Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Katedra za zaštitu šuma i urbanog zelenila

Nastavni predmet – Entomofauna šumskih ekosistema

Štetnici topoleSeminarski rad

Predmetni asistent: doc. dr.Osman Mujezinović Studenti: Daria Šimić i Amila Meškin

Sarajevo, mart 2013.

Sadržaj

Uvod..........................................................................................................................................3

1. COLEOPTERA – Tvrdokrilci.................................................................................................4

1.1. Melasoma populi L.- Velika topolina buba listara.......................................................4

1.2. Saperda carcharias L. - Velika topolina strižibuba......................................................5

1.3. Saperda populnea L. – Mala topolina strižibuba.........................................................6

1.4. Melanophila picta Pall.- Topolin krasnik.....................................................................7

1.5. Agrilus suvorovi populneus Schaef.............................................................................8

1.6. Cryptorrhynchus lapathi L. – Jovin surlaš....................................................................9

2. LEPIDOPTERA – Leptiri.....................................................................................................10

2.1. Trochilium apiformae Cl.- Veliki topolin staklokrilac.................................................10

2.2. Sciapteron tabaniformus Rott – Mali topolin staklokrilac.........................................10

2.3. Gypsonoma aceriana Dup. – Topolin savijač............................................................12

2.4. Leucoma salicis L. - Topolin gubar............................................................................12

2.5. Cossus cossus L. - Vrbotočac.....................................................................................14

2.6. Pygaera anastomosus L. – Topolin čupavi prelac.....................................................15

3. HEMIPTERA – Polukrilci....................................................................................................16

3.1. Pemphigus spyrothecae Pass. i P. bursarius L. – Topoline uši šiškarice....................16

ZAKLJUČAK.............................................................................................................................. 17

LITERATURA............................................................................................................................ 18

2

Uvod

Vrste iz roda Populus su vrlo česte uz naše tekućice, posebno u donjem toku. Stablo

im može narasti u visinu do 35 m. Žive na vlažnim i svijetlim staništima s dovoljno vode i

mineralnih soli. Cvjetaju prije listanja. Jednodomne su biljke. U lipnju vjetar raznosi

sjemenke. Razmnožavati se mogu reznicama. Topolovo drvo koristi se za proizvodnju

namještaja i celuloznih vlakana. Oplemenjene vrste topole koriste se za pošumljavanje

vlažnih staništa. Uzgaja se plantažno. Dokazano je da topola izlučuje neke tvari koje

uništavaju štetne mikroorganizme u zraku, pa je često drvo u parkovima. Najštetniji insekti u

našim topolama su mala topolina strižibuba (Saperda populnea L.) i mali topolin staklokrilac

(Parentherne tabaniformis Rott.). Dugotrajne gradacije male topoline strižibube s jedne

strane i nedovoljna primjena odgovarajućih zaštitnih mjera protiv nje s druge strane, uticali

su u pravcu stvaranja „problema saperde“ u našoj praksi. Preokret u našem topolarstvu koji

je učinjen prelaskom sa klasičnog, tj. šumarskog na savremeni, plantažni uzgoj topola, imao

je uticaja i na štetne insekte. Značaj male topoline strižibube počeo je opadati te su njeno

mjesto zauzeli drugi insketi. Među njima u prvom redu treba spomenuti topolove krasnike

(Melanophila picta Pall. i Agrilus suvorovi populneus Schaef.). O njima nije bilo pisanih

podataka u našoj stručnoj literaturi te je njihova masovna pojava u godinama 1962. i 1963.

unijela izvjesnu uznemirenost u redove naših uzgajivača. Iako se ne može reći da su

Melanophila picta i Agrilus suvorova samo štetočine plantaža topola, njihova je prva

masovna pojava vezana za period plantažnog uzgoja topola u našoj zemlji. Što se tiče jovinog

surlaša (Cryptorrhynchus lapathi L.) veće štete od ovog insekta u topolovim zasadima počele

su da se javljaju u godinama od 1955.-1960., dakle još u periodu klasičnog uzgoja topola. Do

tog vremena je jovin surlaš glavne štete pričinjavao u plantažama košaračkih vrba. Svoj štetni

značaj zadržao je sve do danas. U novije vrijeme određenu sukcesiju štetnih insekata

prouzrokuju i klonovi američke crne topole (Populus deltoides Bart.), koji se se u našoj zemlji

sve više uzgajaju. Pojava male topoline strižibube na nekim od ovih klonova je sve više

uočljiva, a posebno je izražena njihova osjetljivost na napad jovinog surlaša i malog topolinog

staklokrilca. Inače na inventarizaciji štetnih insekata topola u našoj zemlji počelo je da se radi

još oko 1950. godine. O tome svjedoče radovi Živojinovića i Tomića (1958.) i drugih.

U daljem izlaganju zadržat ćemo se na značajnijim rezultatima proučavanja važnijih

štetnih insekata.

