Sura 3 Ali- · PDF filepraoèevi porodice od koje je potekla Merjema, majka Isaa, èiji je kratki opis `ivota i misije dat u ovoj suri. ... proðu kroz vatru i krv

81

Ali-ImranAli-ImranAli-ImranAli-ImranAli-Imran(Objavljena poslije Hid`re)

Povezanost sa prethodnom surom

Postoji tako duboka i dalekose`na povezanost izmeðu ove sure i prethodne,Al-Bakara, da su obje nazvane Az-Zahravan (dva Svijetla, Jasna, Sjajna). Dok seAl-Bakara bavi pogrešnim vjerovanjima i zlim obièajima Jevreja, sa kojima jezapoèeo Musaov poredak, ova sura se uglavnom bavi pogrešnim principima inaèelima kršæanstva koji èine predmet njegovog vrhunca. Ova sura je nazvanaAli-’Imran (Porodica Imranova). ’Imran’ ili ’Amran’ je bio Musaov i Harunov otac,praoèevi porodice od koje je potekla Merjema, majka Isaa, èiji je kratki opisìvota i misije dat u ovoj suri. Kako je tijesno povezano sa Al-Bakara, za ovu suruse moè sigurno pretpostaviti da je bila objavljena odmah poslije njega. Detaljnospominjanje Bitke na Uhudu stavlja njegovu objavu u treæu godinu Hid`re.

Ali-Imran ima dvostruku povezanost sa surom Al-Bakara. Prvo, tu je sna`nai duboka veza izmeðu teme cijele ove sure i teme cijele sure Al-Bakara, i drugo,veza je jednako sna`na izmeðu zakljuènog dijela Al-Bakara i poèetnih ajeta ovesure. Zapravo, u Kur’anu su dvije vrste utvrðenog reda: ili je tema sa kojom jejedna sura zakljuèena nastavljena u slijedeæoj suri ili se cijela tema govoraprethodne sure odnosi na onu u narednoj. Ova dvostruka veza takoðer postojiizmeðu Al-Bakara i Ali-Imran. Povezanost cijele teme sa onom Al-Bakara uglavnomse sastoji u opisu uzroka koji su vodili prenošenju poslanstva od Musaovog naislamski poredak. Ovo je bila glavna tema sure Al-Bakara, i u objašnjenjenju togau toj suri nešto je duè obraðeno izopaèeno stanje Jevreja. No, u suri Al-Bakarakršæanstvo je vrlo malo objašnjeno, u kojem je Musaov poredak dosegao vrhunac.Ovo izostavljanje je moglo dati povoda naizgled opravdanoj dvojbi da je njegovvrhunac, tj. kršæanska vjera ostala èista, iako je jevrejstvo koje je saèinjavalopoèetak Musaovog poretka postalo izopaèeno; i da zato prividno nije bilo nikakveneophodnosti uvoðenja i osnivanja nove religije - islama. Da ukloni ovu dvojbu,u ovoj suri je pokazana bezvrijednost kršæanskih naèela.

Naziv

Ova sura je u hadisu poznata po nekoliko imena, npr. Az-Zahra (Svijetla), Al-Aman (Mir), Al-Kanz (Riznica), Al-Mu’jnah (Pomagaè), Al-Mudàdilah(Zastupnik), Al-Istigfar (Traènje oprosta) i At-Tajjiba (Èist).

Pošto se u ovoj suri teìlo da bude ustanovljena netaènost kršæanskih naèela,ona s pravom poèinje sa nagovještajem da je kršæanstvo postalo iskvareno iizopaèeno, ono se nije moglo pokazati preprekom uvoðenju novog i boljeg poretka.Naprotiv, samo kršæanstvo je saèinjavalo sna`no svjedoèenje potrebi za uvoðenjenovog zakona. Zato su Boìji atributi – @ivi, Samoodràvajuæi, Sveodràvajuæibili stavljeni na sami poèetak ove sure da poreknu osnovna kršæanska naèela.

Sura 3

82

Druga povezanost izmeðu ove dvije sure, npr. sliènost završnog dijela sure Al-Bakara sa poèetnim rijeèima ove sure oèita je iz èinjenice da je sura Al-Bakarazakljuèena sa molitvom za nacionalni duhovni preporod i reformaciju muslimanai pobjedu islama nad njegovim neprijateljima, i Boìji atributi @ivi,Samoodràvajuæi i Sveodràvajuæi stavljeni su na poèetak ove sure da uvjeremuslimane da æe Bog sigurno doæi njima u pomoæ zato što, kako je On @ivi,Samoodràvajuæi i Sveodràvajuæi, Njegova moæ ne zna za slabljenje ili smanjenje.

Tema sure

Ova sura, kao i prethodna, poèinje skraæenim pismom Elif Lam Mim (Ja samAllah, sve znam), koji su namijenjeni da skrenu pa`nju na Boìje atribute znanja;i, spominjanje atributa @ivi, Samoodràvajuæi i Sveodràvajuæi namijenjeno jeda istakne da je u ovoj suri Boìji atribut znanja bio potkrijepljen Boìjim atributima@ivi, Samoodràvajuæi i Sveodràvajuæi, npr. ova èinjenica da je Bog @ivi,Samoodràvajuæi i Sveodràvajuæi èini dokaz da On sve zna, zato što su smrt ipropadanje rezultat oskudice znanja. Ova sura nastavlja da govori da æe, kako suJevreji i kršæani daleko zalutali sa Pravog puta, njih stiæi Boìja kazna, i to što susljedbenici Tevrata i Evanðelja neæe ih spasiti od Boìje kazne, zato što su oveknjige bile stavljene van snage i zato nisu u stanju da zadovolje ljudske potrebei zahtjeve. Poslije ovoga ona kaè muslimanima da odagnaju svaku sumnju ilibojazan iz svojih glava da oni neæe nadvladati Jevreje i kršæane, s obzirom nanjihovu brojèanu prednost i nadmoæ materijalnih sredstava koji su im naraspolaganju, jer im je Bog veæ dao prevlast nad njihovim moænijim neprijateljima,Kurejšijama i drugim neznaboàèkim plemenima Arabije. Isti fenomen æe se sadaponoviti. Nadalje, nacionalne pobjede ne proizlaze iskljuèivo iz nadmoæimaterijalnih sredstava, nego prije svega i u velikoj veæini iz superiornostinacionalnog morala. I konaèna pobjeda æe muslimanima doæi zato što, iako imnedostaju materijalna sredstva, oni posjeduju veliki moral i duhovna sredstva i,takoðer, što oni slijede istinsku vjeru.

Zatim, ova sura nastavlja umove neprijatelja islama razuvjeravati zaneseneiluzije da su njihovi nacionalni postupci i obièaji superiorniji od onih muslimanskih.Dalje, njima je reèeno da ovim vjerovanjem i pribjegavanjem zlim postupcimaoni izgleda zanemaruju zakon uzroka i posljedica, koji ne moè biti ismijavanbez ka`njavanja. Ova sura onda razvija temu da put napretka i blagostanja zamuslimane ne leì u oponašanju navika i vladanja drugih ljudi, nego u strogompridràvanju islama i Èasnog Poslanika s.a.v.s. Poslije ovoga poduzeto je jasno idetaljno pokazivanje ovog stvarnog predmeta sa kratkim upuæivanjem na poèetkekršæanstva, èije pobijanje je jedna od glavnih tema ove sure. Onda je pa`nja ljudiKnjige skrenuta na èinjenicu, kad muslimani takoðer vjeruju u istinitost boànskogporijekla i izvora njihove vjere, zašto oni rasipaju svoje snage i sredstva u borbisa njima, umjesto da se udruè da bezbo`nicima propovijedaju naèela Boìjegjedinstva, u èemu se slaù, i da se u prikladnim granicima drè svoje pojedinaènenauène razlike. Kršæani su, onda, posebno upozoreni da se oni ne mogu nadati

83

da i dalje budu Boìji ’Odabranici’ i zadrè Njegovu milost i ljubav ako odbijajuda prihvate novu vjeru; oni su pitani kako, nakon što su veæ pristali uz naèelo daje Istina uvijek bila objavljivana od Boga s vremena na vrijeme, mogu sopravdanjem ne pokoravati se ovom principu? Dalje je reèeno da stvari o kojimaNarod Knjige raspravlja i svaða se s muslimanima nisu velike teìne, zato što suizvorno neke od njih smatrane dopustivim od njihovih vlastitih predaka. Ovajpredmet je dalje razvijen da muslimani i Jevreji imaju dodirnu taèku u Ibrahimu,i kako je Ibrahim bio taj koji je poloìo temelje Kabe, zašto se Israelci svaðaju samuslimanima na osnovama izmiješanih i nebitnih razlika? Onda je istaknutaopaska muslimanima da su ljudi Knjige otišli tako daleko u tome da im sesuprotstave da, ako ovi drugi rade po svom, oni æe ih sigurno odvesti s Pravogputa. Ali muslimani neæe zalutati zato što su oni primaoci Boìje blagodati. Oniæe se suoèiti sa jakom opozicijom i proganjanjem od njih, koje treba da podnesusa ustrajnošæu i treba da nastoje da ojaèaju svoju povezanost s Bogom i osnujusvoje uzajamne odnose na èvršæim osnovama, zato što æe uskoro trebati da razvijuujedinjeni front kad se suoèe sa oštrim napadom od kršæana. Prije nego što tovrijeme doðe, oni treba da poveæaju svoju brojnost prenoseæi poruku islama štoje moguæe veæem broju ljudi. Oni su dalje upozoreni da ne gaje obmanu da æe im,u sluèaju njihove borbe s kršæanima, Jevreji pomoæi. Naprotiv, oni se neæe libitida ih uznemiravaju i tlaèe. Unatoè ovom upozorenju protiv Jevreja ova sura nepropušta da prepozna dobro gdje god ga ima i kaè da svi ljudi Knjige nisu loši.Postoje takoðer dobri ljudi meðu njima, ali samo oni koji se bave lošim planovimaprotiv islama nastradat æe. To su oni sa kojima muslimani treba da izbjegavajusvaki prijateljski kontakt, da ne budu pod uticajem njihovog nepoèljnog morala.

