Svedo~anstva raseqenih licaglasovisvitanja.com/cyrillic/html2/printversionCir.pdf · Svedo~anstva raseqenih lica Bawa Luka Ro|ena sam 1961. godine. Prije rata sam `ivjela sa sestrom

Glasovi svitawa

Glasovi svitawa

- Svedo~anstva raseqenih lica -

Svedo~anstva raseqenih lica

Bawa Luka

Ro|ena sam 1961. godine. Prije rata sam ìvjela sa sestrom u Bawa Luci.@ivot prije rata je bio super. Nikad vi{e onako ne}e biti, pogotovo zadwihdeset godina prije rata. Prije rata nije bilo lako na}i dobar posao, alipostojao je zakon o zapo{qavawu. Bilo je sve regulisano. Bilo je i veza, alinije bilo kao sad.Mogao si kupiti sve {to ho}e{. Nije niko bio gladan. Mogao si platiti reìje, imao si sve. Prije rata qudi su ìvjeli normalno, nije se ~ak ni razlikovalo,ni nacije, ni ovo, ni ono. Mo`da je bilo ne{to tajno, onako prikriveno, ali senije primje}ivalo. Prije rata nije bilo nekih briga i problema.

Bilo je mje{ano stanovni{tvo u mojoj op{tini. Op{tina podrazumjeva BawaLuku sa okolinom, ne samo grad. U samom gradu privatno vlasni{tvo je uglavnom bilo u rukama Muslimana i Hrvata. Odnos me|u qudima bio je odli~an. Malo koja familija nije imala mije{ani brak. âk i na{a familija jebila sva izmije{ana.Najvi{e pa`we svojoj religiji obra}ali su katolici. Oni su najvi{e i{li u crkvu i prije rata. Me|utim, uo~i samog rata, sve to {to se i{lo, bilo je vi{e na polit~koj, nego na vjerskoj osnovi. Posebno u srpskim pravoslavnim crkvama, masovna okupqawa {to u Bawa Luci, {to u Sarajevu.O liderima i politi~arima prije rata, imam vrlo lo{e mi{qewe. Ja volim samo one qude koji vode ra~una o ekonomiji, o privredi, koji ti ne bacajunacionalne stvari u lice, a ovamo ni{ta ne rade. Oni su mogli sprije~iti rat. U svakom slu~aju su Muslimani kao narod, neosvisno od lidere, morali sebraniti. Jer, bilo ko da te napadne, ti }e{ se braniti. Mora{.

Kada je rat po~eo, osje}ala sam se grozno. Pogotovo kad je granatiranoSarajevo. To sve je donijelo promjene u na{ svakodnevni ìvot. Ja nisam moglaraditi, nisam se mogla prijaviti na biro. Drugo, nema{ prava nikakva. Gra|anisrpske nacionalnosti, i koji su èqeli ne{to da promijene, nisu mogli. Ako bi mene primio jedan Srbin u svoju privatnu neku radwu, morao je sakriti kakose ja zovem. Moj rizik, wegov rizik. âk ni oni nisu imali pravo da normalnorazmi{qaju.U Bawa Luci nije bilo sukoba, Bawa Luku su oni okupirali bez otpora, jer stanovni{tvo nije pruìlo nikakav otpor. Problem je ovdje po~eo ~im je po~eo rat u Sarajevu. Kad su po~eli granatirati Sarajevo, onda su okupirali SUP, sud, sve va`nije ustanove u gradu, kasarne. Po~eli su smjewivati one kadrovekoji su najbitniji, s vlasti i sa funkcija, iz preduze}a, poslije iz stanova, nakraju iz ku}a. To je bilo maja 1992. godine.Kada je rat po~eo, mi li~no nismo imali problema, ali sve oko nas je iseqeno.Jednostavno, bile smo one koje jo{ nismo do{le na red. A do{le bi na red najvjerovatnije, jer tek ’95. godine je bila prava oluja. Od straha smo morale da idemo.U ku}i smo ostali do decembra 1994. godine. Dvije godine nismo radile. Nismo mogli ni{ta raditi, ni kretati se slobodno. Morali smo svako ve~e barikadestavqati na vrata da nam ne bi ko provalio. Bilo je rizi~no izlaziti nave~e kasno. Nema no}nog ìvota, ni da iza|e{ u kafi}. Bilo je jako puno naoruànih qudi u uniformama. Na kraju smo napustile ku}u od straha,neizvjesnosti i ~iwenica da smo do{le na red.

Glasovi svitawa

Iz Bawa Luke nisi mogao ni iza}i normalo. Morao si, ako si Musliman iliHrvat, uplatiti veliku sumu novca da bi uop{te iza{ao iz Bawa Luke. Morao si pla}ati nekakve iseqenice. Karta po jednoj osobi je bila 200 DEM, tako da smo morali prodati stvari da bi iza{li iz Bawa Luke. Oni su rekli damoèmo ponijeti najosnovnije, sredstva za li~nu higijenu. Mi smo ponijele fen za kosu i neke sitnice. Me|utim, ve} smo bili obavje{teni da je tura koja je izi{la iz Bawa Luke prije nas, da su opqa~kani, da su im pokupili i hranu i ono osnovno {to su ponijeli za puta, a i novac koji se na{ao pri ruci. Ono para{to sam imala, ne{to {to sam skupila, poslali smo na Zagreb, prekoKaritasa. Nismo smjeli rizikovati. Oduzeli su nam sve hrane {to smopripremile. Sitno i bijedno, ali su ipak pokupili.{to se ti~e priprema za odlazak, bila je velika gu`va na upis. I to ide preko tih organizacija za iseqewe. Bila velika gu`va, pogotovo za Hrvatsku, pa u tre}e zemqe.

A mi smo imali papire za Ameriku. To bi nam i odgovaralo, jer vi{e nisi usvom, na svom. S obzirom da smo mi ìvjeli u ve}im gradovima, ono {to smo nau~ili, uslovi ìvota i kultura i na~in ìvota, sve se to daleko razlikujeod tih gradova u koje dolazimo. Tada smo se grozno osje}ale. Nije lako napustiti ku}u. S jedne strane olak{awe, a s druge strane te{ko}a. Gdje, {tai kako ?! Srpski lideri u toj Bawa Luci, oni nisu zapravo ni{ta nudili u budu}nosti ni svom narodu, a kamoli nama. Jedna vrsta je i olak{awa da seide vani, negdje na sigurnije.Oti{li smo za Travnik, po{to je to bila linija razgrani~ewa. Gore smo bili smje{teni u nekakvoj {koli. Srbi su nas civile razmjenili za svoje vojnike. Putovali smo srpskim autobusom. S nama je i{ao neki ~ovjek koji je organizator tih poslova u agenciji za iseqewe u Bawa Luci. I on je garantovao, radi razmjene, nama ìvot. Bilo je nekih ispada oko Jajca, gdje je autobus stao. Srpski civili, oni sa sela, kao prijetili su. Me|utim nije niko smio napasti po{to je bio taj ~ovjek i nisu pucali. Nije bio prisutanme|unarodni Crveni krst. U autobusu nije bilo vojnih obveznika, samo starijimu{karci, ène i djeca. Putovali smo jedan dan i jednu no}. U Travniku smo ostali jednu no}, u {koli na otvorenom, u Han Biloj. A bila je zima. Nema ni WC, a jako puno qudi. Znam samo da su nam ponudili }ebadi, spu`ve i po {oqumlijeka i nekakve lan~ paketi}e. S obzirom da je bilo jako hladno ja ~ak nisam htjela ni spavati tu no}, nego sam cijelu no} presjedila kraj nekog malog {poreti}a.

Slijede}eg dana smo putovali za Zenicu. Imali smo jednu prijateqicu koja je zamjenila ku}u u Bawa Luci i sa wom smo stigle u Zenicu taksijem. U Zenicismo na{li privatan smje{taj. Kad smo potro{ile ono malo para {to nam je stiglo iz Zagreba za stan, onda smo traìli i dobili smje{taj od op{tine.Situacija, {to se ti~e izbjeglica, je bila dobra. Jako puno qudi u dvije velike prostorije. Dvije velike sobe po 13 do 15 qudi u jednoj prostoriji. Higijena je bila na nivou jer se moralo odràvati. Svako ima neku radnu obavezu, i vo|a zbijega je dosta vodio ra~una o rasporedu du`nosti. Nekada je i pretjerivao, ali, u su{tini, nije bilo tako lo{e. [to se ti~e hrane, bio je kazan. Ja tu li~no nisam mogla jesti, pa sam sebi poku{avala zaraditi dinarza hranu. Nije bilo podjele bra{na, niti ~ega drugog.{to se ti~e izbjeglica, atmosfera izme|u wih je bila odli~na. Bilo je iz Isto~ne Bosne, iz Bawa Luke. Normalno da je bilo i àlosno, gdje spava{,kako ti je…Nema{ svoje ku}e, nema{ svoje posteqine. Bilo je stvari koje, u odnosu na ovaj kamp ovdje, su potpuno druga~ije. Recimo, nisi imao pravoukqu~iti peglu da sebi ispegla{ ve{, ukqu~iti fen ako ti je mokra kosa.


Sada ìvimo u ovom kampu. Po dvije, tri porodice ìve u istim prostorijama.Sve zavisi s kim i kako ìvite, kako se dogovorite. Normalno, razli~iti su na~ini ìvota, uslovi. Gradski ìvot je druga~iji. Na selima su qudi uvijek i prije rata mnogo, mnogo vi{e kontaktirali, imali ve}e posjete. U gradu nisi mogao nikoga posjetiti ako ga prvo ne nazove{ telefonom i ne najavi{ se.

