SS_Stanovanje u Ekstremnim Uvjetima_INES BREZETIC

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

ARHITEKTONSKI FAKULTET

S T A N o v a nj e u

EKSTREMnim uvjetima

STUDENT: INES BREZETIĆ, bacc. arh. i urb.

ZAGREB, RUJAN 2010.

SVEUĈILIŠTE U ZAGREBU

ARHITEKTONSKI FAKULTET

DIPLOMSKI STUDIJ AKAD. GOD. 2009. / 10.

KOLEGIJ: SUVREMENO STANOVANJE

Stanovanje u ekstremnim uvjetima

seminarski rad

VODITELJ KOLEGIJA: DR.SC. ALENKA DELIĆ, d.i.a.

STUDENT: INES BREZETIĆ, bacc. arh. i urb.

ZAGREB, RUJAN 2010.

AF :: Ines Brezetić Stanovanje u ekstremnim uvjetima 2

SADRŢAJ

KLJUĈNE RIJEĈI .....................................................................................................3

UVOD ....................................................................................................................3

STANOVANJE I EKSTREMNI UVJETI ............................................................................4

Soe Ker Tie House, Noh Bo, Tak, Thailand ..................................................................7

PAPER LOG HOUSES (kuće od papirnatih tuba), Kobe, Japan .................................10

Reflection of Mineral house / origami kuća, Tokyo, Japan ......................................13

Villa Mecklin, Finska .................................................................................................16

Swiss chalet (švicarska planinska kuća), Švicarska ...................................................18

Hotel Tierra Atacama, Atakama, Ĉile .....................................................................21

ZAKLJUĈAK ..........................................................................................................24

SAŢETAK ...............................................................................................................25

LITERATURA ..........................................................................................................26

POPIS SLIKA ..........................................................................................................27

http://www.archdaily.com/tag/thailand/


KLJUĈNE RIJEĈI

ekstrem, izazov, stanovanje, boravak, prirodni uvjeti, katastrofe, nepogode,

opstanak, kontrasti, prilagodba, iskorištavanje mogućnosti

UVOD

Od svoga postanka čovjek se bori s prirodom ne bi li si osigurao prostor zaštićen od

vremenskih uvjeta, u kojem moţe stalno boraviti, spavati, raditi – dakle stanovati. U

posljednje vrijeme, moţda više nego s prirodom, čovjek se bori sa samim sobom u

ţelji da si osigura privatnost i zdrav okoliš prostora stanovanja kojeg je sam ugrozio.

Broj stanovništva vrtoglavo je narastao i dalje ima tendenciju rasta pa mnoga

mjesta postaju prenapučena, naročito gradovi. Ĉovjek se ţeli zaštititi od drugih mu

nepoznatih ljudi, od prometa, buke, industrije, otpada, neimaštine i brojnih drugih

prijetnji njegovu normalnom ţivotu. Nastali su brojni uvjeti koji su specifični i

ekstremni, a nisu djelo prirode poput oštre planinske klime, suhe pustinjske, vlaţne

tropske klime ili katastrofa poput uragana, tornada, potresa ili tsunamija.

Ovisno o karakteristikama prostora stanovanja razvijala se regionalna arhitektura.

Klimatski uvjeti, dostupnost prirodnih materijala i vještina radnika nekada su

određivale izgled i funkcionalnost kuća ili stanova. Rezultat je raznolikost regionalne

arhitekture koja u sveukupnosti obogaćuje svjetsku arhitekturu. Iako dostupnost

materijala i klimatski uvjeti više nisu ključni faktor, regionalna arhitektura se i dalje

smatra posebno vrijednom, ona se razvija i izlazi van okvira tradicionalne arhitekture.

Suvremena regionalna arhitektura je organički, graciozno i jednostavno povezana s

prirodom. Promotrimo li stambenu arhitekturu planinske Švicarske, mediteranske

Grčke, tropske Afrike, visoke Mongolije ili monsunske Azije vidimo sasvim različite

volumene i materijale, a unutar njih i različite načine ţivota. Iako se razlike u načinu

ţivota između pojedinih dijelova svijeta smanjuju, neke od njih ipak ostaju prisutne.

Ovaj rad istraţit će kako je definirana suvremena arhitektura stanovanja u posebnim,

regionlnim i ekstremnim uvjetima. Kroz analizu nekoliko primjera iz različitih dijelova

svijeta razmotrit će uvjete koji na prvi pogled ne doimaju ekstremni, ali i one koji to

na prvi pogled jesu te načine kako na njih reagira lokalno stanovništvo i

arhitektonska struka.


STANOVANJE I EKSTREMNI UVJETI

Stanovanje podrazumjeva nekoliko različitih oblika boravka u prostoru: od stalnog

boravka u vlastitoj kući ili stanu, duţeg boravka u podstanarstvu do privremenog ili

kratkog boravka u apartmanu, hotelu ili nekom drugom obliku smještaja. Bez obzira

kakav oblik stanovanja se planira uvijek je potrebno osigurati osnovne uvjete zaštite,

lakog pristupa,higijene i udobnosti unutar stambene jedinice.