Onda je napravljeno kratko upuæivanje na Bitku na Bedru. Muslimanima jereèeno, baš kako ih je u krajnje nepovoljnim okolnostima Bog zaštitio i pomogaoprotiv vrlo naoruàne veæine u tom sukobu i dodijelio im jasnu pobjedu nadidolopoklonicima Meke, da æe se isto dogoditi u pogledu naroda Knjige; Boìjamilost i dobrota æe iæi uz njih u suprotstavljanju ovima. Narod Knjige ovisi osvojoj snazi i materijalnoj moæi na transankcijama baziranim na kamatama. No,uzimanje i davanje kamata ide protiv dobrog morala. Uzimanjem kamata onitlaèe Boìje robove i pristajanjem uz princip iskupljenja i naèelo neprihvatanjapokajanja oni proglašavaju da je Bog okrutan kao oni. Vjernicima je dalje nareðenoda obavljaju svoju du`nost, èine odgovarajuæe ̀ rtve i koriste prikladno materijalnasredstva koja su im na raspolaganju, ostavljajuæi ostalo Bogu za uspjeh svojeìvotne misije. Ova sura onda iskazuje jedan vrlo zdrav princip, npr. da je ÈasniPoslanik s.a.v.s. samo Boìji Vjerovjesnik; ako on umre ili bude ubijen u bici (iakose prema Boìjem obeæanju ovo nikada neæe dogoditi), muslimani ne treba da seobeshrabre i ne treba da gaje sumnje o istinitosti islama, zato što islam za svojuspjeh i blagostanje ne ovisi ni o kojem pojedincu koliko god da je uzvišen.Drugo pravilo postupanja koje treba poštovati u vrijeme rata jeste da voðemuslimana trebaju imati više obzira nego u obièna vremena prema drugim

84

muslimanima i treba da imaju odgovarajuæe poštovanje prema njihovojosjetljivosti, tako da neprijatelj ne moè doæi do prilike da stvara neslogu i razdormeðu njima. Dalje je nareðeno da u takvo vrijeme sve stvari treba da buduodluèene poslije uzajamnog savjetovanja. Onda je muslimanima skrenuta pa`njana dobro koje je Uzvišeni Bog njima dao što im je uzdigao velikog Poslanika. Onitreba da ga slijede i da se klonu uzurpatora mira. Ova sura polaè princip, npr.da oni koji umru dok se bore za put Istine ovlašteni su na posebno poštovanje.Svojom smræu oni primaju vjeèni ̀ ivot i inspirišu svoju zajednicu, tako reæi, novimìvotom. Ponovo se upuæuje na narod Knjige i govori da su oni postali moralnotoliko pokvareni da, dok u jednu ruku tvrde da su Boìji ’Vlastiti odabrani narod’,u drugu ruku se skanjuju da troše svoj novac na Njegovom putu. Muslimanima jenareðeno da uzmu pouku iz ovog. Moralna izopaèenost ovih ljudi je dalje stavljenanasuprot njihove tvrdnje da im je nareðeno da svoj zavjet daju samo Vjerovjesnikukoji æe zahtijevati velike ̀ rtve od njih. Ova sura kaè da su se ovakvi vjerovjesnicipojavili meðu njima, ali su oni odbili da ih prihvate. Zatim je razvijena tema`rtvovanja i vjernicima je reèeno da bi s njihove strane bilo nerazborito da seboje èiniti `rtve za nacionalnu svrhu. Oni su onda upozoreni da æe njihova vjerabiti stavljena na teàk ispit. Oni ne treba da misle da æe postiæi uspjeh, a da neproðu kroz vatru i krv. U narednih nekoliko ajeta spomenute su neke posebneodlike i karakteristike istinskih vjernika i oni su uèeni odreðenim molitvama kojesu neophodne za nacionalni napredak i blagostanje. Sura se završava pravilimaponašanja i drèæi se njih, muslimani mogu postiæi uspjeh i nadmoæ u ovomìvotu i Boìje zadovoljstvo na buduæem.

85

SURA 3 ALI-IMRAN D@UZ 3

(Objavljena poslije Hid`re, sadrì 201 ajet sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez traènja, Samilosnog.

2. Elif Lam Mim. Anellahu A’lamu-Ja sam Allah, najviše znam

3. Allah je, nema boga osim Njega,vjeèno ̀ ivi, Samoodrìvi i Sveodrà-vajuæi.

4. On je tebi objavio Knjigu saistinom, potvrðujuæi one prije nje; iOn je objavio Tevrat i Indìl

5. još prije, kao putokaz ljudima; iOn je objavio Furkan. Sigurno jeoštra kazna (odreðena) za one kojiporièu Allahove ajete. A Allah jemoæan i osvetnik.

6. Sigurno ništa na Zemlji ili na nebunije skriveno od Allaha.

7. On je Taj koji vas u maternicamaoblikuje kako On èli; nema bogaosim Njega, Moænog, Mudrog.

8. On je Taj koji tebi objavljujeKnjigu; u njoj su èvrsti ajeti – oni sumajka Knjige – i tu su i drugi (ajeti)

86


koji imaju razlièita znaèenja. Oniljudi u èijim je srcima iskrivljenostslijede one koji imaju razlièitaznaèenja, traèæi smutnju zbognjihovog tumaèenja. A niko ne znanjihovo (pravo) tumaèenje osimAllaha, i oni koji su èvrsti u znanjukaù: “Mi vjerujemo u to; sve je odGospodara našeg.” – A niko neprima savjet osim razumnih.1

1 Neki od ajeta Èasnog Kur’ana su muhkamatti, tj. èvrsti ajeti u smislu da nije moguæe daih se pogrešno interpretira. Mukham znaèi: (a) nešto što je bilo osigurano od promjene iliprepravke; (b) nešto u èemu nema dvosmislenosti ili moguænosti za sumnju, (c) ono štoje jasno u znaèenju i konaèno u objašnjenju i (d) koji utjelovljuju uèenje osobito Kur’anu(Mufradai i Lane).

Umm znaèi: (a) majka; (b) izvor ili porijeklo, ili osnova stvari; (c) bilo šta što je sredstvoodràvanja i potpore ili popravljanja ili ispravke drugog; (d) bilo šta èime su druge stvarioko toga povezane (Akrab i Mufradat).

Mutašabih se upotrebljava za: (a) fraze, reèenice ili ajete koji su podlo`ni razlièitiminterpretacijama; (b) ono èiji dijelovi lièe ili su u podudarnosti jedan s drugim; (c) èijiznaèaj nosi sliènost sa smislom koji nije predstavljen; (d) ono o èijem se pravom znaèenjusazna jedino pozivajuæi se na ono što je nazvano mukham; (e) ono što ne moè bitipravilno shvaæeno bez ponovljenog razmatranja; (f) ajet koji sadrì uèenje koje odgovaraili lièi onima sadrànim u prethodno objavljenih skriptama.

Prema ovom ajetu, Kur’an ima dvije grupe ajeta. Neki su muhkamat (èvrsti i odluèni uznaèenju) i drugi mutašabihat (podlo‘ni razlièitim interpretacijama). Zato je ovdje stavljenozlatno pravilo da je ispravan naèin interpretacije mutašabihat ajeta da samo ona njihovainterpretacija koja se slaè sa ajetima mukhamat treba biti prihvaæena, i zbog ovog su oninazvani ’Majka Knjige’.

9. “Gospodaru naš, ne daj da našasrca postanu iskrivljena nakon što sinas Ti uputio; i podaj nam milostSvoju; sigurno si Ti jedini velikiDarovatelj.

10. Gospodaru naš, Ti æeš zaistaskupiti ljude zajedno na Dan u kojinema sumnje; sigurno, Allah ne krši(Svoje) obeæanje.”

87


11. Zaista, onim ljudima koji nevjeruju neæe uopæe biti od koristipred Allahom njihovi imeci i njihovadjeca; i oni su ti koji su gorivo Vatre.

12. Kao i faraonovom narodu i onimakoji su bili prije njih; oni su odbili Našeznakove; zato ih je Allah zgrabio zbognjihovih grijeha, a Allah je strog uka`njavanju.

13. Ti reci onima koji ne vjeruju: “Viæete sigurno biti savladani i skupaodvedeni u Dèhennem; a to je naj-gore boravište.”

14. Zaista vam je bio znak u dvjemaskupinama koje su se sukobilemeðusobno: jedna skupina se borilana Allahovom putu, a druga je bilanevjernièka, i oni (vjernici) su vidjelida je ovih dva puta više od njih. Al-lah pomaè Svojom pomoæi koga Onhoæe. U tome je sigurno upozorenjeza one koji mogu prozrijeti.2

2 Ovaj ajet se odnosi na Bitku na Bedru, u kojoj je 313 slabo opremljenih i slabo naoruànihmuslimana zadalo teàk poraz potpuno opremljenoj i potpuno naoruànoj èeti Meke od1000 moænih. Ovo je ispunilo dva predskazanja: jedno sadràno u ranijoj objavi Kur’ana(54:45-49) i drugo u Bibliji (Isaiah 21:13-17). U skladu sa biblijskim predskazanjem je,oko jedne godine poslije bijega Èasnog Poslanika iz Meke, moæ Kedara (pretka Mekanlija)bila slomljena na Bedru i njihova slava je prošla. Ovaj poraz neznaboàca bio je neoèekivani potpun, kao što je bila i pobjeda muslimana. Uistinu je Bitka na Bedru bila ubrojanameðu najveæe bitke historije. Ona je zapravo odluèila sudbinu Arabije i utemeljila islamsa vrlo èvrstim uporištem.

88


15. Ljudima je uljepšana ljubavprema ̀ eljenim stvarima – ̀ enama idjeci, nagomilanom zlatu i srebru,obiljeènim konjima, i stoci, i usje-vima. Ovo je privremena opskrbazemaljskog ìvota; a Allah je Onajkod kojeg je lijep povratak.

16. Ti reci: “Hoæete li da vas obavi-jestim o boljem od toga?” Za one kojise boje Boga, bit æe bašèe kod Gospo-dara njihovoga, niè kojih rijeketeku; oni æe u njima zauvijek bo-raviti; i èisti parovi i zadovoljstvo odAllaha. A Allah prozire (Svoje)robove.

17. I za one koji ka‘u: “Gospodarunaš, mi vjerujemo; oprosti nam,zato, naše grijehe i spasi nas odkazne Vatre.”

18. (I ove bašèe su za one koji su)strpljivi, i istinoljubivi, i pokorni, ione koji troše, i one koji traè oprostu zoru.

19. Allah daje ovo svjedoèenje pra-vedno, da nema boga osim Njega – imeleci i oni koji posjeduju znanje(svjedoèe o ovom) - nema boga osimNjega, Moænog, Mudrog.

89


20. Uistinu, vjera kod Allaha jeislam.3 A oni kojima je data Knjigarazišli su se meðu sobom nakon štoim je došlo znanje, iz zavisti. A kogod odbija Allahove znakove, ondaje, sigurno, Allah brz u raèunu.