Sada ovdje je ìvot lo{, tek toliko da se preìvqava. Ne moè ~ovjek re}i da si gladan, ali za nas koji smo ìvjeli u gradu, koji smo imali sasvimdruga~iji ìvot, ovo je nikakav ìvot. Tek tolko da ne umre{. Vrijeme ovdje uglavnom provodim tako da svoje dnevne obaveze, {to se ti~e kampa, odradim,a poslije toga u~ewe engleskog jezika. Radim na usavr{avawu u ciqu pronalaèwa nekog rje{ewa, da se {to prije ode odavde, da se zaposli, ili ne{to tako.

Stawe sa na{om ku}om u Bawa Luci je lo{e. Kisne. Ku}a nije sru{ena, s tim da je krov dosta o{te}en. A nikome, ko je sad u toj ku}i, se ne isplati tu|u ku}u da rje{ava, jer su svjesni da ne}e ostati. Oni kaù da }e ne{to uraditi da wima ne kisne, dok su oni tu, jer im se ne isplati ulagati wihova sredstva u ne{to {to je tu|e. Zidovi su o{te}eni isto. Svoju ku}u sam vidjela qetos. Ako bi imale priliku da se vratimo, vratile bi se. Samo da se dozvoli povratak i da se moè posao dobiti. Kad proradi sudstvo, policija bez obzira na nacionalnu, vjersku pripadnost...Ja mislim da}emo imati mogu}nosti da se nekada vratimo svojoj ku}i. Ako ne bude mogu}nosti za povratak, mislimo zamijeniti ku}u ili prodati. Najboqe bi bilo ìvjeti u Bosni, a ne bi bilo lo{e oti}i i vani, ako ovo ostane ovako. Jer da imate ne znam kakvu ku}u, ako nemate redovnu platu, ako ne radi{, ne mogu se zidovi jesti.

Za{to je bio rat u Bosni?! Pa, mislim da je malo svijet pobjesnio. Sila, sila srpska, fa{izam koji se {irio. Prvo od Srbije pa na daqe. Ne kaèm da iovima ovdje ne fali mnogo toga, ali uglavnom, krenuo je od Srbije. I najru`nije je {to je uz pomo} jugoslovenske armije i svega toga do{lo do nasiqa. Mirne qude, jedne protiv drugih je okrenuo interes. Da ìve u tu|im ku}ama, da ìve u tu|im stanovima, da zauzmu tu|e zemqi{te. îsta pohlepa. Jedan Srbin u Bawa Luci je znao imati {est ku}a i ne znam koliko stanova.îsta pohlepa. To nije veliko srpstvo, to je pohlepa.Mnogi su imali interesa od rata, Srbi najvi{e, jer su zapo~eli rat. A nije ni ovima mane. Kad su Hrvati trebali ulaziti u Drvar, Glamo~, to se znalo,wihovi momci vi~u, "Jupi, sad }e biti video rekordera, bi}e televizora”.Zna~i zbog tako banalnih stvari, qudi su i{li ubijati i zbog tu|ih ku}a.Misle da }e to tako ostati.Mislim da ne}e vi{e biti rata. Ne dok je NATO trupa . Ne}e biti zato {tonisu oni vi{e tako jaki. A stanovni{tvo je vidjelo i procjenilo da od ovog rata nisu imali ni{ta, samo jednu sramotu. A mnogo je izginulo na sve strane,tako da mnogi su ve} postali svjesni ciqeva tog rata. Mnogi su svjesni da i tisrpski lideri, da su oni samo sebi trpali u dèpove.

Mislim da se ponovo moè ìvjeti zajedno. Qudi iz grada tako smatraju, jer u gradu nikom ne pi{e na ~elu ni da je Musliman, ni da je Srbin, ni da je Hrvat.Veliki grad to ne vidi. I zavisi {ta je ko doìvio. Ima tu hiqadu stvari koje zavise, kakvog je ko obrazovawa… Moè se zajedno ìvjeti ako je jaka i ~vrstavlast, jaki zakoni, tako da se zaprijeti onima koji bi {irili rasnu ilinacionalnu diskriminaciju. Moè.

Glasovi svitawa

Ja li~no ne volim da ìvim od uspomena. @elim da ìvim za sutra. Ne èlimrazmi{qati {ta je bilo, èlim da planiram {ta }e biti i {ta je boqe li~no za mene. I gledaju}i time da ne povrijedim qude oko sebe. A ne volim sesje}ati ru`nih stvari.Kada bi ponovo bio rat, najranije bih i{la u tre}e zemqe. Nema{ se za kogaboriti. Ni{ta dobro nije do{lo ratom. Mislim da nam treba jedan ~ovjek kojizna {ta je ekonomija, {ta je privreda. Jedan ~ovjek, neovisno kako se on zove.Nacionalni identitet je vaàn za mene, ali ne ba{ previ{e. Jer svi su qudi,koliko sam ja va`na sebi, i oni su sebi va`ni, i oni vole da ìve kao i ja, da rade…Mnoge qude ja ne mogu shvatiti. Svak je doìvio ne{to razli~ito.Postoje qudi koji su zaista doìvjeli velike tragedije u ovom ratu, pa ipaknisu osvetoqubivi. A postoje qudi koji nisu doìvjeli ama ba{ ni{ta, pa bise svetili. Mislim da je sve razli~ito od ~ovjeka do ~ovjeka. I svugdje ima i ovakvih i onakvih qudi, samo zavisi {ta im se dopusti, a {ta ne.

Mislim da nacionalni identitet nije dobra stvar, zato {to on pravi razlikume|u qudima, pa dolazi do rata. I zato {to su u ime tih vjera, religija inacija napravqen ogromne kriminalne radwe. Uglavnom, ni{ta dobro. A ko je bio vjernik prije rata, on je ostao vjernik. Takvih je vrlo malo.Rat nije po~eo zbog nacionalnih razlika. Nacionalne razlike su samo izgovor.Narod u Sarajevu je èlio da svi nacionalni lideri idu s vlasti, zna~i danacionalno nije bio razlog rata.

Ja imam jedno ime koje nosim od ro|ewa, a nikad ga ne bih mjewala i ne bih dozvolila da me neko zove druga~ije nego {to se zovem. Ali ne volim daizigravam neku veliku Muslimanku. Zna~i postojim, ali ne toliko da gu{im druge. Religija s tim veze nema i ne bi trebala da ima. Politika i religija neidu zajedno. Moje gledawe na druge religije se nije promijenilo zbog rata.Religija je svaka ista. Ne mislim da je rat bio na neki na~in znak kako trebamorazlikovati religiju. Ne, religija je samo izgovor. Samo izgovor.

Potrebno je da qudi ìve zajedno i da se pomire. Da se svak vrati na svoje.Poslije toga izvr{iti izbore i onda ne}e pobijediti nacionalne stranke, kadbude svak na svome. Zatim da ekonomija krene. Potreban je ~ovjek koji }e voditi ra~una o ekonomiji, a ne bacati pra{inu qudima u lice. A onda, ako ne odradi ono svoje, da se smjeni. Politi~ka situacija u Bosni je jo{ uvijek nikakva. Smije{no je da se de{avajuraznovrsna ubistva bez obzira ko je, {ta je. To je vrlo, vrlo smije{no i da se to ne otkriva. Da ne postoji mogu}nost da se to otkrije. Onda, {to }e nampolicija. Bez obzira o kome se radi.

Kada bih mogla birati izme|u stare Jugoslavije i sada{we Bosne, izabralabih Bosnu. Zato da imamo i mi jednu dràvu. Mi nemamo dràve, a Srbija , oniimaju dràvu. I Hrvatska ima dràvu. Neka bude Bosna i neka ìve sve nacijesa nama. Koje èle. Kao {to je i bilo, kao {to smo i ìvjeli u Bosni. Ali daBosna ostane. Srbi koji ìve u Bosni, a ho}e da ìve sa nama, mi ih primamo. Hrvati koji èle da ìve u Bosni, mi ih primamo. Romi, sve mi primamo. Sve. I da bude Bosna dràva. Ja bih voqela da ostane Bosna, kao {to je bila sa onim stanovni{tvom. Mi smo se nekad prije rata svi ponosili. Mi svi kaèmo, mismo Bosanci, bez obzira na naciju, vjeru. E sad odjednom odre|ene kategorijestanovni{tva, kojima je ova Bosna dala mnogo, i ono {to nisu ni zasluìli, jer se nisu u woj ni rodili, koji su do{li, ne znam ni ja odakle i kako, sadodjednom oni su neki veliki Srbi, neki veliki Hrvati. Imaju pravo da vladajuBosnom, da haraju Bosnom, da dijele Bosnu, a ~ak se ni rodili u woj nisu. Vrlo


tu`no. To ne bih voqela. Voqela bih da se to izmjeni. Ako je neko ro|en u Bosni i Hercegovini, neka on bude i na vlasti u Bosni. I ne damo Bosnudijeliti. Bez podjele Bosne i Hercegovine. Bosna je jedina zemqa koja svakogvoli i po{tuje…

Bijeqina

@ena. Ja imam 46 godina. Mu`. Ja imam 53 godine.@ena. Prije rata, na{ ìvot nije mogo bit boqi. @ivili smo onako skromno, djecu smo {kolovali. On je radio u firmi vojnoj, kao gra|evinski radnik. Djecu sam {kolovala od wegove jedne plate.Super smo ìvili, nije bilo nikakvih problema, dosta para, djeca. Imali smodvije }erke.]erka starija zavr{ila trgova~ku {kolu, druga zavr{ila frizerski zanat.Po~ele su bile da rade, jedna je radila dvije godine ova trgova~ki zanat {toje zavr{ila. Ova je radila kod privatnika tri mjeseca, u tom se i zaratilo.Ja sam mogla da ìvim, kako sam htjela. Tako je bio u nas ìvot prije rata.Posao je mogo da se na|e, samo jel se htjelo da se radi. Firme su bile, svugdje radile. Kome nije odgovaralo mogo je da se premje{ta iz firme u firmu. Moj mu` nije se premje{to, radio je u vojnoj firmi, gdje mu je plata bila dobra. Od wegove plate sam dvije ku}e napravila.Jednu sam napravila na selu u Teo~aku, a posle sam sa sela si{la u Bjeqinudole, jer na selu nije bilo sredwe {kole, da bi djecu {kolovala. I u Bjeqinismo napravili jednu ku}u. Ku}e sam napravila, stan je dobio od firme, sve sam to stekla prije rata.Stan je bio u Dubrovniku, u Hrvatskoj. To je sve od jedne wegove plate se stiglo, a sad nemam ni{ta.

