STUDIJA

O UTJECAJU NA OKOLINU KOMPLEKSA RAFINERIJE ŠEĆERA, "STUDEN - AGRANA"

Tuzla, novembar/februar 2007/08. godine

INSTITUT ZA ZAŠTITU,EKOLOGIJU I OBRAZOVANJE

Tuzla

Broj kod UIO:4209090300009

Broj kod UIO-a: 209372380005 Broj protokola: 30-03-05- 617 /07 Broj narudžbe:5-11/07

STUDIJA

O UTJECAJU NA OKOLINU KOMPLEKSA RAFINERIJE ŠEĆERA, "STUDEN - AGRANA"

Izvršni direktor NIC-a Direktor Instituta Tuzla Dr. sci. Željko Knežiček, dipl. inž. rud. Mr. sci. Rasim Pirić, dipl. inž. maš.

- viši naučni saradnik - - naučni savjetnik -

Tuzla, 11.02.2008. godine

Rudarski institut d.d. Tuzla Naučno istraživački centar za ekologiju, zaštitu, ventilaciju i ispitivanje materijala i konstrukcija

Studija o uticaju na okolinu kompleksa Rafinerije šećera „Studen-Agrana“

Spisak učesnika u izradi Nosilac izrade Studije: Dr.sc.Željko Knežiček, docent - viši naučni suradnik - Saradnici: Mr.sc.Abdel Đozić,dipl.inž.teh. Olga Banović,dipl.inž.teh. Jasminka Spahić, dipl.inž. sigurnosti

-istraživač-

Jasmin Bejtić, dipl.inž.el. Eldar Pirić, dipl.inž.maš Mujo Kikanović, dipl.inž.maš.

SADRŽAJ

Rješenje liste nosioca izrade studije uticaja na okoliš UVOD……………………………………………………………………………. 1

2.1. OPIS PREDLOŽENOG PROJEKTA…………………………………………. 3 2.1.1. Opis tehnološkog procesa…………………………………………………….. 3 2.2. ARHITEKTONSKO-KONSTRUKTIVNA RJEŠENJA OBJEKATA

U KRUGU RAFINERIJE ŠEĆERA………………………………………….... 13 2.2.1. Objekat istovara i transporta sirovog šećera………………………………… 13 2.2.2. Objekat skladišta sirovog šećera sa spojnim mostom……………………… 13 2.2.3. Objekat glavne proizvodne zgrade ...………………………………………… 14 2.2.4. Aneks objekta glavne proizvodne zgrade……………………………………. 15 2.2.5. Vanjsko postrojenje za uparavanje…………………………………………… 16 2.2.6. Vanjsko postrojenje za tretman šećerne otopine,

bijeljenje i karbonizaciju………………………………………………………... 16 2.2.7. Spremnik melase i otpremna stanica………………………………………… 16 2.2.8. Objekat pakiranja finalnog proizvoda………………………………………… 16 2.2.9. Rashladni tornjevi kondenzata………………………………………………... 17 2.3. PROCJENA TIPA I KOLIČINE OČEKIVANOG OTPADA…………………. 18 2.3.1. Čvrsti otpad……………………………………………………………………… 18 2.3.2. Tehnološke, sanitarne i atmosferske otpadne vode………………………... 20 2.3.3. Plinoviti polutanti………………………………………………………………... 21 2.3.4. Prijedlog monitoring plana……………………………………………………... 25 3.1. Opis okoline koja bi mogla biti ugrožena projektom………………………... 25 3.1.1. Opis šire okoline i saobraćajni sistem………………………………………... 25 3.1.2. Opis lokacije i zahvata…………………………………………………………. 30 3.1.3. Klimatske karakteristike područja…………………………………………….. 31 3.1.4. Seizmološke karakteristike područja…………………………………………. 32 3.1.5. Hidrogeološke karakteristike područja……………………………………….. 33 3.1.6. Geomehaničke i pedološke osobine tla……………………………………… 33 3.1.7. Biljne i životinjske zajednice…………………………………………………... 34 3.1.7.1. Značaj šume i urbanog zelenila…………………………………………….. 34 3.1.7.2. Karakteristike vegetacije Brčko Distrikta…………………………………… 36 3.1.7.3. Pregled bioma…………………………………………………………………. 39 3.1.7.4. Karakteristike faune Brčko Distrikta……………………………………….... 39 3.1.8. Zaštićene prirodne vrijednosti, kulturno-historijsko i arheološko naslijeđe………………………………………………………….. 41 4.1. OPIS MOGUĆIH ZNAČAJNIJIH UTJECAJA PROJEKTA NA

OKOLINU……………………....................................................................... 42 4.1.1. Utjecaj na stanovništvo………………………………………………………… 42 4.1.2. Utjecaj na zrak, vodu, tlo, floru i faunu……………………………………….. 42

4.1.3. Utjecaj na pejzaž………………………………………………………………...52 4.1.4. Utjecaj na klimatske faktore…………………………………………………… 55 4.1.5. Utjecaj na materijalna dobra, kulturno-historijsko

i arheološko naslijeđe………………………………………………………….. 56 5.1. OPIS MJERA ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH EFEKATA……………… 57 5.1.1. Mjere tijekom izgradnje objekta……………………………………………….. 57 5.1.2. Mjere tijekom eksploatacije objekta…………………………………………... 57 5.1.3. Mjere pri mogućem prestanku rada…………………………………………... 58 6.1. NACRT OSNOVNIH ALTERNATIVA…………………………………………. 59 6.1.1. Alternativa sagorijevanju uglja………………………………………………… 59 6.1.2. Alternativa odlaganju pepela i šljake…………………………………………. 60 6.1.3. Alternativa prečišćavanju dimnih plinova…………………………………….. 61 6.1.4. Alternativa tretmanu sanitarnih otpadnih voda………………………………. 63 6.1.5. Alternativa predtretmanu procesnih otpadnih voda…………………………. 65 7.1. NETEHNIČKI REZIME…………………………………………………………. 68 8.1. NAZNAKE POTEŠKOĆA……………………………………………………… 71 9.1. KORIŠTENI ZAKONSKI PROPISI I LITERATURA…………………………. 72 10.1. PRILOZI………………………………………………………………………….. 73

1

UVOD Priroda je milenijima omogućavala raznovrstan život na zemlji i ugodan život čovjeka, industrijskom revolucijom otvorile su se nove strane ljudske povijesti. Do tada je odnos čovjeka prema prirodi imao održiva obilježja, biosfera je bila u stanju da neutrališe posljedice svih aktivnosti čovjeka. Međutim, zbog jednostranog i ubrzanog tehnološkog razvoja, velikog iscrpljivanja prirodnih resursa i porasta stanovništva, u prirodu se emituje velika količina zagađujućih materija, što ima za posljedicu nepovoljan utjecaj, čime su ozbiljno ugroženi ekološki temelji živog svijeta, narušena ekološka ravnoteža i poremećeni odnosi u mnogim životnim zajednicama, što može imati, za sada, nesagledive posljedice.

Neracionalno ponašanje prema prirodi, radi obezbjeđenja boljih uslova života čovjeka, dovelo je dotle da se često zanemaruju tri osnovne postavke koje održavaju realnost svijeta u kome živimo: ograničenost prirodnih resursa, ograničenost kapaciteta ekosistema i potrebe budućih generacija.

Životna okolina, se u novije vrijeme tako intenzivno zagađuje da se smatra da je ovo, uz brzi porast stanovništva i nedostatak hrane, jedan od tri glavna problema sa kojima je čovječanstvo suočeno. Neracionalan odnos prema prirodi duži niz godina prouzročio je slijedeće:

- promjena klime (efekt staklenika tj. zagrijavanje zbog povišenja koncentracije stakleničkih plinova prije svega CO2);

- deforestacija i desertifikacija i povećanej erozije, odnosno smanjenje šumskih površina , povećanje pustinjskih predjela i degradacija obradivog zemljišta;

- smanjivanje koncentracije ozona u atmosferi (zbog povećanja CFC i metana);

- smanjenje biodiverziteta zbog izumiranja vrsta; - onečišćenje i zagađivanje tla, podzemnih voda, površinskih voda, mora i

zraka; - odlaganje i zbrinjavanje sve veće količine teško razgradljivog otpada. Zaštita okoline je stoga stručno pitanje koje je duboko interdisciplinarno. Na

angažiranju ograničavanja nepovoljnih utjecaja na okolinu moraju se angažirati različite struke: hemičari, biolozi/ekolozi, geolozi, pedolozi, prostorni planeri i sociolozi (jer je zaštita okoline i društveno pa i filozofsko pitanje).

Sprječavanje zagađivanja mora početi od mjesta njegovog nastanka a cilj je

minimiziranje njegove emisije, odnosno, neprekoračivanje samoprečišćavajućih kapaciteta atmosfere ili vodotoka u prihvatu emitiranih zagađujućih materija.

Pod pojmom životne sredine podrazumjeva se sve ono što čovjeka okružuje i

to: - zrak (atmosfera); - voda (hidrosfera); - tlo (litosfera); - živi svijet (biosfera).

2

Svi ovi mediji su međusobno povezani i čine određeni dinamički sistem koji je u ravnoteži. Biljke koriste vodu, mineralne materije iz zemljišta, ugljik dioksid iz zraka, energiju sunčevog zračenja i tako stvaraju organske materije i oslobađaju kisik, dvije materije neophodne za život životinja i čovjeka. S druge strane, organske materije, bilo da su porijeklom iz biljnog ili životinjskog svijeta, kao i uginulih biljaka i životinja vremenom se razgrađuju na polazne materije iz kojih su nastale, što je osnovni uvjet obnavljanja života na Zemlji. Organske materije se dakle, na kraju razlažu do vode, ugljik dioksida i amonijaka, tj. do neorganskih jedinjenja iz kojih su nastale procesima fotosinteze.

Osnovna namirnica pored mlijeka, brašna, ulja i mesa u većini zemalja savremenog svijeta je šećer, neposredno utječe na opći i prehrambeni standard stanovništva, zbog čega je pod posebnom kontrolom i režimom prometa i potrošnje. S energetskom vrijednošću od 1 650 kJ/100 g saharoza je pored masti najjeftiniji izvor energije u svakodnevnoj prehrani stanovništva velikog broja zemalja u svijetu.

Šećer kao i njegov glavni nusproizvod (melasa) su od strateškog značaja za ljudsku ishranu bilo da se konzumiraju direktno ili se koriste u industriji alkoholnih i bezalkoholnih pića, prehrambenoj industriji ili za proizvodnju stočne hrane. Upravo ovako široka upotreba šećera rezultira je izgradnjom kompleksa „Rafinerije šećera“ u Brčkom kao jedine tvornice na prostoru Bosne i Hercegovine koja će vršiti preradu sirovog šećera u konzumni.

Studija utjecaja na životnu sredinu „Rafinerije šećera“ u Brčkom ima za cilj da

jasno definira sve potencijalne nepovoljne utjecaje na životnu sredinu uz predviđanje potrebnih mjera zaštite i monitoringa.

3

2.1. OPIS PREDLOŽENOG PROJEKTA

Industrijski postupci proizvodnje šećera su među najstarijim i najbolje proučenim postupcima hemijske tehnologije. Proizvodnja šećera se sastoji u izdvajanju saharoze iz biljaka koje sadrže. Saharoza se nalazi u velikom broju biljaka ali se za industrijsku proizvodnju dobija samo iz šećerne trske i repe.

Šećerna trska raste u obliku stabljike visine 2 – 4 m. Sadrži saharozu

(C12H22O11), 0.02% invertnog šećera, malo primjesa nešećera, a za razliku od šećerne repe ne sadrži ni rafinozu ni bjelančevine. Šećer (saharoza) hemijski se klasificira kao disaharid koji se lako razgrađuje pod utjecajem bakterija na fruktozu, glukozu i dekstran. 2.1.1. Opis tehnološkog procesa

U rafineriji se sirovi šećer prerađuje u bijeli, konzumni šećer. Sirovi šećer se otapa u vrelim kondenzatima i vodi, a zatim se sok prečišćava uz dodatak krečnog mlijeka i ugljične kiseline. Nakon toga se sirup koncentrira u isparivačkoj stanici.

Cilj rafiniranja šećera je postizanje visoke čistoće proizvoda (99.9 %) tj. skoro

čiste saharoze. Sirovi šećer se pri dolasku u tvornicu oslobađa eventualno prisutnih mehaničkih nečistoća, a zatim se višekratnom prekristalizacijom oslobađa ostalih primjesa. Načini rafiniranja ovise o kvaliteti polazne sirovine i svojstvima proizvoda koji se želi dobiti. Dobivanje rafiniranog šećera sastoji se od tehnoloških operacija koje se ciklički ponavljaju:

- priprema sirupa; - odstranjivanje mehaničkih primjesa; - bijeljenje; - uparavanje; - kristaliziranje.

Broj ciklusa je 6 ili 7, a rafinirani šećer se dobiva u prva 2 do 4 ciklusa dok preostali ciklusi služe za rekuperaciju poluproizvoda. Tehnološkim procesom se saharoza izdvaja u rafiniranom šećeru, a nešećerne primjese, sa vrlo malo saharoze, se koncentriraju u rafinadnoj patoci – melasi.

Za rafiniranje sirovog šećera postupak se odvija u 5 stupnjeva. Planirana je

jedna proizvodna linija. Dobiveni proizvod je kvalitete EC 2. Za smanjenje gubitaka šećerne komponente (saharoze) vrši se rekuperacija sirupa u 3 stupnja.

Rafinacija sirovog šećera je kapaciteta 550 t/dan, a moguće je proširenje kapaciteta do 850 t/dan u slijedećoj fazi. Postupak je prikazan na slijedećoj blok shemi procesa.

4

BLOK SHEMA RAFINACIJE

Sirovi Šećer (VHP)

Skladištenje

Vaganje

Otapanje

Dodatak krečnog mlijeka

Karbonizacija

Filtracija

Otparavanje

R-1 Kristalizacija

R-2 Kristalizacija

R-3 Kristalizacija

R-4 Kristalizacija

A Kristalizacija

C Kristalizacija

Melasa

Rafinirani šećer (bijeli)

m = 550 t/dPol = 99,9 %

Boja <45 IU (420nm)

A ŠećerOtopina

wDS=64-69%., tmax =75ºC

wDS=64-67%., t=75 - 90 ºCpH=9,5-9,8

wDS=70-73%

m = 564 t/dPol = 99,0 %Boja = 800 – 1400 IU (420nm)

Relativna vlažnost: 65 %t 20 – 25 ºC

Krečno mlijeko0,5 – 0,8 % CaO/wDS sirovog šećera

Filter kolač

t=80-85ºpH=8,2-8,6

min

t=80-85º

R3 Otopina

R4 Otopina

Uparivač klica kristalizacije

C ŠećerOtopina

CO2 gas

Kristalizacija bijelog šećera

Rekuperacija

BLOK SHEMA PROCESA RAFINIRANJA SIROVOG ŠEĆERA

5

Prijem i skladištenje sirovog šećera Sirovi šećer se skladišti u skladištu čiji kapacitet osigurava nesmetan rad za 45 dana. Vagoni se prazne sa opremom za istovar i automatski transport (transportne trake, elevatori) u skladište sirovog šećera. U skladištu moraju biti slijedeći uvjeti:

- relativna vlažnost 65 % - temperatura 20-25 0C

Skladište mora biti čisto, bez pristupa štetočinama. Skladište se mora stalno

nadgledati i provjeravati na prisustvo štetočina. Za tehnološki proces potrebna je ujednačena kvaliteta sirovog šećera. Ukoliko

sastav šećera varira potrebno je izvršiti predmiješanje. Ovo je moguće izvesti pomoću utovarivača prije uvođenja sirovog šećera u proces. Laboratorija instalirana u glavnoj proizvodnoj zgradi odredi će potrebne omjere. Stanica za otapanje sirovog šećera Sirovi šećer prije ulaska u stanicu za otapanje potrebno je izvagati. Ova stanica je projektirana za kapacitet od 23.5 t/h (odnosno 36.3 t/h) sirovog šećera. Kondenzat, odslađena voda sa filtracije i nešto šećera iz pogona za rekuperaciju dodaju se u stanicu gdje se otapanje sirovog šećera obavlja na temperaturi 75 0C do sadržaja suhe tvari od 66 %. Bijeljenje i Karbonizacija Nakon dodavanja krečnog mlijeka u količini od 0.46 t/h obavlja se prva karbonizacija na temperaturi 80 0C i pH-vrijednosti od 9.5. Vrijeme retencije je 40 minuta. Za proces karbonizacije dodaje se CO2 u količini od 0.17 t/h. Vapno veže otopljene materije, proteine, vosak i masnoće u talog koji se taloži stajanjem mase u velikim spremnicima. Talog se naziva filtarski mulj i može se koristi za kalcifikaciju tla. Iza toga slijedi druga karbonizacija na temperaturi 85 0C i pH-vrijednosti od 8.5, dok vrijeme retencije iznosi 20 minuta. Filtracija Filtracija karboniziranog soka vrši se "svijeća" filterima, a za filtriranje mulja koriste se filter prese. Filtracijom šećera smanjuje se obojenost za 70% a dobiva se tekućina sa sadržajem suhe tvari od 63.5%. Procesom filtriranja nastaje odslađena voda koja se vraća u stanicu za otapanje i filter kolač u količini od 0.49 t/h. Tekućina se zatim zagrijava na 111.0 oC gdje otpari dio vode i dalje se kao koncentrirana upućuje na kristaliziranje.

6

Isparavanje U isparivačkoj stanici predloženo je korištenje dva isparivača. Jedan isparivač se koristi za koncentriranje tekućine sa 63 na 70 % sadržaja suhe tvari, a drugi se koristi kao transformer pare. Isparivači se zagrijavaju pregrijanom parom na 115 0C (1.6 bar). Nakon koncentriranja tekućine u fleš-tanku se smanjuje temperatura na 85 0C i povećava sadržaj suhe tvari na 72 % prije uvođenja u posude za rafiniranje. Kristalizacija (rafiniranje) i rekuperiranje Koncentrirana tekućina temperature 85 oC u količini od 33.53 t/h razdvaja se na dva toka, manji tok 10.73 t/h ulazi u uređaj za obrazovanje klica kristalizacije koje zajedno sa preostalim tokom otopine i recilkulacionim tokom iz uparivača R1, R4 i R5 ulaze u uparivač R1. Rafiniranje prečišćene tekućine vrši se u 4 stepena postrojenja za kristalizaciju. U pogonu za rekuperaciju melasa kristalizira u 3 dodatna stupnja (A,B i C). C-šećer se koristi za B-kristalizaciju, dok se B-šećer otapa i zajedno sa melasom iz pogona rafiniranja koristi kao sirup za napajanje u A-kristalizaciji. Posljednja frakcija rafiniranja sirovog šećera, melasa, sadrži sve "nešećerne" primjese iz sirovog šećera. Njen sastav ovisi o sastavu polazne sirovine odnosno sirovog šećera, kao i izabranom tehnološkom postupku rafiniranja i kreće se u slijedećim granicama, %:

- sadržaj suhe tvari 76 - 84 - ukupni azot 1.5 – 1.8 - reducirajuće tvari 1.0 – 2.5 - obojene tvari 4 - 8 - pepeo 8 - 10

Većina "nešećernih" primjesa su aktivni faktori stvaranja melase, a posebno hidroksidi, karbonati, hloridi i acetati alkalnih metala (natrija i kalija). Melasa je, kao sporedni proizvod rafiniranja šećera, za niz grana prehrambene industrije vrijedna sirovina. Saharoza, koja je preostala u melasi, i invertni šećer vrenjem prelaze u limunsku i mliječnu kiselinu, zatim glicerol, aceton, te etilni i butilni alkohol. Na sirupu, pripremljenom od melase, odgajaju se gljivice pekarskog kvasca, iz otopine melase izdvaja se glutaminska kiselina itd. Ipak, najčešća je primjena melase kao dodatka stočnoj hrani. Skladištenje melase se vrši u čeličnim vertikalnim cilindričnim spremnicima postavljenim na otvorenom prostoru. Da bi se sačuvala kvaliteta melase neophodno je osigurati i redovno kontrolirati slijedeće parametre pri skladištenju:

- sadržaj suhe tvari 78 - 80 % - temperatura do 25 0C - pH - vrijednost 7.5 – 8.0

7

Transport melase iz tvornice vrši se autocisternama. Utovar u ova specijalna motorna vozila obavlja se pomoću zatvorenog sistema pumpi i cjevovoda.

Sušenje, sijanje i skladištenje šećera Jedna sušnica je planirana za sušenje ~ 23 t/h šećera EC 2 kvalitete. Šećer se poslije tretmana u uparivačima pere vrućim kondenzatom. Poslije izlaska iz uparivača potrebno je ukloniti vodu koja je ostala na i u česticama šećera. Šećer se pomoću elevatora transportira do rotacione sušnice, gdje se pomoću zraka prethodno zagrijanog parom temperature 113.3 oC suši do sadržaja suhe tvari od 99,98%. Vazduh iz sušnice ide ka ciklonima kojih ukupno ima 4 sa po 12 tuševa u svakom. Sitne čestice šećera se gotovo u potpunosti uklanjaju iz izlazne struje zraka. Instalirani cikloni povremeno se sapiraju demi vodom u količini od 3 m3/h, ova voda ide na postrojenje za otapanje sirovog šećera. Količina i temperatura vazduha za sušenje je ovisna od temperature okolnog zraka i stepena vlažnosti šećera koji se kontrolira u laboratoriji. Sijanjem se izdvajaju dvije granulacije šećera: fina i gruba. Rafinirani šećer se skladišti samo u količini koja se otprema jednim kamionom. Opskrba električnom energijom

Objekti kompleksa "Rafinerije šećera" snabdijevaju se električnom energijom iz trafo stanice koja se gradi u prizemlju glavne pogonske zgrade. Planirana su četiri prostora za transformatore. Prvi transformator bi služio za potrebe procesa proizvodnje, a drugi bi bio njegova rezerva. Treći transformator je predviđen za snabdijevanje rasvjete i utičnica pogona i pomoćnih objekata. Četvrti prostor bi ostao kao rezerva za dodatni transformator kada se ukaže potreba.

Ova trafo stanica bi zbog sigurnosti u radu postrojenja trebala biti u prstenu 10

kV mreže, odnosno napajana iz različitih trafo stanica u Brčkom. Za potrebe izgradnje objekata koristila bi se montažna trafo stanica sa

transformatorom snage 1000 kVA, a kasnije bi se iskoristila kao trafostanica za potrebe "Rafinerije šećera".

Normativ utroška električne energije iznosi 100 kWh/t sirovog šećera.

Tehnološka shema procesa rafiniranja sirovog šećera data je u Prilogu 2 a osnovni procesni parametri u tablici br 4.2.

8

Opskrba toplinskom energijom

Toplinska energija potrebna za proizvodni proces koji se odvija u kompleksu "Rafinerije šećera" osigurava se iz kotlovnice na čvrsto gorivo. Kao gorivo se planira korištenje uvoznog uglja sa niskim sadržajem sagorivog sumpora (0.4 %) i ogrjevnom vrijednosti oko 28.000 kJ/kg. Zbog korištenja dijela dimnih plinova (30%) za proces karbonizacije, nije moguće koristiti ugalj sa većim sadržajem sagorivog sumpora jer bi došlo do obrazovanja CaSO4x2H2O koji bi obrazovao nerastvorni talog na aparatima.

Kapacitet kotla je 30 t /h pare uz maksimalan utrošak uglja oko 3 t/h. Količina

nastalog pepela i šljake je oko 6-7 t/dan.

Potreba vode za napajanje kotla iznosi maksimalno oko 30 m3/h, a njena priprema se vrši reverznom osmozom do tvrdoće ispod 0.05 0dH. Regeneriranje ionoizmjenjivača je potpuno automatizirano kao i kontrola tvrdoće napojne vode. Kotao proizvodi 30 t/h pare, pritiska 13 bar i temperature 205 0C. Na prednjoj strani kotlovnice je smješten prihvatni bunker uglja dok se vrećasti filter, ID ventilator i dimnjak nalaze se na sjeverozapadnoj strani. Sa lijeve strane nalazi se prihvatni bunker pepela koji je dovoljne visine da ispod njega može doći kamion u koji se ispušta pepeo. Sistem je u potpunosti automatski, sa odgovarajućim softverom i kompjuterski vođen.

Ugalj se za dnevne potrebe doprema kamionima u prihvatni bunker odakle

odlazi na drobilicu i sita za klasificiranje kako bi se dobio ugalj odgovarajuće granulacije. U ovom dijelu kotlovnice je instaliran ciklon koji sprječava izlazak ugljene prašine van sistema.