21. Pa ako se oni raspravljaju stobom, ti reci: “Ja sam Boìjomvoljom svu svoju pa`nju usmjerioprema Allahovom zadovoljstvu, i onikoji me slijede.” I reci onima kojimaje bila data Knjiga i neukim ljudima:“Jeste li vi prihvatili islam?” Ako suprihvatili islam, onda su oni sigurnoupuæeni; a ako se okrenu, onda jetvoja du`nost jedino da dostaviš(poruku). A Allah prozire (Svoje)robove.

22. Sigurno, oni koji odbijaju Alla-hove ajete i koji se nepravednosuprotstavljaju poslanicima, i koji senepravedno suprotstavljaju onimakoji nareðuju pravdu meðu ljudima– njima nagovijesti bolnu kaznu.4

3 Sve religije usaðuju vjerovanje u Boìje jedinstvo i pokornost Njegovoj volji, pa ipak jejedino u islamu ta ideja pokornosti Boìjoj volji našla svoje ispunjenje; jer potpunapokornost traì potpunu manifestaciju Boìjih atributa a takva manifestacija je pokazanajedino u islamu. Zato, od svih religija, jedini islam zasluùje da bude nazvan Boìjomvlastitom religijom u stvarnom smislu tog termina. Sve istinske religije su doista bilemanje ili više islam u svojoj poèetnoj formi, a njihove pristalice muslimani, u doslovnomsmislu ovog termina, ali do vremena kad je religija postala potpuna u svim svojimaspektima, nije joj bilo dato ime Al-Islam, koje je bilo rezervisano za konaèan zakonusavršen u Kur’anu. Ovaj ajet dalje objašnjava 2:63.4 Ovdje je upotrijebljena rijeè ’katl,’ koja u prijevodu znaèi ’ubijanje,’ ali prema arapskomleksikonu prijevod ove rijeèi moè biti ’oštro suprotstavljanje’ i mi smo zato uzeli ovajdrugi prijevod kao više prikladan, jer su rijetko koji poslanici bili ubijeni; uglavnom im seoštro suprotstavljalo.

90


26. Kakvo æe biti njihovo stanje kadih Mi skupimo onog Dana o kojemnema nikakve sumnje; i kad svakojduši bude u potpunosti plaæeno onošto je ona zaradila, i one neæe bitiošteæene?

23. To su oni èija æe djela propastina ovom svijetu i na buduæem, i onineæe imati nikakvih pomagaèa.

24. Zar ti nisi vidio one kojima je biodat dio Knjige? Njih su pozvaliAllahovoj Knjizi da ona presudimeðu njima, ali se grupa njih okre-nula, odrièuæi se.

25. A to je zato što oni kaù: “Vatranas neæe dotaæi, osim nekolikodana.5” I ono što su lagali prevariloih je u vjeri njihovoj.

5 I Jevreji i kršæani su sebe naveli na vjerovanje da æe oni biti sigurni od kazne buduæegsvijeta. Jevreji misle da su samo oni imuni zato što su Boìji ’miljenici,’ a kršæani sezavaravaju idejom da je Isa, takozvani sin Boìji, oprao sve njihove grijehe svojompretpostavljenom smræu na kriù.

27. Ti reci: “O Gospodaru moj,Vladaru vlasti, Ti daješ vlast komeTi hoæeš; i Ti oduzimaš vlast od kogaTi hoæeš. Ti uzdièš koga Ti hoæeš iponiàvaš koga Ti hoæeš. U Tvojoj jeruci svako dobro. Ti si sigurno uvijekkadar nad svakom stvari èiniti štahoæeš.

91


28. Ti uvodiš noæ u dan i uvodiš danu noæ. I Ti izvodiš ìvo iz mrtvog iizvodiš mrtvo iz ìvog. I Ti opskrb-ljuješ koga Ti hoæeš, bez mjere.”

29. Neka vjernici ne uzimaju zaprijatelje nevjernike pored vjernika– a ko god èini tako, nema ništa saAllahom – osim da budete vrlopa`ljivi prema njima.6 A Allah vasupozorava na Sebe; i Allahu je pov-ratak.

30. Ti reci: “Bilo da skrivate ono štoje u vašim grudima ili da to otkrijete,Allah æe to znati; i On zna šta god jena nebesima i na Zemlji. I Allah jeuvijek kadar nad svakom stvari èinitišta hoæe.’’

31. Onoga dana kad svaka duša predsobom naðe dobro djelo koje jeuradila i zlo koje je poèinila, èljetæe da bude ogromna razdaljinaizmeðu nje i tog (zla). A Allah vasupozorava na Sebe. Inaèe, Allah jeblag prema (Svojim) robovima.

6 Kako je politièka moæ islama jaèala, kao što je obeæano u prethodnim ajetima, zamuslimansku dràvu je postalo neophodno sklapanje politièkih saveza. Ovaj ajet sadrìvodeæi princip da nijedna muslimanska dràva ne treba da ulazi u savez ili sklapa ugovorsa nemuslimanskom dràvom koja æe na bilo koji naèin povrijediti interese drugihmuslimanskih dràva ili se sukobiti s njima. Interesi islama treba da nadmaše sve drugeinterese.

92


32. Ti reci: “Ako volite Allaha,slijedite mene; Allah æe vas voljeti ioprostiti vam vaše grijehe. Allahnajviše prašta, (i) milostiv je.’’

33. Ti reci: “Pokoravajte se Allahu iPoslaniku!” Pa ako se oni okrenu,onda Allah zaista ne voli nevjernike.

34. Allah je odabrao Adema, i Nuha,i porodicu Ibrahimovu, i porodicuImranovu iznad svih svjetova -

35. potomstvo, jedno od drugog. AAllah sve èuje (i) ima trajno znanje.

36. Kad je jedna èna od Imranoveporodice rekla: “Gospodaru moj, štagod je u mojoj utrobi, ja predajem(jedino) Tebi oslobaðajuæi ga (svjet-skih briga). Zato Ti primi od mene;doista Ti Jedini sve èuješ (i) imaštrajno znanje.”

37. A kad je ona nju rodila, rekla je:“Gospodaru moj, ja sam rodilaènsko” – a Allah najbolje zna šta jeona rodila - a muško nije kao ̀ ensko– i ova (èna od Imrana) je rekla:“Zaista sam joj dala ime Merjema, ija nju i njeno potomstvo dajem podTvoju zaštitu od šejtana, odbaèe-nog.”

93


38. I nju je njen Gospodar lijepoprimio i dao da odrasta lijepimrastom i odredio je Zekerijahanjenim starateljem. Kad god jeZekerijah ušao kod nje u mihrab,našao je neku hranu. On je rekao:“O Merjema, odakle ovo kod tebe?”Ona je odgovarala: “To je od Allaha.”Sigurno Allah opskrbljuje bez mjerekoga On hoæe.

40. I meleci ga pozvaše dok je stajaomoleæi se u mihrabu: “Allah ti dajeradosne vijesti o Jahji, koji æe pot-vrditi rijeè od Allaha – voði i èes-titom, i poslaniku meðu dobrimljudima.”

39. Onda se Zekerijah molio Gospo-daru svom, i rekao: “Moj Gospodaru,pokloni mi od Sebe èisto potomstvo;sigurno si Ti Onaj koji èesto slušamolitve.”

41. On je rekao: “Gospodaru moj,kako æu ja imati sina kad su me staregodine stigle, i moja èna jenerotkinja?” On je odgovorio: “Tako.Allah èini šta On hoæe.”

42. On je rekao: “O, Gospodaru moj,odredi neki znak za mene.” On jerekao: “Tvoj znak je da ne govoriš sljudima tri dana osim znakovima. Ispominji mnogo svoga Gospodara ivelièaj Ga noæu i jutrom.”

94


43. I kad su meleki rekli: “O Mer-jema, zaista je Allah tebe odabrao ioèistio te i odabrao nad ̀ enama svihsvjetova.

44. O Merjema, budi pokorna svomeGospodaru i èini sed`du i saginji sesa onima koji se saginju.”

46. Kad su meleki rekli: “O Merjema,Allah ti daje radosne vijesti s jednomRijeèju od Sebe; njegovo ime æe bitiMesih, Isa, sin Merjemin, ugledan naovom svijetu i na buduæem, i bit æejedan od bliskih.8

45. Ovo su vijesti od nevidljivog7

koje Mi tebi objavljujemo. A ti nisibio s njima kad su oni bacili svojestrelice, koji æe se od njih starati oMerjemi, niti si ti bio s njima kad suse oni (oko toga) svaðali.

7 Mnoge od èinjenica koje je Kur’an iznio na vidjelo u pogledu Merjeme ne nalaze se uprethodnim skriptama. Zato se o njima ovdje govori kao o ’nevidljivim stvarima’. Kako jenavedeno u ajetima koji slijede, Merjema je ostala trudna dok je u manastiru vodila ìvotpredanosti. Sveæenici su postali zabrinuti kad su saznali ovu zaprepašæujuæu èinjenicu.Oni su se bojali skandala, raspravljali su meðu sobom i bacili kocku da odluèe o tome koæe preuzeti du`nost o Merjemi i urediti njenu udaju. Sluèajno su naišli na jednog Jusufa,stolara, kako je spomenuto u Gospelima, kao odgovarajuæu osobu da bude njen mu` iubijedili ga da preuzme ovu nezgodnu situaciju. Sve ovo je naravno bilo uraðeno u tajnosti,tako da je to bio ghaib (nevidljiva stvar) koju je Kur’an iznio na vidjelo.8 Ovdje se rijeè ’kalima,’ koja znaèi ’rijeè,’ odnosi na Boìju naredbu ’kun’ kad On kaè:’Budi’. Kršæani smatraju da je ovaj izraz u znaèenju ’Boìja rijeè’ upotrijebljen samo za Isaa, ane za nekog drugog poslanika, jer je njegov dolazak najavljen kao ’Boìja rijeè,’ i na osnovuovoga tvrde da su ostali poslanici bili niì od njega. Oni to zakljuèuju iz ovog ajeta Biblije,koji kaè: “Na poèetku je bila Rijeè, i Rijeè je bila kod Boga, i Rijeè je bila Bog (Ivan 1:1).”Èasni Kur’an to strogo odbija na kraju sure Kahf i kaè: “Da mora postanu tinta za rijeèiGospodara moga, sigurno bi bila istrošena prije nego što bi rijeèi Gospodara moga bilezavršene, èak i da mi donesemo još (nekoliko mora) nalik onima, kao pomoæ.’’ Tako uzimajuæipogrešno znaèenje iz rijeèi ’kalima,’ oni smatraju da je Isa bio iznad ljudskih biæa.

