Stručno gospodarenje nužno za budućnostcasopis.hrsume.hr/pdf/101.pdf · KOPAČKI RIT Stručnost i znanstveni pristup nužni za budućnost Kopačkog rita 16. U PARKU PRIRODE PAPUK

broj

101

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Godina IX.,Zagreb, svibanj2005.

Informatički sustav mora se stalno nadograđivati Zabrinjavajuća brojnost gubara

Stručno gospodarenjenužno za budućnost Kopačkog rita 14

Stručno gospodarenjenužno za budućnost Kopačkog rita

Neka požara ne bude više nego lani! 3Neka požara ne bude više nego lani!

Mjesečnik »Hrvatske šume« Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Direktor: Darko Beuk

Glavni urednik: Miroslav Mrkobrad

Novinari: Antun Z. Lončarić, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta.

Oblikovanje i priprema:Stjepan Pepelnik

Tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb, Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3.600 kn; pola stranice (1/2) 1.800 kn; trećina stranice (1/3) 1.200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5.400 kn; 1/2 stranice 2.700 kn; 1/3 stranice 1.800 kn; zadnja stranica 7.200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

Naslovna stranica: Zimzelen

– Željko Gubijan

Broj 100 • travanj 2005. HRVATSKE ŠUME 3

Vlada je 21. travnja prihvatila prijedlog novoga Zakona o šuma-ma i uputila ga u saborsku pro-ceduru na usvajanje. Oko izrade i konačnog prijedloga toga dugo očekivanoga akta, podsjećamo, na više su se razina i sastanaka vodile rasprave i usuglašavali sta-vovi o svakom članku. Dio dnev-noga tiska izvukao je na svjetlo dana neke (njima) najzanimljivije odredbe. Jedna od njih je da će se ići na privatizaciju pojedinih djelatnosti ili dijelova Trgovačko-ga društva Hrvatske šume koje u ime države gospodari s državnim šumama. Zapravo, ništa novo, jer o tome se već odavno govori. Bit će važnije kako i u kojem će se vremenu to provesti. Trebalo bi, kaže se u obrazloženju prijedloga, omogućiti konkurentnost na trži-štu rada. Novost je i način raspo-djele dobiti od koje bi ubuduće Hrvatske šume zadržavale 50%, u proračun bi išlo 25%, a 25% bi dobila i lokalna samouprava (općine, gradovi, županije). O ostalim odredbama, među kojima je također nekoliko važnih, više će se znati kada u Saboru počne rasprava o prijedlogu.

SVIBANJ

Zakon

Nastavljamo priču o Kopačkom ritu, ovaj put u nešto smirenijem tonu. Zbor novinara za okoliš našao je potrebnim organizirati okrugli stol o zaštiti, gospodare-nju i održivom razvoju u Parku prirode na kojem su znanstvenici, šumari, biolozi, predstavnici nevla-dinih udruga i drugi korisnici toga prostora bili pozvani da iznesu svoja mišljenja o tome kako pred-viđaju daljnji razvoj toga jedin-stvenog močvarnog područja. O tome dajemo opširan izvještaj na stranicama koje slijede.

2. DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA, KARLOVAC, 11.–18. LIPNJA

»240 godina organiziranoga šumarstva i 145 godina šumarske nastave u Hrvatskoj«

3. POŽARNO LJETO 2005.

Da se ponovi lanjska godina!

4.–5. ZAŠTITA ŠUMA

Zabrinjavajuća brojnost gubara

6.–8. POVIJEST ŠUMARSTVA

Kada je nastala i što je značila Brodska imovna općina

9. PRIVATNE ŠUME

Privatnim šumovlasnicima treba pomoći

10.–11. IVICA NIKOLIĆ, RUKOVODITELJ INFORMATIČKE SLUŽBE

Moderan informatički sustav mora se stalno nadograđivati

12. OBNOVA ŠUMA

U obnovu šuma oko 30 milijuna kuna

13. PREDSTAVLJANJE KNJIGA

»Spačva – najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj«

14.–15. KOPAČKI RIT

Stručnost i znanstveni pristup nužni za budućnost Kopačkog rita

16. U PARKU PRIRODE PAPUK

Stoljetni kitnjaci na Papuku – novi spomenik prirode

17.–19. SLOVENIJA

Komplicirana organizacija otežava poslovanje

20.–22. IRSKA

I s malo šuma Irci su dobri šumari

29. ŠUMARSTVO BiH

Kupac može pogledati svaki trupac!

30.–31. ORNITOLOGIJA

Sova simbol mudrosti

34. TRAVANJ – MJESEC ZAŠTITE OD MINA

Milijun građana živi uz mine

36. LOVSTVO

U obitavalištu medvjeda visoke trofejne vrijednosti

38.–39. LJUDI I PLANINE

Treba izdržati razliku od 60 Celzijevih stupnjeva

u ovom broju

Broj 101 • svibanj 2005. HRVATSKE ŠUME2

dani hrvatskog šumarstva

Poznat je okvirni raspored svih manifestacija ovogodišnjih Da-na hrvatskog šumarstva koji će se u organizaciji Hrvatskoga

šumarskog društva i Hrvatskih šuma od 11. do 18. lipnja održati u Karlovcu. Dva središnja događaja su 109. skup-ština Hrvatskoga šumarskog društva, 17. lipnja, te tradicionalno natjecanje sjekača, u subotu 18. lipnja na borilištu koje će biti napravljeno uz Koranu, na lokaciji na kojoj se održavaju karlova-čki Dani piva. Prije toga, počev od 11. lipnja, karlovački će šumari organizirati niz popratnih manifestacija koje će gra-đanima najaviti šumarska događanja.

A ta će događanja biti posvećena gotovo dva i pol stoljetnoj tradiciji or-ganiziranoga gospodarenja šumama u Hrvatskoj pod motom »240 godina or-ganiziranoga šumarstva i 145 godina šumarske nastave u Hrvatskoj«.

Glavna tema 109. skupštine Hrvat-skoga šumarskog društva naslovljena je »Srednja i visoka školska šumarska nastava u Hrvatskoj s posebnim na-glaskom na potrebe šumarske prakse« u okviru koje će šumarski stručnjaci nakon uvodnih izlaganja raspravljati o obrazovanju te posebno potrebama hrvatskog šumarstva za kadrovima.

Tradicionalno natjecanje sjekača koje se u okviru Dana održava svake druge godine, zaokupit će pažnju šumara ali i građanstva, u subotu 18. lipnja. Šuma-ri su oduvijek voljeli ovakvo iskazivanje vještina u baratanju motornom pilom, a natjecanje je iznimno zanimljivo za građanstvo. U Karlovcu će to biti još i zanimljivije jer će biti organiziran i »Timber show«, onako kako to rade kanadski sjekači.

Istoga dana je i natjecanje 20 šumar-skih ekipa u trapu. – Nizom popratnih događanja želimo animirati karlovačku ali i širu javnost da prati, ali i sudjeluje

»240 godina organiziranoga šumarstva i 145 godina šumarske nastave u Hrvatskoj«Dva središnja događanja Dana hrvatskog šumarstva u Karlovcu zbit će se u petak i subotu 17. i 18. lipnja kada se održava skupština Hrvatskoga šumarskog društva posvećena obljetnici organiziranoga šumarstva i školovanja šumarskih kadrova u Hrvatskoj, te 5. natjecanje sjekača Hrvatskih šuma. Uprava šuma Karlovac kao domaćin organizirat će i niz popratnih događanja kojima šumarstvo i šumarsku struku želi približiti javnosti

u nekim akcijama koje ćemo organizi-rati na lokalnoj razini. A sve za dobrobit šumarstva i upoznavanje javnosti s tim što i kako šumari rade – kaže voditelj karlovačke Uprave dipl. ing. Zoran Sa-bljarić.

Već 11. lipnja predviđeno je probno natjecanje sjekača karlovačke Uprave sa sucima koji će voditi i glavno natje-canje. To znači da sva izlučna natjecanja po upravama (koje će ih imati), moraju biti obavljena zaključno do 4. lipnja.

Piše: Miroslav

MrkobradFoto:

Arhiva

DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA, KARLOVAC, 11. – 18. LIPNJA

U njoj će biti mažoretkinje, orkestar, konji koji će vući zaprežna kola s tru-pcima, zatim traktori i šumska meha-nizacija. Bit će tu i lugari u starinskim tradicionalnim odorama.

Posjetitelji će, pak, moći predahnuti u velikom šatoru ŠRC Korana, uz samo borilište gdje će biti organiziran i obr-tnički sajam. Uz šetnicu će biti i nat-kriveni prostori, štandovi na kojima će se sa svojim posebnostima predstaviti šumarske uprave.

Održat će se i likovna koloni-ja na Petrovoj gori (13. lipnja), te otvoriti izložba radova kolonije, 15. lipnja. Cijeli tjedan potra-jat će i izložba lovačkih trofeja u predvorju zgrade karlovačke Uprave. I učenici će sudjelovati u šumarskim manifestacijama – bit će izabrani najbolji literarni i likovni radovi učenika osnovnih i srednjih škola na temu šuma. Posebnu pozornost zaslužuje svečano otkrivanje spomen-plo-če šumaru Franji Šporeru, jed-nom od osnivača Šumarskoga društva, 15. lipnja, na Dubovcu. Zanimljiva i atraktivna mogla bi biti »šumarska povorka« koja bi u poslijepodnevnim satima 16. lipnja trebala krenuti od Dubov-ca i najaviti središnje događanje.

Broj 101 • svibanj 2005. HRVATSKE ŠUME 3

Do polovice travnja u Hrvat-skim je šumama evidentirano 59 požara (lani u isto vrijeme 13!) u kojima je opožareno

2.262 ha šuma i šumskoga zemljišta. To je neusporedivo više nego prošle godi-ne (samo 49 ha) što zapravo iznenađuje s obzirom na to da su zima pa i snijeg duže potrajali, no ne odstupa od prosje-ka proteklih godina pa nije ni zabrinjava-juće. A hoće li u priobalju ovoga ljeta go-rjeti manje ili više, ovisi o mnogočemu, prije svega o vremenskim prilikama.

Hrvatske šume su kao i svake godine poduzele sve potrebne radnje i u pre-ventivu će uložiti 127 milijuna kuna. U različite uzgojne radove i organiziranje protupožarnog motrenja uložit će se 115 milijuna kuna dok će na temelju Zakona o vatrogastvu lokalnim vatroga-snim zajednicama na području krša još uplatiti 12 milijuna kuna. Pojedinačno gledano, najveći dio sredstava bit će potrošeno za izgradnju protupožarnih prosjeka s elementima cesta (oko 32 milijuna), za organiziranje danonoćne osmatračke službe u kritičnim ljetnim mjesecima trebat će 30-ak milijuna te za održavanje postojećih protupožar-nih prometnica još 22. Tamo gdje će biti potrebno, radit će se nove pro-matračnice, dio novca predviđen je za promidžbene aktivnosti i čuvanje šuma te druge uzgojne radove.

U vrijeme kada su šumski požari, čak više u svijetu nego kod nas, pra-ktično neizbježni i prijete uništenju

KAKO SU SE HRVATSKE ŠUME PRIPREMILE ZA POŽARNU SEZONU 2005.

Neka ne bude više nego lani!

Nitko ne bi imao ništa protiv da ove godine ne bude više požara i opožarenih šumskih površina nego lani (3.379 ha)! To je teško očekivati budući da je već do polovice travnja, unatoč dugoj i snježnoj zimi, opožareno 2.262 ha. Hrvatske šume i ove su godine poduzele sve potrebne radnje i u protupožarnu će preventivu uložiti oko 127 milijuna kuna

nak na kojem su svi sudionici preuzeli svoje obveze u zajedničkom Programu aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Repu-bliku Hrvatsku – kaže rukovoditelj Eko-loške službe mr. Petar Jurjević. Bitno je da su i Hrvatske šume unatrag nekoliko godina postale, uz ostale, nezaobilazan subjekt u organiziranju borbe protiv požara. Ove godine otišli smo i korak dalje – Hrvatske šume zajedno sa Župa-nijskom vatrogasnom zajednicom Istre sudjeluju u pilot-projektu postavljanja videonadzora na području Istre kako bi promatranje postalo još efikasnije.

Nema garancije da uz sve podu-zete mjere požara neće biti, kaže mr. Jurjević. Na nama je da na vrijeme upozorimo na početni, inicijalni požar. Možemo samo poželjeti da se ponovi lanjska sezona u kojoj je opožareno daleko najmanje hektara šuma otkako se sustavno prate požari.

Bitnu, dakle najvažniju ulogu imaju vremenske (ne)prilike. Ljeto 2003. bilo je najsušnije u posljednjih 100 godina što je rezultiralo velikim brojem požara, za razliku od lanjskoga, kišnoga.

Lanjske brojkePodsjećamo na lanjske (male) broj-

ke koje će, vjerojatno, sljedećih sezona biti vrlo teško dostići! U Hrvatskim je šumama 2004. evidentirano 204 požara u kojima je opožareno samo 3.379 ha šuma i šumskog zemljišta u državnom i privatnom vlasništvu. Kažemo »samo«, jer to je u usporedbi sa svim godina-ma otkako se požari sustavno prate, najmanja površina koja je gorjela!

Godinu ranije, primjerice, bilo je 517 požara sa 26.750 ha opožarenih šuma, čime se 2003. godina po opožarenim površinama svrstala u nadprosječne.

I 2004. godine neusporedivo više površina je gorjelo u priobalju, 3.320 ha te samo 192 ha u kontinentalnom dijelu. Bilo je zahvaćeno samo 176 ha visokih šuma, od toga 101 ha državnih. Najviše se požara (59) dogodilo na po-dručju Splitsko-dalmatinske županije, a najveća opožarena površina bila je ona na Zadarskoj županiji (1.179 ha).

Podatak da 53 % svih šumskih poža-ra nastaje na privatnom posjedu ili na zapuštenom poljoprivrednom zemlji-štu, govori da su problem neuređene privatne šume, te još više napuštena i zapuštena poljoprivredna zemljišta na kojima se ne provodi nikakva preven-tiva (maslinici, voćnjaci i ostalo).

Tu je i loša organizacija protupožar-ne zaštite. Pokazalo se da je iznimno važno gašenje u prvih pola sata, a to znači da požar mora biti na vrijeme (odmah) uočen i dojavljen.

I 2004. godine neusporedivo više površina je gorjelo u priobalju, 3.320 ha te samo 192 ha u kontinentalnom dijelu. Bilo je zahvaćeno samo 176 ha visokih šuma, od toga 101 ha državnih. Najviše se požara (59) dogodilo na području Splitsko-dalmatinske županije.

stoljetih ljudskih napora za ozelenjivanjem površi-na, onda je samo pitanje kako ih svesti na najmanju moguću mjeru i kako sani-rati štete. Hrvatske šume poduzele su sve potrebne radnje i spremno čekaju ljetnu sezonu.

– I ove je godine MUP Hrvatske organizirao sasta-

požarno ljeto 2005.

Piše: Miroslav MrkobradFoto:Z. Lončarić


zaštita šuma

Analizom rezultata brojenja jajnih legala gubara u jesen prošle godine, na području Hrvatskih šuma utvrđeno je

znatno povećanje legala na nekim lokalitetima kontinentalnih nizinskih hrastovih šuma – istaknuto je to na sastanku rukovoditelja odjela za eko-logiju i stručnih suradnika za zaštitu šuma, održanom početkom travnja u objektu Brezovica sisačke podružnice Hrvatskih šuma. Tako je na području našičke podružnice, u gospodarskoj je-dinici Budigošće-Breza-Lugovi, nađeno čak 27.348 legala po hektaru (50 – 70 po stablu), a na vinkovačkom području, u gospodarskoj jedinici Ceranski lugo-vi, evidentirano je prosječno 20.434 legala. Taj primarni štetnik hrastovih šuma i defolijator, čije gusjenice katka-da dovode do potpunoga gubitka lisne mase, u 2004. godini bio je prisutan na 49.049 ha kontinentalnih i obalnih šuma, a gusjenice suzbijane na povr-šinama (1444 ha) gdje je prijetila opa-snost od golobrsta.

Povećana gradacija gubara

Već početkom prošle godine znalo se da je gubar u progradaciji u konti-nentalnom dijelu Hrvatske, a u jesen je evidentirano 149.153 ha zaraže-nih površina, što je 74 posto ukupno pregledanih sastojina. U odnosu na

Zabrinjavajuća brojnost gubaraProšle jeseni na području Hrvatskih šuma evidentirano je 149.153 ha površina zaraženih gubarom, što je čak 74 posto ukupno pregledanih sastojina. Znatno povećanje legala tog opasnog šumskoga štetnika i defolijatora posebice je izraženo na nekim lokalitetima kontinentalnih nizinskih šuma

2003., povećanje zaraženosti je 28,41 %, a značajno je povećanje na vinko-vačkom, našičkom, sisačkom, bjelo-varskom, koprivničkom i zagrebačkom području. Na temelju dobivenih pro-šlogodišnjih podataka o praćenju gu-bara, predstoji povećana gradacija u 2005. godini, a suzbijanje je planirano na oko 33.000 ha hrastovih sastojina s povećanim brojem jajnih legala (od 500 i više po ha). Aviotretiranje će biti provedeno biološkim i biološko-te-hničkim preparatima na površinama vinkovačke, osječke, našičke, bjelovar-ske, koprivničke, zagrebačke, sisačke i novogradiške podružnice Hrvatskih šuma. Na području UŠP Našice akcija je planirana na 10.000 ha, na pet gospo-darskih jedinica i tri šumarije, od čega na 700 ha površina u blizini vodotoko-va. Za usklađivanje dinamike radova na suzbijanju štetnika zaduženi su mr. sc. Petar Jurjević (Hrvatske šume) i mr. sc. Boris Liović (Šumarski institut Ja-strebarsko). Tijekom izvođenja radova Služba za ekologiju HŠ-a naručit će od Državnoga hidrometeorološkoga za-voda dnevne prognoze po pojedinim lokacijama suzbijanja.

Najugroženije goranske i ličke jelove šume

U izvještaju dijagnozno-prognozne službe u šumarstvu Republike Hrvat-

Piše: Ivica TomićFoto: Monografija Šume u Hrvat-

skoj, Šumarska enciklopedija

Ženka gubara odlaže jaja Gubareva gusjenica brsti hrastovo lišće


Zabrinjavajuća brojnost gubara

ske za 2004. godinu, za sastojine koji-ma gospodare »Hrvatske šume« d.o.o., obuhvaćeni su štetni biotički i abiotički činitelji. Zaključeno je kako je prošla godina, s obzirom na štete, bila rela-tivno povoljna. Najznačajniji su štetni činitelji bili hrastova pepelnica, gubar te smrekovi i jelovi potkornjaci. Pri-kupljeni podaci ukazuju na pojačan intenzitet napada pepelnice tijekom prošle godine pa je na gotovo cjelo-kupnoj napadnutoj površini obavljeno tretiranje. Kada je riječ o potkornjacima na četinjačama, posljedica njihova na-pada bilo je sušenje stabala na većim površinama, a s tim u vezi rješavani su problemi sanacije, zakorovljivanja, po-mlađivanja, propadanja drvne mase, utjecaja na cijenu trupaca te nagrđiva-nja okoliša, posebice uz prometnice.

Napadi smrekovih potkornjaka (Ips typographus i Pityogenes chalcogra-phus) evidentirani su u svim dijelovima Hrvatske gdje se gospodari smrekom, a zabilježen je porast populacija se-kundarnih štetnika. Premda su napa-dane pretežito starije sastojine, bilo je slučajeva napada i na tridesetogo-dišnje i četrdesetogodišnje sastojine. Gradacije potkornjaka proširile su se u borovim i jelovim šumama, a posebice dolaze do izražaja u jelovim šumama Gorskoga kotara i Like. Zadnjih godina zabilježena su katastrofalna sušenja, a potrebno je istaknuti kako se gotovo na svakom suhom stablu pronađe je-

Gubareva gusjenica brsti hrastovo lišće

Jelovi potkornjaci

dan od stadija jelovih potkornjaka roda Pityokteines spp.

Potkornjaci uzrokovali sušenja stabala

Prošle su godine smrekovi potkor-njaci uzrokovali sušenje smrekovih sta-bala u čistim i mješovitim smrekovim sastojinama na području bjelovarske, koprivničke, zagrebačke, karlovačke, ogulinske, delničke i gospićke podru-žnice. Jelovi su potkornjaci bili uzročnik sušenja jelovih stabala u sastojinama zagrebačke, karlovačke, delničke, ogu-linske i gospićke podružnice. Kulture crnoga bora napali su borovi potkor-njaci na karlovačkom i gospićkom po-dručju. Zbog sprječavanja daljnje zara-ze, sva napadnuta stabla su posječena. Od ostalih štetnika, u 2004. godini po-javljivali su se pretežito defolijatori: hra-stova osa listarica, jelov moljac igličar, hrastov prstenar, zlatokraj, kukavičji su-znik, bagremov moljac miner, jasenova pipa. U grupi ostalih štetnih biotičkih činitelja glodavci (miševi, voluharice, puhovi) su se javili lani na približno 3400 ha. U usporedbi s prethodnom godinom, površina na kojoj su se po-javili neznatno je smanjena.

Pojava hrastove pepelnice te drugih biotičkih i abiotičkih činitelja ovisit će o ovogodišnjim klimatskim uvjetima. Smrekovi i jelovi potkornjaci ostaju i dalje značajan problem koji se mora rješavati integriranim metodama zašti-

te šuma. Analizom uzoraka grana, na hrastovim granama pronađeni su rani štetnici na području nekih podružni-ca. Riječ je o savijačima, mrazovcima, hrastovim osama listaricama i drugim štetnicima. Suzbijanje se planira na pri-bližno 8000 ha, u sastojinama zagreba-čke i bjelovarske podružnice. Tijekom listanja sastojina i razvoja štetnika (gu-sjenica) podružnice će svakodnevno pratiti stanje zaraze. Radi utvrđivanja konačnih površina za suzbijanje, pravo-dobno će se postaviti kontrolne ploče za praćenje svakodnevne količine eks-kremenata štetnika. Na površinama UŠP Zagreb suzbijanje će se provesti odvojeno, odnosno u dva navrata, jer su se na istim površinama pojavili rani i kasni štetnici.

Na sastanku je bilo riječi o izvješta-ju o šumskim požarima u 2004. godini. Naglašeno je kako je riječ o najmanjoj opožarenoj površini (3379 ha) u razdo-blju od 1992. do danas. Dogovoreno je da podružnice koje gospodare krškim područjem trebaju Informatičkoj slu-žbi Hrvatskih šuma hitno dostaviti po-pis mobitela za potrebe motriteljsko-dojavne službe te o tome obavijestiti Službu za ekologiju. Potonja će služba, također, podružnicama dostaviti prije-dlog Zakona o zaštiti bilja.

Brojnost gubara znatno je povećana na vinkovačkom, našičkom, sisačkom, bjelovarskom, koprivničkom i zagrebačkom području. Zaštitne mjere u Hrvatskim šumama planirane su ovoga proljeća na približno 33.000 ha, na površinama s povećanim brojem jajnih legala po hektaru (od 500 i više). Samo na području našičke podružnice tretiranje će se provesti na 10.000 hektara

S obzirom na štete od biotskih i abiotskih činitelja, prošla je godina u Hrvatskim šumama bila relativno povoljna, a najvažniji štetnici hrastova pepelnica, gubar te smrekovi i jelovi potkornjaci

Smrekovi i jelovi potkornjaci ostaju i dalje značajan problem koji se mora rješavati integriranim metodama zaštite šuma


povijest šumarstva

Piše: mr. sc. Zlatko

VircFoto:

Zvonko Peičević

Kad je nakon dugih političkih natezanja došlo do odluke da se ukine Vojna krajina i da se pripoji banskoj Hrvatskoj

izdana su dva zakona: Zakon o otku-pu šumskih služnosti (1871.) i Zakon o imovnim općinama (1873.). Na po-dručju Vojne krajine bilo je jedanaest vojnokrajiških pukovnija: Lička, Otočka, Ogulinska, I. banska, II. banska, Križe-vačka, Đurđevačka, Gradiška, Brodska i Petrovaradinska. Nazive su dobile pre-ma prvotnom mjestu svoga sjedišta. U Petrinji je imala sjedište I., a u Glini II. banska pukovnija. Brodska ili 7. pukov-nija osnovana je u Slavonskom Brodu odakle je iste godine sjedište premješ-teno u Vinkovce, ali je ostao naziv.