Ako pak govorimo o ekstremnim uvjetima, treba reći da to nisu samo prirodne

datosti poput refljefa, klime i vremenskih prilika; to su prije svega uvjeti koji su nastali

kao posljedica rasta i razvoja čovječanstva. Pojedini dijelovi svijeta uţivaju

raskoš,pojedini jedva preţivljavaju; veliki gradovi su prenapučeni, poneka sela

izolirana i osamljena; čitave zemlje okupirane su ratovima... Stanovanje je vjerojatno

najosjetljiviji aspekt ţivota kojeg treba paţljivo razvijati unutar okoliša. Kroz

kontekstualno promišljanje valja iskoristiti mogućnosti koje su u neposrednoj blizini:

materijale, orijentaciju, vegetaciju, prisutnost fenomena; razvoj u pozitivnom,

produktivnom i estetski vrijednom smislu moţe se desiti jedino ako datosti i

ekstremitete prihvatimo kao posebnost koja iziskuje dodatni napor i kreatvnost da bi

rezultirala specifičnom arhitekturom, produktom koji je u harmoniji sa svojim

okruţenjem. Ekstremni uvjeti ne znače da prostor nije dobar za stanovanje i da treba

ţivjeti na drugom mjestu, nego valja te naizgled negativne aspekte pretvoriti u

pozitivne ili barem minimalizirati njihov utjecaj na način ţivota. Slično se reagiralo u

prošlosti:

Slika 1: Ondol, Suwon , Korea Slika 2: Gel,Juţni dio pustinje Gobi, Mongolija


Ondol je je tradicionalni podni sistem grijanja koji se koristio stoljećima na korejskom

poluotoku gdje su vrlo oštre zime. Toplina iz kuhinjske peći prolazi podnim sistemom

pa se spavalo na podovima i nije bilo potrebno nositi papuče. U suvremenim

kućama u Koreji koristi se podno grijanje, ali se koristi topla voda, a ne zrak.

Gel je mongolska montaţna nomadska kuća. Kad dođe vrijeme za seobu stoke na

druge pašnjake, seli se i kuća. Dva glavna oslonca u centru pridrţavaju okvirnu

konstrukciju kuće. Konstrukcija se prekriva bijelom tkaninom sa ispunom od vune i

dlake domaćih ţivotinja. U središtu kuće je štednjak, a krov iznad moţe se otvoriti za

dim. U vrijeme jake zime stavlja se dvostruki pokrov na strop.

Slika 3: kuća na drvetu, Filipini Slika 4: kuće na vodi, Sabah, Malezija

Na juţnim Filipinima ljudi su nekada ţivjeli u kućama na drveću. Tako su mogli lakše

uočiti neprijatelja, divlju ţivotinju ili zmiju otrovnicu. Također su u kući imali hladniji i

suši zrak. Kuće su se gradile iznova ovisno o rastu drveća. Sada se takve kuće koriste

za odmor.

Ribari u Sabi na otoku Borneu ţive na vodi. Još uvijek na tim prostorima ima velik broj

kuća na vodi. Za izgradnju koriste drvo i mangrova stabla koja su postojana u

morskoj vodi. Kuće su međusobno povezane malim drvenim mostovima. Ovaj tip

kuće u mnogočemu je drugačiji od onog u Veneciji premda su oba na vodi.

Borneo je otok na kojem su razvijene uglavnom poljoprivredne djelatnosti i nije

dobro povezan s ostatkom svijeta. Siromaštvo i tropska klima dodatni su ekstremiteti

ove lokacije.


Slika 5: kuća od sušene zemlje, Sahara, Maroko Slika 6: kuća Sami, Laponija

U juţnom dijelu Maroka kuće se rade od sušene zemlje. Glinovito tlo se miješa sa

vodom, a potom se stavlja u kalupe te suši na suncu. Tako se dobije blok tj. cigla.

Cigle se međusobno spajaju glinom kao vezivom za izgradnju kuća. Takva cigla

zadrţava ugodnu temperaturu unutar kuće uz visoku temperaturu vani. Ipak, kuće

su slabo seizmički stabilne.

Sami narod na sjeveru Norveške mijenjaju prostor stanovanja ovisno da li je ljeto ili

zima. Zimi ţive u kućama od drveta i opeke, a ljeti u prenosivim kućama-šatorima

kao Indijanci.

Kroz nekoliko primjera mogli smo uočiti različitosti prostrora stanovanja koji su rezultat

pojedinih ekstremiteta. No, kao što je ranije spomenuto, ovdje ćemo istraţiti kako u

današnje vrijeme svladavamo teškoće koje donose ekstremiteti u podučju

stanovanja, jesu li se promijenila shvaćanja pojedinih fenomena i je li uopće nuţno

svladati te uvjete? Suvremena arhitektura općenito, pa tako i ona stambena, ima

tendenciju otvaranja prema van velikim staklenim površinama, fleksibilnosti

unutrašnjeg rasporeda, povezivanja prostora te eksperimentiranja materijalima.

Namjera je propitati kroz nekoliko primjera koliko su se te karakteristike odrazile na

izgradnji suvremene stambene arhitekture na prostorima gdje je postojala

specifična izgradnja, određena shvaćanja prirode i načina ţivota i sl. Također je

vaţno uvidjeti da čovječanstvo reagira na potrebe pomoći nakon sve češćih

razornih vremenskih prilika kada ljudi ostaju bez domova. Brza i jeftina izgradnja tada

su prioritet uz uvijet da se ne omalovaţe osnovne potrebe stambenog prostora.


SOE KER TIE HOUSE („KUĆE LEPTIRI“)

Nema ništa bolje od spajanja dobrog dizajna sa plemenitom svrhom. TYIN

Tegnestue neprofitna je organizacija norveškog Sveučilišta znanosti i tehnologije koja

je osmislila projekt koji bi pomogao izgraditi smještaj za djecu izbjeglice iz sela Noh

Bo na granici Tajlanda i Myanmara (Burme). To je zapravo sirotište za djecu koje vodi

Ole Jørgen Edna iz Levangera (Norveška). Sirotište je udomljavalo 24 djece,a

naraslo je tako da prima gotovo 50 djece. To je projekt koji kombinira dobar i

efikasan dizajn i izvornu arhitekturu sa socijalnom odgovornosti u pomoći

izbjeglicama. Zadatak za studente TYIN Tegnestue organizacije bio je osmisliti 6

jedinica za spavanje u selu Noh Bo s budţetom od cca 10 000 USD.