95


47. I on æe govoriti ljudima ukolijevci i kad bude odrastao, i onæe biti meðu èestitim.’’9

48. Ona je rekla: “Moj Gospodaru,kako æu ja imati sina, kad me nijedanmuškarac nije dotakao?” On jerekao: “Tako. Allah stvara šta Onhoæe. Kad On odluèi o neèemu, samorekne: ’Budi!’ I to nastane i bude.

49. I On æe ga uèiti o Knjizi i mudrostii Tevratu i Ind‘ilu;

50. i on æe biti poslanik sinovimaIsrailovim (sa ovom porukom): ’Javam dolazim sa znakom od vašegGospodara, napravit æu vam odilovaèe nešto poput ptice, onda æuudahnuti u to i to æe Boìjom nared-bom postati ptica (duhovna ptica); iizlijeèit æu od roðenja slijepog igubavog, i oìvjet æu (duhovno)

9 Nema nièeg natprirodnog u tome što je Isa govorio rijeèi mudrosti u svom djetinjstvu.Mnoga inteligentna i dobro podizana djeca tako govore. Cijela reèenica znaèi da æe ongovoriti ljudima rijeèi pune izvanredne mudrosti i duhovnog znanja, koje dalekoprevazilaze njegove godine i iskustva, i u periodu pripreme, tj. mladosti, i u svojimsrednjim godinama. Mo‘e se uzeti da spominjanje dva drugaèija perioda Isaovog ‘ivotanagovještava da æe njegov govor u kasnijem periodu biti drugaèije prirode od onog uprvom periodu. U kasnijem periodu on æe govoriti ljudima kao Bo‘iji poslanik. Da je Isaa.s. za sebe tvrdio poslanstvo dok je bio u kolijevci, Jevreji bi ga ubili u djetinjstvu. Ukolijevci on zapravo objašnjava svoje vizije, jer malo dijete mo‘e sanjati i mo‘e reæi svojsan. I tek kasnije, kad je bio stariji, on je dobio poslanstvo i Jevreji su poslije toga ustaliprotiv njega.

96


51. I da potvrdim ono što je prijemene, u Tevratu; i da vam dozvolimnešto od onog što vam je bilo zabra-njeno; i ja vam dolazim sa jednim(velikim) znakom od Gospodaravašeg; zato se bojte Allaha i slijeditemene.

52. Zaista je Allah i moj Gospodar ivaš Gospodar; zato oboàvajteNjega: (i) ovo je Pravi put.’ ”

53. I kad je Isa shvatio njihovu(naklonost) prema nevjerovanju,rekao je: “Ko æe biti moji pomagaèina Allahovom putu?” Uèenici suodgovorili: “Mi smo Allahovi poma-gaèi. Mi vjerujemo u Allaha. A tisvjedoèi da smo mi pokorni.”

mrtvog, po Allahovoj odredbi; iobavijestit æu vas o onom što æetejesti i što æete skupljati u kuæamasvojim. Sigurno je u tome jedanveliki znak za vas, ako ste vjernici.10

10 Sve rijeèi upotrijebljene u ovom ajetu treba da budu objašnjene: izraz ’Vjesnik djeci Israila’pokazuju da je misija Isaa a.s. bila ogranièena na Kuæu Israila. On nije bio svjetski vjerovjesnik(Matej 10:5; 6; 15:24; 19:28; Akt 3:25, 26; 13:46; Luka 19:10; 22:28-30). Napraviti pticuod zemlje i uèiniti da leti jeste poredba da æe sa Isaovim dahom, kad udahne u njih, svjetskiljudi poèeti letjeti u duhovnim carstvima. Isto tako æe biti i sa ljudima koji su roðeni slijepi isa gubom, èija su srca napadnuta gubom i ne mogu da vide. Razni drugi ajeti Èasnog Kur’anagovore nam da slijep ne znaèi fizièki slijep, nego slijepog srca. Oìvljavanje mrtvih znaèidavanje duhovnog ìvota duhovno mrtvim ljudima. To znaèi da, ako obièni ljudi poniznogroda koji posjeduju svojstvenu sposobnost za rast i razvoj doðu u kontakt s njim i prihvatenjegovu poruku, oni æe doìvjeti potpuni preobraàj u svojim ìvotima. Od ljudi koji puù uprašini i ne vide ništa izvan svojih materijalnih briga i svjetskih zanimanja, bit æe preobraèniu ptice koje se diù u uzvišene predjele duhovnog neba.

Izraz ’unebiukum bima ta’kulun’ vjerovatno znaèi da je Isa a.s. savjetovao svoj narod štamogu da jedu, da zadovolje svoje fizièke potrebe, a šta treba da spreme za drugi svijet, datroše svoju ušteðevinu na Boìjem putu.

97


55. I oni su pravili plan i Allah jetakoðer pravio plan; a Allah najboljeplanira.

54. “Gospodaru naš, mi vjerujemo uono što si Ti objavio i mi slijedimoposlanika. Zato nas upiši meðu onekoji svjedoèe (o istini).”

56. Kad je Allah rekao: “O Isa, Ja æute usmrtiti11 i uzdignut12 æu te Sebi,i oèistit æu te od onih koji ne vjeruju,

11 Ovaj ajet jasno govori o smrti Isa a.s.

Mutavaffi je izvedena od tavaffa. Oni kaù tavaffa-hu-Allahu Zaidan, tj. Bog je oduzeo dušuZeida. Naime, On mu je dao da umre. Kad je Bog subjekat, a ljudsko biæe objekat, tavaffanema drugo znaèenje nego ono oduzimanja duše, bilo u spavanju ili smrti. Ibn-Abbas jepreveo mutavaffi-ka kao mumitu-ka, tj. Ja æu uèiniti da umreš (Buhari). Slièno tome,Zamakhšari, arapski lingvist velikog ugleda, ka‘e: ’Mutavaffai-ka znaèi - Ja æu te zaštititi odtoga da budeš ubijen od ljudi i poklonit æu ti punu ìvotnu snagu odreðenu za tebe, i uèinitæu da umreš prirodnom smræu, ne da budeš ubijen’ (Kaššaf). Zapravo, svi arapski leksikografise slaù u tome da rijeè tavaffa kako je upotrijebljena na naprijed spomenuti naèin, ne moènositi drugu interpretaciju i nijedan jedini primjer ne moè biti naveden iz cijele arapskeliterature o ovoj rijeèi da je upotrijebljena u bilo kojem drugom smislu. Istaknuti uèenjaci ikomentatori kao: (1) Ibn-Abas, (2) Imam Malik, (3) Imam Buhari, (4) Imam Ibn-Hazm, (5)Imam Ibn-Qajjim, (6) Qatadah, (7) Vehab i drugi imaju isti pogled (Buhari, pogl. O Tafsiru;Buhari, pogl. O Bad’ al Khalq; Bihar; Al-Muhalla, Ma’ad, str. 19; Manthur ii; Kathir). Ovarijeè je bila upotrijebljena ništa manje nego na 25 razlièitih mjesta u Kur’anu i ništa manje od23 od njih ima znaèenje oduzeti dušu u vrijeme smrti. Samo na dva mjesta znaèenje je oduzetidušu u vrijeme spavanja; no, ovdje je dodana uvjetna rijeè ’spavanje’ ili ’noæ’ (6:61; 39:43).Ne mo‘e se poreæi èinjenica da je Isa mrtav. Preneseno je da je Èasni Poslanik rekao: ’Da suMusa i Isa ̀ ivi, oni bi se našli prisiljenim da mene slijede’ (Kathir). On je èak odredio godineIsaovog ìvota i rekao da je on ìvio 120 godina (’Ummal). Kur’an je na toliko mjesta, u 30ajeta, potpuno porušio besmisleno vjerovanje fizièkog uzdizanja Isaa na nebo i njegovpretpostavljeni ìvot na njemu.12 Raf oznaèava dizanje statusa ili poloàja osobe i odavanje poštovanja toj osobi. Kad segovori o raf èovjeka prema Bogu, znaèenje je uvijek njegovo duhovno uzdizanje, zato štoBog nije materijalan ili ogranièen na bilo koje mjesto, nikakvo fizièko uzdizanje Njemunije moguæe. Ova rijeè je u Kur’anu bila upotrijebljena u ovom smislu (24:37 & 35:11).Uzdizanje Isaa je spomenuto u ovom ajetu u odgovoru na la`nju tvrdnju Jevreja da je onumro prokletom smræu na kriù.

Oni ljudi koji insistiraju da je njegovo uzdignuæe bilo tjelesno, protiv sebe imaju snaàn ièvrst dokaz da se njegova smrt dogodila prije spomenutog uzdizanja. Iz ajeta proizlazi daje ovo uzdizanje moglo biti samo u duhovnom smislu.

98


57. A što se tièe onih koji ne vjeruju,Ja æu ih kazniti strogom kaznom naovom svijetu i na buduæem, i za njihneæe biti nikakvih pomagaèa.”

58. A onima koji vjeruju i èine dobradjela On æe u potpunosti dati njihovenagrade. A Allah ne voli silnike.

59. Ovo što uèimo pred tobom jesuajeti i Opomena mudra.

60. Sigurno je primjer Isaa kodAllaha kao primjer Adema. On ga jestvorio od zemlje, onda mu rekao:“Budi!”, i on je nastao i bio.13

i dat æu da oni koji tebe slijede buduiznad onih koji ne vjeruju, doSudnjeg dana; onda æete se Menivratiti, i Ja æu odluèiti izmeðu vas oonom u èemu ste se razišli.

13 Adem, prije svega, predstavlja èovjeka u smislu ’sinovi Ademovi’ opæenito. Isa jeproglašen smrtnikom kao što su i drugi, koji su svi bili stvoreni od prašine (40:68), i zatone mo‘e biti boànstva o njemu. U ovom ajetu je Bog uporedio primjer Isaa a.s. saAdemom a.s. I hazreti Adem je bio stvoren od zemlje, sa Boìjom rijeèi ’kun’- što znaèi’budi’, bez posredstva muškog roditelja, pa je i pored ovoga bio samo èovjek. I hazreti Isaje isto bio roðen sa Boìjom rijeèi ’kun’. Zato je i on isto èovjek.

I kad je Allah planirao da stvori èovjeka, On je rekao: ’Budi,’ i on je nastao i bio, dok nijestigao do savršenog stvorenja.

61. (Sigurno je ovo) istina od Gospo-dara tvoga, zato ne budi od onih kojisumnjaju.

99


62. Pa, ko god bude raspravljao stobom u vezi s tim, nakon što je tebidošlo znanje, ti reci: “Doði da pozo-vemo naše sinove i vaše sinove, inaše ène i vaše ène, i mi i vi; dapozovemo Boìje prokletstvo i baci-mo ga na one koji laù.”

