivanu Vitovecu (iz 1463.) kojom mu je darovao Cesargrad, Kostel i Krapinu, ili drugoj darovnici istoga kralja (iz 1590.) kojom je svojemu sinu Ivanišu darovao Cesargrad.

3

preselila u svoj novo sagrađeni dvorac u nizini, u Nove Dvore klanječke. Iako

Cesargrad više nije bio njihova glavna rezidencija, obitelj Erdődy ga je nastavila

održavati, što nam potvrđuje slika G. M. Vischera iz 1681.7 Cesargradska je utvrda

najvjerojatnije stradala nakon snažnog potresa koji je 1775. pogodio područje

Hrvatskog zagorja.8 Obitelj Erdődy gospodarila je bivšim cesargradskim

vlastelinstvom sve do polovice 19. stoljeća.9

Cesargrad je jedan od najvećih hrvatskih srednjovjekovnih utvrda sagrađen na

gotovo čitavoj površini dvaju vrhova Cesargradske gore. Jezgra utvrde nalazi se na

zapadnome vrhu na visini od 471m, dok se jugoistočni bastion vanjske utvrde nalazi

na južnom vrhu na nadmorskoj visini od 481.5 m (relativna visina 208 m). 10

Cesargrad možemo podijeliti na tri dijela, odnosno na jezgru ili unutrašnju, srednju i

vanjsku utvrdu, koje su nastale u različitim razdobljima. Njegov je najstariji dio

unutrašnja utvrda smještena u sjeverozapadnome dijelu Cesargrada. Ona je nepravilna

polukružna oblika u svojem tlorisu duljine oko 35 m i širine oko 22 m (u te mjere nisu

uračunane sjeverna-ulazna i južna polukružna kula). U gornju utvrdu ulazilo se kroz

pravokutnu kulu duljine oko 7 m i širine oko 3.5 m, sagrađenu na sjevernom

unutarnjem obrambenom zidu, uz istočni veliki bastion. Ulaz u kulu nalazi se na

zapadnoj strani, tako da je prilaz gradu bio vrlo dobro nadziran s nje. Prošavši kroz

kulu, ulazimo u unutarnje, gotovo pravokutno dvorište. Na njegovu zapadnome kraju

smještena je pravokutna obrambena kula sačuvana u visini jednog kata. U njezinu je

prizemlju očuvan svod. Prema D. Miletiću, u toj se nadsvođenoj prostoriji

najvjerojatnije nalazila jedna od cesargradskih kuhinja.11 Na južnoj strani dvorišta

smješteno je južno krilo gradske palače nepravilnog pravokutnog oblika. Južna palača

je jednokatna građevina, u koju se ulazilo iz unutarnjega dvorišta. Njezini najbolje

sačuvani dio jest južni ili vanjski zaobljeni zid na kojemu se nalaze ostaci prozora

(okviri). Na istočnoj strani dvorišta smjestilo se istočno krilo palače ugrađeno u veliki

7 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 33.8 Tomičić, Željko: Panonski periplus (arheološka topografija kontinentalne Hrvatske), Zagreb, 1999., str. 78. 9 Laszowski, Emil: Hrvatske povijesne građevine, Zagreb, 1902., str. 79. - 84.; Szabo, Gjuro: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, izvanredno izdanje MH, Zagreb, 1920., str. 71. - 73.; Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 208.- 211.; Poljak, Željko: Planine Hrvatske - planinarsko-turistički vodič, drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 1981.,str. 136.; Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i…, nav. dj., str. 184.- 189.; Adamček, Josip: Seljačka buna, Zagreb, Vjesnik, 1968., str. 34. 10 Registar arheoloških nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, 1997., str. 70.- 71.; Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 28.; Đurić, Tomislav: Stanje srednjovjekovnih gradina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (II.), Muzejski vjesnik (glasilo Muzeja sjeverozapadne Hrvatske), br. 5, Varaždin, 1982., str. 58. 11 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 31.

4

bastion. Sam je bastion nastao dogradnjom starog istočnog obrambenog zida

unutrašnje utvrde koji je bio, zbog najveće izloženosti mogućemu neprijateljskome

napadu, sagrađen širi od ostalih obrambenih zidova jezgre utvrde. Pojavom vatrenog

oružja on je bio proširen i pretvoren u nepravilan zaobljeni bastion. Zid bastiona širok

je u donjem dijelu oko 7.30 m. Bastion je dvokatna građevina otvorena na vanjskome

zidu prvog kata s dva velika prozora. U prizemlju je unutrašnjost bastiona podijeljena

na tri odvojene prostorije u koje se ulazilo iz dvorišta. Iznad njih nalazile su se na

prvome katu dvije prostorije. U sjevernoj prostoriji bila je kapelica, od koje je

sačuvano svetište ugrađeno u sami zid bastiona, dio sjevernog vanjskog zida kapele i

peta svodnog rebra u brodu.12 Od drugog kata sačuvani su dijelovi vanjskog zida i

utori za grede na unutrašnjoj strani koji su nosili podnicu. Drugi je kat najvjerojatnije

imao isključivo obrambenu ulogu. Unutrašnjoj je utvrdi s juga, uz bastion i južno krilo

palače, dograđen i vanjski polukružni obrambeni zid, tako da je između nje i palače

nastao obrambeni hodnik Na sredini toga obrambenog zida dograđena je polukružna

kula s tri topovska otvora na zaobljenoj strani usmjerenih prema jugu i istoku.

Istočno od jezgre ili unutrašnje utvrde smjestila se srednja utvrda oblika

nepravilna trapeza, koja se svojom najužom, sjeverozapadnom stranicom oslanja na

čitav kompleks unutrašnje utvrde. Na jugoistočnome uglu srednje utvrde smjestila se

veća, jugoistočna okrugla kula promjera oko 12 m, danas djelomično očuvana u visini

od 9.5 m.13 Na kulu se nastavlja istočni obrambeni zid srednje utvrde do sjeverne

okrugle kule, od koje su se sačuvali temelji promjera oko 11 m. Sjeverni vanjski

obrambeni zid spaja unutrašnju utvrdu s tom kulom.14 U neposrednoj se blizini kule

nalaze ostaci oveće pravokutne građevine, najvjerojatnije gospodarsko-obrambene

namjene, duljine 15 m i širine 10 m. U srednju se utvrdu danas ulazi preko širokog

obrambenog jarka kod jugoistočne okrugle kule Na istočni obrambeni zid srednje

utvrde naslanja se u obliku izduženog, nepravilnog trapeza vanjska utvrda, koja

obuhvaća drugi vrh cesargradske utvrde i gorsko sedlo između njega i ostatka utvrde.

Ona je bila sagrađena radi zaštite unutrašnje i srednje utvrde Cesargrada od mogućeg

napada vatrenim oružjem s jugoistočne strane. Na jugoistočnome uglu vanjske utvrde

sagrađen je topovski bastion promjera oko 14.5 m, a na sjeveroistočnome uglu

vanjskoga grada polukula unutarnjeg promjera od 5.8 m.15 Na slici iz godine 1954.

12 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 30.13 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 29., bilj. 32.14 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 29., bilj. 34.15 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 28., bilj. 30; str. 29., bilj. 31.

5

sjeveroistočna polukula je sačuvana gotovo u svojoj punoj visini. Na sredini

jugozapadnoga obrambenog zida vanjske utvrde, u gorskom sedlu između dvaju

vrhova cesargradske utvrde, sagrađena su vanjska ulazna vrata. Njih je štitila

pravokutna ulazna kula duljine 6.20 m i širine 6.02 m, sagrađena iznad njih, danas

očuvana samo u svojim uglovima visine do 2 m.16 Čitavi kompleks građevina

Cesargrada u svojoj najvećoj duljini ima oko 225 m, a u svojoj najvećoj širini oko 85

m.