Kotao sa pokretnom rešetkom konstruiran je prema slijedećim karakteristikama uglja:

Sadržaj vode : 8 % Pepeo: 12% Sumpor: 0.4 % Veličina čestice: 10 / 60 mm Toplotna vrijednost: 6500 kcal/kg ili 27170 kJ/kg Volatilne tvari: 31 % Tačka mekšanja: 1250 0C Tačka topljenja: 1450 0C Sistem dopreme uglja je tako projektiran da osigura dovoljnu količinu uglja za

sagorjevanje. Ugalj se pomoću tri rotirajuća dodavača smještenih na dnu prihvatnog bunkera doprema do rotacionog raspršivača uglja koji rasprašava ugalj iznad pokretne rešetke pomoću komprimiranog zraka koji služi i za hlađenje lopatica raspršivača.

Sistem sagorjevanja uglja osigurava spaljivanje dovoljne količine uglja kako bi zadovoljio kapacitet kotla. Sagorjevanje uglja se odvija iznad i na pokretnoj rešetki čija brzina se podešava manualno sa ciljem potpunog sagorjevanja uglja. Kisik neophodan procesu sagorjevanja obezbjeđuje se strujanjem primarnog zraka ispod rešetke. Sekudarni zrak se koristi da bi osigurao strujanje zraka iznad rešetke i ubacuje se iz različitih uglova u odnosu na rešetku. Sekundarni zrak se koristi za

9

sagorijevanje ugljene prašine iznad rešetke. Ventilatori za obezbjeđenje primarnog, sekundarnog i zraka za hlađenje imaju karakteristike date u tablici 2.1.

Tablica 2.1: Karakteristike primarnog, sekundarnog i ventilatora hlađenja raspršivača. KAPACITET Nm3/h SNAGA KW Primarni ventilator 38 000 55 Sekundarni ventilator 10 000 45 Ventilator za hlađenje raspršivača 3 000 11 ID ventilator 42 000 160

Pepeo nastao sagorijevanjem uglja se skuplja u bunker pepela ispod kotla,

gdje se hladi vodom iz skrubera i dalje transportira do vanjskog bunkera pepela koji se povremeno prazni u kamione i transportira na dalje zbrinjava. Vanjski bunker se održava pod negativnim pritiskom kako bi se spriječilo moguće rasipanje pepela. Dimni plinovi prinudnom promajom dolaze do multiciklona gdje se veće čestice odvajaju i ponovo šalju u proces sagorijevanja. Dimni plinovi temperature ispod 180 oC dolaze u vrećaste filtere gdje se odvajaju fine čestice koje se pomoću pneumatskog transporta prebacuju u vanjski bunker pepela. U tablici 2.2. date su osnovne projektovane karakteristike vrećastih filtera

Tablica 2.2: Osnovne karakteristike vrećastih filtera PROJEKTOVANE VRIJEDNOSTI Projektovani maksimalni vakum 600 mm w.c. Uvjeti rada Normal Up – set Volumen zraka na ulazu 38 000 38 000 Nm3/h Volumen zraka na ulazu 60 988 63 793 Am3/h Ulazana temperatura 160 180 0C Broj odjeljaka 4 Red vreća po odjeljku 10 Ukupan broj vreća 560 kom. Dimenzije vreća Ø145x4500 mm Površina vreća 1 031 m2

Omjer zrak/površina vreća 0,99 1.31 m3/m2*min Visina prostora 600 Broj seloneidnih ventila 40 Broj ventila po odjeljku 10 Broj vreća po odjeljku 120 Broj ploča za čišćenje 1 Utrošak zraka po ciklusu 5 Nm3/ciklus Broj ciklusa na sat 10 ciklusa/h Ukupni utrošak zraka 48 Nm3/h Tip vreća 0 Sastav PPS/PPS Masa 750 g/m2 Tretman PTFE Maksimalna radna temperatura 180 0C Pritisak zraka 5.5 bar Radni učinak filtera Izlazno opterećenje do 20 mg/Nm3

10

Vrećasti filteri su osjetljivi na visoke temperature, kako bi se zaštitili od

oštećenja instalirana je premosnica dimnih plinova i detektor iskri. Ukoliko temperatura dimnih plinova povisi iznad 180 OC ili se pojave iskre, dimni plinovi se usmjeravaju preko premosnice ka dimnjaku pomoću ID ventilatora.

Dimni kanal (dimnjak) je visine 40 m čime se postiže optimalna disperzija dimnih plinova i čvrstih čestica. Kako bi se spriječila kondenzacija dimnjak se oblaže termoizolacionom materijalom debljine 50 mm.

Pri normalnim uvjetima rada kotla, određena količina dimnih plinova na dijelu

dimnjače između ID ventilatora i dimnjaka biće preusmjerena prema skruberu koji se nalazi u objektu kotlovnice radi iskorištenja prisutnog CO2 u dimnom plinu, čime se na direktan način utječe na smanjenje emisije ne samo CO2 nego i ostalih prisutnih polutanata. Priprema napojne vode

Kako bi se osigurao nesmetan rad kotla, izbjegla mogućnost nastajanja inkrustacija, voda za proizvodnju pare mora biti prethodno pripremljena. Voda za potrebe kotlovskog postrojenje obezbjediće se iz bunara istražne dubine 300 m, sa utvrđenom eksploatacionom količinom od 42 m3/h, voda iz gradskog vodovoda će se koristiti samo kao rezerva.

Sistem pripreme napojne vode sastoji se iz višeslojnog filter sistema, filter

sistema sa aktivnim ugljem i sistema reverzne osmoze.

Višeslojni filter se koristi za smanjenje koncentracije suspendiranih materija prije kolone sa aktivnim ugljem. Kapacitet filtera je 20 m3/h, a čine ga slojevi kvarcnog pijeska 5-8 mm (350 kg), 3-5 mm (650 kg), 0.5-1.2 mm (300 kg) i sloj antracita (396 l). Plašt filtera je od ugljičnog čelika.

Filter sa aktivnim ugljem sadrži sloj kvarcnog pijeska 3-5 mm (200 kg) i

aktivnog uglja u količini od (525 kg). Plašt filtera je fiber glas i polipropilen.

Reverzna osmoza je jedan od membranskih postupaka pripreme napojne vode, polupropusna membrana propušta vodu i neke otopljene materije ali je nepropusna za materije koje treba ukloniti iz vode. U nastavku je dat tehnološki slijed pripreme napojne vode.

Sirova bunarska voda pomoću pumpi dolazi do spremnika sirove vode u koju

se dozira natrijum hipohlorit, u koncentraciji od 1 – 100 ppm (0. 001 – 0. 1) ili 1 gr/m3, a razrijeđenje se vrši automatski pomoću dozirnih pumpi. U dodiru s vodom dolazi do slijedeće reakcije: NaOCl + H2O → HOCl + NaOH HOCl → HCl + O

11

Nakon dezinfekcije hipohloritom voda se prebacuje do višeslojnog filtera koji se sastoji od tzv. birm sloja koji zadržava jone željeza i magnezija ostali slojevi se sastoje od kvarcnog pijeska i aktivnog uglja koji služi za uklanjanje suspendiranih čestica.

Nakon prolaska vode kroz višeslojni filter i filter aktivnog uglja dodaje se hloridna kiselina u količini od 2, 3 kg/h, kako bi se spriječila precipitacija soli Ca i Mg.

Antiscalant (Nalco PC–191'dir.) se dodaje vodi u koncentraciji od 9 ppm prije

ulaska vode u proces reverzne osmoze kako bi se spriječilo akumuliranje Ca2+ i Mg2+ jona na membranama. Za povišenje pH vrijednosti vodi se dodaje kaustična soda. Nakon dodavanja HCl-a i antiscalanta voda odlazi u “ketridž“ sistem gdje se vrši filtracija vode i uklanjanje suspendiranih čestica manjih od 5 mikrona. Voda se zatim pumpama visokog pritiska šalje na membrane. Sistem periodičnog pranja membrana vrši se pomoću HCl i NaOH. Nakon prolaska kroz membrane, voda odlazi u spremnik demi vode, i dalje u proizvodni pogon. Oko 30% vode iz skrubera dimnih plinova koristi se za hlađenje pepela, ostatak se usmjerava na bazen za predtretman otpadnih voda. Tehnološka shema pripreme napojne vode data je u Prilogu 3 . U Tablici 2.3. Date su osnovne karakteristike opreme za pripremu napojne vode.

Tablica 2.3: Osnove karakteristike opreme za proizvodnju napojne vode. PROJEKTOVANE VRIJEDNOSTI

KOLIČINA VOLUMEN SPREMNIKA/FILTERA

Potrebna količina demi vode 15 m3/h - Ukupna potrošnja svježe vode 20 m3/h - Potrošnja natrijum hipohlorita 0,005 m3/h 0.1 m3

Višeslojni filter protok kroz filter, 20 m3/h 2.98 m3 Filter sa aktivnim ugljem protok kroz filter, 20 m3/h 2.98 m3 Ketridž sistem izdvaja čestice do 5

mikrona

Antiskalant sistem kapacitet pumpe 0.005 m3/h

0.1 m3

Doziranje HCl 0.0055 m3/h 0.5 m3 Doziranje lužine 0.0055 m3/h 0.2 m3 Sistem reverzne osmoze 20 m3/h Spremnik hemikalija - 2 m3

Spremnik prečišćene vode - 2x30 m3 Deaerator - 60 m3

12

Tablica 2.4: Osnovni procesni parametri UTROŠAK/PRODUKT Prerada sirovog šećera 564 t/d

23.5 t/h Proizvodnja rafiniranog šećera 550 t/h

22.9 t/h Podaci o kotlu

- Proizvodnja pare - Toplotna moć - Količina dimnih plinova

Emisija polutanata - Čvrste čestice - CO - NOx - SO2 - Potrošnja uglja - Visina dimnjaka

30 t/h (max) 23.6 MW 38000 Nm3/h (max) do 20 mg/m3 do 150 mg/m3 do 400 mg/m3 do 1300 mg/m3 2.5-3.0 t/h 40 m

Potrošnja energije Potrošnja el. energije u proizvodnji Potrošnja el.energije (300 dana )

100 kWh/t sirovog šećera 3500 kW 16920 MWh

Potrošnja vode iz gradskog vodovoda rezerva Potrošnja vode iz vlastitog bunara kapaciteta (42 m3/h) 35 m3/h (max) Količina otpadne vode HPK u otpadnoj vodi (prije tretmana) BPK5 u otpadnoj vodi (prije tretmana) Očekivani HPK nakon tretmana (za ispust u javnu kanalizaciju) Očekivani BPK5 nakon tretmana (za ispust u javnu kanalizaciju)

25 m3/h (prosjek) 35 m3/h (max) 300-500 mg/l 150-420 mg/l 300-500 mg/l 150-420 mg/l

Potrošnja krečnog mlijeka 140-235 kgCaO/h Nastala količina filter kolača (CaCO3) 0.4-0.5 t/h Nastala količina melase oko 0.4 t/h

13

2.2. ARHITEKTONSKO - KONSTRUKTIVNA RJEŠENJA OBJEKATA U KRUGU RAFINERIJE ŠEĆERA Lokacija planiranog kompleksa objekata „Rafinerije šećera“ nalazi se u okviru industrijske zone grada Brčkog i to istočno od postojećeg kompleksa tvornice ulja ''Bimal'' i južno-jugozapadno od tvornice za preradu mesa sa hladnjačom ''Bimex''. Situaciona karta sa rasporedom objekata na predmetnoj lokaciji dat je u Prilogu 4. 2.2.1. Objekat istovara i transporta sirovog šećera

Sirovi šećer kao sirovina za proizvodnju konzumnog šećera dolazi u kompleks Rafinerije željeznicom. U tu svrhu predviđena je izgradnja dva kolosijeka koja predstavljaju nastavak kolosijeka iz kruga tvornice ulja „Bimal“. Sirovi šećer stiže željezničkim vagonima i istovara u dva kanala dužine 20.00 m, širine 2.75 m i dubine 5.25 m. U kanale se može istovariti 2x290=580m³ sirovog šećera. Oba kanala su povezana poprečnim kanalom dužine 17.50 m, širine 4.50m kojima se transportuje sirovi šećer do ispod tornja. Svi kanali se rade od armiranog betona - vodootpornog, a natkriveni su čeličnom konstrukcijom obloženom i pokrivenom trapeznim galvaniziranim čeličnim limom.

U tornju dimenzija 6.5x6.5m, visine 24.00 m se obavlja vertikalni transport

sirovog šećera do priključnog mosta. Toranj se izrađuje od čeličnih profila, obložen i pokriven trapeznim galvaniziranim limom. Od lima se izrađuju i stropne ploče. Unutar tornja predviđeno je čelično stepenište.

Toranj sa skladištem sirovog šećera je povezan priključnim mostom dužine

35.00m, dimenzija unutarnjeg presjeka širine 3.00 m, visine 2.50 m. Most se izrađuje od bojenih čeličnih profila. Pod su trapezne čelične ploče, sa termoizolacijom i OSB drvenim pločama sa unutarnje strane. Zidovi mosta su trapezne ploče, krovni pokrivač je nezapaljivi termoizolirajući “sendvič panel”. 2.2.2. Objekat skladišta sirovog šećera sa spojnim mostom

Kapacitet skladišta sirovog šećera je 25.000 tona u rinfuzi. Objekat ima

slijedeće dimenzije: dužina 102 m, širina 36 m, visina 22.50 m, tako da je ukupna unutarnja površina 3675m2 a ukupni volumen 54.310 m3. Krov je dvovodni poprečni. Sirovi šećer se sistemom pokretnih transportera smještenih ispod krovne konstrukcije ravnomjerno raspoređuje po skladištu.

Konstrukcija skladišta se sastoji od pravougaonog sklopa armirano betonskih

zidova temeljenog na trakastim temeljima od armiranog betona. Unutarnje površine kao i pod skladišta se radi od armiranog betona sa završnim slojem od «korunda» koji je otporan na abrazivno djelovanje sirovog šećera. Krovna konstrukcija je dvovodni krov formiran od niza drvenih laminiranih pravougaonih okvira. Okviri se oslanjaju na betonsku gredu preko čeličnih papuča. Sa vanjske strane na fasadi se postavlja na visini grede termoizolirajuća «sendvič» obloga. Podužne rožnjače i sljemenjače se rade od čeličnih profila antikorozivno premazanih. Krov se prekriva termoizolirajućim «sendvič» tablama sa olucima.

Za ulaz utovarivača u skladište na suprotnim stranama objekta previđena su rolo vrata dimenzija 400x450cm od termoizolirajućih nezapaljivih Al elemenata. Veza sa krovom biće ostarena putem čeličnih penjalice sa leđobranom smještenim na

14

kraju skladišta. Transport sirovog šećera iz skladišta do pogona u glavnoj proizvodnoj zgradi

odvija će se na slijedeći način: sirovi šećer se pomoću utovarivača iz skladišta prebacuje u dozirni bunker iz kojeg ide u vertikalni elevator, elevator se nalazi u čeličnom tornju sa stepeništem koji će se izgraditi pored objekta skladišta. Elevatorom se šećer podiže na nivo spojnog mosta i transportuje u glavnu proizvodnu zgradu.

Čelični toranj je u osnovi dimenzija 5.0 x 5.0m, sa visinom oko 17.0 m. Pored

tornja predviđeno je dvokrako stepenište dužine 5.0 m, širine 3.5 m i visine 17.0 m. Toranj je predviđen kao oslonac spojnog mosta za transport sirovog šećera u glavnu proizvodnu zgradu i elevatora za podizanje šećera na potrebnu visinu transporta. Toranj i stepenište se oslanjaju na armirano betonsku konstrukciju. Toranj se radi od antikorozivno bojenih čeličnih profila, a stepenište od galvaniziranog čelika. Toranj je obložen trapezastim pločama. Krovni pokrivač tornja je termoizolirajući «sendvič» pokrivač. Podna konstrukcija na nivoima tornja se radi od trapezastog lima, termoizolacije i OSB drvenih ploča. Sva vrata na objektu su čelična sa unutarnjom termoizolacijom.

Transport šećera od skladišta do glavne proizvodne zgrade vrši će se spojnim

mostom, dužine oko 14 m, širine 3.0 m i visine 2.5 m. Izrađuje se od antikorozivno bojenih čeličnih profila. Pod se radi od trapezastog čeličnog lima sa termoizolacijom i OSB drvenim pločama. Zidovi su obloženi trapeznim pločama. Krov se prekriva termoizolirajućim nezapaljivim «sendvič» tablama. Most će biti opremljen protivpožarnom pregradom i vratima odgovarajuće vatrootpornosti. 2.2.3. Objekat glavne proizvodne zgrade

Glavna proizvodna zgrada u kojoj će biti smještena ključna tehnološka oprema ima dimenzije 66.60 m dužine, 31.6 m širine, različite je spratnosti i visine ovisno od tehnoloških potreba. Sjeverna strana je nešto viša sa ukupnom visinom od 28.85 m dok je južna ukupna visina 21.85 m. Etaže se nalaze na kotama 4.50, 8.00 i 15.00 m. Objekat zauzima volumen od oko 56000 m3.

Zgrada se temelji na armirano betonskim temeljima dimenzioniranim u skladu

sa geomehaničkim karakteristikama tla. Na nivou prizemlja se radi betonski parapet visine do 1.50 m. Konstrukcija objekta se sastoji od vertikalnih čeličnih stubova, a na nivoima etaža radi se sklop od horizontalnih nosivih čeličnih greda sa podom od čeličnog lima. Betonski pod na etažama se izvodi bez padova i presvlači slojem sintetičkih premaza za podove. Pod na nivou prizemlja se izvodi sa padovima i također će se presvući sintetičkim premazom za podove. Fasada se oblaže termoizoliranim nezapaljivim «sendvič» tablama izrađenim od bojenih ili galvaniziranih čeličnih limova. Prozori na fasadi se rade od polikarbonata. Unutarnji zidovi se zidaju od opeke ili betonskih blokova. Krov sa nagibom od 8 stepeni čine termoizolirane nezapaljive krovne «sendvič» table načinjene od galvaniziranih ili obloženih čeličnih limova. Za odvodnju dima i toplote u slučaju akcidentne situacije (požar) moraju se predvidjeti krovni otvori koji će se automatski otvarati na signal dimnog detektora požara. U sklopu pogona predviđena je ugradnja teških kranova. Vrata na ulazu u objekat su rolo sa termoizoliranim elementima, manja za prolaz uposlenika su jednostruka ili dvostruka.

15

Na sjeveroistočnoj strani objekta glavne proizvodne zgrade predviđene su

prostorije za elektroinstalacije, prostorije za održavanje objekta, laboratoriji, prostorije za radnike i komandna soba procesa rafinacije. Za komunikaciju unutar objekta koristi će se stepeništa i tovarni lift - lift za uposlenike.

U južnom dijelu objekta biće instalirana postrojenja za otapanje, bijeljenje,

karbonizaciju i filtraciju. Postrojenje obuhvata prostor dimenzija 28.00x31.60 m visine 21.85 m. Temelji se rade od armiranog betona, konstrukcija je od čelika dva puta bojena ili obložena, sve ostale pomoćne čelične konstrukcije su zaštićene metodom galvaniziranja u toplom ili bojenjem. Etaže na kotama 4.5, 8.0 i 15.0 m se rade bez nagiba sa sintetičkim premazima i sistemom odvodnje. U ovom dijelu zgrade predviđa se instaliranje krana nosivosti 10 t.

Oprema za sušenje, hlađenje i nadziranje (kontrolu) proizvodnje biće

smještena u sjevernom dijelu zgrade, obuhvata će prostor dimenzija 39.00x31.60 m, visine 28.85 m.

Za transport bijelog šećera ka objektu pakirnice, sa kote 8 m predviđen je

spojni most dužine 40 m, istih tehničkih karakterisika kao spojni most skladišta sirovog šećera i glavne proizvodne zgrade.

Sa vanjske strane objekta predviđaju se dvokrake stepenice dimenzija

6.5x2.5m, visine 16.50 m, temeljene na armirano betonskim temeljima i izrađene od čeličnih profila sa antikorozivnom zaštitom.

2.2.4. Aneks objekta glavne proizvodne zgrade

Uz objekat glavne proizvodne zgrade predviđen je aneks dimenzija 39.00x10.6 m, visine 20.2 m. Objekat ima etaže na kotama 0.0, 4.5, 8.0, 11.5 i 15.0 m. Konstrukcija zgrade je betonski okvir sa ispunom od opeke, malterisane i obložene termoizolacijom. Krov je drvena konstrukcija u nagibu od 8 stepeni.

Komunikacija u objektu biće ostvarena stepeništem dimenzija 5.50x10.0 i

visine 23.20 m. Materijal stepeništa je armirani beton na armirano betonskim temeljima. U prizemlju će se nalaziti odjeljenja za: održavanje, centralna ventilacijska stanica, glavni niskonaponski distributivni ormari i trafostanice TS 1,2,3. Na koti 4.5 m biće svlačionice i sanitarni čvor za muškarce, te prostorije za elektrorazvod. Na drugom spratu, kota 8.0 m su svlačionice i sanitarni čvor za žene, prostorije prve pomoći i medicinske prostorije, sanitarni čvor, ostave. Na trećem spratu, kota 11.5 m su prostorije za sastanke, arhiva, prostorije uprave, uredi i sanitarni čvor. Centralna kontrolna soba, soba za sastanke, prostorija vođe smjene i glavna prostorija laboratorije, se nalaze na četvrtom spratu kota 15.0 m.

16

2.2.5. Vanjsko postrojenje za uparavanje

Na sjevernoj strani glavne proizvodne zgrade predviđena je izgradnja spremnika za uparavanje. Temelji se izvode kao armirano betonske ploče dimenzija 23.0x6.5m visine oko 1.50 m. Konstrukcija postrojenja se izvodi od čeličnih profila sa stupovima zaštićena galvaniziranjem ili antikorozivnim bojenjem, prekrivena razvučenim rešetkastim limenim tablama oivičena zaštitnom ogradom. Između ovog objekta i glavne proizvodne zgrade nalazi će se prekriveni drenažni kanal. 2.2.6. Vanjsko postrojenje za tretman šećerne otopine, bijeljenje i karbonizaciju

Ovo postrojenje se sastoji od spremnika postavljenih na armirano betonske ploče dimenzija 24.0x5.5m i visine oko 1.50 m. Lokacija spremnika je pored objekta glavne proizvodne zgrade na južnoj strani sa kojim će činiti jednu tehnološko-građevinsku cjelinu. Konstrukcija je od čeličnih profila zaštićena galvaniziranjem ili antikorozivnim bojenjem, prekrivena razvučenim rešetkastim limenim tablama i oivičena zaštitnom ogradom.

Između ovog postrojenja i glavne proizvodne zgrade predviđa se izrada vanjskog dvokrakog stepeništa dimenzija 7.0x3.50 m visine 20.0 m koje služi za vertikalnu komunikaciju od prizemlja do kote 15.0 m. 2.2.7. Spremnik melase i otpremna stanica

Spremnik melase volumena 500 m3 biće smješten ispod cijevnog nosača mosta preko pruge na zapadnoj strani glavnog proizvodnog objekta. Temelji spremnika su od armiranog betona prečnika 10.0 m, visine 1.20 m. U sastavu spremnika nalazi se i objekat otpremnice melase dimenzija 7.5x3.85m i podzemna kolska vaga. Oko skladišta previđa se izrada vanjskog pločnika.

2.2.8. Objekat pakiranja finalnog proizvoda

Finalni proizvod, bijeli šećer, iz glavne proizvodne zgrade se otpremnim mostom transportuje do zgrade za pakovanje. Most je dužine 40.00 m, sa dimenzijama širine 3.0 m i visine 2.5 m, most ima iste karakteristike kao prethodno opisani spojni mostovi.

Šećer se pakuje u vreće od po 50 kg a zatim transportira otpremnim mostom,

dužine 32.0 m preko interne saobraćajnice u zgradu pakirnice i skladišta tvornice ulja „Bimal“, gdje se vrši paletiziranje.

. Objekat pakirnice je dužine 30.0 m, širine 12.50 m, a visine u sredini objekta

od 15.80 m. Objekt ima površinu od oko 375 m2, i volumen od oko 6000 m3. Temelji objekta se rade od armiranog betona, konstrukcija su čelični okviri sa stupovima i gredama. Fasadna obloga je termoizolirani nezapaljivi «sendvič». Prirodna rasvjeta se dobiva ugradnjom providnih sendviča od poliestara / polikarbonata. Nosači krova su čelični pratili pričvršćeni na krovne grede okvira. Krovni pokrivač su termoizolirane nezapaljive «sendvič» table. Na krovu su predviđeni otvori-svjetlarnici sa funkcijom otvaranja na signal dimnog detektora požara.