63. Sigurno je ovo istinito kazivanje.Nema drugog boga osim Allaha; isigurno je Allah moæan, mudar.

64. Pa ako se oni okrenu, onda zaista(znajte), Allah dobro zna smutljivce.

65. Ti reci: “O sljedbenici Knjige!Doðite oko rijeèi jednake izmeðu nasi vas – da ne oboàvamo nikog osimAllaha, i da ne pripisujemo drugaNjemu, i da neki od nas ne uzimajunekog drugog za gospodare mimoAllaha.” Pa ako se oni okrenu, ondareci: “Budite svjedoci da smo mimuslimani.”

66. O sljedbenici Knjige! Zašto seraspravljate o Ibrahimu, a zar Tevrati Indìl nisu bili objavljeni tek poslijenjega? Zar vi onda neæete shvatiti?

67. Slušajte! Vi ste ti koji se ras-pravljate o onome o èemu ste imaliznanje. Zašto se onda raspravljate oonome o èemu nemate znanja? Al-lah zna, a vi ne znate.

100


68. Ibrahim nije bio ni Jevrej nikršæanin, nego je uvijek bio naklo-njen (Bogu) i pokoran, i on nije biood idolopoklonika.

69. Sigurno su najbliì Ibrahimu ljudikoji su ga slijedili, i ovaj Poslanik, ioni koji vjeruju (u njega); a Allah jeprijatelj vjernika.

70. Jedna grupa sljedbenika Knjigeèli da vas zavede; ali oni ne zavodenikog osim sebe, samo ne osjeæaju.

71. O sljedbenici Knjige! Zaštoodbijate Allahove znakove, a vidite?

72. O sljedbenici Knjige! Zaštomiješate istinu s neistinom i svjesnoskrivate istinu?

73. A jedna skupina sljedbenikaKnjige kaè: “Vjerujte u ono što jeobjavljeno vjernicima - na poèetkudana, a porecite pri kraju dana;mo`da æe se oni povratiti;

101


74. i ne vjerujte nikome osim onomko slijedi vašu vjeru.” Ti reci: “Boìjaje uputa prava uputa. Ovo nekomebude dato isto kao što je vama bilodato, (inaèe, ako to njima ne budedato kao što oni smatraju da imajupravo) oni bi se svaðali s vama kodGospodara vašeg.” Ti reci: “Zaista jeblagodat u Allahovoj ruci. On jedaruje kome On hoæe. A Allah jeDarovalac proširenja, i ima vjeènoznanje.

75. On odabire za Svoju milost kogaOn hoæe. I Allah posjeduje velikeblagodati.”

76. Meðu sljedbenicima Knjige je ionaj koji, ako mu povjeriš riznicublaga, sigurno æe ti vratiti; a meðunjima je i onaj koji, ako mu povjerišdinar, on ti to neæe vratiti, ukolikone budeš stajao nad njim. To je zbogtoga što oni kaù: “Nema nikakvogpovoda za nas (za krivnju) premanepismenim;” i oni, znajuæi, govorela‘ protiv Allaha.

77. Svakako, ko ispunjava svojuobavezu i boji se Boga – doista, Al-lah voli bogobojazne.

78. A oni koji prodaju zavjet datAllahu i zakletve svoje za malucijenu, to su oni za koje neæe bitiudjela u buduæem ìvotu, i Allahneæe ni govoriti s njima ni gledati nanjih na Sudnjem danu, niti æe ih Onoèistiti; i za njih æe biti bolna kazna(odreðena).

102


79. A sigurno je meðu njima (sljed-benicima Knjige) grupa koja uvræesvoje jezike dok èita Knjigu; da vimislite da je to od Knjige, a to nijeod Knjige. I oni kaù: “To je odAllaha;” a to nije od Allaha; i oni,znajuæi, govore la` protiv Allaha.

80. Nije moguæe za nekog èovjekada mu Allah dadne Knjigu i mudrosti poslanstvo, a da on onda kaè ljudi-ma: “Budite moji robovi mimoAllaha.” Jedino kaè: “Budite Boìjizato što vi prouèavate Knjigu i zatošto je vi èitate.”

81. On vam nije mogao odrediti dauzmete meleke i poslanike za gospo-dare. Zar da vam on naredi da bude-te nevjernici nakon što ste postalimuslimani.

82. I kad je Allah od poslanika zavjetuzeo: “Inaèe, dao sam vam Knjigu imudrost, pa kad vam doðe poslanik,potvrðujuæi ono što je kod vas, vi æetesigurno vjerovati u njega i sigurno mupomagati.” I On je rekao: “Je li seslaète, i hoæete li dati obeæanjeMeni?” Oni su rekli: “Da, mi prista-jemo.’’ On je rekao: “Onda svjedoèite,i Ja sam s vama svjedok.”14

14 U Èasnom Kur’anu su spomenuta dva zavjeta: jedan se odnosi na Beni-Israil, a drugi jezavjet poslanika koji je uzet takoðer od Èasnog Poslanika s.a.v.s. (Al Ahzab:8). Glavnataèka ovog zavjeta je: kad god vam doðe neki poslanik i bude govorio ono što vi veæimate, vi æete ispitati njegovu istinitost i neæete ga odbiti. Ovdje je neophodno objašnjenjeda poslanik nije poslan poslanicima. Oni dolaze narodima. Zato to znaèi: nastavi dasavjetuješ svoj narod - kad god vam doðe poslanik koji svjedoèi Moju istinu, nemojte gaodbijati, vi mu morate pomoæi.

103


83. Pa, oni koji se poslije ovogaokrenu, oni su, sigurno, neposlušni.

84. Zar oni èle nešto drugo osimvjere Allahove, a Njemu se pokoravasve što je na nebesima i na Zemlji,rado ili nerado, i Njemu æe oni bitivraæeni?

85. Ti reci: “Mi vjerujemo u Allaha iu ono što je nama objavljeno, i u onošto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailui Ishaku, i Jakubu i (njegovim)potomcima, i u ono što je datoMusau i Isau i poslanicima odGospodara njihovoga. Mi ne pravimorazlike ni meðu jednim od njih, iNjemu se mi pokoravamo.”15

86. A ko god èli drugu vjeru osimislama, to od njega nikad neæe bitiprimljeno, i on æe na buduæemsvijetu biti meðu gubitnicima.

87. Kako da Allah uputi ljude koji supostali nevjernici nakon što suvjerovali i svjedoèili da je Poslanikistinit, i kojima su došli jasni dokazi?A Allah ne upuæuje nepravedne.

15 Jevreji su odbili da vjeruju u neisrailske poslanike kao što pokazuju rijeèi: Nemojte bitiposlušni nikom do onom ko slijedi vašu religiju (3:74). Ova opaska ih tjera da uvide da,dok su oni odbili sve osim israilskih poslanika, islam zahtijeva od svojih sljedbenika davjeruju u sve Boìje poslanike, bez obzira na zemlju ili rasu ili zajednicu kojoj pripadajuili na vrijeme u kojem ̀ ive. Ovo èini veliku superiornost islama nad svim drugim religijama.

104


93. Vi nikako neæete postiæi dobrotudok ne budete trošili od onog štovolite; a šta god vi trošite, Allah tosigurno dobro zna.

88. Ovo su ljudi èija je kazna pro-kletstvo Allahovo i prokletstvo mele-ka i svih ljudi.

89. U njemu æe oni zadugo boraviti.Njihova patnja neæe biti olakšana,niti æe im biti data odgoda;

90. osim onih koji se poslije togapokaju i poprave. A sigurno, Allahnajviše prašta, (i) milostiv je.

91. Zaista, oni koji ne budu vjernicinakon što su vjerovali i onda pove-æaju nevjerovanje, njihovo pokajanjeneæe biti primljeno, i to su oni kojisu zalutali.

92. Uistinu, oni koji ne vjeruju, iumru kao nevjernici, ni od jednogod njih neæe biti primljena za otkupzemlja puna zlata, ako bi to i ponu-dili. To su oni za koje æe biti (propi-sana) bolna kazna, i oni neæe imatinikakvih pomagaèa.

94. Sva hrana je bila dozvoljenasinovima Israilovim, osim one kojuje Israil sam sebi zabranio prije negošto je Tevrat bio objavljen. Ti reci:“Donesite onda Tevrat i èitajte ga,ako istinu govorite.”

105


99. Reci (im): “O sl jedbeniciKnjige! Zašto porièete Allahoveajete, a Allah je svjedok17 onogašto vi radite?”

95. Sada, ko god iznese la` protivAllaha poslije ovoga, silnik je.

96. Ti reci: “Allah govori istinu. Zatoslijedite vjeru Ibrahima, pravo-vjernog, i on nije bio od idolopok-lonika.”

97. Uistinu, prva kuæa izgraðena za(dobrobit) èovjeèanstva je ona uBekki, mubarek i uputa svjeto-vima.16

98. U njoj su otvoreni znakovi;(znaèi) mjesto Ibrahimovo; a ko goduðe u nju, siguran je. Pravo je Boìjenad ljudima da èine hodoèašæeNjegovoj Kuæi ko ima moguænosti daide do nje (Kuæe). A ko odbija, paAllah je neovisan o svim svjetovima.

16 Ovdje je reèeno da je prva Boìja kuæa bila izgraðena za èovjeèanstvo. Nije reèeno da jeova prva kuæa bila izgraðena za Boga. To znaèi - kada je èovjek napustio peæinu i došao danastavi ̀ ivjeti na zemlji, gradnja Bo‘ije kuæe je bio jedan korak da nauèe nešto o civilizaciji.Zato ovdje nije reèeno ime Meka, nego ime Beka, koje je bilo drevno ime grada Meke.

17 Šahid znaèi - onaj ko daje informaciju o onom što svjedoèi; onaj ko posjeduje mnogoznanja; osoba ubijena na Boìjem putu. Kad je upotrijebljena za Boga, ova rijeè znaèi -’Onaj od èijeg znanja ništa nije skriveno’ (Lane).

100. (I) reci: “O sljedbenici Knjige!Zašto na Allahovom putu zaustav-ljate one koji vjeruju, traèæi da gaiskrivite, a vi ste svjedoci (istine)? AAllah nije nemaran za ono što viradite.”

106


101. O vi koji vjerujete! Ako budeteslijedili grupu onih kojima je dataKnjiga, oni æe vas (ponovo) napravitinevjernicima nakon što ste vjerovali.