3

1. COLEOPTERA – Tvrdokrilci

1.1. Melasoma populi L.- Velika topolina buba listara

Morfološke karakteristike: Imago je izduženog ovalnog oblika. Tijelo tamno zeleno ili

plavo dok su pokrioca jarko crvene boje. Veličina tijela iznosi 8-12 mm. Larva izdužena,

prljavobijele boje sa crnom glavom. Odrasla larva dostiže dužinu 12-15 mm.

Bionomija: Imaga se roje u proljeće, krajem marta do početka maja. Poslije dopunske

ishrane ženka polaže jaja na naličje lista i to u manjim gromilicama u kojima ima i do 1000

jaja. U našim klimatskim uslovima velika topolina buba listara ima trostruku generaciju.

Značaj: Velika topolina buba listara je tipičana fiziološka štetočina. Imago vrši dopunsku i

regerativnu ishranu izgrizajući rupičasto listove. Larve skeletiraju listove sa naličja. Često se

javljau u vrlo visokoj brojnosti prilikom čega vrše golobrste .Usljed toga biljke gube na

visinskom i debljinskom prirastu i fiziološki slabe, te tako postaju lak plijen sekundarnim

štetočinama.

Suzbijanje: Od mehaničkih mjera u rasadnicima i mladim kulturama topola i vrba može

se primenjivati metod sakupljanja i mehaničkog uništavanja imaga. Od hemijskih mjera

moguće je vršiti prskanje, orošavanje napadnutih površina sredstvima na bazi fenola,

karabrila itd.

Razvija godišnje dvije generacije a pri povoljnim godina do kraja jeseni i treću generaciju

(Živojinović, 1968). Proučavajući ekologiju ove vrste Plavšićeva (1958) i Kuševa (196.) su

zaključile da se optimalna temperatura njenog razvića nalazi na oko 20°C, a pri temperaturi

od 25°C dolazi do osjetnog smanjena njene životne aktivnosti i razmnožavanja.

Prve oglede za ispitivanje mogućnosti hemijskog suzbijanja velike topoline bube listare

postavili su Maksimović i Marović (1964) i dobili pozitivne rezultate.

Velika topolina buba listara je proučavana i sa aspekta mogućnosti njenog suzbijanja

Dimlinom (Jodal 1982). Ustanovljeno je da imaga ove štetočine hranjena lišćem topole, koje

je tretirano Dimilinom polažu streilna jaja, dok larvama sprečava presvlačenje te dolazi do

uginuća u svim stupnjevima njihovog razvića. Zatim, iz jajnih legala, tretiranih Dimilinom, po

4

pravilu ne dolazi do piljenja larvi. Međutim, korištenje Dimilna još nije uvedeno u praksu

suzbijanja ove štetočine.

Od srodnih vrsta je detaljnije proučena biologija male topoline bube listare (Melasoma

tremulae F.) (Jodal 1973). Ova štetočina ima dvije generacije godišnje, ali je manje

rasprostranjena nego prethodna vrsta te se rijeđe javlja u gustim populacijama.

1.2. Saperda carcharias L. - Velika topolina strižibuba

Morfološke karakteristike: Crne boje, pokrivena gustim dlačicama, sivo-žutim ili rđasto-

žutim. Dužina tijela je 22-28 mm. Odrasla larva duga do 30 mm.

Tipičan je primaran štetnik koji prvenstveno napada razne vrste topola, najviše kanadsku, a

zatim jasiku. Osim topola zna napasti i vrbu. U prvom redu napada mlađa stabla, rijetko ona

starija od 20 godina.

Bionomija: Roji se u junu i julu, ali se mogu pojedini primjerci naći i u septembru.

Imaga za vrijeme rojenja rupičasto izgrizaju lišće topola. Ženka nakon kopulacije polaže jaja

na stablima s glatkom korom, najčešće na vratu korijena, pri zemlji. Ličinka buši ispod kore

nepravilan hodnik u posljednjem godu, a zatim se zavlači dublje u drvo i buši prema gore.

Odrasla se ličinka kukulji u proljeće u posebnom hodniku blizu otvora u trećoj kalendarskoj

godini. Napad dovodi do oslabljenja mladih stabala koja često nakon toga znaju napasti

pčelka (Trochilium apiforme) i vrbotoč (Cossus cossus).

Zančaj: Velika topolina strižibuba je veoma opasana štetočina svih vrsta i klonova

topola a ređe i vrba. Napada potpuno vitalna stabla a najčešće se naseljava u stabla starosti

od 5 do 20 godina. Imago pričinjava fiziološke štete izgrizajući lišće ili koru mladih izbojaka.

Larve su fiziološke i tehničke štetočine. Naseljujući potpuno vitalna stabla, svojim širokim

hodnicima smanjuju njihovu fiziološku kondiciju i umanjuju tehničku vrijednost drvne mase.

Suzbijanje: Protiv ove štetočine se mogu primjeniti mehaničke i hemijske mjere

borbe.

5

1.3. Saperda populnea L. – Mala topolina strižibuba

Morfološke karakteristike: Tijelo je crne boje prekriveno žučkastosivim dlačicama. Na

svakom pokriocu ima 5 žutih pjega. Dužina tijela 9-15 mm. Larva je bjeličasta duga 11-15

mm. Napada najviše jasiku i kanadsku topolu, a utvrđena je i kao štetnik na vrbama.