Bosna je tada imala jaku ekonomiju. Svi, bez obzira ko, sav je narod mogo daìvi kako je ko stio, samo ako je stio da radi. @ivot je bio, ne moè bitiboqe, svakome. Rijetko da je bilo qudi siroma{ni, svako je steko, sve je imo, da mu ni{ta nije trebalo, a sad nemamo ni{ta. Sad smo svi isti.

Na{a op{tina je imala mje{ano stanovni{tvo, ali uglavnom ve}ina smo mi bili, Muslimani. Grad je kao grad sav od Muslimana bio, a okolna su sela srpska bila. Nisam imala srpskih prijateqa dok sam u Bjeqini bila, a gore na selu, u Teo~aku, kad sam ìvila, jesam imala prijateqa. U selu nije nikad bio problem me|u kom{ijama.

Odnos izme|u qudi prije rata je bio da ne moè bit boqi. I{lo se jednodrugom, ako ide neko u armiju, a prijateq si s nekim, to je se zvalo.Neko veseqe kad je bilo, isto to je se i{lo jedno drugom, bez obzira, nije se razlikovalo kakva je nacija, da li smo mi Muslimani, a oni Srbi. Nismo seodvajali.Bilo je prijateqa isto Srba, dobri prijateqa. I to sve dobri prijateqi prije rata, to su nam sad sve po~inili za vrijeme rata. Sve zlo~ine, to su nam oniu~inili, koji su nam bili prijateqi.

Glasovi svitawa

Mu`. Prije je bila druga politika, sve se slagalo fino, ìvili smo, nije niko pito koje si ti nacije, koje sam ja, koje je peti, deseti. A ve} sad, nas su ovi rukovodioci, oni ne mogu da se zdogovore. Nije u redu izme| wiha prvo.

@ena. Prije rata {to smo ìvili, da taj ìvot nikad vi{e ne}emo dadoìvimo, nikad. Bez obzira, ìvili s wima, ne ìvili. Nikad na{eg vi{eìvota nema nakog, ko {to je bilo prije rata. To moèm da dodam.

Mu`. Moglo je se da ìvi samo ako si stio da radi{, mogo si da ìvi{ |e ho}e{. Al sad je nama nezgodno, mi ne moèmo ni dobit poso, ni imamo |e daìvimo.@ena. Bilo mi prije rata boqe, radio je svugdje, stekla sve, sad nemam nigde ni{ta. Mu`, wega vi{e firma ne prima. Radio je tolike godine, 27, 28 godina,nema penzije, nema ni{ta.

Mu`. Radio sam u Srbiji, ~a~ku pet godina, pa sam kasnije pre{o u Dubrovnik. Nikad nisam imo problema zbog nacije. Radio sam sa Hrvatima, radio sam i saSrbima, sa Muslimanima, al nije niko pito, ko si ti, {ta si, nikad problemanisam imo. Nije bilo va`no, nije niko pito, nije smetalo nikom, a sad ve}, sadje druga pri~a.

@ena. Jest mi otac moj govorio, kad su u Kninu ratovali, da }e da bude rata.Ja nisam vjerovala, ali kad je zapucalo u Bjeqini, tad sam i ja osjetila. Ja sambila sama sa }erkom. Bilo je ne{to oko deset, pola deset sati, ne znam ta~nokazat kolko, al nije bilo vi{e od pola deset nave~e. Ja sam legla, tamo }erka u sobu, ja sam o{la u kupatilo, u WC, ~ula sam ne{to je zapucalo. To je bilo 4. aprila 92. godine. Ja sam u kupatilu na prozoru pogledala, sasviju je strana pucalo. Ja sam o{la u sobu i }erki sam rekla, ustaj, obla~i se. Zaratilo se, puca.Ona kaè, majka {ta ti je, jesi poludila, nije se zaratilo. Ja kaèm, jeste. Utome momentu, moja prva susjetka preko puta je doletila i kaè, “Sabinaspakuj se, zove te }erka da idete gore kod we, zaratilo se”. To je ta }erka {to se udala, na mo`da dva mjeseca nego {to }e se zaratiti.Ja sam woj rekla, ja ne}u od ku}e nigdje. Preko puta moj ro|ak, ku}a je wegova,sa balkona me je zovno. Kaè nemoj da bude{ sama, hodi vamo.Ja sam se obukla i ku}u zakqu~ala. Mu` nije ni bio tu. On je bio u Crnoj Gori.I ja sam pre{la tamo kod wi, tu smo bili. Spavali nismo, cjelu no} do zore to je pucalo. Tako da je se sve jedno drugom po mraku, od ku}e do ku}e i{lo, pajavqalo. Ako je neko negde oti{o, da budemo skupa.U tome, mi smo tu sjedili kod tog mog ro|aka, oti{la sam ja do jetrve tamo.Jetrvu sam izvjestila, kaè ona, ja ne znam {ta je ovo. Reko, glavno da smo u pripravnosti ako bi ne{to bilo. I tako, kad je jutro osvanulo, sav je se narodiskupio.Dole sam o{la malo daqe, kod djevera i on mi je reko da nigdje ne idemo, akobude trebalo da se gdje ide, da }e on obezbjediti auto, kamion, da bi se migdje prebacili.Sqede}i dan su javili preko radio stanice da se oru`je preda.Napadali su arkanovci, wegova je vojska bila. Oni su napadali, taj prvi dan, a posle ko je bio, kakve vojske nije bilo, pitaj ti boga. Glavnom ja znam da su oni prvi dan, i tako da je se to najavilo da se mora oru`je predat, ako se ne preda sravni}e se Bjeqina.Ja nisam imala oru`ja. Gledala sam par qudi da su doweli, da su imali lova~ke pu{ke.


Bilo je mo`da i tri, ~etri automata, jer ja sam ispred moje ku}e, dvori{ta, vidila kako daju oru`je u kamion. I posle sam pro{la tuda, okrenula sam seslu~ajno, nije bilo pet, {est automatski pu{ki, ono su bile sve lova~ke pu{ke.I tako da smo mi tu no}, oti{li kod jednog mog ro|aka, a imo je ogromnu ku}u, dobro skloni{te, da smo mi se tu sklonili nave~e.Tu je nas bilo jedno {ezdesetero, djece najvi{e. U{o je moj ro|ak na vrata ikaè, ako ikako mogu da se djeca sti{aju, da su oni opkolili tu zgradu, i ako~uju i jedno dijete da cikne, da smo mi gotovi svi tu. Ja sam se sva najeìla.Od na{i niko nije smio, nije imo su~im, ni jedan metak da opali. Oni su pucali,oblazili oko te zgrade. To je bila ogromna ku}a. ûjemo mi kako one vojni~ke ~izme lupaju, beton je okolo.

Nas Muslimane niko nije branio. Ko da brani, su ~im da se Muslimani brane,kad nema oru`ja. Gdje god je bio koje mu{ko i on se isto skrivo ko i ène.Ni{ta nema od toga. Mi iza|emo malo, vako u dan mawe puca, iza|emo, mi wi vidimo gdje je neboder,tu gdje su, mi wi vidimo svi su sa automatima, sa onim snajperima. Snajperima,dvogledima, kud se ko {eta. Malo ène odu do ku}e, malo nadgledaju.Ja sam imala par nekih, neke farme pili}a. Ja to malo odem da bi nahranila,ja odem par puta, oni puknu, ja prilegnem.

Tre}u no} nismo nikako tu bili, o{li smo malo daqe, u grad, jo{ bliè tamobolnici.Gdje moja ku}a vamo bila, kaè gori na{e to, ta na{a ulica kaè izgore sva.Oni su tamo bacali bombe, pa su gorila sijena ona, tako da su namanajavqivali da je to na{a ku}a. Sve se granatiralo. Okolo su sve topovi bili postavqeni. Mi smo bili u sredini, sve okruèno. I to je trajalo tri, ~etridana, to nije vi{e trajalo. I posle se to malo smirilo.Po gradu je bilo dosta sru{eno. Jedno dvije i po hiqade Muslimana, kako jaznam, poubijano je, u podrumima. Ja znam za jedan podrum, da su tu bili, familija {iptari. Tu su oni poklati, on je drò prodavnicu, mesnicu, tu je jednu no} sedamnestero zaklati u toj ku}i.Al kad su najavili da dolazi Plav{i}ka i Fikret Avdi}, kad su javili da }e oni da do|u, to je se sve ostaklilo, ulice oprale, do ujutru namistilo, ko da nigdi nikad rata nije bilo.

