Adeline Paulina Irby ro|ena je predBo`i} 1831. godine u bogata{kojporodici na istoku Engleske.Odrastala je na imanju BoylandHall, u elizabetanskoj palati

izgra|enoj u 16. vijeku, punoj slu`in~adi irasko{i. Pred njom je bila izvjesna i utabanastaza salonskih dru`enja, plesova, koketi-ranja i dobre udaje. Ova k}erka britanskogkontraadmirala FFredericka Paula Irbyjaizabrala je, me|utim, drugi put. Udvara~i jenisu zanimali iako ih je moglo biti: ako se inisu interesovali za njenu pomalo grubuvanj{tinu i otresitu prirodu, sigurno ih jeprivla~io njen veliki porodi~ni imetak.Umjesto ljetnikovaca i mondenih ljetova -li{ta, ona je izabrala da sa svojom prijatelji-com GGeorginom Mackenzie i jednomslu`avkom, u dvoja kola i sa ~etiri konjakrene u avanturu po slabo poznatim ineprohodnim krajevima koje su naseljavalinjoj o~igledno vrlo egzoti~ni Slaveni.

SA SUPOM, ^AJEM I KI[OBRANOM U AVANTURU

“Uprkos svim izazovima Adeline iGeorgina napu{taju Be~ po~etkom juna1859. Bile su ve} iskusne putnice, obje ste~nim poznavanjem njema~kog, i odlu~neda se upuste na putovanje bez vodi~a iliprevodioca. U `elji da putuju neometano iizbjegnu zastoje i odlaganja ponijele susamo supu u kesicama, ~aj i zeleni ki{obranda se zaklone od sunca. Bile su uzbu|enezbog ono malo informacija koje su mogleprikupiti dok su se pripremale za put.Tra`ile su avanturu, a ne odmor“, napisao

56

VA@NO JE ZVATI SE IRBY

Pi{e: ADISA BA[I]Foto: MILUTIN STOJ^EVI]

JOSHUA T. IRBY, ameri!ki protestantski aktivista i humanitarac, doselio je prijedvije godine sa porodicom u BiH i otkrio svoju zanimljivu povezanost sa

ADELINOM PAULINOM IRBY, engleskom prosvjetiteljkom i humanitarkom koja jeu 19. vijeku otvarala "kole po Bosni i zalagala se za opismenjavanje i obrazovanje#enske djece; Joshua je napisao knjigu “Susret sa Miss Irby“ u kojoj govori o svojoj dalekoj ro$aki i tome kako ga je nadahnula svojim plemenitim radom;

knjiga %e biti objavljena u septembru, na stotu godi"njicu smrti Miss Irby

STOPAMA MISS IRBYAdeline me nau~ila da se pitam {ta je mogu uraditi za

druge, ne tra`e}i ni{ta zauzvrat

SLOBODNA BOSNA I 14.7.2011.

OKLIJEVAO SAM DA NAPI[EM

KNJIGU O MISS IRBY

“Nisam htio biti jedanu nizu stranaca koji }enapisati knjigu o Bosniu kojoj }e Bosancima iHercegovcima govoriti

kako treba da `ive“,ka`e Joshua Irby

OKLIJEVAO SAM DA NAPI[EM

KNJIGU O MISS IRBY

“Nisam htio biti jedanu nizu stranaca koji }enapisati knjigu o Bosniu kojoj }e Bosancima iHercegovcima govoriti

kako treba da `ive“,ka`e Joshua Irby

je o prvom ozbiljnijem putovanju ove dvijemlade `ene JJoshua Irby, autor knjige Susretsa Miss Irby. Adeline Paulina Irby osta}ezauvijek vezana za podru~je Balkana(posebno za Sarajevo i Bosnu) gdje }eprovesti najve}i dio svog `ivota uprosvetiteljskom i humanitarnom radu.Njen `ivot inspirisa}e jednog mladogAmerikanca, njenog prezimenjaka idalekog ro|aka, da se i sam zapita kakosvoj `ivot mo`e u~initi smislenijim i kakomo`e pomo}i drugim ljudima.