102. Kako da ne vjerujete, a vamase uèe Allahovi ajeti, i NjegovPoslanik je (prisutan) meðu vama?A onaj koji se èvrsto drì Allahauistinu je upuæen na Pravi put.

103. O vi koji vjerujete! Bojte seAllaha onako kako Ga se treba bojati;i nemojte da umrete osim kad ste upotpunoj pokornosti.18

104. I drìte se èvrsto, svi, Allahovoguèta19 i ne razilazite se; i sjetite seAllahove blagodati nad vama kad stebili neprijatelji jedni drugima. A Onje ujedinio vaša srca, i zbog Njegovemilosti postali ste braæa; i bili ste narubu vatrene provalije i On vas je odtoga spasio. Ovako vam Allah objaš-njava Svoje znakove da budeteupuæeni.

105. I neka meðu vama bude jednazajednica koja æe pozivati dobru, inareðivati pravednost i odvraæati odzla. Oni su ti koji æe uspjeti.

18 Ovdje ne znaèi da prije smrti postanete muslimani, jer smrt nije po vašoj volji i niko ne znasvoj smrtni èas; moète biti sigurni da umirete u stanju predanosti Bogu samo kad neprestanoostanete u tom stanju. Odatle ovaj izraz znaèi da uvijek ostanete pokorni Bogu, da nikada nenapustite islam u bilo koje doba ìvota i kad god smrt doðe, da vas zatekne u islamu.19 Habl znaèi - uzica ili spona kojom je neka stvar vezana ili uèvršæena; veza; zavjet ilisporazum; obaveza kojom èovjek postaje odgovoran za sigurnost neke osobe ili stvari;savez i zaštita (Lane). Izneseno je da je Èasni Poslanik rekao: “Boìja Knjiga je Allahovouè koje je rastegnuto od nebesa do Zemlje” (Dàrir, iv. 30).

107


108. A što se tièe onih èija æe licapobijeljeti, oni æe biti u Allahovojmilosti; u njoj æe oni vjeèno boraviti.

106. I ne budite kao oni koji su sepodijelili i koji su se razišli nakon štosu im došli jasni dokazi. Oni su ti zakoje je velika kazna (odreðena),

107. onog dana kad æe neka licapobijeljeti, a neka lica æe pocrnjeti.Onima èija æe lica pocrnjeti, bit æereèeno: “Jeste li vi postali nevjernicinakon što ste vjerovali? Okusite,onda, kaznu zato što niste vjerovali.”

110. A Allahu pripada šta god je nanebesima i šta god je na Zemlji, i svestvari æe biti Njemu vraæene.

109. Ovo su Allahovi ajeti, Mi ih tebikazujemo s istinom; a Allah ne èlida ikome nepravdu uèini.

20 Ovaj ajet ne samo da tvrdi da su muslimani najbolji narod – doista velika tvrdnja –nego takoðer daje razloge za to: (1) oni su bili uzdignuti za dobro cijelog èovjeèanstva;(2) njihova je du‘nost da nareðuju dobro i zabranjuju zlo i da vjeruju u jednog Boga.Slava muslimana je uvjetovana i odreðena ovim dvama uvjetima.

111. Vi ste najbolji ummet izvedenza dobrobit èovjeèanstva; vi nareðu-jete dobra djela i zaustavljate zlo20 ivjerujete u Allaha. A kad bi sljedbe-nici Knjige vjerovali, to bi bilo boljeza njih. Meðu njima su vjernici, aliveæina njih su neposlušni.

108


112. Oni vam ne mogu nanijeti štetuosim male uvrede; a ako se bore svama, oni æe vam pokazati svojaleða. Onda oni neæe biti pomognuti.

113. Gdje god se naðu, na njih æebiti baèeno poniènje,21 osim onihkoji su pod Boìjim obeæanjem, iobeæanjem ljudi. Oni su se vratili saAllahovom srd`bom, i na njih jebaèena bijeda. To je zato što suporicali Allahove znakove i nepra-vedno se suprotstavljali poslanicima.To je zato što su bili neposlušni i štoprelaze svaku granicu.

114. No, nisu oni svi isti. Meðusljedbenicima Knjige ima jednaispravna zajednica (u svom vjero-vanju); u toku noæi oni uèe Allahoveajete i èine sed`du.

115. Oni vjeruju u Allaha i Sudnjidan, i nareðuju dobra djela, i zabra-njuju loša djela, i ̀ ure da se natjeèujedan s drugim u dobrim djelima. Iovi su meðu ispravnim.

116. A koje god dobro djelo oni èine,neæe im biti odbijeno; a Allah dobrozna bogobojazne.

21 Ovaj ajet sadrì va`no i dalekose`no predskazanje u pogledu Jevreja: da su oni zauvijekosuðeni na nemilost i poniènje, i da ìve u potèinjenosti drugima. Historija jevrejskognaroda od vremena Èasnog Poslanika do današnjih dana nosi uvjerljivo svjedoèenjeistinitosti ovog strašnog predskazanja. U svim zemljama i u svim dobima, ne izuzimajuæisadašnje doba prosvijeæenosti i tolerancije, Jevreji su bili `rtve gorkog proganjanja i bilisu podvrgnuti raznim vrstama obešèašæenosti i poniènja. Utemeljenje dràve Izrael jesamo privremena faza u ìvotu ìdovstva.

109


120. Vi ste tako èudni ljudi pa ihvolite, ali oni vas ne vole. I vivjerujete u cijelu Knjigu. Kad vassretnu, oni kaù: “Mi vjerujemo,” akad se odvoje, grizu jagodice prstijusvojih iz ljutnje na vas. Ti reci:“Umrite sa svojom ljutnjom.” Sigur-no, Allah dobro zna šta je u grudima.

117. Sigurno, one koji su nevjernici– neæe odbraniti od Allaha ni njihovimetak ni njihova djeca; i oni sustanovnici Vatre; u njoj æe dugoboraviti.

118. Primjer onoga što oni troše uìvotu na ovom svijetu slièan jevjetru u kojem je oštra studen kojapogodi (nevoljom) usjeve onih kojisu bili silnici prema svom ìvotu, iuništi ih. A Allah njima nije uèinionasilje, nego su oni sami sebi nasiljeuèinili.119. O vi koji vjerujete! Nemojtepraviti bliske prijatelje od drugihpored svoga naroda; oni neæe pre-stati da vam èine zlo. Oni vole davas vide u teškoæama. Mr`nja sepokazuje iz njihovih usta, a ono štonjihove grudi skrivaju još je veæe odtoga. Mi smo vam, sigurno, objasniliNaše znakove, ako shvatate.

121. Ako vas zadesi nešto dobro, tonjih ozlojedi; a ako vas zadesi zlo,oni se raduju tome. No, ako budetestrpljivi i bogobojazni, njihovi pla-novi vam neæe ništa nauditi; sigurno,Allah okruùje ono što oni rade.

110


122. I (sjeti se) kad si ti izišao ranoujutro od svojih ukuæana, odreðujuæivjernicima njihova mjesta za borbu,22

a Allah sve èuje (i) ima trajno znanje,

123. kad su dvije grupe od vas ̀ eljeleda pokaù kukavièluk, Allah je bioprijatelj obiju. A vjernici morajuimati povjerenje u Allaha.

124. A Allah vam je veæ pomogao naBedru kad ste bili slabi. Zato se bojteAllaha, da biste bili zahvalni.

125. Kad si ti rekao vjernicima: “Zarvam neæe biti dovoljno da vam vašGospodar pomogne sa tri hiljadespu-štenih meleka?”

126. Svakako, ako budete strpljivi ibogobojazni, i oni vas razjareninapadnu, vaš Gospodar æe vas pomo-æi sa pet hiljada meleka, koji dajukaznu.

127. A Allah je to (obeæanje) daosamo kao radosne vijesti za vas i davaša srca time budu umirena, apomoæ dolazi jedino od Allaha,Moænog, Mudrog;

22 Ovo je spominjanje Bitke na Uhudu. S ciljem da izbrišu poniènje svog poraza naBedru, Kurejšije Meke su u treæoj godini po Hid`ri marširali prema Medini sa dobroopremljenom armijom od 3000 obuèenih ratnika. U velikoj mjeri protiv svoje èlje ÈasniPoslanik je sa vojskom od 1000 ljudi, ukljuèujuæi 300 sljedbenika ’Abdullah b. Ubajj,zloglasnog licemjera, koji je poslije toga prebjegao, izmarširao iz Medine da se sukobi sneprijateljem. Sukob se dogodio na mjestu blizu Uhuda.

111


134. I poùrite prema oprostu odsvoga Gospodara, i Dènnetu kojiokruùje nebesa i Zemlju, priprem-ljenom za bogobojazne23 –

128. da On odsijeèe dio nevjernikaili ih ponizi, tako da se oni vrate bezuspjeha.

129. Ti nemaš ovlaštenja u ovojstvari; On se njima moè obratiti samilošæu ili ih kazniti, jer oni sugrješnici.

130. A Allahu pripada šta god je nanebesima i šta god je na Zemlji. Onoprašta kome On hoæe i ka`njavakoga On hoæe, a Allah najviše prašta,(i) milostiv je.

131. O vi koji vjerujete! Ne jeditekamatu višestruko uveæanu; i bojtese Allaha da biste uspjeli.

132. I bojte se Vatre koja je priprem-ljena za nevjernike.

133. I budite pokorni Allahu i Posla-niku da bi vam bila ukazana milost.

23 Iz ovog ajeta je jasno da Dènnet nije neko mjesto negdje u visinama neba. Ovdje je Bogrekao da Dènnet obuhvata i nebesa i Zemlju. Kad je Muhammed s.a.v.s. uèio ovaj ajet,jedan sljedbenik je pitao: “O Boìji Poslanièe, ako Dènnet obuhvata nebesa i Zemlju, gdje jeonda Dèhennem?’’ On je odgovorio: “Subhanallah, kad dolazi dan, gdje bude noæ?” (MasnadAhmad bin Hambal, hadis broj 15100). To znaèi - Dèhennem je na istom mjestu, to jestobuhvataju isto mjesto, ali vi to ne moète shvatiti. Dalje je preneseno da je Poslanik rekaoda æe najmanja nagrada Dènneta biti tolika koliki je prostor izmeðu neba i Zemlje. Ovotakoðer pokazuje da je Dènnet duhovno stanje, a ne neko posebno fizièko mjesto.

112


135. one koji troše kad su u blago-stanju i u bijedi, i one koji potiskujuljutnju i opraštaju ljudima; a Allahvoli one koji su dobroèinitelji;

136. i za one koji, kad poèine ru`nodjelo ili uèine sebi nasilje, mnogoAllaha spominju i mole oprost zasvoje grijehe – a ko moè oprostitigrijehe osim Allah? – i oni svjesnone istrajavaju u onome što su uradili.

