ZDRAVKO KAJMAKOVI

STARI GRAD DOBOJ KONZERVATORSKI RADOVI 1962. GODINE

Kada se u Bosnu dolazi eljeznicom od Bosanskog Broda, prva markantnija najava bosanskog srednjeg vijeka pripada starom gradu (Gradini) u Doboju. Ruevine tvrave Dobor kod Modrice, od koje danas stoje samo najskromniji ostaci dveju kula, ostaju skoro neprimijeene. Tek e obrisi Doboja privui panju putnika davi mu mogunost da stvori prvu sliku o ovoj vrsti spomenika kulture, tako karakteristinih za Bosnu i Hercegovinu. Zatim e, idui na jug, uslijediti drugi stari gradovi u dolini Bosne: Maglaj, Vran-duk, Visoki i ostali, a neto po strani ostae skriveni Teanj i Bobovac.

Iznad modernog naselja novog Doboja u ravnici, na uima Spree i Usore u Bosnu, srasla sa stijenama kupastog brijega i opkoljena dotrajalim zdanjima stare arije u neposrednom podnoju, dobojska tvrava, slina ogromnom brodu, usmerenom na jug sa polomljenom palubom, predstavlja vizuelno najizloeniji spomenik kulture na glavnoj saobraajnici u Bosni onoj koja dolinom istoimene rijeke povezuje na sjever sa jugom. Naime, ni jedan na stari grad ne moe se tako dugo razgledati u toku vonje eljeznicom ili drumom kao to je to sluaj kod Doboja. Dolazei vozom sa sjevera tvrava se primjeuje da-

43

Sl. 1 Stari grad Doboj, sjeverna strana, prije radova 1982. god.

leko na jugu, da bi se polako pribliavala, sve dok je na najblioj taci ne zakloni nova eljeznika stanica. Ali, kada voz krene, ona ponovo postaje vidljiva, sada sa druge strane i nestaje sa vidika daleko na sjeveru. Za tih petnaest minuta razgledanja tvrava se kao na izlobenom kolo-po-stamentu okrenula oko posmatraa pokazujui mu dvije od svoje tri strane. Upravo zbog toga se moe tvrditi da je ova tvrava jedna od najgledanijih spomenika kulture u Bosni, te otud i njen znaaj u naem tranzitnom turizmu.

Istina, Doboj ne spada u red najveih, istorij-ski najpoznatijih i likovno-arhitektonski najvrednijih starih tvrava u Bosni. On bi, primjenom bilo koga kriterija, zauzeo srednje mjesto u zamiljenoj rang-listi ovih objekata, Ukoliko neto interesantnija silueta ovoga grada i privue nekog od putnika da se zadri u Doboju i ispne na stari grad, taj putnik e, vidjevi teko stanje tvrave, biti razoaran. Gore na tvravi, izuzev kapi-kule i prolaza kraj nje, skoro da se nije imalo ta vidjeti. Tu su samo zarasle tabije i obrue-ni bedemi i kule.

Ali ta nametljiva i pitoreskna silueta upravo je ono to je i najvrednije od starog grada u Doboju. Ta silueta moe da postane jo privlanija i sadrajnija kada se u narednim radovima na vrhu grada naglasi postojanje glavne (donon) kule, iji su temelji ove godine identifikovani. Donon ne bi trebalo u potpunosti rekonstruisati iako imamo podatke o njegovom izgledu (sl. 2). Njegovo zavravanje u vidu ruine na visini od oko 8 m imalo bi daleko vie efekta. Uzevi u obzir istaknutost ovoga grada i kvalitete njegove siluete, Doboj ima sve uslove da postane krajpu-taki reklamni pano spomenikog blaga u Bosni i Hercegovini i turizma. Ovo tim prije ukoliko se

jo jednom podsjetimo da se tvrava nalazi u centru veeg naselja i na jednoj od glavnih saobraajnih raskrsnica u Republici,

Ne treba podcjenjivati ni konkretnije mogunosti kulturnog, turistikog i ekonomskog kori-enja dobojske tvrave. Ideja da se njeni prostori iskoriste za postavu muzeja ratne tehnike, koja je bila aktuelna 1955. godine, nije mogla da bude realizovana. Ali, postoje i druge mogunosti vrijedne panje. Terasasti plato gornje tvrave pogodan je za izgradnju ljetne pozornice sa biosko-pom. Intimnost ovoga prostora omoguuje izgradnju jedinstvenog ugostiteljskog objekta sa dobrim vidikovcima kakva je glavna tabija. Na istom platou mogu se izgraditi i sportski objekti: streljita i kuglane, na primjer. Ne bi bilo teko nabrojiti jo neke mogunosti adekvatnog korienja tvrave, no za sve to je potrebno posebnih sredstava i studija, a prije svega razumijevanja i volje. Zasada je nuno tvravu konzervirati u potpunosti kako bi se zaustavilo njeno unitavanje, a tabije i obore urediti kao parkovni prostor sa etalitima i vidikovcima. To bi bio ogroman napredak u odnosu na stanje u kome se ovaj istorijski spomenik nalazio u junu 1962. godine, kada su otpoeli tromjeseni konzervatorsko-restauratorski radovi, a u koje bi, ukoliko se oni ne privedu kraju i gradu ne pokloni duna panja, mogao ponovo da dospije (sl. 1).

Predstojei konzervatorski radovi mogli bi da obuhvate, pored donona i ekonomske zgrade, i junu kulu kao i dijelove netretiranih zidnih masa sjevernog i zapadnog bedema. Za tu svrhu bie potrebno obezbijediti sredstva u visini od oko 10,000.000 dinara.

Doboj je, znai, sasvim blizu definitivne i potpune konzervacije.

Sl. 2 Stare gravire koritene u toku radova dale su korisne podatke (uporediti crte iz 1808. god. sa sl. 1).

44

I. ISTORIJSKI OSVRT

O staroj dobojskoj tvravi dosada su pisali iro Truhelka1, oko Mazali2 i Hamdija Kree-vljakovi3. Truhelka i Mazali donijeli su njene planove i dali opis sa istorijskim osvrtom, a Kreevljakovi je izloio dokumente o sudbini grada u toku turskog perioda. Sudei po poznatim dokumentima i vrlo rijetkim pomenima Doboja, proizlazi da je njegova uloga u istoriji Bosne bila sekundarna, ukoliko se ne radi o naoj nemogunosti da doemo do vanijih dokumenata njegove prolosti. Od vremena pisanja navedenih autora do danas, fond pisanih dokumenata o ovome gradu nije obogaen nijednim novim primjerkom. Tek su ovogodinji konzervatorski radovi iskori-eni da se svaki elemenat, vaan za sagledavanje njegove prolosti, to potpunije fiksira i iskoristi.

Usko podruje ua Usore i Spree u Bosnu, koje uslijed toga predstavlja izrazitu saobraajnu raskrsnicu u kojoj se sijeku putevi sjeverjug i istokzapad ovoga dijela Bosne, bilo je od najstarijih vremena naseljeno. Nije sluajno da su na uu Usore pronaeni paleolitski nalazi, inae vrlo rijetki u Bosni. Od tada pa do naih dana ivot na ovom mjestu moe se u kontinuitetu pratiti. 4

Nekadanji, centar tog ivota bila je Crkvina u Makljenovcu neposredno kod dananjeg Doboja u blizini ua Usore u Bosnu, 23 km daleko od dananje tvrave Doboj. Kada je ivot na ovom lokalitetu negdje u ranom srednjem vijeku poeo da umire, novo naselje se polako stalo formirati u podnoju nedaleko kupaste kamene glavice, nasuprot ua Spree. To je mjesto dananje doboj-ske stare arije. Ve tada mogli su nastati prvi skromni zaeci docnije tvrave, koja je u neor-ganizovanom i nemirnom vremenu VIIIXII vijeka bila sklonite mjesnog stanovnitva. No o toj utvrdi mi danas moemo samo da stvaramo sliku matom i analogijama. Uzaludno je danas traiti i najskromnije njene ostatke. Suvozid i drvo od kojih je ona mogla biti izvedena, s obzirom na ilirsko-slovensku tradiciju, nestali su u docnijim velikim graevinskim poduhvatima.

U vremenu ojaalog feudalnog drutvenog sistema, u XIIXIII vijeku, nepoznati vlastelin upe Usore sagradio je na nekadanjoj utvrdi svoju kulu-dvor. Ona se nalazila na vrhu glavice, a njeni temelji, otkopani u toku ovogodinjeg zahvata, ujedno su osnova docnije donon-kule. Tu je moglo da bude jo nekoliko manjih ekonomskih i

odbrambenih objekata, koji su se nalazili neposredno uz kulu (vidi plan grada i sl. 14). U taj sklop ulazila je i ekonomska zgrada oblih zidova.