Bionomija: Roji se u drugoj polovici svibnja te u lipnju. Jaja odlaže na mlada stabalca ili na

grane starijih topola ali ne napada stara stabla. Prije odlaganja jaja, ženka najprije izgriza na

kori nekoliko poprečnih brazda, a zatim u dubinu do bjelike u sredini; nakon toga izgriza oko

rupe potkovoliki hodnik otvoren prema gore (slovo "U") i pomoću leglice uloži jaje u bjeliku

što sve skupa traje oko pola sata. Oko mjesta gdje je položeno jaje razvije se kalus i jaje

ostaje zatvoreno u ležištu (utvrđeno je da se jaje ne može razvijati bez procesa kalusiranja).

Nakon dva tjedna izvlači se iz jaja ličinka koja izgriza kalus, a zatim nastavlja bušenjem

vertikalnog hodnika između lika i bijelike koji sve više proširuje. U jesen iste ili u proljeće

sljedeće godine ličinka se zavlači prema srži drveta iizbuši prema gore do 5 cm dugački

hodnik u kojemu ostaje do proljeća, a onda se kukulji. Pod kraj proljeća izlaze imaga.

Prisutnost ličinke poznaje se po odebljanju na mjestima gdje je odloženo jaje. Kornjaš izlazi

kroz okrugli izlazni otvor na mjestu odebljanja. Kod nas ima dvogodišnju generaciju.

Značaj: Naročito je opasan u šumskim rasadnicima, jer biljke pucaju na mjestima

kalusiranja. Pojavljuje se periodički masovno. Intenzitet napada ovisi o više faktora, ali

ponajviše klimatskim. Od prirodnih neprijatelja najbitniji je veliki djetlić i veliki broj osa

najeznica i muha gusjeničarki.

Suzbijanje: Izrezivanje zadebljanja na kori, a u slučaju jačeg napada mogu se mlade biljke

odrezati pri zemlji, jer će ponovo potjerati.

Javlja se na većini uzgojno važnih sorti alohtonih i autohtonih vrsta topola, a sve je češća

njena pojava i na klonovima ameičke crne topole (P. deltoides Bartr.). Biologija male topoline

strižibube u našoj zemlji je detaljnije proučena (Živojinović-Cvijović, 1956; Živojinović, 1958;

Jodal 1974). Kovačević (1956) je da iscrpniji spisak prirodnih neprijatelja ove štetočine.

Najveće štete je pričinjavala u poslijeratnim godinama od 1945-1960. U tom periodu su

mala topolina strižibuba i mali topolin staklokrilac često ugrožavali opstanak topolovih

zasada u Vojvodini (Živojinović 1954). Od 1960-1968. godine nije bilo značajnijih šteta od ove

6

strižibube. Njeno posljednje prenamnoženje bilo je u godinama 1969-1973 (Jodal 1974). Od

1973. godine javlja se na pojedinim ograničenim lokalitetima u većoj ili manjoj brojnosti.

Mogućnost hemijskog suzbijanja imaga male topoline strižibube poučavali su Živojinović i

Tomić (1957) i dali su prijedlog za uvođenje ove metode u praksu. Maksimović (1958) je

proučavao mogućnost suzbijanja larvi primjenom sistemičnog insektcida C-570 i dobio

pozitivne početne rezultate. Novija ispitivanja u Institutu za topolarstvo pokazala su da

preparati na bazi insekticida monokrotofos u višestruko povećanim koncentracijama daju

zadovoljavajuće rezultate u represivnom suzbijanju larvi male topoline strižibube. Tretiranje

napadnutih zasada treba obaviti u mjesecu julu, u vremenu dok se larve štetočine nalaze u

svojim perifernim hodnicima.

1.4. Melanophila picta Pall.- Topolin krasnik

Topolin krasnik napada crnu i bijelu topolu i bijelu vrbu i njihove hibride. U područjima

uzgoja topola na sjeveru naše zemlje do sada je zabilježeno jedno prenamnoženje topolinog

krasnika u godina 1960-1965. Ovo je bilo ujedno i prvo, do sada jedino prenamnoženje te

štetočine u ovim područjima. Međutim, treba napomenuti da je nešto jača pojava topolinog

krasnika zabilježena i 1968. godine, ali je u 1969.godini došlo do njegove veće redukcije.

Pretpostavljamo da je pored drugih činilaca u redukciji štetočine zanačajnu ulogu odigralo

poliedarno virozno oboljenje, koje je konstatovano ko većeg broja uginulih larvi (Sidor i Jodal

1970, Sidor 1972). Drugo prenamnoženje topolinog krasnika odigralo se na jugu

Makedonije, u godini 1966., gdje je bilo još i nekoliko njegovih lokalnih prenamnoženja.