Slika 7: „kuće leptiri“ Slika 8: presjek kroz stambenu jedinicu

Glavna pokretačka sila projekta bila je napraviti nešto što bi ta djeca mogla doţivjeti

u normalnoj situaciji. Ţelja je bila da svako dijete ima vlastiti privatni prostor, dom i

susjedstvo gdje se mogu druţiti i igrati. Kuće odnosno jedinice lokalni radnici nazvali

su „kuće leptiri“ zbog njihova izgleda. Svi kreveti u jedinicama povišeni su od

prizemlja kako bi omogućili privatnost i u prizemlju ostavili prostor za zajednički

boravak. Sa strana i na štraţnjoj fasadi jedinica korištena je tehnika tkanja bambusa

koja se koristi pri izgradnji lokalnih kuća. Oblaganje zidova je od različitih vrsta

utkanog bambusa. Većina bambusa donesena je sa mjesta tek nekoliko kilometara

udaljenog od lokacije. Jedinice su razmještene na nejednakim udaljenostima

dajući tako prostorima između jedinica različite karaktere i način upotrebe.


Slika 9: situacija Slika 10: sjedenje vani

Posebni oblik krova omogućava efikasnu, prirodnu ventilaciju, a u isto vrijeme skuplja

kišnicu. Tako prostor oko jedinice postaje koristan za vrijeme kišne sezone i daje

mogućnost prikupljanja vode u sušnim razdobljima. Pokrov krova je valoviti čelik.

Prefabricirana ţeljezno-drvena konstrukcija sklopljena je na licu mjesta, osiguravajući

preciznost i snagu pomoću vijaka. Većina materijala isporučena je preko Karen

National Union iz Burme. Ovisnost o tropskom drvu donosi niz sloţenih problema koje

bi trebalo riješiti.

Slika 11: obloga zidova Slika 12: edukacija lokalnih radnika

Odizanjem jedinica od tla na stupove s temeljima od betona i starih guma ne

dolazi do problema s vlagom i truleţi. Nakon šest mjeseci zajedničkog učenja,

studenti TYIN Tegnestue-a ostavili su lokalnim radnicima u nasljeđe načela,

ekonomizaciju materijala i prevenciju vlage što moţe dovesti do tradicije odrţive

izgradnje u budućnosti. Projekt je završen u veljači 2009.


Nakon izgradnje jedinica za spavanje TYIN Tegnestue pozvali su 15 norveških

studenata arhitekture sa NTNU-a da sudjeluju u radionici sirotišta Safe Haven.

Radionicu su vodili profesor Hans Skotte i arhitekt Sami Rintala. Zadatak radionice bio

je osigurati sirotištu sanitarni objekt i knjiţnicu zajedno sa radnicima sela Nah Bo. Tako

su nastale Safe Haven Bath house i Old Market knjiţnica u Ban Tha Song Yangu.

Ekstremnost u ovom projektu uvjeti su unutar kojih su se zatekla djeca, izbjeglice

kojima je potreban minimum kako bi mogli preţivjeti. Siromaštvo, zapostavljenost i

bijeda nerjetko su uvjeti s kojima se čovječanstvo bori, posebice u mnogoljudnim

zemljama juţne i jugoistočne Azije, čitave Afrike i mnogih drugih dijelova svijeta.

Zbog sve većih razlika između dobrostojećih zemalja i onih siromašnih neupitna je

pomoć i suradnja kako bi se izgradili domovi i osigurali dovoljno higijenskki uvjeti

onima kojima su potrebni. Bolji higijenski uvjeti osiguravaju zdrav ţivot, a time i rad i

napredak.


PAPER LOG HOUSE (KUĆE OD PAPIRNATIH TUBA)

17. siječnja 1995. godine grad Kobe u Japanu pogodio je potres magnitude 7.2 po

Richteru. Hipocentar potresa bio je manje od 20 km ispod Awaji-sima, otočića u

Japanskom moru. Potres je trajao 20ak sekundi, ali je bio razoran zbog plitkog

fokusa. U potresu je smrtno stradalo više od 5 000 ljudi, razoreni su brojni mostovi i

dijelovi autocesta, kuće i zgrade su izgorjele zahvaljujući plinskim instalacijama koje

su oštećene tijekom potresa. U lipnju 1995. god. velik broj ljudi još uvjek je ţivio u

šatorima u parkovima u blizini njihovih porušenih domova. Mnogi od njih nisu ţeljeli

ţivjeti u privremenom smještaju koje je osiguravao grad jer su bili neprikladno

smješteni, daleko od mjesta rada i škole. Arhitekt Shigeru Ban, vođen mislima

socijalne odgovornosti arhitekata vezane za posljedice globalnih prirodnih i ljudskih

katastrofa, osmislio je kuće od papirnatih tuba koje bi pruţile smještaj ţrtvama bez

domova.

Slika 13: papirnate tube vidljive su na fasadi Slika 14: montaţa krovne konstrukcije

Svi materijali za izgradnju kuće trebali su biti montaţni i prikupljeni na mjestu. Shigeru

Ban iskoristio je sanduke Kirin piva kao temelje. Svaki od sanduka bio je ispunjen

vrećama pijeska koje su pomogle učvrstiti sanduke u tlo. Šperploče veličine 4 x 4m

postavljene su kao pod i učvršćene na rubovima. Na vanjskom rubu poda

postavljeni su klinovi. Kartonske cijevi promjera 12 cm i stijenke debljine 4 mm

navučene su na klinove i zapečaćene na zglobovima vodootpornom spuţvastom

trakom. Papirnate tube povezane su horizontalno čeličnim šipkama.


Slika 15: eksplodirana aksonometrija kuće od papirnatih tuba


Zabat krova također je podrţan papirnatim tubama, a krov je pokriven debelim

dvoslojnim materijalom za šatore. Zabatni dio krova moţe se otvarati što

omogućuje ljudima koji ţive u kući da otvore ili zatvore zabat krova ovisno o

vremenskim prilikama. Kuća također ima prozore i grilje koji se mogu otvarati. Prozori

imaju okvire od šperploče.