Ovo najue i najstarije jezgro dananje tvrave bilo je vjerojatno u XIV vijeku proireno na itav plato gornje tvrave.

Poetkom XV vijeka imamo prvi pomen tvrave Doboj, 28. juna 1415. godine u podgrau (trgu) ispod grada (. .. in Uxsora subtus castrum Doboi .. .) logorovali su Sigismundovi vojnici koji su na njegovu zapovjest krenuli u Bosnu protiv kralja Ostoje. Predvodio ih je Ivan Konjara (Johanes de Conhara)5. Iz ovoga podatka, pored toga to saznajemo da postoji castrum Doboj, vidimo da je postojalo i njegovo podgrae, u kome stanuje pomenuta vojska. Nema sumnje da se radi o naselju na mjestu dananje stare arije u Doboju.6

Ovaj prvi pomen Doboja istraivaima uliva nadu da e nadalje moi lake da prate njegovu istoriju, ali za kratko. Njegovo ime je i docnije vrlo rijetko ili nikako spominjano.

U februaru 1503. godine Doboj posjeduju Turci, jer tada on ve ima tursku posadu sa dizdarom Mustafagom na elu. Meutim, kada su ga zauzeli nije tano ustanovljeno. Njegova strateka vanost u to doba bila je svakako velika, jer je neto sjeverniji grad Dobor jo uvijek bio u vlasti Berislavia i zauzet je tek 1536. godine. Docnije, kada se granice turskog carstva pomiu na sjever, uloga Doboja opada.7

Godine 1657. on ima 30 uvara sa pet aga, 1 top i havan, pet buradi baruta. Slino je stanje i 1785, 1800 (kada ima 10 uvara) i 1804. godine (kada ima 15 uvara). Poetkom XVIII vijeka Doboj postaje sjedite kapetanije, to ostaje do 1831. godine.8

Oko Doboja je naroito nemirno krajem XVII i poetkom XVIII vijeka. Austrijska granica ponovo je na Savi. Javila se potreba da se sve tvrave u dolini Bosne osposobe, te je negdje u XVII vijeku Doboj bio generalno modernizovan i prepravljen za savremenu artiljerijsku tvravu. Iz tog vremena poticala bi ojaanja na s j e v e r n o m i zapadnom zidu gornje tvrave i zemljani naboj i vrh glavne artiljerijske tabije, kao i niz drugih objekata.

Prva gravira grada sauvana nam je iz vremena pohoda Eugena Savojskog na Sarajevo. Ona

5 Fermendin, Acta Bosnea, 101.

6 Imena sa korijenom dob karakterist ina su za

nekoliko naih starih gradova (Doboj, Dobor, Dobrun, Dobri, Dobra Kua, Dobrinj, Dobra, rimska utvrda). Stanovnici oblinjih sela Doboj nazivaju i Dobuj, a tako ga spominju i izvjesni dokumenti.

7 H. Kreeljakovi, nav. djelo.

8 Svi podaci H. Kreevljakovia, nav. djelo.

45

1 . Truhelka, Nai gradovi, Sarajevo 1904, 7780.

2 Dj. Mazali, Vinac i Doboj, GZM (Glasnik Ze

maljskog muzeja) Sarajevo 1958, 237240. 3 H. Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, Nae

starine I, Sarajevo 1953, 21. 4 Dj. Basler, Arheoloko nalazite na Crkvini u

Makljenovcu kod Doboj a, lanci i graa za kul turnu istoriju Istone Bosne, Tuzla 1961, 7588.

je datirana 16. oktobrom 1697. godine, danom kada je Doboj bez. borbe bio predat austrijskoj vojsci (sl. 2).

Na prolazu za Travnik austrijski konzul Josip P. Mitteser imao je vremena da relativno vjerno nacrta sjevernu stranu Doboja, te nam je na taj nain pruio izvanrednu mogunost da sagledamo njegovo stanje i izgled u maju 1808. Istom prilikom ovaj iskusni obavjetajac i diplomata skicirao je situaciju grada sa neposrednom okolinom na kojoj moemo vidjeti naselje ispod tvrave sa mreom ulica koja se ni do danas nije izmijenila. Tada je naselje imalo 70 kua. 1 1

1 1 O r a d u Mitesera u Bosni pisali su H. Kreevl ja-

kovi i H. Kapidi (Podaci o t v r a v a m a u Derventi i Travniku, Nae s tar ine IV, 1957, 210). U ovom r a d u reprodukovane su i dvije njegove gravire Doboja (sjeverna s t rana i situacija grada) kao i crte Doboja iz 1697. godine. Poto se na ove gravire ee pozi-

Na dan 5. septembra 1833. godine, kada je izvreno investiranje Doboja on je imao 5 topova manjeg kalibra, 57 puaka, 315 malih i 71 veliko topovsko tane, 300 tovara kukuruza u ardacima u rezervi i raznog drugog nevanog inventara ije spominjanje svjedoi o tadanjoj ubogosti i zapu-tenosti ovoga grada na umoru. 1 2

Definitivno je naputen kao vojni logor i tvrava tek 1851. godine. 1 3

vamo jer predstavl ja ju kor i s tan mater i ja l za res tauraci ju grada, a one na fotografijama ne pokazuju dovoljnu jasnou, donosimo u crteu ono ta e nas najvie interesovati (sl. 2). Grav i re potiu iz Dravnog ratnog arhiva u Beu a posuene su iz dokumentaci je Saveznog inst i tuta za zatitu spomenika k u l t u r e u Beogradu.

1 2 H. Kreevljakovi, Prilozi povijesti bosanskih

gradova pod t u r s k o m upravom, Prilozi Ori jentalnog inst i tuta II, Sarajevo 1952, 161.

1 3 H. Kreevljakovi, Enciklopedija l ikovnih umjet

nosti, Zagreb 1962, pod Doboj.

46 Sl. 3 P lan grada

Doboj je austrijska vojska zauzela i 1718. godine. Bilo je to u vrijeme drugog pokuaja generala Petraa da prodre u Bosnu, to je imalo za posljedicu poarevaki mir. Doboj je tada za kratko vrijeme uao u red strateki najvanijih tvrava i bio je prva jaa utvrda prema Austriji. Za vrijeme tih ratova, 1716. godine, jedan odred austrijske vojske pod komandom kapetana Udar-helya zauzeo je naselje u Doboj u i donje zidove tvrave, ali posadu od 1000 momaka, zatvorenu u gradu, nije mogao prisiliti na predaju, te su se napadai povukli9. Ako uzmemo u obzir da je tvrava 1697. godine osvojena bez borbe, ovaj ne-uspjeh austrijske vojske 19 godina docnije govori nam da je tvrava u cjelini bila spremnija da doeka neprijatelja, te da je u meuvremenu morala da bude utvrena. To je moglo da se nastavi i docnije jer je ve 1717. godine Doboj bio na spisku gradova koje je Austrija planirala da

osvoji. Meutim, to je osujeeno Petraevim neuspjehom pod Zvornikom.

Iz neto docnijeg vremena, odnosno iz 1763. godine imamo jedan kratki opis Doboja (Do-buja) u kome se kae da je grad vrsto utvren ali bez jake artiljerije. Opasan je krunim bedemima i ima anac okolo (?). U pograu je naselje sa 50 isto turskih kua.1 4

Godine 1749. dobojska tvrava sluila je kao zatvor i u nju su dovoeni osuenici ak iz Tuzle.15

Izvjesne podatke o dobojskoj tvravi dao je austrijski pijun Boi 1785. godine.

1 4 O pril ikama oko Doboja za vrijeme ovih ratova

vidjeti: G. Bodenstein, Povijest naselja u Posavini 17181739, GZM, 1907, 578. H. Kreevljakovi i H. Kapidi, Vojno-geografski opis Bosne pred Dubiki ra t od 1785. godine, Sarajevo 1957, 7

15 F. Spaho, Pobuna u tuzlanskom srezu pol. 18. v.,

GZM 1933, 72.

PREGLED RANIJIH KONZERVATORSKIH INTERVENCIJA

Prve radove na popravljanju tvrave poslije naputanja 1851. godine, izvela je austrougarska uprava 1381. godine. Spomen na ovu obnovu ostao je zabiljeen na jednom kamenu u zidu kojim je

bio podzidan juni dio glavne tabije i koji se jasno izdvaja od ostalih zidova koji nisu obnavljani.

Godine 1915, konzervatorskim radovima na Doboju rukovodio je kustos Zemaljskog muzeja

Sl. 4. Istoni zid gornje tvrave. Top je donesen na grad u novije

vrijeme.