U 1964.godini proučavana je otpornost klonova eurameričkih topola prema napadu

topolinog krasnika (Jodal i Žufa, 1965.). Ustanovljeno je da su razlike u jačini napada među

klonovima veoma signifikantne, da se osjetljivost topola mijenja u zavisnosti od tipa

zemljišta, a genetska uslovljenost osjetljivosti je srednja od srednej visoka. Ova činjenica

indicira mogućnost poboljšanja svojstva rezistentnosti oplemenjivanja, a vanjske činioce

osjetljivosti odnosno otpornosti je potrebno dalje proučavati, kako bi se dobila jasnija slika o

njihovom djelovanju.

7

U predohrani od napada topolinog krasnika važnu ulogu igraju pravilan izbor zeljišta i

tehnike osnivanja zasada. Tehnika sadnje se, u ovom slučaju, posebno naglašava, s obzirom

na to da se „dubokom“ sadnjom povećava vitalnost posađenih sadnica, a eliminišu se i

pogodna mjesta za polaganje jaja toplinog krasnika. Starost sadnice za osnivanje zasada

također utiče u pravcu stvaranja razlike u jačini napada. Starije sadnice, pri „normalnoj“

sadnji, po pravilu budu uvijek jače napadnute od onih mlađih (Jodal, 1967).

Represivno suzbijanje topolinog krasnika vrši se mehaničkim ili hemijskim putem. Oba

načina suzbijanja usmjerena su protiv larvi štetočine i izvode se u vremenu dok se one nalaze

u zoni kore napadnutih stabala.

Kod mehaničkog načina suzbijanja pronađu se mjesta napada na tsablima, pažljivo se

skine kora s tog mjesta te se larve koje se nalaze pod korom uništavaju mehaničkim putem.

Zatim se mjesta napada, protiv ubušivanja larvi drugih ksilofaga, preventivno tretiraju

insekticidima dužeg reziduelnog djelovanja.

Hemijsko suzbijanje se izvodi tretiranjem napadnutih mjesta na stablima 1,5%-nim

rastvorom Nuvakrona. Korištenje drugih preparata (Gojković 1965), još nije dovoljno

proučeno.

1.5. Agrilus suvorovi populneus Schaef.

Javlja se na svim važnijim klonovima eurameričke topole, kao i na bijeloj topoli (P.alba L.)

i njenim hibridima. Često je nalažen zajedno sa topolinim krasnikom na istoj biljci. Kalamitet

Agrilus suvorovi populneus zabilježen je u godinama 1962-1964., a bilo je i nekoliko njegovih

lokalnih prenamnoženja u području Podravine (Avramović, usmeno saopštenje.).

Pravilan izbor zemljišta i tehnike osnivanja zasada su od većeg značaja kao preventivne

mjere i protiv napada Agrilus suvorovi populneus. Međutim, uticaj duboke sadnje kao

preventivne mjere ne dolazi od izražaja u toj mjeri kao što je to slučaj kod topolinog krasnika.

Na području LŠG ''Jelen'' hemijsko suzbijanje larvi Arilus suvorovi populneus izvodi se

tretiranjem napadnutih mjesta prepartom Ksilolin. Ovaj način suzbijanja daje dobre

rezultate, ali postoji opasnost od oštećenja zdrave kore na sadnicama Ksilolinom.

8

1.6. Cryptorrhynchus lapathi L. – Jovin surlaš

Biologiju jovinog surlaša u našim uslovima je detaljnije proučio Živojinović (1962.).

Proučavanja su vršena u plantažama košaračkih vrba. Jovin surlaš pričinjava štete u

rasadnicima i zasadima gotovo svih ekonomski značajnijih sorti topola i vrba. Međutim, razne

sorte topola i vrba nisu podjednako podložne napadu ove štetočine. U vezi s tim, postavilo se

pitanje da li postoje otporne sortne na napad jovinog surlaša. Rezultati istraživanja pokazuju

da se topole u pogledu napada jovinog surlaša mogu podijeliti u dvije grupe. U prvu grupu

spadaju one sorte koje manje-više zadržavaju svoje mjesto u redoslijedu prema osjetljivosti

na napad štetočine, neovisno od tipa zemljišta na kome rastu, a u drugu grupu spadaju one

koje mijenjaju stepen osjetljivosti u ovisnosti od tipa zemljišta. Zatim je ustanovljeno da se

stepen osjetljivosti mijenja u zavisnosti od starosti topole. Otporna sorta topola nije nađena.

Jovin surlaš se najviše širi pasivnim putem, prenošenjem napadnutog sadnog materijala.

Stoga, u preventivnoj zaštiti od napada štetočine vrlo značajnu ulogu igra uvođenje u

rasadnike strogog unutrašnjeg karantina. U vezi s tim treba istaći rezultate ispitivanja koji

pokazuju da su sadnce sa simptomima napada imaga jovinog surlaša u 72% slučajeva bile

napadnute i larvama ove štetočine. Prema tome, izdvajanjem i uništavanjem ovih sadnica u

rasadnicima, u velikoj mjeri se smanjuje i mogućnost širenja jovinog surlaša.

Kada je u pitanju represivno suzbijanje ovog štetnika dobri rezultati su postignuti

tretiranjm napadnutih stabala u proljeće dok se larve nalaze u zoni kore insekticidom Zoralin

i Etiol. Danas se za suzbijanje larvi pored Etiola koristi i Leybacid, a protiv imaga Fenitrotion.

