Šuga Sisavaca i Peradi

7/26/2019 uga Sisavaca i Peradi

1/22

T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI-UGA

1

UGA

uga je kontagiozna, kronina kona bolest uzrokovana trajnim ektoparazitima

(Arthropoda : Acari) iz porodica Sarcoptidae, Knemodocoptidae, Psoroptidae, Demodicidae i

Cheyletiellidae. Svojim izluevinama (ponajprije izmetom) ugarci senzibiliziraju kou, to

dovodi do jakog svrbea.

ETIOLOGIJA

Kod ivotinja (za razliku od ljudi) parazitira nekoliko vrsta ugaraca.

Kad govorimo o ugi u uem smislu (scabies ) , mislimo na invaziju ugarcima

koji bue tunele u epidermisu (porodica Sarcoptidae kod sisavaca i porodica Knemidocoptidae

kod ptica).

Obino stavljamo kao prefiks ime roda koji je uzrokovao ugu u uem smislu (sarkoptes

-uga, notoedres-uga, knemidokoptes-uga itd.).

Pod ugom u irem smislu podrazumijevamo invaziju ugarcima koji ne bue

tunele u epidermisu, odnosno onima koji:

I. ive na koi (rodoviPsoroptes, Chorioptes i Cheyletiella)

II. ive u vanjskom zvukovodu (rodoviPsoroptes iOtodectes)

III. ive u toboliima dlake i lojnim lijezdama (rodDemodex)

Uz ime bolesti stavljamo kao prefiks ime roda uzronika, a na kraju dopisujemo

ivotinjsku vrstu ili eventualno mjesto parazitiranja (psoroptes-uga ovce, psoroptes-uga

vanjskog zvukovoda/kunia, horioptes-uga konja itd.). Kod uge ivotinja, kao i kod ostalih

invazija ektoparazitima, promjene na koi nisu tipine. Diferencijalna dijagnoza uvijek

podrazumijeva primarne infekcije mikroorganizmima, alergije, metabolike i autoimune

poremeaje itd. Budui da je parazitoloka pretraga koe brza i jeftina, uputno je uvijek na

poetku dijagnostikog postupka iskljuiti invaziju ektoparazitima.

I. UGA U UEM SMISLU

a) sarkoptoza (scabies/sarcoptosis, lat.)

Sarkoptoza je kronina, kontagiozna kona bolest koju uzrokuju trajni ektoparaziti iz

porodice Sarcoptidae,a karakterizira je intenzivan svrbe kod svih invadiranih ivotinja.


2/22


2

ETIOLOGIJA

Najei i najznaajniji ugarac iz porodice Sarcoptidae je Sarcoptes scabiei. Parazitira

u epidermisu mnogih domaih i divljih sisavaca, tobolara i ovjeka. Kratko vrijeme moe

preivjeti izvan ivotinje. Zbog afiniteta prema odreenoj ivotinjskoj vrsti, te zbognemogunosti njihova meusobnog razlikovanja, govorimo o varijetetima (Sarcoptes scabiei

var. canis; S. scabiei var. bovis; S. scabiei var. equi itd.). Morfoloki nije mogue

meusobno razlikovati varijetete koji parazitiraju u pojedinih ivotinjskih vrsta, ali

razmnoavanje je mogue samo u preferirane ivotinjske vrste. To znai da e se S. scabiei

var. canisrazmnoavati samo u koi kanida (pas, vuk, lisica), ali rijetko i make. S. scabiei

var. suisparazitira kod svinje, S. scabiei var. boviskod preivaa, S. scabiei var. humanus

kod ovjeka (uzronik svraba) itd. Meutim, svi pripadnici vrste S. scabiei imajusposobnost (i sklonost) ulaska u epidermis drugih vrsta (i ovjeka). Nakon to uu u

epidermis ubrzo uginu, ali na mjestu ulaska nastaje jaa ili slabija reakcija na uginulog

ugarca.

Kod maaka (rjee kod pasa, kunia, afrikog tvora) ugu u uem smislu uzrokuje

takoer jedanugarac iz porodice Sarcoptidae, vrstaNotoedres cati, u zamoria Trixacarus

caviae.

EPIZOOTIOLOGIJA

Do prijenosa dolazi nakon direktnog kontakta s invadiranom ivotinjom, ali i

indirektno (posredno) mainama za ianje, predmetima za timarenje, zajednikim

pokrivaima, pa i predmetima na panjaku. Brzo se iri u stadu, krdu ili oporu. Kod skupno

dranih ivotinja kliniki se najee manifestira zimi zbog aglomeracije i bliskijeg

meusobnog kontakta, loijih higijenskih uvjeta, slabije ishrane i eventualno drugih bolesti.

Mogu postojati i asimptomatski invadirane jedinke.

RAZVOJ

enke sarkoptidnih ugaraca bue tunele u

epidermisu i tamo u tzv. depovima odlau

jajaca (SLIKA 1).Nakon to izau iz

SLIKA 1: mjesto parazitiranja uzronika uge uuem smislu (porodice Sarcoptidae i

Knemidocoptidae)Slika je preuzeta s adrese: : http://heal-all.org/art/16/deseases/960/a-few-words-about-scabies


3/22


3

jajaaca liinke odlaze na povrinu

tijela, a nakon toga opet ulaze u

stratum corneumgdje se presvlae i

hrane. Jedan ciklus (razvoj od jajaca do adulta) traje 2-3 tjedna.