Kad je se ono malo sti{alo, po{le su bile kontrole, nisi smio hodat,dolazili su, ku}e su pretresali. Meni su dolazili par puta, pitali gdje mi je mu`, gdje radi, kako radi, imam li sinova. Kad su vidjeli da nisam imalamu{ke djece, nisu mi vi{e dolazili.Po danu odvodili su qude, ubijali, vra}ali. Jedne vrate, jedne ne vrate, ne zna{ gdje je, ne sme{ oti} da upita{. Vre|jali su, psovali su. Bio je jedankamion pored moje ku}e i to su me pitali, jel taj kamion moj. Ja sam rekla da nije. Oni su taj kamion odvezli. Ova }erka {to mi je, mla|a, ona je prepoznala jednog, kaè da je {kolski drug wen bio. Kaè nije mogo zavr{it za policiju, on je bio zavr{io nako obi~noosmoqetku.Sad je policajac. Nije me diro ni{ta.Meni su samo kazali da ja moram napustit ku}u, da tu mi nemamo vi{e mjesta.Bombe su bacate pred ku}e, pred prodavnice, tako da je narod moro da seiseli. Izvjesti ih, kolko imaju vremena, da se onda moraju iselit.

Glasovi svitawa

Moj mu` je bio u Crnoj Gori. Onda kad se pucalo u Bjeqini, on je bio po{o ku}i. U Beogradu je ~uo da je se zaratilo i on je se vratio nazad. Nismo imalikontakt nikakav, telefone su iskqu~ili. On je do{o posle mo`da mesec, dva. I wemu je do{lo, wemu i wegovom bratu, i od brata sinu, do{lo da idu u srpsku vojsku da ratuju. Oni nisu htjeli da ratuju protiv Muslimana, na svojedrugove da pucaju.Pokupili su se i oti{li, napustili Bijeqinu na dva mjeseca. Ja sam ostala sa}erkom.Hajde da ostanem, da sa~uvam ku}u. Da ne idem ako je moro on da ode. Ali, nije bilo {anse da ostane niko. Narod nije imo para, sve {to je imo u ku}i, sav namje{taj, on je davo samo da ga prebaci preko Ra~e. Qudi su se prebacivali, u sijeno su se zavla~ili, me|u vre}e od kupusa.Ko je osto, ko nije imo ni{ta u ku}i da ga preveze. On je osto i dan danas s wimadole, pati, primio je wegovo prezime i ime srpsko i osto je uz wi da ìvi.

Mu`. Pa kasnije, pro{lo je jedno mjesec dana, onda su se veze uspostavile ionda sam ja nazivo da i ja do|em ku}i iz Crne Gore, iz Titograda. Al ona je meni govorila da ja ne dolazim ku}i, jer ne}u se mo}i vratiti. Ja sam kazo, jaho}u da do|em ku}i, pa ako se ne mogu vratit ja se ne moram ni vratit, {ta }u ja.U Titogradu sam za nekolko dana dobio potvrdu da ja mogu da do|em ku}i. I jakad sam do{o ku}i, bio sam tu jedno mjesec dana.

Kasnije kad sam ja trebo da idem opet da se vratim na poso, ja sam bio dobio potvrdu, ali mi nisu dali Srbi da se vratim. Nisu mi dali da se vratim, a janisam htio da se borim protiv svog naroda, tako da sam ja poku{avo da miiza|emo iz Bijeqine.Nama je najve}i problem bio prebacit se iz Bjeqine u Srbiju, preko rijeke Drine, po{to nas Drina razdvaja. Tu mora{ ili ~amcem, il da se sakrije{no}om u neki kamion, ili u sijeno, il u kupus. Svakako je se narod prebacivo.Al, dva puta su nas vra}ali, al tre}i put, nas jedno dvanestero, je kamionno}om prebacio u Srbiju. Oti{o sam iz Bjeqine 30. oktobra 93. godine. U Srbiji smo se posle razi{li, oti{li smo kud je ko znao. Tamo nije biloproblema. Vamo iz Srbije lak{e je se bilo prebacit.

Ja sam do{o u Austriju. Potom sam ènu nazvo iz Austrije, da sam ja u Austriji. Ona je posle izi{la isto iz Bjeqine. @ena je se meni kasnije javila kad je do{la u Suboticu. Ona je u Subotici bila oko mjesec i po dana, ona je se tumorala prijavit kao izbjeglica. Tu je dobijala tu pomo}, vadila izbjegli~ki karton taj, isto ko i ovde. Tu je vadila paso{. Kad je sredila papire te, posle woj prijateq poslo iz Wema~ke garantno pismoi ona je do{la u Wema~ku. Posle pet, {est dana i ja sam iz Austrije isto oti{okod wia u Wema~ku. Eto bili smo tamo u Wema~koj ne{to preko ~etri godine.

@ena. Ja sam oti{la 22. decembra 92 godine, sad }e eto pet godina kako sam jamoju ku}u napustila. Kad sam napu{tala ku}u bilo mi je te{ko, nisu dalini{ta iznijet, plakala sam, al nisam zami{qala da idem dugo. Ja i moja }erka {to smo imale garderobe na sebi, to smo ponijele i powela sam jednu presvlaku unutra{weg ve{a, da bi imala bar jednom da se presvu~em ako segdje zadrìm.Od mog muà brat, imao je jednog prijateqa Srba, i on je meni reko da ja sa}erkom mojom ne idem ko {to idu qudi, prevla~e se u kupus, sijeno, da oni sva{ta radu dole, izbace na Drini, na Ra~i, da izbace u {umi, da rade {ta


ho}e. Mene je bilo strah, imala sam }erku koja je imala 18 godina, radi we samse bojala. I ovaj je prijateq Srb od mog djevera reko, nemoj da ide{ tako, jakad budem bio slobodan ja }u ti javit i ja }u da vas odbacim do Novog Sada.Ja sam mu rekla da nemam, samo }u mu platit gorivo. Vi{e mi nije ni{ta nitraìo.{ta ja znam kako je se prije zvalo u tim parama, milion il milijarde, {ta jaznam, znam da je bilo sto, il sto miliona il je sto milijardi u tom novcu tadabilo.I ja sam wemu nasula gorivo i to platila do Novog Sada. Niko nas nije kontroliso od Novog Sada, a od Bjeqine je bila kontrola.On, kad je bio na putarini, platio je tu putarinu. On je bio Srbin, on je svoju li~nu kartu dao. Gdje ide{, idem prijateqima svojim, u nas nije ni zagledo, ni {ta smo, ni ko smo. Pro{li smo bez problema. Otale isto, sjeli iz Mitroviceza Novi Sad, isto niko nije ni pregledo nam li~nu kartu, ni{ta. U Novom Sadu izvadimo kartu avtobusku do Subotice. Nisam trebala ni li~nu kartu, ni paso{.

Ko {to kaè mu`, ja sam do Subotice i tu sam se zadràla mjesec i po dana. Ni }erka, ni ja, paso{e nismo mogli dobiti u Bjeqini, tako da smo mi moralepaso{e da vadimo u Subotici. Bili smo kod jedne Hrvatice koja me je primila bez i~ega. Mjesec i po dana stanovala sam kod we, nije mi traìla ni{takirije, jedino {to smo mi morale da se hranimo od sebe.

Kad sam po{la od ku}e morala sam da prodam ve{ ma{inu, televizor u boji, da bi imala su~im da se prebacim. I tako da sam ja imala |eparca u Subotici mjesec i po dana malo sa }erkom da tro{im, i da do|em do Wema~ke vamo. U Subotici sam bila kao izbjeglica, prijavila se, pomo} primala, pakete, mjesec i po dana. Oni dan kad sam krenila za Wema~ku dobila sam vre}u bra{na, nas dvije, ja i }erka.Taj paket {to sam dobila ostavila sam kod ove Hrvatice {to me primila.

Ovu }erku u Wema~koj nisam ~ula {est mjeseci, i bilo mi je drago ono kad su se uspostavile veze sa Wema~kom, tako da mi je bilo drago da idem kod we. Ona se porodila i tako sam mislila, kao u posjetu dva, tri mjeseca, pa }u ja da sevratim. Kao eto, nisam ja uop{te imala nadu da ostajem toliko vremena. Rat je bilo, malo je se smirilo, vaqda ne}e vi{e, mo`da malo bude jo{ nekihproblema, ko i sad {to se de{aje negdi nekoga ubiju i tako to, reko malo }e to duè trajat, al nikad nisam mogla zamislit da }u ja pet godina od moje ku}ekrenut.Mu` je posle do{o, oko 15. januara, februara on je do{o. I tu smo bili kod }erke, otale smo se javili u taj izbjegli~ki, kolektivni smje{taj gdje se prijavquje.Tu smo bili kao izbjeglice u gradu Nildorfu.U toj jednoj zgradi nas je bilo jedno 36 porodica. Bilo je Albanaca najvi{e, s Kosova.Nas Bosanaca nije bilo jedno 10 familija. Bili su uslovi lijepi, moèmo da sezahvalimo. Prihvatili su me boqe stranci nego ovde moji Bosanci. Jer kad sam ja do{la iz Wema~ke u moju op{tinu, u Tuzlu, Bjeqansku, ne}e da ~uju da me prihvate. Ni da ~uju. A uslovi u Wema~koj su bili super. Nemam {ta da kaèm. Tamo smo primalipakete, i po 80 maraka po ~lanu mjese~no od wema~ke vlasti. Osamdesetmaraka ja, osamdeset maraka mu`. Bilo je da se tro{i. Bilo je i{ta, boqe nego ovde {to nema ni{ta.