Aviotretiranje protiv defolijatora topola u mlađim zasadima dalo je vrlo dobre rezultate i

protiv imaga jovinog surlaša.

9

2. LEPIDOPTERA – Leptiri

2.1. Trochilium apiformae Cl.- Veliki topolin staklokrilac

Morfološke karakteristike: To je naš najveći staklokrilac. Leptir u rasponu krila ima 35-45

mm. Svojom građom i konstitucijom podsejća na stršljena (Vespa crabro). Gusjenica

žućkastobijela sa crvenkastom glavom duga do 40-50 mm. Lutka 30-40 mm, žutosmeđe boje.

Bionomija: Generacija je dvogodišnja. Rojenje leptira traje tokom maja. Imaga su odmah

polno zrela. Ženke nakon kopuliranja položi jaja često i na samom mjestu kopulacije. Jaja

nisu ljepljiva vec pri padu dospijevaju u pukotine rupa. Poslije mjesec dana pile se gusjenice

koje se odmah ubušuju pod koru stable i tu grade plići hodnik u kome i prezimljavaju.

Sljedećeg proljeća prodiru dublje u stablo krećući se ka korijenu stable. Iz hodnika izbacuje

grubu crvotočinu. U jesen vraćaju se u pridanak stable gdje grade izlazni kanal i prezimljavjau

u posljednjem stadiju larve. U rano proljeće počinju sa gradnjom kokona od piljevine da bi se

tokom maja javljali mladi leptirovi.

Suzbijanje: Od preventivnih mjera preporučuje se zabrana iznošenja napadnutog

materijala iz rasadnika (unutrašnji karantin) i izbjegavanje ozljeđivanja u rasadnicima i u

kulturama. Od mehaničkih mjera u rasadnicima porebno je sjeći i spaljivati jako napadnute

biljke. Također dolazi i do upotrebe raznih insekticida.

2.2. Sciapteron tabaniformus Rott – Mali topolin staklokrilac

Morfološke karakteristike: Leptir u pasponu krila 20 - 30 cm. Gusjenica bjeličasta do

žućkasta sa crnomrkom glavom i vratnim štitom. Odrasla dostiže veličinu do 35 mm. Lutka

žutomrka duga 15 - 20 cm.

Bionomija: Leptiri se roje od početka maja do kraja juna. Aktivni su tokom dana,

nekada posjećuju cvejtove raznih biljaka, kopuliraju i ženka polaže jaja. Jedna ženka može da

položi do 1000 jaja. Najčešće jaja polaže na mjestima gdje je stablo ozlieđeno ili u blizini

pupoljka. Embrinalno razviće traje oko 2 nedelje. Ispiljena gusjenica se ubušuje pod koru,

najčešće kroz mekano kalusno tkivo oko rane. Najprije buši periferni hodnik, ali pslije toga se

ubušuje dublje u drvo, gradeći uzdužni hodnik okruglastog presjeka. Na mjestu gdje se nalazi

10

ulazni otvor i priferni hodnik stvara se oteklina (gala), po čemu je lako otkriti napadnute

biljke. Centralni hodnik gusjenica gradi sve do kraja vegetacije gdje i prezimljava. U proljeće

nastavlja sa intezivnom ishranom a posšto završi razviće hrizalidira na kraju hodnika tako da

joj je glava okrenuta kao ulaznom otvoru.Nakon toga prelazi u stadij lutke, koji traje oko

mjesec dana. Kod nas mali topolin staklokrilac ima jednogodišnju generaciju.

Značaj: Gusjenice malog topolinog staklokrilca napadaju sve straosne klase topola.

Najopasniji su napadi na mlade biljke 2-5 god starosti. Centralni hodnik gusjenice slabi

mehanička svojstva takvih biljaka, te se one lome čak i pri slabijem vjetru. Na starijim stablim

najčešće žive u granama. Najšetnije su u rasadnicima i mlađim kulturama topola.

Suzbijanje: Mjere borbe su iste kao i kod prethodne vrste.

Relativno dugo se smatralo da topolin staklokrilac ima dvogodišnji ciklus razvića

(Kovačević, 1956., Tomić, 1958.). Na mogućnost postojanja jednogodišnje generacije ukazao

je Maksimović (1956.), dok je Vasić (1966), proučavajući malog topolinog staklokrilca u

Baranji i istočnoj Slavoniji ustanovio jednogodišnji ciklus razvića. Međutim, ne isključuje se

mogućnost d amanji dio lokalne populacije malog topolinog staklokrilca u sjevernim

dijelovima naše zemlje pojdinih godina završava svoje razviće u trećoj kalendarskoj godini,

tj.ima dvogodišnji ciklus razvića.

Mali topolin staklokrilac predstavlja značajnu štetočinu topola koja se redovno u

većoj ili manjoj brojnosti javlja u rasadnicima i mladim zasadima topola.

U preventivnoj zaštiti od napada malog topolinog staklokrilca koristi se uvođenje

unutrašnjeg karantina pri iznošenju sadnog materijala iz rasadnika i izbjegavanje stvaranja

mehaničkih ozljeda na stablima u zasadima topola pri obradi zemlkjišta.