Joshua Irby se kao student baviohumanitarnim radom i dolazio ~esto uHrvatsku. Neko vrijeme je `ivio u Splitu iprvi put iz radoznalosti 1999. godine posje-tio Bosnu, ne slute}i da }e deset godina kas-nije tu biti njegov novi dom. U razgovoruza na{ list Joshua ka`e: ““Moj prvi dolazak uBosnu bio je u zimu, bilo je hladno imra~no, mislio sam da je ovo divno mjestoza posjetiti, ali ne i `ivjeti. Kasnije me `ivotdoveo ovdje, ali zapravo nikad ne mo`e{ sasigurno{}u znati gdje }e{ biti za pet godi-na.“ Nakon zavr{enog {kolovanja zain`injera, Joshua se o`enio i skrasio uAtlanti, ali je osje}ao da ga karijera u tompolju ne zanima. U knjizi pi{e o jednomdo`ivljaju sa prvog dana svog fakultetskog{kolovanja u Americi. Dekan se obratiobruco{ima sa upozorenjem da dobropogledaju osobe koje sjede sa njihove lijevei desne strane, jer }e samo jedno od njihtroje na kraju sti}i do diplome. Bespo{tednaborba za opstanak i utabana staza koja ga je~ekala (ku}a u predgra|u, dva auta, djeca,`ena i cjelodnevni posao) nije izgledalaprivla~no Joshui. On ka`e: ““Kada sam prije

dvije godine odlu~io da doselim u Bosnu, janisam bje`ao ni od ~ega. Imao sam studenteu Atlanti, radio sam za jednu organizacijuposao sli~an ovome ovdje, bio sretan,uspje{an, u poznatoj okolini... I supruga i javolimo `ivjeti u inostranstvu, godinamasmo pri~ali o tome da trebamo do}i u BiH ijednog dana smo se slo`ili da trebamoprestati o tome ma{tati i da se trebamo jed-nostavno spakovati i krenuti. Potrajalo jenekoliko mjeseci dok smo sve obavili, alina kraju smo uspjeli i sa svoje dvoje djecedoselili u Sarajevo. Danas ovdje imamosretan i ispunjen `ivot.“

Posebno iznena|enje za njega bilo jekad je otkrio da je jedna od njegovih omilj -enih ulica u Sarajevu (iza dr`avnogPredsjedni{tva) kojom je svakodnevno pro-lazio, nazvana po `eni koja se prezivala kao

i on - Irby. Jo{ zanimljivije je da je ulicazadr`ala ime uprkos svim historijskim olu-jama i dru{tvenim promjenama. Odlu~io jeda istra`i `ivot Miss Irby i uskoro o njojznao toliko da je po`elio napisati knjigu.

“Imao sam dilema na po~etku, pitaosam se ko sam ja da pi{em knjigu o nekoj`eni iz bosanske historije. Nisam htio dabudem jo{ jedan u nizu stranaca koji sunapisali knjigu o BiH obja{njavaju}i u njojBosancima i Hercegovcima kako treba da`ive. Zato mi je bilo va`no da napi{emsvoju pri~u, zapravo da napi{em knjigu otome kako je `ivot i rad te `ene uticao namene i moj anga`man u BiH“, otvorenogovori Joshua. On u knjizi pi{e i o dvojba-ma koje je imao prije polaska, o strepnji dabi ovakvom `ivotnom odlukom mogaounesre}iti svoju porodicu.