2. Kostel

Srednjovjekovna utvrda Kostel sagrađena je na Kostelskoj ili Kuna gori,

nedaleko od gradića Pregrade. Do njegovih je ruševina danas, kao i u prošlosti,

pristup moguć samo sa zapadne strane, gorskom kosom preko usjeka koji odvaja

kostelsko brdo od ostatka okolnog terena. U prošlosti je, uz Stari grad u Krapini, bio

sjedište velikoga Krapinsko-kostelskog vlastelinstva.17 Svojim strateškim položajom

štitio je dolinu Sutlin kod Pregrade, kao i ulaz sa sjverozapada u Kraljevinu

Slavoniju.18 Ime je nastalo od lat. riječi castellum (tvrđavica).19

Kostel se prvi put u povijesnim izvorima spominje godine 1330. (…pro suis

castris…Koztol), kada je u rukama Petra Gisingovca.20 Iako se spominje tek u 14.

stoljeću, D. Miletić smatra da je nastao ranije. Svoju tvrdnju temelji na osnovu

arhitektonskog izgleda unutarnje utvrde, kao i na ispravi hrvatsko-ugarskog kralja

Bela IV. iz godine 1247. kojom je dao Farkašu, sinu zagorskog župana Tome “de

Zagoria”, pravo na gradnju vlastite utvrde.21 Godine 1334. spominje se u popisu župa

zagrebačke biskupije.22 Od godine 1399. on postaje sastavni dio posjeda obitelji

Celjskih, koji su njime gospodarili sve do svoje propasti godine 1456., kada ga

nasljeđuju obitelji Andrije Baumkirchera (1456-?), Ivan Vitovec i sinovi (?-1486.), 16 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 29.17 Poljak, Željko: Planine..., nav. dj., str. 134.; Adamček, Josip.: Seljačka..., str. 34; Laszowski, Emil: Hrvatske ..., str. 19.- 24.; Đurić, Tomislav: Stanje srednjovjekovnih…, nav. dj., str. 60.; Miletić, Drago: Plemićki grad Kostel, Kaj, br.3/4, Zagreb, 1997., str. 55.; Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 73.- 74.18 Registar, nav. dj., str. 71.- 72.19 Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 212.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, Kaj / Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985., str. 170. 20 Klaić, Vjekoslav: Sutla, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1910., str. 129., 138.; Miletić, Drago: Plemićki…, nav. dj., str. 57.21 Miletić, drago: Plemićki..., nav. dj., str. 57.22 Rački, Franjo: Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501., Starine, Zagreb, 1972., str. 205.

6

Matija Korvin (1486. - 1490.), Ivaniš Korvin (1490 - 1504), Beatrica Frankapan

(1504. - 1509.) i Juraj Branderburg (1509.-1523.) koji ga je prodao Petru II.

Kegleviću.23 Keglevići tada temeljito preuređuju i nadograđuju utvrdu koja postaje

središtem njihovoga dijela posjeda Krapinsko-kostelskog vlastelinstva, nakon

razgraničenja s obitelji Székely, kojima je ostala srednjovjekovna utvrda Stari grad u

Krapini. Obitelj Keglević živjela je i u Kostelu i koristila se njime sve do 18. stoljeća,

kada ga konačno napuštaju. Od tada on postaje ruševina.24

Sagrađen je na nadmorskoj visini od 405 m (relativna visina 175 m), na vrhu s

triju strana vrlo strma brda. Čitavo je brdo sa zapada odvojeno gorskom kosom od

ostatka Kostelske gore. Sastavljen je od unutrašnje, starije utvrde koju je štitio vanjski

obrambeni pojas zidina i kula čineći tako vanjsku utvrdu.

Najstariji dio i samo središte Kostela je unutrašnja utvrda čija jezgra ima oblik

nepravilna peterokuta duljine 30 m i širine 21 m. U unutarnju se utvrdu ulazilo kroz

vrata smještena na sredini zapadnog dijela utvrde. Prošavši kroz njih, dolazimo do

unutarnjega dvorišta utvrde koje sa zapadne i južne strane zatvara unutarnji

obrambeni zid, a sa sjeverne i istočne strane zidovi dvokrilne palače. Palača je

dvokatna građevina otvorena prozorima samo prema dvorišnoj strani. Od nje se danas

najbolje održao južni dio sjevernoga krila s ostacima ulaza i velikih prozora, visokog

oko 10 m. Na slici iz godine 1954. vidimo da je čitavo južno krilo bilo sačuvano

gotovo u izvornoj visini, kao i istočno krilo palače u visini prvoga kata. Čitava je

građevina u prizemlju podijeljena na pet prostorija. Iz najveće prostorije istočnoga

krila palače ulazilo se u vanjsko, sjeverno obrambeno dvorište, koje je štitilo

unutarnju utvrdu sa sjeveroistočne strane. Od toga vanjskog obrambenog zida danas je

očuvan samo njegov sjeveroistočni ugao. Ostaci sjevernoga vanjskog obrambenog

zida proteže se u duljini od oko 35 m, a istočni u duljini od oko 15 m. Zidovi

unutarnje utvrde građeni su od lomljenog kamena vezanog mortnom žbukom, koji su

u donjim dijelovima široki oko 2.3 m.25

Nakon što je Petar II. Keglević došao u posjed Kostela, krenuo je u njegovu

temeljitu obnovu unutarnje i vanjske utvrde, odnosno starih vanjskih obrambenih

zidina smještenih jugozapadno i jugoistočno od unutarnje utvrde. Taj pojas

23 Petković, Milovan: Veliki Tabor baština Ratkaja, Katalog izložbe Ratkaji velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi 1502. - 1793., Veliki Tabor, 1993., str. 43.24 DZ, sv. XVIII., Zagreb, 1990., str. 415.; Szabo, Gjuro: Izvještaj ..., nav. dj., str. 212.-214.; Registar..., nav. dj., str. 71.25 Miletić, Drago.: Plemićki..., , nav. dj., str. 72.

7

obrambenih zidina počinje od sjeverozapadnog ugla unutrašnje utvrde i proteže se

prema zapadu u duljinu oko 25 m. Na njegovu zapadnome završetku smjestila se

poluokrugla kula koja se svojom ravnom stranom oslanja na zapadni zid, koji se veže

na sjverni zid gotovo pod pravim kutom. Čitavi zapadni zid dugačak je oko 20 m i na

svojoj je sredini lagano zaobljen. Na mjestu toga zaobljenja smjestila se manja

poluokrugla kula. Od jugozapadnog ugla vanjske utvrde počinje se protezati dobro

očuvani južni obrambeni zid duljine oko 51 m i visine oko 5 m, koji završava velikom

trapezastom ulaznom kulom koja se svojom najkraćom stranom naslonila na čitavi

istočni zid. Na zapadnom vrhu južnog zida smjestila se velika baterijska kula

sagrađena u 16. stoljeću promjera 13.20 m, podijeljena kamenim vijencem na dva

dijela u omjeru 1:2.26 Zapadni dijelovi baterijske kule gotovo su dvostruko širi od

njezinih istočnih dijelova. Na prvoj etaži kule iznad vijenca očuvane su tri topovske

strijelnice, dok su na drugoj etaži očuvani samo obrisi nekadašnjih otvora kule.

Ulazna se kula nalazi u sjeveroistočnom uglu vanjske utvrde. Trapezasta je oblika,

dugačka oko 15 m i široka oko 13 m. Južni i jugoistočni zidovi kule, koji su bili

otvoreniji prema mogućemu neprijateljskome napadu dvostruko su širi od drugih

dviju strana. Na južnome zidu kule u njegovu jugoistočnome dijelu smjestila su se

ulazna vrata. Južni i istočni zid ulazne kule su gotovo dvostruko deblji od sjevernog i

zapadnog. Od strijelnica se u prizemlju sačuvala jedna na južnome zidu i tri naknadno

zazidane na istočnome zidu. Ulazna vrata je s prvog kata južne strane kule štitila

velika topovska strijelnica sagrađena za vrijeme obnove utvrde u 16. stoljeću. Od

sjeverozapadnog ugla kule nastavlja se dio sjevernog vanjskog obrambenog zida koji

se spaja s jugoistočnim uglom unutarnje utvrde. Od jugoistočnog se ugla ulazne kule

prema jugu do ruba padine na kojoj je smješten Kostel proteže jedini treći vanjski

obrambeni zid utvrde koji je neprijatelju onemogućavao prolazak oko nje od zapada

prema njenoj sjevernoj strani. Čitava je utvrda prema najpristupačnijoj, zapadnoj

strani, zaštićena obrambenom grabom.