Na području Vojne krajine u Hrvat-skoj je bilo pod šumom 1,245.476 k. j. Od jedanaest pukovnija osnovano je deset imovnih općina (IO). Nije osno-vana Lička imovna općina zbog nepo-voljnog odnosa veličine šuma i malih prava služnosti koje bi ta imovna općina mogla dati svojim osnivačima – pravoužitnicima. Brigu o pravima Ličana pravoužitnika vodio je Kraljev-ski nadšumarski ured sa sjedištem na Sušaku.

U razdiobi šuma, s obzirom na tada postojeći šumski fond, prema dobive-noj količini šuma prva je bila Otočka IO sa 137.656 jutara. Druga je bila Ogu-linska sa 105.173 jutra, treća je trebala biti Lička sa 89.704 jutra, četvrta je bila Đurđevačka sa 77.295 jutara i tek peta je bila Brodska sa 74.036 jutara. Kad se pogleda koja je bila vrijednost tih šuma, onda je Brodska imovna općina (BIO) bila prva, jer su joj šume vrijedi-le 36,065.894 forinte. Sljedeća, daleko iza nje, bila je Petrovaradinska imovna općina sa 20,254.692 forinte pa Ogu-linska sa 18, 954.306 forinti. Glavnu vrijednost činile su bogate šume spa-čvanskog bazena sa svojim hrasticima.

U gospodarskom i društvenom razvoju hrvatskog društva s kraja 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća imovne su općine, a naročito Brodska imovna općina, bile nezaobilazni činilac. Dobrim dijelom zahvaljujući njima i danas je u narodu ostalo vjerovanje u značaj šuma i šumarstva


Iz navedenih podataka vidljivo je da su pravoužitnici BIO bili u najpovolj-nijem položaju i da su mogli najlakše osigurati svoje potrebe za drvom. Uki-danjem Vojne krajine prepolovio se ukupni šumski fond što je utjecalo na opskrbu graničara potrebnim vrstama i količinama drva. Imovne općine nisu mogle zadovoljiti sve pravoužitničke potrebe pa su od svog osnivanja stalno smanjivale pravoužitnička prava. Tako je bilo i u Brodskoj imovnoj općini.

Djelatnost imovnih općina u gospo-darenju šuma bila je prvenstveno po-dređena osiguravanju dovoljnih količi-na drva za potrebe svojih članova, a tek potom osiguravanju opstanka šuma i stvaranju potrajnog prihoda. Da ne bi došlo do smanjivanja šuma država je zakonom regulirala prava i obveze imovnih općina.

Gospodarenje i uzgojPrilikom osnivanja i primopredaje

šuma BIO je primila šumsko-gospo-darstvene karte i elaborat (1865.). Go-dine 1895. završena je prva samostalna

Obnova uličnog pročelja nekadašnje zgrade Brodske imovne općine u Vinkovcima

IZ POVIJESTI VINKOVAČKOGA ŠUMARSTVA



procjena šuma. Od tada redovito su se vršile procjene, a od 1874. godine re-dovito su se obavljale odgojne radnje. Općenitom sječnom osnovom u viso-koj šumi, koja je bila u rasponu svakih 20 godina, vršila se sječa s približnim jednakim vrijednostima prirasta.

Cijeli šumski fond razdijeljen je na 36 gospodarstvenih jedinica visokih šuma i 19 gospodarstvenih jedinica niskih šuma. O ritmu sječa ovisila je količina drvne mase za podmirivanje pravoužitničkih potreba.

Vodila se stroga briga o ostvariva-nju izvanrednih novčanih prihoda. Za svaku gospodarstvenu jedinicu vodila se knjiga prihoda. Novčani se prihod ulagao kod Kr. zemaljske blagajne, za što su se dobivale i kamate, što je s glavnicom činilo šumsku glavnicu. Na taj se račun ulagao dio prihoda od pro-daje sječina čime se stvarala potrebna novčana masa koja bi se u danom tre-nutku mogla koristiti za podmirivanje potreba pravoužitnika.

Radi lakšeg podmirivanja pravou-žitničkih potreba BIO je 1891. godi-

ne kupila posjed Pleternica – Velika (8.172 ha), 1912. šumu Stražeman (1.569,23 ha) i 1914. šumu Kaptol (1.795,56 ha). Ona je svjesno ulagala u kupovinu posjeda, odnosno šuma, jer osim podmirivanja pravoužitničkih potreba, dobivala je profit koji je bioveći nego da je taj isti novac bankirala i primala kamatu. Od deset IO ona je bila jedina koja je povećavala svoje po-vršine. Propast banaka na kraju Prvoga svjetskog rata i obezvređivanje mađar-skih vrijednosnih papira te prinudno ulaganje u austrougarski ratni zajam donijeli su BIO znatne gubitke. Bilo je izgubljeno 44,000.000 zlatnih kruna ili oko 80% ukupne glavnice. Još je ostalo 11,000.000 zlatnih kruna.

Ulazak u novu državu označio je prekretnicu u poslovanju BIO. Novčano znatno oslabljena, s direktnim miješa-njem vlasti u upravljanje, naročito u politici zapošljavanja, označili su njezi-no gospodarsko slabljenje. Sad su zna-tno porasla davanja IO što je utjecalo na njihovu uspješnost u poslovanju pa i na gospodarenje.

Pravoužitnička prava

Pravoužitničke kompetencije za ogrjev utvrđivale su se prema veličini posjeda-selišta. Pravoužitnička prava sastojala su se i od prava na: drva za građu (eventu-alno drva za pečenje opeke), za održa-vanje i zidanje kuća i gospodarskih zgra-da, pravo na žirovinu i pravo na pašu u otvorenim šumama. Za građu davalo se: samo za kuću, staju, šupu, žitni štagalj, hambar, svinjac, kokošinjac i bunar. Za građu seljaci su najviše tre-bali stabla sa prsnim promjerom od 20 do 40 cm, a totalnom visinom do 12 m. Građa se davala prema dotraja-losti (starijih objekata) ili potrebitosti gradnje novih. Naročiti je bio problem sa osiguravanjem drva za gradnju vo-denica jer su za njihovu gradnju trebali veoma veliki primjerci hrastova.

Radi osiguravanja pravoužitničkih prava bio je ustrojen katastar ne samo šuma već i pravoužitnika, posebne knji-ge pravoužitnika za svako od pojedinih mjesta u kojima se pratilo veličinu po-sjeda pravoužitnika, razdvajanje kućnih zadruga, što je uvjetovalo i razdiobu posjeda, ali i pravoužitničkih prava.

Utjecaj na gospodarski i društveni razvoj

Upravljalo se IO tako da je svako mjesto biralo iz redova pravoužitnika članove skupštine. Ona je imala utje-caja na raspodjelu prihoda premda je upravna vlast strogo pazila da što više ostane u blagajni kako bi i ona imala koristi od toga. Usporedo s brigom za svakog pravoužitnika BIO je od 1874. godine bila veliki sudionik u izgradnji kanala, propusta, održavanju vodoto-

Rijeka Spačva proteže se cijelim tokom kroz glasoviti Spačvanski bazen

Obnova uličnog pročelja nekadašnje zgrade Brodske imovne općine u Vinkovcima


kova, izgradnji mostova, gradnji cesta, željezničkih pruga. Podupirala je rad gospodarskih društava, razvoj voćar-stva, vinogradarstva, upotrebu novih poljoprivrednih strojeva. Pomagala je sudjelovanje na raznim gospodarskim izložbama, pomagala je rad HAZU, Matice hrvatske, pomogla je izgradnju zgrade Šumarskog društva, zgrade Doma učitelja; jednom riječju bila je veliki potpomagatelj nacionalnih insti-tucija. Ona je pomagala i rad dobro-voljnih vatrogasnih društava.

Šumski kompleks Spačva

Posebno se brinula za razvoj obra-zovanja. Za sve svoje članove plaćala je školsku pristojbu, pomagala je gra-dnju škola, plaćala je slabostojećim učenicima i studentima školovanje u srednjim školama i na fakultetima. Time je znatno utjecala na razvoj hr-vatske inteligencije. Svojim članovima (i njihovim članovima obitelji) osigura-vala je besplatno bolničko liječenje u vinkovačkoj bolnici. Plaćala je i razna specijalistička liječenja kao i odlaske u termalna i druga lječilišta. Pomagala

je izgradnju zgrada upravnih općina, izgradnju i održavanje crkava. U go-spodarskom i društvenom razvoju hr-vatskoga društva s kraja 19. stoljeća i prve polovice 20 st. imovne su općine, a naročito Brodska imovna općina, bile nezaobilazni činilac. Dobrim dijelom zahvaljujući njima i danas je u narodu ostalo vjerovanje u značaj šuma i šu-marstva.

Razvojem povijesnih događanja imov-ne su općine ukinute 1942. godine.

Pod pokroviteljstvom vinkovačke Podružnice Hrvatskih šuma i Ministarstva prosvjete, vinkovačka Poljoprivredno-šumarska škola je 21. i 22. travnja 2005. bila domaćin Dru-gog državnog natjecenja učenika šumarskih usmjerenja Republike Hrvatske. Na natjecanju je sudjelovalo ukupno sedam završnih razreda srednjih škola, koje imaju odje-ljenja za obrazovanje budućih šumarskih tehničara sa 22 natjecatelja podijeljenih u sedam ekipa. Riječ je o ekipama iz Vinkovaca, Virovitice, Slavonskog Broda, Đurđenovca, Karlovca, Kaštel Štafilića i Otočca.

U teorijskom dijelu, prvoga dana, natjecatelji su poka-zali znanja iz područja uzgoja šuma, determinacije vrsta drveća i grmlja te izmjere trupaca i stojećeg stabla. Dru-gog dana natjecali su se na lijepo uređenom poligonu u gospodarskoj jedinici Stari Kunjevci kojim gospodari šu-marija Vinkovci.

U praktičnoj primjeni znanja morali su pokazati radno umijeće u rukovanju i radu s motornom pilom Stihl, u di-sciplinama u kojima se natječu i odrasli sjekači (osim kre-

2. NATJECANJE UČENIKA ŠUMARSKIH ŠKOLA

sanja grana). Mladi natjecatelji su pred stručnim sucima, šumarima, te gledateljima demonstrirali rad u šest discipli-na: okretanje vodilice, kombinirano prepiljivanje trupaca, podpiljivanje stabla (zasjek), konačno prepiljivanje stabla, obaranje stabla na balon i prepiljivanje trupca na podlo-zi. Marina Tatalović, viša savjetnica u Zavodu za školstvo Zagreb kaže da je cilj ovakvih natjecanja koja će prijeći u tradiciju, promocija šumarske struke i povećanje razine obrazovanja, te povezivanje teorijskog i praktičnog rada u šumarskim srednjim školama kojih na području Hrvatske ima ukupno deset.

Nakon četverosatnog natjecanja proglašeni su pobje-dnici. Ekipni pobjednik 2. državnog natjecanja učenika šumarskog usmjerenja je Šumarska i drvodjelska škola Kar-lovca, najuspješniji mentor je dipl.ing. Berislav Požar, te na-juspješniji natjecatelj Ivan Križanić iz iste škole. Karlovačka škola za postignute je rezultate prigodno nagrađena.

(Z.Peičević)

Karlovačka škola najuspješnija

Na području Vojne krajine u Hrvatskoj je bilo pod šumom 1,245.476 k. j. Od jedanaest pukovnija osnovano je deset imovnih općina (IO).

U razdiobi šuma, prema dobivenoj količini šuma prva je bila Otočka IO sa 137.656 jutara. Druga je bila Ogulinska sa 105.173 jutra, treća je trebala biti Lička sa 89.704 jutra, četvrta je bila Đurđevačka sa 77.295 jutara i tek peta je bila Brodska sa 74.036 jutara.

Cijeli šumski fond razdijeljen je na 36 gospodarstvenih jedinica visokih šuma i 19 gospodarstvenih jedinica niskih šuma. O ritmu sječa ovisila je količina drvne mase za podmirivanje pravoužitničkih potreba.

Usporedo s brigom za svakog pravoužitnika Brodska imovna općina je od 1874. godine bila veliki sudionik u izgradnji kanala, propusta, održavanju vodotokova, izgradnji mostova, gradnji cesta, željezničkih pruga. Ona je podupirala rad gospodarskih društava, razvoj voćarstva, vinogradarstva, upotrebu novih poljoprivrednih strojeva.


Zagrebačka će županija u nared-nom razdoblju poticati stvaranje udruga privatnih šumovlasnika i okrupnjavanje posjeda u cilju

unapređenja gospodarenja privatnim šumama, te se zalagati za sređivanje katastra kao jednog od glavnih neri-ješenih problema malih šumoposjeda, istaknuto je na prezentaciji koju je u Fuki kod Vrbovca, 30. ožujka, organi-zirao Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagreba-čke županije. Županija je u tom cilju, istaknuo je mr sc. Josip Kraljičković, potaknula izradu tri projekta koja su u tijeku i čiji je cilj utvrđivanje današnjeg stanja u privatnim šumama i malim obiteljskim kućanstvima.

Oko 461 tisuću hektara privatnih šuma u Hrvatskoj čine 19% ukupnog šumskog fonda države. Problem je u tome što su one vrlo usitnjene pa 600 tisuća šumovlasnika posjeduje oko 1,2 milijuna parcela. Dosad nije bilo udru-ga šumovlasnika, nije bilo ni istaživa-nja o stanju privatnih šuma, upitan je podatak o drvnoj zalihi, različita je i zainteresiranost vlasnika za gospoda-renje takvim malim posjedima, rekao je doc. dr. Juro Čavlović predstavljajući

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

projekt Unapređenje stanja i gospoda-renja privatnim šumama na području Zagrebačke županije. A radi se o ne-iskorištenom šumskom potencijalu, o velikoj heterogenosti gospodarskih, uzgojnih i sastojinskih oblika na malim površinama. Stoga je i cilj toga projekta determiniranje problema i pokretanje konkretnih aktivnosti.

Dr. Stjepan Posavec je predstavio projekt Vrednovanje općekorisnih funkcija šuma Zagrebačke županije. Istaknuo je kako se projekt provodi tri godine i cilj mu je utvrditi što se i kako od općekorisnih funkcija vrednuje, no, to se još uvijek novčano teško izražava. Ti su podaci iznimno važni za percepci-ju razvoja turističke ponude Županije budući da od ukupnih površina pod šumama u Županiji, 48,5 % otpada na privatne u kojima bi turističke, rekrea-tivne i zdravstvene mogućnosti, a to se posebno odnosi na Medvednicu, tre-bale biti bolje iskorištene. Na području Županije 30-ak je prirodnih objekata u različitim kategorijama zaštite.

Govoreći o povećanju dohotka obi-teljskoga poljoprivrednog kućanstva od gospodarenja šumom, prof. dr. Vje-koslav Par je istaknuo kako samo 6,3%

Piše:Miroslav Mrkobrad

Hrvatske šume na sajmu cvijeća u Sisku i Umagu

privatne šume

od oko 38 tisuća kućanstava u Župani-ji posjeduje i šume, a samo 3,3 % njih ima površine veće od 10 ha. Problem u tim domaćinstvima jest što su im vlasni-ci visoke starosne dobi, pa bi i to mogla biti jedna od prepreka mogućem razvi-tku domaćinstava kao i većem anaga-žmanu u gospodarenju šumama. Te su šume neuređene, mnogi posjednici bi ih i prodali, a na pojedinim je podru-čjima, npr. na Žumberku, stanovništva sve manje.

U sklopu obilježavanja Dana planeta Zemlje Uprava šuma Sisak je u suradnji sa požeškom Upravom su-djelovala na manifestaciji »Sajam cvijeća u Sisku«.

U Velikom Kaptolu »Juran i Sofija«, u parku naobali Kupe, od 22. do 24. travnja uz mnoge tvrtke i obr-tnike koji se bave cvjećarstvom, hortikulturom i uređenjem eksterijera, izlagale su i Hrvatske šume. Izložbeni prostor Hrvatskih šuma, uređen drvnom galanterijom i hortikul-turnim sadnim materijalom koji je osmislio dipl. ing. Milan Žgela, privlačio je veliku pozornost i interes posjetitelja. To potvrđuje i nagrada koju je šumarima dodijelila Turistička zajednica grada Siska – statua »Viktoria« za najdojmljiviji

kreativni izraz na vanjskom izložbenom prostoru »Sisački sajam cvijeća 2005.«.

Neka moja Istra blista, poručuje već znani slogan sa 6. sajma cvijeća (23.–24. travnja) u Umagu na kojem je već tradicionalno sa svojom hortikulturnom ponudom sudje-lovala buzetska Uprava, šumarija Buje, i na kojem, opet tra-dicionalno, nije izostala kiša. Na velikom i lijepo uređenom izložbenom prostoru Hrvatske su šume izložile i ponudile dendroliški materijal iz istarskoga rasadnika Frančeskija – voćke (limun, naranče, kivi, smokve), sadnice za živicu, trajnice za grmove i ljetno sezonsko cvijeće.

Privatnim šumovlasnicima treba pomoći

Foto:Ž. Gubijan M. Mrkobrad


razgovor

U godini kada obilježavamo 240 godina organiziranog gospo-darenja šumama, u jednoj od najstarijih gospodarskih dje-

latnosti Hrvatske, možda će proći ne-opaženo i jedan manji jubilej, gotovo tri desetljeća od prvih aktivnosti na au-tomatskoj obradi podataka nekih naših nekadašnjih šumskih gospodarstava.

Naime, još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća kreću smjelo pojedinci u SŠGO »Slavonska šuma« Vinkovci, iznalaziti mogućnosti izrade prvih planova sječa u postojećim grad-skim centrima za automatsku obradu podataka. Nedavni slučajni susret na osječkim ulicama s dr. sc. Ninoslavom Novakom nam je to i potvrdio.

Naime, 1978. godine mladi šumarski inženjer Novak, uposlen u Osječkom računskom centru, osmislio je program kojim je izradio Plan sječa ŠP 1 – ŠP 2 tadašnjeg ŠG »Krndija« iz Našica, au-tomatskom obradom podataka na IBM strojevima. Ubrzo nakon toga uslijedi-le su i obrade podataka za uređivanje šuma, iskorišćivanje, te uzgoj i zaštitu šuma.

IVICA NIKOLIĆ, RUKOVODITELJ INFORMATIČKE SLUŽBE

Moderan informatički sustav mora se stalno nadograđivati

Danas Informatička služba s razvoj-nim timom u Direkciji i 16 informatičkih odjela u svim upravama, broji osam-desetak visoko obrazovanih i stručnih ljudi, te predstavlja značajan ljudski po-tencijal. Hrvatske šume raspolažu s više od 1600 desktop računala, 10 servera, te 600 terenskih računala tipa Psion i Symbol. Informatičku pismenost, bez koje nema budućnosti, tijekom godina steklo je više tisuća naših djelatnika.

Učestali zahtjevi za prikladnijim i preciznijim praćenjem poslovnih i fi-nancijskih procesa rezultirali su nizom nadogradnji i izmjena postojećih apli-kacija. Uz tekuće poslove i različite akcije, u 2004. godini Informatička slu-žba realizirala je i nekoliko velikih pro-jekata. Zbog njihova opsega i važnosti neki od njih još uvijek traju.

Prioriteti »Prioritet rada Informatičke službe u

prošloj godini bio je unapređenje rada sustava za praćenje proizvodnje HsPro, i s tom svrhom oformljen je projektni tim u kojem je svaki član tima dobio konkretne poslove i zaduženja« – govo-

Prošla su gotovo tri desetljeća od skromnih početaka automatske obrade podataka (AOP) prvih planova sječa do danas, kada ne možemo zamisliti niti jedan segment proizvodnje u šumarstvu koji nije obrađen ili povezan računalimaPiše:

Antun Zlatko

LončarićFoto:A. Z.

Lončarić

ri nam dipl. inž. Ivica Nikolić, rukovo-ditelj Informatičke službe u Direkciji.

Rad na unapređenju sustava išao je u dva pravca: jedan za održavanje i unapređenje postojećeg sustava za praćenje proizvodnje HsPro 2000, i drugi, paralelni rad na novom sustavu za praćenje proizvodnje HsPro SE.

Zbog velike količine podataka i potre-be dnevne replikacije podataka o pro-izvodnji sa šumarija u centralnu bazu, kupljene su licence za ISA server 2004 i Windows 2003 server. Na dva firewallakoji se nalaze u Back2Back načinu rada instalirana je i konfigurirana VPN mreža računala kao i izlaz i zaštita svih servera i računala od upada sa Interneta. Po-četkom ove godine u suradnji s T-Mo-bilom riješena je i VPN mreža računala posredstvom GPRS-a, odnosno, putem mobitela i GPRS-a moguće je spojiti se u našu VPN mrežu računala i doći na taj način od bilo kuda do bilo kojeg računala u Hrvatskim šumama.

Najveći problem Informatike bio je borba s virusima, pa je prioritetni za-datak bio što prije nabaviti kvalitetnu antivirusnu zaštitu. »Odlučili smo se za

Rukovoditelj Informatičke službe Ivica Nikolić (u prvom planu) sa sistem inženjerom Ratkom Pacadijem


Prioritet rada Informatičke službe u prošloj je godini bio unapređenje rada sustava za praćenje proizvodnje HsPro, i s tom svrhom oformljen je projektni tim u kojem je svaki član tima dobio konkretne poslove i zaduženja.

Najveći problem Informatike bio je borba s virusima, pa je prioritetni zadatak bio što prije nabaviti kvalitetnu antivirusnu zaštitu. Odlučili smo se za antivirusno rješenje proizvođača MCAFEE za kompletnu zaštitu svih računala poduzeća.

antivirusno rješenje proizvođača MCA-FEE za kompletnu zaštitu svih računala poduzeća. U Direkciji je instaliran an-tivirusni server na poseban Windows 2000 server, koji se brine o kreiranju si-gurnosne politike i slanje tako definira-ne politike do zadnjeg računala u mre-ži. U Direkciji je dodatno zaštićen izlaz na Internet tako što postoji poseban server WebShield koji štiti Direkcijska računala i servere. Elektronička pošta je također zaštićena antivirusnom i Spam zaštitom«, naglašava Nikolić.

Kontinuirano snimanje podataka i pohranjivanje sigurnosnih kopija omo-gućeno je nabavom trake za snimanje i Veritas Backup softvera za snimanje podataka koje je instalirano na posebni Backup server. Svakodnevno se snima-ju podaci sa svih važnijih servera.

Tijekom 2004. godine razvijen je, su-kladno preporuci FINA-e, vlastiti sustav za praćenje uplata OKFŠ-a. Formirana je baza podataka o obvezama i uplata-ma za razdoblje 2002. – 2004. godine i napravljena aplikacija koja omogućuje dnevno učitavanje FINA izvoda izravno u bazu podataka, ažuriranje, pretraživa-nje i knjiženje neraspoređenih uplata, kao i slanje opomena dužnicima.

Odnedavno smo svjedoci i rekon-struiranih WEB stranica Hrvatskih šuma. Radi unapređenja funkcionalnosti, kva-litetnije prezentacije poduzeća u javno-sti, te praćenja suvremenih informacij-skih tehnologija i trendova, prišlo se temeljitoj rekonstrukciji WEB sustava i koncepciji koja će dati rješenja i za WEB stranice naših uprava. Tako koncipiran sustav omogućuje našem poduzeću dinamičko upravljanje sadržajem, i što je vrlo značajno, jednostavnije održa-vanje i redizajn WEB sadržaja. Instaliran je i Forum za vođenje diskusija preko Internet stranica s mogućnošću praće-nja tema (threadova).