Prva kuća od papirnatih tuba izgrađena je početkom srpnja 1995. god. u

Minamikoma parku, Nagata-ku u Kobeu. Izgradili su je sami arhitekti uz pomoć

radnika. Kuća je zauzimala 16 m2 površine što je gotovo jednako površini

standardnog skloništa koje koristi UNCHR. Ljudi u Kobeu dobro su prihvatili prvu kuću.

Izgrađena je 21 kuća tj. stambena jedinica uz pomoć japanskih i vijetnamskih

volontera na raznim mjestima. Shigeru Ban ovaj projekt smatra iznimnim

dostignućem u svom radu. „Skloništa za izbjeglice (ili stradale) moraju biti lijepa.

Psihološki, izbjeglice su oštećene. Oni moraju boraviti u lijepim prostorima.“

Izgradnja jedne kuće košta manje od 2 000 USD. Za izgradnju jedne kuće u roku 6

sati potrebno je 20ak ljudi koji ne trebaju imati gotovo nikakvo znanje o gradnji.

Svaka kuća moţe se lako montirati i rastaviti. Nakon rastavljanja jedinice materijal se

moţe koristiti na drugom mjestu za izgradnju ili reciklirati. „Dobra strana papirnatih

tuba je što su dostupne u različitim debljinama stijenki i veličini promjera. Teţina koju

mogu podnijeti ovisi o tim veličinama. Teoretski, mogao bih napraviti zgradu visoku

nekoliko katova, samo još nisam imao prilike.“ – rekao je Shigeru Ban. Kuće u Kobeu

primjer su „nomadske arhitekture“. Projekt je bio toliko uspješan da su takve

stambene jedinice primjenjivane u Ruandi, Turskoj i Indiji. Shigeru Ban osnovao je

NGO mreţu za arhitekte volontere koji ţele raditi stambene jedinice malog budţeta

u područjima pogođenima nekom vrsom katastrofe.

Shigeru Ban japanski je arhitekt, rođen 1957. god. u Tokyu. Studirao je na Institutu za

arhitekturu u Kaliforniji, a kasnije i u Cooper Union's školi arhitekture gdje mu je mentor

bio John Hejduk. Diplomirao je 1982. god. Najpoznatiji je po inovativnom radu s

papirnatim tubama. Njegov rad karakteriziraju odrţivost i humanost.


REFLECTION OF MINERAL HOUSE / ORIGAMI HOUSE (ORIGAMI KUĆA)

Kuća se nalazi u blizini centra Tokya, na maloj parceli od svega 44.4 m2 površine,

omeđena ulicama sa dviju strana, a s druge dvije strane susjednom izgradnjom.

Grad Tokyo ima oko 12.8 milijuna stanovnika uz dnevne migracije prema gradu koje

uključuju još 2 – 3 milijuna stanovnika i to bez okolnog metropolitanskog

gravitacijskog područja grada. Gustoća naseljenosti u gradu iznosi 338 st/km2 što

jasno govori da je Tokyo jedan od najgušće naseljenih urbanih centara svijeta.

Koncentriranje stanovništva u velikim gradovima postaje sve veći globalni problem.

Prenapučenost rezultira nedostatkom prostora, privatnosti i neizgrađenog okoliša, a

uzrokuje i brojne druge probleme poput prevelike gustoće prometa, problem

otpada, pitke vode i dr. Prenapučenost već sama po sebi sugerira neku krajnost,

ekstremitet ili barem pribliţavanje nekom ekstremu. Postaje izazov ţivjeti u takvim

uvjetima i imati barem pribliţnu kvalitetu ţivota kao u manjim gradovima. Na sve

manjoj površini treba osigurati mjesto stanovanja koje će biti dovoljno ugodno,

prostrano i privatno da ga se nazove domom.

Arhitekti imaju sve teţu zadaću ostvariti stambeni prostor koji će biti malen, ali

dovoljno velik, sklonjen od pogleda, ali otvoren, siguran, ali ne i zatvoren; prostor koji

je prije svega fleksibilan i organiziran u skladu sa suvremenim načinom ţivota. Sve to

treba rezultirati suvremenom arhitekturom stanovanja. Japanski arhitekt Yasuhiro

Yamashita ţelio je ostvariti upravo to – suvremenu stambenu arhitekturu u centru

Tokya na vrlo maloj površini. Kuća djeluje kao da je slomljena i nagurana na ugao.

Slika 16: kuća je nalik kristalu Slika 17 i 18: natkriveni ulazni prostor je ujedno i parking


Ovisno o stajalištu, dojmovi se mijenjaju pa se kuća moţe usporediti sa origami

tvorevinom, pozamašnim kamper kombijem za poljetanje ili kutijom. Ĉudnovato,

rezultat je izuzetan „mineral“ odnosno „kvarcni kristal“ u gusto naseljenom urbanom

centru. Kuća je radikalan odmak od okolnog izgrađenog okoliša.

Prema ţelji investitora za natkrivenom garaţom (odnosno parkingom) nepravilan

mineral ima odsječen dio volumena u prizemlju. Negativni faktor eliminacije

pretvoren je u pizitivan: tako je dobiven natkriveni portik koji osim što sluţi kao parking

je ujedno i ulazni prostor u kuću. Iako je kuća relativno mala, njen otvoreni tlocrt i

nenametljiv interijer izbjegavaju dojam tjesnoće. Unutrašnjost kuće moderna je

interpretacija japanskog minimalizma.

Slika 19: tocrt podrumske etaţe tlocrt prizemlja

Slika 20: tlocrt 1. kata tlocrt 2. kata


Nepravilan vanjski oblik prenosi se na unutrašnjost gdje zidovi i izgrađeni elementi

odraţavaju oblik vanjske površine. Kuća ima podrum sa spavaćom sobom, a u

prizemlju je ulazni hall i mali wc. Prvi kat jedinstveni je prostor dnevnog boravka,

kuhinje i blagovaonice, dok su na drugom katu studio i kupaonica. Komunikacija je

dvokrako stubište nasuprot ulaza u kuću. Kako se čovjek kreće u prostoru kuće i

ovisno o kutu upada svjetlosti, interijer se mijenja, unoseći raznolikost u prostoru.