3. Gorica

Gorica je dvorac, prvotno sagrađen kao kaštel, smješten u kostelskoj nizini

nedaleko od gradića Pregrade.27 Dvorac je smješten na zaravanku niskog oblog

26 Miletić, Drago: Plemićki..., nav. dj., str. 71.27 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 74.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko Zagorje, Zagreb, 1940., str. 38.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 175.; Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 122.; Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj.,

8

brežuljka, na nadmorskoj visini od 205 m (relativna visina 25 m), koji je sa

sjeverozapadne i jugoistočne strane usjecima odvojen od ostatka brijega.

Kaštel i dvorac Goricu sagradila je potkraj 16. stoljeća obitelj Keglević kao

svoju zimsku rezidenciju. U vlasništvu obitelji Keglević ostaje do kraja 17. stoljeća,

kada ga kupuje obitelj Patačić, za čijeg vlasništva nastaje slika Gorice iz godine

1740., preuzeta iz knjige Status familiae Patachich.28 Od obitelji Patačić Keglevići

ponovno preuzimaju dvorac do godine 1883., kada ga prodaju obitelji Kaučić, u čijem

se vlasništvu dvorac i danas nalazi.29

Dvorac je svojim arhitektonskim podrijetlom kasnorenesansni kaštel sagrađen

u 16. stoljeću, prvobitno zamišljen kao pravokutna utvrda s okruglim kulama na

uglovima i velikom dvokatnom stambenom zgradom u sredini unutrašnjega dvorišta.

Utvrda u tome obliku nikada nije bila sagrađena do kraja. Prema katastarskome nacrtu

iz godine 1861., dvorac je bio sagrađen u pravokutnik na čijem su istočnom i

zapadnom uglu bile sagrađene okrugle obrambene kule. Stambeni se dio nalazio u

sjeveroistočnome i sjeverozapadnome dijelu kaštela-dvorca, dok je ostale dijelove

unutrašnjeg dvorišta zatvarao visoki zid. Od dvorca su danas očuvana dva krila, južna

obrambena okrugla kula s tri sačuvane strijelnice u gornjim dijelovima i ukrasni

ulazni portal s djelomično očuvanim grbom obitelji Keglević iznad njih, kao i

sjeverozapadni i jugoistočni vanjski, nekad obrambeni zid kaštela. Uspoređujući

sjeveroistočno pročelje dvorca prema navedenom crtežu iz knjige obitelji Patačić s

današnjem stanju, vidimo da se ono u glavnim crtama poklapa, iz čega bi se moglo

zaključiti da je crtež Gorice možda ipak nastao prema završenom kaštelu.

Arheološkim istraživanjem Gorice ta bi se tvrdnja mogla dokazati ili opovrgnuti.

4. Krapina

Povijesni sklop srednjovjekovne Krapine tvorilo je nekoliko zasebnih

fortifikacijskih cjelina. Jezgru Krapine činila je srednjovjekovna utvrda Stari grad

ispod koje se razvilo podgrađe. Tijekom 15. stoljeća podgrađe je bilo utvrđeno

obrambenim zidinama. Nasuprot Starome gradu i naselju, na brijegu iznad desne

str. 58.- 61.28Obad Šćitaroci, Mladen: Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1989., str. 54, sl. br. 49.29 Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XIII., str. 105.; http://www.pregrada.hr/pregrada/gorica.php3

9

obale Krapinšćice, sagrađena je utvrda Novi grad. Južno od njih, u 16. je stoljeću

sagrađen kaštel Šabac.

Prema legendi, Krapina je kolijevka svih Slavena u kojoj su Čeh, Leh i Meh

na tri brijega podigli svoje utvrde (Stari grad, Novi grad i Šabac). Nakon što su

napustili Krapinu, Čeh je osnovao češku, Leh poljsku i Meh rusku državu.30

4.1. Naselje

Grad Krapina smjestio se u doline potoka Krapinšćice u Hrvatskom zagorju,

57 km sjeverno od Zagreba, na prosječnoj nadmorskoj visini od 180 m. Prema Željku

Tomičiću, Krapina je najvjerojatnije svoje ime dobila od imena protourbanog naselja

Krap-ona iz kojega su Hrvati oblikovali današnje ime Krapina (hrid-ina).31 Za razliku

od njega, Petar Skok navodi da je grad svoje ime dobio prema riječnoj ribi šaranu,

koja se u lokalnome kajkavskome govoru naziva “krap”.32

Prvi se put spominje godine 1193. u ispravi Kalana, pečuškog biskupa i

gubernatora Kraljevine Hrvatske i Slavonije kao mjesto (locus Krapina), a godine

1222. kao sjedište zagorske županije.33 God. 1347. hrvatsko - ugarski kralj Ludovik I.

Anžuvinac podijelio je stanovnicima Krapine povlasticu slobodnoga kraljevskoga

grada (liberae villae).34 Za vladavine Celjskih (1399. - 1456.) Krapina se razvila u

gospodarsko i prometno središte Hrvatskog zagorja, koje je zbog turske opasnosti bilo

sigurno potkraj 15. stoljeća utvrđeno, a prema Nevenu Budaku, možda i u 14.

stoljeću.35 Nakon što je Zagorska županija bila godine 1486. priključena

Varaždinskoj, Krapina je prestala biti upravno središte Zagorja.

Krapinsko je naselje nastalo kao podgrađe utvrde Stari grad, na platou s lijeve

strane obale Krapinšćice. Oblikovalo se kao izduženo naselje uz glavnu prometnicu

koja ju je presijecala na dva dijela. Zidine naselja opisivale su pravokutnik duljine u 30 Ortner, Stjepan: Povijest gradine i trgovišta Krapine, Zagreb, 1899., str. 15. - 18.31 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 80.32 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 76.- 78.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko ..., nav. dj., str. 50. - 52.; Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, sv. II., Zagreb, 1972., str. 179.; Poljak, Željko: Planine..., nav. dj., str. 124.; Miletić, Drago: Plemićki..., nav. dj., str. 57., Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 34.; http://www.krapina.com/krapina/800god.htm33 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 27.- 28.; Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 3.; DZ, sv. II., Zagreb, 1904., str. 260.34 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 29.; DZ, sv. XI., Zagreb, 1913., str. 334.35 Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 119.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 75.; Vučetić, Ratko: Prostorni razvoj srednjovjekovne Krapine, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 24, Zagreb, 2000., str. 13.

10

smjeru sjever-jug oko 250 m, a širine u smjeru istok-zapad oko 80 m. Obrambeni

zidovi bili su sagrađeni od drva (palisade). U naselje se ulazilo kroz zidana sjeverna i

južna gradska vrata. Sjeverni i južni obrambeni zid bio je povezan s obrambenim

zidovima Staroga grada. Uz južna gradska vrata obitelj Keglević sagradila je oko

godine 1540. utvrđenu rezidenciju (curia sub castro Krapina in modo fortalitii

erecta), kasnije pretvorenu u barokni dvorac.36

4.2. Stari grad

Krapinska srednjovjekovna utvrda smještena je na omanjem kamenom

brežuljku iznad današnjega grada Krapine između slikovitih obronaka Kostelskog

gorja i Strahinjčice, na mjestu koje je pružalo najbolju zaštitu i najbolji nadzor

prometnice koja i danas spaja gornje podunavske zemlje s lukama na Sredozemnom

moru, sjeveroistočno od rijeke Krapinšćice. S obzirom na svoj geografski smještaj,

grad Krapinu možemo nazvati sjevernim “vratima Hrvatske”.