Glasovi svitawa

Tamo je dosadno bilo, nema{ svog dru{tva, svog onog naroda, sve stranci.Wemci oni pri~aju svoje, kad ga sretne{ na ulici, Albanci pri~aju svoje. Malo nas ono Bosanaca {to je bilo, malo se mi skupimo pa tak i mi o nekoj politiki. Pri~amo o tome {ta se doga|a u Bosni, kad }emo ku}i, {ta }emo. Tak da je pro{lo to cjelo vrjeme u razmi{qawu, kad da se vratimo u Bosnu i kad svojoj ku}i.Poso nisam poku{avala na}i u Wema~koj, ja kao doma}ica, nisam nikad radila.Ku}i sam bila, djecu sam {kolovala. Nisam nikad radila, imala sam sve,ni{ta mi nije nikad falilo.U Wema~koj imala sam ponudu samo da ~istim WC-a. Po tome nije mi trebostrani jezik, wihov, mogla sam to da radim, al nisam prihvatila kad sam se sjetila da nemam nigdi ni{ta. Drugi poso nikad nisam traìla, nit me ko ponudio. Da su me nudili bilo kakvim poslom, ja ne bi mogla prihvatit kad ne znam pri~at. Nisam u~ila wema~ki, vak ne{to malo, ako ode{ u trgovinu ili sretne{ na ulici, da se zna{ pozdravit, malo ono osnovnije. Kad u|e{ u prodavnicu na kasu da zna{ odgovorit, pozdravit kad do|e{, to me je interesovalo, ba{ da ne budem glupa, kad u|em da znam odgovorit ne{to. Mi smo dobili da moramo napustiti Wema~ku, nismo imali izbora nikakvi.Sad su oni rekli da imamo pravo da se àlimo preko ti wihovi crkvi,karitasa. Mi smo napravili àlbu tu i àlba nam je se ostvarila, samo trimjeseca jo{ da nam mogu produìt. Jer, mi smo wima rekli, da mi nemamo se kud vratit, da smo mi sa srpskog entiteta. Nama su Nijemci rekli da mi moramonapustit Wema~ku 6. marta, da moramo, da smo mi bra~ni parovi bez djece, dami spadamo u drugu fazu.I kad su nam to produìli, ta tri mjeseca i{li smo na sud u Minhen. Rekli sunam, vi morate se vratit, ako ne}ete da napustite Wema~ku, nema vam nikakvepomo}i, moè da budete, svaki dan protjerani iz Wema~ke. Ja to nisamdozvolila da me protjeraju, kad mi je ograni~ena viza, istrajala, ja samoti{la, javila se. Dali su mi putni tro{ak, ako mogu i to da dodam, meni 300 maraka, muù 300 maraka. To smo sve dobili kao pomo}, i za kartu i za prtqag{to imamo. Bila je karta dàba, al nije na{ {ofer autobusa htio da namprizna kartu. I tako od ti 600 maraka mi smo platili kartu. K}erka mi je bila do 1. jula 96. godine u Wema~koj. Ona je prije na dvije godine se upoznala sa ovim de~kom iz Zenice, zabavqala se s wim i onda je 1. jula wemu do{lo da ide. On je samac, on je bio rawen, i tamo je bio na lije~ewu. Oni su se tamo u Wema~koj uzeli i oni su oti{li 1. jula 96. godine za Bosnu. Ja sam ostala jo{ osam mjeseci posle wih.

U Bosnu smo se vratili 7. marta 97 godine. Nisam mogla da i{~ekam taj trenutak da krenem. Ja bi krenila prije da napustim Wema~ku, al su rekli ne smije se dobrovoqno napustit, ne}e u Bosni da prime ako dobrovoqnonapusti{ Wema~ku. Dobije{ izgon. I tako sam jedva ~ekala taj dan kad da krenem. Tako sam se osje}ala, nikom kazat ne mogu, sva radosna.Ja sam do{la tu u Zenicu kod }erke, malo se odmorila, tri ~etri dana bila,onda sam oti{la sa wom, tamo da se javim u moju op{tinu, Tuzlu, da sam stigla ja iz Wema~ke kao izbjeglica. Moja }erka ovoga u op{tini {to prihva}aizbjeglice, poznaje ga, jer je blizu wegove ène radila u Bjeqini, kao frizerka. I wegova je èna frizerka, i mislila sam da }e bar on da namustupi mjesto, po{to se poznamo. Ni da ~uje. Kaè, mi smo popunili, mi nemamogdje primit vas, nema mjesta. Ja pla~em, gdje }u ja sad s muòm, jel na ulicu daìvim. Ne}e da ~uje da pri~a s tobom, a da te savjetuje, nema ni govora.Malo prije sam ja naglasila da kao stranci da su nas primili boqe. Odmaprihvatili, evo ovo, evo ovo, ~im smo do{li u Wema~ku. A do{la u moju


op{tinu, u moju Bosnu, u moju zemqu, ni da pri~a s tobom. Kakva pomo}. Ne}e dame uputi, kome da se obratim, ne}e da me primi.Tako me moja op{tina nije prihvatila.I ja sam se vratila opet kod }erke.Ne mogu ja bit kod }erke, i oni imaju dvosoban stan, wih petero. Ja sam poku{ala ovde u Zenicu da se prijavim. I tu sam imala isto problema, ne}e da me prime, jer nije to moj kanton, nije moja op{tina. I tamo, i vamo, i dva, triputa opet dole u op{tinu zeni~ku, tu gdje se prijavquju izbjeglice, pla~em ja, nemam ja kud, {ta }u ja sad, gdje da idem.Tako da su oni mene u Zenici prihvatili i rekli da ima ovde mjesto.Ja se divim qudima iz Bosne koji su bili ovde za vrjeme rata i sad {ta su doìvili i preìvili, i to bez ikakve pomo}i. To {to smo mi bili vani zavrijeme rata, nema problema. Jedino kad smo mi do{li, vako zna{, oni maloizme|u se pri~aju. Stranci koji do|u wima ne treba pomo}, oni imaju pare. A jakao izbjeglica, ja i moj mu`, ja imam sve papire iz Wema~ke koje sam dobila,kako nisam radila, kakvu sam pomo} primala, kolko sam bila, kolko sam pomo}i primala.Ja ne moram ovde u kampu qudima to da dokazivam. Ja to, ako gdje bude trebalo, ja }u da dokaèm. A oni su to malo, i dan danas, malo se {u{ka, kaobili su tamo. Nisam ja od 25 godina, da sam tamo radila i da sam s parama.A upravnik je reko, da mi se moramo primit izbjeglice, bez obzira, {ta smo mi radili, jesmo il nismo. Jedino se wemu zahvaqujem {to je to izjavio.

ìvot ovde je nikakav, al kad nemamo boqe moramo da ìvimo. Nigdi mi nijebilo, ko {to mi bilo kod moje ku}e. Moramo ovde, nisu nam uslovi nikakvi, almora da se trpi dok se ne oslobodi da se vratimo ku}i. I taj dan jedva ~ekam da do|e, da kaè da ja moèm da idem ku}i mojoj.I ako mogu da dodam jo{ ovo, da ja sad kao izbjeglica, uop{te ne osje}am se dasam u Bosni, kad nisam kod svoje ku}e jo{. Kad budem u svom dvori{tu, tad }u ja da budem sva sretna i da znam da nisam izbjeglica.Svoje vrijeme provodimo ovde, tako {to sjedimo u ovoj sobi, iza|e{ vani,vrati{ se, nikakvi uslovi nisu. Dosadno, sjedi, lezi, na prozor viri, ko u logoru nekom.Nemam primawa nikakvih u novcu, ni od kog.

Mu`. Jedino ova gibira {to se primi ovdale, i ona je umawena svaki drugimjesec, a pomo}i nov~ane nemamo nikakve.Otkud poso kad ja imam 53 godine, a dvajest {est, sedam godina sam radio, a ima qudi i mla|i da nemaju posla da imam ja, ko }e mene primit sad. Imajuborci, mladi qudi koji su se borili, nisu se ni oni zaposlili a da se ja zaposlim.

@ena. Vezom ~ujem da je na{a ku}a u Bjeqini ispravna. Srbi u woj ìve, ~ovjek iz Tuzle. Ja sam ~ula preko prijateqa, da on u Tuzli ima ku}u. Ni{ta sru{eno nije kadoni ìve dole.Svoju ku}u nisam vidjela od kad sam o{la u Wema~ku. Imala bi èqu da odem. Vratila bi se ku}i kad bi imala priliku, {to se ne bi vratila. Ako bi se vratio moj onde narod sav da ìvi i ja }u da se vratim. Ako se ne}e niko davrati, ne mogu ni ja sama.Ja èqu imam, a sad za mogu}nost, to ovi koji zasjedaju, oni znaju. Ja samoèqu moju imam. A ovi koji zasjedaju po Bonu, po tam koje kud, po Dejtonskim sporazumima, oni znaju kad }e to biti, mada ni oni ne znaju ta~no. Ja samo imammoju èqu da se vratim i sva bi sretna bila da se vratim.

Glasovi svitawa

Mu`. Ja mislim da bi mogli mi da ìvimo tamo, samo da nam dozvole povratak, Srbi da nam dozvole. Ali nema veze sad ako budu ti dokumenti u wihovim, kako oni budu zahtjevali.Mi }emo prihvatit samo da nas puste da mi ìvimo slobodno, da nas ne diraniko.