17

Pod u prizemlju je armirano betonska ploča okružena zaštitnim zidom (parapet) visine 1.50m od armiranog betona. Na koti 5.25 i 12.80 su etaže od nosive čelične konstrukcije prekrivene razvučenim rešetkastim limom i odgovarajućim rubnim ogradama. Unutar objekta predviđeno je dvokrako čelično stepenište visine do 15.50 m od čeličnih profila antikorozivno zaštićenih sa gazištima i podestima prekrivenim razvučenim rešetkastim limenim tablama. Sve betonske površine iznutra moraju biti premazane «fungicid» premazom. 2.2.9. Rashladni tornjevi kondenzata

Rashladni tornjevi postavljaju se u betonski bazen dimenzija 15.0x5.0 m, visine 1.50 m. Sa glavnom proizvodnom zgradom povezan je cjevovodima postavljenim na čelični nosač.

18

2.3. PROCJENA TIPA I KOLIČINE OČEKIVANOG OTPADA Pri procesu rafiniranja sirovog šećera nastaju i razni otpadni materijali i to čvrsti, tekući i plinoviti. Zbog toga se moraju poduzeti neophodne mjere za zbrinjavanje otpada, njihov eventualni tretman i odlaganje bez ugrožavanja zdravlja ljudi i bez stvaranja štete ili prouzrokovanja značajnog rizika po okoliš, a posebno:

- bez rizika po vode, zrak, zemljište, biljke i životinje; - bez stvaranja smetnji nastankom povišenog nivoa buke ili neprijatnih mirisa; - bez štetnog utjecaja po okoliš ili mjesta koja su od posebnog značaja.

Tehnološki proces rafiniranja sirovog šećera koji će se koristiti u ovom zahvatu

predstavlja savremenu tehnologiju sa maksimalnim recirkuliranjem te otpadni tokovi imaju minimalne vrijednosti. 2.3.1. Čvrsti otpad

Predstavljaju šljaka i pepeo nastali sagorijevanjem fosilnog goriva, zatim filter

kolač iz procesa rafiniranja kao i mulj nastao pripremom napojne kotlovske vode. Količina šljake i pepela ovisi od nivoa proizvodnje i kvalitete ugljeva, a

predviđa se u granicama od 6-7 t/dan. Šljaka i pepeo su čvrsti otpad koji nastaje u procesu sagorijevanja ugljeva i, prema Pravilniku o kategorijama otpada sa listama, svrstani su u neopasan otpad. 10 OTPAD IZ TERMIČKIH PROCESA 10 01 otpad iz termoelektrana 10 01 01 šljaka sa rešetki ložišta, šljaka i prašina iz kotlova (osim prašine iz

kotlova navedene pod 10 01 04) 10 01 02 leteći pepeo od izgaranja uglja

Orijentacione osobine šljake i pepela su slijedeće:

- gustoća 2.300 kg/m3 - nasipna masa 586 kg/m3 - gubitak žarenjem 10 % - CaO 10 % - MgO 2 % - SO3 1% - SiO2+Al2O3+ Fe2O3 74 %

Očekivani sadržaj SiO2+Al2O3+Fe2O3 iznosi preko 70 %, a to su komponente

inertne na djelovanje vode.

Radioaktivnost sadržana u uglju u dubinama ugljenih slojeva ne utječe bitno na okoliš. Kopanjem i korištenjem uglja postoji mogućnost koncentriranja radioaktivnosti i promjene radioekološke slike okoliša. Spaljivanjem uglja dolazi do povećanja koncentracije prirodnih radionuklida u pepelu i šljaci što može predstavljati potencijalni izvor onečišćenja okoliša.

19

Filter kolač u procesu rafiniranja sirovog šećera nastaje u količinama 0.4 do

0.5 t/h i po sastavu predstavlja kalcijev-karbonat, CaCO3. I ovaj dio čvrstog otpada, kao i mulj od pripreme kotlovske vode, je inertan na djelovanje atmosferskih utjecaja i ne predstavlja opasnost za životni okoliš. Prema Pravilniku o kategorijama otpada sa listama, ovaj čvrsti otpad spada u neopasan otpad: 02 OTPAD IZ POLJODJELSTVA, VRTLARSTVA, PROIZVODNJE

VODENIH KULTURA, ŠUMARSTVA, LOVA I RIBARSTVA, PRIPREMANJA HRANE I PRERADE

02 04 otpad od proizvodnje šećera 02 04 02 kalcij-karbonat izvan specifikacije 02 04 03 muljevi od obrade efluenata na mjestu njihovog nastanka 02 04 99 otpad koji nije specificiran na drugi način

Ostali kruti otpad, otpadno željezo, aluminij, staklo, papir i plastika će se

sakupljati, selektirati i prodavati ovlaštenim organizacijama, sredstva od prodaje čuvaju se u eko fondu i koriste za ekskurzije uposlenika sa porodicama. Ovaj sistem je uspostavljen od samog početka izvođenja radova i pokazao se kao učinkovit. Navedeni kruti otpad, kao vrijedna sekundarna sirovina svrstava se u: 15 OTPADNA AMBALAŽA, APSORBENSI, MATERIJALI ZA UPIJANJE,

FILTERSKI MATERIJALI I ZAŠTITNA ODJEĆA KOJA NIJE SPECIFIKOVANA NA DRUGI NAČIN

15 01 ambalaža (uključujući odvojeno skupljani komunalni ambalažni otpad) 15 01 01 ambalaža od papira i kartona 15 01 02 ambalaža od plastike 15 01 03 ambalaža od drveta 15 01 04 ambalaža od metala 15 01 05 višeslojna (kompozitna) ambalaža 15 01 06 miješana ambalaža 15 01 07 staklena ambalaža 15 01 09 tekstilna ambalaža

20

2.3.2. Tehnološke, sanitarne i atmosferske otpadne vode Pregled očekivanih parametara ispuštenih otpadnih voda prikazan je tablici

2.1. Tablica 2.1. Uporedni parametri otpadnih voda

Parametar, mg O2/l

Parametri otpadnih voda Procjena utjecaja na životnu sredinu1 Studija o utjecaju na okolinu Netretirane Ispust u

Savu Ispust u kanalizaciju

Podloge2 Podloge3

HPK 3000-5000 < 200 300-500 300 450 BPK5 2500-4200 < 25 150-500 150 300

Tehnološke otpadne vode nastaju u količinama od 25 m3/h (prosjek) do 35 m3/h (max.) i onečišćene su uglavnom sadržajem organskih materija. Do razlike u parametrima došlo je optimiziranjem tehnološkog procesa i korištenjem indirektne kondenzacije sekundarnih para. Na taj način rashladna voda ne sadrži šećer. Kondenzati i vode u kojima bi eventualno bio sadržan šećer se prikupljaju i u potpunosti vraćaju u recirkulaciju. Ove "zaslađene" vode se koriste za otapanje sirovog šećera. Na taj način je zatvoren tehnološki proces i znatno su smanjeni gubici šećerne komponente. Gubici šećera odnosno otpadne vode sa sadržajem ugljikohidrata mogu nastati isključivo pri eventualnom pranju podova pogona ili pri kvaru na cjevovodima. Ove otpadne vode će biti prikupljene u bazen za mehanički predtretman (zapremine oko 500 m3). Hemijska potrošnja kisika ovih otpadnih voda iznosi 300 do 500 mg O2/l, a biohemijska potrošnja kisika nakon 5 dana je 150 do 420 mg O2/l. Ove organske materije su velikim dijelom biorazgradive, ali ipak predstavljaju opterećenje za okoliš.

Za prikupljanje otpadnih voda predviđen je bazen širine 9 m i visine 6 m, zapremina bazena je oko 380 m3 . U bazen će dolaziti otpadna voda iz pogona rafinerije i neopterećene vode iz skrubera, tornja za hlađenje i vodom sa reverzne osmoze u slijedećim količinama:

- iz tornja za hlađenje do 12.5 t/h; - iz kotlovnice oko 8 t/h; - iz pogona rafinerije (HPK300-500 mg/l, BPK5150-420 mg/l) do 2.5 t/h.

Rashladna se voda nalazi u recirkulaciji, a dopunjavaju se samo gubici nastali ispuštanjem u atmosferu i odmuljivanjem. Dio rashladne vode iz tornja se vodi na predtretman otpadnih voda. U Prilogu 5 dat je prikaz bazena za predtretman otpadnih voda.

Potrebna količina pitke-sanitarne vode podijeljena po objektima iznosi: - anex gl. proizvodne zgrade 6.67 m3/h ili 1.853l/s; - objekat pakirnice 3.09 m3/h ili 0.858l/s; - objekat za prijem sirovog šećera 1.29 m3/h ili 0.358l/s; Ukupno: 11.05 m3/h ili 3.069l/s

Podloge: 1 IPRO od 26.09.2006. godine 2 Projektni zadatak „Studen -Agrana“ od 25.09.2007. godine. 3 IPRO od 14.09.2007. godine

21

Tehničko rješenje vanjske mreže sanitarnih otpadnih voda zasniva se na odvojenom sistemu u odnosu na odvodnju atmosferskih voda. U blizini obuhvata postoji djelomično izgrađena mreža odvodnje sanitarnih otpadnih voda, pa su shodno tome izlazi iz objekata za ovu vrstu vode, zajedno sa sabirnim kolektorom priključeni na postojeću dionicu glavnog kolektora mješovitog sistema industrijske kanalizacije BC∅500 mm u priključnom šahtu čija trasa dalje vodi ka glavnom kolektoru od BC∅1000 mm. Za izvođenje vanjske sanitarne kanalizacione mreže predviđene su PVC kanalizacione cijevi, koje se polažu u prethodno iskopani kanalizacioni rov potrebne dubine. Izlazne sanitarne otpadne vode ne smiju sadržavati ulja, masnoće ili agresivne hemikalije za koje bi se eventualno morao ugraditi separator za predtretman prije ispusta u kanalizacionu mrežu. Raspored svih sanitarnih priključnih krakova zajedno sa glavnim odvodnim kolektorom i mjestom priključka naznačeni su na situacionoj karti u Prilogu 6. Oborinske otpadne vode razgranatom kanalizacionom mrežom su projektovane da prikupe sve površinske atmosferske vode sa kolskih i drugih uređenih površina kompleksa, kao i vode iz objekta putem olučnih vertikala. Glavni odvodni kolektor je od BC∅800 mm i priključen je na već ranije izvedeni glavni kolektor od BC∅1000 mm. U okviru kompleksa projektovan je potreban broj ''AB'' slivnika, raspoređenih duž i u dnu kolovoza prilaznih saobraćajnica i manipulativnih platoa, na rastojanjima koji omogućavaju prihvat svih oborinskih voda. Takođe, projektovane su poprečne slivne rešetke na svim ulazima u objekat i priključene na pogodnom mjestu na oborinsku kanalizaciju.

Za slučaj akcidentne situacije i izljevanja veće količine tekućine iz postrojenja smještenih na jugozapadnoj fasadi glavne proizvodne zgrade i eventualnog izljevanja tehnoloških tekućina u oborinsku kanalizaciju predviđen je podzemni dvokomorni ''AB'' šaht koji presjeca kolektor na dionici između revizionih šahtova K-7 i K-8 u kome se smješta tzv. sigurnosni ventil ∅600mm od specijalnog čelika. Njegov je zadatak da zaustavi dotok efluenta do aktiviranja pumpe, kojom se tekućina preljeva u čelični spremnik-separator do stvaranja uslova za ponovni ispust prečišćene vode.

Oborinske vode se prikupljaju putem uličnih slivnika raspoređenih tako da na jedan slivnik otpada do 250-350 m2 uređene slivne površine, što odgovara maksimalno dozvoljeno tehničkim propisima. Kanalizacione cijevi projektovane su od tvrdog PVC-a prečnika ND 160 do 400 mm, a za trase sabirnih kolektora uz objekat i veće profile od B.C.Ø 500, 600 i 800mm, što je uslovljeno hidrauličkim proračunom i vrlo blagim uzdužnim nagibima dna kolektora koji se kreću na granici minimuma, kao i znatno velikim dubinama kanalizacionog rova, vidi Prilog br 7.

2.3.3. Plinoviti polutanti

Su dimni plinovi nastali spaljivanjem fosilnog goriva – uglja u kotlovskom

postrojenju. Očekivana maksimalna količina dimnih plinova je oko 38000 Nm3/h, a predviđena emisija čvrstih čestica je do 20 mg/m3, CO do 150 mg/m3, NOx do 400 mg/m3 i SO2 do 1300 mg/m3. Projektom je predviđeno izdvajanje CO2 iz dimnih plinova i njegovo uvođenje u proces karbonizacije. Količina dimnih plinova od oko 11400 Nm3/h ili 30% od maksimalne se prije ulaska u dimnjak odvaja i uvodi u skruber gdje se izdvaja CO2 i cjevovodom šalje u proces karbonizacije. Otpadna voda iz skrubera koristi će se za hlađenje pepela.

22

Ugljik-monoksid, CO Klasifikacija opasnosti ugljik-monoksida (NFPA):

- stupanj škodljivosti: 2 (tvari koje mogu uzrokovati privremeno ili trajno oštećenje organizma)

- stupanj zapaljivosti: 4 (ovaj stupanj zapaljivosti imaju zapaljivi plinovi i lako isparljive zapaljive tekućine koji se pri normalnim atmosferskom pritisku i normalnoj temperaturi brzo ili potpuno isparuju i sa zrakom stvaraju zapaljive i eksplozivne smjese)

- stupanj reaktivnosti: 0 (ovaj stupanj reaktivnosti imaju tvari stabilne pri normalnim uvjetima i koje pod utjecajem temperature ne reagiraju s vodom)

Ostala svojstva: Pri sobnoj temperaturi ugljik-monoksid je nestabilan spoj. Pri temperaturama 400-700 0C disocira na CO2 i C, a pri 800 0C više ne disocira.

Maksimalna dopuštena koncentracija:

U atmosferi radnih prostorija dopušteno je

- 33 mg/m3, ili - 30 ppm.

Zapaljivost i eksplozivnost: Plamište: gorivi plin Temperatura samozapaljenja: 609 0C Granice eksplozivnosti u zraku: - donja granica...............................12.5 vol.% - gornja granica..............................74.2 vol.% Zaštita okoliša: Onečišćavanje zraka ugljik-monoksidom je znatno i raznovrsnog porijekla, a uzrok su, u prvom redu, različite grane industrije, mnoga domaćinstva u kojima taj plin nastaje kao produkt nepotpunog sagorijevanja fosilnih goriva, ispušni plinovi motornih vozila itd. Zaštita okoliša odnosno atmosfere od tog otrovnog plina svodi se, u prvom redu, na prečišćavanje otpadnih industrijskih plinova prije ispuštanja u atmosferu i u poboljšanju tehnologije. Sumpor-dioksid, SO2 Klasifikacija opasnosti sumpor-dioksida (NFPA):

- stupanj škodljivosti: 3 (tvari koje pri kratkotrajnom djelovanju mogu izazvati privremeno ili trajno oštećenje organizma)

- stupanj zapaljivosti: 0 (ovaj stupanj zapaljivosti imaju tvari koji ne gore kad su na zraku izložene temperaturi 815 0C tijekom pet minuta)

23

- stupanj reaktivnosti: 0 (ovaj stupanj reaktivnosti imaju tvari stabilne pri normalnim uvjetima i koje pod utjecajem temperature ne reagiraju s vodom)

Ostala svojstva: Pri normalnoj temperaturi i u odsutnosti vlage sumpor-dioksid je vrlo stabilan i relativno slabo reaktivan plin. Pri temperaturama iznad 200 0C se razlaže na SO3 i S.

Maksimalna dopuštena koncentracija:

U atmosferi radnih prostorija dopušteno je

- 10 mg/m3, ili - 4 ppm.

Zapaljivost i eksplozivnost:

Sumpor-dioksid nije zapaljiv niti sa zrakom stvara eksplozivne smjese. Zaštita okoliša: Sumpor-dioksid se ubraja među vrlo česte i opasne onečišćivače zraka i on je, zajedno s drugim kiselim plinovima uzročnik tzv. kiselih kiša. Najveći izvori emisije ovog plina su talionice sulfidnih rudača, procesi spaljivanja ugljeva i loživih ulja, rafinerije nafte, tvornice papira itd. Iz otpadnih plinova ovaj se plin najčešće uklanja mokrim prečišćavanjem, a nastale otpadne vode se moraju obraditi i pročistiti (neutralizacija, sedimentacija) prije upuštanja u kanalizaciju. Oksidi azota ,NO i NO2 A) Klasifikacija opasnosti azot(II)-oksida (NFPA):

- stupanj škodljivosti: 3 (tvari koje mogu pri kratkotrajnom djelovanju uzrokovati privremeno ili trajno oštećenje organizma)

- stupanj zapaljivosti: - - stupanj reaktivnosti: 3

(ovaj stupanj reaktivnosti imaju tvari koje se eksplozivno razgrađuju ili eksplozivno reagiraju, ali zahtijevaju jači inicirajući izvor ili se moraju zagrijati u ograničenom prostoru prije iniciranja. Ovdje se ubrajaju tvari osjetljive na termičke ili mehaničke udare na povišenim temperaturama).

Ostala svojstva: Ovo je nestabilan spoj koji se pri normalnoj temperaturi spaja s atmosferskim kisikom dajući NO2. Na povišenim temperaturama djeluje oksidirajuće na mnoge

24

tvari, dok pri nižim temperaturama može djelovati reducirajuće. Suhi plin ne djeluje na metale, ali u prisutnosti vlage djeluje korozivno na mnoge od njih. Maksimalna dopuštena koncentracija:

U atmosferi radnih prostorija dopušteno je

- 30 mg/m3, ili - 25 ppm.

Zapaljivost i eksplozivnost:

Azot(II)-oksid nije zapaljiv niti sa zrakom stvara eksplozivne smjese. B) Klasifikacija opasnosti azot(IV)-oksida (NFPA):

- stupanj škodljivosti: 3 (tvari koje mogu pri kratkotrajnom djelovanju uzrokovati privremeno ili trajno oštećenje organizma)

- stupanj zapaljivosti: 0 (ovaj stupanj zapaljivosti imaju tvari koji ne gore kad su na zraku izložene temperaturi 815 0C tijekom pet minuta)

- stupanj reaktivnosti: 1 (ovaj stupanj reaktivnosti imaju tvari koje su stabilne pri normalnim uvjetima, ali su nestabilne na povišenoj temperaturi i pritisku)

Ostala svojstva: Ovo je stabilan spoj koji se na višim temperaturama razgrađuje u azot(II)-oksid i kisik. Reagira s vodom dajući HNO2 i HNO3. Azot(IV)-oksid je oksidans. Suhi plin ne djeluje na metale ali je u prisutnosti vlage korozivan.

Maksimalna dopuštena koncentracija:

U atmosferi radnih prostorija dopušteno je - 6 mg/m3, ili - 3 ppm.

Zapaljivost i eksplozivnost:

Azot(IV)-oksid nije zapaljiv niti sa zrakom stvara eksplozivne smjese. Zaštita okoliša: Azotni oksidi ubrajaju se među plinove koji su najčešći i najopasniji zagađivači atmosfere. Izvori emisija tih plinova su različiti i mnogobrojni, a mogu biti prirodni (npr. oluje, erupcije vulkana...) ili uzrokovani industrijalizacijom i ljudskim aktivnostima (termocentrale, automobilski i avionski motori, ložišta s fosilnim gorivima, spaljivanje materija koje sadrže azot, plinsko i električno zavarivanje, upotreba nitratne kiseline itd.). Plinoviti produkti, sa povišenim sadržajem azotnih oksida, moraju se prije

25

ispuštanja u atmosferu prečistiti propuštanjem kroz tornjeve za neutraliziranje kiselih plinova. 2.3.4. Prijedlog monitornig plana Monitoring emisija u zrak Na temelju Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije štetnih plinova (Sl.glasnik Brčko Distrikta br. 30/06) i sagledanog tehnološkog procesa, predlaže se monitoring emisije dimnih plinova i čvrstih čestica jednom godišnje i mjerenje efikasnosti ostalih uređaja za prečišćavanje zraka (cikloni) jednom u tri godine. Pregled očekivanih parametara emisije dimnih plinova prikazan je tabelarno. Tablica 2.2. Pregled očekivanih parametara emisije dimnih plinova Očekivani procesni parametri dimnih plinova4

Očekivana emisija5, t/g

Granična vrijednost emisije za stalni monitoring6, t/g

Protok, Nm3/h < 38000 - - Čvrste čestice, mg/m3 < 20 < 1.58 10000 CO, mg/m3 < 150 - - NOx, mg/m3 < 400 < 31.60 2000 SO2, mg/m3 < 1300 < 102,7 10000 Monitoring otpadne vode Prema Zakonu o vodama („Službeni glasnik RS“, br.10/98, „Službene novine FBiH“ br 70/06), i Pravilniku o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode („Službeni glasnik RS“, br. 44/01) propisan je monitoring 6 –12 puta godišnje u prvoj godini eksploatacije, a u narednim godinama, ako su parametri u okviru dopuštenih, 4 puta godišnje od strane ovlaštene institucije (Odjeljenje za javno zdravstvo Brčko Distrikta). Monitoring buke Optimalnom zvučnom izolacijom, pozicioniranjem procesne opreme koja predstavlja potencijalni izvor buke, njen intenzitet će zasigurno bit manji od onog propisanog Zakonom o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik Brčko Distrikta“ br. 24/04). Prijedlog monitoringa buke: jednom tokom prve godine rada a zatim mjerenje svake tri godine kod najbližih stambenih objekta u dnevnom i noćnom periodu. 3.1. OPIS OKOLINE KOJA BI MOGLA BITI UGROŽENA PROJEKTOM 3.1.1. Opis šire okoline i saobraćajni sistem

Grad Brčko je administrativno sjedište Brčko Distrikta koji se nalazi u

sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine na rijeci Savi, i zauzima površinu od 493 km2. Distrikt dijeli Republiku Srpsku na dva dijela i graniči sa dva kantona Federacije BiH, Tuzlanskim Kantonom i Posavskom Županijom; na sjeverozapadnom dijelu graniči sa Opštinom Orašje, na zapadnom sa Opštinom Gradačac, na jugozapadnom

Podloge: 4 IPRO od 26.09.2006. godine. 5 Projektni zadatak „Studen -Agrana“ od 25.09.2007. godine. 6 Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u vazduh (Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH br.30/06)

26

dijelu sa Opštinom Srebrenik, na jugu sa Opštinom Lopare i na istoku sa Opštinom Bijeljina.

Na sjevernom dijelu Brčko Distrikta protječe rijeka Sava koja je ujedno i

granica sa Republikom Hrvatskom. U odnosu na ostale gradove u Bosni i Hercegovini Brčko predstavlja značajnu geostratešku tačku, nalazi se na ukrštanju osi istok-zapad i osi sjever - jug; Brčko predstavlja ulaz u Hrvatsku i prema Centralnoj Evropi, rijekom Savom je vezan za EuroRegiju Dunav – Drava – Sava a time i sa svim riječnim lukama zemalja centralne i istočne Evrope. Nadalje, Brčko je tim važniji jer predstavlja jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini u kome konvergiraju različiti oblici transporta (željeznički, drumski i riječni).

Jedna od važnijih karakteristika ovo područja je bogatstvo podzemnim vodama visoke kvalitete na velikim dubinama, koje se mogu koristiti za vodosnabdijevanje svih naseljenih mjesta Brčko Distrikta. Radi se dakle o vrlo vrijednom predjelu sa različitim vrstama životnih zajednica i zbog prisutnosti posebno vrijednih prirodnih ljepota. Međutim, u nižim dijelovima nivo podzemnih voda je u blizini površine zemljišta što u proljetnim i kasnim jesenjim mjesecima dovodi do prekomjerne vlažnosti i stagnacije vode na terenima, a to se odnosi na velike površine, većinom uz obalno područje rijeke Save.

Kao što je već pomenuto, najznačajniji vodotok na ovom području je rijeka

Sava, osim ovog vodotoka na području Brčko Distrikta se nalaze i manje rijeke i kanali kao na primjer Lomnica, Rašljanska rijeka, Strepačka rijeka, Zovčica i Lukavac. Izvori ovih vodenih tokova nalaze se na Majevici. Vodotoci imaju mirne i slabo nagnute riječne tokove. U sjevernom centralnom dijelu, nalazi se mnogo meandara, posebno meandrira rijeka Tinja sa vrlo gustom i niskom vegetacijom oko meandra.

