Stav apsolutne dobronamjernosti

Od danas prihvaćam svijet oko sebekao apsolutno dobronamjeran prema meni.

Sve što mi se događa na neki je način dobro za mene idogađa se s određenim razlogom.Sve što mi se događa nosi poruku za mene.Sve što mi se događa uči me nečemu.Sve što mi se događa, pod kontrolom je Boga, a pošto je On apsolutnodobronamjeran, i ono što mi se događa apsolutno je dobronamjerno.

"Ja imam neograničenopuno vremena i prilika da ostvarim sve svoje želje. Nitko iništa mi ne prijeti jer sam neuništivo, nepovredivo i vječno živo biće. 1 bašzbog svega toga, ovaj je svijet za mene apsolutno dobronamjeran."

Otpuštanje impresija vlastite prošlosti

Svjestan sam neugodnih iskustava od prije, ali se sada otvaram za todaje sve moguće, da je sve za moje dobro, otpuštam strah i otpor iprihvaćam sve što mi dolazi kao pozitivno iskustvo učenja.

Ja sam vječna duhovna duša, i trenutno se nalazim u materijalnomtijelu i materijalnom svijetu. Na neki sam način dospio ovdje.U redu, sada se podsjećam kako je ovo privremena situacija koja ćeprije ili kasnije proći. Ja sam vječan, a ova je situacija prolazna.Stoga, ja sam od veće važnosti nego situacija u kojoj se nalazim, jer kadsituacija prođe, ja ostajem. Stoga, situacije nisu važnije od mene i zatoim neću dati veću vrijednost nego sebi kao promatraču.Ja vrijedim više od ove situacije.

Iako imam ovaj osjećaj (nagon), ipak sebe volim i prihvaćam,kakav jesam, duboko i potpuno.

Prošlost je zasnovana na prolaznom, lažnom identitetu koji upravotransformiramo. Od starog se ega ništa novo ne može naučiti.Možemo samo ponavljati stare navike. One nam ne mogu pomoć i nitisada, niti u budućnosti. Prošlost više ne postoji, pa tako ne postoji ni našego iz prošlosti. Postojimo samo mi, sada, kakvi jesmo u ovom trenutkui nećemo postojati nigdje i nikada više osim sada u ovom trenutku.Ovaj trenutak zauvijek traje, jer sadašnjost je uvijek tu,dok nam prošlost i budućnost uvijek izmiču. Zato se oslanjamosamo na ono što postoji sada i otpuštamo sve svoje prošle impresijekao nevažeće za igranje uloge duše.

Usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak

Kako znati da se nalazimo u sadašnjem trenutku i da nas um nijeprevario?Postoji niz simptoma koji nam odgovaraju na to pitanje. Prvi jesimptom prisutnost svijesti o vlastitom dahu: dišemo li duboko i smireno,koristimo li puni kapacitet pluća?Ako većinu svjesnog života ne razmišljamo o disanju i nismosvjesni kvalitete svog udaha i izdaha, to je simptom života u strahu izatočenosti u dubinama impresija iz prošlosti. Ukoliko primijetimoda je to slučaj, tapkajmo se koristeći afirmacij u otpuštanja svih strahovadok u isto vrijeme duboko i kvalitetno dišemo. Kada disanjepostane smireno i um opušten , odgovorimo na sljedeće pitanje:Jesam li sam potpuno zadovoljan i opušten u momentu u kojempostojim, i pružam li ikakav otpor bilo čemu što mi se sada događa

"Zašto je i kako ovaj trenutak savršen za mene?"

Sve što doživljavam samo je odraz mog podsvjesnog karaktera.

Razotkrivanje svoga uma

1. Svako jutro stanimo pred ogledalom i priznajmo sebi kako seosjećamo u sadašnjem trenutku, izgovarajući na glas rečenice koje usebi sadrže sljedeće komponente:

Još uvijek osjećam strah i tjeskobu, imam nesigurnost i sumnju,nestrpljiv sam i nezadovoljan svojim životom.

Kada to izgovorimo, poslušajmo što nam srce kaže: jeli to istina iako je, koliko je intenzivna ta istina (na skali od 010).Tapkajmo se na taj osjećaj dok nije na nuli.Nakon toga izgovorimo sljedeć u reč enicu i tretirajmo je na isti način:

Još uvijek ne vjerujem da Bog postoji i zato se bojim smrti i gubitka.