@ena. Sad, moje najteè brige, moje najteè te{ko}e su {to nam ide zima, {to nemamo uslove ovde. Prvo nemam ja, {to sam bolesna, nemam mogu}nosti za ve{da perem, ne smjem u hladnu vodu ruke. Nemam se gdje okupat, ne moè{ ti oti} van zgrade iza} kad je zimsko doba.Prije rata nisam bila bolesna, sad sam bolesna. Trebam sad svake sedmice ja da idem na kontrolu, zbog pritiska. Doktora ovde nemamo, bio je, ali ga sadnemamo.Mora da se pla}a, odakle. Nemamo telefona nazvat ako je neki slu~aj.Pro{li petak sam bila kod doktora, do{li su za starce. Ja sam oti{la,primili su me, iako nisam me|u tim osobama. Primili su me, kontrolisali, i kaù, èno ti mora{ da se kontroli{e{ svake sedmice. Ja kaèm nemadoktora, kaè, mi }emo opet da nai|emo u slede}i petak, obavezno do|i.Imam par neki tableta to tro{im i tako. Nije dàba, jedne sam platila, a jedne su mi oni dali. A ove {to sam platila, te mi }erka, ova u Zenici kupila.

Pitate me za rat u Bosni. [ta ja znam {to je bio, u to se ne razumim. Za{to je bilo, kakvo je bilo, u vezi ~ega su zapo~eli, to vam ne bi mogla re}i. Mislimovo sve {to sam rekla, sve je ovako i sve je istina, a ve} to ne znam. Ne bi vamznala rijet za{to je i kako je. Ko bi mogo bit kriv za rat, nego onaj ko je zapo~eo prvi. Ja bar tako mislim. Ko je zapo~eo ratom on je i kriv. To su Srbi. To je moje mi{qewe.Ne vjerujem da je iko imo interesa od rata. Tu su samo bili gubici. Mislim da su najve}i gubici na na{oj strani, da su `rtve na{e najvi{e bile. Kako se ne ispo{tiva Dejtonski sporazum moglo bi bit ponovo rata u Bosni. I mo`da bi bilo, al imaju ova strana vojska. E sad kad oni odu ko zna kako moèda bude.Al i kod wi se sva{ta de{ava, i preko wi vidi se {ta se radi, ~uje se to sve, sve je to u javnosti, ne krije se, {ta rade u wi, s wiha, vozila wihovi, wihovepremla}uju.Zna~i to je malo jo{ {to se oni zadràju, a da nema wi ko zna {ta bi bilo.

Mu`. Mislim da je rat po~eo na neki na~in zbog nacionalnih razlika, ubacili su se qudi za stolice svoje, ko }e da vlada ovom zemqom. Neko da senapqa~ka i obogati. Uvijek nekome bude rat, nekome brat.

@ena. O mirnom ìvotu u Bosni, {ta ja znam. Ja kao prva nisam nikakav ratnizlo~inac, ja mogu da ìvim. A kako drugi, ne znam za drugog. Ja kao sebeosje}am. Te{ko ho}e da bude. Bi}e, da ne}e biti one prija{we qubavi ko {to je bilo izme|u nas, Srba, Hrvata, Muslimana A nisu svi isti. Ima qudistvarno koji su dobri i koji nisu zlo~inci, s wima }e mo}i da se ìvi. A koji suzlo~inci, bez obzira bili, Muslimani, bili Srbi, bili Hrvati, ne}e mo}i se. Ne mora to da zna~i samo da budu oni. Ima i na{ih. I na{i isto tako zlo~inci,ko je god bio zlo~inac ne moè.

Kada bi ponovo bio rat nigdi ne bi biàla. Kad bi sutra se vratila mojoj ku}ii zaratilo se opet, nigdi ne bi i{la. Bilo mi je izbjegli{tvo preko glave. [ta se desilo, da se desilo, nigdi ne bi makla od ku}e, pa nek ginem u ku}i. I ovo


da vam kaèm iskreno, da mi nije bilo ove }erke, po{to je bila djevojka, i sva{ta je se de{avalo, silovawa i to. Da mi nije bilo we, ja, mu` je oti{o, nek ide, ona je }erka udata s muèm oti{la, nek ide, ja bi ostala ku}i, {ta ho}e nek bude s mene. Radili sa opro{tewem s mene {ta htjeli radili, nigdi ne bi makla. Jer, izbjegli{tvo, samo kad kaù da si izbjeglica, dovoqno je.

{to se ti~e religije, mislim da ona nije vaàn dio identiteta. Ja mislim dapraktikujemo svoju religiju vi{e nego prije rata, jer sva{ta je se de{avalo, ine moè se to lahko prebolit. To se lahko ne zaboravqa. Al ako mora da seìvi, moramo. Na{e gledawe na druge religije zbog rata je se promjenilo. Ima mawepovjerewa, nema{ vi{e u onoga svoga kom{iju povjerewa. [to si s wim jeo, pio,ne moè{ sutra da mu vjeruje{, ni on meni, ni ja wemu.

Mu`. Svako gleda sad svoje.

@ena. To bio Srb, bio Hrvat, ni Muslimani wima, ni oni nama. Nema povjerewavi{e. To je ono {to ja kaèm, {to oni nas sad vra}aju da mi s wima da ìvimo,a ne znam kako. Posebno mi Muslimani, mi smo druga~ijeg, kako kaù stariqudi pa sam to i ja ~ula, duha.Moèmo sve da pregazimo ono, vi{e nego oni, i mi gdje god je ko do{o, posjetio, do{o da se vrati, nikakvih incidenata nema, a mi gdje god odemo, sve su teì i teì slu~ajevi.Ja samo gledam da se narod vrati, narod svojim ku}ama, da se omogu}i naroduda radi. Mislim kad bi se vratio narod svojim ku}ama, pa neke firme po~ele s radom.

Posle rata ne znam kako }e da bude, a prije rata meni je bilo dobro, ìvilasam, sve sam stekla, radio mu` gde stio, niko nije nikom zabrawivo. Nije niko raspitivo, ko je predsednik, {ta je, bio je ìvot dobar. I sad mene uop{te ne interesuje ko sad da bude na vlasti, samo da pusti mene da ja ìvim, da imamsebi gdje zaradit, da se ja ne patim, da ja imam sve uslove ko {to sam imala,mada ne}emo nikad imat oni uslova. Al makar neki dio uslova. Sad kaèm ne mogu ono imat nikad, moje unu~adi {to ja imam oni ne}e imat {to smo mi imali,al nek me pusti onako skromno da ìvim, sredine, da sam no}as legla, da ne mislim ko }e mi do}i na vrata, ho}el mi odvest muà, ho}el me maltretirat.Meni je dosta vi{e izbjegli{tva.Ja li~nu moju èqu imam samo da se vratim mojoj ku}i i da provedem moje stare dane u mojoj ku}i. I ako sam bolesna da rahat legnem, da se opustim u mojoj ku}i, to imam èqu.Ja èlim da sav moj narod radi i da se omogu}i svom mom narodu da radi i daìvi bez nekog zastra{ivawa. Tako je najboqe da ìvi na{ narod.Imam poruku za ~itaoce, da prenesu jedno drugom, da kaù kakva je situacijavamo kod nas, da poruka ide od prijateqa do prijateqa, da se sazna {ta je i kako je, eto to bi imala. Da vi{e naroda sazna, {ta se de{ava vamo. Mislimda je to krajwe rje{ewe.

Bosanska Krupa

Ja sam '67. godi{te. Prije rata ìvjela sam u Bosanskoj Krupi, u gradu. @ivili smo, mu`, ja, djete, tad je bio beba od tri godine, svekar, svekrva, zaova, wen mu`, wenih dvoje djece. Puna ku}a. Svi smo radili. Mu` mi je radio i privatno