Joshua radi u organizaciji Nada i `ivotkoja u Bosni postoji sedmu godinu i orga-nizira dru`enja za studente, diskusije opitanjima duhovnosti i besplatne radioniceengleskog jezika. Iako sara|uju sa drugimorganizacijama i kongregacijama, organi-zacija je protestantska i duhovnost mladihje njihovo osnovno polje interesa. I MissIrby je tako|er bila protestantica kojoj jeduhovnost bila va`na i kojoj je jedna odnajve}ih prepreka u radu bilo nepovjerenjeljudi koji su mislili da je njoj misionarstvo iprevo|enje djece na njenu vjeru osnovnicilj. Iako je Adeline `ivjela i radila u sasvimdrugim uslovima, na~in na koji je ona prebro|avala prepreke, inspiracija su iohrabrenje za Joshuu.

“Njena biografija me ohrabrila jer samvidio da je i njoj trebalo pune tri godine da

14.7.2011. I SLOBODNA BOSNA 57

PODSJE]ANJE NA VELIKU DOBROTVORKU

RASTANAK OD VELIKE U^ITELJICE Smrt Adeline Pauline Irby 1911. godine ra`alostila je brojne njene po{tivaoce, a njeno istinsko ineprolazno naslije|e je obrazovanje siroma{ne `enske djece u BiH

ADELINE PAULINA IRBY(1908.): “Kad sam do"la uBosnu upoznala samjedan veliki i dobrodu"annarod, i sva bijeda tognaroda pobudi u menisaosje%anje, te odlu!ih dacijeli #ivot posvetimnjima, pomognem da imzacijele rane i da imubla#im jad“

Miss Irby (1831. - 1911.)Miss Irby (1831. - 1911.)

!!

vidi rezultate svog rada. Ono {to mefasciniralo kod Miss Irby i ono na {ta me jeona postakla bilo je da upitam samog sebe,{ta ja ~inim za druge ljude, kako im sestavljam na raspolaganje, kako impoma`em i olak{avam `ivot. Ona me zain-trigirala i privatno i profesionalno,inspirisala me da budem bolji, da mislim odrugima, da se zapitam o svrsi svoga`ivota.“

Na pitanje da li je bezuvjetna ljubavkoju na vi{e mjesta spominje u knjiziuop{te mogu}a, i nije li profit koji huma-nitarci dobivaju upravo zahvalnost izglad-njelog svijeta, Joshua ka`e da su bezuvjet-na ljubav i filantropija itekako vidljivi naprimjeru Miss Irby: ““Ona je za vrijemeustanaka u Bosni u drugoj polovini 19. vije-ka prikupila za izbjeglice novca u vrijed-nosti od oko 3 miliona dana{njih eura, onaje nakon toga za bosansku djecu i {kolesakupila oko ~etiri miliona konvertibilnihmaraka u dana{njem novcu. Nahranila jegladne, obukla promrzle, dala djeci zna-nje... Ona to nije radila da se obogati, ona jeskupljala i tro{ila da pomogne drugima.Ako radi{ ne{to za {to te Bog stvorio i {to teispunjava, na kraju sre}a i zadovoljstvodo|u kao nagrada, ali ne radi{ ti tosra~unato da bi dobio nagradu. Zbog toga taljubav nije sebi~na.“

Joshua je zami{ljao da }e pisanju knjigemo}i posvetiti du`i niz godina, ali je na krajuipak odlu~io da posao zavr{i za ne{to manjeod dvije godine kako bi knjiga bila objavlje-na u septembru ove godine, povodom stotegodi{njice smrti Miss Irby. Njegova ideja jeda u saradnji sa svojim izdava~em, ku}om[ahinpa{i}, zatim sa Srpskim prosvjetnimdru{tvom Prosvjeta i jo{ nekim organizacija-ma i pojedincima organizira dostojanstvenoprisje}anje na `enu u ~ijim {kolama se opis-menilo, nahranilo i od zime sklonilo na hilj -

ade djece i obrazovalo na desetine u~itelja.“Petnaestog septembra `elimo okupitirazli~ite predstavnike bosanske vlasti koji }ejoj odati po~ast, ba{ kao {to su i na njenojsahrani prije stotinu godina bili svi, ipravoslavci kojima je najvi{e pomagala ikoji su je najotvorenije prihvatili, ali i katoli-ci i muslimani...“, obja{njava Joshua Irby.