U represivnom suzbijanju se i danas koristi metoda ubrizgavanja otrovnih hemikalija u

hodnike malog topolinog staklokrilca (Vasić, 1959; Vujić i Jodal, 1960., Maksimović, 1965.).

Izradom posebne brizgaljke za ovu svrhu, Vasić (1967.) je u mnogome doprinjeo

usavršavanju ove metode. Međutim, s obzirom na povećanu opasnost koja prijeti klonovima

američke crne topole od napada ove štetočine bit će potrebno da se razrade i druge mjere

suzbijanja, posebno u mladim zasadima na većim površinama.

11

2.3. Gypsonoma aceriana Dup. – Topolin savijač

Prva obavijest o pojavi ove štetočine na sadnom materijalu topola u našoj zemlji dao je

Knežević (1959.). Štete koje je ona prouzrokovala u glavnim područjima uzgoja topola na

sjeveru u proteklom periodu bile su relativno male ili neznatne. Glavne štete je topolin

savijač prouzrokovao u zasadima topla na području Makedonije, gdje su zabilježena i njegova

prenamnoženja u godinama 1953-65. i 1970-72. U periodu drugog prenamnoženja

proučavan je spektar regulatornog djelovanja insekta parazita na topolovom savijaču

(Kruševska, 1974). Ustanovljeno je da paraziti gusjenice, među kojima prvenstveno

predstavnici iz familije Braconidae mogu pod odreženim ekološkim uslovima da izvrše

reukciju štetočine i do 30%. U periodu od 1970-1972.godine proučavana je i pojava

fakultativne dijapauze kod gusjenica topolinog savijača. Ova dijapauza je došla do izražaja pri

uslovima konstantne temperature od 24° i relativne vlažnosti zraka od 71%, kod gusjenica

koje su uzgajane na svježim lastarima klona I-45/51. (Kuševska, 1973.).

Hemijsko suzbijanje topolinog savijača proučavao je Serafimovski (1974.). Po ovom

autoru štetočina u vremenu zimske dijapauze može se uspješno suzbijati tretiranjem

preparatima na bazi DNOC i dihlorvosa. Protiv gusjenica koje su se ubušile u list ili izbojak

topole, najbolje rezultate dao je Ultracid.

2.4. Leucoma salicis L. - Topolin gubar

Morfološke karakteristike: Raspon krila 35 - 55 mm. Boja tijela bijela. Grudi i trbuh

obrasli gustim bijelim dlačicama. Jaja loptasta, zelenkaste boje, prečnika oko 1 mm. Ženka ih

polaže u leglima na koru i prekriva sekretom koji je dosta čvrst i bijele je boje. Odrasla

gusjenica je duga 50 - 60 mm sa crnom glavaom i sivosmeđom osnovnom bojom tijela. Lutka

je duga do 35 mm crne je boje , sjajna sa mnogo bijelih i žutih mrlja.

Bionomija: Ima dvije generacije godišnje, a treća, ako se pojavi, stradava odzime.

Prezimljuje u mlađim gusjeničnim stadijima. Nakon prezimljvanja, gusjenice napuštaju

svojaskloništa i brste lišće. U svibnju se kukulje i daju imaga prve generacije potkraj svibnja i

početkom lipnja. Gusjenice koje se izlegu iz ovih jaja najprije skeletiraju, a zatim brste lišće. U

prvoj ili drugojdekadi srpnja gusjenice se kukulje, a nova generacija imaga se javlja veću prvoj

12

polovini srpnja.Rojenje se može dosta produžiti, pa se imaga druge generacije javljaju još

polovinom kolovoza.Gusjenice druge generacije kraće vrijeme brste lišće, a zatim se povlače

u pukotine kore radiprezimljavanja, obično u drugom ili trećem larvalnom stadiju, rjeđe

kasnijima. Drugi dio gusjenica sehrani do rujna, a tada se kukulji i rezultira trećom

generacijom imaga koji uskoro odlažu jaja. Ta jajaredovito propadaju, kao i mlade gusjenice,

ako se pojave. Gusjenice druge generacije ostaju uskloništima preko zime i napuštaju ih u

proljeće, kada pristupaju glavnom brštenju. Pojava ovog štetnika ovisi uvelike o klimatskim

faktorima, a intenzitet napada je teško predvidiv, tako da ponekad golobrst izazovu gusjenice

prve, a ponekad druge generacije.

Značaj: Topolin gubar je značajna štetočina mehkih lišćara, prvenstveno zasada topola.

On ima naklonost za masovno razmnožavanje, kada izaziva golobrste. Najviše šteta

pričinjavaju u parkovima i drvoredima topola. Izazivajući golobrst stabala one znatno

umanjuju prirast i fiziološki slabi stable, te tako pogoduju za napad raznih drugih štetnih

bitičkih faktora. U parkovima i drvoredima, prilikom golobrsta, kvare estetski izgled stabala.