47

Vejsil uri. 1 6 Tada je postavljen krov nad ka-pikulom, koja je vjerojatno i nadozidana pri vrhu, a na istonom zidu gornje tvrave izvedene su na mjestu starih kamenih stepenica nove betonske neizgledne i neadekvatne. Tih godina odnesen je sa Doboja posljednji stari top, koji je Truhelka 1904. godine vidio i fotografisao.

U toku Narodne revolucije 19411945. godine, tvrava u Doboju je bila jo jedanput adaptirana u savremeno ratno utvrenje. Neprijatelj je njegove tabije iskoristio za izgradnju provizornih bunkera (na donon-kuli, junoj kuli, glavnoj ta-biji i na platou gornje tvrave). Iz istog vremena je betonskom ploom pokrivena hala ispod glavne tabije. U toku borbi oko Doboja zidovi tvrave bili su na nekoliko mjesta pogoeni i oteeni artiljerijskim zrnima. Kapikula je ponovo ostala bez krova.

Zavod za zatitu spomenika kulture NR BiH izvodio je manje spasavalake i konzervatorske radove na tvravi u toku 1950, 1952, 1953. i 1955.

Pri je nego to se detaljnije zadrimo na arheo-loko-arhitektonskoj problematici dobojske tvrave a u svjetlu novih podataka koji su dobijeni ovogodinjim konzervatorskim radovima, o emu e biti rijei u narednom poglavlju, izloiemo ukratko opti pregled radova u toku konzervatorskog zahvata 1962. god. (vidi plan grada).

Istoni zid gornje tvrave, onaj koji spaja kulu uz stepenice na zapadu i estostranu kulu na jugu, veim dijelom bio je izgubio svoju spoljnu kamenu oplatu, a dijelom i polovinu jezgra od lemljenog kamena i maltera. Traenjem zdrave podloge moralo se na ovom zidu oboriti jo oko 15 m3 zida. Da bi se dolo do zdrave podloge na v rhu ovoga zida, koji je na toj visini bio naroito jako oteen, morao se uz itavu njegovu duinu iskopati rov dubok oko 80 cm, poto je kruna zida bila ve odavno iezla. Od ukupne mase kamena uzidanog 1962. godine u dobojsku tvravu, na ovaj zid otpada oko polovina (sl. 4 i 5).

Stepenice iz 1915. g. na istonom zidu, izvedene u kamenu i betonu i dotrajale, zamijenjene su novim, a na betonsku konstrukciju stepenica postavljena je kamena oplata (sl. 5).

Kula uz stepenice (sl. 11) je otkopana do nivoa tla gornje tvrave, njeni zidovi su konzervirani, istoni zid1 9 je adaptiran u stepenice za

godine. Tokom tih zahvata rekonstruisani su donja ulazna kapija i zid sa njene desne strane, kapikula je ponovo pokrivena drvenini iljatim krovom sa sindrom, konzervirana je kruna krunog zida donje tvrave a najopseniji radovi obavljeni su na junom dijelu zapadnog zida uz junu kulu, koji je iz osnove prezidan. Meutim, dobojska optina, koja je uglavnom finansirala ove zahvate, nije pokazala spremnost za saradnju sa Zavodom, radovi su povjereni neukim izvoaima i radnicima, te je Zavod, uvidjevi da se radovi na zapadnom zidu obavljaju nestruno, bio prisiljen da ih obustavi pravosnanim rjeenjem o zabrani. 1 7

Ovogodinji konzervatorski radovi bili su daleko obimniji kako u pogledu financijskih sredstava tako i po veliini obavljenih radova. 1 8 Oni su nastavak napora da se ova srednjovjekovna tvrava dovede u stanje tehnike ispravnosti ali ne predstavljaju njihov zavretak. Radove na kon-zervaciji Doboja potrebno je nastaviti.

penjanje na bastion uz ovu kulu, koji je opet nadozidan i zavren sa debelom parapetom i otvorom za top na sredini (sl. 13).20

Sjeverni zid gornje tvrave (sl. 13) obnovljen je samo u duini od 10 m, raunajui od postamenta iznad kule uz stepenice prema glavnoj ta-biji. Poto je ovo zidno platno sastavljeno iz dva zida razliitog porijekla, obnovljena je samo njegova spoljna polovina (starija), dok je unutranja polovina (mlaa) adaptirana u stepenice, tako da se po zidu moe hodati. Rekonstruisani dio spolj-nog zida zavren je na vrhu sa tr i pukarnice.

Kada on u cjelini bude restauriran, a treba samo nadozidati spoljni zid do visine od 1 m iznad postojeeg unutranjeg zida, onda e se sa bastiona na istoku moi prelaziti na glavnu tabiju ovim zidom.

Opseniji radovi vreni su jo na glavnoj ta-biji, iji je zid sa zapadne strane (juna polovina) prezidan iz temelja, tabija je otkopana do dubine od 160 cm, otkopani zidovi su konzervirani a elo tabije je, na osnovu Miteserovog crtea, restauri-sano sa 7 artiljerijskih otvora (pukarnica) (sl. 14, 16).

Donon uz glavnu tabiju je otkopan samo do dubine od oko 50 cm kako bi se identifikovali

ljko Rosi. Radovi su izvoeni preko reijskog odbora pod s t runim rukovodstvom Zdravka K a j m a k o via i tehnikim nadzorom ing. arh. Remzije Korkut .

1 9 U toku mog odsustva sa radilita, majstori su na

svoju samoincijativu na istonom zidu uz ovu zgradu izveli dva slijepa prozoria, koji tu n ikada nisu postojali.

2 0 Vrh ovoga bastiona nije nadozidan do prvobitne

visine jer se ilo za utedom sredstava. Da je on bio vii, ostavili smo da svjedoi j edan v r h staroga zida, koji je samo konzerviran.

II. PREGLED OBAVLJENIH POSLOVA

48

1 6 Na alost o ovim radovima nije ostalo pisanih

dokumenata . 1 7

O ovim radovima: Izvjetaji Zavoda, Nae star i n e I, 204208, II, 268 i arhiv Zavoda, dosije Doboj.

1 8 Finans i ranje konzervatorskih radova na Doboju

u 1962. godini vreno je iz udruenih sredstava Saveznog fonda za unapreenje k u l t u r n e djelatnosti (3,000.000 din.) Republikog fonda (2,500.000 din.) i sredstava NOO Doboj (2,000.000 din.). Pro jekat su izradil i prof. ing. Esad Kapetanovi i ing. arh. Nede-

Sl. 5 Istoni zid poslije zahvata (uporediti sa slikom 4).

njegovi temelji, a njegova istona strana, koja je prijetila da se srui, je podzidana,

Zgrada uz glavnu tabiju djelomino je otkopana do dubine od 2 metra. Radove na otkopavanju potrebno je nastaviti (sl. 8).

Isto to uraeno je i u prostoru june estero-strane kule koja je otkopana do dubine od 1,80 m. Istoni zidovi ove kule nadozidani su do visine od 1 m.

Zapadni zid gornje tvrave obnovljen je u duini od 18 m sa sjeverne strane, odnosno do svoje polovine. Juna strana ovoga zida obnavljana je prilikom ranijih konzervatorskih zahvata u toku 1953. godine. Ostala je jo netretirana sredina zida (sl. 1).

Juni vrh donje tvrave morao je biti prezidan poto je prijetila opasnost da se obrui na kue ispod ove najstrmije strane tvrave.

Tajni izlaz na istonom zidu donje tvrave je zazidan poto je izgubio svaku funkciju. Proputajui kamenje sa grada ovaj otvor je predstavljao stalnu opasnost za gradsko naselje u podnoju tvrave.

Novootkrivena cisterna na tvravi je otkopana, prezidana i konzervirana (sl. 10, 11, 16).

Pored toga izvren je niz manjih konzervatorskih intervencija na pojedinim dijelovima, kao na primjer: uvrenje pokrenutih blokova kamena, fugovanje, nadomjetavanje ispalih kamenih blo

kova, adaptacija krune staze oko gornje tvrave, zidanje zatitnih parapeta, stavljanje podesta i kaldrme, nivelacija tla, nadomjetaj indre na otkrivenim povrinama krova na kapikuli i ulaznoj kapiji, itd. (vidjeti plan).

Sa grada je uklonjena vatrogasna sirena koja vie od 60 godina stoji na glavnoj tabiji, a ve ranije porueni betonski spomenik omladinskih radnih brigada (pruga amacSarajevo), uz e-sterostranu kulu iskorien je kao sporedni graevinski materijal. 2 1

Pristupajui konzervatorsko-restauratorskim radovima na dobojskoj tvravi imali smo na umu slijedee: tamo gdje je iz bilo kojih razloga bilo nemogue doi do tane predstave o starijem izgledu objekta, izvrena je samo njegova konzerv a ja, a tamo gdje je raniji izgled mogao da bude uoen, bilo na osnovu dokumentacije ili po loginim pretpostavkama, izvrena je potpuna ili

2 1 Ovom prilikom elim da se ogradim od naina

na koji je rekonstruisana juna s t rana glavne tabije. Analogno sjevernoj strani, koja je prvobitna, junu s t ranu trebalo je rekonstruisat i sa jednim plitkim kontraforom (pilastrom) a prelaz sa vert ikalnih zidova tabije na nakoene zidove zapadnog zida izvesti preko jednog sferino izvijenog polja kakav se vidi na sjevernoj s t rani tabije. Nesporazumom meu ljudima koji su me zamjenjivali u toku moga odsutstva sa radilita, moj plan, ostavljen u dnevniku, nije r e a -lizovan.