Na cijelom području Brčko Distrikta na različitim nadmorskim visinama i različitim reljefnim karakteristikama nalaze se rasprostranjeni prostorni i prirodni objekti. Reljefni oblici od obronaka planine Majevice prelaze iz brežuljkastih u nizijski oblik. Nizijsko područje pripada posavskom agrarnom regionu koji je bogat kvalitetnim poljoprivrednim zemljištem što daje optimalne uvjete za poljoprivredu.

Pomenuti reljefni oblici su izgrađeni od mladih pliokvartarnih i kvartarnih

sedimenata sa visinama od 90-150 m, dok se tereni izgrađeni samo od kvartarnih sedimenata odlikuju sa visinama 80-90m. Rijeke Tinja i Brka i njihove pritoke grade aluvijalne ravni, iznad koji se blago uzdižu zatalasani brežuljci i niske terase.

Južni dio Distrikta, u široj okolini naselja Rašljana, Maoče i južno od Bosanske

Bijele čine slijedeći morfološki oblici: brijegovi i brda sjeverne podgorine Majevice, prosječnih nadmorskih visina 300-640m (vrh Granaš), srednjih nagiba, njihovu geološku građu čine vodonepropusne stijene koje nailazimo na ograničenim lokalitetima i na prijelazne oblike karsta u vidu pećina, stijenskih otvorenih profila, vrela i vrtačastih udubljenja.

Idući prema sjeveru od naselja Bosanska Bijela - Maoča – Šatorovići reljef

postepeno postaje niži, nagibi su sve manji (nv 150-300m) a doline Tinje, Brke i

27

Zovičice se šire. Nizine koje prate ove rijeke su ispunjene aluvijalnim nanosom kroz koji meandriraju ovi tokovi, iznad njih se nalaze blage terase, brežuljci i pobrđa. Rijeke Tinja, Brka i Zovičica imaju neregulirana korita, često zapunjena različitim organskim i anorganskim materijama što za vrijeme velikih padavina uzrokuje plavljenje okolnog terena Dakle, sjeverni dio općine pripada akumulacijsko-tektonskom nizinskom reljefu panonskog bazena sa naplavnim ravnima, a južni dio pripada denudacijsko-akumulacijskom reljefu oboda panonske nizije koga čine pobrđa i manja uzvišenja građena od tercijarnih sedimenata marinskog i limničkog porijekla.

Saobraćajni infrastrukturni sistem je strateški element razvoja jedne oblasti pa

tako i Brčko Distrikta, upravo, njegov povoljan položaj u odnosu na putni, riječni i željeznički saobraćaj uvjetovao je strana ulaganja i njegov ekonomski razvoj u odnosu na ostale oblasti Bosne i Hercegovine.

Putna mreža Brčko Distrikta ima radijalni sistem koji prolazi kroz i poslužuje cijelo područje, čine ga magistralni i regionalnu putevi ukupne dužine 74 km, lokalni putevi dužine 170 km kao i manji ne kategorizirani putevi. U tablici 3.1. dat je prikaz magistralnih i regionalnih puteva po osi pružanja.

Tablica 3.1: Smjer magistralnih i regionalnih puteva po osi pružanja

Smjer Magistralni put Regionalni put

Istok-Zapad M 14.1 Lončari-Bijeljina -

Sjever-Jug M 1.8 Orašje -Tuzla R 458 Brčko-Čelić-Lopare

Sjeveroistok-Sjeverozapad - R 460 Brčko-Cerik-Gračanica

Navedeni putevi se uklapaju na putnu mrežu grada Brčko, i čini njihov sastavni

dio. Ukupna dužina putne mreže Distrikta je oko 354 km i može se podijeliti na: - magistralne puteve, oko 10.5% od ukupne dužine postojećih puteva u Distriktu, prosječna širina saobraćajnica je oko 6.0 – 7.0 metara; - regionalne puteve, oko 10% od ukupne putne mreže Distrikta, prosječna širina saobraćajnice oko 6.0 metara; - lokalne puteve, oko 50% postojećih puteva na području Distrikta, prosječne širine oko 4.0 – 5.0 metara.

Na temelju navedenog, može se zaključiti, da putevi na području Brčko Distrikta čine zadovoljavajuću mrežnu strukturu koja pokriva kako urbani tako i ruralni dio teritorija. Željeznički saobraćaj

Postojeće stanje željezničkog saobraćaja u Brčko Distriktu uslijed loše organizacije i tehničkog neodržavanja infrastrukture svedeno je na minimum. Željeznička mreža u Distriktu se sastoji od pravca Vinkovci – Brčko – Banovići te od mreže industrijskih pruga koje povezuju luku i pojedine industrijske zone sa gradom Brčkom. Željeznički čvor Vinkovci je jedina tačka koja povezuje Brčko sa Hrvatskom i s ostatkom Evrope. U gradu Brčko postoji željeznička stanica sa industrijskim

28

kolosijekom koji povezuje industrijsku mrežu luke u Brčkom s ostalim korisnicima u industrijskoj zoni grada. Riječni saobraćaj

Rijeka Sava predstavlja najznačajniji plovni tok Bosne i Hercegovine, preko koje se ostvaruje veza sa riječnim komunikacijama u Evropi (Dunav-Rajna-Majna). Luka u Brčkom je najveća riječna luka u Bosni i Hercegovini, s godišnjim kapacitetom iskrcaja od 800.000 tona. Luka posjeduje kompletan infrastrukturni sistem, osnovna namjena joj je ukrcavanje i iskrcavanje rasutog tereta. Takođe, luka posjeduje proizvodne prostore i prostore namjenjene skladištenju roba. Dužina operativnog dijela obale je 150 m i prosječne širine 15 m. Unutar područja Distrikta, Sava je plovna u dužini od 44 km, tokom 260 dana godišnje za plovila gaza do 2,5 metara, dok je u razdoblju niskog vodostaja moguć promet za plovila s manjim gazom. U Prilogu 8 prikazan je saobraćajni infrastruktirni sistem na području Brčko Distrikta.

29

Slika br 3.1: Makro i mikro lokacija „Rafinerije šećera“ Brčko

30

3.1.2. Opis lokacije i zahvata

Legislativa iz oblasti zaštite okoline nalaže da se za pojedine djelatnosti, proizvodne procese i druge zahvate koji su okolinski rizični, opasni ili teško prihvatljivi provede procedura izbora lokacije nakon koje bi se pristupilo daljim aktivnostima. U ovom slučaju, za određivanje lokacije za izgradnju kompleksa "Rafinerije šećera", taj prethodni postupak nije bio potreban pa je lokacija odobrena Rješenjem o urbanističkoj saglasnosti br. 06-364-002912/06 od 31.08.2006. godine.

Izgradnja kompleksa "Rafinerije šećera" je planirana na zemljištu označenom

kao k.č. 2189/3 (1045/3), 2178 (983/1 dio), 2178/2 (985/2), 2179/2 (983/1 dio), 2180/3 (983/2), 2177/1 (1043/6), 2177/3 (1043/14), 2189/1 (1045/1 i 1043/8) i 2190 (979/1) katastarske općine Brčko 2 zona rada i industrije u Brčkom. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Urbanističkog plana grada Brčko od 24. septembra 1997. godine, predmetna lokacija se nalazi u prostornoj cjelini zone rada i industrije u Brčkom.

Kompleks "Rafinerije šećera" obuhvata površinu od oko 23.700 m2 koja se

nalazi u obuhvatu prostora planiranog za izgradnju privrednih objekata, a u dodiru je sa Tvornicom ulja "Bimal", Brčko. Na slici br 3.1. Prikazana je mikro i makro lokacija kompleksa "Rafinerije šećera".

Pristup na parcelu moguć je sa lokalnog puta koji vodi ka luci Brčko i sa puta

koji vodi do industrijskog kruga tvornice "Bimex". Oba puta su vezana za saobraćajnicu Brčko – Bijeljina.

Dužina kompleksa je oko 280 m, a prosječna širina oko 90 m. Površina za

koju je izrađeno urbanističko rješenje je veća, jer je rješenjem obuhvaćena i kotlovnica sa depoima uglja kao i objekti za tretman otpadnih voda koji se nalaze u sklopu industrijskog kruga tvornice ulja "Bimal".

Teren predmetne lokacije je uglavnom ravan, sa vrlo malom visinskim

razlikama, te lokalnim neravninama u vidu depresija i naslaga materijala. Cijelu lokaciju karakterizira visok nivo podzemnih voda.

Na ovoj lokaciji omogućena je dobra cestovna povezanost sa okolicom. Pored

toga, u krug dolazi i industrijski željeznički kolosijek. Ostala infra struktura, komunalna i energetska, postoji u industrijskom krugu Tvornice ulja "Bimal" i ostalom okruženju predmetnog kompleksa tako da će se uz dobivenu saglasnost moći izvršiti priključenje na istu.

Urbanističkim rješenjem su ispunjeni zahtjevi samog tehnološkog procesa odnosno linije za dopremu sirovina i njeno skladištenje, proces rafiniranja sirovog šećera, kao i pakovanje, skladištenje i odvoz gotovog proizvoda.

U krugu kompleksa "Rafinerije šećera" planirani su slijedeći objekti:

- u južnom dijelu kompleksa predviđen je objekat istovara i transporta sirovog

šećera, čiji je položaj uvjetovan položajem željezničkog kolosjeka kojim će se dopremati sirovi šećer do skladišta;

31

- priključno – otpremnim mostom povezan je ovaj objekat sa objektom skladišta sirovog šećera;

- sjeverno od skladište sirovog šećera, također povezana transportnim mostom, nalazi se glavna zgrada za preradu sirovog šećera sa potrebnom opremom: isparivačima, posudama za bijeljenje i karbonizaciju šećera;

- u aneksima proizvodne zgrade, uz istočnu fasadu, planirani su potrebni sadržaji energetskog bloka dok se na etažama iznad nalaze prostori za uposlenike (administracija, garderobe, sanitarni blok kao i ostali potrebni sadržaji);

- zapadno od glavne zgrade planirano je lociranje objekata za rashladnu vodu kao i dodatno skladište;

- na samom kraju sjeverozapadnog dijela kompleksa lociran je objekat za pakovanje koji je transportnim mostom sa istočne strane povezan sa glavnom proizvodnom zgradom, a sa sjeverne strane, također transportnim mostom, sa skladištem upakovanog šećera koje se nalazi u postojećem objektu izvan kompleksa "Rafinerije šećera";

- za potrebe planirane prodaje šećera u rinfuzi odnosno otpreme kamionima, na prostoru istočno od pogona za pakovanje, povezan transportnim mostom i sa prostorom za pristup kamiona, nalazi se silos za utovar;

- za osiguranje dovoljne količine toplinske energije za rad pogona u kompleksu "Rafinerije šećera" predviđen je prostor za izgradnju kotlovnice na čvrsto gorivo – ugalj, kao i prostor za istovar i skladištenje uglja koji su povezani i međusobno i sa objektom kotlovnice transporterima. Ovi su objekti locirani uz željezničku prugu, sjeverno od kompleksa, do kruga kompleksa "Bimal", istočno od skladišta suncokretove ljuske;

- u neposrednoj blizini pruge, istočno od skladišta gotovih proizvoda, smješteni su objekti za predtretman otpadne vode;

- upravna zgrada kompleksa "Rafinerije šećera" planirana je na sjevernom dijelu, istočno od glavnog ulaza u kompleks.

Ulaz u kompleks "Rafinerije šećera" planiran je sa postojeće saobraćajnice koja vodi do luke i tangira kompleks sa sjeverne strane gdje je planiran i kontrolirani ulaz željezničke kompozicije, teretnih i ostalih motornih vozila, kao i pješački ulaz za uposlenike. Unutar kompleksa internim saobraćajnicama riješene su komunikacije za sve vrste saobraćaja. Unutarnjim saobraćajnicama gabarita od 4.0 do 9.0 m osiguran je kružni tok i protupožarni put. Kao pješačke staze projektirani su trotoari širine 2.0 m. Prema namjeni i kapacitetu objekata projektirano je i parkiralište za uposlene izvan ograde kompleksa, kao i za poslovne partnere uz upravnu zgradu, u krugu kompleksa. 3.1.3. Klimatske karakteristike područja Klimatski faktori su posljedica interakcije geografskog položaja, reljefa, vegetacije, globalnih atmosferskih utjecaja, ali sve značajniju ulogu imaju u svemu tome i utjecaji ljudske aktivnosti. Najveći dio Distrikta Brčkog pripada južnom peripanonskom obodu sa ravničarskim-brežuljkastim reljefom. Ovakav geopoložaj utjecao je na postojanje umjereno-kontinentalne klime na najvećem dijelu

32

posmatranog prostora, uz manje promjene koje nastaju pod utjecajem ciklona sa zapada. Najtopliji mjesec je juli (22,1°C), a najhladniji mjesec februar (-2,7°C). Srednja godišnja temperatura iznosi (11,2°C) dok je godišnja amplituda (24,8°C). Prosječne temperature po godišnjim dobima date su tablici 3.1. Tablica 3.2: Prosječne temperature zraka po godišnjim dobima.

Godišnje doba proljeće ljeto jesen zima

Prosječna temperatura [°C] 10,1 21,1 12,2 1,4

Temperaturni maksimumi su dostignuti u julu i augustu do 40°C, dok zimi

temperaturni minimum dostiže vrijednost i do -35°C. U proljetnim i jesenjim mjesecima izražena su dnevna kolebanja temperature. Zbog utjecaja kontinentalne klime područje je aridnije u odnosu na druge krajeve BiH, sa visinom padavinama od oko 750mm. Obilnije padavine se javljaju krajem proljeća i početkom ljeta, što za posljedicu ima povećanu oblačnost. Sniježne padavine traju u prosjeku do jednog mjeseca godišnje, sa tankim sniježnim pokrivačem i hladnim sjevernim vjetrom.

Kišne padavine se javljaju u proljeće, ljeto i jesen. Proljetne su posljedica

ciklonalnog poremećaja iznad sredozemlja, ljetne uslijed lokalnog pregrijavanja i jesenske kao posljedica ciklone sa zapada.

Reljef Brčko Distrikat je većinom ravničarski, što je pogodno za razvijanje

vjetrovitosti, po učestalosti su najintenzivniji sjeverozapadni i sjeverni vjetrovi. U ovisnosti od godišnjeg doba i aktivnosti anticiklona na sredozomlju i atlantiku u proljeće nastaje zapadni i sjeverozapadni vjetar, u jesen i ljeto su karakteristični sjeverozapadni i jugozapadni vjetrovi a zimi preovladava sjeverni i sjeveroistočni vjetar. Insolacija na području Brčko Distrikta zbog ravničarskog krajolika je intenzivna sa velikim grafom sjaja i smanjenim grafom sjene.

Područje iznad naselja Bosanske Bijele, Maoče i Gornjeg Zovika sa nadmorskom visinom iznad 400 m predstavljaju obronke Majevice sa pretplaninskom klimom sa izraženim utjecajem umjerenokontinentalne klime.

Ovakvi klimatski uvjeti, naročito slabija vjetrovitost, sprječavaju imisiju štetnih polutanata u nižim, prizemnim slojevima atmosfere. 3.1.4. Seizmološke karakteristike područja Prema Seizmološkoj karti područje Brčko Distrikta pripada sedmom (7) stupnju intenziteta očekivanog zemljotresa po MKS pri vjerodostojnosti podataka od 62 % za povratni period od sto godina.

33

3.1.5. Hidrogeološke karakteristike područja Hidrografska odlika prostora Brčko Distrikta je disproporcionalnost, na sjevernom dijelu je velika granična rijeka Sava a na južnom niz manjih rijeka i potoka, među kojima se izdvajaju Brka i Tinja. Rijeka Brka izvire ispod sjevernih padina Majevice, svojim tokom prolazi kroz grad Brčko i dijeli ga na dva dijela. Vodotoci zastupljeni na prostoru Brčko Distrikta pripadaju hidrosistemu rijeke Save odnosno crnomorskom slivu.

Svi riječni tokovi na području Brčko Distrikta imaju veoma male padove korita, čime su stvoreni uvjeti za njihovo meandriranje, što je naročito izraženo u sjevernom i centralnom dijelu općine a posebna je karakteristika vodotoka Tinje. U nizijskom dijelu sliva, vodeni tokovi su obrubljeni nasipom i bogati vegetacijom, pa su korita zapunjena naplavinama, sa uskim zavojima što za posljedicu ima zaustavljanje vode i plavljenje.

Kao što je već rečeno, donji nizijski dio, na visinama od oko 100 metara i niže,

obiluje podzemnim vodama koje su vrlo blizu topografske površine. U proljetnim mjesecima, posebno, dolazi do plavljenja prostora. Svi vodotoci imaju plitka i neuređena korita, koja ne mogu da prime velike vode pa dolazi do izlijevanja voda i plavljenja područja u dolinskim dijelovima pogotovo kada se podudare sa visokim vodostajima rijeke Save.

Lokacija na kojoj je planirana izgradnja kompleksa rafinerije šećera, se nalazi

izvan utjecaja poplavnih voda koje iz lokalnog sliva traju od 2 do 5 dana i plavljenja Save koje traje mnogo duže odnosno 1–2 mjeseca.

Na užem području odobrene lokacije ne postoje izvorišta vode koja bi mogla

biti ugrožena. Ovo područje pripada Panonskom bazenu čiji geološki profil ispod humusnog pokrova maksimalne debljine do 1 m (obradivi dio sastavljen od gline, pijesaka, organskih materija i sl.) čine šljunci, pijesci, alevirti, zaglinjeni alervirti itd.

U Prilogu 8 data je Geološko-hidrografska karta područja Brčko Distrikta. 3.1.6. Geomehaničke i pedološke osobine tla Različiti tipovi zemljišta na području Brčko Distrikta razvili su se uz djelovanje određenih pedogenetskih faktora u složenim reljefnim, geološkim, hidrološkim i klimatskim prilikama. U dolinama Tinje, Brke i pritoka preovladavaju dolinska smeđa tla koja su najplodnija na prostorima BiH. Izrazito visoke podzemne vode u nižim dijelovima formirale su na dubini od oko 80 cm hidromorfna, močvarno-glejna tla.

Za lokaciju kompleksa "Rafinerije šećera" s pedološkog stanovišta nema

značaja davati ocjenu utjecaja jer je veći dio pedološkog pokrivača ispod sloja asfalta i betona. Donje nizijske dijelove karakteriziraju duboka aluvijalna tla koja su u gornjim, plićim slojevima vodopropusna što je značajno za djelatnosti koje mogu imati štetan utjecaj na tlo i vode.

34

Geomehaničke osobine tla na odobrenoj lokaciji imaju značaj samo sa aspekta stabilnosti i sigurnosti objekata i postrojenja kompleksa "Rafinerije šećera". Prije početka izgradnje objekata izvršena su geomehanička ispitivanja tla i dokazana nosivost tla koja je uvjetovana projektiranom stabilnosti i sigurnošću objekata i postrojenja planiranih ovim zahvatom. 3.1.7. Biljne i životinjske zajednice 3.1.7.1. Značaj šume i urbanog zelenila

Šume na području Brčko Distrikta zahvataju površinu od 11.247 ha što je 32,6% ukupne teritorije. Od ukupne šumske površine državne šume pokrivaju 2.972ha ili 26,4% teritorija, dok šume u privatnoj svojini pokrivaju 8.275ha ili 73,6% površina. Navedene površine pod šumama obuhvataju različite tipove od kojih treba izdvojiti šume hrasta (u ravničarskim predjelima i dolinama rijeka), bukove šume (u nižem gorskom pojasu) i šume jele i smrče (na obroncima planine Majevice).

Kao posljedica ratnih šteta došlo je do znatne redukcije šumskog fonda,

odnosno zalihe drvne mase u državnim šumama, u odnosu na predratno stanje. Procjenju je se da su navedene zalihe drvne mase u državnim šumama na području Distrikta umanjene za 50%.

Stoga se može zaključiti da su šumski potencijali Distrikta veoma siromašni.

Samo jedan dio šumskog fonda je kompaktan u južnom brdskom području, dok su ostalo male šumske enklave u ravničarskom dijelu. Iz ovog razloga potrebno je nešto više reći o značaju šume i šumskih ekosistema.

Od najstarijih vremena pa do danas velika je povezanost ljudi sa šumom. Značaj šuma i šumskih ekosistema za očuvanje ljudske populacije je neprocjenjivo velik. Šume su značajan obnovljivi prirodni resurs i bitan faktor čovjekove okoline, što se vidi iz slijedećih primjera:

- Za proizvodnju jedne tone organske biomase kod četinarske vrste drveća (borova), u procesu fotosinteze koristi se iz atmosfere 1820 kg CO2 a oslobađa 1393 kg O2;

- Samo četiri bukova stabla kroz starost od 100 godina obezbjeđuju kisik jednom čovjeku za 80 godina života. Čovjek može da živi bez hrane preko 6 sedmica, bez vode 7 dana, a bez zraka svega 7 minuta;

- Takođe je utvrđeno da je uloga šuma u pročišćavanju zagađene atmosfere važnija od njene funkcije u proizvodnji kisika. Procijenjeno je da odrasle bukove šume mogu po jednom hektaru površine osloboditi oko 3000 kg kisika i apsorbira čak 68 tona čađi i prašine;

- Retenciona sposobnost tla pod šumom mjeri se količinom 800 – 2500 m3 vode po jednom hektaru površine, koja se podzemnim vodotocima i specifičnom filtraciom pojavljuje na površini zemlje u vidu izvora najkvalitetnije vode. Tlo ispod šume može držati pet puta više vode u sebi nego kada šume nema, a osim toga samo drveće unutar debla, u granama i lišću sadrži mnogo vode i sve to pomaže da se u rijekama održava konstantna količina vode i za vrijeme poplava i za vrijeme suša;

- Za vrijeme II svjetskog rata i kasnije na planini Romaniji su izgorjele šume na površini oko 6000 ha. Poslije izvjesnog vremena presahlo je 55 vrela, odnosno

35

na približno svakih 1000 ha po jedno vrelo. Iz navedenog se može konstatovati da su šume kičma kopnenih ekosistema.

Privredna funkcija šume se svodi na kontrolirano korištenje sirovinske baze za

rad industrije za preradu drveta. Istraživanjem je utvrđeno da u odnosu na ukupnu vrijednost šume, na privredne funkcije otpada 15 – 20%, a na opće korisne vrijednosti 80 – 85 %. U posljednje vrijeme sve se više cijene općekorisne vrijednosti šume. Te vrijednosti šume i šumskih ekosistema su teško mjerljive, posebno u dijelu zdravstvene blagotvornosti čovjeku i drugim živim bićima.

Dvije su osnovne koristi od šume: - privredne koristi (tehničko drvo, ogrjev i druge potrebe); i - indirektne koristi šume (općekorisne funkcije šume).

Općekorisne funkcije šume se mogu podjeliti na:

- zaštitne funkcije kao što je, zaštita tla, saobraćajnica, izvorišta, vodotoka, jezera, vodenih akumulacija itd;

- ostale općekorisne funkcije, kao što su prečišćavanje otpadnih voda, zdravlje i rekreacija, povećanje plodnosti tla, popravljanje loših tala, prostorno uređenje, smanjenje buke, estetski izgled, konzerviranje sunčeve energije itd.

Na indirektne koristi šume otpada devet desetina od ukupne vrijednosti šume. Ove, indirektne vrijednosti šume se u mnogim zemljama Evrope i Amerike mnogo više cijene i mnogo više vrijede od privrednih koristi. Naime šume i ostala vegetacija čine zaštitni pokrov koji do maksimuma apsorbira kišu, zaštićuje tlo od erozije, regulira tokove vode, sprječava poplave i bujice, i tako poboljšava efikasnost vodenih izvora. Korijenje drveća i druge vegetacije spriječava eroziju tla uzrokovanu kišom i vjetrom i time spriječava poplave i zamuljivanje rijeka. U šumama je zastupljen veliki broj jestivih i ljekovitih biljnih vrsta koje su potencijalno korisne.

Sječa šume ima direktan utjecaj na vodotoke. Površinsko otjecanje vode se povećava nakon sječe šume i vodi ka pojavi bujica. Smanjena infiltracija i obnova zaliha podzemnih voda i porast evaporacije i bujica u vlažnoj sezoni imaju utjecaj na protok vode tako što snižavaju protok u sušnim periodima. Porast erozije vodi ka porastu sedimentacije u potocima i rijekama. To predstavlja poseban problem zbog iskorištavanja mnogih vodotoka za vodosnadbijevanje naselja i navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta.