KLINIKA SLIKA

Promjene poinju na dijelovima tijela koji su doli u kontakt s invadiranom ivotinjomili predmetom, odnosno, najee kod svih ivotinja poinju na glavi (SLIKA 2); nakon toga

slijedi generalizacija i irenje prema kaudalnom i distalnom dijelu tijela (SLIKA 3).Najoitiji

je vrlo intenzivan svrbe, posebno nou. ivotinje su nemirne, dlaka im je neuredna i bez

sjaja, gube na teini jer slabije uzimaju hranu i ne spavaju nou; smanjena je mlijenost. Zbog

nekontroliranog eanja upala koe se pojaava, a moe doi do jaeg ozljeivanja i stvaranja

otvorenih rana. Nastaju papule, zatim

vezikule koje lako pucaju. ivotinja imaekskorijacije i kraste zbog eanja, a dlaka

ispada i pojaano je stvaranje prhuti. Koa

gubi elastinost, postaje deblja i stvaraju

se nabori i raspukline /ragade/(SLIKA 4).

SLIKA 2: diskretne promjene ne rubuuke kod sarkoptes-uge psaIz zbirke T. .

SLIKA 3: generalizacija kod sarkoptes-uge psa. Promjene su seproirile na distalni i kaudalni dio tijela.Iz zbirke T. .

SLIKA 4: ragade na koi psa sa sarkoptes-ugomIz zbirke T. .


4/22


4

DIJAGNOZA

Anamnestiki podaci (promjene kod drugih ivotinja i eventualno vlasnika!) i osobitosti

klinike slike (jak svrbe) dovoljni su da se posumnja na ugu. Zbog slinosti s mnogim

drugim konim bolestima, jedini nain postavljanja etioloke dijagnoze je parazitolokapretraga dubokih strugotina koe (uzorak za pretragu se uzima na rubu promjena) ili biopsija,

te nalaz karakteristinih sarkoptidnih ugaraca i/ili tipinih akarskih jajaaca. Prije uzimanja

materijala za parazitoloku pretragu dobro je ivotinju oiati,a ponekad je potrebno

sastrugani materijal omekati u 10 % kalijevoj ili natrijevoj luini. U maaka se i

koprolokom pretragom (flotacija zasienom otopinom kuhinjske soli) moe dijagnosticirati

uga.

Sarcoptes scabiei (SLIKA 5)je okruglastoga, plosnatoga tijela,

kratke i snane gnatosome. Noge su mu kratke, a 3. i 4. par se ne

vidi s dorzalne strane. Pretarzusi su dugi, jednolani,s dubokom

pliticom na kraju. Spolni dimorfizam je izraen. enke (0,4-0,6

mm) su vee od mujaka (0,2 mm), ovalnijega tijela, a razlika je i u

rasporedu pretarzusa s pliticama.

Notoedres catije neto manji, s karakteristinim koncentrinim

krugovima na kutikuli, poputotiska prsta (SLIKA 6).

Kliniki znakovi esto nisu u korelaciji s brojem ugaraca u epidermisu, pa za pretragu treba

uzeti uzorke s vie mjesta.U sluaju osnovane sumnje na sarkoptes-ugu i pored negativne

parazitoloke pretrage mogue je provesti jednokratno ex iuvantibuslijeenje (terapijska

dijagnoza). U sluaju uge, ubrzo dolazi do poboljanja ve nakon prvog tretmana. Nakon

toga lijeenje treba nastaviti prema opisanom protokolu.

LIJEENJE

Na tritu postoji vei broj ljekovitih pripravaka registriranih za lijeenje uge kod

domaih ivotinja. U obzir treba uzeti, pored izvedivosti i cijene tretmana, izluivanjemlijekom i zadravanje u tkivima, te procijeniti eventualnu toksinost za okoli, odreenu

SLIKA 5:Sarcoptes scabiei

var. canisx 200Iz zbirke T. .

SLIKA 6:Notoedres cati x 200

Iz zbirke T. .


5/22


5

ivotinjsku vrstu, ali i ovjeka koji provodi tretman. Tretman je mogue provoditi kupkama u

akaricidu, koje svakako treba ponavljati (svakih 7-10 dana), minimalno 4 puta. Makrocikliki

su laktoni takoer dostupni na tritu, kao peroralni, parenteralni,spot-onipour-onpripravci.

Makrociklike laktone uputno je ponoviti barem jednom (bolje dva puta) u intervalu od 7-10

dana. Lijeiti uvijek treba sve ivotinje u kontaktu, a uputno je tretirati i pribor za timarenje,

opremu i pregrade u nastambama (osim u sluaju primjene makrociklikih laktona koji imaju

produljeno djelovanje).

PROFILAKSA

Izbjegavanje kontakta s invadiranim ivotinjama i dosljedno provoenje karantene.

ZOONOTSKI POTENCIJAL

Sarcoptes scabiei (iNotoedres cati)imaju znaajan zoonotski potencijal. U mnogih

ljudi se nakon kontakta javlja osip praen svrbeom (SLIKE 7 i 8)na dijelovima tijela koji

su bili u kontaktu s invadiranom ivotinjom (podlaktice, potkoljenice i trbuh), ali nikada

nema karakteristinog razmjetaja promjena (SLIKA 9) kao kod svraba (uzrokovanog s

S.scabiei var. humanus). Promjene prolaze bez lijeenja za desetak dana nakon to prestane

kontakt ili kad pone lijeenje ivotinje.

SLIKA 7: promjene na koi podlakticevlasnice psa sa sarkoptes-ugom

Iz zbirke T. .

SLIKA 8: promjene na koi trbuha vlasnice make s notoedres-ugom

Iz zbirke T. .


6/22


6

b. knemidokoptoza (knemidocoptosis, lat.)