Suzbijanje: Ako napad nije toliko jak moguće je primjeniti mehaničko uništavanje jajnih

legala, gusjenica ili leptira. Ako je napad jačeg inteziteta, moguće je protiv gusjenica na

prezimljavanju primjeniti zimsko prskanje stabala na bazi mineralnih ulja. Pored ovih mjera

odlični su se rezultati pokazali upotrebom raznih insekticida.

Topolin gubar razvija godišnje dvije generacije. Prema Petrikovoj (1951) može doći do

pojave njegove djelimične treće generacije. Najčešće se javlja na drvoredima topola,

posebno jablana (P. nigra var. pyramidalis Spach.) i u mlađim zasadima, ali je golobrst

njegovih gusjenica zadnjih 25 godina zabilježen više puta i u odraslim zasadima topola.

Kalamitetna pojava topolinog gubara zabilježena je u godinama 1963., i 1964., i u periodu

od 1968-1971. godine. Međutim, za ovu štetočinu su karakteristična povremena

prenamnoženja na manjim izolovanim površinama, odnosno linijskim zasadima topola.

Interesantno je napomenuti da su za vreme prenamnoženja topolinog gubara u

Potamišju 1969/70. godine, gusjenice potpuno obrstile robustu, dok su ostiju izbjegavale i

poštedile od brsta.

13

Pitanja pojave i ponašanja topolinog gubara počev od rata do danas tretirano je nekoliko

puta u našoj stručnoj i naučnoj literaturi (Serafimovski, 1954; Kovačević, 1956; Jodal, 1967).

U tom pravcu vršena su i određena proučavanja. Tako su Vasić i saradnici (1972) proučavali

ulogu parazitske faune u redukciji topolinog gubara i ustanovili da su paraziti mlađih

gusjenica imali znatno veći redukcioni značaj nego neprijatelji starijih gusjenica i lutaka.

Najefektivnije vrste bile su Apanteles solitarius Rtzb. i Meteorus versicolor Nees., a

najznačajniji reducent gusjenica na zimovanju je pregalj Pyemotes sp.

Drugi značajni rezultat u proučavanju topolinog gubara bila je konstatacija da njegove

gusjenice oboljevaju od poliedarnog viroznog oboljenja nuklearnog tipa (Sidor, 1961). Ovo

oboljenje igra značajnu reducirajuću ulogu gusjenica topolinog gubara u prirodi.

2.5. Cossus cossus L. - Vrbotočac

Morfološke karakteristike: Debeo, zdepasti leptir, sivosmeđ, dužine do 4 cm te raspona

krila do 10 cm. Gusjenica u mladosti mesnato-crvena, a kasnije na trbuhu žuta; odrasla je

gusjenica oko 10 cm dugačka. Gusjenica izlučuje dosta jak miris po drvnom octu.

Bionomija: Vrbotočac je poznat kao štetnik vrbe, topole, brijesta, johe, breze, hrasta,

lipe, jasena, bukve, javora te voćaka; dolazi još na dudu i arišu. Vrlo čest na šumskom drveću

i voćkama. Napada uglavnom starija stabla s razvijenim deblom. Leptiri se roje u prvoj

polovici ljeta; lete noću, a danju se zadržavaju na deblima, sklopljenih krila pripijenih uz koru.

Ženka ima dugu leglicu pomoću koje ulaže jaja u pukotine kore, u skupinama od 15-20 kom.

Jedna ženka može odložiti do 700 jaja, a odlaže ih iznad vrata korijena do prsne visine

čovjeka. Gusjenica se izvuče iz jaja nakon 14 dana i odmah se počne ubušavati u drvo.

Hodnici su nepravilni, do jedan metar dugački. Buši hodnike u potpuno zdravim dijelovima

stabla. Dakle, primaran je štetnik, a napad ovisi o starosti i fiziološkoj konstituciji drveta.

Razvoj gusjenice traje oko 2 godine, pri čemu ostaje u drvu, a ponekad se sele u drugo drvo.

Najčešće se sele prije čahurenja i za to traže skrovito mjesto. U većini slučajeva ostaju do

potpunog razvoja u jednom drvetu, pa se povuku prema izlazu i umotane u kokon od

piljevine napola vire iz hodnika.

14

Značaj: Vrbotočac je dosta opasan štetnik, fiziološki i tehnički; napada isto stablo i više

godina, a na jednom se stablu može naći i do 200 gusjenica. Napadnuto stablo se suši, a

ponekad i prelomi. Od neprijatelja se ističu ose najeznice i muhe gusjeničarke.

Suzbijanje: Jako napadnuta stabla treba sjeći i odmah spaljivati. Ako je napad manjeg

inteziteta, moguće je gusjenice mehanički uništavati komadom žice koji uvlačimo u ubušni

otvor i gurati ga do kraja hodnika.

2.6. Pygaera anastomosus L. – Topolin čupavi prelac

U toku oktobra i septembra razvija i četvrtu, nepotpunu generaciju. Štetočina je kako

topola tako i vrba. Javlja se na raznim sortama eurameričke topole, klonovima američke crne

topole, domaćoj crnoj i bijeloj topoli i na vrbi.