Nae starine IX. 49 4

Sl. 6 Pres jek tv rave pokazuje debele naboje zemlje uz zidove.

djelomina rekonstrukcija, smatrajui to najpodesnijim vidom konzervacije. Na primjer, Mitese-rova gravira dozvoljavala je rekonstrukciju vrha sa pukarnicama na sjevernom zidu tvrave (sl. 2). Zato su te pukarnice ovdje i realizovane (sl. 13). Istoni zid, meutim, zavren je ravno, jer o izgledu ovog zida, odnosno njegovog vrha, nemamo nikakvih podataka. Ali, sam zid je rekonstruisan poto su za to bili dovoljni njegovi temelji ili sauvano jezgro. Ukoliko se pak pronau dokumenti iz kojih bi se sagledalo kako je ovaj zid bio zavren, on e se moi tako zavriti, te je zbog toga zid u cjelini ostavljen neto niim nego to je on svakako bio (sl. 5). Znai, drali smo se principa: odrediti stepen rekonstrukcije za svaki o-bjekt posebno u zavisnosti od mnotva elemenata, imajui na u m u da je nepotrebno i tetno nasilno i isforsirano obnavljanje svakog detalja, jer bi to

moglo da umanji izvjesne likovno-emotivne kvalitete ove srednjovjekovne tvrave-ruine. Ali u isto vri jeme smatral i smo da se proces propadanja ovakvog objekta moe uspjeno zaustaviti globalnom obnovom ugroenih zidnih masa, a to je, u krajnjoj liniji, omoguavalo da tvrava ponovo dobije svoje prvobitne prostrano arhitektonske i siluetne kvalitete. Naravno da se pr i tome nije moglo ii, niti je to bilo potrebno, za nekim daljim istorijskim rekonstrukcijama. O izgledu grada prije 1697.22 godine mi nemamo nikakvih podataka (sl. 2). Grad je zamiljen onako kako je on izgledao krajem XVII i poetkom XVIII vije-

2 2 N. s tar ine IV, gravira na str. 209.

Sl. 7 Pres jek prizemnog prostora donona sa cisternom Sl. 8 Sjeveroistoni ugao ekonomske zgrade u toku

otkopavanja.

50

ka.2 3 Svim nadogradnjama na ovoj tvravi, koje su, kako se to moe vidjeti, bile brojne, poklanjana je jednaka panja i ravnopravan tretman. Radei ovako, mi smo imali na umu da dobojska tvrava treba da dobije odreenu namjenu za kulturno, ekonomsku eksploataciju, i da ona, ipak, nije takav objekat koji bi trebalo samo iskoritavati u naunoispitivake svrhe u uem smislu rijei.

U toku rada upotrebljavan je stari i novi kamen skoro u istoj srazmjeri. Stari kamen kori-en je preteno za oplatu. On je dobijen ruenjem oteenih zidnih masa i iskopom, a novi kamen nabavljan je u kamenolomu Sprea. S obzirom na razliku u boji izmeu ove dvije vrste kamena, pazilo se da se, polazei sa zidanjem od zdrave podloge, izvri blagi mozaiki prelaz sa starog na novi materijal. Tako je novi kamen stavljen odmah na poetku nadozidavanja, ali u minimalnoj koliini, da bi se njegovo prisustvo povealo prema vrhu, koji je skoro potpuno zavren u novom kamenu. Zahvaljujui ovome razlike u zidovima na prvi pogled teko se uoavaju, ali paljivo oko uvijek e ih razdvojiti. Na taj nain novi kamen obiljeava granicu tret irane povrine. Ovaj metod ublauje neminovnu razliku izmeu tretiranih i netretiranih povrina, koje su ponekad drastino uoljive (sl. 5).

Kao vezivo upotrebljavan je produni ( 1 : 3 : 6 ) i cementni malter. Cementni malter koriten je odmah, na poetku nadozidavanja zidova do 1 m

Donon-kula. Da je negdje uz glavnu tabiju postojala donon-kula, svjedoila je Miteserova gravira iz 1808. godine (sl. 2). Paljivim posma-tranjem ona se moe primijetiti i na graviri iz 1697. godine kao najistaknutija taka tvrave. Mazali je takoe ispravno pretpostavljao lokaciju donona negdje uz glavnu tabiju, ali je mislio da je on sruen od strane Turaka poto je predstavljao dobru metu za artiljerijska oruja. Meutim, sudei po gravirama, on je nadivio mnoga bombardovanja topova i mogao je definitivno propasti tokom XIX vijeka, kada je dobojska tvrava polako naputana u cjelini.

Relativno visoki zidovi donona mogu se vidjeti na graviri nepoznatog autora koji je donio Slovi-nac za 18801881. godinu, strana 133.

Blagodarei pomenutim gravirama, temelje donona nije bilo teko odrediti. Trebalo je samo na postamentu iznad barutane skinuti rastinje pa da se oni u osnovnim konturama odrede. Otkopa-

2 8 Isto, Miteserovi crtei Doboja na strani 208.

Sl. 9 Zapadni dupli zid g. tvrave u toku obruavanja u svrhu traenja zdrave podloge.

;visine i na zavretku zida, opet u visini od 1 m. Pazilo se da se prelazi izmeu produnog i cementnog maltera obave postepeno kako bi se u-manjila opasnost pucanja zida usljed razliitog ponaanja. Tako su novoprizidane zidne mase, koje su ponekad dosezale visinu od preko 10 m, dobile betonsko postolje i kapu.

vanjem je ustanovljeno da je donon imao kvad-ratinu osnovu. Zidovi su bili debeli 175 cm, a strane spolja iznosile su 7,20 m. Jedan dio zida sauvan pod zemljom tabije, pokazuje da je kula bila ozidana od lijepo tesanih i pravilno sloenih kamenih pravougaonika, po emu se odvaja od ostalih objekata na tvravi. Jugozapadni ugao donona ulazi u prostor tabije; na njega se samo prislanjaju popreni i istoni zidovi tabije. On se nalazi na najistaknutijoj taci kamene glavice. Zbog toga se donon, zajedno sa kompleksom neposredno uz njega (prostor na kome je danas ta-bija i ekonomska zgrada), mora smatrati najstarijim jezgrom staroga Doboja. On je prva utvrena kula dvora nepoznatog vlastelina upe Uso-ra (sl. 14).

Sa zapadne strane donona naeno je na dubini od 30 cm nekoliko kamenih stepenica. Ulaz u donon nalazio se, znai, na toj strani.

U podrumskom prostoru ove kule naena je jo jedna mala cisterna za vodu sa ljevkastim nabojem plave ilovae uz zidove donona, ode-rom i krunim bunarom ozidanim od kamena.

III. REZULTATI ARHEOLOKO-ARHITEKTONSKIH ISTRAIVANJA

51

Sl. 10 Novo stanje najstari jeg jezgra u Doboju.

Sistem je u osnovi isti kao i kod donje cisterne, o kojoj e biti posebno rijei. Ova cisterna bila je jedan od uzroka docnije propasti donona, jer je voda, koja se akumulirala u oteenoj cisterni, skoro potpuno razorila istoni zid kule, koji je nadnesen nad platoom tvrave, te je voda tuda jedino mogla da otie (sl. 7).

Jedan profilisani ulomak nekog vijenca ili kon-zolice naen u utu ekonomske zgrade vjerojatno je porijeklom sa donona (sl. 17).

Odsustvom najistaknutije i najtvre kule na dobojskoj tvravi njena panorama je znatno osi-romaena. Iz tih razloga donon bi trebalo restau r i r a t i do visine od oko 12 m i zavriti kao ru-i n u (sl. 19).

Ekonomska zgrada. Raniji istraivai Doboja smatral i su ovu zgradu cisternom. 2 4 Polukrunog je oblika i prislonjena je sa june strane donona i glavne tabije. Na zapadnoj strani naslonjena je fra zid tvrave (sl. 14).