Kad istapkamo te osjećaje, prizovimo pozitivne strane svoje nove uloge duše i kažimo sljedeće:

Ipak, napredovao sam u osjeć aju prema sebi i svijetukoji me okružuje. Dobio sam novi, bolji smisao života inalazim se na putu koji obeć ava predivnu transformaciju.Sretan sam što se prave promjene konač no zbivaju.Zahvalan sam što postojim i što je moje postojanje neogranič eno.Zatim osjetimo koliko je ta tvrdnja istinita u našem srcu i stavimoje na skalu od 0 - 10.Tapkajmo se na afirmaciju prihvaćanja tih emocija kako bi se upisale što dublje u našu podsvijest.

"Prihvaćam i otvaram se za sve dobro u svom životu, svjesno i nesvjesno."

Ponovimo ovu vježbu pred drugim osobama , ali isključivo u grupi koja vježba isti princip i slijedi istu filozofiju samoozdravljenja.Podrška je ovdje jako bitna i zato potražite društvo osoba koje isto tako rade na sebi i transformiraju svoj identitet.

Predstavljanje novog identiteta (duhovna duša)

Nije bitno samo ono što nam se događa, već je daleko važnije razumjeti kome se to događa.Da bismo to mogli, potrebno je naučiti tko smo, odakle smo i koji je smisao našeg postojanja.

Ova nas vježba poziva da svaki dan, čim ujutro ustanemo, izjavimo sebi na glas tko smo i što smo:"Ja sam duhova duša, vječno živo biće, puna znanja i neprolazne sreće."

Izgovorite ovu reč enicu više puta na dan, podsjećajte se što je više puta moguće, posebno u kriznim situacijama . Sljedeći put kad osjetimo pritisak vanjskog svijeta, kad nam navru negativne emocijebilo koje vrste, prisjetimo se svog pravog identiteta i ponovimo tu rečenicu. Vidjet ćemo kako se situacija u kojoj se nalazimo odmah mijenja. Eksperimentirajmo, ništa nas ne košta.Ovu izjavu novog identiteta nazvat ć emo apsolutni argument i koristiti do kraja knjige u tom kontekstu .Bez obzira što nam se događalo, najvažnije je podsjetiti se kome se to događa.

Dakle, ova vježba sastoji se u pravilnom ponavljanju i razumijevanju afirmacije novog identiteta.Ja sam vječno duhovno biće božanskih kvaliteta, puno znanja i istinske sreće, slobodno od straha i neznanja.Možemo nastaviti dopunjavat i ovu misao sljedeć im afirmacijama:

Ja, duša, trenutno postojim u materijalnom svijetu. Na neki sam način dospio ovdje, no sada je vrijeme da odrastem i nadvladam ovaj prolazni svijet koji nije sposoban udovoljiti mojim vječnim željama.Trenutno sam ovdje, i to je u redu, jer sam još uvijek vječan. Sve se oko mene stalno mijenja, ali ja ostajem isti. Sve će oko mene proći, a ja ću uvijek ostati. Stoga, sva slava vječnom životu i izvoru života! Sve je savršeno jer, budući da sam vječan, drugačije ne može biti. Sto god mi se trenutno događa, proći će, i stoga nema jednaku vrijednost kao štoimam ja. I zato ja sebe volim i prihvaćam, jer je bolje prihvatiti sebe u vječ nosti, nego odbacivati se zauvijek. Vječnost mije tu, ne moguje izbjeći. Neka se onda svaki moj trenutak smatra kao najvrjedniji, jer pripada nizu trenutaka koji sežu u vječnost. Moj život ima već u vrijednost nego bilo koja pojava u materijalnom svijetu. Prihvać am i volim vječnog sebe, u svakoj situaciji, u svim okolnostima.

Život je namijenjen uživanju; Vede su jasne po tom pitanju . Nema druge svrhe života do samog uživanja u životu. U Božjoj kreacij i sve je tome namijenjeno. I budući da je Bog stvorio život za uživanje, svako živo biće prirodno osjeća poriv za srećom.

Takvo stanje mira (neuznemirenosti) preduvjet je i za uspješno korištenje zakona privlačenja (karme). Dokle god postoji nemir, i naša materijalna stvarnost bit će uznemirujuća.Stoga:Mir neka je meni sa mnom,i mir neka je meni s Bogomjer Bog je svuda, u svakom trenutku,i u svakom trenutku ja sam s Bogom.

I, konačno, stvorim o pozitivne afirmacije iz ovih odgovora:Ja vjerujem u postojanje vječ nog života koji mi pripada oduvijek.Za mene ne postoji moguć nost gubitka bilo čega, jer ja vjerujemda sam od Boga stvoren kao savršen i potpun.Moje trenutno mišljenje ne mora biti potpuno i ispravno,ja sam otvoren za učenje i rast u svakom trenutku.Bez pomoć i drugih osoba i samog Boga nitko ne može postić i ništa vrijedno.Stoga se predajem sadašnjem trenutku i Boguda mi donesu toč no one situacije i osobe koje su meni potrebne u mom duhovnom napretku.Zato sad prihvaćam svaki trenutak, svaku osobu i svaku situacijukao Boga osobno, koji mi pomaže vidjeti što trebam promijenitikako bi što bolje čuo ono što mi On šapuće i govori.Njegovo je vodstvo savršeno i isključivo za moje dobro i moju sreću.Prihvaćam svaki trenutak svog života kao izraz Božje ljubavi i vodstva.Dok god sam svjestan i živ, znam da je to zbog Njegove ljubavi prema meni.