Zidovi kupaonice na drugom katu obloţeni su poliranim nehrđajućim čelikom koji

posjeduje faktor sjaja i refleksije pa je prisutan dojam većeg prostora nego što to on

ustvari jest. Svaka fasada kuće je drugačija, a otvori su pametno osmišljeni u

najteţim uglovima kuće. Izgradnja kuće dovršena je u toku 2006.god.

Slika 21: refleksija prozora Slika 22: u interijeru prevladava bijela boja Slika 23: kuhinja

„Minerali i refleksija ključni su pojmovi koji pomaţu negativni faktor eliminacije

pretvoriti u pozitivni.“, tvrdi Yasuhiro Yamashita.

„Minerali“ se smatraju apstraktnim tvarima (konceptualni objekti) sa nefigurativnim

značajkama (objekti čija prisutnost materije je očita). Promjene od transparentnosti,

translucentnosti do neprozirnosti se javljaju ovisno o kutu upada svjetlosti. Tvar se

nikako ne moţe tretirati kao običan element.

„Refleksija“ je ključna riječ kad govorimo o percepciji prostora. „Oblikovanjem

volumena u poliedar sa tri faktora: prozirno, translucentno i neprozirno, i njihovim

umetanjem u trodimenzionalni unutrašnji prostor, potaknuta je vizualna refleksija što

rezultira odstupanjem od restriktivnosti prostora“, objašnjava Yasuhiro Yamashita.

Arhitekt Yasuhiro Yamashita osnovao je arhitektonski ured Atelier Tekuto 1991. god.

Rođen je u Kagoshimi 1960.god. Diplomirao je na Shibaura institutu za tehnologiju

1986.god. Atelier Tekuto ima nekoliko svjetski poznatih projekata što potvrđuju i

nagrade za ostvarenja.


VILLA MECKLIN

Ova obiteljska kuća djelo je finskih arhitekata Huttunen-Lipasti-Pakkanen. Završetak

realizacije bio je 2008.god. Kuća se nalazi na otoku u Baltičkom moru unutar

arhipelaga okruga Velkua Naantali u jugozapadnoj Finskoj. Iako u tom dijelu Finske

prevladava hladna kontinentalna klima, temperatura za najhladnijih zimskih dana

doseţe -20°C, a ljeti i 30°C. Snijeg se zadrţava i do 4 mjeseca, ali se ovisno o

vjetrovima moţe povremeno otopiti. Tokom najhladnijeg perioda zaledi se površina

mora. Jug Finske ima karakteristično razvedenu obalu prepunu otoka i otočića od

kojih su mnogi nenaseljeni. Većina tih otočića posjećeni su zbog ribolova. Villa

Mecklin nalazi se na Mustaluoto otoku srednje veličine koji sa istočne strane ima

malu marinu za manje brodice. Posebnost ove lokacije proizlazi iz činjenice da se

nalazi na otoku do kojeg se moţe doći isključivo privatnom brodicom, na otoku

nema urbanog centra (grada) niti cesta (ulica). Izgradnje je vrlo malo, uglavnom su

to kolibe ili male kuće. Ekstremitet uvjeta moţe se isčitati kroz neku vrst izoliranosti i

dostupnosti samo lokalnih materijala.

Slika 24: kuća djeluje poput paviljona Slika 25: pogled s terase

Kući se pristupa iz obalnog privezišta prema ulazu zaštićenom drvećem. Smještena

je uz zonu drveća u maloj depresiji u stijeni, a njena zaklonjena terasa prostire se na

vrhu stijene. Na sredini terase nalazi se kamin tj. ognjište koje je potonulo ispod

površine terase. Kada vatra ne gori ono se prekrije rešetkom i postaje normalna

hodna ploha. Terasa je prostrana i zaštićena te moţe sluţiti za igru, odmor ili kao

plesni podij.


Slika 26: tlocrt vile Mecklin

Sa terase se pristupa dnevnom boravku i kuhinji s blagovaonicom koje zagrijava

kamin. Iz dnevnog boravka nekoliko stepenica vodi u upušteni dio kuće gdje se

nalazi spavaća soba i soba za goste između kojih je straţnji ulaz. Površina kuće s

terasom je 70m2. Uz obalu nalazi se i sauna površine 20m2. Sav materijal za

izgradnju kuće je prirodan, od lokalne sirovine. Sve drvene površine su netretirane i s

vremenom će posivjeti. Konstrukcija kuće je vrlo jednostavna,drvena, osmišljena i

razrađena na lokaciji kao i drugi detalji.

Slika 27: zidovi i pod obloţeni su drvom Slika 28: netretirano drvo poprimilo je sivu boju

Malo odignuta od stijena, kuća djeluje paviljonski, klinaste forme sa isječenim

dijelom kako bi se dobila terasa. Posebnost ove kuće je pogled koji pruţa sa terase

na stijene i more ispred. Najimpresivnija atmosfera je u vrijeme zalaska sunca.


ŠVICARSKA PLANINSKA KUĆA

Djelo je arhitektonskog ureda AFGH iz 2002.god. Kuća se nalazi u Scheideggu u

Švicarskoj. Gradnja kuće je trajala dvije godine, a završena je 2004.god. Kao što

sam naziv kuće kaţe, nalazi se u planinama na velikoj nadmorskoj visini s oštrom

planinskom klimom. Ovo područje Švicarske poznato je po kućama tzv. “Swiss

chalet” – to su drvena zdanja sa kosim krovom i strehama. One su dio pejsaţa

gotovo jednako kao i Alpe. Jednokatnice su sluţile kao sezonske kuće za boravak

tokom ispaše stoke, no tijekom vremena se nisu mnogo promjenile. AFGH stvorili su

novu kuću koja kontrastira teškim drvenim kućama po kojima je ta regija poznata.