Zgrada je otkopana do dubine od 1,40 m, no kopanje jo nije zavreno; obustavljeno je na dubini 30 cm nie od malih prozoria naenih na sjevernom zidu zgrade (sl. 8). Zapadni ugao ovoga prostora bio je podzidan nakoenim zidom debelim 40 cm. On je, sudei po tome to je nakoen, podignut docnije kada je poelo nasipanje prostora na glavnoj tabiji. U blizini ovoga zida, koji je morao da bude sruen jer ga je zemlja sa ta-bije ve bila prevrnula, na dubini od 180 cm (20 cm ispod sadanjeg tla zgrade) naeni su ostaci pepela, ugljevlja i ulomaka peene gline, na osovu ega se moe zakljuiti da se radi o pei ognjitu. Poto su sredstva bila iscrpljena, ova mala sonda je ponovo zatrpana kako bi se drugom prilikom mogla ispitati. Pored ovog nalaza, na istoj dubini naeni su dva ulomka kamena od rvnja i dva profilisana kamena: jedan je ulomak

rimskog cipusa a drugi je dio neke profilisane konzole sa donona (sl. 17). Ulomak cipusa ima profile sa t r i s t rane dok mu je etvrta, ira strana ostala neobraena. Na uim bonim s t ranama nalaze se plastine reljefne predstave granica sa srcolikim listiima. Ulomak je raen u mekom kamenu, muljiku, i nije mogue rei je li on na tvravu donesen sa bliskog rimskog lokaliteta na Usori (Crkviea), ili je r imska stanica postojala na mjestu dananje tvrave. Jedan ulomak rimske plastike bio je 1959. godine uzidan u zid kod donje kapije pa je docnije nestao. 2 5

Nalazi keramike nisu bili brojni i svode se samo na skromne ulomke srednjovjekovne i turske crne i sive keramike. 2 6

Gdje su bila ulazna vrata ove zgrade nije bilo mogue sa sigurnou ustanoviti. Moe se samo pretpostaviti da su ona morala biti negdje na

2 4 . Truhelka, nav. djelo, 80 (plan grada).

2 5 . Truhelka (nav. djelo, 78) kae da je j e d a n od

dokaza srednjovjekovnog pori jekla dobojskog grada i postojanje nekoliko ulomaka srednjovjekovne plast ike uzidanih u njegove zidove, ali on nita podrobni je ne kae o njima. Ulomak r imske plast ike naao je Dj . Mazali 1948. godine uz idan u zid kod donje k a pije. Ulomak je bio dug 17 cm i predstavl jao je zadnje noge konja. R a e n je t ehnikom dubokog punkt i ran ja svrdlom. Tih u lomaka danas n e m a na gradu, a ovaj r imski je, izgleda, prenesen u Zagreb. O r imskom lokal i tetu Crkvini na uu Usore vidi : W. Radimsky, Rimska u t v r d a na Crkvini i k a s t r u m kod Doboja, GZM, 1891, 251; Istr i , Dalji p r e d m e t i n a e n i kod r imske u t v r d e na Crkvenici kod Doboja, GZM, 1892, 190; Dr K. Patsch, Epigrafski nahoaj i iz godine 1895, GZM, 1895, 573; Isti, Mali r imski nahoaj i i p o -smatranja, GZM, 1897, 530; I. remonik, Nalazi n a kita u sredjovjekovnoj zbirci u Sarajevu, GZM, 1951, 24950. I scrpan pregled k u l t u r n i h slojeva na Crkvini od paleolita do srednjeg vijeka dao je uro Basler (Arheoloko nalazite Crkvina u Makl jenovcu kod Doboja, lanci i graa za k u l t u r n u istoriju Is tone Bosne, Tuzla 1961, 7588). Na istom mjestu ostala l i tera tura .

2 6 Svi nalazi pohranjeni su u Zaviajnom muzeju

u Doboju.

52

Sl. 11 Pogled sa tabije na straaru uz bastion (lijevo), ulaz na g. tvravu i novopronaenu cisternu koja je uspjeno koritena za akumulaciju vode potrebne radilitu. Sta

nje u toku rada.

kraju koridora koji ine paralelni tokovi ue polovine zapadnog zida zgrade i junog zida don-ona (sl. 14).

atrnja. Prilikom otkopa jarka uz istoni zid gornje tvrave, u blizini stepenica, sa lijeve strane, otkopan je spoljni zid dosad nepoznatog objekta. Praenjem ovoga zida otkopom ustanovljeno je da je on krunog oblika. Unutar njega pronaen je jo jedan manji kruni zid, te je bilo ja

sno da se radi o cisterni za vodu. Zatim je cisterna u potpunosti otkopana (sl. 11).

Prenik otvora spoljnog kruga cisterne iznosi 5,69 m, a unutranjeg 2,5 m. Izmeu ova dva koncentrina kruga nalazi se itav sistem slojeva plave i crvene gline i pijeska. Plava glina nalazila se i na dnu cisterne. Unutranji zid cisterne ozidan je od pritesanih, u redove sloenih, kamenih pravougaonika. Oni su djelomino tokom vremena, naroito u gornjim zonama, poispadali, te

Sl. 12 Sjeveroistoni ugao grada poslije radova.

53

Sl. 12 Cisterna poslije konzervacije i djelimine rekonstrukci je

su ove povrine bile docnije zamijenjene obinim kamenom slabije izrade. Sedreni kvaderi od kojih je nekada bila izgraena cisterna u cjelini, naeni su u kompaktnosti jedino u donjim zonama. Cisterna se od vrha prema dole suava, a sami vrh dna mogao je biti zaobljen.

U donjim zonama na zidovima bunara naen je karakterist ini hidroulini malter sa par slojeva. Prvi sloj sastojao se od istog krea (0,7 cm), a preko njega je stavljeno nekoliko krenih premaza. Da se ne bi naruila nepromoivost sistema glinenih slojeva izmeu zidova, ovaj prostor nije otkopavan te nismo u stanju da kaemo da li je i spoljni zid bio omalterisan, ali na osnovu izvjesnih indicija koje nam daje sistem glinenih slojeva, proizlazi da on nije morao da bude omalterisan. Njegova funkcija je bila da pridrava posljednji glineni sloj.

Dobojska cisterna daje nam mogunosti da jasno sagledamo kako su funkcionisale cisterne ovoga tipa.

Poto je unutranj i zid cisterne bio malterisan, postavlja se pitanje kako je u njega doticala voda, t im prije to nisu naeni nikakvi kanali. Tek na dnu, u mulju, pronaena je tanka eljezna cijev promjera 1 cm. 2 7 Pretresom sedrenih kvadera ustanovljeno je da su izvjesni blokovi u donjim zonama objekta, sa zapadne i sjeverne strane, bili povezani umjesto malterom, kako je to inae slu

aj kod ostalih povrina, sitnim ljunkom. 2 8 Postaje jasno da je unutranj i krug cisterne samo jedan dio ovoga komplikovanog sistema iz koga se neposredno crpila akumulisana voda. Ali voda se isto tako zadravala i u meuprostoru ispunjenim glinom i pijeskom, ija je glavna funkcija filtracija vode. Voda se, dakle, slijevala povrinskim tokom sa padina gornje tvrave u meuprostor izmeu spoljnog i unutranjeg zida cisterne, koji je morao biti kaldrmisan. Ispod kaldrme voda je prolazila u sloj ljunka irok oko 25 cm i po zakonu spojenih sudova prolazila u unutranji krug cisterne na samom njenom dnu. Da ne bi voda istekla izvan spoljnog kruga ona je od njega izolovana debelim slojem plave gline koji se inae produava i ispod dna cisterne, a da ne bi ulazila u prostor za akumulaciju, te na taj nain otetila zid, postavljen je neto tanji sloj naboja crvene gline (terra rossa), koji se pri dnu tanjio da bi odmah iza polovine dubine cisterne iezao i bio zamijenjen slojem pijeska. Prolazei

2 7 Gdje je cijev mogla da stoji nije bilo mogue

ustanovit i .

2 8 l junak umjesto mal tera n a e n je na cisterni

grada Zveana. Sistem zveanskih cisterni u osnovi je slian dobojskom. (Arh. I v a n Zdravkovi, Rezultat i konzervatorskih ispitivanja i radova na gradu Zveanu, Zbornik zatite spomenika kul ture, Beograd 1961, 92, 93).

Ovo pokazuje da je graenje cisterni na ovakav nain bilo u srednjem vi jeku veoma rasprostranjeno. Ovako kompl ikovan sistem cisterni gradio se, izgleda, pri je svega na t v r a v a m a gdje je zemljite za cisterne bilo nepodesnije za zadravanje vode.