Vizija napuštanja materijalnog tijela

Vizija smrti (napuštanja tijela)

I. vježba: Vizualizirajmo samrtnu postelju i svoje tijelo kako na njoj leži nepomično i beživotno.

Promatrajmo tu scenu sa strane i postupno dodajmo detalje. Kadadobro promotrimo svoj e mrtvo tijelo, dodajmo tome razmišljanjekako ga više nikada neć emo vidjeti. Nikada više! Sad a zamislimorodbinu kako se pozdravlja po zadnji put s našim tijelom, kakoprolaze i ostavljaju cvijeć e (ili kakav god obre d želite zamisliti),brišu suze , zamišljeno gledaju u pod, tješe se međ usobno (il i ka koveć zamišljate njihove reakcije). Tu su i prijatelji i poznanici.Pratimo njihove reakcije, pokušajmo što bolje zamisliti kako bitko od njih reagirao. Kakva god se emocija pojavi, osjetimo je bezopiranja. Pustimo neka nas obuzme u potpunosti, dišim o dubokoi tapkanjem neutralizirajmo kemiju u tijelu (kako bismo lakšenastavili s vizijama).Primijetimo smetaju li nam reakcije nekih osoba, uznemiruje li nas nečije ponašanje. Ako primijetimo uznemirenje, to je znak kako s tom osobom imamo nerazriješenih podsvjesnih sukoba iliimamo nepravilan odnos i kako bismo na tome trebali poraditi.

Sada pustimo da naše tijelo zakopaju ili spale , promatrajmo kako se svi udaljavaju i odlaze svojim životima dok mi nestajemo u zaboravu i prestajemo biti relevantni č itavom pojavnom svijetu.Zapitajmo se, kako se sada osjeć am, tko sam sada ja i što mi ostaje? Odgovorimo na ta pitanja i pokušajmo sljedeć u vježbu.

II. vježba: Vizualizirajmo padanje s visine i udarac o tlo.

Ovo je svakak o jedna od najuznemirujuć ih vježbi za neizvježbanum, jer iz iskustva znam kako praktič ki svak a osoba zaustavi ovuviziju prije samog udarca o tlo. Već ina potvrdi kako su imali ovakvevizije u životu, al i nikada nisu dopustili umu da izgradi viziju dokraja i dopusti tijelu udarac i smrt. Izgleda kako prekidamo tuviziju jer iako s e sve odvija u našim mislima, podsvijest se tomeemotivno opire , kao da pokušava spasit i seb e od smrti. Ovo je pokazatelj kako naša podsvijest ne zna što je stvarn o a što nije, već na svaki intenzivan podražaj reagira onako kako bi reagiralada se situacija uistinu događ a na fizič kom nivou. I to nije loše, jer zbog ove karakteristike podsvijest i možemo raditi pokuse unutar naših misli kako bismo vidjeli svoje reakcije kad bi se to stvarnoi događ alo. Na taj nač in nema stvarne opasnosti, do k su rezultati stvarni i korisni.Jedan kratak primjer efikasnosti ovakvih pokusa bio bi iz mog osobnog djetinjstva kad smo se mazali po licu sokom od maraški, legli na pod i poslali jednog od nas alarmirati majku, oca ili baku.Oni bi panič no dotrč ali, mi bismo vidjeli njihove reakcije i prasnuli u smijeh , ismijali njihovo prihvać anje iluzije kao realnost i u tome našli zabavu. I nisu sam o djeca sklona uživanju u takvimpredstavama. Mislim d a ć ete se složiti kad kažem kako već ina ljudinalazi zabavnim ismijavanj e tuđe iluzije, kad nekog prevarimo daje ponedjeljak iako je nedjelja , kad nekog uvjerimo da su nam 23godine iako smo prešli tridesetu, drugim riječ ima, kad u drugojosobi postignemo emotivnu reakciju koja ne odgovara realnosti.Tu nalazimo č itavo polje za manipulaciju i kontroliranje, i iako jeto pogrešno č initi drugim ljudima , na sebi takve pokuse možemoraditi koliko god hoć emo.I zato, vizualizirajmo neku visoku zgradu, planinu ili avion, i umislima s e bacimo, pustimo tijelo da pada. Budimo prisutni unutartijela i gledajmo sve što nam s e događ a u tih nekoliko sekundi . Prisilimoum d a ostane prisutan u tijelu kojem je smr t osigurana (jerpada s velike visine) i pokušajmo definirati taj osjeć aj. Kako bismoga što bolje definirali, potrebno ga je što bolje osjetiti. Bez brige,ovo su samo mentalne vježbe, nema nikakve opasnosti z a tijelo.A što se uma tič e, radite ovu vježbu onda kad st e za to mentalnopripremljeni, kad ste spremni doživjet i neugodne osjeć aje u svrhusamoozdravljenja i samospoznaje. Dakle, gledajmo kako s e svijetoko nas okreć e dok padamo, primijetimo blizinu zemlje i, konač no,pustimo da tijelo udari o zemlju...Što se dogodilo s nama? Jesmo li još uvijek tu? Gdje smo sada išto promatramo? Dovoljno je sam o primijetiti ove detalje.Sada se vratimo natrag na visinu i pokušajmo ponovno. Ovajput primijetimo više detalja što se tič e naših misli i osjeć aja. Onene moraju nužno biti jače, već je ideja primijetiti ih u tim kriznimtrenucima prije smrti tijela. Smisao je ov e vježbe postati potpuno