U svom istra`ivanju o `ivotu AdelinePauline Irby za koje ka`e da je bilo nalik nadetektivski rad, Joshua je koristio internet,

doma}e i strane arhive, fotografije, zatimknjige i tekstove koje je pisala sama MissIrby (kao {to je Putovanje po slovenskimpokrajinama Turske u Evropi) kao i starebrojeve londonskog Timesa u kojem je onaobjavljivala apele za pomo} bosanskojsirotinji i izbjeglicima i zahvalnice bogatimprijateljima koji su joj davali donacije.

K]ERCI ]EMO DATI IME ADELINE

Njegov plan je da od materijala koji nestane u knjigu sa~ini internet prezentaciju osvojoj dalekoj ro|aki. ““Nije va`no biti ukrvnom srodstvu sa nekim da bi vam bioblizak, porodicu ne biramo, va`no je pre-poznati da imamo isti cilj. Ipak, ja samistra`ivao i moji siroma{ni ameri~ki Irbyjisu u rodu sa njenima bogatima, ali su mojiodselili u Ameriku prije njenog ro|enja“,ka`e Joshua koji se toliko odu{evio nese-bi~no{}u i `ivotnom misijom Miss Irby daon i supruga planiraju svojoj k}erkici kojabi trebala biti ro|ena u oktobru dati imeAdeline.

Miss Irby je do danas zapam}ena najpri-je kao srpska dobrotvorka jer je najvi{eradila sa pravoslavnim stanovni{tvom, alije op}enito bila osjetljiva na ljude u nevolji.U isto vrijeme bila je i svjesna svog pori-jekla, nerijetko Bosance nazivala poluvar-varima.

58

VA@NO JE ZVATI SE IRBY

Adeline se u svom poslu svakodnevnosusretala sa siroma{nim kmetovima,izgladnjelom djecom, ljudima na rubupre`ivljavanja, ali samo je u jednoj prilicizabilje`eno da se rasplakala.

U zimu 1877. uputila se u iz Knina usjeverozapadnu Bosnu da bi pomogla uhumanitarnoj krizi koja je nastala zbogzime i gladi. Nosila je pomo} ljudimasmje{tenim u pe}inama po Dinari. U jednojod pe}ina srela je sedam udovica i njihovudjecu. Izgladnjeli poput kostura, nalik nautvare, ~a|avi, okupljeni oko slaba{ne vatreovi ljudi su rasplakali `enu kojoj je pomaga-nje drugima postalo smisao `ivota. !

SLOBODNA BOSNA I 14.7.2011.

U pe%inama DinareJEDINI PUT KAD JE ADELINA ZAPLAKALA

LOKACIJANEKADA[NJEG ZAVODAMISS IRBYUgao Radi}eve i Ulice MissIrby u Sarajevu, prvobitniizgled zgrade sa kraja 19. vijeka (mala slika), i dana{njipogled na isto mjesto

!

“Ona definitivno nije bila svetica“, ka`eJoshua Irby na pitanje o pomalo prijekojnaravi `ene koja mu je uzor. ““^itaju}i njenu

knjigu postajete svjesni i njenih li~nih pr-edrasuda, i predrasuda Engleske tog vreme-na. Ali neke od tih slabosti pokazuju ujed-