54

u cisternu kroz pijesak i akumuliui se djeli-mino u meuprostoru sa pijeskom, voda je pre-iavana, odstranjivano je tetno ilenje cisterne te se ona rjee istila. No, na ovaj nain reguli-sana je i temperatura vode jer je njen jedan dio prilikom crpljenja nadolazio iz prostora sa pijeskom; na taj nain nai stari graditelji cisterni konstruisali su izvrstan rashladni ureaj. Hidro-uliki malter 2 9 u unutranjem krugu cisterne onemoguavao je kvaenje zida, imao je izvjesne higijenske funkcije i usmjeravao je priticanje vode samo na odreenim povrinama pri dnu bunara. 3 0

Ispitivanja nisu nala nijedan elemenat koji bi govorio da je unutranji krug (bunar) bio odozgo presvoen kupolastom kalotom, iako se ta mogunost jo ne mora iskljuiti. Ali, s obzirom da je cisterna morala imati zatitni krov, te uzevi u obzir debljinu zidova, ini se da e pretpostavka da je krov bio od drveta imati najvie opravdanja. Kako je on mogao izgledati, pokazujemo u pokuaju rekonstrukcije na sl. 13.

Postavlja se pitanje kada je mogla nastati ova cisterna. Na glavici na kojoj je sagraena tvrava nema izvorske vode. To nam govori da je sa prvim fortifikacionim objektom morala postojati i cisterna. Cisterna naena na donon-kuli na glavnoj tabiji svakako je starija od ove. Arheoloki nalazi prilikom otkopavanja sasvim su siromani, to je i razumljivo jer je cisterna pored redovnih ienja bila relativno dugo u upotrebi. Zemljane lule sa poetka XIX vijeka naene su na samom dnu, a i eljezna cijev, o kojoj je bilo rijei, ne moe biti starija od XVIII vijeka. Dodavi tome da je kod starih Dobojlija jo uvijek ivo sjeanje na prianje njihovih roditelja da su u doba velikih sua donosili vodu sa Gradine, moemo zakljuiti da je cisterna polako zatrpavana od 1851. godine, kada je grad napustila turska vojna posada, do sedamdesetih godina pro-

2 9 Pod ovom vrstom maltera, koji ne proputa

vodu ni pod kakvim uslovima, mislimo da treba podrazumijevati samo malter koji se pravio od crvene gline i krea. On je vrst kao kamen, krt, a povrina mu se lako glaa. Od njega treba razlikovati malter sa tucanom opekom umjesto pijeska, koji se jo od rimskog doba upotrebljavao za malterisanje ploha koje se prije svega ele slikati. Takve maltere imala je veina damija iz 16 vijeka u BiH jer je njihova unutranjost bila oslikavana (Alada u Foi, Arnau-dija u Banjoj Luci, Sulejmanija u Bijeljini). Ovaj malter lake je specifine teine od svakog drugog mal tera te je naroito bio podesan za pokrivanje pot-kupolnih prostora. On nije higroulian ve higro-skopian, te je stavljen kao podloga drugom bijelom sloju koji je obino oslikavan. Na taj nain on je zadravao vlagu iz zidova. Njegova higroskopinost posljedica je prisutne opeke. (O ovim malterima pisali su Rajko Sikimi i Vinko Durovi u Zborniku za zatitu spomenika kul ture za 1960. i 1956. godinu).

3 0 Cisterna skoro u potpunosti identina dobojskoj

otkopana je na Bobovcu 1961. godine (Ivo Bojanovski, Stari grad Bobovac i njegova konzervacija, Nae star ine VIII, 1962, 76, 77, sl. 5). Autor smatra da je u n u tranji krug bobovake cisterne nastao docnije, kada je spoljeni krug poeo da proputa vodu.

Sl. 13 Sistem dobojske cisterne.

loga vijeka. Kada je tvravu ispitivao dr iro Truhelka prvih godina naega vijeka, ona je ve bila zatrpana utom i zemljom i Truhelka je nije mogao vidjeti. Otud njegovo pogreno odreenje polukrune zgrade kao cisterne.

Solidnost izvedbe i konstrukcija atrnje upuuje nas da ovdje vidimo djelo primorskih majstora, poznatih na naem irem podruju kao izvrsnih graditelja ovakvih objekata.3 1 Meutim, na pitanje kada je mogla nastati ova cisterna, teko je sa sigurnou odgovoriti. Iz injenice da je ona djelo primorskih majstora i da se nalazi na pla-tou gornje tvrave, koja je nesumnjivo srednjovjekovna, proizlazilo bi da je i atrnja mogla nastati u predturskom vremenu. Ovo tim prije ukoliko jo uvijek nije indentifikovana neka druga atrnja na ovom dijelu grada. (atrnja u podrumu donona je starija od ove, ali ona je vrlo malog kapaciteta da bi mogla da zadovolji potrebe cjelokupne posade. Voda iz atrnje u dononu koriena je od ueg kruga ljudi i uvana kao posljednja rezerva u najteim asovima kada je donon jedino ostajao neosvojen.) U prilog datiranja dobojske atrnje u predturski period govorile bi i analogije izmeu nje i atrnji na Bo-

3 1 K. Jiriek, Istorija Srba, knj . II, Beograd

1952. 114.

55

bovcu i Zveanu, koje su odreene kao srednjovjekovne. Nau atrnju Turci su samo obnavljali.3 2

Meutim, ovakvom datiranju moe da se suprotstavi injenica da je dobojska atrnja djelomino ukopana u zemljani naboj, formiran uz istoni zid gornje tvrave. To znai da je atrnja svakako mlaa od ovoga zemljanog naboja, koji na mjestu atrnje dostie debljinu od 34 m. (U donjim dijelovima atrnja je, pretpostavljamo, ukopana u stijenu.). Zato se postavlja pitanje kada je izvreno nasipanje terena u n u t a r tvrave. Mi znamo da je takvih nasipanja bilo u turskom vremenu i to vrlo kasno, 3 3 a smatra se da je to karakterist ika artiljerijskog doba, kada se javila potreba za tabijama. Lokacija dobojske atrnje mogla bi se vrlo uspjeno iskoristiti za tvrenje da je takvih nasipanja bilo i u srednjevjekovnom periodu i da je teren niveliran nasipanjem ne samo da bi se zidovi ojaali i formirale artiljerijske tabije ve i radi dobijanja podesnijeg prostora za organizaciju ivota na tvravi. Plato gornje tvrave, koji je danas skoro ravan, bio je prije ovih nivelacija krevit, jako ukoen te skoro neprohodan. Pored organizovanih nivelacija, nasipanje je vreno i spontano zatrpavanjem tokom vremena. Ipak, ovdje u Doboju nanos zemlje nije mogao dostii debljinu potrebnu za izgradnju atrnje prije XV vijeka, te n a m se nje-

3 2 Cisterna je nekada bila ozidana od sedrenih

blokova. Oni su se zadrali jo uvijek na njenim donjim zonama. Gornji zid unutran jeg kruga cisterne zidan je lomljenim k a m e n o m te je oigledno da je u izvjesnom per iodu cisterna bila sruena i ponovo opravl jena. To takoe potvruje n jenu re la t ivnu starost.

3 3 Polovinom XVIII vijeka Sarajli je su bile esto

mobil isane da nasipaju tabi je na sarajevskoj tv rav i (Hronika Mula Mustafe Baeskije, prevod M. Muje-zinovia, u rukopisu).

gova polovina ini najprihvatljivijim datumom nastanka dobojske cisterne (sl. 12).

Glavna tabija. Danas tabija izgleda kao zarub-ljena nepravilna polukupa podzidana blago izlomljenim bedemom. To je bivi tit grada, adapt iran u artiljerijsku tabiju tipinu za XIII vijek. Kako su nekada izgledale ovakve tabije moe se najbolje vidjeti ako pogledamo tabiju u Travniku, koju je Miteser pedantno nacrtao oko 1809. godine 3 4 To je petostrani polukrug, izbaen nad provalijom na najvioj taci grada, iji je v rh uokviren pukarnicama za artiljerijska oruja. U artiljerijskom vremenu ovakve tabije zamjenjuju ulogu ranijih donona te je opta pojava da se javljaju uglavnom u blizini ruevina ovih kula ili u njihovoj neposrednoj blizini. One su mirnim vremenima mogle da budu i pokrivene, kakva je jo uvijek krnja kula u Tenju, a u ratnim danima sa njih je skidan krov. (Gravira iz 1697. god., sl 2, prikazuje donon i ostale kule otkrivenim, vjerovatno zbog ratnog stanja, a gravira iz 1808, sl. 2, iste kule prikazuje sa krovovima.).

Na crteu iz 1808. godine ova tabija je predstavljena kao polukruna, otkrivena i sa vijencem ispod niza pukarnica. Meutim, pred poetak konzervatorskih radova bila je prava ruina, te se njen prvobitni izgled teko mogao i nazreti (sl. 15). Austrougarske intervencije na junoj polovini tabije jo vie su pogoravale utisak. Dobar dio zidnih povrina bio je pokrenut, rastoen rasti-njem i svakog momenta moglo je doi do ruenja. Zbog toga je izvreno preziavanje june strane tabije i zida do nje. Da bi se to uspjeno obavilo, morala se povrina tabije otkopati do dubine 1,60 m, kako bi se dolo do zdrave podloge.