ETIOLOGIJA

Vrste iz porodice Knemidocoptidae parazitiraju u epidermisu ptica. Kod kokoi,

purana i fazana parazitiraK. mutans, a kod papigaK. pilae. Invazija uvijek poinje na

dijelovima tijela nepokrivenima perjem, ali se moe iriti i na pokrivene dijelove tijela.

EPIZOOTIOLOGIJA

Do invazije dolazi direktnim i indirektnim kontaktom. K. mutansje rijedak u

intenzivnim uzgojima,najee parazitira u starije, ekstenzivno drane domae peradi.K.

pilaeje est u uzgajivanicama i ei kod mladih papiga. Bolest relativno sporo napreduje u

jatu.

RAZVOJ

Slino kao kod porodice Sarcoptidae.

KLINIKA SLIKA

Kod domae peradi (uglavnom kod kokoi)K. mutans uzrokuje bolest

vapnenih nogu (SLIKA 8),aK. pilae uzrokuje promjene na koi

pokljunice, oko oiju, kljuna i na nogama, najee kod papigica

tigrica (SLIKA 9).

SLIKA 7: razmjetaj promjena na koi kod svraba

ovjeka (uzronikSarcoptes scabiei var. humanus)Slika je skinuta s adrese: http://www.atsu.edu/faculty/

chamberlain/Website/lectures/lecture/vag.htm#scabies

SLIKA 8: bolest vapnenih nogu uzrokovana sK. mutans.Slika je preuzeta s adrese: http://www.fmv.utl.pt/atlas/pele/fig_029.jpg


7/22


7

Svrbea gotovo i nema, ali kod papiga nakon dugotrajne

invazije dolazi do deformacije kljuna i eljusti s posljedinim

oteanim uzimanja hrane.

DIJAGNOZA

Naslage na koi nogu kokoi (vapnene noge), te glavi i

nogama papiga su patognomonine. Materijal za parazitoloku

pretragu uzima se kao kod ostalih rodova koji parazitiraju

epidermisu. Knemidokoptesi su gotovo potpuno okruglog

tijela, ekstremno kratkih nogu (SLIKA 10). enke su promjera

do 0,5 mm, na posljednjem lanku nogu nemaju pretarzuse.

Mujaci su neto manji, imaju dugake, nelankovitepretarzuse, slino kao porodica Sarcoptidae.

LIJEENJE

Akaricidima ili makrociklikim laktonima treba lijeiti sve

ivotinje u kontaktu.

PROFILAKSA

Vano je dosljedno provoenje karantene.

II. UGA U IREM SMISLU

Pod time podrazumijevamo kronine kontagiozne bolesti koe uzrokovane

uzronicima uge koji p a r a z i t i r a j u s a m o k o d i v o t i n j a i n e

b u e t u n e l e u epidermisu.

a) psoroptoza (psoroptosis, lat.)

Kronina, kontagiozna bolest koe (i vanjskog zvukovoda)

biljodera, koju uzrokuju trajni ektoparaziti, ugarci iz

porodice Psoroptidae, rodaPsoroptes. Parazitiraju na

povrini koe, na dijelovima tijela obraslim dugom dlakom,

SLIKA 11: Psoroptes ovis X 100Iz zbirke T. .

SLIKA 9: Promjene na koi oko

kljuna uzrokovane sK. pilae.

Zbirka T. .

SLIKA 10:K. pilae x 200

Zbirka T. .


8/22


8

odnosno vunom, te u vanjskom zvukovodu kunia, koza i konja. Hrane se limfom i krvlju.

Svi pripadnici rodaPsoroptes imaju plosnato, eliptino tijelo, a gnatosoma im je izduljena i

iljasta (SLIKA 11). Relativno su veliki ugarci (enka do 0,9 mm, mujak do 0,7 mm), na

tamnoj podlozi vidljivi i prostim okom. Noge su im duge i vitke. Kod mujaka je 4. par

nogu zakrljao. Pretarzus je dug i trolan s ljevkastom pliticom na posljednjem lanku.

Mujaci na stranjem kraju s ventralne strane imaju tzv. kopulatorne siske, a terminalno po

par tzv. abdominalnih renjeva.

PSOROPTOZA /PSOROPTES-UGA OVACA

ETIOLOGIJA

Uzronik jePsoroptes ovis.

EPIZOOTIOLOGIJA

Bolest je najea zimi zbog bliskijeg kontakta i slabije prehrane. Brzo se iri u stadu,

a mlae ivotinje i pasmine s mnogo vune su osjetljivije.Uzrokuje velike tete u ovarstvu,

uzrokuje ispadanje vune i stvaranje krasta.

RAZVOJ

P. ovis ivi na povrini koe,ubada i hrani se limfom i krvlju. Na mjestu uboda sezbog lokalne reakcije formiraju mjehurii. Eksudat u mjehuriima koagulira i sui se na

povrini koe, tvorei krastu. Parenje i polaganje jajaaca se odvija ispod kraste, a iz jajaaca

izlaze liinke koje se presvlae u nimfe, a nimfe u odrasle mujake i enke. Pomiu se

centrifugalno prema rubovima kraste, tako da se lezije poveavaju. Do invazije dolazi

direktnim i indirektnim kontaktom (predmeti u toru ili na panjaku o koje se ovce eu), a

uzronik u vanjskoj sredini moe preivjeti 2-6 tjedana. Razvoj od jajaca do adulta traje 2-3

tjedna.