137. Ovo su ljudi èija je nagrada oprostod Gospodara njihovoga, i takviDènneti niè kojih rijeke teku, unjima æe oni zauvijek boraviti; a kakoje dobra nagrada za one koji rade!

138. Zaista, prije vas su prošli mnogisunneti; zato putujte svijetom i viditekakav je bio kraj onih koji su odbili.

139. Ovo je jasan proglas, i uputa isavjet bogobojaznim.

140. Ne pokazujte slabost, i netugujte; i vi æete (sigurno) pobijediti,ako ste vjernici.

141. Ako ste vi zadobili rane, sigurnosu i drugi (tj. protivnici) zadobili isturanu. To su dani koje Mi meðuljudima izmjenjujemo da Allah znaone koji vjeruju i neke od vas primikao šehide; a Allah ne voli silnike;

113


144. I vi ste zaista za‘eljeli smrt prijenego što ste je susreli; sada kad ste jena kraju susreli, vi stojite gledajuæi.

142. i da Allah dobro oèisti one kojivjeruju, i uništi nevjernike.

143. Zar vi mislite da æete uæi uD‘ennet a da Allah još nije saznaoza one od vas koji se bore; da Onzna ko su strpljivi?

145. A Muhammed je samo poslanik.Zaista, prije njega su prošli poslanici.Ako on onda umre ili bude ubijen, zaræete se vi okrenuti na svojim petama?A onaj ko se okrene na svojim petama,neæe nikakve štete uèiniti Allahu.24 AAllah æe sigurno nagraditi zahvalne.

24 Na Uhudu je bio pronesen laàn glas da je Èasni Poslanik bio ubijen. Ovaj ajet se odnosina taj dogaðaj i ukazuje na to da, iako je ovaj izvještaj bio neistinit, kaè da èak i da je bioistinit i da je Èasni Poslanik zapravo bio ubijen, to ne treba da vjerne uèini kolebljivim usvojoj vjeri. Muhammed s.a.v.s. bio je samo poslanik; i kako su svi poslanici prije njega umrli,tako æe i on. No, Bog islama je vjeèno ìvi. Zabiljeèno je da je, kad je Èasni Poslanik umro,hazreti Omer ustao u dàmiji u Medini sa izvuèenom sabljom u ruci i rekao: “Ko god buderekao da je Boìji Poslanik mrtav, odsjeæi æu mu glavu. On nije mrtav, nego je otišao svomGospodaru (on se uspeo na nebo) baš kao što je Musa bio otišao svom Gospodaru, i on æedoæi natrag i kazniti licemjere.” Ebu-Bekr, pribliàvajuæi se toj sceni, odluèno je rekao Omeruda sjedne, i obraæajuæi se muslimanima koji su se okupili u dàmiji, prouèio je upravo ovajajet, koji ih je uvjerio da je Poslanik stvarno umro i da su zato bili savladani bolom. Ajetuzgredno utemeljuje èinjenicu da su svi poslanici prije Èasnog Poslanika umrli; jer da je ijedan od njih bio ìv, ovaj ajet ne bi mogao biti naveden kao dokaz smrti Èasnog Poslanika.Zapravo, ìvot islama ne ovisi ni o kojem pojedincu, koliko god bio velik. Bog je njegovObjavljivaè i njegov Zaštitnik i Staratelj. No, ovaj ajet ne treba shvatiti u smislu da je ÈasniPoslanik ikada mogao biti ubijen u ratu ili od nekog ubice. Njemu je bila obeæana Boìjazaštita od svake povrede njegovog ìvota (5:68). Neprijatelji su se radovali kad je okolopronesen la`ni izvještaj da je Èasni Poslanik bio mrtav. No, to se za muslimane pokazalosreæom u nesreæi. To ih je pripremilo za veliko iskušenje koje im je njegova stvarna smrtdonijela kasnije. No, da nije bilo ovog doìvljaja, to bi za njih bilo nepodnošljivo.Ovaj ajet sigurno pokazuje da je Isa a.s. takoðer umro, kao i svi ostali poslanici. Kao što jeMuhammed s.a.v.s. bio samo Boìji poslanik, i on je morao umrijeti kao i oni, i Isa a.s. nijebio ništa više nego poslanik. Ovdje upotrijebljena rijeè ’khala’, što znaèi ’prošao,’ uvijekoznaèava smrt kad je upotrijebljena bez dodavanja naziva mjesta.

114


146. A nijedna duša ne moè umrijetiosim Allahovom dozvolom; ovo jejedna odreðena naredba. A ko god ̀ elinagradu ovog svijeta, Mi mu todadnemo; a ko god èli nagraduahireta, Mi mu to dadnemo; i Mi æemosigurno nagraditi zahvalne.

147. Koliko je bilo poslanika uz kojese borio veliki broj pobo`nih ljudi.Oni nisu pokazali slabost zbogteškoæa koje su im se dogodile naAllahovom putu, niti su posustajali,niti su se sagnuli (pred dušmanom).A Allah voli strpljive.

148. I njihov jedini govor je bio:“Gospodaru naš, oprosti nam našegrijehe i prijestupe u ovoj našojstvari, i uèvrsti korake naše i pomozinas protiv nevjernièkog naroda.”

151. Nego, Allah je vaš Gospodar, iOn je najbolji pomagaè.

150. O vi koji vjerujete! Ako sebudete pokoravali onima koji nevjeruju, oni æe vas vratiti stopamavašim i onda æete se vratiti kaogubitnici.

149. Zato im je Allah dao nagraduovog svijeta, i mnogo ljepšu nagradudrugog svijeta; a Allah voli one kojièine dobro.

115


152. Mi æemo, sigurno, uliti strah usrca onih ljudi koji ne vjeruju, zatošto oni druge Allahu ravnim sma-traju, za koje On nije poslao dokaza.Njihovo prebivalište je Vatra; a kakoje loše boravište silnika.

153. Sigurno vam je Allah istinskipokazao Svoje obeæanje kad ste njihvoljom Njegovom uništavali. Pa kadste pokazali kukavièluk i poèeli seraspravljati meðu sobom o naredbi ipokazali neposlušnost, On vam jepokazao ono što ste èljeli. Meðuvama je bilo onih koji su èljeli ovajsvijet, a meðu vama su bili i oni kojisu èljeli onaj svijet. Onda vas je Onudaljio od njih, da vas iskuša – i (onošto se dogodilo) On vam je sigurnoveæ oprostio, a Allah je blagodaranprema vjernicima.

154. Kad ste bjeàli i niste se oba-zirali ni na koga, a Poslanik vas jeglasno zvao (stojeæi) u drugoj grupi,Allah vam je u zamjenu za jednutugu dao veliku tugu, da ne bistetugovali zbog onog što vam jeizmaklo, niti zbog nevolja koje stezadobili. A Allah je dobro obaviješteno onome što vi radite.

155. Onda je, poslije tuge, On na vasspustio dremljivost radi zadovoljstva,koja je prekrila grupu vas - dok sedruga grupa brinula o sebi, misleæi bezprava o Allahu kao što su mislili

116


iz doba neznanja. Oni su rekli: “Dali mi imamo ikakvog udjela u vašimva`nim odlukama?” Ti reci: “Svakoodluèivanje pripada Allahu.” Oniskrivaju u svojim srcima ono što tebine otkrivaju. Oni kaù: “Ako bismomi imali ikakav udio u odluèivanju,mi ovdje ne bismo bili (ovako)ubijani.” Reci: “Da ste ostali u svojimkuæama, sigurno bi oni kojima je bilonareðeno da poginu izišli do svojihgubilišta,” da Allah otkrije šta je(skriveno) u vašim grudima i da Onrazabere ono što je u vašim srcima.A Allah dobro zna šta je u vašimgrudima;

156. one od vas koji su okrenuli svojaleða onog dana kad su se dvijeskupine sukobile, uistinu je šejtannaveo da posrnu zbog nekih svojihdjela koja su èinili. Ali njima je Al-lah, sigurno, veæ oprostio. Doista,Allah najviše prašta, (i) blag je.

157. O vjernici! Ne budite kaonevjer-nici, koji o svojoj braæi, kadidu na putovanje zemljom ili odu urat, ka‘u: “Da su bili s nama, oni nebi umrli ili izginuli (ovako).” Da toAllah uèini ̀ eljom u srcima njihovim.A Allah daje ìvot i daje smrt i Allahprozire ono što vi radite.

158. A ako poginete na Allahovomputu ili umrete (prirodnom smræu),sigurno æe oprost od Allaha i milostbiti bolji od onog što oni skupljaju.

117


159. A bilo da umrete ili poginete,sigurno æete zajedno biti dovedeniAllahu.

164. Oni su kod Allaha podijeljeni urazlièite stepene; i Allah prozire štaoni rade.

163. Je li onaj koji slijedi Allahovozadovoljstvo kao onaj koji se vraæasa Allahovim gnjevom i èije je bora-vište Dèhennem? A to je najgoremjesto povratka!

162. A nije moguæe ni za jednogposlanika da postupa neiskreno, i kogod postupa neiskreno, ponijet æesvoje (loše posljedice) na Sudnji dan.Onda æe svakoj duši biti u potpunostidato ono što je ona zaradila; i njimaneæe biti nanesena nepravda.

161. Ako vas Allah pomogne, nikovas ne moè pobijediti; a ako vas Onostavi, ko vam onda moè pomoæiprotiv Njega? U Allaha, onda, nekase vjernici uzdaju.

160. Zbog Allahove posebne milostiti si prema njima blag, a da si ti grubi tvrdog srca, oni bi sigurno pobjegliod tebe. Zato im praštaj i traìoprosta za njih, i savjetuj se s njimao (svakoj) va`noj stvari; a kad seodluèiš, onda se osloni na Allaha.Sigurno, Allah voli one koji seoslanjaju.

118


165. Zaista je Allah vjernicimadarovao milost kad im je jednogizmeðu njih kao poslanika poslao,koji ih uèi Njegovim ajetima, i èistiih i uèi ih Knjizi i mudrosti; a prijetoga su oni, zaista, bili u oèitojzabludi.

166. Zar - kad vas zadesi nesreæa, avi ste je nanijeli dvostruko (nepri-jatelju) – kaète: “Otkud sad ovo?”Ti reci: “To je od vas samih.” Sigurnoje Allah kadar nad svakom stvarièiniti šta hoæe.