Ova kuća je sve samo ne tradicionalna; velikim prozorima otvara se prema van sa

zapanjujućim pogledom prema dolini.

Slika 29: kuća je na padini planine Slika 30: fasada je zatvorena prema sjeveru

Kuća tlocrtno ima poligonalni oblik odnosno oblik izduţenog paralelograma kojemu

su odsječeni izduţeni vrhovi. Površina kuće je 242 m2. Podrum (suteren) kuće je

poluukopan u kosi teren, a čine ga ulaz, ulazni hall i tehnički prostor. Stube iz

ulaznog halla vode u prizemlje gdje su kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak.

Dnevni boravak se proteţe kroz dvije različite razine poda i visine stropa. Na prvom

katu nalaze se dvije spavaće sobe, svaka sa pripadajućim sanitarnim prostorima.

Neukopani dio kuće strši na istočnu stranu izvan volumena suterena stvarajući

zaštićen i natkriven ulazni prostor. Betonski dimnjak otvorenog kamina uzdiţe se

poput jarbola iz podruma i zajedno sa betonskim zidom tvori glavni oslonac iza

kojeg dva jednokraka stubišta povezuju tri etaţe. Poligonalna forma diferencira

prostorne podjele i otvorenom kaminu daje posebno mjesto u najširem dijelu sobe.


Slika 31: tlocrt suterena

Slika 32: tlocrt prizemlja

Slika 33: tlocrt 1. kata


Namjerno izvedena manja visina kuhinjskog prostora stvara osjećaj kao da ste u

niskim planinskim kolibama. Pet metara dugi, fiksni ostakljeni prozor uokviruje

prekrasan pogled i uvodi element suvremene arhitekture. Sa “leđima” okrenutim

oštrim sjevernim vjetrovima, kuća se otvara prema jugu i to ne samo ostakljenjem

nego i vanjskom, drvenom terasom koja doima kao da lebdi nad stijenom.

Slika 34: pogled na planine iz boravka Slika 35: obloga drvom Slika 36: peć

Konstrukcija kuće je kombinacija armiranobetonske i drvene konstrukcije; podrumska

etaţa je betonska, a gornje etaţe su drvene konstrukcije. Fasadna obloga prizemlja

i prvog kata su bijele drvene letve. Krov je kosi, dvostrešan s limenim pokrovom.

Materijali korišteni u kući kombinacija su grubih i glatkih, prirodnih i umjetnih, od

betonskog podruma i preteţno drvenih zidova, podova, stropova do sintetičkih

površina kuhinje i kupaonice obloţene nehrđajućim čelikom.

Kuća sa elegantnom betonskom bazom strši u krajoliku kao nasukali brod.

Tradicionalne švicarske planinske kuće imaju tendenciju stidljivog otvaranja prema

pejsaţu, zatvarajući svoje stanovnike od ljepote okoliša. Ova kuća pak kao da ţeli

obuhvatiti okolinu. Postavljena gotovo na vrhu planine, ona smjelo “promatra” svoje

okruţenje. Interijer sa čistim, jednostavnim linijama i prigušenim tonovima, iako

suvremenih karakteristika, pruţa osjećaj topline, dobrodošlice i doma. Mali

hommage kućama koje i dalje dominiraju švicarskim krajolikom.


HOTEL TIERRA ATACAMA

Nalazi se na poljoprivrednom području izvan San Pedra u Atakami. Atakama je

pustinja u Ĉileu, zapadno od Anda, a slovi kao jedno od najsuših područja na

zemlji. Osim u aridne, Atakamu se ubraja u hladne pustinje zahvaljujući hladnoj

Humboltovoj struji koja oplahuje obale Ĉilea. Sastavljena je uglavnom od bazena

soli, pijeska te lave prema Andama. Rijetko je naseljena, a manja naselja smještena

su uz obale Tihog oceana. San Pedro je gradić koji se razvio u unutrašnjosti, oko

oaze u Atacami, u blizini čileanske granice sa Peruom i Argentinom. Tradicionalna

zanimanja su lončarstvo i stočarstvo. Gradić se nalazi na 7 900m nadmorske visine

pa posjetitelji često pate od vrtoglavica, letargija i glavobolje.

Arhitekti Matías González i Rodrigo Searle projektirali su hotel Tierra Atacama na

temelju četiri bitna zahtjeva; prvi je da hotel bude malen, ali s visokom razinom

kvalitete i ponude na tako ekstremnoj lokaciji udaljenoj od civilizacije; drugi zahtjev

vezan je na zaštitu okoliša te povijesnu i arheološku vrijednost tog područja; treći je

odabir i dopremanje materijala te način izgradnje; četvrti je stapanje sa zemljanim i

sunčanim krajolikom oaze. Zemljište, površine 5 ha na nekoj udaljenosti od San

Pedra, sadrţi stari tor za bikove koji se koristio godinama u trgovini stokom. Taj prostor

iskorišten je kao dvorišni pristup hotelu, kao prostor praznine i tišine dolaska. Odatle

se uzdiţe rampa koja vodi do velike pravokutne platforme. Platforma lebdi iznad

povremeno potopljene zemlje, a duţom stranom orijentirana je prema vulkanu

Licancabur. S jedne strane 2/3 platforme zauzimaju dva reda spavaćih soba,

ukupno njih 32. Središnji prostor između njih razdvojen je uzastopnim dvorištima.

Svaka soba ima svoje dvorište, jedinstven pogled te komfor i uslugu.Sobe orjentirane

na istok preko velikih staklenih stijena pruţaju pogled na vulkan, dok je sobama

orijentiranim na zapad pogled na vulkan kadriran. S druge strane pristupa, također

preko platforme, nalaze se zajednički prostori. Ulazni lobby, dnevni boravak, restoran

i servisni prostori, višenamjenska prostorija te vani, malo dalje spa prostorije, između

cilindara od blata i bazena s vodom, sve je u sjeni ravnih krovova koji lebde i

preklapaju se.