Puno je pažnje posvećeno smanje-nju troškova: centralnim održavanjem accounta za pristup Internetu i uvo-

svega ubrzati kolanje dokumenata uz evidenciju trajanja njihove obrade, te će se u svakom momentu znati gdje je i koliko dugo određeni dokument le-žao u ladici nekog djelatnika, te neće moći biti izgovora kako se on zagubio«, napominje Ivica Nikolić i dodaje:

»Analizirajući probleme i postojeće stanje, uočio sam da sadašnja organi-zacija Informatičke službe ne može pra-titi i podržati buduće procese restruk-turiranja poduzeća, niti menadžmentu osigurati pravovremene i potrebite informacije. Isto je pokazala i analiza postojećeg stanja informatičke potpo-re poslovanju, koju je 2004. napravila revizijska kuća Delloite&Touche. Stoga je potrebno hitno definirati i izgraditistrategiju razvoja informacijskog susta-va. Taj važan i opsežan projekt Infor-matička služba realizirat će uz pomoć stručnih konzultanata Fakulteta elek-trotehnike i računarstva u Zagrebu.”

O organizacijskim promjenama koje su za informatičare započele još tije-kom prošle godine, o edukaciji, stra-tegiji razvoja i planovima Informatičke službe, bit će više govora u sljedećem broju.

Svaki podatak s terenskog računala u novoj verziji HsPro SE istoga dana bit će u centralnoj bazi podataka

Stalna obuka – uvjet bez kojeg se ne može

đenjem ADSL na Uprave, godišnje se uštedi i do 300 tisuća kuna.

»Najavljujem i neke novosti. Na za-htjev Pravne službe kupljen je softver Centrix 2004 koji sadrži programska rješenja za upravljanje dokumentima i urudžbeni zapisnik. Time ćemo prije


obnova šuma

Pišu: Novinari HŠ

Foto: I. Tomić Unatoč dugoj zi-

mi i kasnom sni-jegu isporučili smo potrebne

količine sadnica i prolje-tno će se pošumljavanje obaviti prema planu, kaže stručni suradnik za rasad-ničarstvo Milan Žgela. Veći dio posla ostavljen je za jesen jer se jesen-sko pošumljavanje zbog toga što biljka ima više vremena za prilagodbu do početka vegetacije, pokazalo uspješnijim.

U obnovu šuma oko 30 milijuna kuna

PROLJETNO POŠUMLJAVANJE

su krajem ožujka vađenjem sadnica u rasadniku Kuželj. Sa sadnjom se krenu-lo u travnju, čim su se poboljšale vre-menske prilike, a otopio snježni pokri-vač. U proljetnoj kampanji bit će posa-đeno ukupno 98.150 komada smreke (od toga u privatnim šumama 45.000) i 9.000 komada jele. Najviše sadnica bit će posađeno u šumarijama Vrbov-sko, Gomirje, Gerovo, Crni lug, Delnice, Skrad i Rijeka. Sadnoga je materijala za vlastite potrebe bilo više nego što je potrebno pa je Uprava šuma dio

U buzetskoj je Upravi pošumljavanje privedeno kraju. U šumarijama Cres-Lo-šinj i Pazin zasađeno je otprilike 8000 sadnica crnog bora, a sadni je materi-jal proizveden u vlastitom rasadniku u Frančeskiji.

Inače u Buzetu se više prakticira je-senska sadnja jer donosi bolje rezulta-te. U jesen planiraju sadnju na 36 ha.

Pored sadnji u proljetnom dijelu izvršeni su i neki drugi uzgojni radovi: njega pod zastorom starih sastojina na

Hrvatske šume ovoga su proljeća zasadile oko 4,2 milijuna sadnica različitih vrsta drveća, od čega najviše hrasta lužnjaka, i u obnovu šuma uložile otprilike 30 milijuna kuna.Ove godine u radove podizanja i obnove šuma uložit će se inače oko 70 milijuna kuna.

S radovima se krenulo u ožujku i do kraja travnja je u okviru plana po-šumljavanja, popunjavanja i sanacija zasađeno oko 4,2 milijuna sadnica ra-zličitih vrsta drveća, najviše hrasta lu-žnjaka (2,1 milijun sadnica). Od ostalih vrsta najzastupljeniji su kitnjak i poljski jasen sa po 500 tisuća, bukva sa 190 tisuća sadnica. Krenulo se značajnije i sa voćkaricama pa je ovog proljeća posađeno 3.700 sadnica trešnje. Crno-gorica je najviše zastupljena u preboru i na kršu gdje je posađeno oko 560 ti-suća komada smreke, više od 290.000 sadnica crnoga bora, 43.000 običnoga bora itd.

Do kraja ožujka pošumljavanje je u okviru jednostavne biološke reproduk-cije obavljeno na 75 ha u proširenoj reprodukciji na 110 ha. No, kako je gla-vnina posla napravljena u travnju, to će po okončanim situacijama i podaci o broju hektara biti znatno veći. Najviše je radova na pošumljavanju obavljeno u bjelovarskoj i novogradiškoj upravi.

Delnice, Karlovac, Gospić…

Na području Uprave šuma Delnice pripreme za pošumljavanje započele

sadnica ponudila drugim upravama šuma i trećim licima.

Na terenima karlovačke Uprave bit će ukupno posađeno 229.000 komada sadnica na površini od 30,5 ha i to hra-sta lužnjaka 130.000 komada, poljskog jasena 24.000, hrasta kitnjaka 50.000 te 25.000 sadnica obične smreke. To je manje od planirane količine, a razlog je nedostatak sadnica hrasta kitnjaka i lužnjaka. Hrast lužnjak i poljski jasen nabavljaju se iz rasadnika Šumarskog instituta u Jastrebarskom, hrast kitnjak iz rasadnika požeške Uprave u Hajde-rovcu, a smreka obična iz ogulinskog rasadnika u Oštarijama.

Proljetno pošumljavanje u gospićkoj Podružnici započelo je u šumarijama Gospić i Brinje. U šumariji Gospić po-šumljavanje je obavljeno sadnicama crnog bora u količini od 7.700 komada na površini od 3,80 ha, a na području šumarije Brinje posađeno je 6.000 ko-mada crnog bora na površini od 2,4 ha. Sadni materijal nabavljen je iz rasadni-ka Vujnović brdo šumarije Gospić.

Veći dio radova na pošumljavanju je odgođen za jesen i zbog visokog snije-ga koji se dugo zadržao na tlu.

7 ha, njega podmlatka na 27 ha, njega mladika na 36 ha, čišćenje sastojina na 34 ha i prorjeđivanje.

Najviše u Jasenovcu i Kutjevu

Novogradiška podru-žnica Hrvatskih šuma posadila je tijekom pro-ljetnoga popunjavanja i pošumljavanja 326.050 sadnica na gotovo 50 ha, od toga 230.100 sadnica lužnjaka, 71.450 kitnjaka i 24.500 poljskoga jasena. Najopsežniji posao bio je

na području šumarije Jasenovac, u go-spodarskoj jedinici Grede-Kamare (12 ha), zatim u šumarijama Stara Gradiška (8 ha), Slavonski Brod, Novska i Trnja-ni. Proljetna sadnja nije planirana na terenima okučanske, novokapelačke i oriovačke šumarije. Gotovo 200.000 sadnica hrasta lužnjaka nabavljeno je iz vinkovačke i bjelovarske podružnice HŠ-a te Šumarskog instituta Jastrebar-sko, a preostala količina iz šumskoga rasadnika Cernik UŠP Nova Gradiška. U akcijama proljetne sadnje pretežito su sudjelovali povremeni radnici, a ma-njim dijelom privatni poduzetnici.

Na području požeške Uprave po-sađeno je 141.524 sadnica na oko 23 ha. Prema riječima stručne suradnice za uzgajanje šuma dipl. ing. Ljiljane Fliszar, pretežit dio poslova je u sklo-pu proširene biološke reprodukcije (22 ha). Najviše posla bilo je na terenima šumarije Kutjevo, gdje se na 10 ha po-šumljavalo sa 57.900 kitnjakovih sadni-ca, u Čaglinu je zasađeno 47.648 sadni-ca, a u Velikoj 23.506 bukovih sadnica.

Proljetno pošumljavanje na novogradiškom području


Potkraj ožujka u Novinarskom je domu u Zagrebu predstavljena knjiga akademika Dušana Klep-ca »Spačva – najveća cjelovita

šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj«. U ime nakladnika, Hrvatskih šuma, o knji-zi je u uvodnom dijelu govorio mr. sc. Darko Beuk, podsjetivši kako je rukopis objelodanjen u znaku 30. obljetnice dje-lovanja Centra za znanstveni rad u Vin-kovcima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je autor vodio 27 go-dina. Monografija je, nakon hrvatskogizdanja 2000. godine, u nakladi HAZU-a, tiskana za njemačko govorno područje (Der grosste zusammenhangende Stie-leichenwald in Kroatien Spačva).

Spačvanske šume – zlatni prag istočnih vrata Hrvatske

Predstavljajući knjigu akademik Slav-ko Matić istaknuo je kako ovo izdanje, koje govori o najvrednijoj hrastovoj cje-lovitoj šumi Spačva, ima svoje opravda-nje. Naime, organizirana šumarska struka na području cijele Habsburške Monarhije krenula je iz Beča, a ugledni hrvatski šu-marski stručnjaci završavali su fakultete u Austriji i Njemačkoj. Danas mnogi europski stručnjaci pokazuju veliko za-nimanje za hrvatski odnosno slavonski hrast lužnjak, kojega je šuma Spačva na površini 40.000 ha, veličine otoka Krka, tipični predstavnik. Ona je cjelovita, su-visla, stabilna, produktivna i vječna, prije svega zbog toga što je u njoj trajno nazo-čna šumarska struka, koja je gospodarila i danas gospodari po principima potraj-nosti ili održivoga razvoja. Hrast lužnjak ima dominantno mjesto u ovoj knjizi, a vrsta je drveća koja daje značajno obilje-žje hrvatskome šumarstvu. Zaključujući izlaganje Matić je napomenuo kako su principi zaštite prirode u šumi Spačva, temeljeni na Zakonu o zaštiti prirode, posve nepotrebni i promašeni. Naime, šumarska struka upravo je i osnovana isključivo radi zaštite šuma, čiju učinko-vitost dokazuje 95 posto prirodnih šuma u Hrvatskoj. Spačvanske šume, kao zlatni prag istočnih vrata Hrvatske, društvo bi

PREDSTAVLJANJE KNJIGA

»Spačva – najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj«U monografiji nije samo riječ o šumi Spačva i šumskome gospodarenju, nego i o zaslužnim šumarskim stručnjacima koji su tu šumu uzgojili, uredili, gospodare njome i brinu se o njoj. Cilj je njemačke verzije knjige da europskoj i svjetskoj šumarskoj te općenitoj javnosti prikaže gospodarsko-ekološku i socijalnu vrijednost hrvatske prirodne i kulturne baštine – istaknuo je akademik Dušan Klepactrebalo više uvažavati, no, na žalost, po prvi put u povijesti ovih šuma, zbog izgradnje autoceste, njihova se površina prije dvije godine smanjila za 300 ha, a nije nadoknađena podizanjem šuma na slobodnim prostorima.

Vrijedan doprinos hrvatskoj šumarskoj literaturi

Govoreći o knjizi, prof. dr. sc. Ru-dolf Sabadi, učenik D. Klepca, naglasio je da autor u Spačvi ne vidi samo biljnu zajednicu hrasta lužnjaka, nego i gole-mo skladište štetnih plinova, regulato-ra voda, habitat za divljač i dr.

– Monografija je još jedan doprinos bogatoj publicističkoj djelatnosti o na-šemu šumarstvu, posebice šumarskoj literaturi od osnutka hrvatske države i poduzeća Hrvatske šume. Grandiozni šumski kompleks Spačva opisan je na način svojstven autoru – s malo riječi izrekao je maksimum misli. Njemački je prijevod izvanredan doprinos širenju saznanja o našemu šumarstvu u svijetu. Svatko tko se primi ove knjige neće je moći ispustiti dok je cijelu ne pročita, da bi se na pročitano vraćao bezbroj puta. Njezin autor zaslužuje našu zahvalnost i srdačne čestitke – zaključio je Sabadi.

U ime uredništva knjigu je po poglav-ljima predstavio mr. sc. Josip Dundo-vić, napomenuvši da su pripreme za tiskanje monografije uspješno završe-ne, uz razumijevanje direktora Hrvat-skih šuma mr. sc. Darka Beuka i Povje-renstva za znanstveno-istraživački rad HŠ-a. – Vjerujemo da će knjiga izazvati

zanimanje šumara, ekologa i biologa njemačkoga govornog područja, jer je riječ o 40.000 ha šume hrasta lužnjaka, jednom od najvrednijih obnovljivih re-sursa u istočnome dijelu Hrvatske. Radi se jednoj petini svih lužnjakovih šuma u našoj državi, a Spačva spada u najveće cjelovite šume ove vrste drveća u Euro-pi – naglasio je Dundović. Monografijasadrži 119 stranica i 27 slika, a u prilo-gu je i CD. Podijeljena je, uz predgovor i biografiju, u devet poglavlja od kojih jedeveto sažetak na engleskom jeziku.

Pozornost zaslužnim šumarskim stručnjacima

Zahvaljujući nakladniku Hrvatskim šu-mama, Hrvatskom šumarskom društvu, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetno-sti, uredništvu, lektoru Vladimiru Čambi i drugim suradnicima, autor Dušan Klepac kazao je kako nije samo riječ o šumi Spa-čva i šumskome gospodarenju, nego i o zaslužnim šumarskim stručnjacima koji su tu šumu uzgojili, uredili, gospodare njome i brinu se o njoj. Poseban osvrt odnosi se na djelatnike i suradnike Cen-tra za znanstveni rad HAZU-a.

– Hrvatska verzija ove knjige imala je cilj prikazati domaćoj stručnoj i opće-nitoj javnosti gospodarsku, ekološku i socijalnu vrijednost hrvatske prirodne i kulturne baštine, koja se zove »Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvat-skoj – Spačva«. Cilj je njemačke verzije da to učini za europsku i svjetsku šumarsku te općenitu javnost – zaključio je akade-mik Klepac.

spačva

Piše: Ivica TomićFoto: A. Z. Lončarić


Piše: Antun Zlatko

LončarićFoto: A. Z.

Lončarić

kopački rit

Ovog proljeća mnogo (politi-čke) bure u Hrvatskoj izazva-la je ideja nekih saborskih zastupnika o proglašenju

Parka prirode Kopački rit nacionalnim parkom. U prethodnim brojevima na-šeg časopisa dali smo toj temi dosta prostora, stoga u ovom broju zaokru-žujemo, nadamo se, ovu priču mišlje-njima iznesenim na okruglom stolu s temom Kopački rit – zaštita, gospo-darstvo i održivi razvoj, koji je “na mje-stu zločina”, dakle u dvorcu Tikveš u Kopačkom ritu, organizirao Zbor novi-nara za okoliš Hrvatskoga novinarskog društva. Svrha i cilj okruglog stola su bili pružiti hrvatskoj javnosti dovoljno argumenata i mišljenja znanstvenika, šumarskih stručnjaka, biologa, te dru-gih stručnjaka, kao i članova nevladinih udruga, i predstavnika lokalne zajedni-ce o stupnju zaštite tog vrijednoga i jedinstvenoga prirodnog močvarnog staništa.

Pored novinara iz svih medija i di-jelova Hrvatske, u radu okruglog stola sudjelovali su i šumarski stručnjaci Šu-marskog fakulteta iz Zagreba, Šumar-skog instituta Jastrebarsko, Hrvatskog ekološkog društva, Hrvatskih voda, stručnjaci JU PP Kopački rit, šumarski djelatnici UŠP Osijek, lokalni predstav-nici vlasti, predstavnici lovačkih, ribo-lovnih i drugih zainteresiranih udruga s područja Baranje.

Nakon uvodne riječi ravnateljice JUPP Kopački rit Biserke Vištice i prezentacije videozapisa domaćina o Kopačkom ritu, o šumama, šumarstvu i turističko-lovnoj ponudi zanimljivi pri-kaz dao je dipl. inž. Dragomir Pfeifer iz osječke Uprave šuma. Naglasio je kako se na području Baranje, odnosno

OKRUGLI STOL O KOPAČKOM RITU

Stručnost i znanstveni pristup nužni za budućnost Kopačkog ritana površinama šumarija Tikveš, Batina i Darda, obavlja sječa dozrelih alohto-nih vrsta drveća, prije svega euroame-ričkih klonova topola i na njihovo mje-sto sade autohtone vrste drveća, hrast lužnjak, poljski jasen i domaće vrste topola i vrba. Budući da je površine s kojih su većim dijelom posječene plan-taže topola u nizinskim predjelima, i koje često poplavljuju vode Dunava, otežano ili gotovo nemoguće pošumiti hrastovim sadnicama, bit će potrebno više godina kako bi se proizvele dovolj-ne količine sadnica autohtonih vrsta topole i crne topole, s kojima će se ti nizinski poplavni dijelovi pošumljavati.

O pravilima i kriterijima o kojima ovisi proglašenje nekog područja par-kom prirode ili nacionalnim parkom, novinare je upoznao Ivo Bralić, koji je praktički čitav svoj radni vijek proveo u institucijama koje se brinu o zaštiti prirode. Proglašavanje nekoga priro-dnovrijednog područja nacionalnim parkom ne znači istovremeno i uspje-šnu zaštitu i očuvanje toga područja, posebice ako se to odnosi na prostore u kojima je stalno nastanjeno i domaće stanovništvo. To potvrđuju i europska iskustva, jer tek oko dvadesetak posto nacionalnih parkova Europe, ispunjuju u potpunosti te kriterije.

Govoreći o fauni Kopačkog rita, po-sebice o ornitološkom bogatstvu, mr. sc. Tibor Mikuška je naglasio da je zaštita prirode danas dinamičan posao

koji uključuje intervenciju čovjeka. To se posebno odnosi na one vrste koje treba zaštititi, ali isto tako i na one kojih ima previše. U posljednjih tri sto-ljeća u Baranji su zabilježene čak 292 vrste ptica. Orao štekavac sinonim za Kopački rit i Baranju, ugrožena je vrsta i danas se zahvaljujući uspješnoj zaštiti u Baranjskim šumama gnijezdi izme-đu 23 i 35 pari, što predstavlja najveću njihovu koloniju u Europi. Patka njorka koja je gotovo nestala u Europi, tako-đer je veoma česta u Kopačkom ritu, baš kao i crna roda koja za gniježđe-nje traži isključivo stare hrastove šume u poplavnom dijelu baranjskih šuma. S druge strane kormorana ima previše i ugrožavaju riblji fond Kopačkog rita.

O umijeću čovjeka u obuzdavanju štetnog djelovanja poplavnih voda Du-nava i Drave na ovom području, govore

Proglašavanje nekog prirodnovrijednog područja nacionalnim parkom ne znači istovremeno i uspješnu zaštitu i očuvanje tog područja, posebice ako se to odnosi na prostore u kojima je stalno nastanjeno i domaće stanovništvo.

Očuvan i zaštićen Kopački rit Novinari su brodicom obišli dio rita


Stručnost i znanstveni pristup nužni za budućnost Kopačkog rita

Kopački rit je vrijedno močvarno područje, značajno zbog svog bogatstva flore i faune,ali i prostora na kojemu su stoljećima živjeli i uspješno gospodarili šumari, ribari i lovci

podaci iz 17. stoljeća kada je otpočela gradnja nasipa uz te rijeke i podizanje ustava i vodnih crpki kako bi se zašti-tile plodne njive, rekao je Davor Ha-ničar iz Hrvatskih voda.

Baranja je od pamtivijeka bogato stanište lovne divljači, koje je poslije ratova s Turcima, za svoje ratne za-sluge od Bečkog dvora dobio Eugen Savojski, istakao je prof. dr. Marijan Grubešić, sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu. U tom dugom razdoblju bilo je uspona i padova u gospodarenju s divljači, i danas možemo reći da je lovstvo u Baranji dominantno i treba gospodariti s tim bogatstvom stručno i kvalitetno. Održavanje populacije u optimalnom broju jedinki je nužnost, jer svako prekomjerno brojno stanje jedne populacije ujedno ugrožava i druge. Recimo prekobrojno množenje

divljih svinja, ugrožavalo bi pomladak srneće i jelenske divljači, pa je svrsi-shodnije svako gospodarenje, nego prepuštanje nekontroliranom množe-nju pojedinih vrsta.

Predsjednik Hrvatskoga ekološkog društva dr. sc. Vlado Kušan iz Zagre-ba, naglašava kako je stručnost i znan-stveni pristup Kopačkom ritu nužnost za budućnost rita. Šumari i biolozi, agronomi, ornitolozi i veterinari, vo-doprivredni, građevinski i mnogi drugi stručnjaci, zajedničkim nastojanjima trebaju dovesti u stanje normale šum-sko i drugo bogatstvo ovoga staništa te tako djelovati na očuvanje Kopa-čkog rita za buduće generacije. Zaštita okoliša je preduvjet za održavanje Ko-pačkog rita.

Baranja s Kopačkim ritom i po-dravskim nizinskim šumama na lijevoj obali Drave, predstavlja značajan dio hrvatskoga šumskog bogatstva, koji je tek odnedavno pod upravljanjem i gospodarenjem Hrvatskih šuma. Do Domovinskog rata ovim šumama go-spodarilo se i upravljalo iz Beograda, tako da postupanje s tim dijelom šuma nije bilo u skladu sa Zagrebačkom ško-lom uzgajanja šuma kao u ostalom di-jelu Republike Hrvatske. Stoga danas upravo radimo na vraćanju prirodnih šumskih ekosustava u područja neka-dašnjih euroameričkih plantaža topola, koje su dobrim dijelom odigrale i pio-

nirsku ulogu na određenim staništima, te tako pripremile staništa za unoše-njem autohtonih vrsta drveća, istakao je dipl. inž. Hranislav Jakovac, tajnik Hrvatskoga šumarskog društva.

Šume su najkompliciraniji kopneni ekosustavi, te su za njihovo održavanje u sadašnjem stabilnom stanju i priro-dnom sastavu kako izgledaju danas u Hrvatskoj, potrebna dugoročna multi-disciplinarna istraživanja iz svih šumar-skih znanstvenih specijalnosti. Sinteza rezultata tih istraživanja primjenjuje se danas u uzgojnim postupcima sa šu-mom od njezine prirodne obnove do ponovne prirodne obnove. Jer šuma pod paskom šumara odgojena prema programu Zagrebačke škole uzgajanja šuma, predstavlja stabilan prirodni šumski ekosustav. O tome govori i nji-hova 95 postotna prirodnost, iz čega je proizašla i međunarodna FSC akrediti-rana certifikacija za sveukupni šumski fond, što predstavlja izuzetno međuna-rodno priznanje hrvatskom šumarstvu za potrajno gospodarenje prirodnim šumama kroz više generacija šumskih stručnjaka, istaknuo je Jakovac.

Okrugli stol završen je s pitanjima i pojašnjenjima novinara, a drugi dan im je priređen obilazak Kopačkog rita brodicom te Tikveških šuma zaprežnim kolima kao bi se i sami mogli uvjeriti u to baranjsko šumsko, ornitološko i močvarno bogatstvo.

Šume su najkompliciraniji kopneni ekosustavi, te su za njihovo održavanje u sadašnjem stabilnom stanju i prirodnom sastavu kako izgledaju danas u Hrvatskoj, potrebna dugoročna multidisciplinarna istraživanja iz svih šumarskih znanstvenih specijalnosti.

Divljač na vidiku


Nema više hrastovih gorostasa iz Kozarčevih šuma. Podo-sta je vremena proteklo od šumovanja velikog šumara i

književnika, a stablo i šuma, kao i svaki živi stvor, imaju svoj vijek trajanja, svo-je doba mladosti, zrelosti i starosti.