no i njenu veliku snagu. Nije bila veliki lju-bitelj katoli~anstva i imaju}i na umu njenprotestantski background kao i historijskeodnose u to vrijeme, to je donekle razumlji-vo. Anglikanska crkva je tradicionalnoimala dobre odnose sa pravoslavnom, ali nei sa katoli~kom crkvom i to je sigurno tajhistorijski kontekst koji ju je u BiH u~iniood po~etka bli`om srpskom stanovni{tvu.A, opet, u isto vrijeme ona je skupljalapomo} za katoli~ku siro~ad, pomagalakatoli~kim ~asnim sestrama, sara|ivala sanekima od njih koje su tako|er vodile{kole. Ona je dakle prevazi{la svoje prvo-bitne predrasude. Adeline tako|er nije bilaveliki ljubitelj Otomanskog carstva, i njenstav je bio suprotan od preovladavaju}egraspolo`enja u Engleskoj tog doba. To joj jeonemogu}avalo da ima puni uvid i razumijevanje nekih pozitivnih aspekataotomanske uprave. Bila je tvrdoglava, nijeimala dlake na jeziku, ~esto je zbog togadospijevala u neprijatne situacije, ali jereagovala instinktivno na tu|i jad i nesre}u,`rtvovala se za druge. ^esto se pitam kolikobi se ona danas slagala sa mnom, da libismo se sva|ali, ali u svakom slu~aju njenanga`man u Bosni mi je neprolaznainspiracija.“ !

59

PODSJE]ANJE NA VELIKU DOBROTVORKU

U^ENJE BOSANSKOG JEZIKA: “Re -~e nice kao {to su Moja `ena, on vrlo zgod-na i Sutra bio umoran bile su svakodnevne.^inilo se da ne mogu savladati ni najjed-nostavnije glagole. Na bosanskom je glagolza pisanje i pi{anje vrlo sli~an; najmanjejednom nedjeljno bih pi{ao pismo ili e-mail.I nije se radilo samo o jeziku.“

U POKVARENOM AUTOBUSU IZ JA -BLANICE: “Autobus je odbijao da kreneuzbrdo. Kad smo se napokon sklonili sceste u kraj {ofer je po~eo da uvelikopsuje. Bio sam odsutan nedjelju dana i`urio sam da {to prije do|em ku}i mojojporodici, tako da sam se snu`dio kad samugledao {ofera s kutijom sa alatom. Nakonsat i po kuckanja i zveckanja metala ometal, ponovo smo krenuli, ali se prednjavrata nisu mogla zatvoriti. Kako je vjetarnadirao spolja zami{ljao sam vjetar koji jesigurno {ibao Adelinu na njenim putovanji-ma.“

BOSANSKA BIROKRATIJA: “Mo`dazbog nedovoljno sna ili stresa od selidbe,moja supruga i ja se nismo slagali kao ranije.Vidjelo se to u malim stvarima – laka notagor~ine u glasu, brzo skretanje pogleda,

{utnja. Sate sam provodio, svake nedjelje,popunjavaju}i papirologiju, stoje}i u redu,organizuju}i finansije, pla}aju}i ra~une. Ubanku. Pe~at. U op{tinu. Pe~at. Kod {pedi-tera. Pe~at. Opet u op{tinu. Pe~at. Taksa.Pe~at. U po{tu. Pe~at. I kad bih se vratio ku}ijedva sam ~ekao da se svalim na kau~ i

odgledam neki film, a ne da se upu{tam udubokoumne i zna~ajne razgovore, puneosje}ajnosti. Sa sobom sam donosiostres, pozivao ga u ku}u, dopu{tao mu dase raskomoti u na{em stanu. Problem jebio u tome {to u krevetu nije bilo mjestaza nas troje.“!

IZ KNJIGE “SUSRET SA MISS IRBY“

Te"ko%e novope!enog Bosanca

14.7.2011. I SLOBODNA BOSNA

NERAZDVOJNE PRIJATELJICE I SARADNICEAdeline Paulina Irby i Georgine Mackenzie svoje `ivote su posvetile obrazovanju mladih `ena u BiH

JOSHUA U SVOJOJ OMILJENOJ ULICI @ivot u Sarajevu mene i moju porodicu usre}uje jer ne `ivimo napamet nego pronalazimo za sebe puteve koji nisu utrti