Utvrda se prvi put spominje godine 1330. (castris Korpona)37 kada je u

rukama Petra Gisingovca.38 S obzirom na to da se Krapina spominje u povijesnim

izvorima već u 12. stoljeću i da je početkom 13. stoljeća sjedište županije, možemo

pretpostaviti da je na današnjem mjestu ruševina srednjovjekovne utvrde bila

sagrađen prvotno župska plemenska utvrda, a kasnije kraljevska utvrda kojom su

gospodarili, prema Željku Tomičiću, gentilni knezovi Slavena i Hrvata, Franci,

starohrvatski župani i kraljevi iz dinastije Trpimirović, hrvatsko-ugarski kraljevi i

hercezi iz dinastije Arpadović te razni kraljevski odličnici, među kojima su bili Vuk

(Farkaš) od Zagorja i palatin Henrik Gising.39 Nakon Gisingovaca Stari grad Krapina

je od godine 1326. ponovno kraljevski posjed sve do godine 1399., kada ga dobiva

obitelj Celjski.40 Nakon Celjskih Stari grad bio je u rukama plemića Weisprochera i 36 Horvat, Anđela: O spomenicima kulture općine Krapina, Kaj / Po dragome kraju - Krapina, br. 1, Zagreb, 1982., str. 100. => danas barokni sklop obitelji Keglević; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 13. - 14.37 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 10.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 69.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., str. 51.=> U povijesnim se izvorima spominje pod nekoliko naziva: ...de Crapuna, castri Crapina, Korpona, castrum de Zagoria, Krapyna, die Krepen, Krappin i danas Krapina.38 Klaić, Vjekoslav: Sutla, nav. dj., str. 138.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 64.39 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 80.;40 Adamček, Josip: Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma, Kaj, br. 1, Zagreb, 1982., str. 6.; Tomičić, Željko: U potrazi za srednjovjekovnim arheološkim naslijeđem Hrvatskog zagorja, Hrvatsko zagorje, časopis za kulturu krapinsko-zagorske županije, br. 1, Krapina, 1995., str.

11

Andrije Kreigha (1456. - 1458.), obitelji Vitovec (1458. - 1486.), Jakova Székelya od

Könvenda (1486. - 1494.), Ivaniša Korvina (1494. - 1504.), Beatrice Frankapan

(1504. - 1509.), Jurja Branderburškog (1509. - 1523.), Petra Keglevića (1523),

Keglevića i Mihajla Imreffya (1524. - 1536.), Petra Keglevića i Luke Székelya (1536.

- 1546.), Luke Székelya (1546. - 1547.) te Keglevića i Székelya (1547. - 1610.)41.

Godine 1610. obitelj Keglević otkupila je od Fridriha Székelya polovicu vlastelinstva

i postala jedini vlasnik utvrde i Krapinsko-kostelskog vlastelinstva.42 Poslije njih

gospodari Starog grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels-Geschwind.43 Utvrda je

nakon jakog potresa bila godine 1775. napuštena.44 Na njezinim je ruševinama u 19.

stoljeću uređeno šetalište te je obnovljena gradska palača. Godine 1900. vlasnikom

ruševine postala je krapinska općina.45 U toj je zgradi godine 1953. otvorena zbirka

Gradskoga muzeja Krapine. Arheološkim istraživanjima provedenim godine 1994.

otkriveni su novi segmenti obrambene, stambene i sakralne arhitekture, kao i obilje

ostataka keramike podrijetlom iz 13. stoljeća.46 Od sakralne arhitekture pronađeni su

temelji kapele.47

Srednjovjekovna utvrda smjestila se na krajnjem izdanku gore Strahinjčice, na

trokutastom, strmom dijelu brda koji je u svojemu gornjem dijelu usjekom odvojen od

ostalog dijela obronka Strahinjčice. Najviša točka utvrde (jezgra) nalazi se na

nadmorskoj visini od 270 m (relativna visina 90 m).48 Područje Starog grada bilo je

naseljeno još u prapovijesno doba. Tijekom arheoloških istraživanja na utvrdi, kod

gradske spilje i ostataka kapele otkriveno je brončanodobno naselje kulture žarnih

polja nastalo potkraj prvog tisućljeća.49 Za vrijeme rimske vlasti ono je bilo

napušteno. Dolaskom Slavena i Hrvata na mjestu Starog grada najvjerojatnije je već u

6. stoljeću bila sagrađena župna utvrda, koja je ulaskom Slavonije u sastav Hrvatsko-

ugarske kraljevine postala u 12. stoljeću kraljevska utvrda.50 Tu prvotnu, romaničku

118. - 119.; DZ, sv. XVIII, Zagreb, 1990., str. 415.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 80.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 11.41 Adamček, Josip: Povijest trgovišta…, nav. dj., str. 6. - 7., 13.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 118. - 119.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 64.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 8. - 14.42 Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 51.; Adamček, Josip: Povijest…, nav. dj., str. 42..43 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 57.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 119.44 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 78.45 Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 119.46 Tomičić, Željko: U potrazi… , nav. dj., str. 120.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 7.47 Laszowski, Emil: Hrvatske..., nav. dj., str. 207.- 218.; Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapine..., str. 106.- 111.; http://jagor.srce.hr/tz_krapina/povijest.htm48 Registar, nav. dj., str. 72.49 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 48.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 7.50 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 62.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 7.

12

jezgru utvrde znatno su proširili Celjski sagradivši u smjeru zapada gornju utvrdu s

rezidencijalnim, sakralnim i gospodarskim objektima te u smjeru juga donju utvrdu.51

U 16. stoljeću u gornjoj je utvrdi sagrađen nova renesansna palača koji je danas jedina

sačuvana građevina čitavoga kompleksa.52

Sami oblik brda diktirao je izgled utvrde koja se širila od vrha prema podnožju

u obliku nepravilna pravokutnika dugačkog u smjeru sjever-jug oko 170 m i širokog u

smjeru zapad-istok oko 120 m. Taj nepravilan pravokutnik podijeljen je dijagonalno

na sjeveroistočnu gornju i jugozapadnu donju utvrdu Na najvišem dijelu brežuljka

smjestila se romanička jezgra utvrde nastala prije prvog spomena Krapine 1193.

Jezgru utvrde činila je nenatkrivena branič-kula četvrtasta tlocrta s nazubljenim

kruništem.53 Ispod vrha brda na kojem se ona nalazi sagrađena je gornja utvrda koja u

obliku nepravilna trokuta opasuje brdo sa zapadne i jugozapadne strane. Unutar

obrambenog pojasa gornje utvrde, na sredini istočnog vanjskog obrambenog zida

nalaze se ostaci pravokutne kule, a nešto niže od nje ostaci gospodarskih objekta i

dvorske kapele Sv. Trojstva.54 Na zapadnome obrambenome zidu gornje utvrde nalazi

se renesansna gradska palača. To je pravokutna građevina dugačka oko 20 m i široka

oko 14 m, podupreta s vanjske, zapadne strane dvama velikim kontraforima. Danas je

to jednokatna zgrada gledana iz unutarnjeg dvorišta, a trokatna na vanjskoj,

obrambenoj strani. Razlika u katovima s vanjske i unutrašnje strane zgrade nastaje

kao posljedica velikog nagiba ili strmine brijega na kojemu je sagrađena. Ispred

istočnog, u prizemlju arkadama oblikovanog pročelja, nalazi se velika spilja. Ona je,

prema G. Szabi, prostor zapadnog dijela gornje utvrde najvjerojatnije povezivala s

romaničkom jezgrom te je bila jedan od uzroka nastanka utvrde na ovome mjestu.55

Sjeverno od palače nalaze se ostaci starijeg stambenog objekta. Ulaz u gornju utvrdu

nalazi se južno od palače, u njezinu zapadnome uglu. Arheološkim iskapanjima 1994.

otkrivena je velika ulazna obrambena građevina kao i niz prostorija koje su se

naslanjale na njezino istočno pročelje i južni obrambenog zid gornje utvrde.56 Ostaci

donje utvrde nalaze se na južnome, nižem platou koje je bilo zatvoreno obrambenim

zidovima u obliku nepravilnog trokuta. Na najnižoj točci donje utvrde, u zapadnome

uglu nalazilo se ulaz u čitavi kompleks utvrde. Ta je ulaz bio zaštićen velikim

51 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 72. - 74.52 Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 15.53 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 63. - 65.54 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 72. - 73. 55 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 76.56 Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 122.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 72. - 73.

13

obrambenim objektom za koji Ž. Tomičić pretpostavlja da je imao ulogu barbakana.57

Od ulaza proteže se južni obrambeni zid donje utvrde u smjeru jugoistočnog ugla

donje utvrde koji završava hridinom. Na toj se hridi najvjerojatnije nalazila

jugoistočna ugaona kule utvrde od koje su danas očuvani neznatni ostaci.

4.3. Novi grad

Ostaci srednjovjekovne utvrde Novi grad nalaze se na strmome brdu

Josipovcu, zapadno od potoka Krapinšćice, iznad franjevačkog samostana. Brijeg je

dobio ime prema kapeli sv. Josipa koja je nekada tu stajala (sagrađena 1707.). Stariji

opisivači Krapine tu su utvrdu zvali Psar ili Vrbovec. Prema Vjekoslavu Klaiću,

utvrda se pod tim imenima spominje u dijelu Ivan Kristofora Jordana iz 1745.