Gospodareći pažljivo, sustavno, s ve-likom ljubavlju ovim zelenim blagom neprocjenjive opće koristi još tamo od 1753., u prvoj šumariji u Hrvatskoj, u Krasnom, šumari su sačuvali šume za buduće naraštaje. Uspjeli su pred

Starost mlađega hrasta procijenjena je na oko 420, a starijega čak na 500 godina. Ovi šumski divovi spadaju među najstarije živuće organizme u Slavoniji.

naletom novoga vremena i moderne tehnologije i globalizacije sačuvati i trenutke povijesti – ona rijetka stabla, gorostase lužnjaka, medunca, jele i poneke odsjeke i odjele što prkose vremenu i zakonu starenja.

Neposredno ispod glavnog papu-čkoga grebena, na oko 400 m od pro-metnice Kamenska – Voćin, u Parku prirode Papuk, nalaze se dva stoljetna hrasta kitnjaka. Smještena na oko 580 m nadmorske visine, na području na-šičke podružnice Hrvatskih šuma (pre-

– novi spomenik prirode

djel Djedovica šumarije Voćin), spada-ju među najstarije živuće organizme u Slavoniji.

Starost mlađega hrasta procijenjena je na oko 420, a starijega čak na 500 godina. Prsni promjer mlađega stabla iznosi 172 cm, starijega 193 cm, a visi-ne su im približno 33 m. Zanimljivo je da je mlađi hrast još uvijek zdrav, pu-nodrvan, široke kišobranaste krošnje i bez značajnih oštećenja debla, a na starijem je uočena trulež unutar debla te je smanjene krošnje.

Zbog iznimne starosti te ekološke, znanstvene, estetske, odgojno-obra-zovne i turističke vrijednosti, hrastovi su nedavno, uz suglasnost Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture Republike Hrvatske, proglašeni novim spomenikom prirode.

Piše: Ivica

TomićFoto:

Fotodoku- mentacija

Papuk

Stoljetni kitnjaci na Papuku Pogled odozdo duž debla

U PARKU PRIRODE PAPUK

stare šume, prašume, gorostasi

Prsni promjer starijega stabla iznosi gotovo 2 m

Časopis Hrvatske šume u kratkom će serijalu u nekoliko sljedećih brojeva pokušati zabilježiti ono što je preostalo od starih šuma, predstaviti neke zanimljive predjele, podsjetiti na ostatke prašuma, ili ispričati priče o usamljenim gorostasima lužnjaka, jele, smreke. O nekima je već bilo riječi u našim

novinama, no mi ćemo ukratko još jednom podsjetiti na njih


Od ukupne površine Slovenije koja iznosi preko dva milijuna ha, preko milijun ha pokriva šuma. Šumovitost se poveća-

va, a uz gospodarsku sve je značajnija njezina zaštitna, hidrološka i turistička uloga. Najveći dio površina zauzimaju bukove šume 44 posto, jelovo-bukove 15 posto, bukovo-hrastove 11 posto... Svoj prirodni areal ima 71 vrsta drve-ća, od čega desetak vrsta crnogorice i 61 vrsta bjelogorice. Godišnje se sječe bruto 2,7 milijuna m³ drvne mase.

Zakonom o šumama iz 1993. godi-ne utvrđena su načela gospodarenja šumama i to: prirodno i višenamjensko gospodarenje usklađeno s načelima zaštite okoliša i prirodnih vrijednosti, trajno i optimalno djelovanje šuma kao ekosistema, vrednovanje svih nje-zinih funkcija: ekoloških, socijalnih i proizvodnih. Osnova za gospodarenje i korištenje svih šuma, bez obzira na vlasništvo je Program razvoja šumar-stva u Sloveniji i Osnove gospodarenja šumama.

U posljednjih pedeset godina šum-ske površine povećale su se 31 posto, drvne zalihe 157 i prirast 169 posto. U šumama Slovenije je 24.000 km javnih i šumskih cesta.

Ukupan broj registriranih poduze-ća koja se bave preradom drva i dru-gim poslovima u šumarstvu je više od stotinjak. Od toga broja šesnaest koncesionara je dobro opremljeno i osposobljeno za iskorištavanje drža-vnih šuma, ali i privatnih. Koncesija za rad u državnim šumama dobiva se na rok od dvadeset godina i to za radove na sječi i izvlačenju, prodaji drva, za uzgojno-zaštitne radove, te za gradnju i održavanje šumskih cesta. Uz to otku-

Komplicirana organizacija otežava poslovanjeZbog toga što na istom području djeluje više šumarskih udruženja, Zavod za šumarstvo Slovenije, Poljoprivredno-šumarska komora, Fond poljoprivredno-šumarskog zemljišta te privatne tvrtke, organizacija šumarstva čini se dosta kompliciranom, a poslovi se isprepliću.Prije političkih promjena u Sloveniji bilo je 65 posto privatnih i 35 posto državnih šuma. Okončanjem denacionalizacije u državnom vlasništvu ostat će svega 20 posto šuma

slovenija

ŠUMSKO GOSPODARSKO PODRUČJE KOČEVJE

Bohinj

Piše: Vesna PlešeFoto:Vesna Pleše, Janez Konečnik, Lado Kutnar, Robert Brus


pom i izvođenjem radova u šumarstvu bavi se i 35 poljoprivredno-šumarskih zadruga. Sječom i izvlačenjem drva iz šume bave se i privatni šumovlasnici. U privatnim šumama godišnje se sječe oko 1,5 milijuna m³.

U posljednje vrijeme sve je više i sanitarnih sječa, a razlozi su sušenje šume, i vremenske nepogode.

Privatne šumePrije političkih promjena u Sloveniji

bilo je 65 posto privatnih i 35 posto državnih šuma. Okončanjem denacio-nalizacije u državnom vlasništvu ostat će svega 20 posto šuma.

Privatne šume u Sloveniji su jako usit-njene, prosječna površina iznosi svega 3 ha. Na oko 30 posto površina, šumski posjedi manji su od 3 ha, vrlo su rascjep-kani i za vlasnike šuma nisu gospo-darski isplativi. Veće površine privatnih šuma su u planinskim područjima, i tu su šume za vlasnike gospodarski ispla-tivije. U posljednje vrijeme, evidentna je pojava da se privatni šumoposjedi još više usitnjuju, a povećava se broj šumovlasnika. Po najnovijim podacima u Sloveniji je oko 314.000 privatnih šu-movlasnika, što otežava gospodarenje i sječu u tim šumama.

Institucije koje vode brigu o šumama

Uz vlasnike šuma postoji i niz insti-tucija koje se bave gospodarenjem i ra-zvojem šumarstva u Sloveniji. Uz resor-na ministarstva, tu je i Zavod za šume Slovenije, Poljoprivredno-šumarska ko-mora Slovenije, Fond poljoprivrednih i šumskih zemljišta, Šumarski institut, Šumarski fakultet, Savez šumarskih društava, te neke druge organizacije s područja zaštite okoliša i nevladine organizacije. Pored toga otkupom i izvlačenjem drvnih sortimenata bave se i poljoprivredno-šumarske zadruge i njihova krovna organizacija Savez za-druga Slovenije.

Najznačajniju ulogu ima Zavod za šume Slovenije kao javna šumarska institucija koja usmjerava svekoliki ra-zvoj šumarstva u zemlji. Organiziran je na državnoj razini, regionalnoj (14 područnih jedinica) i lokalnoj (93 jedi-nice i 408 revira). Zapošljava 766 ljudi, od čega 676 šumarskih stručnjaka, koji pokrivaju cijelu zemlju. Zavod se bavi izradom osnova gospodarenja i lovne gospodarske osnove, doznakom, daje suglasnost na prostorne planove, vodi razne šumarske evidencije, bavi se šumskim sjemenarstvom i sl., usmjera-va gradnju i održavanje šumskih pro-metnica, dakle radove koji se financi-raju iz državnog proračuna.

Odjel za šumarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i prehrane, uz izradu potrebitih zakona i propisa iz domene šumarstva, kontrolira rad Zavoda za šumarstvo, ali sudjeluje i u izradi Osnove gospodarenja na drža-vnoj razini.

Poljoprivredno-šumarska komora je interesna organizacija poljoprivrednika i vlasnika šumskih zemljišta. Ima savje-todavnu ulogu i pomaže svojim člano-vima u rješavanju nastalih problema.

Fond poljoprivredno-šumarskog ze-mljišta u Sloveniji u ime države brine se za što racionalnije korištenje i zašti-tu poljoprivrednih i šumskih zemljišta. Ulaže sredstva u državne šume, dodje-ljuje koncesije za sječu, izvlačenje i prodaju drvnih sortimenata, za obavlja-nje uzgojno-zaštitnih radova, te dio za održavanje šumskih prometnica.

Zavod za šumarstvo Slovenije u Kočevju

Od 14 područnih jedinica Zavoda za šumarstvo Slovenije, jedna se nalazi u Kočevju. Smještena na južnom dijelu Slovenije, ta je jedinica u rangu uprave šuma u Hrvatskoj u kojoj su obuhvaće-ne i državne i privatne šume, zauzima područje od Turjaka na sjeveru do rije-ke Kupe na jugu. Na zapadu se prostire do Bloške plane, a na istoku do masiva Roga. Većina terena je kraška, ispresi-jecana brojnim gorskim grebenima i kraškim udolinama.

Površina kočevskog područja izno-si 117.958 ha, a šumom je pokriveno 91.527 ha. Prevladavaju državne šume s površinom od 53.702 ha, privatnih šuma je 37.655 ha, a ostalih šuma 215 ha. Privatnih šumovlasnika je 13.451, prosječna površina privatnih posjeda 2,8 ha. Izgrađeno je ukupno 1.436 km šumskih prometnica i 7.571 šumskih vlaka.

Prevladavaju šume jele i bukve na 30.000 ha, bukove šume na 27.900 ha, smreka na 14.400 ha, novo podignute sastojine na 5.300 ha. Ima i šumskih rezervata s ukupnom površinom od 1.145 ha, a u četiri su ostaci prašume.

Ukupni godišnji etat iznosi 413.000 m³, od čega u državnim šumama 255.600 m³ i u privatnim 157.400 m³. Ukupna drvna zaliha iznosi 24.944.200 m³. Posljednjih godina drvna zaliha se povećava, ali se smanjuje kod crnogo-rice zbog sušenja.

Šumsko gospodarsko područje Ko-čevje podijeljeno je na deset lokalnih jedinica (šumarija), s prosječnom povr-šinom šumarije od 9.200 ha. Lokalne je-dinice podijeljene su na revire veličine od 1.200 do 3.900 ha ili prosječno 2.500 ha. Imaju i 23 gospodarske jedinice, s prosječnom površinom od 4.000 ha.

Zavod za šumarstvo Slovenije, po-dručni Zavod Kočevje zapošljava 60 ljudi, u okviru Zavoda radi i Uzgojno lovište Medvjed s 18 zaposlenih. Po-dručni Zavod za šumarstvo u Kočevju obavlja na svom području sve one poslove u šumarstvu koje smo rani-je naveli kad smo spominjali funkciju Zavoda za šumarstvo Slovenije, ali na svom području.

Upravitelj Područnog zavoda za šu-marstvo Slovenije u Kočevju dipl. ing. Bojan Koren i dipl. ing. Janez Kone-

Kultura smreke

Vršič

Šuma jele i bukve


čnik, upravitelj šumarije Rog istaknuli su nam i neke od problema koje ima-ju u poslovanju. Jedan od najvećih su šumski štetnici, a posebne poteškoće posljednjih godina, kažu, pričinjaju po-tkornjaci i to najviše na smreki, nešto manje na jeli. Od godišnjeg etata 1/3 su 2004. bile sanitarne sječe. Stoga je napravljena preraspodjela etata, ma-nje se sječe na zdravim površinama, a više u područjima zaraženim potkor-njacima. Osobito teško bilo je 2002. i 2003. kada su se zbog male količine padalina i toplog vremena razmnožili potkornjaci, prvo na jeli 2002., a 2003. na smreki. U 2003. bila je najveća gra-dacija potkornjaka na smreki ne samo u Kočevju već i u cijeloj Sloveniji. Te je godine posječeno ukupno 91.273 m³ u privatnim i državnim šumama na po-dručju Kočevja. Uz sušu kao jednu od glavnih uzroka povećane količine po-tkornjaka su i ostali abiotski čimbenici. Sanacija zaraženih površina obavljala se dijelom spaljivanjem zaraženih sta-bala, ili tretiranjem pesticidima te po-šumljavanjem.

Organizacijski problemi

Problema u radu ima i zbog toga što na istom području djeluje više šumarskih udruženja: Zavod, Komora, Fond, što je organizacijski gledano do-sta komplicirano. Poslovi se isprepliću, dolazi do problema u koordinaciji po-slova, pa je na taj način teško i manje učinkovito obavljati poslove.

Kako Zavod s područnim šumarijama obavlja samo šumarske radove do do-znake, iskorištavanjem šuma, sječom,

Najznačajniju ulogu ima Zavod za šume Slovenije kao javna šumarska institucija koja usmjerava svekoliki razvoj šumarstva u zemlji. Organiziran je na državnoj razini, regionalnoj (14 područnih jedinica) i lokalnoj (93 jedinice i 408 revira). Zapošljava 766 ljudi, od čega 676 šumarskih stručnjaka, koji pokrivaju cijelu zemlju.

Poljoprivredno-šumarska komora je interesna organizacija poljoprivrednika i vlasnika šumskih zemljišta. Ima savjetodavnu ulogu i pomaže svojim članovima u rješavanju nastalih problema.

Šumsko gospodarsko područje Kočevje podijeljeno je na deset lokalnih jedinica (šumarija), s prosječnom površinom šumarije od 9.200 ha. Lokalne jedinice podijeljene su na revire veličine od 1.200 do 3.900 ha ili prosječno 2.500 ha.

Zgrada Zavoda u Kočevju

Šuma u okolici Kočevja

izvlačenjem i prodajom drvnih sorti-menata bave se na njihovom području dva dionička društva, Šumarstvo Grča i Udruga Snežnik. Šumarstvo Grča do-bilo je dvadesetogodišnju koncesiju za izvođenje radova u šumarstvu. Podije-ljeno je na tri jedinice, jednu koja je zadužena za proizvodnju, sječu izvla-čenje i prijevoz drvnih sortimenata te održavanje šumskih prometnica i dvije koje se bave preradom drva. Imaju svo-ju pilanu i pogone za preradu drva te skladišta. Godišnje posjeku 195.000 m³ drvnih sortimenata, imaju u vlasništvu 25 šumskih traktora, 12 kamiona za prijevoz i 145 zaposlenih radnika. Or-ganiziraju i dio radova s domaćim ko-operantima.

Društvo Snežnik uz izvođenje radova u šumarstvu bavi se i primarnom prera-dom drva i lovstvom. Imaju 9 traktora i četiri kamiona, a godišnje sjeku oko 60.000 m³. Ovo poduzeće zapošljava 44 radnika.


irska

Piše: Oliver

Vlainić, dipl. ing. šum.

Foto:Oliver

Vlainić

STRUČNO-TURISTIČKA EKSKURZIJA U IRSKU

I s malo šuma Irci su dobri šumari

Avionom irske kompanije Ryanair, (dvadeset dva člana karlovačkog ogranka HŠD-a) krenuli smo iz zračne luke Venezica-Trevisio,

15. ožujka, na stručno-turističku ekskur-ziju u Irsku. Ispod nas bile su snijegom prekrivene Alpe, a nakon sat i 35 minuta leta već smo bili u Bruxellesu. Imali smo vremena za razledanje glavnog grada Belgije i sjedišta Europske komisije te mnogih drugih europskih institucija. Prvu znamenitost koju smo vidjeli bio je Atomium, izgrađen 1958. godine za Svjetsku izložbu poslije koje je trebao biti uklonjen, no postao je zaštitnim znakom Bruxellesa. Obilazimo Laeken, područje gdje se nalaze kineski paviljon, japanski toranj i kraljevska palača (Châteaux Roy-al de Laeken), ured kralja Palais Royale, briselski park s parlamentom, katedralu St Michel et Gudule, Parc du Cinquante-naire – veliki projekt Leopolda II. započet u povodu proslave 50-godišnjice belgij-ske nezavisnosti (1880.) sa slavolukom po uzoru na Arc de Triomphe u Parizu, te europsku četvrt. U kraćoj šetnji došli smo do najljepšeg gradskog trga, Grand

Palace, u čijoj blizini se nalazi poznata skulptura dječaka koji piški, Manneken Pis. Probali smo poznate belgijske pre-hrambene proizvode, pivo i čokoladu, ipak više pivo.

U zračnu luku Dublin sletjeli smo na-kon sat i pol vožnje. Već prvi susret s Irskom ostavio je dojam moderno ure-đene države (u kojoj je za nas ponešto ipak bilo naopako, prije svega volan u autobusu s desne strane i vožnja lijevom stranom ceste).

Republika Irska obuhvaća južni i zapa-dni dio irskog otoka. Preostali dio otoka je Sjeverna Irska koja se nalazi u sastavu Velike Britanije. Površina države je 70.273 km2, a naseljava je 3,9 milijuna stanovni-ka. Uglavnom je nizinska s manjim uzvi-sinama, a samo dijelom brdovita i bre-žuljkasta. Ima izrazitu oceansku klimu s blagim zimama i svježim ljetima, te s do-sta oborina uz rijetke snježne padaline. Službeni jezici su irski kojim se služi tek 2% stanovništa i engleski jezik. Povijest Irske bila je vrlo burna od naseljavanja keltskih plemena oko 400. godine prije Krista do 20. stoljeća, kad je 1949. go-

dine postala neovisna Republika Irska. Brojni spomenici dokaz su te burne pro-šlosti, a danas su velike turističke atrak-cije. Glavni grad je Dublin ili Baile Atha Cliath na irskom.

Odsjeli smo u hotelu Days, sljedeća dva dana hranili se u noćnom klubu koji je odmah pokraj hotela, a mogli smo u njega doći hotelskim liftom. Osoblje su bile mlade Kineskinje i Poljakinje koje na taj način poboljšavaju svoj student-ski standard za vrijeme studiranja u Ir-skoj. Dublinske pivnice i pubove posje-ćuju većinom mladi, ali ne izostaju ni stariji; podjednako su zastupljene žene i muškarci! Priključili smo se mnoštvu i, dakako, probali Guinness koji slovi za najpoznatije tamno pivo na svijetu. Prvi dojam – Irci se znaju zabavljati i nisu opterećeni izgledom i ponašanjem.

Dan svetog PatrikaSt. Patrick’s day, započeli smo irskim

doručkom serviranim na švedskom sto-lu. Pivnice, koje smo večer prije vidjeli u mraku, učinile su nam se drugačijima na danjem svjetlu. I specifičnosti koje ni-smo zapazili sad su bile tako očite, kao npr. koloritna dublinska vrata na kuća-ma. Krećući prema središtu grada prošli smo Grand canale koji je spojio Dublin s najvećom irskom rijekom Shannon, ali nikad nije poslužio za promet jer se u međuvremenu sagradila željeznica kao jeftiniji oblik prijevoza. Na putu do ka-tedrale svetog Patrika srca su nam za-igrala kad smo na jednoj zgradi vidjeli hrvatsku zastavu – naravno, bilo je to veleposlanstvo Republike Hrvatske. Eto nas i u nacionalnoj katedrali, nazvanoj po pokrstitelju Iraca u 5. stoljeću sve-tom Patriku. Pokraj nje je lijepo uređen park, a u katedrali je pokopan Jonathan Swift, autor poznatih Guliverovih puto-

Rock of Cashel Najveća irska rijeka Shannon

Sa samo 7% površina pod šumama i etatom od (čak!) 2,8 milijuna kubika, Irska je šumarski, a i na svaki drugi način uspješna zemlja. Članovi Šumarskog društva Karlovac boraveći šest dana u Irskoj, pobliže su upoznali Dublin (baš na dan nacionalnog praznika 17. ožujka, St. Patrick’s day), mjesta Glendalough i Kilkenny, Limerick i Moher, grebene Moher, šumarsku tvrtku Coillte i ostale znamenitosti. Imamo zapise s tog putovanja koje je napravio jedan od sudionika, Oliver Vlainić


I s malo šuma Irci su dobri šumarivanja, koji je bio njezin dekan. Sljedeća postaja bio je Dublinski dvorac u kojem se održava inauguracija irskog predsje-dnika; zanimljivo je da su posljednja dva predsjednika žene. Na mjestu današnjih vrtova dvorca bio je stari bazen zvan Dubh Linn (mračni bazen), a po tome je Dublin dobio ime.

Nezaobilazan dio grada je Trinity Col-lege, sveučilište osnovano 1591. godine kao protestantsko, u kojem se čuva po-znata Book of Kells, svjetski prepoznatlji-va i bogato ukrašena knjiga s religioznim tekstovima. Sve do 1970. godine katolici se nisu mogli na sveučilište upisivati bez dopuštenja Katoličke crkve koja to nije do-puštala iz protesta zbog prijašnje zabrane studiranja katolicima. U blizini sveučilišta na početku ulice Grafton je spomenik imaginarnoj ribarici iz pjesme Molly Malo-ne, koja je postala toliko poznata da su joj odlučili podići spomenik. Ulica Grafton je glavna trgovačka ulica Dublina pretvorena u pješačku zonu i poznata po svojim uli-čnim zabavljačima.

Obilazeći sve te znamenitosti poče-li smo osjećati duh parade te kupovati kape, šešire, šalove i druge rekvizite u irskim nacionalnim bojama (zelenoj, bi-jeloj i narančastoj) i simbolima (djeteli-na i harfa). Studentice, koje smo susreli u sveučilištu kako kreću prema paradi, nosile su kantice s bojom i slikale su djetelinu po obrazima što se i nama svi-djelo pa smo im se i u tome priključili. Tako već dobro maskirani u Irce krenuli smo prema glavnoj ulici O’Connell gdje je trebala proći povorka. To je dugačka i široka ulica koja prelazi preko rijeke Lif-fey. U njoj se nalazi GPO zgrada gdje je bio glavni stožer irskih snaga za vrijeme ustanka 1916. godine protiv engleske vladavine. Dva spomenika iz različitog vremena simboliziraju spoj starog i no-

vog Dublina. Tako spomenik irskom ka-toličkom vođi Danielu O’Connellu, koji je 1829. godine postigao da se u bri-tanskom parlamentu prihvati Zakon o emancipaciji katolika, simbolizira borbu za oslobođenje, a 120 m visoki toranj Du-blin Spire odražava moderno lice Dubli-na. Iz glavne ulice se ulazi u Temple Bar, kulturnu četvrt, raj za umjetnike i pisce s mnogo restorana i pivnica.

Sama parada slična je našem Riječkom karnevalu, samo što na početku prolaze irski vojnici, gajdaši, barjaktari i ostali koji nose irske zastave. Poslije toga povorku sačinjavaju razne maskirane skupine, sve vrlo živopisne i vesele. Publika, koja sve to prati s jedne i druge strane ulice, ugla-vnom je odjevena u irske boje i simbole. Nakon dva sata, koliko je trajala parada svetog Patrika, skupili smo se i krenuli

Na mjestu današnjih vrtova dvorca bio je stari bazen zvan Dubh Linn (mračni bazen), a po tome je Dublin dobio ime.

Godine 1989. šume su pokrivale 1% irske površine. Danas tvrtka Coillte gospodari s 442.000 ha što je 7% površine Irske. Glavne vrste drveća su sitkanska smreka (67%) i američki borovac (16%), a bjelogorica čini samo 4% svih vrsta. Ophodnja većine vrsta je 40 godina. Godišnje posijeku oko 2,8 milijuna m3.

U 2004. godini drvni i nedrvni prihodi činili su po 50% ukupnih prihoda. Nedrvni prihodi ostvaruju se od prodaje rasadničkog materijala, prodaje božićnih drvaca koja se 80% izvoze u Englesku, Njemačku i Dansku, prihoda od turizma i rekreacije, prihoda od vlastite tvornice iverice, izgradnje drvenih kuća, uređenja okoliša uz ceste, izgradnje mostova i prometnica te prodaje zemljišta za izgradnju različite infrastrukture.