Pri l ikom otkopavanja ustanovljeno je da je tlo tabije vie puta prekopavano te je nauna vrijed-

3 4 Kreevl jakovi Kapidi, nav. djelo, 211.

Sl. 14 Pogled na donju kapi ju i g lavnu tabiju. Stanje pred poetak

radova 1962.

56

Sl. 15 Pogled na eoni dio dobojske tvrave sa m u nare damije. Stanje poslije radova. Uporediti sa sl. 15.

nost kulturnih slojeva vrlo mala. Na primjer, na dubini od 100 cm nalaeno je starijih eljeznih artiljerijskih kugli naporedo sa puanom municijom iz prvog svjetskog rata i sa savremenom ciglom. Dublji slojevi bili su tek neto interesantniji. Na dubini od 1,20 m naeno je ognjite sa tlom od peene gline. Nalazilo se u sjevernom uglu tabije pri spoljnjem zidu. Ali ni ono nije bilo sauvano u izvornom stanju ve u detaljima. Peena glina sa ugljevljem naena je i na drugim mjestima tabije na priblino istoj dubini. ini nam se da je ovo dubina na kojoj je tabija due vremena bila zavrena. To je vjerojatno tek XVII vijek.

Kopanjem sonde do dubine od oko 210 cm naen je jedan kameni projektil nepravilnog jajastog oblika na kome je jo uvijek bila sauvana degenerisana i izmijenjena skrama gari i ulja. Miljenja smo da se radi o primitivnijim projektilima za izbacivanje zapaljivih materijala. Pronaen je i jedan ulomak kamena od rvnja i to je sve. Ipak, vidjelo se da su dublji slojevi interesantniji, no oni nisu otkopavani jer je tabiju trebalo zavriti na visini na kojoj se ona mogla nalaziti 1808. godine.

Na dubini od 40 cm nailo se na jedan dosada nepoznati zid, koji je ui prostor tabije zatvarao sa june strane, spajajui njen spoljni zid sa don-onom. Poto se zid nalazio pod zemljom, proizr-lazi da je on ve odavno bez funkcije. Do koje dubine see, nije ustanovljeno jer se nije vrilo otkopavanje. Poto na njegovom vrhu nisu na

eni prolazi za tabiju, a preko njega se jedino moglo doi na nju, ovaj zid je mogao imati samo funkciju pridravanja zemljanog naboja na tabiji, ili se radi o ostacima prvobitnog kompleksa oko donona. On je, meutim, sigurno mlai od don-ona, to se vidi po spojnicama (sl. 14).

Junije od ovoga zida naen je kosi podzid koji je poslije izgradnje tabije podignut, a doc-nije poruen od pritiska zemlje.

Budua arheoloko-arhitektonska ispitivanja na ovoj tabiji trebalo bi da rijee pitanje izgleda prvobitnog kompleksa oko donon-kule, koji je izmijenjen izgradnjom ove tabije u XVII vijeku.

Tabija je, na osnovu podataka sa crtea iz 1808. godine, zavrena sa 7 artiljerijskih pukar-nica i prsobrana (sl. 16).

Juna kula. Kula se nalazi na junom vrhu gornje tvrave. U osnovi ima nepravilni esto-ugonik. Danas je sauvana samo u temeljima a zbog velikih obnova nije mogue sagledati sve elemente na osnovu kojih bi se moglo sa sigurnou rei iz kog je vremena. Njena nepravilna osnova upuuje nas da njen nastanak traimo poslije izgradnje zidova gornje tvrave jer se dobij a utisak da je vrh tvrave samo pregraen u kulu. Tome u prilog govori i ostatak zagonetnog zida sa zapadne strane tvrave, ispod kule, koji se nalazi na mjestu gdje zid kule iskae izvan zida tvrave. Ukoliko ovo nije kontrafor, ostalo bi jedino da ovdje vidimo ostatke prvobitnog zida gornje tvrave, koji je u toku izgradnje ove kule ostao nenazidan.

57

Ipak je preuranjeno donositi bilo kakav zakljuak dok se ne ispitaju temelji kule, koji su jo uvijek duboko pod zemljom. Danas vidljivi zidovi esto su obnavljani te se svaki podatak koji oni pruaju ne moe iskoritavati bez tekoa. S obzirom da je kula konstruktivno vezana za unutranji, mlai zid gornje tvrave, ona se ipak mora datirati u tursko vrijeme,3 5

U vrijeme pohoda Eugena Savojskog kula je bila otkrivena a 1808. godine pokrivena. 3 6

Godine 1953. restaurirana su njena dva prozora na otri luk presvoena, a ovoga puta je njena unutranjost otkopana do dubine od oko 140 cm. Istoni dio unutranjeg zida, koji je bio u tekom stanju, konzerviran je i djelomino na-dozidan.

Pri l ikom kopanja, u kuli nije naeno nita izuzev kamenog praga (sl. 17). Buduim iskopavanjem prostora izvan kule moi e se ustanoviti 'na kojoj su visini bila ova vrata, ali izgleda da ovdje sloj nanosa nee biti dubok. Podna konstrukcija nalazila se neto nie (oko 20 cm) od nivoa praga, to se vidi po kamenim draima u zidu kule.

Zidovi prema unutranjosti tvrave debeli su 1 m, a spoljni 2 m.

Tvravske zidine. Istraivanja su pokazala da su sjeverni i zapadni zid gornje tvrave istovremeno ojaani jo jednim zidom postavljenim sa unutranje strane. Istovremenost nastanka ovih ojaanja postaje jasna kada uoimo izvjesne njihove zajednike karakterist ike. Ojaavajui zidovi i na sjevernoj i na zapadnoj strani tvrave zidani su znatno nemarnije, od obinog lomljenog kamena razne veliine, nasuprot neto solidnijem spoljnom starijem zidu, iji su kameni blokovi grubo pritesani i slagani u redove, koji su, istina, jo uvijek konfuzni, ali se, ipak, na usko ogranienim povrinama mogu primijetiti. Oba zida de-bela su 1,5 m, a poto je i spoljni zid na dananjoj visini isto toliko debeo, to su ove strane tvrave ukupno debele 3 m. Malter ovih dodat-|nih zidova je manje petrificiran i u svome sastavu pored krea i rijenog otrog ljunka ima i krupnije komade tucane opeke. Da je unutra-nji zid mlai od spoljnog- najubjedljivije govori injenica da unutranja strana spoljnog zida ima lice dok ga spoljna strana unutranjeg zida nema. Za oba spoljna zida karakterist ina je pojava tankih konfrafora, od kojih su jo uvijek sauvani etiri na sjevernof zidu, dva na glavnoj tabiji i jedan na zapadnom zidu kod june kule. ini se da se i ovi gotski elementi mogu koristiti u irem odreenju vremena nastanka zidova gornje tvrave.

Sudei po Miteserovom crteu, sjeverni zid je bio zavren sa nizom pukarnica. Tako je morao

biti zavren i zapadni, a moda i istoni zid gornje tvrave.

Na spoljnim zidovima gornje tvrave tokom vremena vrene su mnoge opravke te je danas vrlo teko odrediti koje su plohe u prvobitnom stanju. Takve opravke i prepravke sigurno su konstatovane na glavnoj tabiji i na junoj kuli, a bastion iznad zgrade uz stepenice nastao je po svojoj prilici u vrijeme ojaavanja ovoga zida. Godine 1808. ovaj bastion bio je ve ruevina (sl. 2).

Postavlja se pitanje kada su ojaani sjeverni zapadni zidovi gornje tvrave. U tom jednom od najveih graevinskih perioda na Doboju nastao je po svojoj prilici i kompleks u priblino dananjem izgledu oko kapikule, a tada je mogla biti i nasuta glavna tabija. Oko tog vremena nastala je i estougaona juna kula. To je doba kada je artiljerija obine kamene i eljezne projektile zamijenila bombama, ije je razorno dejstvo bilo daleko vee. Desilo se to negdje u XVII vijeku, kada je i turska carevina, po ugledu na susjednu i neprijateljsku Austriju, otpoela sa modernizacijom svojih tvrava. 3 7 Ba za to vrijeme karakteristine su polukrune petostrane artiljerijske tabije kakve imaju Travnik i Doboj. 3 8 Do tada

Sl. 17 P r a g june kule.

3 5 To se jasno uoava na spojnici zida kule i za

padnog zida g. tvrave. 3 6

Visoki drveni krov na estostranoj kuli vidi se na Miteserovoj gravir i iz 1808. godine.