(Psariewo), zatim u dijelu anonimnog franjevca nastalog potkraj 18. stoljeća (arx

Psary, modo Urböcz) i u dijelu Ljudevita Gaja iz 1826. (Schlosses Psary oder

Urböcz).58 U Registru arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske se

također kao moguće ime te utvrde spominje castrum Psari.59

Utvrda se prvi put spominje 1458. u darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Matije

Korvina slavonskome banu Ivanu Vitovecu kao Novi grad (novum castrum ex

opposito castri Cactri Crapina fundatum).60 Imao je iste gospodare kao i Stari grad. S

obzirom da je Ivan Vitovec naslijedio gotovo sva imanja Celjskih u srednjovjekovnoj

Slavoniji, možemo pretpostaviti da su oni bili njezini graditelji. U vrijeme gradnje

kapele Sv. Josipa (1707.) ona više ne postoji. Iz 18. stoljeća sačuvan nam je najstariji

likovni prikaz ostataka utvrde. Na antipodiju oltara Sv. Josipa u franjevačkoj crkvi, na

srednjem polju naslikan je franjevački samostan. Na toj se slici, na brdu Josipovcu,

desno od zvonika nalazi kapela Sv. Josipa, a lijevo od zvonika ostaci utvrde Novog

grada. Ti su ostaci prikazani kao okrugli zemljani humak koji dominira čitavim brdom

i gradom Krapinom.61 Ostaci utvrde prikazani su i na veduti Krapine nastaloj poslije

1815.62

57 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 68.58 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 1. - 3.59 Registar..., nav. dj., str. 72.60 Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 51; Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 77.; Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 119.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 12.61 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 21.62 Vučetić, Ratko: Vedute Krapine, Život umjetnosti, br. 60., Zagreb, 1998., str. 34.

14

Ostaci utvrde nalaze se na nadmorskoj visini od 233.6 m (relativna visina 54

m), na vrhu brda Josipovac koje se prema sjeveru, istoku i jugoistoku obrušava prema

koritu Krapinšćice i franjevačkom samostanu. Pristup utvrdi najlakši je sa zapadne

strane. Utvrda je bila ovalnog tlorisnog oblika promjera oko 30 m. Zidovi utvrde bili

su sagrađeni na visokom zemljanom humku. Na zapadnom rubu ovalnog platoa

utvrde sačuvan je ovalni kameni zid dužine oko 25 metara. U doba Vjekoslava Klaića,

taj je zid bio visok oko 1.3 m, širok na nekim mjestima i do 1.9 m te visok oko 1.3

m.63 Danas su ostaci nešto manji i prikriveni gustom vegetacijom. Čitava utvrda bila

je opasana obrambenim nasipom i jarkom koji su najbolje očuvani na zapadnoj i

južnoj strani. Unutar ostataka utvrde pronađeni su strelice.64 Izgled ostataka utvrde iz

godine 1899. sačuvan nam je na fotografiji franjevačkog samostana u knjizi Stjepana

Ortnera, na kojoj se jasno vide, na brežuljku lijevo od zvonika, ostaci zemljanog

humka kojega okružuje obrambeni nasip i jarak utvrde.65 Prema Ž. Tomičiću i R.

Vučetiću, utvrda Novi grad bila je kamena stambena kula poligonalnog tlocrta,

dodatno utvrđena obrambenim jarkom i nasipom s palisadama.66

4.4. Šabac

Ime nestalog kaštela na brdu Šabac koje se do njegove izgradnje zvalo

Veternica ili Bobovje.67 Taj je kaštel sagradio Petar Keglević oko 1540. kao sjedište

svoje obitelji u krapinskom dijelu kostelsko-krapinskog vlastelinstva.68 Za Seljačke

bune 1573. kaštel je bio opljačkan i oštećen.69 Ubrzo nakon obnove, kaštel je godine

63 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 17.64 Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapine..., nav. dj., str. 106.; Laszowski, Emil: Hrvatske..., nav. dj., str. 209. - 210.65 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 150.66 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 77.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 12. - 13.67 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 22.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 15.; Gvozdanović, Sena i Vladimir: Stari gradovi…, nav. dj., str. 6; Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3, karta GRADOVI (BURGOVI) I.68 Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 119.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 78.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 14.69 Adamček, Josip: Seljačka buna, nav. dj., str. 137.

15

1581. razorio ban Krsto Ungad.70 Povodom tog događaja bilo je sastavljeno je izvješće

u kojemu se kaštel po prvi put spominje pod imenom Šabac (fortalicum Sabacz).71

Nakon rušenja, kaštel više nije bio obnavljan jer se već 1598. u povijesnim izvorima

spominje samo zemlja Šabac (terrae Sabacz).72 Podatke o izgledu kaštela danas nam

mogu dati samo arheološka istraživanja jer na površini brijega nisu vidljivi nikakvi

nadzemni ostaci. Kaštel Šabac bio je sagrađen na uskom zaravanku brijega, na

nadmorskoj visini od oko 300 m (relativna visina oko 120 m), s kojeg se pruža pogled

na čitavu krapinsku okolicu. Sam kaštel nalazio se na južnome, višem kraju zaravanka

(304.2 m). Iz opisa Vjekoslava Klaića možemo samo saznati da je kaštel bio zaštićen

jarkom preko kojeg je pokretni most vodio u njega i da se izvan kaštela nalazila

pivnica.73

5. Židovski grad

Židovski grad danas je toponim kojim se označava vrh strmog brdskog

odvojka Strahinjščice pod imenom Slon, neposredno iznad sela Podgore Krapinske.

Na samome vrhu nalaze se skromni ostaci kule-stražarnice na nadmorskoj visini od

445.3 m (relativna visina 265 m). Ta je kula bila sagrađena najvjerojatnije u 16.

stoljeću, u vrijeme austro-turskih ratova. Za vrijeme pregleda terena početkom 20.

stoljeća, Vjekoslav Klaić je na tome lokalitetu pronašao jedino rupu obzidanu

opekama, za koju je pretpostavio da je pripadala drvenoj kuli koja je u prizemlju bila

obzidana opekama.74

6. Veliki Tabor

Veliki je Tabor, uz Trakošćan, danas najbolje sačuvana hrvatska

srednjovjekovna utvrda sagrađena neposredno iznad sela Desinić, u blizini današnje

70 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 26.71 Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapine..., nav. dj., str. 109., 120.; Horvat, Anđela: O spomenicima…, nav. dj., str. 100.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 78.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 14. - 15. 72 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 28.73 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 23. - 28.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 15. 74 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 29.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 17., str. 20., bilj. 66.

16

hrvatsko-slovenske granice. Ispočetka je to bila utvrda u sklopu obrambenog sustava

zagorske županije, a gubitkom te uloge nakon ulaska Hrvatske i Slavonije u sastav

Habsburške monarhije postepeno prerasta u renesansni plemićki dvor kao sjedište

velikotaborskog vlastelinstva.75

Povijesni izvori ne spominju vrijeme gradnje ove srednjovjekovne utvrde, ali s

obzirom na strateški položaj te oblik glavne branič-kule ili palače (koja nosi obilježja

kasnogotičke arhitekture), nastanak utvrde možemo smjestiti u razdoblje druge

polovice 15. stoljeća.76 Prvi se put Tabor spominje godine 1497. (Thabor aliter

Vrbowcz).77 Da se to ime odnosilo na današnji Veliki Tabor potvrđuje nam isprava iz

godine 1511. koja jasno razlikuje utvrdu Tabor kraj Borovca i kaštel Mali Tabor kraj

Klenovca (…castrum Thabor alio nomine Borowecz vocatum ac castellum Kys

Thabor, alio nomine Klenowecz appelatum).78 Godine 1513. prvi se put spominje kao

Veliki Tabor (Naghthabor).79 U povijesnim izvorima i u narodu spominje se i pod

imenom Vingrad.80 S obzirom na vrijeme prvog spomena i arhitekturu glavne branič-

kule ili palače, graditelj velikotaborske utvrde najvjerojatnije je bio Ivaniš Korvin.