Katedrala sv. Patrika Prirodna znamenitost – 8 km dugi grebeni Moher


zajedno s rijekom ljudi koja je ove go-dine bila rekordna, tako je kroz Dublin prošlo oko 700.000 ljudi. Prošli smo kroz park St. Stephen’s Green gdje su ljudi uživali sjedeći na travi, neki čak u majicama kratkih rukava što je za nas ipak bilo prehrabro. Ali, to smo viđali i sljedećih dana jer su Irci naviknuti na oceansku klimu koja je nama izgledala kao naše travanjsko vrijeme. Iza parka, u ulici Earlsfort Terrace, skupljali su se ljudi uživajući u irskom plesu – ceilidhs. Navečer, u pivnicama, uživali smo slu-šajući izvorne irske pjesme koje su svi-rali i pjevali gosti u pivnici.

CoillteOprostili smo se od Dublina i novim

autobusom krenuli prema Newtown Mountkennedy u pokrajini Wicklow, gdje nas je čekao naš domaćin iz irske šumarske tvrtke Coillte gospodin John Gilliland. On je boravio u Hrvatskoj kao voditelj konzultantske tvrtke Coillte Consult koja je izradila studiju restruk-turiranja Hrvatskih šuma d.o.o. Ovaj put neće nam pričati o hrvatskom šumar-stvu već o sebi i njihovom poslovanju. Nakon odslušane prezentacije, koju je vrlo dobro prevela naša voditeljica Maja iako nije šumar, shvatili smo da okruženje i odnosi koji vladaju u Irskoj imaju vrlo malo sličnoga s Hrvatskom. To je ipak pravo tržišno gospodarstvo u kojem nema nelikvidnosti, a sama tvrtka posluje ne samo u Irskoj već i diljem svijeta od Sjeverne Amerike do Afrike. Kako su šume na otoku davno posječene radi proširivanja pašnjaka, u vrijeme kad je tvrtka nastala 1989. go-dine dobili su u vlasništvo šume koje su predstavljale 1% irske površine. Da-nas gospodare na 442.000 ha što je 7% površine Irske. Glavne vrste drveća su sitkanska smreka (67%) i američki bo-rovac (16%), a bjelogoricu čini samo 4% svih vrsta. Ophodnja većine vrsta je 40 godina. Godišnje posijeku oko 2,8 mili-juna m3. U 2004. godini drvni i nedrvni prihodi činili su po 50% ukupnih pri-hoda. Nedrvni prihodi ostvaruju se od prodaje rasadničkog materijala, proda-je božićnih drvaca koja se 80% izvoze u Englesku, Njemačku i Dansku, prihoda od turizma i rekreacije, prihoda od vla-stite tvornice iverice, izgradnje drvenih kuća, uređenja okoliša uz ceste, indu-

Inače, Wicklow je najšumovitija pokraji-na Irske, ali da ne zaboravimo da smo u Irskoj, ipak prevladavaju ograđeni pašnjaci s kravama i ovcama. Cijelim putem prati nas biljka s puno lijepih žu-tih cvjetova uljepšavajući okoliš. To je Ulex europaeus L., u narodnom nazivu štipavac, žukina ili žutilovka. Odredni-ca je mjesto Glendalough sa samosta-nom kojeg je utemeljio sveti Kevin u 6. stoljeću, te grad Kilkenny. Hladnije i vjetrovito vrijeme Ircima i Irkinjama ne smeta, i dalje su u kratkim rukavima. Kilkenny je nekad imao svoju »vješti-

danas došli do 800 od čega je 400 pro-izvodnih, a 400 neproizvodnih radnika. Upravnu zgradu griju vlastitom energa-nom na pelete, što bismo i mi mogli primijeniti u Hrvatskoj.

Glendalough i Kilkenny

Ravničarske predjele zamjenjuju brd-ski s kulturom crnogorice o kojoj smo slušali. Podsjećaju na naš Kordun i Liku.

cu« Alice Kyteler koja je pokopala četiri muža i uspjela se spasiti od spaljivanja. Danas ima stari dvorac i katedralu sve-tog Canice, zaštitnika grada. Ima i pivo Kilkenny, koje se većinom proizvodi u Dublinu u Guinness pivovari, ali je za-držalo stari naziv.

Limerick i MoherSljedeće jutro donijelo je ružno,

oblačno vrijeme. Krajolik tipično irski,

Glavna trgovačka ulica u Dublinu O’Connel

Ispred irske šumarske tvrtke Coillte

Grebeni Moher svrstavaju se u svjetska prirodna čuda. Slični su našim kornatskim otocima, uzdižu se do 200 m nad morem i protežu 8 km uz njega. To je područje stalnog i snažnog vjetra.

strijske zone i zgrade, obučavanja za rad u šumi, izgradnje mostova i prome-tnica te prodaje zemljišta za izgradnju različite infrastrukture. Prodano zemlji-šte, za koje se ostvare značajni prihodi, nadoknađuje se kupnjom novoga. Sve u svemu, zemlja u kojoj nema starih šuma i šumarske tradicije ne mora ni brinuti o zaštiti i očuvanju onoga čega ni nema, a u prvom planu je samo profitabilno poslovanje sa što većom dobiti. Da bi se do toga došlo i oni su proveli vlastito restrukturiranje tako da su od početnih 4.000 zaposlenih ljudi


zelen, s kravama i ovcama na svakom koraku. Pred nama je Rock of Cashel s ostacima katedrale iz 13. stoljeća koja je napuštena u 18. stoljeću. Nakon kra-ćeg odmora i trošenja eura u suvenirni-ci krenuli smo dalje prema gradu Lime-ricku. To je grad sličan Karlovcu, ali na prvi pogled razvijeniji s velikom indu-strijskom zonom. Cilj našeg posjeta bio je dvorac kralja Johna iz 13. stoljeća, sagrađen uz najveću irsku rijeku Shan-non. U njemu se održala završna bitka nakon poraza katolika od protestanata u 17. stoljeću kod rijeke Boyne. Spo-razumom koji je nakon toga potpisan 1691. godine privremeno su prekinuti sukobi pripadnika tih dviju vjera.

Grebeni Moher koji se svrstavaju u svjetska prirodna čuda, posljednja su točka našega puta. Grebeni (klifovi), slični našima na Kornatskim otocima, uzdižu se do 200 m iznad Atlantika i protežu 8 km uz njega. To je podru-čje stalnog i snažnog vjetra. U blizini grebena nalazi se dvorac patuljka Le-prechorne – legenda kaže da ima ćup zlata koji mu se smije uzeti ako ga se sretne.

Puni dojmova i s manje eura, jer se opet trošilo u bogato opskrbljenoj suvenirnici, krenuli smo prema hotelu Oak Wood of Arms u blizini zračne luke Shannon. Ostali smo zadivljeni njego-vim baroknim stilom, s puno hrastovi-ne.

PovratakZračna luka Shannon, pa opet Brux-

elles i čekanje leta za Veneciju – Treviso. Nismo mogli napustiti zračnu luku već smo kratili vrijeme belgijskim jelom i pićem. Konačno polazak, Treviso, naš autobus i Karlovac, 21. ožujka. Sutra valja nastaviti s poslom!

Ovako je bilo na Dan sv. Patrika

mala enciklopedija šumarstva

Značajka rasta drveta u umje-renoj klimatskoj zoni je god ili godišnji debljinski prirast stabla. Nastaje djelovanjem

kambija tijekom jednog vegetacijskog razdoblja, kao sloj drva koji se formira po čitavom stablu. God je najuočljivija posljedica nehomogenosti građe drva na poprečnom presjeku, na kojemu je više ili manje koncentričan. Zbog iz-mjena suhih i kišnih razdoblja, u sup-tropskim i tropskim krajevima nastaju dvije ili više zona prirasta tijekom jedne godine. U tropskim krajevima ograni-čen broj vrsta drveta uopće ne stvara istaknuti godišnji prsten prirasta, bu-dući da je potonji u jednoličnoj klimi kontinuiran. Godove razlikujemo po načinu rasporeda pora, stupnju uoč-ljivosti (markantnosti), toku granične linije, načinu nizanja i boji. Jedan od znakova za raspoznavanje pojedinih vrsta listača je raspored pora. Naime, u proljetnoj zoni goda oblikuju se široke pore, a u ljetnoj zoni pore su znatno manje. Vrste s prstenasto-poroznim go-dovima imaju pore raspoređene u pr-stenastom nizu, a raspoznaju se golim okom. Riječ je o bagremovini, brestovi-ni, listopadnim hrastovima, jasenovini, kestenovini, dudovini, kopriviću, gledi-čiji, kiselom drvu i dr. Rastresito-poro-zni godovi znakoviti su po porama pod-jednako raspoređenim u proljetnom i ljetnom drvetu bukovine, zimzelenih hrastova, platanovine, grabovine, crne grabovine, javorovine, johovine, bre-zovine, lipovine, vrbovine, topolovine, drenovine, šimširovine, glogovine, ora-hovine i dr.

Markantnost izraženija kod četinjača

Stupanj izrazitosti granične linije između zone kasnog (ljetnog) drveta jednoga goda i zone ranog (proljet-nog) drveta susjednoga goda jest markantnost goda. Veće razlike u boji

God

Kao značajka rasta drveta u umjerenoj klimatskoj zoni, god nastaje djelovanjem kambija tijekom jednog vegetacijskog razdoblja. On je najuočljivija posljedica nehomogenosti građe drva na poprečnom presjeku, na kojemu je više ili manje koncentričan

i sjaju kasnog i ranog drveta daju veći stupanj markantnosti. Pojam mar-kantnosti obuhvaća i razlike u boji između kasnog i ranog drveta istoga goda, primjerice kod borovine. Uočlji-vost godova izrazitija je kod četinjača nego kod listača, a znatno ovisi i od stupnja uglačanosti promatrane po-vršine drveta. Među četinjačama se markantnim godovima odlikuje ari-ševina, borovina, jelovina, juniperusi, smrekovina (Picea abies) i dr., a manje je markantno drvo tise i borovca. Od listača se markantnim godovima ističe bukovina, brestovina, bagremovina, hrastovina, jasenovina i dr., a manje su uočljivi godovi grabovine, javorovine, lipovine i dr. Kod pojave kompresij-skog (crljen) drva markantnost je sla-bo izražena, bilo u cijelim godovima ili u njihovim dijelovima. Pravilniji godovi karakteristični su po tome što se tijeko-vi njihove granične linije oblikom više približavaju koncentričnim krugovima. Kod užljebljenog su drveta, kao što je grabovina, najveća odstupanja. Ako pravilno i jednoliko odstupaju od linije kruga, primjerice kod smreke-lještarke i jele–lještarke, godovi su valoviti.

God kao pokazatelj kvalitete drveta

Udaljenost graničnih linija dviju su-sjednih zona ljetnog (kasnog) drveta, mjerama u pravcu promjera, nazivamo širina goda. Izražava se u apsolutnim mjerama (mm, cm), ili u relativnom odnosu, odnosno brojem godova na jedinicu dužine promjera (1 cm). Širina goda kreće se u širokim intervalima, od nekoliko desetina jednog milime-tra (zastarčena stabalca, krivulj, munji-ka i neke vrste juniperusa), do nekoli-

Bagremovi godovi na poprečnom presjeku

Piše: Ivica Tomić Foto:Šumarska enciklopedija,Monografija»Šume u Hrvatskoj«


ko milimetara, čak i centimetara. Širina goda ovisna je o nasljednim značajka-ma pojedinih vrsta drveta te uvjetima koji utječu na život i opstanak stabala (opseg i intenzitet asimilacije, trajanje vegetacijskoga razdoblja, bonitet stani-šta i statičko-mehanički činitelji). Treba naglasiti kako je širina goda pokazatelj (indikator) određenih fizikalno-mehani-čkih svojstava, odnosno kvalitete drve-ta. Značajan je pri tome odnos između širine zone ranog i kasnog drva. Ako je na jedinici površine veći postotni udio kasnog, dakle gušćega drveta, veća je njegova težina i tvrdoća. Drvo je finijei homogenije što su, u anatomskome smislu, manje razlike između ranog i kasnog drveta. Izraženije razlike zna-če da je drvo grublje i heterogenije. Promatramo li širinu godova u prav-cu jednoga promjera na poprečnome presjeku, uočavamo pravilno ili nepra-vilno nizanje. Kod grana nedostaje te pravilnosti. Na pravilnost nizanja utječe način i trajanje osvjetljenja, razvoj kro-šnje i položaj stabla prema susjednim stablima u sastojini.

Širina godova u dendrokronologiji i arheolgiji

Pratimo li tijek godova u krugu, i oni godovi koji nemaju jednaku širinu su nepravilni, a i njihova je nejednakost uvjetovana osvjetljenjem, asimetrično-šću krošnje i mehaničkim uzrocima. Širina godova nije jednaka uzduž cije-loga debla. Najširi su u njegovom gor-njem dijelu, i to odmah ispod prvih grana, a odatle prema dolje širina im postupno opada, te se pri dnu debla iznova proširuju, dajući donjem dijelu debla specifičan oblik. Mjerenje širinegodova na stablu u praksi se obično obavlja u visini od 1,3 m iznad zemlje. Postoji odnos (korelacija) između širine goda i godišnje količine oborina, a na temelju toga nastala je dendrokrono-logija, koja po širini godova prosuđuje kakva je klima bila u prošlosti. Naime,

na poprečnim presjecima stabala, uze-tih iz različitih šumskih predjela, uspo-ređuju se godovi istih godina. Utvrdi li se na većem broju poprečnih presjeka da u određenim godinama godovi ima-ju istu ili podjednaku širinu, onda taj podatak ukazuje na određenu pojavu, znakovitu baš za tu godinu. Važno je napomenuti da se navedeni postupak može primijeniti čak za arheološka istraživanja.

Mjerenje širine goda (širina ranog i kasnoga drva goda) obavlja se na više načina. Uobičajenom brzom ali i gru-bom metodom odbrojavanja na pop-rečnom presjeku u smjeru polumjera odbrojimo po 5, odnosno 10 godova. Zatim se označi svaki peti odnosno deseti god, izmjeri dužina mjerenja, to jest ukupna širina skupina po 5, odno-sno 10 godova, te podijeli s brojem mjerenih godova. Preciznijim načinom širina goda se mjeri pomoću jednostav-noga mikroskopa ili s automatskom

registracijom pojedinačnih vrijednosti. Mjerenje se može obaviti i fotometrički ili mjerenjem promjena propusnosti svjetla, mjerenjem razlika u veličini sta-nica i gustoći drva, mjerenjem razlika u apsorpciji rendgenskih i beta zraka.

Nepravilnosti u građi Stablo na godinu u normalnim

uvjetima stvara jedan god. Abnormal-na građa goda posljedica je različitih poremećaja u djelovanju kambija. Tako prekinut god nastaje uglavnom potkraj života u suhovrhom stablu s asimetričnom i djelomice uginulom krošnjom. Naime, zbog pomanjkanja hraniva kambij ne proizvodi drvo po čitavom opsegu u jednoj ili više uza-stopnih vegetacijskih razdoblja. Stoga se na takvim mjestima godovi spajaju. Poslije nekoga vremena prikriveni (la-tentni) dijelovi kambija postaju aktivni te stvaraju na tom mjestu neprekinu-ti god. Zbog preranog stvaranja zone kasnoga drva unutar normalno građe-noga goda nastaje lažni god. Tako se može dogoditi da se u jednoj godini

Godovi smreke stare 404 godine

Isječak iz četverogodišnje stabljike običnog bora, s tri osnovna presjeka (1–4, godovi drva, g–granica goda)


stvori više godova, koji mogu nastati na različite načine, a prepoznajemo ih po slabo definiranim vanjskim granica-ma. Radi se o zoni koja je obično uža i manje uočljiva nego normalni zavr-šetak goda. Potrebno je napomenuti kako je zona kasnoga drva lažnoga goda s obje strane opkoljena rjeđim staničjem ranoga drva te ne stvara pre-ma van oštro omeđenu granicu goda. Te nepravilnosti u građi goda zovu se dvostruki ili višestruki godovi, a oni se protežu neprekinuto po čitavom opsegu stabla. Uzrok nastajanja lažnih godova su poremećaji u fiziološkim procesima, izazvanim mrazom, golo-brstom, poplavom, sušom ili abnor-malnim produljenjem vegetacijskog razdoblja do u kasnu jesen. »Mrazni godovi« su nerijetko posljedica smrza-vice poslije blagih zima, a histološki se razlikuju od normalnih godova. Treba istaknuti kako ekstremne ljetne suše na Mediteranu uzrokuju lažne godo-ve gotovo svake godine, a najbolje ih uočavamo kod mediteranskih četi-njača – čempresa, borovica i cedrova. Stoga, brojanje godova ne pokazuje uvijek točnu dob stabla zbog pojave više godova, nekontinuiranih godova ili zbog njihova možebitnoga izostan-ka. Primjerice, brojanje godova u vrste Pinus palustris nije pouzdano, budući da ta vrsta drveća ne stvara godove u svojoj ranoj mladosti. Intenzivniji visin-ski prirast toga bora počinje tek nakon četvrte godine ili kasnije, a do tada go-dovi nisu vidljivi. Mlada stabla počinju oblikovati godove tek poslije početka visinskog prirasta. Uvjet za pouzdano utvrđivanje starosti stabla jest zdravost drva, jer se na šupljem i trulom panju godovi ne mogu brojati. Starost obično određujemo brojanjem radijalnoga de-bljinskog prirasta, odnosno godova na poprečnom presjeku, pri samoj osnovi stabla.

Među četinjačama se markantnim godovima ističu ariševina, borovina, jelovina, juniperusi, smrekovina (Picea abies) i dr., a kod listača bukovina, brestovina, bagremovina, hrastovina, jasenovina i dr.

Abnormalna građa goda posljedica je različitih poremećaja u djelovanju kambija. Tako ekstremne ljetne suše na Mediteranu uzrokuju lažne godove gotovo svake godine (čempresi, borovice, cedrovi).

ljekovito bilje

Raste po cijeloj srednjoj Europi. Nalazimo ga na vlažnim mjestima, u blizini jaraka s vodom, na vlažnim li-vadama, u blizini seoskih dvorišta. Ima ga i u područjima šuma vrbe, topole, pretplaninskih vlažnih livada, pašnjaka, polja... Uzgaja se i za stočnu hranu.

Biljka je trajnica, neuglednog izgle-da, šupljikave stabljike visoke do 80 cm. Listovi su na stabljici poredani na-izmjenično, grubo su dlakavi po cijeloj površini. Ljubičasti ili žućkasti cvjetovi razvijaju se na produženim dršcima na

Gavez -lijek za rane

Gavez (Symphtum officinaleL.) u narodu je poznat pod imenom »korijen za slomljenu nogu«, jer je dokazano da svojim ljekovitim djelovanjem ubrzava zacjeljivanje rana, te pospješuje stvaranje novih koštanih stanica i liječi povrijeđena tkiva. Ostali su mu nazivi: crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez, gabež, opašica, svatovci, volovski jezik i sl. Postoji oko dvadesetak vrsta gaveza

vrhu stabljike te oblikuju viseći cvat. Jako razvijeni mesnati korijen (u obliku mrkve) raste na dubini do 60 cm i to horizontalno ili postrani. Izvana je crne, a iznutra bijele boje.

Gavez cvjeta od svibnja do kolovoza. U svom sastavu ima mnogo sluzi, ne-što gume i smole, tanina (do 5 posto), eterično ulje, šećera, alantoina 0,6–0,8 posto, auksina (potiče rast stanica, obnovu tkiva, jača imunološki sustav), vitamine C, B12, karotin, kalij, natrij, kobalt.

Za lijek se sakupljaju listovi s cvije-tom i korijen. Korijen se sakuplja u rano proljeće i kasnu jesen, prije cvatnje. Iskopa se, opere i dobro obriše, nareže na kockice i suši na toplom mjestu. Ko-rijen se vadi u rano proljeće ili u jesen. Svježi korijen koristi se za pripremu tinkture ili ljekovite masti.

Osim zacjeljivanja rana, tinktura je učinkovita kod gnojnih čireva i rana koje teško zacjeljuju. U liječenju gihta i kostobolje nema boljeg lijeka od ga-veza. Djeluje dobro i u liječenju neu-

ralgičnih bolova, osobito nesnosnih bolova na licu. Isti učinak postiže se i uporabom svježeg korijena.

Zbog snažnog djelovanja na cen-tralni živčani sustav treba ga rabiti u malim količinama. Pri jačem gihtu i upalama treba ga koristiti pažljivo i u malim dozama, nježno ga utrljavajući u kožu.

Dugogodišnja iskustva pokazala su da je primjena gaveza vrlo učinkovita u liječenju artritisa i poremećaja u opto-ku krvi. Koristi se i u liječenju plućne turberkuloze, kašlja i bronhitisa (mje-šavina korijena i meda). Za uklanjanje akni rabi se list i cvijet, a tinktura kod bolesti želuca i dvanaestnika.

Koristan je i u liječenju kožnih bole-sti, a ljekovito djeluje i na regeneraciju kožnog epitela (stare naborane kože), naročito oko očiju. U tu svrhu upotre-bljava se mast i tinktura od gaveza.

Dijelovi biljke

Gavez

Piše: Vesna Pleše Foto:Arhiva


Svježi listovi i cvjetovi dobra su hra-na, pa se preporučuje njihovo uzima-nje u proljeće za jačanje imuniteta organizma. Mladi listovi koriste se za pripremu salata, juha i variva ili se uma-ču u tijesto za palačinke i prže. Ljeti se koriste stabljike koje se gule i zajedno s listovima prže ili kuhaju.

Svježe ribani korijen koristi se za pri-premu obloga u liječenju rana ili prije-loma kostiju. Korijen se može kuhati i stavljati na oboljela mjesta (artritis, re-uma i sl.). Kod plućnih bolesti miješa se svježe naribani korijen gaveza i meda u omjeru 1:2, jedan dio korijena, dva dijela meda.

Prašak se dobiva mljevenjem korije-na, a koristi se za liječenje raznih rana ili unutarnjih krvarenja.

Čaj za liječenje bronhitisa: koristi se korijen bijelog sljeza, korijen gaveza, cvi-jet divizme, list trpuca, list kadulje, sve u količini od pet grama. Od navedenih sa-stojaka napravi se mješavina, stavi u po-sudu u koju se ulije pola litre bijelog kvali-tetnog vina i ¼ dcl vode. Sve se to zagrije, vrije desetak minuta, poklopi se i ostavi se hladiti 15 minuta. Čaj se procijedi i doda mu se tri žlice kestenovog meda. Pije se tri puta na dan po jedna kavena žlica čaja.

Čaj od lišća i cvijeta: pospješuje zno-jenje i mokrenje. Jedna velika žlica lišća i cvijeta prelije se s pola litre kipuće vode, poklopi se i pusti da odstoji 15 minuta. Procijedi se i pije dvaput dnevno, ujutro natašte i navečer prije spavanja, po jedna čašica. Čaj uklanja i grčeve u trbuhu.

Tinktura: 200 g gaveza i jedna litra 70-postotnog alkohola. Korijen se moči u alko-holu mjesec dana pa se procijedi. Uzima se do 20 kapi za unutarnju upotrebu, ali i za vanjsku kod ispiranja rana.

Mast: 100 g naribanog korijena gaveza i 100 g svinjske masti. Svinjska mast se rastopi i u nju se stavi naribani korijen gaveza. Prži se nekoliko minuta dok nastane kaša, koja se ohlađena procijedi kroz lanenu krpu ili cjedi-lo. Mast se pohranjuje u staklenke. Koristimo je za obloge, mazanje raznih oboljelih mjesta na koži (rana, posjekotina, hemeroida, čireva, opeklina i sl.).

Kuhanjem korijena u mlijeku ili u pivu, dok se ne zgusne u kašu, dobiva se sredstvo kojim se oblažu mjesta prijeloma ruku ili nogu. Preko toga se stavljaju udlage (daščice) i to se čvrsto poveže. Postupak se ponavlja poslije osam dana. U slučaju da je koža pobijelila, na ta mjesta stavlja se zgnje-čeno lišće trpuca, ili se oboljelo mjesto posi-pa prahom od zdrobljenog lišća kupine.