KLINIKA SLIKA

Na poetku bolesti ivotinje su uznemirene i

eu se. Kako bolest napreduje, eanje je sve

izraenije, ivotinje se eu, grizu i trljaju u

predmete. Promjene u pravilu zapoinju na

SLIKA 12: psoroptes-uga kod ovce.Slika je preuzeta s adrese: http://www.elsenburg.com/info/els/075/075e.html


9/22


9

dijelovima tijela obraslim dugom i gustom vunom, obino lumbosakralno podruje ili greben

(SLIKA 12). Nastaju ekskorijacije i kraste koje pogorava sekundarna bakterijska infekcija, a

u toplo doba godine sliku mogu komplicirati i liinke fakultativnih uzronika mijaza.

ivotinje mrave, vuna im ispada u pramenovima, promjene se ire i na dijelove koji nisu

obrasli vunom, a mogu i uginuti.

DIJAGNOZA

Klinika slika je karakteristina, a etioloku je dijagnozu mogue postaviti

parazitolokom pretragom koe prethodno namazane mineralnim uljem ili glicerinom

(povrinskih strugotina i vune iupane na rubovima promjena) i nalazom karakteristinih

ugaraca. Nalaz jajaaca nije od dijagnostikog znaenja (jajaca slobodno-ivuih grinja!).

Po potrebi uzorak se moe u epruveti omekati 10% K ili Na luinom.

LIJEENJE

Obavezno je tretiranje svih ivotinja u kontaktu, bez obzira na kliniku sliku. Provode

se kupke u akaricidima nakon strie (u sedminim intervalima, treba ih ponavljati barem 4

puta) ili se parenteralno apliciraju makrocikliki laktoni (uputno je ponoviti jednom, a bolje je

dva puta, nakon 7-14 dana). Ako se primjenjuju kupke akaricidom, poeljno je tretirati

predmete u toru i/ili panjaku.

PROFILAKSA

Izbjegavanje kontakta s invadiranim ivotinjama, dosljedno provoenje karantene,

rutinsko kupanje u akaricidu nakon strie.

PSOROPTOZA/PSOROPTES-UGA KONJA

Uzronik jePsoroptes equi,a promjene zapoinju na dijelovima tijela koji su obrasli

duljom dlakom (griva na glavi i vratu, korijen repa, meuvilini prostor, izmeu stranjih

nogu, aksilarni prostor). Psoroptoza je relativno rijetka kod kopitara, a karakterizira je izraziti

svrbe po tijelu, odnosno uima. Promjene zapoinju kao papule i alopecija, a nakon toga

nastaju debele, hemoragine kraste. Promjene se relativno polagano ire na vrat i lopatice;

obino ne bude zahvaeno itavo tijelo, ve postoje otoii promjena na pojedinim

dijelovima trupa. Za razliku od sarkoptes-uge, uzronika je jednostavno pronai u

povrinskim strugotinama.

Epizootiologija, profilaksa i lijeenje je kao kod sarkoptoze.


10/22


10

PSOROPTOZA/PSOROPTES-UGA GOVEDA

Uzronik jePsoroptes bovis. Promjene zapoinju na koi u podruju lopatica i sapi, a

invaziju karakterizira intenzivan svrbe.Dijagnostika je kao kod konja.

Epizootiologija, profilaksa i lijeenje je kao kod sarkoptoze.

PSOROPTOZA/UNA UGA/ KUNIA

Kronina, kontagiozna, parazitarna bolest

vanjskog zvukovoda kunia, a rijetko konja i

koza.

ETIOLOGIJA

Uzronik je Psoroptes cuniculi, jedan od

najeih trajnih ektoparazita kunia. Kao i

ostali pripadnici rodaPsoroptes, to su relativno

veliki ugarci. Oni ne bue tunele ve se

ubadanjem na povrini zvukovoda hrane limfom

i krvlju.

KLINIKA SLIKA

Na poetku invazije kod kunia obino nema izraenog svrbea, zato se esto u uzgoj

sluajno uvedu asimptomatski invadirane jedinke. Na poetku se mogu zamijetiti krustozne

naslage u dnu vanjskog zvukovoda, i rijetko, umjerena bolnost ili svrbe. Kod nelijeenih

invazija itava e unutranja strana uki biti obloena krastama (SLIKA 13) koje je lako

odvojiti od podloge, a ivotinje su nemirne i eu se. U sluaju generalizacije, promjene semogu proiriti po itavome tijelu.

DIJAGNOSTIKA

Dijagnostika je jednostavna: mikroskopska pretraga krasti u kapljici glicerina ili

mineralnog ulja i nalaz karakteristinih ugaraca.

Razvoj, epizootiologija, profilaksa i lijeenje su kao i kod drugih uzronika uge.

SLIKA 13: una uga kuniaSlika je preuzeta s adrese: http://www.bio.miami.edu/hare/gypsycanker1.jpg


11/22


11

b) horioptoza (chorioptosis,lat.)

To je kronina kontagiozna bolest koe,esta u konja, goveda i ovaca, a rijetka kod

koza. Uzronici su trajni ektoparaziti iz porodice Psoroptidae, rod Chorioptes.Parazitiraju

na povrini koe ivotinja, i to obino na distalnim dijelovima tijela.

ETIOLOGIJA

Prema dosadanjim saznanjima, kod domaih preivaa i

konja parazitiraju dvije vrste: Ch. bovisi Ch. texanus,

koje nisu specifine za odreenu ivotinjsku vrstu. Ne

bue tunele niti ubadaju; hrane se organskim detritusom

na povrini koe. Mujaci su dugi oko 0,3 mm, a enke do

0,4 mm. Gnatosoma im je kratka i zaobljena, noge duge,

pretarzus je kratak, jednolan, a plitica duboka. U oba

spola je 4. par nogu zakrljao. Mujak ima s ventralne

strane kopulatorne siske, a terminalno par abdominalnih

renjeva sa ekinjama (SLIKA 14).