Glasovi svitawa

i u dràvnom poslu. Svekar, bio je isto privatnik, pred rat sam je oti{o u penziju, svekrva je isto radila, zaova je isto radila k’o nastavnik, zet u tekstilnoj industriji.Ja mislim da nema u svijetu zemqe u kojoj je radnik mogao da ìvi solidno i daima ku}u, i da kupi auto, i da godi{we ode na godi{wi odmor na more. U ono vrijeme ja sam mislila da }e moj sin da ima avion, a sad ima gore djetiwstvo neg’ {to sam ga ja imala.Sad kad vratim film unazad, ja stvarno ne znam {ta je nama onda falilo.Mislim da nismo znali da cjenimo ono {to smo imali, da nismo znali dauìvamo u tome. Ono vrijeme komunizma je bilo bratstvo i jedinstvo, nisi znaoko je Hrvat, ni Musliman, ni Srbin, to se uop{te nije razlikovalo. Mi smo bili preko Une gdje je ve}inom bilo muslimansko stanovni{tvo. Na{a je ku}a bila, a okolo su sve bili Muslimani, da nikada ni ru`ne rje~i niko reko nije. Hrvata je bilo jako malo, par porodica.Odnos izme|u qudi je bio super, dok nisu krenule razvaqivawe Jugoslavije,dok nisu krenule stranke. Do tada uop{te nismo znali ko je {ta. Ja sam i{la u {kolu, tek poslije kad sam vratila film unazad, skontala da je nas samo pet Srpkiwa bilo u razredu, ovo ostalo su bili Muslimani.Ja mislim da su nas politi~ari fino prevarili, da su traìli zlo tamo gdje ganije bilo, da je to sve vje{ta~ki stvoreno, izmi{qeno. Moèmo mi pri~ati {ta ho}emo, svima nama je bilo dobro. Prvi put sam osjetila da }e biti rat kad je krenulo sa Slovenijom '91. godine. To se brzo zavr{ilo, pa smo kontali to }e biti kraj. Onda, poslije toga je krenula Hrvatska. E, to je ve} bilo nama malo bliè. Hajde, sve opet i Hrvatska i SAO Krajina, brzo su se i oni nekako smirili. Kad je do{lo Sarajevo, onda bogami, nije nam bilo ba{ svedno. Poslije Sarajeva do{li smo na red mi. Ja mislim da je odmah poslije Sarajeva i Krupa prva koja jezaratila.U gradi}u Otoci, Muslimani su zarobili Marti}a. On je bio policajac pa je preuzeo vlast u SAO Krajini. Zarobili su ga, mislim, bez prava, jer on je drò hrvatske, {ta ima veze {to je prolazio tuda. Dràli su ga par dana i onda su iz SAO Krajine, otuda ovi su se digli vaqda, ne znam ni {ta je bilo.Rat je kod nas po~eo 21. aprila 92. godine. Poslije je Marti} pu{ten, policija se razdvojila na srpsku i muslimansku. Onda smo mi vikendom, kad do|e subota i nedeqa, mi svi idemo na selo samo da nismo u gradu. Nije se tadpucalo, ali je situacija bila napeta, ne{to je u zraku lebdilo, neki ~udanosje}aj. Kad idete kroz grad, sve se onako na brzinu de{ava, nema da sezastane, da se pri~a ko nekada. Nikom na pamet nije bilo da ide da pro{eta.Tako je bilo jedno mjesec dana, dva. Onda su krenule no}ne straè. Svakoselo drì. U jednom selu nai{li su dva vojnika, ni dan danas ne znam kakve su nacionalnosti bili, uglavnom na wih je pucano. Oni su doveèni u bolnicu. To je bilo ba{ prvo pucawe. Po{to mi je zet radio u bolnici, on je nama rekao {ta se desilo, da postoje te neke straè, da postoje te neke vojske, ne{to da se de{ava. Onda smo ja i moja zaova sa djecom oti{li u jednu vikendicu. Jedanna{ kom{ija, Musliman, on nam je dao tu vikendicu, k’o u slu~aju da se zaratiwemu nije mjesto gore, jer je to srpsko selo. Gore smo bili jedno ~etri, pet danai ve} smo kontali da se vratimo. Nema rata, mi hajd da se vratimo nazad. 21. aprila u pet sati negdje uve~e po~elo je da se puca. Moj mu` je osto kod ku}e, stri~evi, od strica familija, svi su ostali kod ku}e. Moj mu` je radio u jednom muslimanskom selu, da nikad problema nije imo, nit mu je ko ru`nerije~i rek’o. I on je ono ide na poso, do|e vikendom gore kod nas na selo, ondanas obi|e, po{to ja tad nisam radila, bila sam na ~ekawu. Zaova mi jeputovala u {kolu dole, autobusi su i{li, a uve~e je dolazila gore. Svekar i svekrva, kad su vidili da smo mi izi{li sa djecom, onda su i oni do{li za


nama, tako da je samo moj mu` i od zaove mi mu`, dolazili ku}i i no}ivali. U to vrijeme, kad je se zaratilo, moj mu` je bio kod ku}e, a zet je bio na ovojstrani. Onda su i zapucal. Bilo je granatirawa i ~i{}ewe grada. Onda su oni o~istili krug, k’o grad. E, kad je grad pao u srpske ruke, onda je granica bilaUna. Na{a ku}a je ostala preko Une, tamo na muslimanskoj teritoriji. Mi smo ovamo izi{li prije i ostali smo tu, u tom selu sve do ’95. godine. U septembruje na{a ku}a planula, izgorila. Ko ju je zapalio ne znam. Po{to je centar grada pripao Srbima, moji roditeqi su ostali u svom stanu. Stric mi, koji radi u Wema~koj, imao je ku}u na periferiji, jedno tri kilometra od grada, onda sam ja tu do{la, pa sam ìvjela u toj ku}i trigodine, od '92. do '95. godine.

Pa, prva granata je bila stra{na, prvi snajper je bio stra{an. Poslije mi to vi{e nismo brojali, navikli smo vi{e da ìvimo sa tim. Moj se sin igro ispred ku}e gdje su meci fijukali, snajper je tuko, granate su padale, navikli smo sena to. Meni je puno teè bilo kad je potpisan taj Dejtonski sporazum i kad smo do{li ovamo. Meni je lak{e bilo ìvit sa onim granatama, nego ovde.Granatirawa i pucawa je bilo svaki dan i no}, od '92. do '95. godine. Kad se ne puca mi smo se bojali, jer dok se ne puca ne{to se de{ava, a ovako, navikli smo se na tu pucwavu i na granate. Snajper, znali smo kud moè da puca, kud mu je vidqivo, gdje je opasno. Iz po~etka se puno ginulo, dok se nismo navikli.Zadwu godinu dana smo se ve} bili navikli i to nam je bio normalan ìvot. Mogli smo spavati, navikli se na sve. Nismo imali ni struje, ni vode, al’ je tadsve bilo normalno. Sva{ta ~ovjek moè da izdrì, i ko zna koje su granice te izdr`qivosti, to bog zna.Mu` je bio na liniji. Sve {to je mu{ko, i moj tata koji je bio pred penziju. Nije mogo niko da bira, pu{ka se morala uzet. Jedino ko je uspio da pobjegne preko granice u Srbiju, ali poslije dvje, tri godine se i to vra}alo. Hapsili su ih tamo pa su ih dovodili. Jednostavno nismo mogli da biramo.Hrane smo imali dovoqno. Niko nije bio gladan u to vrijeme. Imali smo inovaca dosta, poweli smo. Bilo je te{ko prvih mjeseci dok nije koridor probijen sa Srbijom. E, kad je koridor probijen, onda normalno je stizala roba,namirnice. Bila je humanitarna pomo}, Crveni krst. Cijelo vrijeme je dolazilo bra{no, uqe, garderoba. Sve na{e stvari su ostale u ku}i, to je sve izgorilo. Kada smo napustili vikendicu poweli smo mawe neg {to smo doweli. Kod nas je bilo, ako je kakvaofanziva, onda se civili povla~e. Mi smo tako u te tri, ~etri godine stalnobjeàli, tako, kad je to stvarno do{lo da bjeìmo, mi smo opet mislili da}emo se vratiti, tako da nam je ostalo i ono {to smo doweli. Iza{li smo sa kesicama u ruci, ono samo za djecu da se imaju presvu}i i gotovo. O nekimstvarima, namje{taj, to niko nije ni mislio.Ve} '92. godine ja sam preàlila to {to sam napustila svoje mjesto. Sve samimala nadu, dok je ku}a bila ~itava, hajde vrati}emo se. Me|utim, kad je izgorila, ru{evina samo. Za vikendicom, od toga ~ovjeka {to nam je ostavio,nisam ni àlila. Za ~im da àlim?!.

Po~etkom septembra '95. godine, kad je pao SAO Krajina, kad je pao Drvar,Petrovac, Muslimani su odozgo i Hrvati krenuli preko Drvara i Petrovca,tako da su oni do{li nama iza le|a. Nije bilo tolko vojske da zaustavi.Me|utim ja mislim da je to sve politika odigrala, da je se to moglo odbranitida je se htjelo. I mi smo vidjeli kad se povla~i vojska, povla~i se artiqerija,onda smo krenuli i mi sa djecom. Sve je krenulo, jako malo je ostalo civila.Vojske je ne{to poginulo, ne{to zarobqeno. Malo kako je moglo da bude.

Glasovi svitawa

Svi smo krenuli prema Prijedoru i Bawa Luci, jer to nam je jedini put bio. Imali smo auto. Svekar je vozio, mu` mi je i tada bio na liniji, zet isto.Cijelo vrijeme dok smo bili na onoj teritoriji od Krupe pratile su nas granate. Mi smo bili jedni od prvih koji su krenuli, jer smo mi prvi vidjeli {ta se de{ava. I vojska nam je rekla da vodimo djecu odatle. U jednom mjestu kod Novog, jedno petnaestak civila je poginulo od granatirawa.Mi smo prvo oti{li u Prijedor. Tu smo imali neke kumove koje nismo ni znalido tada, ali eto. Kad je zlo, onda se svi sjetimo svakoga, pa smo kod wih bili dva mjeseca.

Pojma nemam za{to smo do{li ovdje. To je bilo ne~ija politika, ja ne znam. Oni su nama obe}ali k’o tamo ima svega i sva~ega, ima ku}a, ima smje{taj. Tad je ve} moj mu` bio oslobo|en i on je dovezo auto i nas sviju odveo. Zaova je ostala u Prijedoru jer je dobila stan. Mi smo krenuli prvog decembra ovamo istigli smo nakon dan, dva, jer tad su kolone bile duge i putovalo se dva, tridana. I od tada smo ovde u kampu. Za ovaj kamp niko nije znao da postoji. Javili su u op{tinu i dole su ve} bili qudi koji su organizovali ko }e gdje. Obi~no su vamo ène sa djecom i starci, boqi je smje{taj, a ove druge su po {kolama.