Prema Dragi Miletiću, graditelj utvrde bila je obitelj Rattkay.81 Oba Tabora nastala su

na posjedu srednjovjekovne utvrde Vrbovec, koju su zamijenili kao upravna središta

potkraj 15. i početkom 16. stoljeću, nakon njezine propasti. Prvi poznat vlasnik

velikotaborskog posjeda, bila je obitelj Celjski koja je zagospodarila utvrdom

Vrbovec godine 1397.82 Nakon njihove propasti taj je posjed bio u vlasništvu

slavonskog bana Ivana Vitoveca i sinova (1457.-1486.), hrvatsko-ugarskog kralja

Matije Korvina i sina Ivaniša (1486.-1502.) te obitelji Rattkay (1502. - 1793.) kada ga

je preuzela Ugarska komora.83 Nakon komore utvrda je često mijenjala gospodare,

među kojima su bili austrijski ministar vanjskih poslova Johann Amadei Franjo

Thugut (?-1818) i obitelj Grünwald (1818-1914). Za vrijeme Prvog svjetskog rata

75 Poljak, Željko: Planine..., nav. dj., str. 134.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 31.- 33.; Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 35.; Registar, nav. dj., str. 67.76 Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 170. - 171.; Premerl, Tomislav: Veliki Tabor - odnos prema vlastitom identitetu, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985., str. 210.; Žmegač, Andrej: Veliki Tabor - interpretacija arhitekture, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 16, Zagreb, 1992., str. 67. - 75.; Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 42.77 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 42.78 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 42.79 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 43.80 Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 215.; Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 35.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, nav. dj., str. 171. 81 Miletić, Drago: Velikotaborski palas - rezultati istraživanja i problem nove namjene, Peristil, br. 39., Zagreb, 1996., str. 95. - 104. 82 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 43.83 Klaić, Vjekoslav: Sutla, nav. dj., str. 140.; Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 44. - 45.

17

služio je kao zatvor. Posljednji pravi gospodar utvrde bio je hrvatski slikar Oton

Iveković (1919. - 1938).84

Osim njegove prošlosti, na ovome mjestu valjalo bi skrenuti pažnju na

narodne legende koje spominju nesretnu ljubav Veronike Desinić i Fridricha

Celjskog, koji je iz ljubavi prema njoj dao ubiti svoju prvu ženu Elizabetu Frankapan.

Herman, Fridrichov otac, saznavši za dijelo svojega sina, dao je Veroniku živu

zazidati u zidove Velikog Tabora. Druga legenda koja spominje Veroniku vezana je

uz tursku opsadu utvrde, kada je nakon prodora Turaka u utvrdu svu slamu pretvorila

u stršljenove i tako ih otjerala, spasivši Veliki Tabor i njegove branitelje od sigurne

smrti.85

Veliki je Tabor sagrađen na uskome zaravanku oblog brijega na nadmorskoj

visini od 335 m (relativna visina 125 m), s kojeg se naširoko pruža pogled po

sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja. Zaravanak brijega dugačka je u smjeru istok-

zapad oko 250 m, a prosječno široka u smjeru sjever-jug oko 65 m. Sami kompleks

utvrde dijelimo na unutarnju i vanjsku utvrdu. Obrambeni zidovi vanjske utvrde

opasuju čitavu zaravan brijega. Pristup utvrdi nalazi se sa zapadne strane.

Unutarnja utvrda smještena je na najvišem dijelu brda i njezin najstariji dio

jest velika peterokutna kula, koja je sa svojim šiljkom okrenuta prema zapadu,

odnosno prema strani s koje je pristup utvrdi bio najlakši. Branič-kula ili palača

dugačka je oko 21 m i široka 14 m, izvorno građena na dva kata, na kojima su

sačuvani gotski prozori. Prema A. Žmegaču, ona je imala i treći, obrambeni kat, koji

je bio sagrađen od drva.86 God. 1537. Rattkayi su drveni kat zamijenili zidanim.87 U

velikotaborskoj peterokutnoj jezgri nalazile su se glavne stambene prostorije.

Potpunom obnovom utvrde, branič-kula bila je okružena pojasom obrambenih zidova

dodatno zaštićenih četirima polukružnim kulama. Najveća je kula ona sagrađena na

istoku i ona je jedina bila predviđena za smještaj teške artiljerije, što zaključujemo iz

sačuvanih velikih topovskih otvora. Zidovi i kule vanjskog obrambenog pojasa su

podijeljeni na tri dijela. Podnožje obrambenih zidova je skošeno, a od ravnog, drugog

dijela zida odvojeno je horizontalnim vijencem. Na vrhu drugog dijela zida nalazi se

84 Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, nav. dj., str. 171.; Veliki Tabor, Opća enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 8, Zagreb, 1982., str. 482.; Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 446. - 47.85 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 74.- 76.; Obad-Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 292.-294.86 Žmegač, Andrej: Veliki Tabor - interpretacija…, nav. dj., str. 67.87 Miletić, Drago: Velikotaborski palas…, nav. dj., str. 104.

18

njegov treći dio. On leži na sačuvanim konzolama, koje su služile za obranu podnožja

zidina. Pretvorbom utvrde u plemićki dvor one su sazidane i pretvorene u podnice

gornjih prostorija dvorca. Na unutrašnjoj strani obrambenih zidina sagrađeni su

arkadni hodnici, koji kule povezuju s glavnim stambenim dijelom utvrde,

obnovljenim i proširenim u 18. stoljeću. Ulaz u utvrdu smjestio se pokraj zapadne

polukružne kule, svojom sjevernom stranom naslonjen na južni zid branič kule. Čitavi

su gornji dijelovi vanjskog pojasa zidova zbog konzola širi nego donji dijelovi.

Radi dodatne zaštite utvrde, u 16. stoljeću cijeli je izduženi zaravanak brda bio

utvrđen drugim obrambenim prstenom zidina koje se u obliku nepravilna pravokuta

šire prema zapadu od unutrašnje utvrde, dok oko same jezgre prate njezin nepravilni

kružni izgled. Danas se od tog pojasa zidina najbolje očuvala njegova južna strana,

koju u jugozapadnome uglu štiti veliki peterokutni bastion koji se prvi put spominje

godine 1597.88 Istočno od njega nalazi se velika zgrada koja je najvjerojatnije imala

gospodarsku ulogu. Na slici iz godine 1911. taj je zid u cijelosti očuvan, kao i jedna

od polukružnih kula.89 Druga se polukružna kula nalazila na sredini zapadnoga

vanjskog obrambenog zida, a ulaz u čitavi kompleks utvrde bio je kroz kulu u

sjeverozapadnome uglu vanjske utvrde.

7. Mali Tabor

Mali je Tabor kaštel sagrađen u selu Prišlinu na današnjoj hrvatsko-slovenskoj

granici, na uskom i dugačkom zaravanku ispod samoga sela, na nadmorskoj visini od

338 m.90

U povijesnim izvorima Mali se Tabor spominje prvi put godine 1511. (Kys

Thabor).91 Bio je u posjedu Ivaniša Korvina (1490 - 1504), Beatrice Frankapan (1504.

- 1509.) i Jurja Branderburškog (1509. - 1524.) koji ga prodaje obitelji Ladislava

Rattkaya..92 Kao i Veliki Tabor, Mali Tabor ostaje u vlasništvu te obitelji do godine

88 Žmegač, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000., str. 164. - 165.89 Obad Šćitarov, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 294., sl. br. 544.; Danas su ostaci te polukružne kule visoki oko 1.5 m.90 Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 221.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 173. - 174.; Registar, nav. dj., str. 75.91 Vidi bilj. 78.92Žmegač, Andrej: Mali Tabor, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb, 1995., str. 540.=> autor navodi godinu 1490. kao godinu prvog spomena; Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 35.; Szabo,

19

1793. Nakon Rattkaya, Velikim Taborom upravljala je Ugarska komora, te obitelji

Wintershoffer, Jelačić i irski barun Jakov Kavanagh. Od obitelji Kavanagha dvorac je

godine 1945. oduzet i nacionaliziran.93 Mali je Tabor uz Veliki bio sjedište

velikotaborskoga vlastelinstva.94

Prema katastarskoj karti iz godine 1861., Mali Tabor pravokutna je građevina

na čijim su uglovima podignute okrugle obrambene kule95. Sagrađen je kao utvrđeno

pribježište okolnome stanovništvu. Prestankom vojne opasnosti kaštel se u 18.

stoljeću preuređuje u barokni dvorac. Od nekadašnjeg kaštela danas su sačuvane tri

ugaone kule (četvrta je djelomično sačuvana), dva stambena krila, ulaz i zgrada

sagrađena za obranu ulaza u kaštel. Danas je Mali Tabor jednokatan barokni dvorac,

koji je sa strane unutrašnjeg dvorišta u prizemlju bio otvoren arkadnim lukovima,

danas djelomično zazidanima. Istočno je krilo dvorca nadograđeno u 19. stoljeću, tako

da je sjeveroistočna obrambena kula izgubila svoj prvobitni položaj i postala

dekoracija istočnoga pročelja dvorca.