RAZVOJ

Cijeli se razvoj odvija na povrini koe nosioca. Od jajaca do adulta razvoj traje 2-3

tjedna.

EPIZOOTIOLOGIJA

Jednaka je kao i kod ostalih uzronika uge.

KLINIKA SLIKA

Simptomi su kod horioptoze openito blai nego kod

sarkoptoze ili psoroptoze. ivotinje mogu biti nemirne,

lupaju nogama i eu se o predmete. Od promjena je

vidljivo ispadanje dlake, crvenilo, ekskorijacije i kraste.

Kod goveda obino postoje sitne kraste na perineumu,

vimenu i korijenu repa, esto bez znakova iritacije. Kod

konja (SLIKA 15) su najznaajnije promjene na

SLIKA 15: horioptoza kod konjaZbirka T. .

SLIKA 14:Chorioptes sp.X 100

Zbirka T. .


12/22


12

kiicama uz jak svrbe, a este su i ozljede od udaranja. Kod ovaca je uobiajena

deskvamacija i dermatitis na nogama, a kod ovnova i na skrotumu. U sluaju generalizacije

(rijetko) promjene se ire proksimalno i kranijalno. Sekundarna bakterijska infekcija

pogorava kliniku sliku, posebice kod konja,gdje najvei problem moe predstavljati

kronini dermatitis kiice.

DIJAGNOZA

Na osnovu promjena se moe posumnjati na horioptozu, a parazitolokom pretragom u

strugotinama s povrine koe prethodno namazane mineralnim uljem ili glicerinom,te

iupanoj dlaci s promijenjenih mjesta,obino je lako uoiti veliki broj karakteristinih

ugaraca.

LIJEENJE I PREVENTIVA

Lijeimo je kao psoroptozu ili sarkoptozu.

c) hejlecijeloza (cheyletiellosis, lat.)

Kronina, kontagiozna, esto blaga parazitarna bolest koe pasa, maaka i kunia koju

uzrokuju obligatni, trajni ektoparaziti, ugarci roda Cheyletiella(Acari: Cheyletiellidae).

ETIOLOGIJA

Na koi pasa parazitira Ch. yasguri, maaka Ch. blakei, a kod kunia Ch. parasitivorax.

RAZVOJ

Cijeli se razvoj odvija na povrini koe nosioca. enka tankim nitima privruje

jajaca na dlaku invadiranih ivotinja. Razvoj od jajaca, preko liinke i nimfe do adulta traje

3-4 tjedna.

EPIZOOTIOLOGIJA

Mladunad i imunosuprimirane ivotinje su primljivije. Odrasle ivotinje su esto

asimptomatski nosioci i izvor invazije za potomstvo. Do invazije dolazi direktnim kontaktom,

uzronik kratko vrijeme moe preivjeti izvan nosioca.


13/22


13

KLINIKA SLIKA

Kliniki su znakovi najee blagi, a u starijih,

imunokompetentnih ivotinja uobiajen je

asimptomatski tijek. Kod mladunadi je najee

prisutna jaka deskvamacija (SLIKA 16) sa svrbeem ili

bez njega. Ako je svrbe jae izraen, onda sekundarna

bakterijska infekcija pogorava kliniku sliku (najee

vlani dermatitis). Na povrini koe se ponekad mogu

vidjeti i prostim okom kako se ivahno kreu

(walking dandruff, engl.).

DIJAGNOZA

Izrazita prhutljivost kod mladunadi pobuuje sumnju na hejlecijelozu. Uzorak za

parazitoloku pretragu treba uzeti ljepljivom prozirnom trakom (celofanski/selotejp otisak)

i/ili uzeti strugotine s povrine koe prethodno namazane mineralnim uljem ili glicerinom.

Sumnju potvruje nalaz karakteristinih ugaraca veliine 0,3-0,6 mm, koji na prednjem kraju

imaju snane palpe koji zavravaju impozantnim kukama (SLIKA 17). Jajaca (0,19-0,26

mm) su takoer od dijagnostike vanosti, jer su karakteristina, ovalna, tanke prozirne

ovojnice, finim nitima zalijepljena na dlaku (SLIKA 18).

Koprolokom pretragom (flotacija zasienom otopinom kuhinjske soli) mogue je

dijagnosticirati hejlecijelozu kod maaka, a ponekad i kod pasa.

SLIKA 16: Jaka prhutljivost na leima teneta s

hejelcijelozom

Zbirka T..

SLIKA 17:C. yasguri X 200

Zbirka T. .

SLIKA 18: jajaceCh. yasguri filamentima

(strelica) zalijepljeno za dlaku X 200

Zbirka T. .


14/22


14

LIJEENJE

Djelotovorni su makrocikliki laktoni, te svi insekticidi i akaricidi dozvoljeni za

primjenu kod pasa, maaka i kunia. Ako se ne primjenjuje pripravak produljenoga

djelovanja, tretiranje treba ponavljati u sedminim intervalima 4-5 puta.

PROFILAKSA

Redovito tretiranje protiv buha prevenira i hejlecijelozu pasa i maaka. Kod kunia

treba tretirati odrasle prilikom uvoenja novih ivotinja.