3 7 uro Sabo, Srednjovjeni gradovi u Hrvatskoj

i Sloveniji, Zagreb 1920, 5. U drugoj polovini XVII vijeka austri jski ininjeri obilaze gradove u H r v a t skoj kako bi donijeli p lanove za njihovu modernizaciju. Moe se pretpostavi t i da je neto kasnije isti zahvat mora la da obavi i Turska.

3 8 U Hrvatskoj petougaone bast ione (tabije) imaju

Samobor, Veliki Tabor, Orahovica i dr. (. Sabo, nav. delo 21). Dobojska tabija izgubila je danas izgled petos t rane rundele, ali je on n e k a d a jasnije bio izraen.

58

Sl. 16 Neki detalji i nalazi.

je Doboj jo uvijek imao u osnovnim, cr tama sta-ri srednjovjekovni izgled.

Ova ojaanja postavljena su samo p r e m a sjeveru i zapadu jer je sa t ih s t rana grad bio na j-pristupanij i . Istona i juna s t rana nadnose se nad nepr i s tupanu liticu, te su one ostale bez ojaanja. One su samo od ostalih pristupanij ih strana odvojene sa dva zida, koji se ispod kapikule i junog pica tvrave sputaju do podnoja brijega. Ovi, do sada zagonetni, zidovi imali su funkciju da ometu manevrisanje napadaa i da nje-

gov napad usmjere na najutvreni j i dio tvrave, te na taj nain omogue opsjednutim laku od-b r a n u sa manje ljudstva. Iako se ovi zidovi sputaju niz padinu sa mjesta kojim se obiljeavaju zavreci sjevernog i zapadnog duplog zida odnosno ojaanih zona, ipak se njihov n a s t a n a k ne moe vremenski povezati sa ojaanjima na bedemu. Oni su stariji od svih ojaanja. 3 9 Interesantno je napomenut i da su ovi zidovi ujedno obiljeavali sektor na kome je podnoje brijega sa tvravom izlazilo neposredno na korito Bosne, koja je izgleda 1697. godine p r o t k a l a ispod grada (sl. 18 i 2).4 0

Na prvi pogled izgledalo je da je donja tvrava u cjelini nastala u isto vrijeme, negdje u turskom periodu. Izvjesna razlika u zidanju ipak pokazuje da je istoni dio donje tvrave stariji od zapadnog, koji je postojao 1716. godine. Tada je austri jska vojska zauzela j edan dio gradskih bedema, ali t v ravu ipak nije mogla da osvoji. Tu se u svakom sluaju misli na zapadni dio donje tvrave, koji je skoro otvoren, te ga je lako bilo osvajati. 4 1 Ovaj dio mogao je nastat i nepo-

3 9 Zidovi koji se sputa ju niz bri jeg u Doboju

stari j i su i od donje t v r a v e u cjelini j e r ovaj juni zid pre laz i u pros tor istonog dijela donje t v r a v e . (Po Mazaliu, nav. delo, vidjet i p l a n grada).

4 0 Vidjeti crte Doboja iz 1697. godine, Nae sta

r i n e IV. 4 1

G. Bodenstein, nav. djelo.

Sl. 19 Zami l jena rekonstrukci ja Doboja (istona s t rana) p r e m a g r a v i r a m a (sl. 2) i in jeninom stanju.

Obrisi donona u p o t p u n j u j u s i luetu t v r a v e .

59

Sl. 18 Boni zid ispod kapikule . Uporedi t i sa sl. 2.

Sl. 20 Istona s t rana poslije zahvata.

sredno poslije pohoda Eugena Savojskog 1697. godine. Zidovi su izvedeni sa tesanim kamenom slaganim u nepravilne redove, to je odlika novijeg vremena, a nanos zemlje uz zidove je relativno plitak. Tlo istonog dijela gornje tvrave neto je uzdignutije od tla zapadnog dijela.

Istoni dio donje tvrave vee se po sistemu zidanja vie za srednjovjekovnu fazu. Tajni izlaz na ovom zidu u dananjem obliku potie iz docnijeg vremena, ali mogao je i ranije postojati.

Pri l ikom rada na obnovi zidina moglo se jasnije sagledati na koji je nain koritena drvena a r m a t u r a hatule. Hatule su naene u raznim oblicima na istonom, sjevernom i zapadnom zidu gornje tvrave (u oba sloja duplih zidova), postojale su u zidovima donona i june kule a v ide se i u zidu to zatvara tabiju sa istone strane.

Ustanovljene su izvjesne razlike izmeu ha-tula u starijim i mlaim zidovima. Donon i sta

riji zidovi gornje tvrave imali su etvrtaste grede u zidovima koje su bile debele oko 1520 cm a duge do 10 m. Hatule mlaih zidova turskog vremena bile su u obliku oblica prenika 710 cm, a duge do 5 m. Hatule starijih zidova bile su po duini zida postavljene na svakih 23 m visine, dok je razmak izmeu hatula novijih zidina iznosio 1,5 m. U oba sluaja radi se o ljestvia-stim hatulama. Poprene grede mlaih zidova bile su neto ukoene prema vani.

Drvena a r m a t u r a nije mogla biti pronaena u zidinama donje tvrave, ekonomske zgrade i u bonim zidovima.

Interesantno je bilo primijetiti da je jedva osjetna podjela na plohe istonog zida gornje tvrave u zavisnosti od ovih hatula, poto se zid mogao lomiti samo na njihovim zavrecima.

Hatule su u cjelini istrulile i na njihovom mjestu danas stoje samo upljine u kojima su voda i kre formirali lane stalaktite i stalag-mite.

Sl. 21. Sjeveroistoni dio grada sa kapikulom 1958. godine.

60

Proizlazi da su hatule brojnije i ee ali i tanje u mlaim zidovima, dok su one u starijim rjee ali deblje.

Inae u sistemu zidanja nema novosti. Kao i svuda na ovakvim objektima, zid je obloen pri-tesanim kamenjem nejednake veliine, a unutranjost je ispunjena kaom od lomljenog kamena i maltera sa mnogo krea. Takvu jezgru nemaju jedino boni zidovi koji se sputaju niz padinu

Old city Doboj is s i tuated at the confluence of the rivulets Usora and Spreca into the river Bosnia. It is an important traffic junction of this p a r t of Bosnia. It was mentioned for the first t ime in 1415. After that we know nothing about i t unti l the Turkish period. In 1503 the Turks came into the town and during their rule they did a lot of work in order to make the fortress stronger and better. A lot of work was done in the course of the 17. th and 18 th century. In 1851 it was deserted by the Turks.

Work on its conservation in 1962 was done in order to investigate and find the oldest traces about the fortress. At the same time the task was part ly to consereve and reconstruct the old walls which were ruined.

On the platform of the main bastion the foundations of a special tower were discovered. By all means this tower is one of the oldest objects of the fortress. Together with a semicircular house and the main bastion this tower makes the main hear t of the first castle which belonged to an unknown lord of the region Usora. These objects are dated in the 12th or 13 th century.

Later the fortress was widened and so it got the position and size which it has had today.

On the surface of the upper fortress a well was built in the 15 th century. It has a shape of a well with double circular walls filled with a mass of clay and sand. Water was passing into the well through

brijega. Oni su zidani od relativno dugih, ali tankih kamenih komada (sl. 18).

Solidnije su zidane izvjesne povrine spoljnog zida gornje tvrave, donje zone atrnje i don-ona, dok je sve ostalo relativno slab rad. Majstori iz turskog vremena pokazali su najvee majstorstvo prilikom zidanja prolaza ispod kapikule, iji svodovi zasada predstavljaju najinteresantniji i najkvalitetniji detalj na ovoj tvravi.

a mass of sand which filtered it. The well is conserved now, because its upper p a r t was ruined.

Another well like this one has bean found in a lower p a r t of the tower.

Having investigated the southern tower experts have concluded that i t was built at the same time when the nor thern and western side of the upper fortress was surrounded with another inner wall. This was done in the Turkish period when it had to be modernized and fortified because of the progress of artillery.

The eastern wall of the upper fortress was in the worst condition. So it needed to be quite restored.

The same work, but of a lesser size, was done on the western and nor thern wall.

There are not many archaelogical things found here. Experts have found some pieces of later mediaeval and Turkish ceramics, a small console and cannon-balls made of iron and stone.

In order to reconstruct some objects of the fortress truly, the experts used old engravings from 1697. They were drawn in 1697 w h e n the prince Eugene of Savoy with his soldiers conquered the town. The same thing was with the engravings drawn by Austrian consul Joseph P. Mittesser at Travnik in 1808.

The plan to reconstruct and restore the old fortress was made by the professor Esad Kapetanovic and the engineer Rosic Nedeljko, while the author of this article carried it out.

OLD CITY DOBOJ Work on its conservatiaon during 1962.

61