U gusto naseljenim industrijskim regijama, značaj šuma je jače ispoljen u omogućavanju rekreacije, zaštite od buke, čistog zraka, vode, poboljšanja bioklime itd. Ono što šume čini nezamjenjivim jeste činjenica što se navedeni pozitivni utjecaji ne mogu nadoknaditi bilo kojim tehničkim sredstvima. Nikakva vještački napravljena fabrika vode ne može zamjeniti šumski izvor iznad koga nema nikakvih zagađivača, nego samo netaknuta priroda sa obiljem zdravih stabala, grmlja i prizemne flore. Uvoz općekorisnih funkcija šuma nije moguć, one se stvaraju u vlastitom okolišu odnosno u vlastitoj šumi. Današnji čovjek zauzima jednu od najspecifičnijih pozicija u prirodi, odnosno geobiosferi. On je kao dominantan antropogeni ekološki faktor znatno izmijenio prirodno stanje ekosistema. U mnogim regijama napravio je ekološki nered i time sve

36

više dovodi u pitanje bezbjednu egzistenciju živih bića, ali i svojih populacija. Dosadašnja sagledavanja uticaja ljudskog društva na sopstvenu životnu sredinu (sociosfera), koja je istovremeno i životna sredina svih ostalih živih bića, pokazuju da su čovjekovi uticaji na komponente životne sredine najčešće negativni, a u nekim slučajevima i ekološki katastrofalni. Posebno su izražene posljedice uticaja na urbane ekosisteme u industrijskim regijama gdje su urbane zone prostorno vezane sa industrijskim. Reljef, klima i prisutne emisije polutanata u zimskom periodu dovode do pojave epizodnih stanja sa visokim zagađenjem zraka, koje uzrokuje određene ekološke posljedice.

U uskoj vezi sa funkcijama urbanih ekosistema je “gradsko zelenilo“. Ova vegetacija ima prvenstvenu ulogu za ostvarivanje “indirektnih koristi “ kao što su prečišćavanje zagađenih zračnih masa, proizvodnja kisika (čiji sadržaj je obično niži u gradskoj životnoj sredini u odnosu na njegov optimalni sadržaj u zraku), umanjivanje utjecaja vjetra i vlage, apsorpcija buke, rekreativne i estetske koristi itd. Tako na primjer, 1 m2 površine lišća ima sposobnost da apsorbuje 1.5 – 10 grama prašine, 1 ha visokog drveća filtrira 50 – 70 tona prašine iz zraka itd. Zbog toga se u urbanim zonama savremenih gradova posvećuje poseban značaj na uspostavljanju i održavanju parkova, drvoreda, vrtova, travnjaka i drugih zelenih površina. Međutim, neadekvatno upravljanje zelenim površinama i zasadima u urbanom području kontinuirano smanjuje njihov ukupan fond i time umanjuje njegovu ekološku funkciju. Osnovni razlog smanjivanja zelenih površina jeste zanemarivanje njihovih sposobnosti i funkcija, vjerovatno zato što nisu vidljive. Neophodno je poduzeti adekvatne mjere na očuvanju postojećeg fonda zelenih površina i rastinja, radi poboljšanja urbanog izgleda i životnih uvjeta u Brčkom. Veći efekti se naročito mogu postići uključivanjem javnosti u odlučivanje o pitanjima zaštite i unapređenja kvaliteta okoliša. Zato je potrebno potpunije i objektivnije informiranje javnosti i podizanje ukupne svijesti građana, koji mogu znatno doprinjeti očuvanju i unapređenju kvaliteta okoliša. Ovdje je potrebno istaknuti samo jedan primjer. Istraživanja u Njemačkoj su pokazala da grad, sa donjom granicom od oko 60% ukupno razvijene gradske površine koja otpada na zelene površine, ima stepen zagađenja zraka neuporedivo manji od svjetskih normativa. 3.1.7.2. Karakteristike vegetacije Brčko Distrikta

Karakteristike reljefa, klime i ostalih fizičkih elemenata prirodne sredine, utjecali su da, Brčko i okolina imaju prirodni vegetacijski pokrivač koji u većini čini vegetacija trava. Vegetacija vrbe i topole javljaju se u vlažnim područjima uz obale vodotoka kao i barske vegetacije šaševa i trstika uz meandre Tinje, te močvarna područja plavnih etaža Distrikta. Šume lužnjaka i običnog graba egzistiraju na blagim padinama neogenih terasa iznad riječnih dolina. Značajan dio centralnog i sjevernog dijela Distrikta je pod poljoprivrednim površinama i naseljima. U daljem tekstu dat je pregled biljnih zajednica u Brčko Distriktu.

37

1. Peripanonska vegetacija u pukotinama stijena ASPLENIETEA TRICHOMANIS (zajednica smeđe slezenice) POTENTILLETALIA CAULESCENTIS (zajednica petoprsta) 2. Fragmenti vegetacije tamnih četinarskih šuma VACCINIO-PICEETEA (zajednica borovnice i bora) ABIETI-PICEETALIA (zajednica jele i bora) 3. Vegetacija listopadnih šuma a. Vegetacija termofilnih šuma bjelograbića, hrasta i peripanonske lipe QUERCO-FAGETEA (zajednica hrasta i bukve) QUERCETALIA PUBESCENTIS (zajednica hrasta medunca - hrastova šuma ) b. Vegetacija termofilnih šibljaka OSTRYO-CARPINETALIA ORIENTALIS (zajednica crnog graba i bjelograbića) c. Vegetacija peripanonskih bukovih šuma FAGETALIA SYLVATICAE (zajednica bukve – bukova šuma) d. Vegetacija poplavnih šuma vrbe i topole POPULETALIA ALBAE (zajednica bijele topole) 4. Vegetacija acidofilnih šuma i šikara hrasta lužnjaka QUERCETALIA ROBORI - PETRAEAE (zajednica hrasta kitnjaka i hrasta lužnjaka) 5. Vegetacija peripanonskih šibljaka sa lijeskom i trnjinom CORYLETALIA AVELLANAE (zajednica lijeske) PRUNETALIA SPINOSAE (zajednica trnjine) 6. Vegetacija bujadišta i panonskih vriština NARDO-CALLUNETEA (zajednica tvrdače i vrijesa) CALLUNO-ULICETALIA (zajednica vrijesa i štipavca) PTERIDIO-JUNIPERETALIA (zajednica jelenjeg jezika i kleke) 7. Vegetacija higrofilnih šuma i šikara sa crnom johom ALNETEA GLUTINOSAE (zajednica johe) ALNETALIA GLUTINOSAE (zajednica johe) 8. Vegetacija šikara rakite SALICETEA PURPUREAE (zajednica rakite) SALICETALIA PURPUREAE (zajednica rakite) 9. Vegetacija šumskih sječina i požarišta EPILOBIETEA ANGUSTIFOLI (zajednica vrbolike) EPILOBIETALIA ANGUSTIFOLI (zajedenica vrbolike) 10. Vegetacija vodenjara POTAMOGETONETEA PECTINATI (zajednica češljastog mrijesnjaka) POTAMOGETONETALIA PECTINATI (zajednica češljastog mrijesnjaka) 11. Obalna vegetacija ISOETO-NANOJUNCETEA ISOETETALIA

38

12. Vegetacija plutajućih cvjetnica LEMNETEA W. (zajednica vodene leće) LEMNETALIA W. (zajednica vodene leće) 13. Vegetacija bara i močvara PHRAGMITETEA (zajednica trske) PHRAGMITETALIA (zajednica trske) MAGNOCARICETALIA 14. Vegetacija dolinskih mezofilnih i acidofilnih livada MOLINIO-ARRHENATHERETEA (zajednica beskoljenke i ovsenice) ARRHENATHERETALIA (zajednica ovsenice) AGROSTI-FESTUCETALIA RUBRAE (zajednica rosulje i crvenog vijuka) 15. Vegetacija peripanonskih termofilnih livada, kamenjarskih pašnjaka i kamenjara. FESTUCO-BROMETEA (zajednica vlasulje i uspravnog ovsika) BROMETALIA ERECTI (zajednica uspravnog ovsika) FESTUCTALIA VALESIACAE (zajednica vijuka stepskog) 16. Vegetacija higrofilnih livada MOLINIO-JUNCETEA (zajednica modre beskoljenke i gola sita) MOLINIETALIA W. (zajednica modre beskoljenke) TRIFOLIO-HORDEETALIA (zajednica djeteline i livadskog ječma) DESCHAMPSIETALIA (zajednica busike) 17. Vegetacija dolinskih umjereno nitrificiranih vlažnih livada AGROSTIETALIA STOLONIFERAE (zajednica rosulje) 18. Vegetacija suhih nitrificiranih kamenitih livada SEDO-SCLERANTHETEA (zajednica žednjaka i treskavice) FESTUCO-SEDETALIA (zajednica vlasulje i žednjaka) 19. Tercijerna vegetacija (vegetacija nitrificiranih staništa sa različitim termičkim režimom). a. Vegetacija umjereno suhih smetljišta ARTEMISIETEA (zajednica pelina) CONVOLVULETALIA (zajednica slaka) GLECHOMETALIA HEDERACEAE (zajednica puzave dobričice) ONOPORDETALIA (zajednica kravačaca) b.Vegetacija nitrificiranih staništa CHENOPODIETEA (zajednica lobode) CHENOPODIETALIA (zajednica lobode) c. Vegetacija suhih smetljišta ARTEMISIETEA ABSINTHI (zajednica gorskog pelina) ARTEMISIETALIA (zajednica pelina) d. Vegetacija vlažnih smetljišta IDENTETEA IDENTETALIA e. Vegetacija obradivih površina

39

SECALINETEA (zajednica raži) SECALINETALIA (zajednica raži) f. Vegetacija nitrificiranih staništa pored puteva PLANTAGINETEA MAJORIS (zajednica bokvice velike) Izvor: Cepres, Sarajevo 3.1.7.3. Pregled bioma Svi ekosistemi u biomima Brčko Distrikta prema Dizdarević i Redžić (1997) mogu se podijeliti na: 1. Biom peripanonskih šuma i šibljaka medunca, bjelograbića i crnog graba; 2. Biom šuma hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Uz tokove rijeka, na pretežno

aluvijalnim zemljištima, sa osnovnim karakteristikama umjereno-kontinentalne klime, djelomično modificirane riječnim tokovima;

3. Biom umjereno-vlažnih lišćarsko-listopadnih šuma hrasta kitnjaka. Razvija se

na brežuljkastom terenu, u nastavku prethodnih tipova vegetacije idući prema unutrašnjosti, naročito uz tokove rijeka, gdje dominiraju pseudoglejna i kiselo smeđa tla paleogene i neogene starosti;

4. Biom bukovih i bukovo-jelovih šuma nadovezuje se na ekosisteme bioma kitnjakovih šuma, humidne i perhumidne klime, najvećim dijelom godine umjereno hladna u pogledu toplinskog karaktera;

5. Biom tamnih četinarskih šuma razvijen je u uskom pojasu iznad bioma bukovih

šuma, sa perhumidnom i humidnom klimom, hladne a u pojedinim mjesecima i nivalne eko-klime.

3.1.7.4. Karakteristike faune Brčko Distrikta

Sisavci Od sisavaca na području Brčko Distrikta egzistiraju: Lepus europeus (zec),

Vulpes vulpes (lisica), Talpa europea (obična krtica), Myoxus glis (obični puh), Sciurus vulgaris (vjeverica), Mustela nivalis (lasica) i Erinaceus concolor (jež), Od sitnih glodara (miševi, voluharice i rovčice) registrovano je prisustvo: Microtus arvalis, Apodemus fluvicollis, Apodemus sylvaticus, Pitymys subterraneus, Neomys fodiens i Neomys amomalus. U planinskom dijelu Majevice Meles meles (jazavac) i rjeđe Capreolus capreolus (srna) i Sus scrofa (divlja svinja).

Ptice Najzastupljenije vrste ptica su: Phasianus colchicus (fazan), Columba livia –

domest (golub), Pica pica (svraka), Streptopelia decaocto (gugutka), Corvus corone cornix (siva vrana), Turdus merula (kos), Turnus vulgaris (čvorak), Garrulus glandarius (kreja), Passer domesticus (vrabac), Delichon urbica (lasta), Hirundo rustica (seoska lasta), Carduelis carduelis (štiglić), Carduelis chloris (zelentarka), Parus major (velika sjenica), Parus caeruleus (plava sjenica), Aegithalos caudatus

40

(dugorepa sjenica), Erithacus rubecula (crvendać), Fringilla coelebs (zeba), Emberiza citrinela (strnadica žutovoljka), Erithacus luscinia (mali slavuj), Alcedo ispida (vodomar), Driobates major (veliki šareni djetlić), Corvus corax (gavran), Corvus monedula (čavka) i E. cyaneculus (modrovoljka bjelokrpica). Od pernatih grabljivica prisutne su: Falco tinunculus (vjetruška), Buteo buteo (mišar), Buteo subbuteo, Accipiter nisus (kobac), Acipiter gentilis (kokošar), Otus scops (ćuk), Strix aluco (šumska sova), Bubo bubo (sova ušara) i Athene noctua (kukumavka, ćuk). Većina ptica grabljivica su ugrožene vrste i nalaze se pod zaštitom.

Od ptica selica u ljetnom periodu pojavljuju se: Casmerodious albus (velika

bijela čaplja), Ciconia ciconia (bijela roda), Galinago galinago (barska šljuka), Cuculus candorus (evropska kukavica) i Anas platyrhynchos (divlja patka).

Vodozemci i gmizavci

Od vodozemaca potrebno je spomenuti: Rana graeca (sredozemna grčka žaba), Rana ridibunda (zelena žaba), Bombina variegata (žuti mukač) kao i Salamandra salamandra (obični daždevnjak), Triturus carnifex, Lissotriton vulgaris, Mesotriton alpestris, Hyla arborea (mala gatalinka), Bufo bufo (obična žaba krastača), Bufo viridis (bijelo-zelena krastača), Pelophylax ridibunda, Rana dalmatina (šumska žaba) i Rana temporaria (travnjača).

Od zmija otrovnica je najrašireniji Vipera ammodytes (poskok), rjeđe se

pojavljuje i Vipera macrops (planinski šargan), Vipera berus (šarka). Od guštera Lacerta agilis (sivi gušter), Lacerta viridis (zelembać). Takođe, česti su i Emys orbicularis (barska kornjača), Natrix natrix, Natrix tessellate, Cororella austriaca, Zamensis longissimus,

Ribe

Ihtiofaunu rijeke Save kao glavnog vodotoka promatranog područja i budućeg recipijenta prečišćenih otpadnih voda „Rafinerije šećera“ čine: Silurus glanis (som), Ciprinus carpio (šaran), Tinca tinca (linjak), Chalcalburnus chalcoides (bucov), Leuciscus cephalus (klen), Chondrostoma nasus (škobalj), Stizostedion lucioperka (smuđ), Esox lucius (štuka), Barbus Heridionalis (mrena), Acipenser ruthenus (kečiga), Lota lota (manjić), Alnurnoides bipunctatus (dvoprugasta uklija), Alburnus alburnus (uklija), Rutilus rutilus (bodorka), Albuknus albuknus (zelenika), Abramis brama (deverika), Carasius auratus (babuška), Misgurnus fossolis (čikov), Leuciscus cephalus albus (bijeli klen) i Ictalukus nebulosos (američki somić). Mekušci, člankonošci i kukci Najčešće vrste mekušaca Clausilia su Helix aspersa, Iberus vermiculatus, Xerocampylaea zeloberi, Frucitola cinctella, kao i Hirudenia (pijavice) Od člankonožaca prisutne su endemične vrste iz roda Hetorolathelia, Typhiogiomeris, Microchordeuma, Microbrachysoma, kao i endemični oblici iz roda Brachyrulus, Juleus, Lysiopefalum i Brachydesmus. Faunu kukaca čine različiti oblici a zastupljeni su: tulari, mravi, gubar, žototrba, veliki i mali mrazovac, surlaši i kukavičije suze. Od puka nalaze se Argipe lobata, Argipe brunichi, Lycosa apuliae, Neobisium spelaeum, nepravi pauci su veliki Trogulus, Ishiropsalis oblici i Nelima troglodytes. Od krpelja uočeni su: Eschatocephalus i Haemalastorgracillipes.

41

Na području predmetne lokacije ne postoje nikakva staništa biljnih i životinjskih

zajednica koje bi trebalo razmatrati u ovoj Studiji u cilju njihove posebne zaštite, negativni utjecaji na zaštićena prirodna dobra bezpredmetno je razmatrati jer su ista isuviše udaljena da bi tvornica imala bilo kakav negativan utjecaj. Uže i šire područje lokaliteta karakteriziraju izgrađeni objekti koji su pretrpjeli određena oštećenja. Okućnice, bašte, njive, voćnjaci ili neuređene površine predstavljaju uobičajenu strukturu urbanih naselja ovog područja.

Na prostoru lokacije kompleksa "Rafinerije šećera" i u njenom neposrednom okolišu ne postoje prirodne vrijednosti ili zaštićene biljne i životinjske vrste. 3.1.8. Zaštićene prirodne vrijednosti, kulturno-historijsko i arheološko

naslijeđe

Na temelju arheoloških istraživanja ustanovljeno je da je današnji prostor Brčko Distrikta bio naseljen još u kamenom dobu, o kontinuitetu naseljenosti ovog prostora svjedoče arheološka nalazišta iz različitih perioda ljudske historije.

Na teritoriji Brčko Distrikta prepoznatljive su različite naturalističke i prirodne

vrijednosti, kojima odgovaraju različiti stepeni zaštite i korištenja zavisno o nivou integriteta i specifičnim karakteristikama svakog dijela. Generalno kategorije prirodnog nasljeđa mogu se definirati kako slijedi:

- dijelovi neoštećeni sa prirodnog stajališta ili netaknuti divlji predjeli koji bi se trebali potpuno zaštititi ili za koje bi se trebao propisati održivi razvoj prirodnog ekosistema;

- dijelovi posebno vrijedni sa stajališta životne sredine koje je potrebno zaštititi i vrednovati ili posebne prirodne ljepote koje je potrebno sačuvati i koristiti za rekreativne namjene stanovništva;

- dijelovi na kojima se nalaze posebni primjerci flore ili faune ili habitati posebnih vrsta ili kojima prijeti izumiranje pa se zato moraju zaštititi i čuvati.

Zone obilježene posebnim elementima prirodnih i naturalističkih ljepota i

vrijednosti su: obala Save duž Brezovog Polja, zona kupališta ficibare, zona Maoča (Islamovac), zona ispod Bosanske Bijele. Posebnu vrijednost predstavljaju šume u blizini, Šatorovića, Maoče, Rašljanske Rijeke i Brčkog. Vidikovci su Gornji Hrgovi i Bandera u Rašljanima. Od prirodnih spomenika značajni su: hidrološki spomenik “Stara voda” u Ražljevu, izvor “Kaluđerovac” u Bosanskoj Bijeloj, geomorfološki spomenik “Mračna pećina” u Bosanskoj Bijeloj, geomorfološki spomenici u Brezovom polju, Bukviku, Maoči, Brki, i Bosanskoj Bijeloj. U Prilogu 9 prikazana su područja prirodnih vrijednosti, kulturno-historijskog i arheološkog naslijeđa.

Na prostoru koji obuhvata kompleks „Rafinerije šećera“ ne postoje zaštićene

prirodne vrijednosti, kulturno-historijsko ili arheološko naslijeđe.

42

4.1. OPIS MOGUĆIH ZNAČAJNIJIH UTJECAJA PROJEKTA NA OKOLINU 4.1.1. Utjecaj na stanovništvo Grad Brčko kao administrativno sjedište Distrikta i mjesto u čijoj će se industrijskoj zoni nalaziti objekti „Rafinerije šećera“ karakterizira polaritet, u gradu se trenutno nalazi koncentracija oko 45% ukupnog stanovništva; pored visoke gustoće naseljenosti, Brčko je i najvažniji gravitacioni centar, zato što nudi najveće mogućnosti zaposlenja kao i najveći broj usluga i opremljenosti. Broj stanovnika grada Brčkog, prema procjeni iz 2004. je 33.492.

Utjecaj na stanovništvo se prije svega ogleda kao psihološki utjecaj koji

predstavlja skup socioloških, psiho-fizičkih i okolinskih činilaca koji mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj na stanovništvo u blizini zahvata.

Zagađujuće materije iz buduće „Rafinerije šećera“, nastaće prije svega

sagorjevanjem uglja što vodi nastajanju CO, CO2, SO2, NOx i čvrstih čestica. Za tačnije utvrđivanje utjecaja na stanovništvo, potrebno je imati određene statističke podatke i duži vremenski rok ispitivanja određene skupine stanovništva.

Najviše literaturnih podataka odnosi se na utjecaj različitih veličina čvrstih

čestica. Sitnije čestice imaju veći negativni utjecaj jer prodiru dublje u respiratorni sistem i izazivaju veće smetnje. Literaturni podaci odnose se na čestice promjera oko 10 mikrona (PM10) i čestica manjih od 2,5 mikrona (PM2,5), između kojih i oksida sumpora i azota ustanovljena određena funkcionalna ovisnot.

Negativan psihološki utjecaj na stanovništvo može nastati u slijedećim

slučajevima: povećanja intenziteta buke tijekom gradnje i nakon puštanja tvornice u pogon, rasipanjem krutog otpada, povećanom emisijom dimnih plinova i čvrstih čestica. Stanovništvo na navedene utjecaje može odgovoriti: nezadovoljstvom izgradnjom tvornice i mjestom stanovanja, pritiskom na lokalne organe vlasti ili prosvjedima.

Kako se predmetna lokacija već nalazi u industrijskoj zoni i uzevši u obzir instaliranu opremu može se zaključiti da „Rafinerija šećera“ neće imati negativan utjecaj na lokalno stanovništvo, šta više, očekuje se pozitivan utjecaj otvaranjem novih radnih mjesta.

4.1.2. Utjecaj na zrak, vodu, tlo, floru i faunu Utjecaj na zrak Zrak je smjesa plinova iznad zemljine površine određenog sastava, koje čovjek udiše u ciju snabdijevanja organizama kisikom. Potreban je i biljnom i životinjskom svijetu. Zrak je širi pojam od atmosfere. Atmosfera je tanki sloj zraka koji obavija planetu Zemlju debljine oko 80 km. Polazeći od površine zemlje do visine od 80 km sve je razrjeđeniji.

43

Plinovi koji čine sastav zraka su u određenoj ravnoteži i u normalnim prirodnim uvjetima njihovi odnosi su regulirani geografskim i klimatskim faktorima. Gustoća zraka je obrnuto proporcionalna nadmorskoj visini, sa porastom nadmorske visine gustoća opada a time i apsolutna količina plinova sadržanih u njemu. Klimatski uvjeti, temperatura i vlažnost uslovljavaju odnose koncentracija komponenata u zraku.

Zrak je jedan od osnovnih uvjeta čovjekovog opstanka i opstanka drugih živih

bića. Čovjek može da živi bez kisika maksimalno 7 minuta, dok bez hrane i vode živi znatno duže. Isticanje ovog ekološkog aksioma bilo bi nepotrebno da čovjek ne plaća komfor gradskog života, prije svega pogoršanjem kvaliteta zraka. To stanje se naziva pravim imenom - zagađenje zraka.

Na kvalitetu zraka utječe industrija, energetika, saobraćaj, poljoprivreda i

domaćinstva. Industrija doprinosi emisijama čvrstih čestica, SO2, NOx, VOC i td. Emisija zagađivača (polutanata) u zrak dovodi do kiselih padavina. Problem

acidifikacije (kiselih kiša) je povezan sa visokim koncentracijama SO2 i NOx, u zraku, koji se emituju sagorijevanjem fosilnih goriva pri proizvodnji energije, odvijanju saobraćaja i poljoprivrednim aktivnostima. Kisele padavine prouzrokovale su značajne štete površinskim vodama i šumama u mnogim dijelovima svijeta, pa tako i kod nas. Jedan od glavnih pokazatelja kvalitete zraka su lišajevi koji su najosjetljivi na prisustvo polutanata. Na slici 4.1. dat je prikaz odsustava lišajeva u BiH za 1988. godinu.

Slika 4.1: Odsutvo lišajeva u BiH za 1988. godinu

Čist zrak je preduslov za zdravlje i dobrobit ljudi kao i ekosistema u cjelini.

Pojava i učestalost povećanih koncentracija zagađujućih materija u atmosferi prvenstveno ovisi o veličini i distribuciji izvora emisije, o lokalnoj topografiji i lokalnim klimatskim uvjetima (smjer i brzina vjetra, pojava padavina i temperaturnih inverzija).