Slika 37: tlocrt

Zahtjev za očuvanjem okoliša je ispunjen odizanjem hotela na platformu izgrađenu

na ispuni koja je omogućila minimalnu intervenciju u tlo s visokom arheološkom

vrijednosti, ostavljajući netaknuto postojeće stanje. Okoliš je dugo vremena bio

zanemaren, ali sada se ponovo oporavlja njegova poljoprivredna vrijednost;

ponovo se uzgajaju zrnate kulture, voće i cvijeće karakteristično za to područje.

Slika 38: istočno pročelje Slika 39: sjeverno pročelje

Površina hotela je 3000m2, a izgradnja je nakon dvije godine dovršena 2008.

Najviše korišteni materijali pri gradnji su kamen, opeka, nabijena zemlja i staklo.

Problem izgradnje u udaljenim mjestima uvjetovao je sistem lake izgradnje uz

minimalne količine agregata, cementa, oplate i vode. Lokalna radna snaga

izgradila je kamene zidove i blokove od opeke postavljene na perimetru. Na taj

način postignut je lagani sistem gradnje i uklapanje u okoliš.


Slika 40: hotel se uklapa u okolinu Slika 41: velike strehe štite od jakog sunca

Krajolik je prostran i raznolik, u rasponu od otvorenog i pustog, preko vrtova i prostora

s vodom i smokvama, do privatnog u hladovini i zaštićenog za svakog stanara.

Iako je hotel privremeni oblik stanovanja, ovaj primjer pokazuje na koji način se

moţe razvijati suvremena stambena arhitektura na prostoru udaljenom od industrije i

urbanih centara bilo koje vrste, na aridnom prostoru pustinje, a da se ostvari ugodno

mjesto za boravak koje savršeno korespondira s okolinom.


ZAKLJUĈAK

Pitanje kako izgraditi jedinicu za stanovanje koja će udovoljiti svim zahtjevima

mogućih stanara postavlja se svugdje u svijetu. I baš zato što jednoznačan odgovor

ne postoji, prostor za istraţivanje i eksperimentiranje je velik, a rezultati raznoliki. Kroz

dobro poznavanje konteksta i njegova razvoja kvalitet produkta je veći.

Imajući na umu kako je teško ostvariti kvalitetno stanovanje u normalnim uvjetima

(umjerena klima, plodno tlo, srednja gustoća naseljenosti, mala opasnost od

prirodnih katastrofa i sl.) tek naslućujemo kako ostvariti isto u ekstremnim uvjetima. S

nekim ekstremnim uvjetima naučili smo ţivjeti i više ih ne doţivljavamo kao takve

npr. zagađenost zraka i smog (u Los Angelesu) ili izgradnja bez granica zbog

prenapučenosti (centar Tokya ili slumovi u Brazilu). Prirodne ekstremitete poput

katastrofa potresa, poplava, tsunamija i sl. mnogo teţe svladavamo. Takvi specifični

uvjeti iziskuju drugačije pristupe i vrednovanje fenomena. Moţda ekstremnost nekog

uvjeta moţe djelovati kao spoznajna vodilja pri projektiranju jedinice za stanovanje,

no nikako ne treba ograničiti i fokusirati rješenje u smjeru koji na bilo koji način

zanemaruje ostale uvjete. Mnogobrojnost uvjeta često se čini nemogućim

zadovoljiti, ali orijentiranost na jedan ekstremitet ne čini rad jednostavnijim ili lakše

zadovoljivim, već pogrešno shvaćenim. Sveobuhvatnost poznavanja i vrednovanja

uvjeta ponekad iziskuju kompleksan napor, a rezultat je vrlo koncizan.

Proučavanjem različitih primjera stambene izgradnje na prostorima ekstremnih

uvjeta tokom povijesti i suvremenu stambenu izgradnju u sličnim ili istim okolnostima

moţemo uočiti da imaju nešto zajedničko: svaka stambena jedinica na takvim

prostorima izgrađena je materijalima koji su dostupni u blizini i koji su dio konteksta;

lokalni stanovnici i radnici svojim iskustvom i stoljećima prenošenim znanjem veliki su

doprinos tehnologiji izgradnje; suţivot s prirodom. Način ţivota ipak je u

mnogočemu promjenjen, a s njime i shvaćanja. Suvremena arhitektura

interpretirana je kroz njih u vidu otvaranja prema vanjskom prostoru, fleksibilnosti,

povezivanja, digitalizacije i novih tehnologija. Pa čak i u ekstremnim uvjetima. Takve

promjene ne znače nestanak regionalnih posebnosti u arhitekturi, već samo njihov

razvoj.


SAŢETAK

Stanovanje podrazumjeva nekoliko različitih oblika boravka u prostoru: od stalnog

boravka u vlastitoj kući ili stanu, duţeg boravka u podstanarstvu do privremenog ili

kratkog boravka u apartmanu, hotelu ili nekom drugom obliku smještaja. Bez obzira

kakav oblik stanovanja se planira uvijek je potrebno osigurati osnovne uvjete zaštite,

lakog pristupa,higijene i udobnosti unutar stambene jedinice. Od svoga postanka

čovjek se bori s prirodom ne bi li si osigurao prostor zaštićen od vremenskih uvjeta, u

kojem moţe stalno boraviti, spavati, raditi – dakle stanovati. U posljednje vrijeme,

moţda više nego s prirodom, čovjek se bori sa samim sobom u ţelji da si osigura

privatnost i zdrav okoliš prostora stanovanja kojeg je sam ugrozio.