8. Vrbovec

Srednjovjekovna utvrda Vrbovec sagrađena je u zagorskome selu Klenovecu

Humskom, na lokalitetima zvanim “Veliko i Malo Gradišće” blizu današnje hrvatsko-

slovenske granice.96

Spada među najstarije zagorske utvrde. Najvjerojatnije je sagrađen neposredno

nakon provale Tatara u Hrvatsko-ugarsku kraljevinu godine 1241. kao središte

vrbovečkog feudalnog posjeda koje se od kraja 15. stoljeća zove velikotaborskim.

Prvi se put Vrbovec spominje godine 1267. u naslovu Barleusa (Barleus comes de

Vrbouch), a sama utvrda godine 1354. (castro Vrbouch).97 Uz osnovnu ulogu obrane

Gjuro: Izvještaj..., nav. dj., str. 221.93 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 75.- 76.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 34.- 35.; Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 154.– 156. 94 Adamček, Josip: Seljačka…, nav. dj., str. 35.95 Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 154., sl. br. 266. 96 Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 169.; Registar, nav. dj., str. 71.; Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 120.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav.dj., str. 111. - 112.97 DZ, nav. dj., sv. V., Zagreb, 1907, str. 431.; Klaić, Vjekoslav: Sutla, nav. dj., str. 121., 134., 138.; Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 19., bilj. 3.; Tomičić, Željko: Klenovec/Veliko Gradišće,

20

granice Vrbovec je bio i upravno-crkveno središte čitavoga kraja. Tako se već godine

1269. spominje kao sjedište vlastitog arhiđakonata u zagrebačkoj biskupiji

(archidiaconus de Vrbouch).98 Na važnosti je dobila ulaskom u veliki posjed obitelji

Celjskih 1397. kada je postala važna postaja na putu koji je povezivao Celje i Krapinu

i osiguravala prijelaz preko Sutle.99 Za razliku od drugih utvrda toga kraja, Vrbovec je

bio među prvima napušten. Tako se već godine 1463. Vrbovec spominje kao

napuštena utvrda (abolitum castrum Wrbowczet), a godine 1497. kao montem

Wrbowcz desertum, in quo castrum olim Werbowcz extasse dicitur.100 Nakon

napuštanja Vrbovca, središte posjeda preselilo se u prvoj polovici 16. stoljeća na

obližnji Veliki i Mali Tabor101. Uzrok napuštanja srednjovjekovne utvrde je nepoznat,

pa se nadamo da će aktualna arheološka istraživanja lokaliteta dati odgovor na to

pitanje.

Ruševine utvrde Vrbovca nalaze se na dva brijega jednakih visina međusobno

odvojenih sedlom. Zbog konfiguracije terena možemo je podijeliti na četiri osnovne

cjeline: jezgru utvrde ili tzv. Sjevernu utvrdu (lokalitet veliko Gradišće), tzv. Gornju

središnju utvrdu (omeđenu sedlom i jezgrom utvrde), tzv. Južnu utvrdu (lokalitet

Malo Gradišće) te tzv. Donju središnju utvrdu koja je povezivala sjeverni i južni dio

utvrde u jedinstvenu obrambenu. Jezgra srednjovjekovne utvrde ili Sjeverna utvrda

Vrbovca nalazi se na vrhu s triju strana strmog brijega, na nadmorskoj visini od 273 m

(relativna visina 40 m). Pristup joj je najlakši po južnoj padini brijega. Poligonalnog je

tlocrta. Nastala je na zaravanku dugačkom u smjeru sjever-jug oko 30 m i širokog u

smjeru istok-zapad oko 25 m.102 Vanjski obrambeni zidovi jezgre sagrađeni su vrlo

čvrsto. Vanjsko lice obrambenih zidova sagrađeno je od klesanog kamena dok je

unutrašnjost zida ispunjena nepravilno lomljenim kamenom, povezanog vapnom.

Istočni obrambeni zid širok je preko 3 m, dok je zapadni obrambeni zid širok oko 2.5

m. Unutar zidina jezgre danas možemo prepoznati arhitektonske ostatke nekoliko

građevina. U sjevernom dijelu jezgre otkopani su ostaci stambenog kompleksa koji je

u prizemlju podijeljen na dva dijela. Između istočnog ugla stambenoga kompleksa i

Arheološki pregled, Ljubljana, 1987., str. 237. - 238.; Tomičić, Željko: Veliki Gradiš, Veliko Gradišće-plemićki grad Vrbovec kraj Huma na Sutli, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, br. 18.,Zagreb, 2001., str. 254. 98 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 19., bilj. 3.99 DZ, nav. dj., sv. XVIII., Zagreb, 1990, str. 250.100 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 20., bilj. 3.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 36.; Szabo, Gjuro: Izvještaj..., nav. dj., str. 207.- 208. 101 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 20., bilj. 3.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 112.102 Tomičić, Željko: Klenovec…, nav. dj., str. 257.; Tomičić, Željko: Veliki Gradiš…, nav. dj., str. 257.

21

unutrašnje strane istočnog obrambenog zida nalazi se jedna manja prostorija. U

južnome uglu jezgre nalaze se ostaci obrambene kule koja je svojom užom stranicom

okrenuta prema južnoj padini brijega. Na fotografiji Gjure Szabe s početka stoljeća

20. stoljeća jasno se uočavaju ostaci vanjskoga obrambenog zida jezgre Vrbovca koji

svojom siluetom i visinom odudaraju od vegetacije koja je prekrivala čitavi brijeg.

Ulaz u jezgru utvrde ne može se, s obzirom na sačuvane ostatke, pouzdano odrediti.

Najvjerojatnije se nalazilo na sredini zapadnog obrambenog zida.103 Pristup jezgri

utvrde najlakši je s južne strane. Svojim oblikom, građevinskim elementima i

tlocrtnim rasporedom, jezgra Vrbovca slična je utvrdama Velikoj u Slavoniji i

Lipovcu u Samoborskom gorju. U podnožju brda Velikog Gradišća, ispod južne

strane jezgre, nalazila se tzv. Gornja središnja utvrda. Danas je od nje sačuvan jedino

veliki obrambeni jarak polukružnog oblika iznad koje se nalazio južni obrambeni zid

središnje utvrde, ulaz u utvrdu i pokretni most. Njegovu sjevernu stranicu činila je

jezgra utvrde. S obzirom na dužinu i oblik jarka te položaj jezgre utvrde, Gornja

središnja utvrda imala je oblik nepravilnog pravokutnika. S obzirom na nepostojanje

vidljivih ostataka od čvrstog materijala, možemo pretpostaviti da su zidovi središnje

utvrde bili sagrađeni od drva (palisade). Treći dio utvrde Vrbovec jest Južna utvrda

(lokalitet Malo Gradišće). Iako nema materijalnih dokaza koji bi upućivali na ostatke

obrambene arhitekture na tome lokalitetu, zbog iznimnog strateškog položaja

brežuljka prema ostatku utvrde, toponimu i okolici, možemo slobodno pretpostaviti

njezino postojanje. Nalazi se vrhu brežuljka na nadmorskoj visini od oko 279.5 m. Od

ostatka utvrde odvojena je sedlom preko kojeg danas prelazi cesta Krapina-Celje.