44

Zagađenje zraka ovisi prvenstveno od količine i tipa polutanata, dužine izlaganja i drugim efektima povezanim sa izlaganjem zagađenom zraku.

Smatra se da oko 1400 – 1600 različitih štetnih supstanci zagađuje zrak.

Najznačajniji polutanti zraka su sumpor dioksid (SO2), čestice prašine, azotni oksidi (NOx), ugljen dioksid (CO2), ugljen monoksid (CO), ozon (O3), teški metali i organska jedinjenja.

Zagađenost zraka može biti definisano kao stanje atmosfere kojoj su prisutni

zagađivači (polutanti) u takvim količinama pri kojim mogu da: - budu štetni ili opasni po zdravlje ljudi; - imaju štetan efekat na floru i faunu i materijalna dobra; - narušavaju ili umanjuju vrijednost prirodnih bogatstava i okoliša.

Zagađivači zraka (polutanti) potiču iz različitih izvora, mobilnih i stacionarnih.

Najvažniji polutanti u zraku su: - SO2 i druga sumporna jedinjenja; - NOx i i druga azotna jedinjenja; - CO i SO2; - lahko – isparljiva organska jedinjenja VOC; - čestice prašine; - teški metali i njihova jedinjenja; - druge supstance i preparati (polutanti)

Poboljšanje i očuvanje kvaliteta zraka postalo je opšti svjetski prioritet. Da bi

se postigla značajna redukcija zagađivanja zraka moraju se uložiti veliki napori ka smanjenju emisije polutanata. To se prije svega odnosi na reguliranje emisionih koncentracija kroz izbor vrste goriva, načina sagorjevanja i primjene uređaja za prečišćavanje dimnih plinova. Željena kvaliteta zraka postiže se reguliranjem emisionih koncentracija, izborom optimalne lokacije postrojenja, visine i promjera dimnjaka itd. Imisioni zahtjevi se postižu kroz prethodna dva, uz dodatno smanjivanje emitovane mase polutanta.

Osnovni polutanti koji nastaju prilikom sagorijevanja uglja u kotlovskom postrojenju i koje bi mogle imati negativan utjecaj na okoliš su:

- čvrste čestice; - sumpordioksid (SO2); - azotni oksidi (NOx).

Čvrste čestice

Čestice u zraku može biti svaka dispergovana materija (čvrsta ili tečna) koja je veća od pojedinačnih molekula (0,0002 mikrometra u prečniku) i manji od 500 mikrometara. U ovisnosti od veličine, čestice u zraku se mogu podijeliti u dvije grupe: taložne čestice (veće od 10 mikrometara) i čestice u suspenziji aerosoli veličinom ispod 10 mikrometara. Čvrste čestice mogu biti nukleus nastajanja većih agregata kao što su kapi kiše, takođe, čestice apsorbiraju, odbijaju ili rasipaju sunčevo zračenje, što može imati značajan utjecaj na lokalne meteorološke prilike. Zbog svoje poroznosti, čvrste čestice mogu biti nositelj kancerogenih jedinjenja kao i polihloriranih ugljikovodika.

45

Fizikalne osobine čvrstih čestica ovise od: površinskih osobina, kretanja i

optičkih osobina. Od površinskih efekata na česticama su najvažniji efekti sorpcije, nukleizacije i efekt prijanjanja.

Efekti sorpcije ovise od načina sudara molekula u zraku i čestica. Ako je

odbijanje molekula od čestica trenutno, tada ne dolazi do sorpcije. Ali ako je brzina odbijanja manja od brzine sudara, tada će doći do lokalnog skupljanja plina na površini ili u blizini površine čestice i do prekrivanja dijela površine čestice molekulima, ako pri tome dolazi do interakcije površine čestice i plina dolazi do procesa hemisorpcije.

Čvrste čestice imaju osobinu da sa prisutnim komponentama u zraku grade

čestice većeg promjera, odnosno služe kao jezgra oko kojih se stvaraju kristali ili kapljice. Na površini čestice u slučaju kada je u zraku prisutna vodena para se stvara tanki sloj adsorbovanih molekula, tako da se na taj sloj vežu i druge prisutne molekule. Ova pojava se naziva nukleizacija i posebno je izražena u urbanim područjima gdje je česta pojava magle direktna posljedica ovog efekta. Zato su područja sa većim sadržajem čestica u zraku obično sa većom količinom padavina.

Način kretanja čestica je takođe, važna fizička pojava. Čestice sa promjerom

manjim od 0,1 mikrometra se kreću haotično (Braunovo kretanje). Čestice veće od 1 mikrometra se talože određenom brzinom. Na kretanje čestica utječe i vazdušno strujenja. Pri tome može doći do koagulacije čestica, tako da se stvaraju veće čestice koje se brže talože.

U zraku se dešavaju i hemijske interakcije između čestica i plina kao i između

samih čestica. Reakcije između čestica i plina se dešavaju kod čestica svih veličina, dok je reakcija između čestica moguća uglavnom kod čestica veličine ispod 0,1 mikrometar, vlaga potpomaže brzinu ovih reakcija.

Koncentracija lebdećih čestica u vazduhu urbanih sredina su uglavnom u

granicama od 60 – 220 µg/m3, u ovisnosti od veličine naselja i industrijskih aktivnosti. U novije vrijeme razvijene su tehnologije koje osiguravaju visok stepen

izdvajanja čvrstih čestica iz dimnih plinova (leteći pepeo), čestice većeg promjera se izdvajaju na ciklonima i vraćaju u komoru za sagorijevanje dok se manje čestice izdvajaju na elektrofilterima, tako da ove emisije predstavljaju sve manji problem.

Emisija čvrstih čestica iz kotlovskih postrojenja regulira se samo kroz granične vrijednosti emisija, koje su u zadnjih nekoliko godina smanjenje a samim tim poboljšana i granična vrijednost kvaliteta zraka. Sumpornioksidi (SOx)

Sumpor se u zraku javlja u obliku različitih jedinjenja i u različitim oksidacionim stanjima. Uobičajena jedinjenja sumpora u zraku su sumpordioksid SO2, sumportrioksid SO3, sulfitna kiselina H2SO3, sulfatna kiselina H2SO4 i soli ovih kiselina. Takođe danas su otkriveni i drugi oblici sumpora u zraku kao što je S2O7 produkt reakcije ozona i sumpora.

46

Emisija sumpordioksida kod kotlovskih postrojenja na kruto gorivo - ugalj se

regulira tehnologijom sagorijevanja, (vezivanje sumpora za pepeo i šljaku), te čišćenjem dimnih gasova (desulfurizacija) iza ložišta. Samo u posebnim slučajevima kada je sadržaj sumpora u uglju visok, primjenjuje i odsumporavanje uglja, ili njegovo prevođenje u tečno ili gasovito goriva, pri čemu se odsumporavaju gasovi koji nastaju u tim procesima.

Količina sumpordioksida koji će kao polutant biti prisutan u bližoj i daljoj okolici

Brčko Distrikta ovisi će prije svega od vrste uglja, tehnologije sagorijevanja i izborom parametara dimnjaka (visina i promjer), te ispravno odabranom lokacijom.

Osobina sumpordioksida je da bez obzira na visinu dimnjaka sav pada na tlo putem suhe ili mokre depozicije, takođe, dugo boravi u atmosferi, pri čemu se emisije iz različitih izvora miješaju i pojačavaju ukupni negativni utjecaj. Iz navedenog slijedi da depozicija SO2 se može regulirati primjenom emisonih plafona (ukupna godišnja emisija koju jedna država može da emituje u toku date godine) i primjenom emisonih kvota (godišnja količina SO2 koju pravno lice (Rafinerija šećera) može da emituje date godine). Azotni oksidi (NOx)

Tehnogija sagorjevanja i denitrifikacija dimnih plinova su jedine mjere smanjenja emisije azotnih oksida. Posljednjih godina razvijene su efikasne tehnologije sagorijevanja tj. optimalne temperature ložišta, omjer primarnog i sekundarnog zraka, strujanje u ložištu, doziranje uglja itd. Azotni oksidi depozicijom na tlo vrše acidifikacija i eutrofikacija tla. Zato se i depozicija NOx mora regulirati primjenom emisonih plafona (ukupna godišnja emisija koju jedna država može da emituje u toku date godine) i primjenom emisonih kvota (godišnja količina NOx koju pravno lice (Rafinerija šećera) može da emituje date godine.

Navedeni polutanati iz „Rafinerije šećera“ biće emitovani tijekom rada kotlovskog postrojenja tj. sagorjevanjem uglja. Koncentracija zagađujućih materija promatrano po visini emitiranja uslijed difuzije i konvekcije pri raznošenju opada sa povećanjem udaljenosti od izvora.

Visina dimnjaka će iznositi 40 m. kako se radi o visokom dimnjaku,

koncentracija polutanata na tlu će se razlikovati od profila na efektivnoj visini emitiranja. Krenuvši od izvora i idući niz vjetar koncentracija na tlu će biti jednaka nuli, sve dok produkti sagorjevanja ne dotaknu tlo kada koncentracija raste do maksimalne, međutim, do tada je dimna struja znatno razrjeđena. Uslijed različitih meteoroloških uvjeta ova slika zna biti i drugačija, maksimalne koncentracije mogu biti bliže a nekad i dalje od izvora. Uzima se da polutanti maksimalne prizemne koncentracije dostižu na udaljenosti 10 do 20 efektivnih visina dimnjaka.

Do najvećeg razrjeđenja koncentracije zagađujućih materija u dimnoj struji

dolazi pri nestabilnim meto uvjetima, zbog intenzivnog turbulentnog kretanja dimne perjanice odmah nakon napuštanja dimnog kanala. U ovom slučaju može doći do padanja dimne struje na urbani prostor u blizini lokacije postrojenja, međutim, pošto je došlo do razrjeđenja može se sa sigurnošću konstatirati da kvalitet zraka neće biti

47

ugrožen. Takođe, do narušavanja kvalitete zraka neće doći ni na teritoriji susjedne države Republike Hrvatske.

Na osnovi ispitivanja kvaliteta zraka koji je za Vladu Brčko Distrikta izvršio

Institut za građevinarstvo Banja Luka, kao i rezultata 24-o časovnog mjerenja izvedenog 27.03.2007. godine od strane Instituta za zaštitu, ekologiju i obrazovanje Tuzla, dobiveno je nulto stanje kvalitete zraka na predmetnoj lokaciji, dato u tablici 4.1.

Tablica 4.1: Nulto stanje kvalitete zraka na lokaciji Polutant Nulto stanje µg/m3 Granične vrijednosti µg/m3

SO2 38 240

NO2 18 140

Lebdeće čestice 44 350

Pri stabilnim meteorološkim uvjetima, mehanizmi miješanja u atmosferi su

slabi tj. nema miješanja dimnih plinova sa prizemnim slojem zraka. U tom slučaju koncentracije zagađujućih materija su uzrokovane emisijama iz niskih izvora u samom gradu Brčko (grijanje). Može se zaključiti da nakon izgradanje „Rafinerije šećera“ kvalitet vazduha u gradu neće biti ugrožen. Kotlovsko postrojenje u „Rafineriji šećera“ predstavlja najvećeg potencijalnog zagađivača zraka. U tablici 4.2. date su uporedne vrijednosti očekivane emisije dimnih plinova i graničnih vrijednosti emisije u zrak (Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (“Sl glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 30/06).

Tablica 4.2: Uporedne vrijednosti očekivanih i graničnih vrijednosti emisije dimnih plinova Parametar Očekivane vrijednosti mg/m3 Granične vrijednosti mg/m3

SO2 do 1300 2000

NOx do 400 350

CO do 150 150

Čvrste čestice do 20 50

Utjecaj na vodu

Voda je jedinstvena prirodna supstanca koja uslovljava život. Sva živa bića sadrže 50 – 80 % vode. Čovjekovo tijelo u sebi sadrži oko 70 % vode a svježe voće u prosjeku sadrži 80 % vode. Ona zauzima 71 % zemljine površine, od toga 97, 5 % su slane, a samo 2, 5 % slatke vode. Značajne rezerve od 8 miliona km3 se nalaze ispod zemlje što je za 30 % više od količine vode koja se nalazi u rijekama i jezerima. Preko 77 % slatke vode nalazi se u čvrstom stanju odnosno u glečerima, polarnom ledu i snježnom pokrivaču. Količina koja je neposredno raspoloživa za ljudske aktivnosti predstavlja samo 0, 6 % ili oko 200. 000 km3 od ukupne količine vode na planeti Zemlji.

48

Dva su glavna problema povezana sa vodom: zagađenje i nedostatak vode. Problemi u vezi sa zagađivanjem vode prisutni su svugdje. Pod zagađenjem vode podrazumjeva se degradacija kvaliteta vode koja djelimično ili potpuno onemogućuje njenu upotrebu za svrhe za koje je namjenjena. Zagađenje vode je uglavnom prouzrokovano industrijskim i komunalnim otpadnim vodama, od poljoprivrede i odlaganja čvrstog otpada. Razvoj industrije potencirao je problem zagađivanja vode ispuštanjem otpadnih voda u vodotoke. Zagađivanje vode vrše naročito metalurška, hemijska, prehrambena, industrija celuloze, energetska postrojenja, kao i druge vrste industrije i proizvodnih djelatnosti.

Nisu samo industrijska proizvodnja i javni kanalizacioni sistemi zagađivači

vode. Otpadne vode prehrambene industrije su među najopterećenijim medijumima sa stanovišta toksičnih materija, a procjedne i podzemne vode nastale sa velikih prostranstava obradivih površina sadrže velike količine organskih nutritijenata, rezidua sredstva za zaštitu biljaka i toksičnih metala. Takve vode, bez prečišćavanja, neupotrebljive su za piće, navodnjavanje i preradu životnih namirnica.

Najčešće zagađenje vode potiče od otpada, kako tečnog tako i krutog. Tečni

otpad, odnosno otpadne vode predstavljaju veliki problem prvenstveno u ruralnim, ali i u svim drugim područjima gdje nema izgrađene adekvatne kanalizacione mreže. Posebnu opasnost u ruralnim područjima predstavlja kontaminacija podzemnih voda nitratima (iz vještačkih đubriva) i pesticidima, kao i otpadnim fekalnim vodama, čime se znatno ugrožava kvalitet voda i na samim izvorištima.

Pored mikrobiološkog onečišćenja vode, potrebno je istaći sve izraženiju

kontaminaciju vode hemijskim supstancama, koje su toksične u malim koncentracijama. Zagađivanje voda, odnosno akvatičnih ekosistema manifestira se poremećajem fizičko – hemijskih i bioloških osobina vode u smislu gubitka prirodnih karakteristika. To utiče na izmjenu strukture biocenoza i umanjivanje sposobnosti samoprečišćavanja vode.

Negativni efekti zagađene (kontaminirane) vode po zdravlje ljudi mogu nastati

kao posljedica ingestije ili kontakta, pa se mogu manifestirati kao: - bolesti koje nastaju nakon ingestije vode koja je kontaminirana humanim

ili animalnim fekalijama ili urinom, odnosno koja u sebi sadrži patogene bakterije ili viruse (npr. dizenterija ili druga oboljenja);

- bolesti koje nastaju zbog loše lične higijene i oboljenja kože i očiju koja nastaju nakon kontakta sa kontaminiranom vodom, kao što je skabijes i neka druga kožna oboljenja;

- oboljenja uzrokovana parazitima koji mogu jedan dio svoga razvojnog ciklusa živjeti u vodi, a najpoznatije su crijevne parazitoze;

- oboljenja koja su uzrokovana insektima, prenosiocima oboljenja koji za svoj razvoj koriste vodu itd.

Posebno treba naglasiti da će se čovječanstvo kroz nekoliko narednih

desetljeća suočiti sa problemima velike nestašice vode uopće ili pak vode koja će moći bezbijedno zadovoljiti ljudske potrebe.

Zaštita voda podrazumjeva očuvanje kvaliteta voda (hemijskog i biološkog

sastava, temperature, boje i drugih osobina) za njihovo nesmetano i neškodljivo

49

korištenje. To podrazumijeva da nigdje u vodi koncentracija štetnih tvari ne bude veća od dozvoljenih vrijednosti, što znači da rizik po zdravlje i život ne bude veći od prihvaćenog. Zbog toga je potrebno da unošenje štetnih tvari u vode bude što je moguće niže. Na taj način se obezbjeđuje samoprečišćavajuća funkcija vode i održiv kvalitet vodenog okoliša.

Najvažnija kritična tačka koje karakterizira stanje životne sredine Brčko

Distrikta je zagađenje površinskih i podzemnih voda. Do ratnih dešavanja, zagađenje vodenih tokova bio je bitan problem zbog različitih izvora zagađenja koji su direktno ulazili u vode. Trenutno stanje zagađenosti industrijskim otpadnim vodama je manje u odnosu na neadekvatnost postojećeg kanalizacionog sistema i ispuštanja gradskih otpadnih voda direktno u Savu.

Otpadne vode buduće "Rafinerije šećera" mogu se podijeliti na tehnološke,

oborinske i sanitarne. Tehnološke otpadne vode se nakon predtretmana ispuštaju u gradski kolektor otpadnih voda. Sanitarne se, odvojenim sistemom takođe vode u pomenuti kolektor. Oborinske vode, se prikupljaju odvojenim kanalizacionim sistemom i odlaze ka kolektoru. Otpadne vode koje se ispuštaju u gradsku kanalizaciju ne smiju:

- ometati rad kanalizacione mreže i uređaja; - sadržavati više od 500 mg/l suspendiranih i plivajućih materija; - sadržavati materije koje mogu začepiti cjevovode ili se taložiti na

zidovima cijevi; - imati destruktivno djelovanje na materijale cjevovoda i elemente

postrojenja kanalizacije; - sadržavati primjese koje gore i rastvorene materije koje stvaraju plinove i

koje mogu obrazovati eksplozivne smjese; - sadržavati otrovne materije; - imati temperaturu iznad 40 oC.

Ukoliko bi došlo do ispuštanja neprečišćenih ili nedovoljno prečišćenih

otpadnih voda koje bi preko kolektora dospjele u vodotok rijeke Save, može doći do slijedećih promjena u kvalitetu vode recipijenta.

- promjena fizičkih osobina vode (bistroća, boja, miris...); - na površini vode se pojavljuju plivajuće materije a na dnu talog; - mijenjaju se hemijske osobine vode; - smanjuje se količina rastvorenog kisika; - mijenja se broj i vrsta bakterija.

Utjecaj suspendiranih materija Svaki površinski vodotok sadrži određenu količinu različitih čvrstih materija, u

ovisnosti od hidroloških prilika slivnog područja i sastava otpadnih voda kao posljedice antropogenog djelovanja. Rijeka Sava predstavlja specifičnost zbog velikog slivnog područja i recipijent je otpadnih voda različitih industrija.

Suspendirane materije smanjuju intenzitet svjetlosti, što negativno utječe na fotosintetički aktivne organizme (alge). Ovim se ograničava životni ciklus fitoplanktonskih i perifitonskih zajednica algi, dok grublje čestice mehanički oštećuju vanjski omotač zooplanktonskih organizama. Taloženjem suspendiranih materija na dno vodotoka mijenja se facijes dna što rezultira odumiranjem zajednica na primarnoj

50

podlozi. Fine sitne čestice djelimično ili potpuno oblijepe škrge i filtratorne organe vodenih organizama. Navedene pojave remete lanac ishrane čime je ugrožen i sam opstanak akvatičnog sistema vodotoka, posljedice mogu biti trenutne ili trajne. Organska materija sadržana u otpadnoj vodi troši značajne količine rastvorenog kisika za razgradnju. Dostupna organska materija posluži će kao hrana detritofagenim vrstama što dovodi do euotrofikacije i brzog trošenja dostupnog kisika. Ova pojava je izraženija ljeti uslijed visokih temperatura kada opada rastvorljivost kisika u vodi. Dostupni kisik se brzo troši što dovodi do pomora riba i drugih vodenih organizama. Organske čestice su idealna podloga za razvoj bakterija i gljivica koje troše kisik a izlučuju toksične materije.

Primjenjeni sistem predtretmana otpadnih voda „Rafinerije šećera“ uz pravilno

vođenje, kontrolu efluenta i održavanje neće imati negativan utjecaj na recipijent. Utjecaj na tlo

Jedan od neobnovljivih prirodnih resursa na kojem se temelji proizvodnja

hrane i sirovina je tlo. Literaturni podaci i praktični primjeri pokazuju da je tlo jedan od najugroženijih prirodnih resursa, a mjere njegove zaštite se nedovoljno provode.

Naučni savjet njemačke vlade za globalne promjene okoliša (WBGU) u svojim studijama navodi 12 glavnih uzroka degradacije pedosfere ili ”sindroma” pod kojima se podrazumjevaju uzroci, stanje i posljedice degradacije pedosfere (WBGU, 1998). Prema WBGU, degradacija tla najčešće nastaje:

- promjenom tradicionalnog načina korištenja tla; - prekomjernim iskorištavanjem šuma i drugih ekosistema; - unosom atmosferskih polutanata zračnim strujanjima i atmosferskim

depozicijama; - lokalnom kontaminacijom; - neplanskom urbanizacijom, - izgradnjom i širenjem velikih površinskih kopova ruda; - razna razaranja tla.

Sve vrste degradacije tla mogu se svrstati u dvije osnovne kategorije i to:

- kontaminacija i - fizičko uništavanje tla. Kontaminacija tla je veoma česta pojava u industrijskim područjima i uz

frekventnije saobraćajnice, a manifestira se u promjeni fizičkih, hemijskih i bioloških svojstava tla. To utiče na smanjenje plodnosti tla, te na prinos i kvalitet poljoprivrednih proizvoda.

Kontaminacija tla ili “Bitterfeld sindrom“ posebno je karakteristična za područja

s velikom koncentracijom industrijskih objekata u industrijsko – urbanim regijama u kojima su zrak, tlo i voda onečišćeni toksičnim materijama, posebno teškim metalima, zbog neuvažavanja okolinskih mjera pri izgradnji i korištenju tih objekata. Pored fizičkog uništavanja i oštećenja, tla u industrijsko urbanim područjima su manje ili više zahvaćena procesima kontaminacije u ovisnosti od prirode proizvodnih procesa. Prekomjerna emisija i imisija vodi do ugrožavanja kvaliteta popljoprivrednih proizvoda kada se pojedine poljoprivredne kulture gaje u uslovima povećanog sadržaja teških metala i drugih toksičnih supstanci u tlu.

51

Važan uzročnik zakiseljavanja tla je sumpor. Sumpor se u tlu oksidira u sulfite

i sulfate, koji otopljeni u vodi jako zakiseljavaju tlo. Takođe, zakiseljavanja tla uzrokuju i kisele kiše nastale posljedicom emisije CO2, SO2 i NOx iz industrijskih postrojenja. Kisele kiša, kako je poznato, jedan od uzroka alarmantnog umiranja šuma koje je u Europi i globalno poprimilo dramatične razmjere. Prema definiciji u konvenciji o zaštiti tla, degradacija tla je umanjenje ili gubitak biološke i ekonomske produktivnosti tla, s jednim ili više kombiniranih procesa, uključujuči i procese koji proizilaze iz ljudskih aktivnosti, kao što su: erozija tla uzrokovana vjetrom ili vodom, pogoršavanje hemijskih i bioloških ili privrednih svojstava tla i dugoročni gubitak prirodne vegetacije.

Zbrinjavanje krutog otpada u „Rafineriji šećera“ izvodi se kontinuirano od samog početka gradnje kompleksa na slijedeći način: željezni otpad se skuplja i prodaje ovlaštenoj firmi dobijeni novac čuva se u ekofondu iz kojeg će se finansirati ekskurzije uposlenika, kancelarijski papirni otpad se takođe organizirano skuplja, prodaje ovlaštenoj firmi a novac odlazi u ekofond, pet ambalaža se skuplja i predaje tvornici „Bimal“. Ostali kruti otpad se skuplja i odvozi na deponiju. Ovakav način zbrinjavanja krutog otpada nastaviće se i nakon puštanja tvornice u pogon. Skladištenje uglja će se vršiti na na zakupljenom prostoru u „Luci Brčko“ a za dnevne potrebe dopremati će se kamionima i istresati u prihvatni bunker iz kojeg odmah ide dalje prema postrojenju kotlovnice. Šljaka i pepeo će se iz silosa šljake i pepela zatvorenim kamionskim tranportom odvoziti na regionalnu deponiju. Pripremom napojne kotlovske vode (postupkom reverzibilne osmoze) vremenom dolazi do onečišćenja membrana. Membrane se povremeno peru i tako nastala otpadna voda se šalje u bazen za mehanički predtretman otpadnih voda gdje će doći do taloženja mehaničkih nečistoća u obliku mulja. Mulj koji nastaje u pomenutom bazenu zbrinjavaju za to ovlaštene institucije. U cilju uvođenja sistematskog pristupa i klasifikacije ukupno nastalog otpada po pogonima rafinerije šećera potrebno je izraditi Plan upravljanja otpadom u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom (“Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH “, br. 25/04). Planom se jasno definiraju mjesta, količine i vrsta otpada, te njegovo zbrinjavanje u skladu sa Zakonom.