ZOONOTSKI POTENCIJAL

Vlasnici invadiranih pasa i maaka (bez obzira na kliniku sliku kod ivotinja) moguimati osip praen svrbeom (SLIKA 19),na dijelovima tijela kojim su bili u bliskom

kontaktu s invadiranom ivotinjom (podlaktice, natkoljenice i trbuh). Po prestanku kontakta s

invadiranom ivotinjom ili nakon njezina izljeenja, promjene se spontano povlae.

d) una uga mesodera/otodektes-uga (otodectosis, lat.)

Kontagiozna bolest, koja je posljedica invazije vanjskoga zvukovoda mesodera

(najee pas, maka i afriki tvor) obligatnim, trajnim ektoparazitima, ugarcima iz porodice

Psoroptidae, rod Otodectes.

SLIKA 19: osip na koi trbuha vlasnika teneta s hejlecijelozom

Zbirka T. .


15/22


15

ETIOLOGIJA

Uzronik jeOtodectes cynotis.

RAZVOJ

Otodectes cynotisivi na povrini vanjskoga zvukovoda. Hrani se deskvamiranim

epitelom i cerumenom, a kompletan razvoj od jajaca do adulta traje oko 3 tjedna.

EPIZOOTIOLOGIJA

Una uga prenosi se direktnim i indirektnim kontaktom. Najee se iri sa supkliniki

invadiranih odraslih ivotinja na mladunad. U vanjskoj sredini ugarci mogu preivjeti 1-2

tjedna. esta je u uzgajivanicama i azilima.

KLINIKA SLIKA

Svrbe nije obavezan, iako moe biti vrlo intenzivan, ee u pasa. ivotinje tresu

glavom, eu se po uima, licu i vratu, gdje se onda vide eksorijacije i alopecija. est je

nastanak hematoma uke. Ponekad invazija s O. cynotisza posljedicu ima razvoj difuznog

svrbea po itavome tijelu (ee u mladih i imunosuprimiranih ivotinja). est je nalaz

tamnog, suhog i mrviastog cerumena u vanjskim zvukovodima /poput grubo mljevene

prene kave/ (SLIKA 20).U sluaju sekundarne infekcije mikroorganizmima sadraj moe

biti pastozan ili teku i svjetliji. Najopasnija komplikacija une uge mesodera je perforacija

bubnjia i irenje infekcije na srednje i unutarnje uho.

DIJAGNOSTIKA

Na osnovu klinike slike postavlja se sumnja, a etioloku je dijagnozu obino mogue

postaviti otoskopski (vidljive su svijetle grinje koje se ivahno kreu). Po potrebi se moe

napraviti mikroskopska, parazitoloka pretraga sadraja vanjskog zvukovoda. Otodektesi su

relativno velike grinje (do 0,5 mm), ovalnog tijela, dugih

i vitkih nogu s kratkim, ne-lankovitim pretarzusom

(SLIKA 21).

SLIKA 20: Tamni cerumen u uki maeta invadiranog sO. cynotis

Zbirka T. .


16/22


16

LIJEENJE

Lijeiti treba sve ivotinje u kontaktu. Makrocikliki laktoni su djelotvorni, a na tritu

postoji nekoliko pripravaka registriranih za lijeenje une uge mesodera. Djelotvorno je i

ispiranje zvukovoda akaricidima (4-5 puta u sedminim intervalima). esto jer potrebna i

antibiotska terapija.

PROFILAKSA

Kao i kod ostalih vrsta uge: izbjegavanje

kontakta s invadiranim ivotinjama, te

dosljedno provoenje karantene. Makrocikliki

laktoni u pripravcima registriranima za

lijeenje une uge mesodera, djeluju i

preventivno.

e) demodikoza (demodicosis, lat.)

Kronina, nekontagiozna parazitarna bolest koe sisavaca, koja se kliniki manifestira

kad su tobolii dlake prenaseljeni trajnim ektoparazitima, komenzalnim ugarcima iz roda

Demodex (Acari: Demodicidae). Ovisno o rairenosti promjena razlikujemo lokaliziranu i

generaliziranu demodikozu. Od posebnog klinikog znaenja je generalizirana demodikoza

kod pasa, a kod ostalih ivotinjski vrsta je rijetka, najee lokalizirana i benignog tijeka.

ETIOLOGIJA

Demodeksi su uobiajena fauna koe mnogih sisavaca, gdje su kao komenzali prisutni

u malom broju u dlanim toboliima. Svaka ivotinjska vrsta ima jednu ili vie za svoju

vrstu specifinih demodeksa. Obino se govori o dugim i kratkim vrstama. Neke su

vrste tipine za povrinske slojeve koe, druge za dlane folikule, a neke za lojne lijezde.

Kod goveda je opisanDemodex bovis, kod ovacaD. ovis,kod kozaD. caprae,kod konjaD.

equiiD. caballi, kod svinjaD. phylloides, kod maakaD. catiiD. gatoi, te kod pasaD.

canis , D. injaii jo neimenovani kratki demodeks.

SLIKA 21: O. cynotis X 100

Zbirka T. .


17/22


17

EPIZOOTIOLOGIJA

Kod asimptomatskih nositelja postoji ravnotea izmeu makroorganizma i komenzalne

grinje. U sluaju ekstremnog poveavanja broja demodeksa, toboli dlake puca, a dlaka

ispada. Prijenos sa ivotinje na ivotinju mogu je samo neposredno poslije poroda s majke

na potomstvo. Nije u potpunosti razjanjeno zato se ovi komenzali ponekad tako brzo

razmnoavaju da dovode do klinike slike demodikoze. Lokalizirana demodikoza (do pet

ogranienih mjesta bez dlake) je benignoga tijeka u svih ivotinja i najee prolazi bez

lijeenja. Ako se promjene spajaju i ire, te se poveava povrina zahvaene koe,

govorimo o generaliziranoj demodikozi.