Kao i kod ljudi, mast i tinktura koriste se na isti način i za liječenje ozljeda kod životinja.

Pripravci od gaveza ne smiju se pripravljati ni držati u željeznom i limenom posuđu.

Među biljem hrvatskih plani-na iznimno značajno mjesto u pogledu evolucije i proce-sa specijacije u geološki no-

vije vrijeme zauzimaju predstavnici po-rodice zvončika (Campanulaceae). Raz-mjerno velik broj vrsta naselio je naše obalno istočno jadransko područje s otocima te obronke i planine dinar-skog zaleđa. Zahvaljujući dugotrajnoj povezanosti Apeninskog i Balkanskog poluotoka u nedavnoj prošlosti, da-nas niz vrsta na prostoru Hrvatske ima svoje najbliže srodnike na talijanskom kopnu. Raznolikost je uslijedila odvaja-njem tih dijelova kopna te zasebnom specijacijom koja je rezultirala nastan-kom nekoliko endema i stenoendema među zvončikama na tlu Hrvatske.

Zvončike su busenaste biljke traj-nice pretežno otvorenih staništa. To su stjenoviti prostori unutar šumskog pokrivača ili prostori stijena i litica iznad granice šuma. Dio svojti raste u zaklonjenim stijenama unutar riječnih

zanimljiva priroda

Endemične hrvatske zvončikeZvončike su busenaste biljke trajnice estetski iznimno značajne za okoliš. Rastu unutar stjenovitih šumskih prostora, u zaklonjenim stijenama iznad riječnih tokova. Od mnogobrojnih vrsta u ovome članku izdvajamo pet

sutjeski pa se čini kako su im upravo ti biotopi ne samo očuvali potrajnost već učinili njihove populacije bolje prilagodljivim, vitalnijim i zaštićenijim. Na takvim staništima dio populacije je našem oku teško dostupan.

Zvončike su biljke velikih estetskih značajki. Na mjestima gdje se pojavlju-ju s velikim populacijama često postaju prevladavajuće u okolišu i tu iskazuju svu svoju ljepotu. Kad bi na našim pla-ninama i na otocima rasle samo te svoj-te, već bi i to bio dostatan razlog da ih posjetimo i uživamo u njihovu blistavi-lu boja i jedinstvenom obraštaju.

Iz tog modrila naših endemičnih zvončika, idući od sjevera, izdvajamo tek pet svojti. Prva među njima je istar-ska zvončika (Campanula istriaca) koja naseljava istočne dijelove Istre i naše kvarnerske otoke Krk, Cres i Pag. Osim kod rimskog mosta u Belom na otoku Cresu, u pukotinama stijena najviših dijelova otoka Paga istarska zvončika čini skoro jedinu biljku stijenjaču. Kad cvate, nema ništa ljepšeg od njezinih modrih cvjetova i sivozelenog lišća u busenima paških stijena pod Sv. Vi-dom. Međutim, najljepše i najbogatije populacije istarske zvončike nalazimo na otoku Krku, u njegovu sjeveroisto-čnom dijelu, na stijenama Malog Hla-ma, a dijelom i uz korito gornjeg dijela toka Vela Rike.

Najbogatije populacije endemične valdštajnove zvončike (Campanula waldsteiniana) nalazimo na dijelu Gole Plješivice, a osobito u srednjem i ju-žnom Velebitu. U tim dijelovima Vele-bita, na stijenama koje graniče sa šum-skim pokrovom, odnosno s planinskim rudinama, valdštajnova zvončika raste u velikim busenima i u velikim popu-lacijama pa ti dijelovi stijena obiluju modrom bojom jer je u vrijeme cvatnje

Portenšlagova zvončika


Endemične hrvatske zvončikecvjetova u busenju mnogo više nego zelenih listova. Mjestimice se busenovi stapaju i čine gusti modri sag ili ste-penice.

Na Velebitu raste i endemična pro-zorska zvončika (Campanula fene-strellata). Nalazimo je na više mjesta u srednjem Velebitu. No, najbogatije i najveće populacije obitavaju u kanjo-nu Zrmanje, napose u kanjonu njezine pritoke Krupe. Biljka naseljava smirena točila i okomite stijene u donjim dije-lovima kanjona gdje postiže i najve-ću vitalnost. Tijekom mjeseca svibnja mnogi kukovi, smirena točila pa i stije-ne u dnu kanjona prepuni su modrih cvjetova prozorske zvončike.

Endemična portenšlagova zvonči-ka (Campanula portenschlagiana) raste južnije, u srednjoj Dalmaciji i na nekim otocima. Slična je prethodnoj. Osobito naseljava okomite stijene sutjeske rije-ke Cetine u donjem dijelu toka, osobito oko izvorišta Studenci i podno mjesta Podgrađa. Nalazimo je i na Biokovu u donjim dijelovima planine, ali još više na obroncima Rilića i Drveničkih stina. Napušteno naselje Drvenik selo, iznad današnjeg Drvenika na obali, doslov-ce se plavi od njezinih tisuća i tisuća cvjetova od kojih se lišće i ne opaža. Pojedini busenovi toliko su veliki i ra-zgranati da njihovi ogranci vise metar preko zidova kuća ili po stubištima i verandama tako da se kamenje niti ne zamjećuje. Zbog te ljepote ne tre-ba žaliti truda da se oko 5 km dugom cestom popnete iz Drvenika u to napu-šteno naselje odakle počinje uspon na Drveničke stine. Cijelo sablasno nase-lje nalikovalo je kićenom vrtu, pravom perivoju obloženom tisućama modrih cvjetova, a sa vrhova zidišta poput modrih slapova visjeli su dugi ogranci nevidljivo usađenih busenova. Činilo

se kako je zvončika na osobit način podarila život tamo gdje je onaj drugi život već odavno zamro.

Iznenađujuće lijepe sastojine por-tenšlagove zvončike zapažamo idući kroz raštrkano naselje Poljica Kozička cestom prema Runoviću. Zidovi neko-licine starih kuća, građeni od kamena ili cigle, skoro u cijelosti pokriveni su zelenim busenjem zvončike. U vrijeme cvatnje modra boja cvjetova vidljiva je izdaleka.

Nekoliko velikih busenova zvončike raste kod ulaza u tunel s kopnene stra-ne kod Pitava na otoku Hvaru. Ovdje zvončika cvate znatno prije nego na Biokovu ili na Riliću. Na Hvaru poznata je i na Utloj stini, koja se nalazi pribli-žno na sredini između najvišeg vrha Sv. Nikole i Huma. Populacija joj ovdje nije velika i zbog šumskog obraštaja čini se da se postepeno smanjuje.

Naša najjužnija endemična zvonči-ka raste u Konavlima i više nigdje na svijetu. To je pošarskijeva zvončika (Campanula poscharskyana). Velike populacije nalaze se u južnim dijelovi-ma Konavala od Čilipa do Grude, vje-rojatno najveće se nalaze oko naselja Komaji. Tu biljka u proljeće prekriva mnoge gromače i stare kamene zido-ve kuća te zidovima ograđene okrajke putova.

Naša najjužnija endemična zvončika raste u Konavlima i više nigdje na svijetu. To je pošarskijeva zvončika (Campanula poscharskyana). Velike populacije nalaze se u južnim dijelovima Konavala od Čilipa do Grude, vjerojatno najveće se nalaze oko naselja Komaji.

Piše: dr. sc. Radovan Kranjčev Foto:R. Kranjčev

Prozorska zvončika iz kanjona Krupe

Istarska zvončika s otoka Krka

Pošarskijeva zvončika iz okolice Komaja u Konavlima

Dio kućnog zida obrašten portenšlagovom zvončikom


uz rub šume

Do nje me dovela moja znati-želja i upornost cijeloga mo-jeg društva. Iznenadili smo se kako je bilo teško pronaći put

kroz zapadna, prigradska naselja Za-greba do nje. Bilo je puno odbačenih stvari, raznog otpada, limenih kanti, uz put do šume, koja skriva špilju na pragu grada.

Veternica se nalazi u Gornjem Ste-njevcu na 306 metara nadmorske visi-ne. Duga je 6654 m, a desetak posto ukupne dužine špilje uređeno je za turistički posjet. Morate imati sreću da je vrijedni volonter tu, da vam otvori vrata špilje, osvijetli put po njoj, a bilo bi dobro kada bi imali i vlastiti izvor svjetla.

PRIRODNE ZANIMLJIVOSTI

Medvednica je dar prirode nadomak milijunskom gradu. Ona je zelena oaza koja krije mnoge tajne, a jedna od njih je Veternica, špilja na njenom jugozapadnom dijelu. Nalazi se na 306 m nadmorske visine, duga je oko 6,5 km od čega je 10 posto uređeno za turističke posjete. Veternica je svojevrsni geološki fenomen i zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode

dnjeg kamenog doba. Sklanjajući se od hladnoće, tražeći sigurnost i zaklon, čo-vjek se tijekom ledenog doba zavlačio u špilje. Početni dio špilje kontinuirano je naseljen od paleolitika do željeznog doba. Tu su pronađeni ostaci nean-dertalskog pračovjeka, ostaci životinja. Neandertalski praljudi štovali su kult spiljskog medvjeda, bili su vrsni lovci. Nađeni su tragovi drvenog ugljena, što govori da je tu bila ložena vatra. U Veternici je pronađeno niz predmeta, među kojima i ručni klin...

Danas u špilji obitava kolonija šiš-miša, gospodara mraka. Špilja im je siguran zaklon, ali ne i mjesto za lov. Šišmiši su zaštićena vrsta. Imamo ih obvezu čuvati.

Špilja Veternica je iznimno paleontološko i arheološko nalazište. Krije život starijeg i srednjeg kamenog doba. Sklanjajući se od hladnoće, tražeći sigurnost i zaklon, čovjek se tijekom ledenog doba zavlačio u špilje.

Špilja Veternica geomorfološki

je spomenik prirode

Na ulazu u špilju Osvijetljeni dio

Pomalo mistična unutrašnjost špilje

Piše: Veronika Petrić

Stjepanović, ing. građ.

Foto: V. P. Stjepanović

Špilja je nastala na dodiru trijaskih dolomita i neoglenskih naslaga. Sastoji se od hodnika, kanala, niša, dvorana. Kroz nju protječe desetak vodotoka, dok završnim dijelom špilje teče po-tok koji ponire na Ponikvama.

Špilja Veternica je iznimno paleontološko i arheološko na-lazište. Krije život starijeg i sre-


šumarstvo BiH

Grupa šumarskih stručnjaka iz BiH, u kojoj su bili predstav-nici Hercegbosanskih šuma te šumari Federacije BiH i

Republike Srpske, posjetila je u okvi-ru studijskog putovanja od 14. do 24. veljače SR Njemačku i pokrajinu Hes-sen-Forst gdje je imala mogućnost upoznati se s funkcioniranjem mar-ketinga u šumarstvu toga područja. Gosti iz BiH mogli su vidjeti kako se klasificira drvo, upoznati metode pro-daje, tržište itd. U razgovorima s do-maćinima posebno su obrađene teme: Proizvodnja visokokvalitetnog crnogo-ričnog drveta, upravljanje staništima, prezentacija visokokvalitetnog drveta (drvo na uvid), očekivane cijene Sub-misije; Analiza rezultata drveta danog na uvid, mobilni trening škola za male vlasnike šuma; Održivost ruralnog ra-zvoja (UNESCO) biosfere uz specijalno razmatranje korištenja lokalnog drve-ta i ostalih šumskih proizvoda; Posjet lovačkom zamku Kranichsten u Darm-stadtu i analiza lova iz tog vremena; Marketing sekundarnih šumskih proi-zvoda i eko-turizam, te posjet centru za sjemensku proizvodnju, rasadnik i park divljači; Proizvodnja visokokvalitetnog drveta (hrast), upravljanje staništima putem prezentacija visokokvalitetnog drveta; Proizvodnja visokokvalitetnih mješovitih sastojina listača, upravljanje staništima, te prezentacija visokokvali-tetnog drveta.

Poseban naglasak stavljen je na temu Submisijska prodaja visokokvalitetnih drvnih sortimenata od svih vrsta.

STUDIJSKO PUTOVANJE ŠUMARA BiH U NJEMAČKU

Grupa šumarskih stručnjaka iz BiH boravila je na studijskom putovanju u Njemačkoj gdje se imala priliku upoznati s funkcioniranjem marketinga u prodaji drveta

Pri gospodarenju šumom u najni-žem debljinskom razredu pa naviše obilježavaju se plus stabla koja se po-dređuju svim ostalim uvjetima kako bi se ostvario tehnički cilj i dobilo što više visokovrijednih trupaca u punoj dobi zrelosti. Tad se pristupa sječi, sortira-nju, klasiranju, razdvajanju te obrojča-vanju, a zatim se dovozi na Submisijsko skladište gdje se trupci slažu tako da kupac može svakog pojedinačno de-taljno pregledati.

Daljnji korak je izrada kataloga sa svim tehničkim podacima za svaki po-jedinačni sortiment. Katalozi se dosta-vljaju kupcima, ostavlja im se dovoljno vremena da mogu doći na Submisij-sko skladište, detaljno pregledati sve spomenute sortimente i nakon toga dostaviti svoje ponude pojedinačno za svaki sortiment u pisanoj formi i zape-čaćenoj kuverti.

Daljnji korak je izrada kataloga sa svim tehničkim podacima za svaki pojedinačni sortiment. Katalozi se dostavljaju kupcima, ostavlja im se dovoljno vremena da mogu detaljno pregledati sve sortimente te nakon toga dostaviti svoje ponude pojedinačno za svaki.

Kupac može pregledati svaki trupac!

Komisija otvara ponude u nazočno-sti kupaca, upoznaje ih s njima, sastaje se te donosi odluku i obavještava ku-pce tko je dobio koji sortiment i po kojoj cijeni. Tržišna cijena koja se po-stiže ovakvim načinom prodaje dostiže vrijednost i do 1.000 €/m3.

Primjer kako to rade Nijemci poučan je i trebao bi biti cilj i šumara u BiH.

Ovako izgledaju posloženi trupci za kupce

Šumari iz BiH u pokrajini Hessen-Forst

Piše: Petar Gelo, dipl. ing. šum.Foto:P. Gelo


hrvatska fauna

U mnogim europskim narodi-ma sova predstavlja simbol mudrosti, zato što su je stari Grci poštovali i posvetili Ateni,

božici mudrosti. To su bile vrste sova naočarka (Pulsatrix perspicillata) i bu-ljooka sovuljaga (Bubo bubo). Malo tko sove doživljava kao vrlo korisne ptice i to ne samo po našim šumama, već i po voćnjacima i vrtovima, kao i u grad-skim i prigradskim naseljima. Njihova korisnost očituje se kroz njihovu pre-hranu, koju pretežito čine sitni glodavci – miševi, voluharice, štakori i drugi sitni štetni sisavci. Pojedine vrste sova tije-kom zime i proljeća dnevno pojedu tih sitnih napasnika u količini svoje težine pa se godišnji ulov miševa po pojedi-noj sovi kreće i više od dvije tisuće. A upravo su poljski miševi i voluharice značajni štetnici u našim šumama i voćnjacima.

Diljem Hrvatske u svim našim pre-djelima, od šumovitih i brdskih propla-naka na jugu, do šumovite slavonske ravni na sjeveru po seoskim vrtovima i voćnjacima, do gradskih parkova i drvoreda, u predvečerja i u sumrak, svakog proljeća čuju se brojni kliktaji i huktaji čak deset vrsta sova, od uku-pno 205 vrsta koliko ih je danas zabi-lježeno u svijetu. Glasanje sova mnogi ljudi ne vole slušati i tumače ih lošim predznakom, međutim valja poznavati te zanimljive i lijepe korisne ptice, koje svojim raznolikim glasanjem u prolje-će to rade prilikom proljetnog parenja. Najpoznatije od tih su svakako sivi ćuk (Athene noctua), velika ušara, buljina ili kako je još zovu buljooka sovuljaga (Bubo bubo), mala ušara, utina (Asio otus), šumska sova (Strix aluco), ušati

simbol mudrosti

Prema izboru Njemačkog društva za zaštitu ptica NABU, za pticu 2005. godine proglašena je velika ušara (Bubo bubo)

ćuk (Otus scops), kukuvija (Tyto alba), sova močvarica (Asio flammeus), patu-ljasti šumski ćuk (Glaucidium passeri-num), planinska sova, uralska sova (Strix uralensis) i sovina jastrebačka (Surnia ulula).

Sove po sistematizaciji pripadaju u red ptica grabljivica, ali se od ostalih grabljivica razlikuju po mnogočemu. Zbog toga što love uglavnom u sumrak i noću spadaju u podred noćnjaša, u red latinskog naziva Strigidae. Tijelo im je stoga čvrsto, zbijeno i manje, perje gusto i obraslo po čitavu tijelu, a na vrlo pokretnoj glavi s prednje strane su krupne nepokretne oči vrlo dobrog vida sa sposobnošću znatnog proširenja zjenica, tako da dobro vide i u sumrak za razliku od ostalih ptica. Vjerovanje u narodu da i noću dobro vide nije to-čno, već se noću kreću zahvaljujući vrlo dobrom sluhu kojim nadomješćuju vid. Svojim nečujnim letenjem, jer im je perje izuzetno meko i savitljivo, lako hvataju plijen oštrim pandžama na

dugim prstima. Na krupnoj glavi imaju snažan i kukast kljun, slabo vidljiv i skri-ven perjem. Po unutrašnjoj građi tijela bitno se razlikuju od grabljivica. Plijen koji snažnim kljunom komadaju guta-ju neusitnjen, te izbacuju gvaljice koje sadrže hitinske ostatke kukaca, dlaku i perje kao i kosti sisavaca i ptica. Pre-hranu im čine pretežito miševi, volu-harice, lasice i drugi glodavci, te manji sisavci i vodozemci kao i ribice, kukci, leptiri pa i neke manje ptice. Većinom su prilagođene noćnom načinu života (grabljivice love samo danju). Stoga im je sluh vrlo istančan i osjetljiv. Oko očiju koje su s prednje strane glave i slušnih otvora su kružno raspoređena kratka pera koja poput vela uokviruju prednji dio glave, a nekima čak služe i kao naprava koja pojačava zvukove. Oči su krupne i posebne građe tako da dobro vide i u tami. Perje je izuzetno mekano i let im je nečujan. U opasnosti perje im se nadigne tako da se stekne dojam daleko većeg tijela. Mužjak i ženka se ne razlikuju ni veličinom niti bojom i ukrasima perja. Danju miruju u krošnjama drveća (dobro zamaski-ranim bojama perja), ili po dupljama i po tavanskim prostorima, a mjesto prebivanja im otkrivaju brojne gvaljice ili čepovi koji su ustvari neprobavljivi dijelovi, dlaka i perje, sisavaca i drugih žrtava koje ispljuju tijekom probave.

Sove ne grade vlastita gnijezda, pa koriste stara gnijezda drugih ptica ili pak duplje drveća, šupljine u stijeni ili na tavanskim prostorima. U gnijezda ženka polaže 2 do 7 jaja, a mladi se vale u intervalima, pa ponekad prvo mlado može biti starije i više dana od zadnjeg. Nakon dva mjeseca mladi opernate i sposobni su za prvi let.

Piše: Antun Zlatko

Lončarić Foto:

Arhiva

Sova,

Mala ušara


Velika ušara – sovuljaga buljina – buljooka sovuljaga (Bubo bubo L.)

Velika ušara najveća je europska i naša sova. Danas je već dosta rijetka, pa je nalazimo uglavnom po planin-skim šumama Gorskog kotara i Velebi-ta (u kanjonima Velike i Male Paklenice, gdje se i gnijezdi u udubinama stijena i litica). U travnju ženka snese 2 – 3 jaja, na kojima sjedi naizmjence. Duži-na tijela joj je do 75 cm, a raspon krila može doseći čak i do 180 cm. Odlikuje se snažnom glavom i krupnim očima, a na glavi iznad ušiju nalazi se i poveći čuperak. Prekrivena je sivosmeđim pe-rjem poput borove kore, u čijim se kro-šnjama uspješno skriva tijekom dana, jer lovi uglavnom u sumrak i pred zoru. U proljeće mužjak snažnim glasom do-

koje vrijeme ih ženka hrani, a mužjak joj hranu donosi. Na manjoj četvrtastoj glavi iznad ušiju ima također čuperke, boja tijela je blijedosmeđa na leđima, dok je s donje strane tijela isprugana svjetlijim bojama. Zov mužjaka čuje se i do kilometar udaljenosti.

Šumska sova (Strix aluco L.)

Šumska sova za razliku od prethod-nih ušara, na glavi nema uške. Najčešća je i najraširenija europska sova. Nasta-njuje naše stare šume, parkove, voćnja-ke i naselja, a gnijezdi se u šupljinama bjelogoričnih drveća. Veličine je do 40 cm i raspona krila do metra, a svjetli-je je sivo-smeđe boje. Glava joj je kru-pnija, oči tamne boje, a tijelo završava kratkim repom, pa kada sjedi na grani izgleda poput lopte.

Sova močvarica – močvarna ušara (Asio flammeus Pontopp)

Najugroženija je naša sova i prijeti joj nestanak. Stoga je i prema Pravilniku o visini naknade za štetu prouzročenu nedopuštenim radnjama na zaštićenim životinjskim vrstama, koji je donijela Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine Hrvatske, visina kazne za namjerno hvatanje i ubijanje te vrste sova najveća, čak 40.000 kuna.

Najpoznatije od njih su svakako sivi ćuk (Athene noctua), velika ušara, buljina ili je još zovu buljooka sovuljaga (Bubo bubo), mala ušara, utina (Asio otus), šumska sova (Strix aluco), ušati ćuk (Otus scops), kukuvija (Tyto alba), sova močvarica (Asio flammeus),

na leđima, dok je po trbuhu bijele boje išarana sivim mrljama, vitka tijela i du-gih nogu. Odlikuje se velikom glavom čije je lice obrubljeno smeđim perjem, a može je zaokrenuti čak za 270 stu-pnjeva. Nastanjuje uglavnom naselja, gnijezda gradi po ruševinama i tavani-ma kuća, crkvenim tornjevima i drugim napuštenim prostorima.

ziva svoje partnerice, pa se njegov huk razliježe u smiraj dana nadaleko, čak i do pet kilometara.

Zbog svoje ljepote, gracioznosti ti-jela, veličanstvenoga bešumna leta i ugroženosti, Njemačko društvo za za-štitu ptica, NABU – proglasilo je ovu godinu, godinom zaštite velike ušare.

Mala ušara – šumska ušara – utina (Asio otus L.)

Znatno je manja od velike ušare, du-žine tijela do 35 cm, a s rasponom krila koji ne prelazi metar. Rasprostranjena je u gotovo čitavoj Europi, osim Islanda, sjevera Skandinavije, Finske, i sjevera Azije, ali ne nastanjuje niti jug Europe, Grčku, Korziku, Portugal i Sardiniju. U našim je šumama nalazimo znatno če-šće, pa čak i u jatima. Gnijezdi se najče-šće u vraninim gnijezdima, gdje polaže 4 – 6 jaja. Ženka sjedi na jajima 27 – 28 dana, a mužjak je hrani sve vrijeme. Mladi izlijeću poslije 25 – 26 dana, za

patuljasti šumski ćuk (Glaucidium passerinum), planinska sova, uralska sova (Strix uralensis) i sovina jastrebačka (Surnia ulula).

Živi u močvarnim predjelima naše zemlje, prije svega u Lonjskom polju, Kopačkom ritu, Crnoj mlaki i drugim područjima uz poplavne doline naših rijeka. Gnijezdo gradi u visokim buse-novima trave, grmlju, trščacima. Nešto je veća od šumske ušare, a od nje se razlikuje i po svjetlijem perju. Zimi iz naših sjevernih krajeva seli u naše ju-žne krajeve, pri tim seobama dosta primjeraka i strada.