Flora i fauna

Mogući utjecaji na floru i faunu odnose se prije svega na utjecaj: čvrstih čestica, sumpordioksida (SO2) i azotnih oksida (NOx) koji nastaju tijekom procesa sagorijevanja u kotlovskom postrojenju. Ostali polutanti procesa sagorijevanja se javljaju u srazmjeri pomenutih polutanata i imaju manji značaj.

Sumpordioksid je polutant koji ima najveći negativni utjecaj na floru posebno

na list, u kojem se dešavaju procesi fotosinteze. Prema literaturnim podacima koncentracija sumpordioksida veća od 1 ppm izaziva odumiranje (nekrozu) što je znak akutnog oštećenja koje u težim slučajevima vodi ka potpunom opadanju lišća (defolijaciji). Nekrozne promjene na listovima ovise od vrste biljke, koncentracije polutanata i vremena izlaganja. U većini slučajeva dolazi do uvrtanja listova tj. promjene oblika. Dugotrajna izloženost biljaka koncentracijama polutanata (SO2 i

52

NOx) rezultira gubljenjem zelene boje lista, pojave žute boje (hloroza), crvene pigmentacije i usporenim rastom zbog ometanja procesa fotosinteze. Mladi pupoljci listopadnog drveća su posebno osjetljivi jer gube boju, slabo se razvijaju često u nepravilne oblike koji brzo otpadnu.

Četinarske vrste pokazuju veću otpornost prema utjecajima sumpordioksida i azotnih oksida, razvijene iglice su naročito otporne dok se kod mladih javljaju znaci odumiranja. Starije iglice su posebno osjetljive mijenjajući boju od žute (defolijacija), preko braon i crvene do potpunog odumiranja (nekroze). Kod četinara navedene promjene skoro u pravilu kreću od vrha iglice.

Čvrste čestice svoj negativni utjecaj ostvaruju taloženjem na listovima i

pupoljcima biljki ometajući fotosintezu i usporavajući rast. Zbog svog nepravilnog oblika, poroznosti, čvrste čestice mogu biti nosioci teških metala, polihloriranih ugljikohidrata i njihovog bioakumuliranja. Sitne čestice osim što dovode do začepljenja stoma mogu prodrijeti u list, čime se povećava izloženost različitim nametnicima (kukci, gljivice i sl.).. Negativan utjecaj čvrstih čestica značajno se smanjuje utjecajem vjetra i padavina.

Biljke koje se uzgajaju na poljoprivrednim dobrima (žitarice, povrtlarske

kulture, krmno bilje i voćke) smanjuju svoj prinos ukoliko su izložene utjecaju navedenih polutanata.

Koncentracija azot dioksida od 0.03 mg/m3 nema negativan utjecaj na biljke pri

dugotrajnijoj ekspoziciji kao ni pri kratkotrajnoj od 0.10 mg/m3. Otpornost vegetativnih dijelova biljki prema sumpordioksidu izražena je i pri koncentracijama od 0.6 mg/m3, kao i pri kratkotrajnim koncentracijama od 0.25 mg/m3. Navedeni podaci su literaturni.

Negativni utjecaj na faunu je manji nego na floru, negativna promjena uvjeta

životnog okoliša rezultira migriranjem vrsta ka povoljnijim, nastalu prazninu popunjavaju otpornije vrste.

Može se zaključiti da „Rafinerija šećera“ neće imati negativan utjecaj na faunu, jer instalirana tehnologija sagorjevanja i prečišćavanja garantiraju koncentracije sumpordioksida, azotnih oksida i čvrstih čestica ispod onih koje izazivaju naprijed opisane negativne utjecaje. 4.1.3. Utjecaj na pejzaž Pod definicijom pejzaža određenog područja podrazumjeva se izgled nastao djelovanjem ili interakcije djelovanja prirodnih i ljudskih faktora, kakvim ga doživljava okolno stanovništvo. Pejzaž u odnosu na djelovanje čovjeka može biti potpuno prirodan, prirodan uz antropogene elemente ili potpuno antropogen izgled. Karakteristika pejzaža predmetne lokacije obilježena je već izgrađenim kompleksom tvornice jestivog ulja „Bimal“ u neposrednoj blizini. Utjecaj buduće „Rafinerije šećera“ na pejzaž moguće je ocijeniti korištenjem metodologije koja podrazumjeva razdvajanje na osnovne komponente: reljef, vegetacija, izgrađenost/prirodnost-unos antropogenosti.

53

Do utjecaja na reljef doći će prije svega izgradnjom objekata, uzimajući u obzir, da se u neposrednoj blizini nalazi kompleks tvornice ulja, može se zaključiti da neće doći do značajnijih promjena reljefa. Na predmetnoj lokaciji većinom je zastupljeno nisko žbunasto rastinje i travnati dijelovi čijim uklanjanjem neće doći do negativnih utjecaja na vegetaciju.

Izgradnjom kompleksa "Rafinerije šećera" ne narušava se arhitektonsko – pejzažni sklad predmetne lokacije. Naprotiv, projektirano uređenje kruga doprinijet će poboljšanju cjelokupne vizualne kvalitete pejzaža. Na osnovi ekspertne metode date u L. Ortolano, Environmental Regulation and Impact Assessment, J. Douglas Porteus, Environmental Aesthetics. Metoda se temelji na razdvajanju elemenata pejzaža na koje zahvat ima utjecaj. Na osnovi ocjena elemenata iz tablice koju daje svaki član ocjenjivačke grupe, dobija se rezultat kao srednja ocjena vrijednosti tablice. Veći rezultat daje veći utjecaj. U tablici 4.4. prikazan je model vrijednovanja utjecaja zahvata na pejzažne karakteristike.

54

Tablica 4.3: Model vrijednovanja utjecaja zahvata na pejzaž. Vizuelni elementi

Vizuelni podelementi

Indikatori Bodovanje podelemenata

Rezultat

Kom

paktnost pejzaža

Boja

Značajne razlike u bojama,nijan-

sama, vrijednostima

visok 3

umjeren 2

nizak 1

nikakav 0

2

Forma

Nepodudarnost,oblika zahvata

sa okolnim

visok 3

umjeren 2

nizak 1

nikakav 0

2

Linija

Uvođenje nepodudarnih

linija, silueta,rubova

visok 3

umjeren 2

nizak 1

nikakav 0

2

Tekstura

Nepodudarna tekstura, gustoća,

redovitost ili oblik

visok 3

umjeren 2

nizak 1

nikakav 0

2

Kontrast

Preovladavajući zahvat

Jedan od preovladavajućih zahvata

Značajan zahvat

Mali zahvat u odnosu na druge u neposrednoj blizini

visok 12

umjeren 8

nizak 4

nikakav 0

4

Prostorna dom

inacija

Pozadinski izgled krajolika

Zahvat dominira ili je predominantan u kompoziciji krajolika, ili je prominentno smješten u krajolik; ili dominira nad morfologijom terena

dominantan 12

kodominantan 8

subdominantan 4

bez značaja 0

0

55

Vizuelna

izloženost

Nivo izloženosti pogledima dominantan 6

kodominantan 4

subdominantan 2

bez značaja 0

2

Broj

posjetilaca

Broj ljudi koji bi potencijalno mogli vidjeti promjene

velik 12

značajan 8

nizak 4

beznačajan 0

4

Politika

lokalne zajednice

Postoji politika estetskih vrijednosti 12

Ne postoji, ali može biti bitna zbog drugih djelatnosti 8

Indiferentnost prema zahvatu 4

Zainteresiranost prema zahvatu 0

8

Ukupni rezultat 26

Ukupni utvrđeni utjecaj

Vrlo jak od 47 do 66

Značajan od 28 do 46

Umjeren od 9 do 27

Vrlo slab od 0 do 8

UMJEREN

Na osnovu ukupno utvrđenog utjecaja može se zaključiti da će zahvat imati

umjeren utjecaj na pejzažne karakteristike krajolika. 4.1.4. Utjecaj na klimatske faktore

Kompleks „Rafinerije šećera“ svoj utjecaj na mikroklimatske promjene u užoj okolici ostvariće prvenstveno emisijom čvrstih čestica i otpadnom toplotom. Čvrste čestice izbačene u atmosferu u dovoljnoj koncentraciji razlažu sunčevu svjetlost na različite talasne dužine, što dovodi smanjenju intenziteta solarne radijacije na zemljište. Prizemni sloj se zbog toga hladi a viši slojevi se intenzivinije zagrijavaju, nastali sloj zraka naziva se inverzioni sloj.

Zrak koji se nalazi ispod inverzionog sloja je visoke relativne vlažnosti i

povećane koncentracije polutanata, jer sloj iznad njega sprječava turbulencije i normalne izmjene zračnih masa. Rashladni toranj vrši će emisiju vodene pare (vlažna perjanica) koja zajedno sa unaprijed opisanim efektom čvrstih čestica može utjecati na povećanu vlažnost zraka, maglovitost i obrazovanje leda.S obzirom na količinu gubitaka vode putem rashladnog tornja u obliku pare 16.29 t/h i kapljica vode 1.20 t/h ovaj utjecaj na lokalnom nivou je minimalan.

Na globalni klimatski utjecaj „Rafinerija šećera“ ima zanemariv utjecaj

emisijom ugljikovog dioksida. CO2 je jedan od stakleničkih plinova i njegovu emisiju treba svesti na što je moguće manju mjeru.

56

4.1.5. Utjecaj na materijalna dobra, kulturno-historijsko i arheološko naslijeđe Koliko će prisutni polutanti u zraku djelovati na materijalna dobra ovisi od

njihove koncentracije u zraku i prisustva vlage, jer mnogi polutanti počinju agresivno djelovati tek u prisustvu vlage kao što je SO2 i NOx. Tri su osnovna uzročnika koji djeluju na oštećenje građevina: hemijski, biološki i fizički. Pri tome nikad ne nastupa samo jedan od ovih uzročnika, već se kombiniraju. Kad je u pitanju hemijski utjecaj, misli se prije svega na polutante iz zraka. Biološki uzročnik predstavljaju alge, mahovine, lišajevi i gljivice a grupu fizičkih uzročnika niske i visoke temperature. Minerali koji čine strukturu kamena kao građevinskog materijala pod utjecajem SO2 mijenjaju se u lako rastvorljive soli. Kristalizacijom ovih soli vanjska površina se ljušti što izaziva oštećenja na materijalnim dobrima.

Područje na kojem je planirana izgradnja kompleksa "Rafinerije šećera" ne

karakterizira se objektima, prostorima ili drugim obilježjima koji predstavljaju kulturno naslijeđe. U širem okruženju se nalaze vjerski objekti raznih konfesija koji su od lokacije zahvata odvojeni dovoljno da zahvat svojim normalnim radom ili bilo kakvim akcidentnim događanjima nema negativan utjecaj na te objekte.

Znači, tehnološki proces u kompleksu "Rafinerije šećera" nema negativan utjecaj na objekte i/ili prostore koji predstavljaju ili mogu predstavljati kulturno-historijsko i arheološko naslijeđe Brčko Distrikta, naprotiv, očekuje se pozitivan utjecaj na iste.

57

5.1. OPIS MJERA ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH EFEKATA 5.1.1. Mjere tijekom izgradnje objekta

- Sve radove izvoditi prema tehničkoj dokumentaciji, posebnu pažnju posvetiti dijelovima projekta koji se odnose na zaštitu životne okoline;

- Ukoliko se tijekom izvođenja radova naiđe na prirodno dobro koje može biti mineraloško-petrografskog, geološko-paleontološkog značaja, izvođač radova je u obavezi obustaviti radove, preduzeti mjere zaštite kako nebi došlo do oštećenja i obavjestiti nadležnu službu za zaštitu spomenika;

- Propisno ukloniti postojeće manje objekte, prilikom iskopavanja zemljišta, obratiti pažnju na mogućnost postojanja zapuštenih kanala sa otpadnom vodom koju treba iscrpati i na adekvatan način zbrinuti;

- Prije početka izgradnje odrediti mjesta za skladištenje lako zapaljivih tekućina i tehničkih plinova;

- Mjesta na kojima prilikom izgradnje može doći do emisije prašine u suhom periodu, takva mjesta je potrebno vlažiti;

- Motorna vozila prilikom izlaska sa gradilišta na gradsku saobraćajnicu nesmiju raznositi zemlju i blato, u tu svrhu, potrebno je postaviti posebne metalne mreže ili odrediti mjesta za pranje pneumatika;

- Materijali koji će se koristiti moraju imati ateste proizvođača i odgovarati postojećim propisima i standardima;

- Radovi moraju biti izvođeni u projektovanim dimenzijama gradilišta; - Kruti otpad sakupljati, selektirati i odlagati na za to predviđena mjesta; - Višak materijala nastao iskopavanjem bunara i skidanjem površinskog

sloja zemljišta rasporediti na lokaciji zaravnavajući neravnine, ukoliko se pojavi višak deponovati materijal na gradsku deponiju;

- Zabranjena je svaka izmjena ulja, maziva i dopuna gorivom građevinskih mašina na mjestu izvođenja radova, predvidjeti lokaciju za popravak, parkiranje i održavanje ovih mašina. U blizini ove lokacije obezbjediti dovoljne količine upijajućeg materijala kojim bi eventualno prosute ulje i mazivo bilo pokupljeno;

- Ugradnja i montiranje opreme mora se izvoditi prema uputstvu proizvođača, tehničkim crtežima i opisu prema projektu;

- Izvođenje radova ograničiti na dnevni period radnih dana bez produžavanja;

- Investitor treba odrediti odgovorno lice za sprovođenje i nadgledanje mjera zaštite okoliša.

5.1.2. Mjere tijekom eksploatacije objekta

- Ograničiti brzinu kretanja transportnih sredstva unutar kruga tvornice; - Održavati optimalni režim sagorjevanja u kotlovskom postrojenju; - Održavati radnu i tehnološku disciplinu uposlenih; - Ograničiti i spriječiti emisiju otpadnih tokova iznad graničnih vrijednosti; - Otpadne materijale skupljati, selektirati i odlagati u plastične vreće, drvene

sanduke, metalnu burad ili namjenske kontejnere; - Koristiti gorivo sa što je moguće nižim specifičnim emisijama CO2, SO2 i

NOx, povećati efikasnost postrojenja kako bi emisija polutanata po jedinici proizvoda bila manja;

58

- Kontinuirano vršiti obrazovanje uposlenika iz oblasti zaštite okoline; - Procesnu opremu koja predstavlja izvor buke, redovno održavati ili dodatno

izolirati; - Uspostaviti i izvoditi okolinski monitoring; - Spremnici nagrizajućih materija moraju imati odgovarajuće tankvane; - Izraditi posebne operativne planove zaštite od akcidentnih situacija; - Zbrinuti otpadne muljeve nastale pri pripremi napojne vode za kotao i

predtretmanu otpadnih voda; - Održavati čistim odvodne kanale oborinskih i sanitarnih otpadnih voda; - Na izlaznim cjevovodima sanitarnih i otpadnih voda ostaviti dovoljne

revizione otvore kako bi se nesmetano vršilo uzorkovanje i mjerio protok. 5.1.3. Mjere pri mogućem prestanku rada

- Sve agresivne hemikalije neutralizirati i izmjestiti sa lokacije; - Sav kruti i tečni otpad bez obzira na mjesto nastanka skupiti, selekrirati i

dati na dalje zbrinjavanje; - Uklanjaje objekata, procesne opreme izvoditi prema projektu kojeg je za tu

svrhu potrebno prethodno izraditi; - Nakon uklanjanja objekta lokaciju dovesti u stanje prije izgradnje bez

uništavanja već kultiviranih površina.

59

6.1. NACRT OSNOVNIH ALTERNATIVA Alternativna rješenja podrazumjevaju ona rješenja koja na sličan ili identičan način zadovoljavaju proizvodne, društvene, ekonomske potrebe kao i projektovano rješenje. Kako kompleks „Rafinerije šećera“ svoj negativni utjecaj, istina minimalan, ostvaruje emisijom dimnih plinova i otpadnih voda, s toga je neophodno dati alternativna rješenja na ovim područjima. 6.1.1. Alternativa sagorijevanju uglja

Potreba za sve većim korištenjem uglja kao osnovnog energetskog potencijala i problemi zaštite životne okoline doprinose da se danas posebna pažnja posvećuje novim tehnologijama i postupcima za sagorijevanje uglja. Postojeći sistem sagorjevanja uglja u „Rafineriji šećera“ predstavlja posljednju riječ tehnike za kotlovska postrojenja ovog kapaciteta. Jedino alternativno rješenje u tom pogledu bi bilo sagorijevanje u fluidiziranom sloju koje omogućava veoma efikasno sagorijevanje uglja uz manje zagađenje okoline. Sagorjevanje uglja u fluidiziranom sloju svoju primjenu još uvjek nije našlo za kotlove snage 24 MWh, ali će daljim razvitkom tehnologija na ovom polju sigurno u budućnosti imati svoju primjenu. Iz tog razloga, ovdje će biti date osnovne karakteristike ovog načina sagorjevanja uglja.

Fluidizirani sloj se u osnovi sastoji od ispune od čestica inertnog materijala

(Kod uglja je to najčešće sam pepeo, mada se dodaje pijesak i krečnjak) koji lebde ili se kreću unutar sloja. Na dnu sloja se nalazi distribuciona ploča sa većim brojem sitnih otvora kroz koje prolazi zrak velikom brzinom ostvarujući turbulentno kretanje čestica. Početno zagrijavanje fluidiziranog sloja se ostvaruje pomoćnim grijnim uređajima (gasni grijači) sve dok se ne postigne temperatura sloja oko 500 ˚C, kada se uvodi gorivo koje započinje proces sagorijevanja, a prekida rad grijača. Odvođenjem toplote putem snopa cijevi izmjenjivača toplote direktno postavljenih u fluidiziranom sloju, održava se temperatura u fluidiziranom sloju između 500 i 900 ˚C, odnosno za minimalno 100 ˚C ispod temperature omekšavanja pepela. Nesagorjele čestice dogorijevaju u prostoru iznad fluidiziranog sloja.

Ovakva postrojenja imaju tehnološke prednosti u odnosu na standardan način

sagorjevanja, kao što su manji gabariti postrojenja, efikasno održavanje temperature u optimalnim granicama, manja korozija itd. Osnovna prednost sagorijevanja u fluidiziranom sloju je mogućnost korištenja ugljeva sa povišenim sadržajem sumpora, bez desulfurizacije koja je veoma skupa. Ova vrsta ugljeva u našim uvjetima predstavlja značajan energetski potencijal. Dodavanjem krečnjaka ili dolomita u fluidizirani sloj moguće je eliminisati i do 90 % sumpora sadržanog u uglju. To je posljedica bliskog kontakta između čvrste i gasovite faze u fluidiziranom sloju, koja omogućava vezivanje sumpora u obliku kalcijum ili magnezijum sulfata, prema hemijskoj reakciji:

SO2 + CaCO3 + ½ O2 → CaSO4 + CO2

koji se dalje izbacuje zajedno sa pepelom smanjujući na taj način emisiju sumpordioksida. Smanjuje se znatno i emisija NOx. U zavisnosti od sastava goriva i vođenja procesa, količina azotnih oksida iznosi najviše 60 – 80 ppm, što predstavlja

60

smanjenje u odnosu na 400 – 600 ppm kod sagorijevanja istih goriva u normalnim uslovima. Takođe, jedna od alternativa je i ugradnja kontinuiranog analizatora dimnih plinova na dimnjaku, preko kojeg bi se pratile koncentracije izlaznih plinova a samim tim i efikasnost procesa sagorjevanja. 6.1.2. Alternativa odlaganju pepela i šljake

Do skora jedini način odlaganja šljake i pepela iz kotlovskih postrojenja je bio odlaganje na deponiju, međutim u ovisnosti od karakteristika šljake i pepela ona može biti djelimično ili u potpunosti iskorištena. Zbrinjavanje šljake i pepela moguće je izvesti na tri načina: odvoz cijele količine na deponiju, iskorištenje jednog dijela i odlaganje preostalog na deponiju, iskorištenje cjelokupne količine.

Za početno zbrinjavanje ostataka sagorjevanja uglja iz kotlovskog postrojenja predviđa se odvoz cjelokupne količine šljake i pepela, kamionom do deponije krutog otpada grada Brčkog, mjesto i način odlaganja na samoj deponiji je u nadležnosti pravnog lica koje gazduje deponijom. Ovdje treba napomenuti da je gradska deponija neuređena.

Prema opisanom procesu sagorjevanja i prečišćavanja otpadnih dimnih plinova za očekivati je pepeo sa veoma malim sadržajem sumpora, ovakav pepeo se može dijelom prodati po dosta nižim cijenama ili izručiti zainteresiranim kupcima npr. cementarama a ostatak slati na deponiju ili za moguću kalcifikaciju tla.

Kako su očekivane količine šljake i pepela relativno male optimalno rješenje

zbrinjavanja ove vrste otpada, otpada sa procesa filtriranja i otpadnog mulja sa pripreme kotlovske vode je kalcifikacija. Pod kalcifikacijom zemljišta podrazumjevamo mjeru unošenja kalcija sa ciljem smanjenja kiselosti tla (popravljanjem njegovih hemijskih osobina), popravljanjem njegove strukture (fizikalnih osobina) i bioloških osobina tla. Za kalcifikaciju se koriste slijedeći materijali: kalcij-karbonat (CaCO3), dolomit (CaCO3 + MgCO3) kalcij oksid (CaO) ili gašeno vapno (Ca(OH2)). Materijali se upotrebaljavaju dobro usitnjeni i ravnomjerno raspoređeni po cijeloj površini. Količina kalcija određuje se na osnovu hemijske analize tla, odnosno njegove kiselosti. Sva količina kalcija ne smije se dodati odjednom jer zbog nagle promjene reakcije tla može doći do blokade nekih mikroelemenata (cink, bor, molibden). Kalcifikaciju svakako treba obaviti na teškim i kiselim tlima. Djelovanje kalcifikacije traje u prosjeku 6-7 godina.

61

6.1.3. Alternativa prečišćavanju dimnih plinova

Ugrađeni sistem prečišćavanja dimnih plinova se sastoji od multiciklona i vrećastih filtera koje karakterizira visok stepen odvajanja čestica do (99%). Jedina alternativa ovom sistemu je elektrostatički filter čija efikasnost dostiže i do 99,7%. Vlažni prečistači (skruberi, venturi i opnasti) se uglavnom primjenjuju uz dodatak katalizatora i drugih reagenasa za prečišćavanje dimnih plinova. Ovi, međutim, nisu pogodni za prečišćavanje dimnih plinova od čvrstih čestica. Za smanjenje emisije plinovitih polutanata se najčešće koriste apsorpcioni postupci, a adsorpcioni i katalitički odvajači kao i spaljivanje u pećima se u poređenju sa prvim znatno manje koriste. Najveći broj instaliranih kapaciteta za desulfurizaciju dimnih plinova plinova koristi efekte vezivanja sumpordioksida (SO2) sa solima kalcijuma (CaO ili CaCO3). Stepen efikasnosti ovog postupka je preko 90%. Često se primjenjuje i magnezijumska regenerativna metoda sa efikasnošću uklanjanja SO2 do 90%. Pored ovih metoda uklanjanja SO2 u primjeni su:

- Grilov proces pranja dimnih plinova u vodenoj suspenziji megnezijumovog i manganovog oksida;

- procesi katalitičke oksidacije SO2 u SO3 i naknadna apsorpcija; - postupci odvajanja SO2 metalnim oksidima; - adsorpcija na aktivnom uglju; - odstranjivanje amonijačnom vodom.

Navedene metode uklanjanja sumpordioksida se mogu uzeti kao alternative

samo u slučaju promjene vrste uglja tj. korištenjem uglja sa većim sadržajem sumpora.