svjestan u najkritič nijim situacijama koje možemo zamisliti. Pada njes visine i udarac o tlo jedna je o d tih situacija.

III.Vježba: Vizualizirajmo gušenje u vodi (bazenu, moru)

Slično vježbi br. II., zamislimo situaciju u kojoj smo u vodi i nemožemo nikako izroniti na površinu. Možda sm o u bazenu č ija jepovršina prekrivena plastič nim pokrovom , il i smo iz broda upaliu hladno more, po noć i i usred zime, i vrtložni vi r odvlač i na s umrač ne i hladne dubine i si. Ostalo nam je minutudvijesvjesnogživota prije napuštanja tijela. Svakako ć emo morati progutat i vodui ugušiti s e i taj osjeć aj nije ugodan. Međ utim, mi smo u tijelu imoramo s e s tim suoč iti. Analizirajmo svoje misli u toj posljednjojminuti ovo g života i pokušajmo ne misliti na svoje tjelesno spasenje,jer to nije cilj ovih vježbi. Cilj je odustat i od borbe i svoje mislianalizirati kak o bismo što bolje shvatili koliko s e bojimo smrtitijela. Kao što kroz tapkanje moramo osvijestit i neugodnu i bolnuemociju i promatrati je št o duže, tako i kroz vizije svoje tjelesnesmrti pobuđ ujemo one najdublje i najskrivenije strahove. Suoč ivšise sa svima njima, svaki dan po nekoliko minuta, vidje t ć emo kakonakon 40 dana više nema neugodnosti i sposobni sm o zamislititakvu situaciju bez panike, potpuno svjesn i i s konkretnim planom0 č emu ć emo razmišljati.

IV. Vježba : Vizualizirajmo bijeg od nepoznatog progonitelja.

Ovo je također jedna od neugodnijih scena za koju se svi nadamoda se nikada neć e dogoditi. Dakle, za nama trč i nepoznatprogonitelj, strašna utvara kojoj ne vidimo oblika ni lica, al i znamodaje iza nas. Pokušavamo pobjeć i, ali nas progonitelj stiže . U svojojviziji trebamo odustati o d bijega i suoč iti s e s nasiljem koje namprijeti. Stanimo, okrenimo s e i pogledajmo progonitelja oč i u oč i.Zamislimo št o strašniju osobu i dopustimo da nas fizič ki napadne1 onda bez opiranja promatrajmo što nam s e događ a. Možda ć e nasnapasti nekim oružjem, povrijediti nam tijelo i konač no ga uništiti.Budimo prisutni č itavo vrijeme i dopustimo da se to u mislima dokraja dogodi. Kad nas napadač usmrti, napustimo tijelo i stanimosa strane, promatrajmo svoje beživotno tijelo i analizirajmo svojeemocije (tuga, želja za osvetom, nepravda, bijes i si.).Moguć e je zamislit i niz raznih situacij a koje su dovoljno uznemirujuć ei sposobne probuditi ni z raznih negativnih emocij a kojepostoje u našoj podsvijesti. Tu su još smr t u vatri, č udovišta, mrak,teška bolest i si.Sada dolazimo do onog pitanja: Zar nije opasno vizualizirati svojutjelesnu smrt, jer na taj nač in privlačimo te vizije da se i ostvare natjelesnom nivou?

Oslobađ anje strah a od smrti str. 37/143