Njezin izgled i povezanost s ostatkom utvrde danas se bez arheoloških iskapanja ne

može utvrditi. To je najvjerojatnije bila jedna obrambena kula. Četvrti dio utvrde

Vrbovec najvjerojatnije je činila Donja središnja utvrda koja je Južnu utvrdu

povezivala s ostatkom utvrde na drugome brijegu. Tijekom arheoloških iskapanja

vođenih 1987., 1994. i 2001. pod vodstvom Željka Tomčića i suradnika pronađeni su,

uz ostatke obrambene i stambene arhitekture, različiti pokretni nalazi (keramika,

ostaci pećnjaka i oružja).104

103 Tomičić, Željko: Klenovec…, nav. dj., str. 257.104 Registar, nav. dj., str. 71.; Tomičić, Željko: Veliki Gradiš…, nav. dj., str. 261. - 273.

22

Literatura

Adamček, Josip: Seljačka buna, Zagreb, Vjesnik, 1968.

Adamček, Josip: Cesargradsko vlastelinstvo u doba seljačke bune, Kaj, br. 5., Zagreb, 1970.

Adamček, Josip: Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma, Kaj / Po dragome kraju-Krapina, br. 1, Zagreb, 1982.

Budak, Neven: Gradovi varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica, 1994.

Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, JAZU, Zagreb, sv. II (1904.), V (1907.), XI (1913.) i XVIII (1990.).

Đurić, Tomislav: Stanje srednjovjekovnih gradina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (II.), Muzejski vjesnik (glasilo Muzeja sjeverozapadne Hrvatske), br. 5, Varaždin,

23

1982.

Gvozdanović, Sena i Vladimir: Stari gradovi i gradine u zagrebačkoj regiji, Arhitektura, br. 109/110, Zagreb 1971.

Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture s područja općine Klanjec, Kaj/Po dragome kraju-Klanjec, br. 3., Zagreb, 1979.

Horvat, Anđela: O spomenicima kulture općine Krapina, Kaj/Po dragome kraju - Krapina, br. 1, Zagreb, 1982.

Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985.

Klaić, Vjekoslav: Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, nova serija, br. X., Zagreb, 1908/9.

Klaić, Vjekoslav: Sutla, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1910.

Laszowski, Emil: Hrvatske povijesne građevine, Zagreb, 1902.

Miletić, Drago: Velikotaborski palas - rezultati istraživanja i problem nove namjene, Peristil, br. 39., Zagreb, 1996.

Miletić, Drago: Plemićki grad Kostel, Kaj, br.3/4, Zagreb, 1997.

Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, Peristil, br. 42/43, Zagreb, 2000.

Obad Šćitaroci, Mladen.: Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1989.

Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1991.

Ortner, Stjepan: Povijest gradine i trgovišta Krapine, Zagreb, 1899.

Petković, Milovan: Veliki Tabor baština Ratkaja, Katalog izložbe Ratkaji velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi 1502. - 1793., Veliki Tabor, 1993.

Poljak, Željko: Planine Hrvatske - planinarsko-turistički vodič, drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 1981.

Premerl, Tomislav: Veliki Tabor - odnos prema vlastitom identitetu, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985.

Premerl, Tomislav: Jedinstveni prostor krajolika, ljudi i graditeljskih oblika, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985.

Rački, Franjo: Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501., Starine, Zagreb, 1972.

Registar arheoloških nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, 1997.

24

Roglić, Josip: Hrvatsko zagorje, GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, knj. 1, Zagreb, 1974.

Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, sv. II., Zagreb, 1972., str. 179.

Szabo, Gjuro: Izvještaj o radu zemaljskog povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičnih spomenika u godini 1911, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XII., Zagreb, 1912.

Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XIII., Zagreb, 1914.

Szabo, Gjuro: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, izvanredno izdanje MH, Zagreb, 1920.

Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb, 1940.

Tomičić, Željko: Klenovec/Veliko Gradišće, Arheološki pregled, Ljubljana, 1987.

Tomičić, Željko: Panonski periplus (arheološka topografija kontinentalne Hrvatske), Zagreb, 1994.

Tomičić, Željko: U potrazi za srednjovjekovnim arheološkim naslijeđem Hrvatskog zagorja, Hrvatsko zagorje, časopis za kulturu krapinsko-zagorske županije, br. 1, Krapina, 1995.

Tomičić, Željko: Panonski periplus (arheološka topografija kontinentalne Hrvatske), Zagreb, 1999.

Tomičić, Željko: Veliki Gradiš, Veliko Gradišće-plemićki grad Vrbovec kraj Huma na Sutli, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, br. 18.,Zagreb, 2001.

Veliki Tabor, Opća enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 8, Zagreb, 1982.

Vučetić, Ratko: Vedute Krapine, Život umjetnosti, br. 60., Zagreb, 1998.

Vučetić, Ratko: Prostorni razvoj srednjovjekovne Krapine, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 24, Zagreb, 2000.

Žmegač, Andrej: Veliki Tabor - interpretacija arhitekture, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 16, Zagreb, 1992.

Žmegač, Andrej: Mali Tabor, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb, 1995.

Žmegač, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000.

25

Popis slika:

1. Cesargrad-avionska snimka grada iz 1954. (fototeka Uprave za zaštitu kulturne

baštine)

2. a) Crtež ruševina Cesargrada (Krešimir Regan)

b) Cesargrad-tlocrt (Miletić, Drago: Plemički grad Cesargrad, nav. dj., str. 35., sl.

8.)

3. Kostel-avionska snimka grada iz 1954. (fototeka Uprave za zaštitu kulturne

baštine)

4. a) Crtež ruševina Kostela (Krešimir Regan)

b) Kostel-tlocrt (Drago Miletić: Plemićki..., nav. dj., str. 67., sl. 2.)

5. Gorica-pogled s juga (Krešimir Regan)

6. a) Gorica-crtež utvrde iz knjige Status familiae Patachich (M. Obad Šćitaroci:

26

Perivoji i ..., nav. dj., str. 54., sl. 49.)

b) Gorica-tlocrt (G. Szabo: Izvještaj..., nav. dj., str. 224., sl. 79.)

7. Krapina potkraj 19. stoljeća (Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str.

133.)

8. Tlocrt utvrđenog naselja u Krapini (Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 8)

9. Krapina-pogled na Stari grad s jugozapada (fototeka Glasnika HDZ-a)

10. a) Crtež ruševina Starog grada u Krapini (Krešimir Regan)

b) Stari grad-tlocrt (Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 68.)

11. a) Novi grad u Krapini - pogled s juga na ostatke utvrde (Ortner, Stjepan: Povijest

gradine…, nav. dj., str. 150.)

b) Novi grad u Krapini - pogled sa sjevera na ostatke utvrde (Klaić, Vjekoslav:

Krapinski…, nav. dj., str. 17.)

12. Novi grad u Krapini, topografska karta 1 : 5 000 (Državna geodetska uprava)

13. Šabac, topografska karta 1 : 5 000 (Državna geodetska uprava)

14. Židovski grad, topografska karta 1 : 5 000 (Državna geodetska uprava)

15. Veliki Tabor-avionska snimka (M. Obad Šitaroci: Perivoji i..., nav. dj., str. 6.)

16. a) rekonstrukcija Velikog Tabora prema slici iz godine 1782. (Krešimir Regan;

Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 216., sl. 63.)

b) Veliki Tabor-tlocrt grada (G. Szabo: Izvještaj..., nav. dj., str. 216., sl. 64.)

17. a) Mali Tabor-pogled s istoka (M. Obad Šitaroci: Dvorci i..., nav. dj., str. 157.,

sl. 270.)

b) Mali Tabor-tlocrt (G. Szabo: Izvještaj..., nav. dj., str. 221., sl. 74.)

18. Vrbovec-pogled sa sjevera iz godine 1939. (Gjuro Szabo: Kroz Hrvatsko...,nav.

dj., fotografski prilozi)

19. a) Crtež ruševina Vrbovca (Krešimir Regan)

b)Vrbovec - tlocrt jezgre (Tomičić, Željko: Veliki Gradiš…, nav. dj., str. 260., sl.

5.)

20. Vrbovec tlocrt (topografska karta 1 . 5 000, Državna geodetska uprava)

NAPOMENA:

27

Aksonometrijski prikazi ruševina utvrda napravljeni su kao spoj svih njihovih slika i

fotografija preslikanih na tlocrtnu skicu, uz korištenje topografskih karata te pregleda

terena.

28