Kako se za uklanjanje čvrstih čestica koristi sistem vrećastih filtera jedina alternativa ovom sistemu je elektrostatski filter (ESF). Elektrostatski taložni uređaj se sastoji od dva glavna dijela, komore sa elektrodama za odvajanje čestica i od elektro opreme za obezbjeđenje elektroda visokim naponom. Elektrode su pločaste i naelektrizirane pozitivnim nabojem, poredane u nizovima i razmaknute 200 mm. Plin struji paralelno sa pločama između kojih se nalaze negativne elektrode na razmacima 100-200 mm, te oko ovih negativnih elektroda dolazi do pražnjenja. Pražnjenje ukazuje na emisiju elektrona, što dovodi do jonizacije gasa, a jonizirajuće molekule zraka sudaraju se pomoću pozitivnih ploča na kojima ostaju i predaju im svoj naboj. Područje strujanja zraka naziva se korona.

Nakupljene čestice moraju se ukloniti sa ploča jer bi u protivnom bile

povučene u tok plina. gasa. Ovo se postiže tako što se čestice otresaju sa ploča, padaju u lijevak spod ploča odakle se uklanjaju najčešće pužnim tranporterom.

Elektrostatski filteri su dosta efikasni, uklanjaju sve veće čestice, a one ispod 5

mikrona sa iskorištenjem od 94-99%. Za razliku od vrećastih filtera otporni su na visoke temperature. Glavni nedostatak je što čestice iz ugljeva sa niskim sadržajem sumpora ne mogu tako efikasno sakupiti, kao što je slučaj sa ugljevima sa višim sadržajem sumpora. Ako kolektor ukloni 99% čestica manjih od 5 mikrona u

62

prečniku, tada u plinu ostaje više od 1% sitnijih čestica, posebno onih sa prečnikom manjim od 1 mikrona. Upravo ove čestice, koje kolektor ne uklanja iz tretiranog toka emisija plina su najštetnije. Na slici 6.1. dat je izgled jedne od izvedbi elektrostatskih filtera.

Slika 6.1: Elektrostatski filter

Izolaciona komora

Ulaz

Sistem odvajanja

Ekran raspodjele plinova

Taložne ploče

Okvir

Izolacija

Otresanje taložne elektrode

Otresanje izbojne elektrode

Reviziona vrata

Pužni transport pepela iz ESP

Pogon otresanja elektroda

Čelična noseća konstrukcija

63

6.1.4. Alternativa tretmanu sanitarnih otpadnih voda Ukoliko su industrijski objekti integrisani sa gradskom zonom kao što je to slučaj sa „Rafinerijom šećera “ otpadne vode se najčešće ispuštaju i odvode zajedničkim kolektorskim sistemom sa otpadnim vodama naselja. Prečišćavanje sanitarnih i industrijskih otpadnih voda u tom slučaju se ostvaruje na zajedničkim postrojenjima za prečišćavanje. Zbog toga što industrijske otpadne vode mogu sadržavati specifična zagađenja, njihovo ispuštanje je ograničeno nizom zahtjeva koji se postavljaju shodno lokalnim prilikama i propisima. U neposrednoj blizini „Rafinerije šećera“ predviđena je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda grada Brčkog na koji će biti priključene i otpadne vode rafinerije. Do tada alternativa tretmanu sanitarnih otpadnih voda je proces u biološkom reaktoru. Ova alternativa je izabrana zbog: porijekla i karakteristike otpadne vode, zahtjevanog kvaliteta prečišćene vode, mogućnosti ponovne upotrebe i raspoloživosti zemljišta. Prednost ove tehnologije ogleda se u slijedećem:

- manje dimenzije u odnosu na klasične septičke jame; - brza ugradnja i demontaža bez većih zahvata kod pripremnih radova; - jednostavno rukovanje, niski operativni troškovi; - otpadne vode se prečišćavaju do stepena ponovnog korištenja

(navodnjavanje, ispiranje sanitarnih čvorova ili ispuštanje u recipijent); - proces se odvija bez neugodnih mirisa i buke; - tehnologija prilagodljiva kontinuiranom i diskontinuranom radu; - minimalna akumulacija mulja; - materijal izrade nije podložan koroziji. Procesi u biološkom reaktoru mogu se podjeliti na: mehanički predtretman,

biološku obradu i separaciju.

Mehanički predtretman: Ulazna otpadna voda mehanički se tretira u prvom odjeljku biološkog uređaja koji sadrži mehaničku rešetku (na ručni ili električni pogon), gdje se zadržava krupni bionerazgradivi otpad.

Biološka obrada: Razgradnja onečišćenja odvija se uz pomoć aktivnog mulja bogatog korisnim bakterijama, kojima otpadne tvari služe kao hrana. Razlažu ih do elementarnih tvari, odnosno ugrađuju u svoje ćelije te na taj način izdvajaju iz vode. Ovo je prirodni proces koji se ubrzava stvaranjem povoljnih uvjeta za razgradnju u pojedinim odjeljcima uređaja. Biološki proces odvija se u više faza: oksidacija amonijaka (nitrifikacija), redukcija nitrata i nitrita (denitrifikacija), a paralelno s ovim procesima dolazi i do razlaganja ostalih organskih spojeva i uklanjanja fosfora (npr. iz detergenata ). Recirkulacija aktivnog mulja postiže se sistemom mamut pumpi koje pokreće struja zraka iz kompresora. Time se pospješuje kontakt otpadnih tvari s aktivnim muljem što rezultira visokim stepenom razgradnje organskih onečišćenja (95-98%).

Separacija: U separacijskom odjeljku bistra se voda filtrira kroz stacionarni sloj aktivnog mulja i odvodi iz uređaja. Suvišak mulja u pravilu je dovoljno jednom godišnje iscrpati, a s obzirom da je netoksičan i bez mirisa, ali bogat hranjivim tvarima, može se koristiti kao organsko gnojivo. Voda se može nakon biološke obrade bez dodatne obrade ispustiti u prirodni prijemnik II kategorije, dok se npr. za povrat u sanitarne čvorove treba dodatno hlorirati (tercijarni – hemijski tretman).

64

Pomenuti opis rada bioreaktora preuzet je sa internet stranice tvrtke Biotok. Tehničke karakteristike: Dimenzije ulazne cijevi otpadne vode: DN 200 ili prema zahtjevu; Dimenzije izlazne cijevi obrađene vode: DN 200; Dužina biološkog reaktora: 12,70 m; Širina biološkog reaktora: 2,40 m; Visina biološkog reaktora: 3,00 m; Visina izlazne cijevi obrađene vode (mjereno od dna biološkog reaktora): 2,50 m. Pripremni radovi prije i nakon ugradnje Pripremni radovi uključuju: - iskop jame prema nacrtu za ugradnju; - betoniranje podloge (podloga mora biti potpuno ravna i zaglađena) ukoliko na

razini podloge postoji mogućnost prodora podzemnih voda, radi se dodatna; hidroizolacija u prostoru;

- dovođenje cijevi otpadne vode i rješavanje odvoda obrađene vode; - postavljanje el. instalacija za priključak el. komponenti sistema za prečišćavanje; - inicijalno punjenje komponenti sustava pitkom ili bunarskom vodom (nakon

ugradnje); - nasipavanje prostora oko komponenti sustava za pročišćavanje pijeskom

(frakcija 0 – 2 mm) – nakon ugradnje.

Garantovani izlazni parametri kod sistema održavanog prema preporukama proizvođača su: BPK5 [mg/l] 15, HPK[mg/l] 70, ST[mg/l] 20 i N-NH4+ [mg/l] 5. Obrađena voda može se koristiti za navodnjavanje, ispustiti u upojni bunar ili sistem oborinske kanalizacije. Na lici 6.2. prikazan je shematski izgled bioraktora za prečišćavanje sanitarnih otpadnh voda.

65

Slika 6.2: Bioreaktor

6.1.5. Alternativa predtretmanu otpadnih voda Za obradu visoko opterećenih industrijskih otpadnih voda danas se sve više koriste anaerobni procesi u posebnim tankovima metanskog vrenja. Pored toga što može podnijeti veoma visoko opterećenje HPK što je karakteristika procesnih otpadnih voda iz rafinerija šećera, anaerobni sistem je veoma ekonomičan ako se koristi bio-gas (metan) koji se razvija pri procesu. Američka kompanija Envirex je razvila postupak REX koji je anaerobna obrada u fluidiziranom sloju. Ovaj postupak predstavlja unaprjeđenje anaerobne biološke obrade visoko opterećenih otpadnih voda uz istovremenu denitrifikaciju. Postupak se zasniva na tome da se bakterije koje vrše razgradnju hvataju na čestice medija (sitni pijesak) koji se nalazi u fluidiziranom sloju kulminacijom struje ulazne vode i stalne recilkulacije efluenta koja ide kroz medij odozdo nagore.

Legenda:

1. Ulaz 2. Ulazni koš 3. Recilkulacija aktivnog mulja 4. Anaerobna zona za denitrifikaciju 5. Aerobna zona za nitrifikaciju 6. Difuzori za aeraciju 7. Separacijska zona 8. Kompresor 9. Regulator distribucije zraka 10. Izlaz prečišćene vode

66

Uzlazna struja kroz medij ne osigurava samo strujanje medija nego i potpuni kontakt rastvorenog organskog zagađenja sa bakterijama koje su na mediju. Reaktori sa fluidiziranim slojem koriste sitne, okrugle čvrste čestice obično pijeska koje se drže u fluidiziranom sloju. Ovim postupkom se ostvaruje i do 10 puta veća površina kontakta mikroorganizama i vode nego kod tipskih anaerobnih reaktora sa fiksnom ispunom. Kada se voda uvodi u fluidizirani sloj, mikroorganizmi se hvataju na površini zrna medija praveći fini film. Kako film raste, čestica postaje lakša i ide prema vrhu sloja. Ugrađeni mehanizam za regulaciju rasta održava podizanje fluidiziranog sloja na želejnoj visini i uklanja pahuljastu biomasu sa čestica i vraća ih u reaktor za novi proces. Višak biomase se izdvaja iz procesa i posebno obrađuje prije odlaganja. Prednosti procesa:

- Veća kontaktna površina. Površina koja je na raspolaganju za mikroorganizme u reaktoru je reda veličine od 800-1000 m2/m3 zapremine raktora. Klasični biofilteri sa pakovanjem imaju površinu 27-50 m2/m3 i mogućnost začepljenja. Visoka koncentracija biomase u reaktoru sa fluidiziranim slojem rezultira manjom zapreminom reaktora uz daleko veću efikasnost uklanjanja zagađenja po jedinici zapremine raktora. Zbog toga je sistem znatno otporniji na visoka opterećenja;

- Bolja kontrola rasta mikroorganizama. Sistem sa fluidiziranim slojem je jedini proces sa mogućnošću kontrole debljine biofilma i na taj način koncentracije mulja u sistemu;

- Kompletno miješanje. Recilkulacijom se razblažuje sirova voda sa efluentom reaktora čime se ostvaruje trenutno miješanje ulazne vode i medija u reaktoru. Na taj način mikroorganizmi u reaktoru ne dolaze u dodir sa visokim konncentracijama zagađenja. Ovo se ostvaruje sa malim utroškom energije, jer efluent dolazi gravitaciono i daje pozitivan usis na pumpu za fluidiziranje;

- Prostor. Visoka opterećenja koja su moguća sa ovim sistemom štede prostor i troškove zemljišta. Reaktori dolaze na ugradnju fabrički proizvedeni, čime se štedi na vremenu za izgradnju.

- Jednostavnost rad i održavanje. Reaktor sa fluidiziranim slojem nema pokretnih dijelova. Fluidizacija se ostvaruje preko običnih centrifugalnih pumpi koje su jednostavne za održavanje i locirane na nivou zemljišta.

Prema podacima proizvođača ove opreme, efikasnost uklanjanja organskog

zagađenja (izraženo preko HPK) kod tretmana ovih otpadnih voda iznosi od 75-85 %. Standardni anaerobni reaktor sa fluidiziranim slojem prečnika 3,6 m i visine 12 m može efikasno ukloniti 1350-2250 kg HPK na dan. Takođe, anaerobni reaktor za denitrifikaciju prečnika 2,4 m može obraditi dnevno oko 3.800 m3 otpadne vode sa 30-40 mg/l NO3-N, dok reaktor prečnika 3,6 m može obraditi količinu vode od 10.000 m3/d. Za proces denitrifikacije se dodaje obično metanol kao izvor ugljika. Ovaj sistem, fabrički kompletiran zahtijeva minimum prostora za instaliranje. Na slici 6.3. dat je shematski prikaz anaerobnog reaktora sa fluidiziranim slojem.

67

Slika 6.3: Anaerobni reaktor sa fluidiziranim slojem

68

7.1. NETEHNIČKI REZIME

Kompleks "Rafinerije šećera" u Brčkom obuhvata površinu od oko 24.166 m2, odnosno oko 2,42 ha, nalazi se u obuhvatu prostora planiranog za izgradnju privrednih objekata. Kompleks graniči sa tvornicom ulja "Bimal" Brčko. Pristup predmetnom kompleksu moguć je iz dva pravca, sa lokalnog puta koji vodi ka luci Brčko – ulica Industrijska, i sa puta koji vodi do industrijskog kruga "Bimex"-a. Oba ova puta vezana su za glavnu magistralnu saobraćajnicu Brčko-Bijeljina.

Prosječna dužina kompleksa iznosi cca 280 m, a prosječna širina je cca 90 m.

U Projektu za izvođenje vanjskog uređenja obuhvaćena je i kotlovnica sa pristupnim putem do kotlovnice sa Industrijske ulice, koja se nalaze u sklopu industrijskog kruga "Bimala", čime je zaokružen kompleks svih objekata neophodnih za rad Rafinerije šećera. Za izradu ove Studije izvršen je: - pregled postojeće dokumentacije i dopunskih informacija investitora; - pregled odobrene lokacije zahvata, kao i - pregled zakonskih propisa i stručne literature iz ove oblasti.

Nakon analize raspoloživih podataka može se zaključiti slijedeće: Za određivanje lokacije za izgradnju kompleksa "Rafinerije šećera", postupak

izbora lokacije nije bio potreban pa je lokacija odobrena Rješenjem o urbanističkoj saglasnosti br. 06-364-002912/06, (31.08.2006.) koju je izdalo Odjeljenje za urbanizam, imovinske odnose i privredni razvoj Vlade Brčko Distrikta BiH . Odobrena lokacija prihvatljiva je sa stanovišta postavljenih zahtjeva u važećim propisima, standardima i drugim normativima koji se odnose na orografske, hidrološke, pedološke i ekološke uvjete.

Izgradnja kompleksa "Rafinerije šećera" je odobrena na zemljištu označenom

kao k.č. 2189/3(1045/3), 2178/1(983/1dio), 2178/2(985/2), 2179/2(983/1dio), 2180/3(983/2), 2177/1(1043/06), 2177/3(1043/14), 2189/1(1045/1-1043/8) i 2190(979/1) katastarske općine Brčko 2, zona rada i industrije u Brčkom. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Urbanističkog plana grada Brčko od 24. septembra 1997. godine, ova se lokacija nalazi u prostornoj cjelini zone rada i industrije u Brčkom.

Kompleks "Rafinerije šećera" obuhvata površinu od oko 2.42 ha koja se nalazi

u obuhvatu prostora planiranog za izgradnju privrednih objekata, a u dodiru je sa Tvornicom ulja "Bimal", Brčko.

Pristup na parcelu moguć je sa lokalnog puta koji vodi ka luci Brčko i sa puta

koji vodi do industrijskog kruga tvornice "Bimex". Oba puta su vezana za saobraćajnicu Brčko – Bijeljina. Na taj način omogućena je dobra cestovna povezanost sa okolicom. Pored toga, u krug dolazi i industrijski željeznički kolosijek.

Teren lokacije je uglavnom ravan, sa vrlo malom visinskim razlikama, te

lokalnim neravninama u vidu depresija i naslaga materijala. Cijelu lokaciju karakterizira visok nivo podzemnih voda.

69

Ostala infra struktura, komunalna i energetska, već postoji u industrijskom

krugu Tvornice ulja "Bimal" i ostalom okruženju predmetnog kompleksa tako da će se, nakon dobivenu saglasnosti, moći izvršiti priključenje na istu.

U rafineriji se sirovi šećer prerađuje u bijeli, konzumni šećer. Sirovi šećer se

otapa u vrelim kondenzatima i vodi, a zatim se sok prečišćava uz dodatak krečnog mlijeka i ugljične kiseline. Nakon toga se sirup koncentrira u isparivačkoj stanici.

Kapacitet "Rafinerije šećera" je 550 t/dan, a moguće je i proširenje kapaciteta do 850 t/dan u slijedećoj fazi.

Sporedni proizvod rafiniranja šećera, melasa, za niz grana prehrambene

industrije je vrijedna sirovina. Saharoza i invertni šećer iz melase vrenjem prelaze u limunsku i mliječnu kiselinu, zatim glicerol, aceton, te etilni i butilni alkohol. Melasa se koristi u proizvodnji pekarskog kvasca, iz otopine melase izdvaja se glutaminska kiselina, a najčešća je primjena melase kao dodatka stočnoj hrani.

Potencijalne opasnosti koje se mogu očekivati odvijanjem tehnoloških procesa

u "Rafineriji šećera" prema uticaju na životnu sredinu dijele se na:

izvori opasnosti po ljude, izvori onečišćenja zraka, izvori onečišćenja voda, utjecaji na klimatske uvjete područja, izvori opasnosti po krajolik, izvori opasnosti po materijalna dobra, izvori opasnosti po kulturno-historijsko i arheološko naslijeđe, izvore ugrožavanja zemljišta i biodiverziteta, izvore stvaranja i emitiranja buke i vibracija i dr.

Na ovoj lokaciji, koja se nalazi u industrijskoj zoni, utjecaj na stanovništvo je

minimalan. Na užem području odobrene lokacije ne postoje izvorišta vode koja bi mogla biti ugrožena. Urednom manipulacijom otpadnim tokovima mogućnost infiltriranja otpadnih voda u podzemne vode, a preko njih i u površinske vode je zanemariva.

Onečišćenje zraka se može značajno smanjiti pravilnim izborom goriva (ugalj sa što manjim sadržajem sagorivog sumpora), kao i odgovarajućom visinom dimnjaka koja će omogućiti brzu i kvalitetnu disperziju. Buka koja će nastati pri radu postrojenja u kompleksu "Rafinerije šećera" ima spektralni sastav, nivo i sve druge osobine koje karakteriziraju komunalnu buku. Tvornica u svojoj organizacionoj strukturi ima službu zaštite okoliša što je jedan od prvih slučajeva u cijeloj Bosni i Hercegovini.

70

Od samog početka izgradnje tvornice uspostavljen je eko fond, čime su uposleni stimulirani da skupljaju i selektiraju otpadno željezo i druge metale, PVC boce, papir, staklo i karton. Sve prikupljeno se prodaje a prikupljena sredstva koriste za ekskurzije uposlenih i njihovih porodica. Ovakav trend će se nastaviti i nakon puštanja tvornice u pogon.

Na smanjenje buke odnosno njeno prigušenje povoljno utječe zeleni pojas ili pojas tla koji nije asfaltiran jer više prigušuje elastične talase. U kompleksu "Rafinerije šećera" ne postoje postrojenja koja stvaraju mehaničke vibracije. Do pojave koja se manifestira kao vibracija tla može doći u slučaju kada se internim saobraćajnicama kreću vozila za dovoz sirovina ili odvoz gotovog proizvoda. Ove su vrijednosti znatno niže od onih u javnom saobraćaju jer su i dozvoljene brzine kretanja internim saobraćajnicama znatno niže od brzina kretanja vozila u javnom saobraćaju.

Na temelju analize raspoloživih podataka ne očekuje se utjecaj kompleksa na

mikroklimatske promjene u užoj i široj okolici. Na predmetnoj lokaciji nije registrirano postojanje materijalnih dobara, kao ni

sadržaja kulturno-historijskog i arheološkog naslijeđa te nema ni negativnog utjecaja na ovu vrstu dobara.

Izgradnjom kompleksa "Rafinerije šećera" ne narušava se arhitektonsko –

pejzažni sklad na ovoj lokaciji. Izvođenjem projektiranog uređenja industrijskog kruga doprinijet će se poboljšanju cjelokupne vizualne kvalitete pejzaža i stvoriti preduvjeti za kvalitetno vizualno uklapanje u okolni pejzaž.

Na osnovu svega naprijed navedenog, može se zaključiti da su utjecaji postrojenja kompleksa "Rafinerije šećera", Brčko, na ovoj lokaciji takvi da se primjenom specificiranih mjera mogu dovesti u prihvatljive granice. Na taj neće doći do nepovoljnih socio-ekonomskih utjecaja, onečišćenja zemljišta, vode i zraka, ugrožavanja biljnog i životinjskog svijeta, kao ni do negativnih utjecaja na klimu i hidrološki ciklus.

71

8.1. NAZNAKE POTEŠKOĆA Prilikom izrade Studije o utjecaju na okoliš kompleksa "Rafinerije šećera" saradnja sa predstavnicima Investitora je bila na zadovoljavajućem i profesionalnom nivou. Redovno su vršeni mjesečni sastanci na kojima se prezentovalo stanje napretka izrade Studije, razmatrana i rješavana pitanja koja su usporavala predviđenu dinamiku izrade Studije.

72

9.1. KORIŠTENI ZAKONSKI PROPISI I LITERATURA ZAKONSKI PROPISI

- Zakon o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br.

24/04);

- Zakon o prostornom uređenju Brčko Distrikta („Službeni glasnik Brčko Distrikta

BiH“, br. 9/03 i 23/03);

- Zakon o zaštiti voda („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 25/04);

- Zakonu o vodama („Službeni glasnik RS“, br.10/98);

- Zakon o vodama („Službene novine FBiH“ br 70/06);

- Uredba o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik RS“, br.

42/01);

- Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u javnu kanalizaciju

(„Službeni glasnik RS“, br. 44/01);

- Zakon o upravljanju otpadom („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br.

30/06);

- Pravilnik o kategorijama otpada sa listama („Službeni glasnik Brčko Distrikta

BiH“, br. 32/06):

- Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena uticaja na

životnu sredinu i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u

rad samo ako imaju ekološku dozvolu („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“,

br. 32/06):

- Pravilnik o graničnim vrijednostima kvalitete vazduha („Službeni glasnik RS“,

br. 39/2005)

LITERATURA

- Uhlik B., Zaštita od požarno opasnih, toksičnih i reaktivnih tvari, I i II. KUI

Zagreb, 2000.

- P.W. Van der Poel, H. Schiweck, T. Schwartz: Sugar Tehnology Verlag Dr.

Albert Bartens KG – Berlin, 1998.

- R. L Whistler, J. N. BeMiller, B. F. Paschall (1984), Starch, Chemistry and

tehnology.

- S. Šušić. Priručnik industriji šećera – Knjiga I, Beograd, 1980.

- S. Šušić. Priručnik industriji šećera – Knjiga II, Beograd, 1980.

- Dr. Hajrudin Simičić. Procesi obrade otpadnih voda, Tuzla 2002.

73

10.1. PRILOZI Prilog 1 Vodoprivredna saglasnost, br. UP-I-09-24-000637/08

Prilog 2 Tehnološka shema rafiniranja sirovog šećera

Prilog 3 Tehnološka shema pripreme napojne vode;

Prilog 4 Situaciona karta

Prilog 5 Bazen za predtretman otpadnih voda

Prilog 6 Oborinska i sanitarna kanalizaciona mreža

Prilog 7 Saobraćajni infrastrukturni sistem Brčko Distrikta

Prilog 8 Geološko - hidrografska karta područja Brčko Distrikta

Prilog 9 Prirodne vrijednosti, kulturno-historijsko i arheološko naslijeđe

Prirodne vrijednosti, kulturno-historijskoi arheološko naslijeđe Brčko Distriktat

Saobraćajni infrastrukturni sistem Brčko Distrikta

Geološko-hidrografska karta Brčko Distrikta

Legenda:

Granica naseljenog mjesta

Stabilan teren

Uslovno stabilan teren

Nestabilan teren

Seizmologija terena

Antiklinalni strukturni oblik

Neogeni bazeni sa seizmičkim intenzitetom 6 i 7 MCS

Rasjedi sa pravcem spuštenog krila

Rasjedi utvrđeni pretpostavljeni

Tektonski rov Save

Mineralni resursi

Gliništa ciglane “Mujkić”Brčko

Pjeskara

Šljunkara

Hidrografija

Vodeni tokovi

Potoci

Meliraciono područje (Tinja-Brka)

Osjetljivi dijelovi prostora

Utjecaj poplava

Klizišta

Kategorizacija terena prema stepenu stabilnosti