Šarena kukuvija – drijemavica (Tyto alba)

Kukuvija je naša najčešća sova, sre-dnje veličine, perja žućkasto-smeđeg

Sivi ćuk – (Athene noctua L.)

Naša je najmanja sova, veličine tek oko 22 cm. Tijelo je pokriveno tamnosi-vim perjem i išarano smeđim prugama. Nastanjuje uglavnom naseljena mjesta gdje se gnijezdi po tavanima i zvonici-ma. Noću se glasa karakterističnim gla-sanjem »ćuk, ćuk« pa mu otuda i ime.

Koliko su sove omiljene kod ornito-loga i drugih ljubitelja ptica, govori i podatak da je 1966. godine u Londo-nu osnovano udruženje i klub ljubite-lja i uzgajivača sova, koje danas broji više od trideset tisuća članova diljem svijeta.

Kukuvija

Sova


Na najsjeverozapadnijim ob-roncima Papuka, blizu sela Bastaji i zaseoka Škodinovac (kod Daruvara), na izduže-

nom vrhu grebena, »u planini«, kako kaže domaći svijet, nalazi se dobro očuvana srednjovjekovna utvrda Stup-čanica (Sapploncha). Izgrađena je u 13. stoljeću, ali je nakon tristoljetnog kršćanskog života dočekala i turskog gospodara. Prvi opis potječe iz 17. st. kada turski putopisac Evlija Čelebi piše: »Grad se nalazi u krševitoj planini. Ima četverougaoni oblik, a sazidan je od ka-mena. Jedan most je pred kapijom. Tvrd je i divan, ali malen.«

Stupčanicom je bio fasciniran i Gju-ro Szabo, začetnik konzervatorske skr-bi u nekadašnjoj »zapadnoj Slavoniji«, odnosno staroj Požeškoj županiji u či-jim radovima Stupčanica zauzima po-sebno mjesto, čak u ono vrijeme ispred još uvijek dobro očuvanog Pakraca, utvrde vitezova hospitalaca, reda sv. Ivana. Osim opisa utvrde i njezina sta-nja, Szabo je tada napomenuo: »Ovaj gradić ima veliku povijest.«

Stupčanicu kao svoju utvrdu izgradi-li su plemići Tiboldovići (Thybold), ple-me njemačkog podrijetla iz okolice da-našnjeg štajerskog Pfannberga, koje je u 10. st. došlo u Mađarsku za vrijeme madžarskog hercega Gejze, oca kralja Stjepana Svetog koji je aureolu sveca stekao primivši kršćanstvo i pokrstivši Mađare. Nakon dolaska kralja Ladislava u Zagreb 1091. i osnivanja zagrebačke biskupije, plemići Tiboldovići stekli su mjestimično feudalne posjede od rije-ke Drave do Save, i to preko Daruvara, Sirača, Bijele Stijene do Subocke. Prvi poznati feudalni gospodar, vjerojatno nasljednik utvrde od 1294., bio je žu-pan Zeria Magnus Tiboldović. U utvrdi je bila i kapela sv. Franje Biskupa, dok su u blizini postojala i dva srednjovje-kovna mjesta sa sudištem i školom – trgovišta: Gornja Stupčanica i Donja Stupčanica, sjedišta župa Blažene Dje-

HRVATSKA KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA

Stupčanica, »tvrd je i divan grad«

Blizu sela Bastaji kod Daruvara na sjeverozapadnim obroncima Papuka u gospodarskoj jedinici Vrani kamen kojom gospodare šumarije Đulovac i Daruvar u bjelovarskoj Upravi, nalazi se kamena utvrda, nekadašnji feudalni plemićki grad i sjedište turskih aga – Stupčanica. U programu sanacije i konzervacije nakadašnje utvrde u svom će djelokrugu sudjelovati i Hrvatske šume

baština

Kula je najprepoznatljiviji ostatak utvrde


vice Marije i Sv. Mihaela. Cijeli posjed je imao 62 sela.

Utvrda je kroz srednji vijek mijenjala vladare da bi je godine 1542. zauzeo Mehmed paša Jahjpašić i u nju smjestio jaku posadu, a u okolicu naselio musli-mansko, te kasnije i pravoslavno vlaško stanovništvo. Bilo je tu prvo smješte-no 200 vojnika i nekoliko topova. U Dugom turskom ratu (1593. – 1606.) Stupčanicu je nakratko nakon ogorče-ne borbe 1606. osvojio Nikola Zrinski. Iako je ponovno brzo vraćena u turske ruke nije više imala takvu važnost jer je bila previše blizu novouspostavljenoj 100-godišnjoj austrijsko-turskoj grani-ci, odnosno graničnom pojasu ničije zemlje između dvaju carstava.

Nakon poraza Turaka pod Bečom 1683., Stupčanica je oslobođena 1688. godine. Posljednji turski gospodari bili su Masim i Murat-aga. Od tada je napuštena i započinje njezino propa-danje.

Razdoblje propadanja i sanacije

U izvješću austrijske dvorske komore iz toga vremena, točnije 1702. godine, za područje »granice«, odnosno za pro-stor »Male Vlaške« spominje se tvrđa Stupčanica kao »posve razrušena, go-lih zidova, a veliki toranj (kula) je bez krova...«. U novije doba konzervatorske službe zaštitile su utvrdu (1975.) uvr-štavanjem u popis nepokretnih spome-nika kulture Slavonije i Baranje.

Stupčanica je građena od kamena. To je njemački tip burga – grada s još sačuvanim romaničkim elementima. Današnje konzervatorsko stanje za-htijeva hitnu sveobuhvatnu sanaciju jer zaravan – plato lokaliteta klizi na zapadnoj strani, što uzrokuje velika oštećenja troetažne kule (visina 18 m; tlocrtne dimenzije 7x7 m; debljine zi-dova 2 m). Kula je popucala po sre-dini, velika je pukotina spojila ulaz na prvom s prozorom na drugom katu. Unutarnji bačvasti svod prvog kata se urušio. Bedemi su sačuvani na južnoj i sjevernoj strani utvrde do visine od 6 m. Na južnoj poziciji su puškarnice za topove i duboki obrambeni kanal. Na zapadnoj strani bedemi su djelomi-čno vidljivi dok je ostali dio spuznuo niz padinu – klizište. U južnom dijelu sačuvani su ostaci zidova stambenih i pomoćnih objekata, do visine zidova od 4 m.

Neophodnost hitnosti intervencije uvidjela je Općina Đulovac i pokrenu-la inicijativu preko Državne uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH za Program sanacije i konzer-vacije. Program je podijeljen u 5 faza (2005. – 2009.). Zbog cestovnog prilaza lokalitetu šumskom prometnicom, koji

je neadekvatan za intenzivniji promet osobnih i dostavnih cestovnih vozila, u Program su se rado uključile i Hrvatske šume, koje će svojim redovnim rado-vima održavanja tog dijela šumskih prometnica kojima inače i gravitiraju njihova šumska radilišta, održavati dio cestovnog prilaza Stupčanici. To će sve omogućiti početak sanacijskih, arheo-loških i konzervatorskih radova već ove godine.

Danas se može slobodno zaključiti da je zahvaljujući solidnoj »njemačkoj« gradnji u vremenu njezina nastajanja moguće diviti se njezinoj izvornoj lje-poti ocrtanoj patinom bogate povijesti. U vremenu od početka 20 st. Stupča-nica je bila popularno izletište, ali je s vremenom pala u zaborav. Tek 1991. neposredno nakon ratnih događanja i kasnije, lokalitet je poradi svoje re-lativne očuvanosti, ljepote i položaja posjećivan i sniman od strane proma-tračkih misija UN, EU i OSCE.

Godine 1999. u organizaciji Matice hrvatskih iseljenika (MHI) i Odjela za za-štitu kulturne baštine Uprave grada Da-ruvara u okviru projekta za Mladež hr-vatske dijaspore TASK FORCE – Dođite i sudjelujte u obnovi Hrvatske, lokalitet je temeljito očišćen od samoniklog drve-nastog raslinja. U 2006. godini MHI u okviru svojeg proširenog programa za Mladež hrvatske dijaspore – ECO HERI-TAGE TASK FORCE, razmatra planove za sudjelovanje u predviđenim opisanim radovima na tom lokalitetu.

I danas, šest godina nakon zadnjeg pokušaja pokretanja spašavanja tog hr-

Stupčanicu kao svoju utvrdu izgradili su plemići Tiboldovići (Thybold), pleme njemačkog podrijetla iz okolice današnjeg štajerskog Pfannberga, koje je u 10. st. došlo u Mađarsku.

Utvrdu je 1542. zauzeo Mehmed paša Jahjpašić i u nju smjestio jaku posadu, a u okolicu naselio muslimansko, te kasnije i pravoslavno vlaško stanovništvo. Bilo je tu prvo smješteno 200 vojnika i nekoliko topova.

Stupčanica je građena od kamena. To je njemački tip burga – grada s još sačuvanim romaničkim elementima. Troetažna kula visoka je 18 m, tlocrtne dimenzije 7x7 m, debljine zidova 2 m.

Utvrda je okružena šumom

vatskog spomenika kulture, svaki rijetki posjetitelj očaran je i zapanjen iskon-skom ljepotom i monumentalnošću tog srednjovjekovnoga grada okruže-nog divljinom i ljepotom zdravih i re-lativno nedirnutih šuma Papuka u blizi-

ni geotermalnih vrela grada Daruvara. Nakon završetka Programa sanacije i konzervacije, utvrda Stupčanica pono-vo može postati popularno izletište u okviru turističke ponude Bjelovarsko-bilogorske županije.

Tlocrt


U povodu akcije »Travanj – mje-sec zaštite od mina« priopće-njem za javnost oglasio se Hrvatski centar za razminira-

nje, na čelu s ravnateljem Otom Jun-gwirthom. Hrvatska je, ističe se, jedna od zemalja koje ne mogu slobodno ra-spolagati svojom zemljom jer se 1.174 četvorna kilometra još uvijek nalaze u kategoriji minski sumnjivog područja. Iako broj stradavanja i žrtava mina i ne-eksplodiranih ubojitih sredstava opada iz godine u godinu, i ova je godina za-počela smrtnim stradavanjem jednog lovca, lakšim ranjavanjem drugog, te nedavnim teškim stradavanjem poljo-privrednika na polju Henrikovci kod Cerića 21. ožujka. Pokazatelj je to da ljude treba i dalje podsjećati na pri-sutnu opasnost, kao i na crnu brojku od 1.733 osobe stradale od mina u minskim poljima, od kojih 422 smrtno, te na još 200 osoba stradalih od ne-eksplodiranih ubojitih sredstava izvan minskih polja. Akcija »Travanj – mjesec zaštite od mina«, navodi se u priopće-nju, tradicionalna je edukativna kam-panja Hrvatskog centra za razminiranje. Provodi već četiri godine u suradnji sa subjektima protuminskog djelovanja, a s ciljem upoznavanja s opasnošću od mina stanovništva koje živi uz minski sumnjiva područja, kao i onoga koje tim područjima gravitira. Početak pro-ljetnih radova i posljednje stradavanje

opasnost - mine

ponovno podsjeća ljude koji žive uz minski sumnjiva i zagađena područja na stvarnu dimenziju minskog proble-ma. Prema statistikama u posljednjih sedam godina tijekom travnja stradalo je 16 osoba: jedanaest osoba je pogi-nulo, četiri su teško, a jedna lakše ozli-jeđena. Najviše je stradavanja zabilje-ženo tijekom sakupljanja drva, sedam, a slijede stradavanja pri razminiranju, četiri. Tijekom 2004. godine okolnosti se mijenjaju, a najviše nesreća zabilje-ženo je prilikom lova i ribolova. Svakog dana milijun građana Hrvatske primo-rano je živjeti i kretati se uz područja koja su označena kao minski opasna. Hrvatski centar za razminiranje posta-vio je 8.000 velikih ploča u svrhu pre-vencije i zaštite ljudskih života te još jednom apelira: »Ne ulazite u minska polja i minski sumnjiva područja, po-štujte i ne uklanjajte znakove opasno-sti od mina, a razminiranje prepustite stručnjacima.«

Mi bismo dodali kako je ovo iznimno značajna tema za šumarstvo. Prema podacima koje vode Hrvatske šume, još uvijek se oko 162.000 ha ili 8,1 % od oko dva milijuna hektara šuma i šum-skoga zemljišta smatra minski sumnji-vima što i te kako pričinjava poteškoće u gospodarenju. (zp)

Nakon dva izdanja na hrvatskome i jednoga na engleskom jeziku pod nazivom »Četinjače«, ovo četvrto na-dopunjeno i znatno prošireno izdanje u potpunosti je modernizirano i prila-gođeno najnovijim spoznajama u siste-matici biljaka. I promijenjeni naziv knji-ge upućuje na sveobuhvatniji pristup, slikovni prikazi bitno su poboljšani jer prikazuju osnovne značajke pojedinih taksona koje su važne za točnu deter-minaciju. Ovo vrijedno šumarsko djelo na 800 stranica i više od 500 fotografi-ja dendrološki je udžbenik za studente, ali i knjiga koja će naći mjesto u knji-žnicama i domovima.

Predstavljanje svake nove knjige svojevrsni je praznik ne samo za stru-ku nego i za kulturu i baštinu jedne zemlje, pa će tako i »Golosjemenjače« naći mjesto u stručnoj literaturi koje i inače nedostaje.

Knjigu su u Hrvatskom šumarskom društvu predstavili prof. dr. Mladen Figurić, mr. sc. Darko Beuk, akademik Slavko Matić, prof. dr. Ivo Trinajstić te doc. dr. Marilena Idžojtić, dok je mode-ratorica bila dr. Sanja Perić. Izdavač je Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagre-bu, suizdavači su bili Hrvatske šume d.o.o. i Akademija šumarskih znanosti, a recenzenti prof. dr. Ivo Trinajstić, prof. dr. Franc Batič i doc. dr. Marilena Idžoj-tić. Tiskana je u Denoni d.o.o. u 1000 primjeraka. (m)

U prisutnosti velikog broja šumarskih stručnjaka i znanstvenika te gostiju, u Hrvatskom je šumarskom društvu u Zagrebu 24. ožujka predstavljena nova knjiga, »Golosjemenjače«, autora (pok.) Mirka Vidakovića i Josipa Franjića

Milijun građanaživi uz mine

Predstavljena knjiga Golosjemenjače

nove knjige

TRAVANJ – MJESEC ZAŠTITE OD MINA


Uzročnik je pa-razit koji živi i razmnožava se unutar tkivnih

stanica u kojima stvara ciste. Poseban afinitetima prema stanicama mozga i poprečnopru-gaste muskulature. Utvr-đeno je da taj parazit obitava u probavnome traktu mačke iz kojeg se izlučuje u okolinu putem izmeta. Taj oblik parazita otporan je na vanjske utjecaje. Uzročnika je moguće izolirati biolo-škim pokusom na bije-lom mišu i zamorcu. Kao rezultat zaraze u organi-zmu nastaju protutijela koja je moguće utvrditi laboratorijskom dijagno-stikom.

Uzročnik zaraze proši-ren je po cijelom svijetu. Prirodni rezervoar parazi-ta mogu biti raznovrsne životinje. To su mačka kunić, zec, pas, svinja, ovca, miš, štakor, ali i perad, golub i ptice pje-vice. Čini se da najvažni-ju ulogu ima mačka koja se zarazi mesom i mo-

Toksoplazmoza je zarazna bolest raznovrsnih životinja i ljudi uzrokovana parazitom Toxoplasma gondii. Teške posljedice te

bolesti javljaju se u novorođenčadi, nakon unutarmaternične zaraze. Kod odraslih do zaraze dolazi neposrednom infekcijom, a

zaraza najčešće prolazi neprimjetno. Uzročnik toksoplazmoze otkriven je početkom

20. stoljeća u Tunisu kod malog afričkog glodavca zvanog gonda, a istovremeno u Brazilu kod kunića. Bolest je prvi put kod

čovjeka opisana 1923. godine u Češkoj

Čini se da najvažniju ulogu u prenošenju bolesti ima mačka koja se zarazi mesom i mozgom glodavaca. Parazit dalje obitava u njezinu probavnom sustavu, odakle se dugo izlučuje u okolinu. Odavde se parazit lako prenosi na druge životinje ili ljude.

zgom glodavaca. Parazit dalje obitava u njezinu probavnom sustavu, odakle se dugo izlučuje u okolinu. Odavde se parazit lako prenosi na druge životinje ili ljude. Stoga je mačka najvažniji izvor zaraze za čovjeka. No, izvor može biti i nedovoljno termički obrađeno meso koje sadrži parazite. Stoga su usta ula-zna vrata zaraze. Zaraziti se mogu i la-boratorijski radnici koji rade s tim pa-razitom. Tada put ulaska u organizam može biti i ubod zagađenom iglom. Stoga do kraja nije razriješena moguć-nost prijenosa parazita putem uboda insekata (komarci) i glavonožaca (kr-pelji) koji sišu krv.

Značaj za HrvatskuU nekim krajevima svijeta utvrđen

je vrlo visok postotak zaraženosti ljudi koja mahom prolazi neprimjetno, bez klinički jasnih znakova bolesti. U nas je teško utvrditi stvarni značaj te zoono-ze. Relativno je lako utvrditi učestalost bolesti u novorođenčadi, jer su poslje-dice zaraze vrlo teške i klinički jasne s brojnim ispadima u centralnom živča-nom sistemu. No zaraza kod odraslih protječe vrlo često uz blagu kliničku sliku, te se stoga toksoplazmoza rijetko dijagnosticira. Često se dijagnoza kod majke postavi retrogradno, kada se kod novorođenčeta uoče posljedice.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo godišnje se u Hrvat-skoj zabilježi do 20 slučajeva toksopla-zmoze. S obzirom na težinu posljedica bolest je ozbiljan problem kako za rodi-

telje oboljele djece, tako i veliko opte-rećenje za društvo koje često mora iskazati trajnu brigu za tu djecu.

Klinička slikaKlinička je slika u vezi s afinitetom

parazita za stanice unutarnje stjenke malih krvnih žila. Napadnute stanice propadaju a u okolini nastaje upal-na reakcija uz stvaranje granuloma. Tijekom vremena ti granulomi kalcifi-ciraju i mogu se rendgenski dokazati u različitim tkivima (mozak, srce, oko, pluća, slezena, limfni čvorovi itd.). Kara-kteristične su promjene u mozgu gdje nastale priraslice dovode do smetnji u otjecanju moždane tekućine s po-javom hidrocefalusa (vodene glave). Promjene u oku, srcu i plućima dovode do upale tih organa. Zbog upalnih pro-mjena krvnih žila u koži javlja se osip. U svim tim žarištima mogu se mikrosko-pom utvrditi toksoplazme – uzročnici bolesti.

Stečena toksoplazmoza javlja se kao zaraza odraslih. Zaraza vrlo često prolazi bez klinički vidljivih znakova bolesti. Dio zaraženih ima posve blage simptome koje je nemoguće prepo-znati kao toksoplazmozu, dok mali dio razvije klinički jasnu infekciju. Premda rijetka, klinički potpuno razvijena infe-kcija slična je pjegavcu uz jaki poreme-ćaj općeg stanja, visoku temperaturu, osip, te upalu pluća, srca i mozga. Ta-kav tijek bolesti češće završava smrću. Najčešći oblik stečene toksoplazmoze u kliničkoj slici ima upalu limfnih čvo-

rova bez težeg poremećaja općeg stanja. Čvorovi su ve-ličine oraha i takvi opstoje i do šest mjeseci. Upala oka može nastupiti i dugo vre-mena nakon infekcije.

Toksoplazmoza novoro-đenčeta nastaje zarazom djeteta tijekom razvoja plo-da u utrobi svježe zaražene majke. Ako je do zaraze do-šlo u ranoj trudnoći dijete ima unutarnji hidrocefalus, moždane kalcifikacije (zakre-čenje) te upalne promjene očnog dna. Zaraza nastala pred sam porod izaziva kod djeteta upalu mozga, žuticu te smetnje disanja i cirkula-cije. Nerijetka je i smrt ploda što dovodi do pobačaja. Pro-gnoza bolesti kod djeteta je često loša. Ako dijete preživi teži oblik bolesti, posljedice mogu biti tako teške da se mora imati na umu i soci-jalno-medicinsko značenje toksoplazmoze. Kod stečene toksoplazmoze odraslih pro-gnoza je obično dobra, a bo-lest rijetko završava smrću.

Budući da je poznavanje te bolesti nedostatno, po-sebice osnovnih epidemio-loških principa, to nije mo-

guće jednostavno propisati određene i jasne preventivne mjere. Naime, nisu nam do kraja poznata sva spremišta i izvori toksoplazmoze u prirodi, pa tako niti putovi prijenosa. No zna se da je uloga mačke kao rezervoara i izvora za čovjeka velika. Stoga se preporuča izbjegavanje užeg kontakta sa životi-njama, posebice mačkom. To vrijedi na-ročito za trudnice, kako bi se spriječila toksoplazmoza kod ploda u utrobi maj-ke. Ponekad je u trudnice, pri sumnji na svježu zarazu toksoplazmom, potrebi-to izvršiti laboratorijsku dijagnostiku u tom smislu.

zoonoze

Kao i kod drugih zoonoza zarazi su izloženiji ljudi koji su u profesional-nom dodiru s divljim i domaćim živo-tinjama. Osim njih izloženi su i lovci, ali i svi članovi kućanstva u kojem se nalazi veći broj mačaka bez posebnog nadzora. Stoga se ne preporuča držati u kući veći broj mačaka. Ruke nakon dodira s mačkom, ali i drugim divljim i domaćim životinjama, obavezno prati, posebice prije jela. U organizam valja unositi samo termički dobro obrađenu hranu i onu koja je zaštićena od doti-caja sa životinjama.

Piše: prof. dr. sc. med. Darko RopacFoto:Arhiva


Piše: Vesna PlešeFoto:Dario

Majnarić

Hrvatske šume kao najveći lo-voovlaštenik u državi, svjesne svoje znanstveno-stručne za-daće u promicanju i razvoju

lovne djelatnosti postižu iznimne rezul-tate u području uzgoja krupne i sitne divljači, ali i u onom dijelu koji se tiče samog lova, kroz porast trofejne struk-ture svih vrsta divljači.

U lovištima Hrvatskih šuma je za domaće i strane posjetitelje-lovce u ponudi cijeli niz lijepo i komforno ure-đenih lovačkih kuća, ostalih ugostitelj-skih objekata, čeka i sl., tako da u ve-ćini slučajeva lov postaje nezaboravan doživljaj. Čar lova je u svim godišnjim dobima, pa čak i zimi kada visoki snijeg onemogućava dolazak u šumu.

– Jedno od takvih lovišta u koje lov-ci dolaze tijekom cijele godine je lovi-šte Bjelolasica u srcu Gorskog kotara.

lovstvo LOVIŠTE BJELOLASICA U GORSKOM KOTARU

U obitavalištu medvjeda visoke trofejne vrijednostiU lovne dane sredinom ožujka dva su lovca iz Lichtensteina i Danske u lovištu Hrvatskih šuma Bjelolasica odstrijelila dva kapitalna medvjeda visoke trofejne vrijednosti krzna od 275 i 273 CIC točke

Prema procjenama u Hrvatskoj trenutno obitava od 600 do 1000 jedinki smeđeg medvjeda koji živi u zoni Dinarskog masiva, odnosno Gorskom kotaru i Lici.

Već dugi niz godina nije bilo tako obilnog snježnog pokrivača, kao ove godine u našim lovištima. Na nadmor-skoj visini iznad 1000 metara snijeg je dosezao visinu i do 1,50 metara, pa i više. U takvim uvjetima, kada šumske prometnice nisu bile očišćene, jedina mogućnost dolaska do čeka s kojih se lovi medvjed bile su motorne sanjke. Mrciništa su bila još prije snijega opskr-bljena s dovoljnom količinom mesne hrane. U lovištu Bjelolasica koje se pro-stire na površini od 28.248 ha, i na terenima šumarija Gomirje, Vrbovsko, Ravna Gora, Mrkopalj i Fužine lov na medvjeda u zimskim uvjetima poseban je doživljaj.