Kad govorimo o ekstremnim uvjetima, treba reći da to nisu samo prirodne datosti

poput refljefa, klime i vremenskih prilika; to su između ostalog uvjeti koji su nastali kao

posljedica rasta i razvoja čovječanstva. Ekstremni uvjeti ne znače da prostor nije

dobar za stanovanje i da treba ţivjeti na drugom mjestu, nego valja te naizgled

negativne aspekte pretvoriti u pozitivne ili barem minimalizirati njihov utjecaj na

način ţivota. Stanovanje je vjerojatno najosjetljiviji aspekt ţivota kojeg treba paţljivo

razvijati unutar okoliša. Kroz kontekstualno promišljanje valja iskoristiti mogućnosti koje

su u neposrednoj blizini: materijale, orijentaciju, vegetaciju, prisutnost fenomena.

Sveobuhvatnost poznavanja i vrednovanja uvjeta ponekad iziskuju kompleksan

napor, a rezultat je vrlo jednostavan. Kroz nekoliko primjera moţemo uvidjeti

različitosti prostrora stanovanja koji su rezultat pojedinih ekstremiteta. Nije teško uočiti

da stanovanje u ekstremnim uvjetima u prošlosti i danas ipak ima nešto zajedničko:

svaka stambena jedinica na takvim prostorima izgrađena je materijalima koji su

dostupni u blizini i koji su dio konteksta; lokalni stanovnici i radnici svojim iskustvom i

stoljećima prenošenim znanjem veliki su doprinos tehnologiji izgradnje; suţivot s

prirodom. Način ţivota ipak je u mnogočemu promjenjen, a s njime i shvaćanja.

Suvremena arhitektura interpretirana je kroz njih u vidu otvaranja prema vanjskom

prostoru, fleksibilnosti, povezivanja, digitalizacije i novih tehnologija. Pa čak i u

ekstremnim uvjetima. Takve promjene ne znače nestanak regionalnih posebnosti u

arhitekturi, već samo njihov razvoj.


LITERATURA I IZVORI SLIKA

Architectural Review, Studeni no. 2009.god.

Shigeru Ban: Paper in Architecture, Riichi Miyake, Ian Luna, Lauren A. Gould, 2009.

Shigeru Ban, Matilda McQuaid, Phaidon Press, 2004.

Finnish Architecture 0809, Heikki Aitoaho, Selina Anttinen, Johan Celsing, Peter

MacKeith, Matti Kalliokoski, Tomi Kontio, 2010.

THE PHAIDON ATLAS OF 21ST CENTURY WORLD ARCHITECTURE, studeni 2008.

Small Houses in Nature 2,no. siječanj 2007.

www.shigerubanarchitects.com

www.tekuto.com

www.afgh.ch/eeindex112.htm

www.archdaily.com

www.plataformaarquitectura.cl

www.wikipedia.org

www.busyboo.com/2008/08/25/japanese-house-design-mineral/

www.finnisharchitecture.fi

www.tierraatacama.com

www.eartharchitecture.org/index.php?/archives/928-Hotel-Tierra-Atacama.html

www.kanyeuniversecity.com/blog/2010/08/villa-mecklin-finland/

www.h-l-p.fi

www.fgarquitectos.cl/otros_atacama.html

http://www.amazon.com/Ian-Luna/e/B001HPP28W/ref=sr_ntt_srch_lnk_1?qid=1283774272&sr=1-1

http://www.shigerubanarchitects.com/

http://www.archdaily.com/

http://www.plataformaarquitectura.cl/

http://www.busyboo.com/2008/08/25/japanese-house-design-mineral/

http://www.finnisharchitecture.fi/

http://www.tierraatacama.com/

http://www.eartharchitecture.org/index.php?/archives/928-Hotel-Tierra-Atacama.html

http://www.kanyeuniversecity.com/blog/2010/08/villa-mecklin-finland/

http://www.h-l-p.fi/

http://www.fgarquitectos.cl/otros_atacama.html


POPIS SLIKA

Slika 1: Ondol, Suwon , Korea

Slika 2: Gel,Juţni dio pustinje Gobi, Mongolija

Slika 3: kuća na drvetu, Filipini

Slika 4: kuće na vodi, Sabah, Malezija

Slika 5: kuća od sušene zemlje, Sahara, Maroko Slika 6: kuća Sami, Laponija

Slika 7: „kuće leptiri“

Slika 8: presjek kroz stambenu jedinicu

Slika 9: situacija

Slika 10: sjedenje vani

Slika 11: obloga zidova

Slika 12: edukacija lokalnih radnika

Slika 13: papirnate tube vidljive su na fasadi

Slika 14: montaţa krovne konstrukcije

Slika 15: eksplodirana aksonometrija

kuće od papirnatih tuba

Slika 16: kuća je nalik kristalu Slika 17 i 18: natkriveni ulazni prostor je ujedno i parking Slika 19: tocrt podrumske etaţe i tlocrt prizemlja

Slika 20: tlocrt 1. kata i tlocrt 2. kata Slika 21: refleksija prozora Slika 22: u interijeru prevladava bijela boja Slika 23: kuhinja Slika 24: kuća djeluje poput paviljona Slika 25: pogled s terase Slika 26: tlocrt vile Mecklin Slika 27: zidovi i pod obloţeni su drvom Slika 28: netretirano drvo poprimilo je sivu boju

Slika 29: kuća je na padini planine

Slika 30: fasada je zatvorena prema sjeveru

Slika 31: tlocrt suterena

Slika 32: tlocrt prizemlja

Slika 33: tlocrt 1. kata

Slika 34: pogled na planine iz boravka

Slika 35: obloga drvom

Slika 36: peć

Slika 37: tlocrt

Slika 38: istočno pročelje

Slika 39: sjeverno pročelje

Slika 40: hotel se uklapa u okolinu

Slika 41: velike strehe štite od jakog sunca

Documents

SS_Stanovanje u Ekstremnim Uvjetima_INES BREZETIC