Iako se godinama nagaalo o mehanizmima koji omoguuju nekontrolirano

razmnoavanje demodeksa, ini se da je juvenilna generalizirana demodikoza kod pasa

(najea i najbolje prouena demodikoza) najvjerojatnije posljedica nasljedne sklonosti

(autosomni recesivni nain nasljeivanja) naslijeene od jednog ili oba roditelja. Tome u

prilog govori naglaena sklonost generaliziranoj demodikozi kod nekih rodbinski povezanih

pasa, pa ak i itavih pasmina. U svakom sluaju, za invaziju je nuno da enka bude

asimptomatski nositelj i bude u bliskom kontaktu s potomstvom neposredno poslije poroda.

Za juvenilnu generaliziranu demodikozu karakteristino je da se u pravilu kliniki

manifestira kod mladih pasa u prvoj godini ivota, neposredno prije, za vrijeme ili poslije

puberteta. Izrazito je rijetka prije navrena 3 mjeseca starosti, a najea je prije navrenih

12 mjeseci. Vrlo je uobiajeno pojavljivanje kod svih ivotinja iz istog legla, te ponavljanje

u vie uzastopnih legala genetski optereenih roditelja. Kod starijih se pasa katkada javlja

tzv. demodiko za odrasl ih pasa . Ona moe biti nastavak neizlijeene demodikoze iz

mladosti ili posljedica smanjenih obrambenih mogunosti organizma kod tekih, malignih ili

metabolikih bolesti, te u dubokoj starosti.

RAZVOJ

Demodeksi ive kao komenzali u dlanim folikulima i lojnim lijezdama. itav se

razvoj odvija na jednom nosiocu i nije mogu prijenos sa ivotinje na ivotinju (osim s

majke na potomstvo neposredno poslije poroda). enka odlae 20-24 jajaca u dlani

tobolac. Iz jajaca izlazi liinka s tri para nogu; tijekom rasta se presvlai i prolazi dva

stadija nimfe i nakon toga razvijaju se odrasli mujaci i enke. Razvojni ciklus je zavren za

18-24 dana.


18/22


18

KLINIKA SLIKA

Kod svih ivotinja osim kod pasa, demodikoza je u pravilu lokalizirana i benigna, iako

moe trajati mjesecima; sekundarna infekcija mikroorganizmima (najee stafilokokima)

moe pogoravati kliniku sliku. Karakterizira je ispadanje dlake, crvenilo koe, prhutanje ilitvorba voria, te eventualno i ulceracije, obino bez svrbea. Kod preivaa, kopitara i

svinja promjene su obino lokalizirane na glavi i dorzalnom dijelu tijela, kod maaka na glavi

i vratu, katkada i u vanjskom zvukovodu. U sluaju tekih metabolikih bolesti ili

imunosupresije i kod maaka se moe razviti slika generalizirane demodikoze, ali je izrazito

rijetka.

Kod pasa, juvenilna se demodikoza uvijek javlja u mladosti (u dobi od 3-12

mjeseci), a ispadanje dlake najee zapoinje na glavi, u blizini oka i/ili u kutu usana

(SLIKA 22); promjene se mogu iriti na prsa, prednje noge i ostale dijelove tijela. Ako se

zahvaena povrina ili broj bezdlanih mjesta poveava (vie od 5 ogranienih mjesta ili

cijela jedna regija tijela) govorimo o ge ne ra li zi ra no j juv en il no j de mo di ko zi .

Na nekim mjestima dlaka poinje rasti, ali na drugima ispada, nema svrbea, ili je blag do

umjeren. esta je i crvena boja koe; zato demodikozu pasa zovu crvenom ugom (SLIKA

23). Katkada je dlaka mrljasto prorijeena, pa izgleda kao da je izjedena od moljaca.

Generalizacija procesa je obino povezana sa sekundarnom infekcijom mikroorganizmima i

razvojem pustula, furunkuloze i duboke piodermije, popraenih umjerenim svrbeem. estaposljedica neadekvatnog lijeenja juvenilne generalizirane demodikoze je razvoj

demodikoznog pododermatitisa i/ili demodikozne upale vanjskog zvukovoda. esto je

dijagnosticiramo kod pasa starijih od godinu dana, koji obino vie i nemaju promjene na

koi drugih dijelova tijela. Ponekad dolazi samostalno, a uvijek je smatramo (i lijeimo) kao

generaliziranu demodikozu.

Demodikoza kod odraslih pasa moe takoer biti lokalizirana (rjee) i generalizirana

(ee), a esto je komplicirana sekundarnom infekcijom mikroorganizmima.

SLIKA 22: Promjene na koi glave; demodikoza kod mladog

labradoraZbirka T. .


19/22


19

DIJAGNOZA

Klinika slika nije karakteristina, ali kod

juvenilne demodikoze pasa karakteristina je

dob kad se poinju javljati promjene. Nuna je

parazitoloka pretraga koe, a nalaz uzronika u

dubokim strugotinama i uz korijen iupane

dlake najee je jednostavan. Demodeksi su

maleni (100-400 m), izduenog, crvolikog

tijela, donekle nalik klipu kukuruza ili krokodilu

(SLIKA 24). Gnatosoma im je trapezoidna.

Adultni stadiji imaju etiri para zdepastih,

trolanih nogu na prednjem dijelu tijela.

Opistosoma je izduljena i popreno isprugana.

Liinke imaju tri para kratkih nogu, okomito

postavljenih na podunu osovinu tijela. Kod pasa

s debljim epidermisom (pasminska osobina, ali i

kod neto starijih ivotinja) treba pretraiti vie

uzoraka, a ponekad je potrebno napraviti i

patohistoloku pretragu biopsata koe.