167. A nevolja koja vas je zadesilaonog dana kad su se dvije skupinesukobile, bilo je po Allahovoj nared-bi; da bi On razabrao vjernike;

168. i da On zna one ljude koji postu-paju licemjerno. I (kad) im je biloreèeno: “Doðite, borite se na Allaho-vom putu ili se odbranite,” oni surekli: “Kad bismo mi znali borbu, mibismo sigurno išli za vama.” Oni sutog dana bili bliè nevjerovanju negovjerovanju. Oni svojim ustimagovore ono što nije u njihovimsrcima. A Allah najbolje zna šta oniskrivaju.

169. (To su oni) koji su o svojoj braæigovorili, a sami su sjedili: “Da su nasposlušali, ne bi izginuli.” Ti reci:“Onda odvratite smrt od sebe, akoistinu govorite.”

119


171. radosni zbog onog što im jeAllah dao od Svoje blagodati; iradujuæi se zbog onih iza njih kojiim se još nisu pridruìli, što nadnjima neæe biti straha, i što neæetugovati.

170. Ne smatrajte mrtvima one kojisu ubijeni na Allahovom putu. Ne,ìvi su, (i) za njih je osiguranaopskrba kod Gospodara njihovoga,

172. Oni se raduju Allahovom dobro-èinstvu i blagodati, a Allah neæeuništiti nagradu vjernika.

173. A oni koji su odgovorili naAllahov i Poslanikov poziv nakonzadobijenih rana, oni od njih kojièine dobro i koji su bogobojazni,imat æe veliku nagradu;

174. oni kojima su ljudi rekli: “Narodse okupio protiv vas, zato ih sebojte,” ali je ovo samo poveæalonjihovo vjerovanje, i oni su rekli: “Zanas je dovoljan Allah, a kako je Ondobar staratelj.”

175. Tako su se oni vratili sa dobro-èinstvom od Allaha i blagodati, i zloih nije dotaklo; i oni su slijediliAllahovo zadovoljstvo; a Allah imaveliku blagodat.

176. Sigurno je šejtan taj koji plašisvoje prijatelje; zato se ne bojte njih,nego se bojte Mene, ako ste vjernici.

120


177. I nemoj da te àloste oni kojisu brzi u nevjerovanju; sigurno, onini na koji naèin ne mogu nanijetištetu Allahu. Allah èli da nemajunikakvog udjela u buduæem ìvotu;za njih je velika kazna (odreðena).

181. I neka ne misle oni koji škrtareu onom što im je Allah dao od Svojeblagodati da je to dobro za njih. Ne,to je zlo za njih. Ono u èemu suškrtarili bit æe stavljeno kao ovratniko njihove vratove na Sudnjem danu.A Allahu pripada nasljedstvo nebesai Zemlje, i Allah je uvijek obaviješteno onome što vi radite.

178. Zaista, oni koji umjesto vjerekupuju nevjerovanje nimalo nemogu nanijeti štetu Allahu; za njihje velika kazna (odreðena).

179. I neka nevjernici ne misle da jedobro za njih to što im Mi dajemoodgodu. Mi njima dajemo odgodusamo zato da oni poveæaju svojegrijehe; za njih je poniàvajuæakazna (odreðena).

180. Allah neæe ostaviti vjernike ustanju u kakvom ste vi, dok ne razluèipokvarene od dobrih. Nije Boìjinaèin da vas sve obavijesti o nevid-ljivom. Nego Allah odabire od Svojihposlanika koga On hoæe. Vjerujtezato u Allaha i Njegove poslanike.Ako budete vjerovali i budete bogo-bojazni, za vas je nagrada velika.

121


182. A sigurno je Allah èuo govoronih koji su rekli: “Allah je siro-mašan, a mi smo bogati.” Mi æemo,sigurno, zapisati ono što su oni rekli,i njihovo strogo suprotstavljanjeposlanicima takoðer; i reæi æemo:“Kušajte kaznu gorenjem.”

183. To je zbog onog što su vaše rukeunaprijed poslale, a Allah nije takavda èini i najmanje nepravde (Svojim)robovima.

184. Oni koji ka‘u: “Zaista, Allah jeod nas uzeo zavjet da nikada nevjerujemo bilo kojem poslaniku doknam on ne donese ̀ rtvu koju æe vatraprogutati.”25 Ti (njima) reci: “Vamasu veæ dolazili poslanici prije menesa jasnim znakovima i sa onim oèemu govorite. Zašto ste im se, onda,èstoko suprotstavljali, ako istinugovorite?”

185. A ako oni tebe odbijaju, pa istotako su odbijali poslanike prije tebe,koji su došli sa jasnim znakovima i(Boìjim) listovima i Knjigom pro-svjetljujuæom.

25 Jevreji su vjerovali da je, ako vatra proguta `rtvu donesenu Bogu, to bio dokaz da je`rtva bila primljena i dokaz istinitosti poslanika. Zato su od Muhammeda s.a.v.s. traìli daim pokaè `rtvu koju æe vatra s neba progutati. U ovom ajetu su odgovori na prigovorJevreja da to nije bio kriterij za ispitivanje istinitosti poslanika, zato što to moè lahkouèiniti i varalica. Samo su ’jasni znakovi’ to što pokazuje i utemeljuje istinitost onog ko zasebe tvrdi poslanstvo. No, ako je ovo prema njihovom vjerovanju bio kriterij za istinitostposlanika, zašto su onda odbili i èstoko se suprotstavljali prethodnim poslanicima, uèijem dobu su pokazane ovakve `rtve.

122


186. Svaka duša æe okusiti smrt. Ana Sudnjem danu vi æete dobiti svojupotpunu nagradu. Zato, ko god budeudaljen od Vatre i uveden u Dènnet,on je uspio. A ìvot na ovom svijetunije ništa osim privremena korist iprevara.

187. Vi æete sigurno biti iskušavaniu vašim imecima i u vašim ‘ivotimai zaista æete slušati mnoge štetnestvari od onih kojima je bila dataKnjiga prije vas i od mnogoboàca.Pa ako se strpite i budete bogobo-jazni, to je sigurno èvrsta odluènost.

188. I kad je Allah uzeo obavezu odonih kojima je data Knjiga: “Vi æeteovu (Knjigu) objašnjavati ljudimaotvoreno i neæete je skrivati,” oni suovu (obavezu) odbacili za leða, iuzeli neznatnu vrijednost. Vrlo jeloše ono što oni kupuju.

189. Nemojte misliti za one koji sevesele onom što su poèinili, i voleda budu pohvaljeni i za ono što nisuuradili – nikada nemojte misliti dasu se oni spasili od kazne. Za njih jebolna kazna (odreðena).

190. A Allahu pripada kraljevstvonebesa i Zemlje; i Allah je kadar nadsvakom stvari èiniti šta hoæe.

123


191. Zaista, u stvaranju nebesa iZemlje i u smjeni noæi i dana znakovisu za ljude od razuma;

192. one koji spominju Allahastojeæi, sjedeæi, i (leèæi) na svojimstranama, i razmišljaju o stvaranjunebesa i Zemlje: “Naš Gospodaru, Tiovo nisi uzalud stvorio; slavljen nekasi Ti; spasi nas, onda, od kazne Vatre.

193. Gospodaru naš, koga Ti uvedešu Vatru, njega si zaista osramotio. Aza silnike neæe biti nikakvih poma-gaèa.

194. Gospodaru naš, mi smo èuliglasnika da poziva u vjeru: ’Vjerujteu svoga Gospodara,’ pa mi vjeruje-mo. Gospodaru naš, oprosti namzato naše grijehe i pokrij naša zladjela, i daj nam smrt sa dobrim.

195. Gospodaru naš, daj nam ono štosi nam obeæao preko Svojih posla-nika (znaèi zavjeta Poslanika); inemoj nas osramotiti na Sudnjemdanu. Sigurno, Ti ne kršiš Svojeobeæanje.”26

26 O zavjetu poslanika vidi suru Ali-Imran, ajet 82 i suru Al-Ahzab, ajet 8.

196. Zato je njihov Gospodar primionjihove molitve, (i rekao): “Ja nikadneæu poništiti rad nekog radnika,bilo mu{ko ili ènsko.

124


Vi ste vezani jedni s drugima. Pa onimljudima koji su se iselili, i bili istjeraniiz svojih kuæa,i bili proganjani na Momputu, i borili se i poginuli, Ja æu sigurnootkloniti njihova loša djela i uvest æuih u Dènnete niè kojih rijeke teku –(ovo je) nagrada od Allaha, a kodAllaha je najbolja nagrada.”

197. Nemoj da te kretanje nevjernikapo gradovima zavede.

198. Mala privremena korist, a ondaæe Dèhennem biti njihovo boravište.Kako je to ru`no boravište!

199. A za one koji se boje Gospodarasvoga odreðeni su Dènneti, nièkojih rijeke teku; u njima æe oniprebivati – (ovo je) gostoprimstvo odAllaha. A ono što je kod Allaha još jebolje za dobre ljude.

200. A sigurno meðu sljedbenicimaKnjige ima nekih koji vjeruju u Allahai u ono što je vama objavljeno i u onošto je objavljeno njima, koji su poniznipred Allahom. Oni ne zamjenjujuAllahove ajete za ono što malo vrijedi.To su oni za koje je nagrada kodGospodara njihovog. Sigurno je Allahbrz u uzimanju raèuna.

125


201. O ljudi koji vjerujete! Strpite sei savjetujte strpljenje, i budno bdijtena (svojim) granicama i bojte seAllaha da biste uspjeli!27

27 Ovdje izraz ’budno bdijte na svojim granicama’ znaèi - veìte svoje konje u pripravnostina granicama; dakle, nemojte nikada biti nemarni prema napadu neprijatelja. Kad nekostoji na granici, on moè da vidi preko granice ili da dobije vijest šta se tamo dešava, takoi vi treba da uvijek èuvate svoje granice, i nemojte dati šansu neprijateljima da vas iznenadanapadnu.

Pet potrebnih stvari za uspjeh spomenut u ovom ajetu su: (1) pokazivanje strpljenja iustrajnosti; (2) da pokaète veæe strpljenje i ustrajnost od neprijatelja; (3) da se stalno imarljivo stavite na sluènje svojoj vjeri i zajednici; (4) da drìte budno oko na granicama,i u svrhu odbrane i napada i (5) da vodite bogobojazan ìvot.

Rijeè ribat takoðer znaèi ljudsko srce. Tako je vjernicima nareðeno da uvijek budu ustanju pripravnosti da se bore protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Documents

Sura 3 Ali- · PDF filepraoèevi porodice od koje je potekla Merjema, majka Isaa, èiji je kratki opis `ivota i misije dat u ovoj suri. ... proðu kroz vatru i krv