Proučavajući uticaj kvaliteta lišča raznih sorti topola za ishranu gusjenica, Mikloš (1974) je

ustanovio da lišće kultivara regenerata (P. x euram. cv. regenerata) u odnosu na lišće jablana

(P. nigra var. pyramidalis Spach.), bijele topole (P. alba L.) i trepetljike (P. tremula L.)

predstavlja najkvalitetniju hranu za razviće i razmnožavanje topolinog čupavog prelca.

U zasadima eurameričke topole bilo je nekoliko kalamiteta ove štetočine. Međutim, nisu

ni sve sorte eurameričke topole bile podjednako napadnute. Tako su gusjenice prilikom

prenamnoženja štetočine u Srijemu 1963. godine na stablima serotine (P. x euramericana cv.

serotina) i marilandike (P. x euram. cv. marilandica) prouzrokovale golobrst, dok su stabla

robuste (P. x euram. cv. robusta) izbjegavale i češće ostavljale takoreći netaknuta.

Inače, djelovanje najvažnijih uočenih faktora koji su utjecali na regulaciju brojnosti

topolinog čupavog prelca prilikom njegovog pomenutog prenamnoženja u Srijemu,

proučavao je Maksimović (1973).

Topolin čupavi prelac je posebno proučavan sa aspekta zdravstvenog stanja njegovih

gusjenica u prirodi. Ustanovljeno je da gusjenice oboljevaju od pliedarnog viroznog oboljenja

nuklearnog tipa. Međutim, u redukciji topolinog čupavog prelca mnogo značajniju ulogu igra

granulozno virozno oboljenje, koje je u proljeće 1964. godine uzrokovalo masovno uginuće

gusjenica prenamnožene lokalne populacije u Srijemu (Sidor, 1964 i 1965).

15

Među defolijatorima topola koji pojedinih godina prouzrokuju primjetne štete, a čija je

biologija detaljnije proučena u našoj zemlji, treba spomenuti malu topolinu sovicu (Nycteola

siatica Krul.). Opis pojave i šteta i osnovne podatke o biologiji ove štetočine dao je Vasič

(1958), dok je Hadži-Ristova (1972 i 1973) detaljno proučila njenu biologiju u uslovima koji

vladaju na području Makedonije.

3. HEMIPTERA – Polukrilci

3.1. Pemphigus spyrothecae Pass. i P. bursarius L. – Topoline uši

šiškarice

Simptomi: Na lisnoj peteljci nalazi se spiralno (P. spyrothecae) savijena šiška i kruškolika šiška

(P. bursarius).

Uzročnik: Uši koje se pojavljuju u proljeće i svojim sisanjem prouzročuju šiške, prvo zelene, a

kasnije crvenosmeđe boje. Iz šiški u kolovozu izlaze beskrilni kukci koji prekrivaju koru

napadnutih stabala.

Slika 1. Pemphigus brusarius Slika 2. Pemphigus spyrothecae

16

ZAKLJUČAK

Najštetniji insekti na topolama su mala topolina strižibuba (Saperda populnea L.) i

mali topolin staklokrilac (Parentherne tabaniformis Rott.). Dugotrajne gradacije male

topoline strižibube s jedne strane i nedovoljna primjena odgovarajućih zaštitnih mjera protiv

nje s druge strane, uticali su u pravcu stvaranja „problema saperde“ u našoj praksi.

Značaj male topoline strižibube počeo je opadati te su njeno mjesto zauzeli drugi

insketi. Među njima u prvom redu treba spomenuti topolove krasnike (Melanophila picta

Pall. i Agrilus suvorovi populneus Schaef.). Iako se ne može reći da su Melanophila picta i

Agrilus suvorova samo štetočine plantaža topola, njihova je prva masovna pojava vezana za

period plantažnog uzgoja topola u našoj zemlji. Što se tiče jovinog surlaša (Cryptorrhynchus

lapathi L.) veće štete od ovog insekta u topolovim zasadima počele su da se javljaju u

godinama od 1955.-1960., dakle još u periodu klasičnog uzgoja topola. Do tog vremena je

jovin surlaš glavne štete pričinjavao u plantažama košaračkih vrba. Svoj štetni značaj zadržao

je sve do danas.

U novije vrijeme određenu sukcesiju štetnih insekata prouzrokuju i klonovi američke

crne topole (Populus deltoides Bart.), koji se se u našoj zemlji sve više uzgajaju. Pojava male

topoline strižibube na nekim od ovih klonova je sve više uočljiva, a posebno je izražena

njihova osjetljivost na napad jovinog surlaša i malog topolinog staklokrilca.

Inače na inventarizaciji štetnih insekata topola u našoj zemlji počelo je da se radi još

oko 1950. godine. O tome svjedoče radovi Živojinovića i Tomića (1958.) i drugih.

17

LITERATURA

1. Mihajlović, LJ.: Šumarska entomologija. Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet

2009. god.

2. Živojinović, S.: Šumarska entomologija. Zavod za izdavanje udžbenika i knjiga

Socijalističke Republike Jugoslavije. Beograd 1968. god.

3. Topole i vrbe u Jugoslaviji. Author, Vojislav Guzina. Publisher, Institut za topolarstvo,

1986.

18