LIJEENJE

Lijeiti treba samo generaliziranu demodikozu kod pasa, iako se i kod drugih ivotinja

uspjeno mogu koristiti akaricidi. Mnogo godina je za lijeenje generalizirane demodikoze

SLIKA 23: generalizirana demodikoza, crvena uga

Zbirka T. .

SLIKA 24: D. canis x 200

Zbirka T. .


20/22


20

pasa jedina bila djelotvorna vodena emulzija amitraza, akaricida iz skupine formamidina.

Koritena je koncentracija od 250 ppM-a koja se nanosila na itavo tijelo, ukljuujui i

vanjske zvukovode, svakih 14 dana tijekom 1,5-2 mjeseca. Posljednjih petnaestak godina

spomenuta koncentracija i dinamika primjene najee nisu djelotvorni. Sve eeprimjenjujemo koncentraciju od 500 ppM-a u razmacima od 7, 5 ili 3 dana, tijekom 3 i vie

mjeseci. Tretman se prekida nakon to dlaka naraste, a dva uzorka pregledana u razmaku od

2-3 tjedna budu negativna na demodekse.

Odlini rezultati u lijeenju generalizirane demodikoze kod pasa mogu se postii

visokim dozama makrociklikih laktona. Meutim, kod homozigotne mutacije jednog gena

(MDR1), mogu je prodor tih pripravaka kroz hematoencefalnu barijeru i razvoj tekih, ak

smrtonosnih neurolokih nuspojava. Mutacija je najea kod britanskih i australskihovarskih pasmina pasa, te njihovih krianaca. U nekim zemljama se prije primjene

makrociklikih laktona kod pasa provodi testiranje na prisutnost mutacije MDR1gena.

Na poetku adekvatnog, djelotovornog lijeenja esto kod pasa dolazi do dramatinog

pogoranja (pustulozni, piotraumatski dermatitis, pododermatitis). Do pogoranja dolazi

tijekom prvog tjedna lijeenja (bez obzira na pripravak). Kortikosteroidi su kontraindicirani,

ali treba sprijeiti eanje (ovratnik!), a po potrebi uvesti antibiotik.

PROFILAKSA

Pse koji su imali generaliziranu demodikozu ne bi trebalo koristiti u rasplodu.

To vrijedi i za kuje i za mujake koji u dva legla s razliitim partnerima daju potomstvo s

generaliziranom demodikozom.


21/22


21

OSNOVNA NAELA LIJEENJA UGE KOD DOMAIH IVOTINJA

Pripravci koje primjenjujemo su otrovniji za uzronike uge nego za nositelja, ali uvijek

treba poduzeti sve potrebne mjere kako bi se sprijeilo trovanje ivotinja, ali i ovjeka koji

provodi lijeenje. Uvijek treba proitati upute za primjenu, s obzirom na kontraindikacije,

doziranje i mogue nuspojave. Mjere opreza su potrebne takoer i da se sprijei kontaminacija

podzemnih voda.

1. Lijeimo uvijek sve ivotinje u kontaktu, odnosno itavo krdo/stado/opor/jato, ako je

i samo jedna ivotinja pozitivna (kod demodikoze ne, jer nije kontagiozna!).

2. Treba oiati duge dlake, ukloniti kraste i druge naslage s koe.

3. Tretiraju se svi predmeti, odnosno nastamba (kod demodikoze ne!) ako se ne

primjenjuju makrocikliki laktoni (ugarci izvan ivotinje preive 2-8 tj.).

4. Postupak ponavljamo u vremenu neto kraem od duine trajanja razvojnog ciklusa

ugarca-uzronika jer preparati ne djeluju ovicidno (najbolje svakih 7-10 dana,

minimalno 3-4 puta, bolje 5-7 puta).

5. Izbor pripravka provodimo s obzirom na djelotvornost, toksinost (za ivotinju ili

ovjeka), rezidua i cijenu.

NAJEE KORITENI AKARICIDNI PRIPRAVCI

1. formamidini (amitraz): kupke itavoga tijela (kod konja kontraindiciran!)

2. piretroidi (kod maaka su kontraindicirani!)

3. makrocikliki laktoni (avermektini i milbemicini ): ivermektin, doramektin,

milbemicin, selamektin, moksidektin (parenteralni, peroralni,spot-on ipour-on

pripravci).

4. klorirani ugljikovodici i organofosforni spojevi rijetko se primjenjuju zbog

potencijalne toksinosti


22/22


22

LITERATURA

The Merck Veterinary Manual: http://www.merckvetmanual.com/mvm/index.jsp

International Veterinary Information Service (IVIS): http://www.ivis.org/home.asp

BOWMAN, D. D., C. M. HENDRIX, D. S. LINDSAY, S. C. BARR (2002): Feline clinical parasitology,

1sted., Iowa State University Press.

SCOTT, D. W., W. H. MILLER, C. E. GRIFFIN (1995): Parasitic skin diseases. Muller and Kirks Small

Animal Dermatology. 5th ed., W. B. Saunders, Philadelphia. pp. 417-432.

URQUHART, G. M., J. L. DUNCAN, J. ARMOUR, A. M. DUNN, F. W. JENNINGS (1996): Veterinary

Parasitology 2nded. Blackwell Scientific, Oxford.

WALL, R., D. SHEARER (2001): Veterinary Ectoparasites: Biology, Pathology and

Control, 2nded., Blackwell Sciencenific, Oxford.

Documents

Šuga Sisavaca i Peradi