Sredinom ožujka u lovištu Bjelola-sica, na području šumarije Mrkopalj, u predjelu Carevica odvijao se lov na medvjede. Prvu večer izašlo je pet medvjeda, no krupni medvjed nije iza-šao na čistinu već je ostao u sjeni smre-ka. Kako vidljivost nije bila dobra, lovac nije dobio dozvolu za pucanje. Drugu večer po mjesečini i uz dobru vidljivost, kad je isti medvjed izašao na mrcinište, lovnik je dao znak za odstrjel, i med-vjed je »pao u vatri«, to jest na mjestu, govori Majnarić. Lovac iz Lichtenstei-na odstrijelio je kapitalnog medvjeda u rangu zlatne medalje, s izmjerenim

krznom od 475 CIC točaka. Drugoga dana motornim sanjakama medvjed je prevezen do Matić poljane, a onda prikolicom do Mrkoplja, gdje je postao prava senzacija, izazvavši kod mještana pravo čuđenje, jer već dugo nisu vidje-li tako velikog medvjeda. Neki su bili i pomalo prestrašeni i izjavljivali da više nikada neće ići sami u šumu u sakuplja-nje malina i sl.

Nakon dva dana uslijedio je novi »šok« za mještane Mrkoplja, kad je na istom mjestu odstrijeljen medvjed iste veličine. Lovac iz Danske odstrijelio je medvjeda »vrijednog« 473 CIC točke.

Zaista je prava rijetkost da se u tako kratkom vremenskom razdoblju steknu dva tako visoko vrijedna trofeja, pa je time ovaj rezultat još značajniji.

Tijekom ove lovne sezone u planu je odstrjel devet smeđih medvjeda. Napominjemo da je lov na medvjeda kasnio, a neki od njih nisu zbog ru-žnog vremena izlazili iz brloga.

Prema procjenama u Hrvatskoj tre-nutno obitava od 600 do 1000 jedin-ki smeđeg medvjeda koji živi u zoni Dinarskog masiva, odnosno Gorskom kotaru i Lici.

To je vrijeme kada počinje lov na srnja-ka. Oni nisu gubili vrijeme, bili su vrijedni i već su obilježili svoje teritorije. Lovcima ostaje promatranjem utvrditi starost i kva-litetu trofeja srnjaka, i na temelju procjena donijeti odluku o odstrelu. Trofejne, zrele srnjake bolje je odstreljivati nakon parenja. U lovištu treba održavati i gdje je potrebno popraviti lovnogospodarske i lovnotehničke

Svibanj

objekte koji su nakon duge zime ponegdje možda oštećeni. No, u lovištu prije svega treba vladati mir.

Osoblje lovišta valja procijeniti proljetno brojno stanje divljači i prema tome sačiniti plan odstrela za ovu lovnu godinu. To je va-žan posao u kojem treba biti realan.

Većina šumskih koka, tetrijeb gluhan, lje-štarka sjede na jajima, što vrijedi i za poljske koke kao što su fazan, trčka i kamenjarka. Potkraj mjeseca one već imaju piliće. U svi-bnju se vraćaju u niže krajeve i prepelice koje se počinju pariti i nositi jaja.

Većina dlakave divljači ima mladunce. Kod košnje potrebno je paziti i primjenjiva-ti zaštitna sredstva da mladunčad ne strada od kosilica.

PODSJETNIK ZA LOVNIKA

Posebno je zanimljiv lov na med-vjeda i to na prijelazu zime u proljeće, govori mr. sc. Dario Majnarić, rukovo-ditelj odjela za lovstvo u Upravi šuma Delnice.

Piše: Dražen Sertić, dipl. ing. šum.

Medvjed kapitalac na motornim sanjkama

Medvjed s izmjerenim krznom od 475 CIC točke


Piše: Zlatko PeičevićFoto:Z. Peičević

ribolov

Iako jez, jaz, protfiš, ili kako već sve ne zovu tu ribu latin-skog imena i prezimena Leuciscus idus, nastanjuje mno-ge naše vode dunavskog sliva, ozbiljniji ribolov ove ribe ostvario sam u Švedskoj. U Švedskoj se, naime, početkom

svake godine (ožujak – travanj) održava jedno od vodećih europskih profi-natjecanja (za novac!) u lovu ribe udicom naplovak: Scandinavian Masters. Imao sam sreću dva puta lovi-

U zajedničkom dvosatnom programu KUD Šumari su se predstavili koreografijom Slavonija pod nazivom»Oj rastiću šušnjati« autora Ivana Oreškovića i Bra-nimira Grgurovca, glazbena obrada Perica Raguž i

»Pokupskim plesovima« u koreografiji dr. Ivana Ivančana iglazbenoj obradi Marijana Makara.

Plesni folklorni ansambl KUD Šumari osnovan je 1952. godine i otada se njihov rad sastojao u istraživanju, saku-pljanju, umjetničkom obogaćivanju i očuvanju bogatstava hrvatske folklorne tradicije. U Šumarima djeluju etnolozi, koreografi, muzikolozi i pisci narodne glazbe. Takav pristuprezultirao je kvalitetom repertoara koreografija iz svih kraje-va Hrvatske kao i vlastitim vokalnim i instrumentalnim bro-jevima. Nastupali su na mnogim pozornicama i festivalima u Hrvatskoj i diljem Europe, a bogat je opus izdanih audio i video zapisa. U ovom dugom razdoblju širitelji i propagatori hrvatske glazbe, pjesme i plesa neraskidivo su povezani s Hrvatskim šumama te ostalim sponzorima. Voditelji dana-šnjih Šumara su: Ivan Orešković, umjetnički voditelj, Brani-mir Grgurovac, voditelj plesnog ansambla, Sandra Milovac, voditelj pjevanja, Perica Raguž, voditelj tamburaškog orke-stra i Dario Grčić, voditelj dječjeg ansambla.

10. JUBILARNI KONCERT »ŠOKAČKA SE GRANA VIJE«

KUD Šumari oduševiliKUD Šumari još jednom su oduševili svirajući, pjevajući i plešući 17. travnja u košarkaškom domu Lenije u Vinkovcima na 10. jubilarnom koncertu »Šokačka se grana vije«, na kojem su nastupili i Folklorni ansambl Broda iz Slavonskog Broda, KUD Tena iz Đakova, HKUD Osijek 1862 iz Osijeka

Piše: Siniša SlavinićFoto: S. Slavinić

Jez je riba srebrnastih bokova i bijelog trbuha, stanovnik nizinskih rijeka mirnijeg toka i po mnogočemu nalikuje klenu. Voli dublju vodu (gdje ga treba i tražiti) s pjeskovitim ili šljunkovitim dnom. U Hrvatskoj najveći jezevi lovljeni su na Dravi, Savi, i Dunavu

ti na tom prestižnom natjecanju, na kojem se, četiri dana, naizmjenično lovi na dvije rijeke, Lode i Sege, je-dnoj u predgrađu samog Mälmea, a drugoj tridesetak kilometara sje-verno. Za obje je karakteristično da nisu pretjerano duboke, tek metar do metar i pol. No, obje vrve riba-ma. Uz krupne štuke po kojima su rijeke karakteristične, za ribolov na plovak zanimljive su po iznimnom bogatstvu krupne bijele ribe: bo-dorke, grgeči, deverike i – jez. S

obzirom na to da su bodorke teške po 200 do 350 grama, deverike od 500 grama, pa do nekoliko kilograma, grgeči od 300 do 1000 grama, a jezevi od 300 do 1500 grama, ovdje nije nikakvo čudo kada se u četiri sata ribolova ulovi dvade-setak i više kilograma ribe. Najbolji love i do 100 kg ribe u četiri sata. Naravno, sva se riba, po vaganju i slikanju vraća natrag u vodu.

Jez je lijepa riba srebrnastih bokova i bijelog trbuha. Leđa su mu tamnija, a peraje crvenkaste. Mrijesti se u svibnju u plićacima, kada ženka položi i do 100.000 jaja. Na jelovniku su mu male vodene životinje, ličinke i kukci. Kod nas može narasti i do 3 kg težine, ali prosječni lovni primjerci su manji od 500 grama.

Taj stanovnik nizinskih rijeka mirnijeg toka po mnogoče-mu nalikuje klenu. Voli dublju vodu (gdje ga treba i tražiti) sa posebice pjeskovitim ili šljunkovitim dnom. Veleulov – Zlatna udica Hrvatske, pokazala je da su u posljednjih 13 godina u Hrvatskoj najveći jezevi lovljeni na Dravi, Savi i Dunavu. Preciznije, najvećeg jeza u tom periodu ulovio je Marijan Ne-bojsić, 2001. na Dravi, a radilo se o jezu teškom 2,87 kg. Nešto manjeg (2,80 kg), također na Dravi ulovio je 2003. Dražen Hajnal, a godine 2001. na Savi, komad težak 2,70 kg, ulovio je Željko Domitrović.

Ribolovna sezona na jeza traje 365 dana u godini, pa je ribičima ta riba i zbog toga zanimljiva. No, najbolje se lovi tijekom proljeća i jeseni.

S obzirom na to da je pomalo svežder, jeza se vrlo uspje-šno može loviti i s umjetnim mamcima (male varalice – leptir br. 0 do 2; umjetne muhe), kao i raznim tehnikama s plovkom (najčešće dugim bolognese štapovima, ali i dubinskim posta-vama). U tom slučaju od mamaca na prvom su mjestu glista, kruh, žganci, skakavci, crvi, kuhana pšenica. U Švedskoj smo ih uspješno lovili na zrno odnosno dva zrna kukuruza šećer-ca, kojim smo i hranili lovnu poziciju. Ovdje je do izražaja, s obzirom na spori i plitak tok rijeke, došla match tehnika s laganim wagller plovcima.

Inače, u ovakvom ribolovu s plovkom (bolognesom, matc-hom, dugim direkt štapovima ili štekom), treba koristiti tanje najlone, ne deblje od 0,16 do 0,18 mm (za blink se može koristiti najlon najviše do 0,20 mm).

Težina – nosivost plovka se prilagođava situaciji, ali ugla-vnom ne treba biti teži od 1,5 do 4 grama. Veličina udica kreće se od 12 do 16.

kultura

Švedski jezovi

Priča o jezu


ljudi i planine

Piše: Božidar

Krznarić, dipl. ing. geod.

Foto:Arhiva

Ustajemo u 4.30, vani je još mrak. Grijemo vodu koju smo noćas čuvali u vreći uz tijelo. Izlazimo u mrak s upaljenim

svjetiljkama, samo malo puše uz tem-peraturu od dvadeset i koji Celzijev stu-panj ispod nule! Uz temperaturu zrak od -7,5 oC i vjetar od 64 km/h vani je zapravo -30o C!

Na nogama imam dvoje debele ča-rape i visokogorske cipele, gore speci-jalne duge gaće, zatim hlače od flisa,pa još jedne koje su otporne na vodu i vjetar i onda kao četvrte, navlačne. Na gornjem dijelu tijela majicu kratkih ru-kava i košulju sa specijalnom obradom za brzo odvajanje vlage, prsluk i jaknu od flisa te vjetrovku. Na glavi kapu odflisa s otvorima za oči te još dvije. Dvo-je rukavice na rukama. Po obrazima osjećam kao da me lupa žičana četka. Znači ipak puše malo jače. Ubrzo poči-nju zepsti prsti na rukama. Stajem, spu-štam ruke sasvim do zemlje radi bolje cirkulacije i tako mirujem neko vrijeme. Javlja se jaka bol u prstima, cirkulacija čini svoje.

U krateruU traženju dobroga puta zaostao

sam i nisam Duca više mogao stići, a poslije nisam ni pokušavao. Oko 8 sati već se sasvim razdanilo i malo zatopli-lo. Do ledenjaka je sipar koji me doda-tno umara, sporo se napreduje. U 11 sati na 6500 m moram prijeći ledenjak u postupnom usponu i dužini od 300 metara. Vertikalni nagib je preko 45 po-sto, hodam izuzetno oprezno. Negdje na polovici noga mi propada do kraja u pukotinu ledenjaka, srećom gornja, pa ravnoteža nije jako narušena. Još dvadesetak metara i prešao sam lede-njak te opet naišao na sipar. Sjedam,

ANDE − NA NAJVIŠEM AKTIVNOM VULKANU NA SVIJETU (2)

Treba izdržati razliku od 60 stupnjeva Celzijevih!Dva člana PD Šumar, Božidar Krznarić i Dubravko Stipanček ove su zime boravila na Andama, na najvišem aktivnom vulkanu na svijetu, Ojos del Salado. Naš će časopis u nekoliko nastavaka pratiti njihove doživljaje

skidam dereze i dugo se odmaram uz malo čokolade i nekoliko gutljaja tople vode. Nevjerojatno kako prija obična topla, čak vruća voda! Dok sam sjedio Duc je toliko odmakao da ga uopće ne vidim. Hodam dalje, korak je težak, u jednom času sljedeći korak ne mogu napraviti. Energija mi je sasvim pala. Sjedam, vadim čokoladu koja me po-novno spašava. A još više Ducov glas koji me izvješćuje da imam »još pola sata, jedan lijevi zavoj i stijenu. Iza nje je krater u kojem sam bio, slikao, i sad idem dolje, kvari se vrijeme«. I Duc ode oprezno po siparu niz brijeg.

S još nekoliko zaustavljanja stigoh u krater! Sav je pod snijegom, nebo su zatvorili oblaci i počele su lepršati pahuljice. Skidam ruksak, ostavljam ga u snijegu. Ispred mene desetak metara strmijeg sipara i stijena 30 m u visinu. Ne mogu se popeti, nemam snage i vrijeme je jako loše. Postajem svjestan – pa ja sam u krateru na 6850 m! Vra-ćam se do ruksaka i na brzinu radim nekoliko snimaka. Moram brzo dolje, čeka me još ledenjak sa svojim tajna-ma, snijeg je sve gušći. Kad sam sišao, vrata kontejnera bila su otvorena, na njima Duc s fotoaparatom i – škljoca, školjca. Do dolje mi je trebalo samo dva sata. U kući su bila tri Čileanca, teško da će zbog nevremena sutra, a i prekosutra prema vrhu. Ujutro brzo pakiramo stvari, preostalu hranu i vodu

ostavljamo Čileancima i spuštamo se u prvi visinski logor. Dolazi naš prijevoz i krećemo prema civilizaciji.

Od -20 na +40 °C!U policijskoj postaji uzimamo naše

putovnice, zaustavljamo se u Laguni Santa Rosa na 3600 m radi fotografi-ranja i oko 16.30 sati smo na stotinjak metara nadmorske visine i na 40 °C temperature u gradu Copiapu. U na-šem smo hotelu, dobro raspoloženi, prljavi i gladni kao vukovi. U tridesetak sati promijenili smo oko 65 °C. Biftek s jajetom, krumpir za prilog i butelja sa-uvignona u restoranu, pa lagana šetnja do hotela i spavanje u udobnom kreve-tu vraćaju nas iz šoka. Sutra putujemo za Santiago.

PeruPošto smo obavili sve pripreme i

dogovore za odlazak u pustinju Ataca-ma i uspon na vulkan Ojos del Salado, krenuli smo prema Peruu. Kupili smo autobusnu kartu do najsjevernijeg čile-anskoga grada Arice, udaljenog od Co-piapa 1.261 km, po cijeni od 155 kuna. U Arici kratko zadržavanje i prelazimo peruansku granicu.

Peru je 23 puta veći od Hrvatske i ima oko 28 milijuna stanovnika od čega su više od polovice Indijanci, a ostalo mješanci i Španjolci. Službeni je jezik španjolski i gotovo da ne govore

Jutro u Tacni Karneval u Punu na jezeru Titicaca Otok na jezeru Titicaca


ANDE − NA NAJVIŠEM AKTIVNOM VULKANU NA SVIJETU (2)

Treba izdržati razliku od 60 stupnjeva Celzijevih!

Šume pokrivaju oko polovice ukupnog teritorija Perua, a najdragocjenije vrste drva su palisandar, mahagonij i cedar.

Nastavljamo za Cusco, grad smješten na 3400 metara nadmorske visine, s oko 100.000 stanovnika, gdje je sve podređeno turizmu. Nekada je tu bilo glavno sjedište Inka, kraljevstva koje je brojilo preko 100 plemena. Kao vrsni graditelji izgradili su mnoge gradove s velebnim palačama i hramovima, a sve u čast suncu. Bili su izvrsni poznavatelji fizike, matematike iastronomije.

engleski pa nam je sporazumijevanje prilično otežano. Izuzev nešto malo protestanata, Peruanci su katolici. Pre-ma reljefu i građi, Peru se sastoji od 3 prirodne regije: obalne nizine na zapa-du, planinskog pojasa u unutrašnjosti i nizine u području gornje Amazone na istoku. Brežuljkasta obalna nizina suha je i pusta osim prostranih i dobro na-vodnjavanih oaza u riječnim dolinama. Planinski pojas obuhvaća Ande koje se u Peruu dijele na zapadne, srednje i istočne Kordiljere. Najviši je vrh Hu-askaran (6768 m). Na klimu Perua koji je većim dijelom u ekvatorskom poja-su, utječe hladna Humboldtova morska struja iznad koje je konstantno visok tlak pa otuda suha klima (10 do 50 mm padalina).

Poljoprivreda im je važna grana privrede

Uzgajaju pamuk, šećernu trsku, rižu, kavu, krumpir, ječam, pšenicu, kukuruz i koku od koje proizvode kokain. Peru je izvorište kokainskog puta, a neki po-daci govore da se izvozom koke ostva-ruje veći profit nego od ostalog dijelaprivrede. Ta grmolika biljka uspijeva u toplim dolinama Anda. Kokain je još od 19. stoljeća osnova lokalne anestezije. Domaće stanovništvo ni ne pomišlja raditi na andskim visinama bez koke.Polagano žvakanje lišća te biljke poti-če bolji rad krvotoka, disanje i izmjenu tvari, daje snagu mišićima i otklanja osjećaj gladi. Od voća uzgajaju naran-če, mandarine, smokve, datulje i vino-vu lozu. Vinogradi se prostiru po svim nizinama južnog primorja, a vina su im vrhunska i sa puno sladora. Šume po-krivaju oko polovice ukupnog teritorija države, a najdragocjenije drvo je pali-sandar, mahagonij i cedar.

Božidar u krateru Otok na jezeru Titicaca Dubravko u krateru

Karneval u PuniPrvi grad iza granice je Tacna, gdje

smo došli rano ujutro dok su ulice još bile uspavane, svježe, a opet osunčane i kao stvorene za fotografiranje. Grad jesmješten u sjevernom dijelu pustinje Atacama, blizu Tihog oceana, na 560 m nadmorske visine, ima 170.000 stanov-nika. Obiluje parkovima koji uspijevaju uz navodnjavanje i brojnim vodoskoci-ma koji ulicama daju potrebnu vlagu i svježinu. U gradu ima mnogo spome-nika iz pacifičkog rata (1879. – 1884.), kojim je Tacna od Čilea vraćena Peruu. Nastavljamo putovanje prema jezeru Titicaca i gradu Punu koji se nalazi na obali jezera na nadmorskoj visini od 3850 m. Prekrasan turistički grad sa 100.000 stanovnika gdje se izmjenju-ju moderne i stare građevine, pažljivo održavani parkovi, crkve i katedrale. Vrijeme je karnevala i ulice Puna zapo-sjele su grupe ljudi i djece odjevenih u odore žarkih i veselih boja koji, plešući u ritmu glazbe svojih svirača, satima uveseljavaju tisuće gledalaca, prolazni-ka, turista .

Titicaca je najviše jezero na svijetu, ako izuzmemo himalajska koja su pre-ma ovome gotovo neznatne veličine. Površina vode je na 3809 m, duga-čko je 165 km, a duboko 274 metra s temperaturom vode od +9 0C. Preko jezera danas prolazi granica s Bolivi-jom, a nekada je pripadalo kraljevstvu Tiahuanaco do 1150. godine, kada je ono propalo. Tada prelazi u kraljevstvo Inka. Postoji legenda o njegovu nastan-ku koja kaže kako je Virakoča, staro andsko božanstvo, stvoritelj tamnoga svijeta, vidio nekog čovjeka i ženu na obroncima Anda kako beru plodove za hranu i mole se za svjetlo. Smilovao im se i poslao svetu pticu Inti koja u

očima nosi dan i noć. Kad je doletjela, oči joj zasjaše žutom i plavom bojom i zablista sunce, a čovjek i žena u čast svjetla zapjevaše iz zahvalnosti. Virako-ča se rasplače, suze se sliju niz padine Anda i nasta jezero Titicaca.


turistička razglednica

Apartmani Nerezine

Putnička agencija Hrvatske šumeID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 01/4804 241

Hrvatske šume d.o.o. / UŠP SisakAC Lopari ― 51554 Nerezine

CJENIK USLUGAApartmani

Cijena po apartmanuBroj soba / broj

postelja 10.07. – 19.08. 10.06. – 10.07. 19.08. – 29.08.

01.06. – 10.06. 29.08. – 30.09.

NEREZINE – otok Lošinj 3/3, 6/4 260/320,00 240/300,00 180/240,00

Boravišna pristojba plaća se na licu mjesta. Osiguranje od 2 kune po osobi dnevno, nije obavezno.

Uprava šuma Podružnica Sisak ima u AC Lopari, kilometar prije ulaska u mjesto Nerezine, tri trokrevetna i šest četvero-krevetnih apartmana u kojima se gostima osigurava udoban smještaj. Apartmani se nalaze u neposrednoj blizini šljunčane obale i idealno su mjesto za ljetni obiteljski odmor.

Otok Lošinj sastavni je dio lošinjskog arhipelaga poznatog po brojnim otocima i otočićima, zaljevima i zatonima, bujnoj vegetaciji i zelenilu borika. Gosti mogu uživati u bjelini plaža, te u kristalno modrom moru.

Na početku otoka Lošinja smjestilo se malo mjesto Nerezine, lijevo od glavne ceste, a podno brda Osorčica. To je ribarsko i pomorsko naselje, poznato po brodogradilištu i izradi brodova od drva te po zvoniku franjevačke crkve sa samostanom iz 15. stoljeća. Tijekom ljetne sezone gosti mogu dobiti smještaj u dva turistička naselja, dva kampa kao i u velikom broju privatnih soba i apartmana.

Planinari koji osvoje najviši vrh Osorčice, a koji se zove Televrin i nalazi se na 588 m nadmorske visine, mogu uživati u predivnom vidiku koji je nesumnjivo jedan od najljepših na Mediteranu jer pruža sliku cijelog otočnog arhipelaga i Kvar-nerskog zaljeva te Istre, Gorskog kotara i Velebita. Osim blagodati pogleda i ljekovitosti zraka ovdje izletnici mogu posjetiti i crkvicu svetog Nikole, zaštitnika pomoraca i putnika.

Na otoku Lošinju svakako uz Nerezine treba posjetiti Mali i Veli Lošinj, Rovensku, a također i susjedne otoke Susak, Unije i Ilovnik (sveti Petar).

u šumarskom miljeu

Prije nekoliko godina na neka je područja uz rijeke naseljeno više porodica dabrova (uz rijeku Čemu, u šumu Žuticu itd.). Novi stanovnici naših močvarnih područja dobro su se snašli, a počeli su i »udarnički«

raditi. Na fotografijama našeg šumara, dipl. ing. Srećka Barba-rića iz šumarije Novoselec, upravo je jedan takav umjetnički rad, ali i poduzetnički pothvat dabrova koji su sve pripremili kako bi stablo palo u obližnji potok i napravilo njima tako dragu branu!

Dabrovi rade udarnički

Documents

Stručno gospodarenje nužno za budućnostcasopis.hrsume.hr/pdf/101.pdf · KOPAČKI RIT Stručnost i znanstveni pristup nužni za budućnost Kopačkog rita 16. U PARKU PRIRODE PAPUK