Ovo je nenormalan ìvot. Za mene je normalan ìvot da ~ovjek radi i da ìviod tog svog nekog rada i da ima ne{to svoje. Me|utim mi nemamo ni{ta svoje,niti imamo kakve {anse za posao. Privreda u cijeloj Republici Srpskoj je il nikako il jako malo krenula. Kad se radi, ide se qeti kod privatnika u Srbiju ili tu negdje u okolini, Bjeqinu. Kopaju, beru paprike i tako to. Zimakad do|e onda svi tako ~ekamo proqe}e da krenu radovi.Do '98. godine, do qetos, jedini izvor primawa je bilo to {to mi je familija pomagala. Imam brata u Srbiji, dva strica u Danskoj, koji su nam mjese~noslali pomo} neku. Uspjeli smo i mi ne{to da zaradimo. Svekar i svekrva su i{li i pored penzija tih, da kopaju, da beru vo}e k’o svi odavde. Ja nisam i{lanikuda, imala sam malo djete. Imamo i ovdje pomo}. Redovno dobivamo namirnice i bra{no, svjeè vo}e i povr}e. Sve su to strane organizacije, vi{e ne znam ni kolko ih ima, svaki put je neka druga. A od doma}eg Crvenog krsta ja mislim da mi ovdje ni{ta ni ne dobivamo. Ta to dobivaju samo ovi {to su u ku}ama smje{teni. Pa i na{idoma}i nemaju {ta da nam daju.

Sad imam neku sigurnost. Mu` mi je dobio stalni poso i nemam vi{e velikihte{ko}a k’o prije. Nije vi{e k’o kad do|em ovde i ~ekam red da mi dajukonzerve. Kamo sre}e da ja imam dovoqno novaca da odem sve da kupim {ta mitreba, a ne da ~ekam da mi neko da ne{to. A sad nadam, mislim, trebo bi dobit neki smje{taj. I{la bi ja i privatno da stanujem, ali je Bawa Luka jako puno naseqena, ima puno stranih organizacija koji imaju tamo kancelarije i tako dasu stanovi skupqi nego u Beogradu. Mi sa nekom normalnom platom ne moèmoto da platimo, ili bi mogli da platimo, al ne bi imali od ~ega da ìvimo.Ku}u vi{e nikada nismo vidjeli. Tad kad je izgorila, oti{li smo '95. godine i otada vi{e niko nije ni i{ao. Uop{te nemam èqu da odem. Samo bi se razo~arala. [ta bi vidjela?! Ru{evinu. Opet, ovima kojima je ku}a ostala~itava, i{li su. Prije par dana su i{li autobusi i narod je odlazio iobilazio. Neki su primiti u ku}u, neki nisu, neki su mogli da vide, neki su ~aki kafu popili i popri~ali. Sve se to svodi na isto, to jednostavno nije tvoje i gotovo.


Neka mi je sigurnost da ostanemo u Bawa Luci. Ima posla on, ja mo`da gana|em, mo`da ne na|em.Ne znam za{to je bio rat i kome je trebo. Ja mislim da je sve to krenulo od raspodjele Jugoslavije, kad su krenula previrawa, kad su se probudila ta nacionalna opredjeqewa, te stranke, kad su Muslimani na{li svoje, Hrvatisvoje, Srbi svoje vo|e neke. Da je to sve, jednostavno nacionalizam probu|en u qudima.Za mene su svi jednako krivi za rat. Al’ u ono vrijeme nije se moglo birati, to je bila neka euforija. Odjednom nam niko nije vaqo. Srbima nisu vaqaliMuslimani, Muslimanima nisu vaqali Srbi, Hrvatima ni jedni, ni drugi. Qude je okrenuo nacionalizam, samo nacionalizam. Jednom Muslimanu, na primjer, wemu je kriv neki Srbin {to nije zavr{io fakultet i tako obratno. Za sve je bio neko drugi kriv.Bilo je tu ratnih profitera, sa svih strana. Neko je isplivo, neko je potonuo, jo{ ga odozgo sabili. Obi~an narod, ve}ina naroda, samo su gubitnici. Ni{ta dobro nije donio rat, ba{ ni{ta. Prije neki dan, nestalo struje i ja kontam,qudi moji, pa, ima li igdje na svijetu da je se narod borio da mu bude gore?! Sad ja nemam televizora, nisam uspjela da ga donesem, Moje djete sada nemauop{te televizora, a ja sam ga imala. I umjesto da iz generacije u generaciju idemo boqe, mi se vra}amo. Mi sad kupujemo polovne neke {porete {to je narod pobaco, {to mu ne treba vi{e; friìdere popravqamo, krpqa~imo, crno bijele televizore i to nam je sad tako, a imali smo sve.

Ne mislim da bi trebalo biti ponovo rata. [to se mene ti~e, nije trebo bit ni ovaj. Mislim da smo mi svi izgubili voqu i da smo vidili da to ne vodi ni~emu, da je to moglo sve druga~ije da se rije{i.Da se zajedno ko nekada vrati, ìvi i radi, sumwam da bi moglo. Puno je narodizgubilo. Onaj ko nije dao `rtve, opet je druga~ije toj familiji. A onaj ko je izgubio dvoje, troje iz familije, to jednostavno ne moè da zaboravi. Drugo je bilo ’41. godine. Onda smo mi imali k’o wema~kog agresora, pa kad su oni oti{li i izi{li k’o poraèni, opet smo mi to druga~ije izme|u sebe. Komunizam je bio bratsvo i jedinstvo, sve je to nekako poravnato bilo. Me|utim, ovo je druga~ije. Ovo je nacionalni rat, ovdje ima puno vi{e problema. Mi ne vidimo da bi mogo neki normalnan ìvot ko nekada. Mo`davremenom, ako ostane ovako, oni u Federaciji, mi u Republici Srpskoj, mo`da }emo se godinama okrenuti zajedni~koj ekonomiji. Mo`da kroz par godina, kroz deset, dvadeset, pedeset, ali da se to prepusti narodu, da on sam to. Ako to bude na silu, mislim da }e to samo biti pakao i za jedne i za druge.

Kada bi bio ponovo po~eo rata, bjeàla bih {to daqe ako bi imala {ansu. Ne bi me mogli sti} kolko bi mogla pobje}. Mi '92. godine nismo imali {anse dabjeìmo. Jednostavno, granica se zatvorila. Kud sa familijom?! Ne moè,nema gdje.

Ja sam prije svega ~ovjek. Svi smo mi ro|eni k’o Srbi, Muslimani, ovo, ono, ne znam vi{e ni ja. Ja mislim da je qudsko ne{to {to bi trebalo da bude glavnosvagdje. Me|utim, mi smo to qudsko zaboravili. Mi smo to zaboravili od ’91. godine i krenuli smo da je bitno biti Srbin. [to ve}i krst nosimo, to smo ve}i Srbi, {to ve}i mjesec i zvjezdu to smo ve}i Muslimani. Ja, ako sam Srbin, i ako idem u crkvu, i ako se molim bogu, to je moje li~no, ne{to moje intimno. Ne treba da se kitim sa tim i da izvikujem to na sav glas. To je stvar li~neopredjeqenosti.

Glasovi svitawa

Narod koji nema svoju religiju i vjeru, ne moè da bude ni dobar ~ovjek, ni dobar kom{ija, ni dobar prijateq. Mora da ima ne{to svoje, neko korijeweodakle poti~e.Sad je isplivalo, od po~etka rata pa do sada, ba{ ono lo{e u qudima. Nigdjevi{e nema dobrog. Svi se bojimo da }e nam neko ne{to lo{e uraditi, da }e nas neko prevariti, da nigdje ne vidimo vi{e dobrog ~ovjeka. Ako nam neko pomaèzato {to smo mu dragi i {to se tako osje}a, svi gledamo mislimo da on sigurno ima neke koristi od toga dok on nama pomaè. Me|utim, primje}ujem ve} da i to polako tone i da dolazi neka ravnoteà.

Mi smo 50 godina bili pod komunisti~kom vlasti, gdje je vjera bila zabrawena,gdje nisi mogo da bude{ ~lan komunista ako si religiozan. Ako vjeruje{ u ne{to, to nije moglo da bude. Odli~ni |aci su predloèni u Komunisti~kupartiju. E, sad ako ti ne}e{, za{to ne}e{, ti ide{ tamo na tu sjednicu,obja{wava{ za{to ti to ne}e{. U ono vrijeme, to je bilo sasvim ne{to normalno. Samim tim {to si komunist, ti nisi mogao ni da ide{ u crkvu, ni da slavi{ slavu, ni Boì}. Bila je Nova Godina, Prvi maj i ti ostali praznici.Kad se zaratilo i kad je to sve palo u ladnu vodu i kad je ispalo da to ne vaqa, tih 50 godina da je proma{eno, e, onda smo se mi okrenuli krajnosti. Iz one krajnosti kad nismo u ni{ta vjerovali, mi sad vjerujemo u sve. Pa sad smo vaki Srbi, sad smo vaki Muslimani, sad smo vaki Hrvati. I ono {to ne bi radil, i sad radimo, ~isto da se dokaèmo kako mi pripadamo tome, kakomoèmo, kako znamo. Ja vjerujem da ve}ina od nas ni dan danas ne zna pravi smisao vjerovawa, jer ne moè se to nau~iti za godinu dana. To je ne{to {to seu~i od malena.Moji roditeqi nikad nisu slavili, nikad nisu i{li u crkvu. Crkve nije ni bilo u Bosanskoj Krup. Sru{ena je i zapaqena ’41. godine i nikad se vi{e nije ni izgradila. Bila je katoli~ka i bila je dàmija. Pred sami rat, kad su krenule stranke, onda je crkva ura|ena, ali samo je ozidana i pokrivena,uop{te nije ni sluìla svrsi jer se u tome i zaratilo. Tako da ja od vjere ne znam ni{ta, moji roditeqi ne znaju, jer oni su te generacije ratne. Sad moj sinima vjeronauku u {koli. Ja sa wim u~im o vjeri, ~itaju}i zajedno sa wim opo~etku stvarawa svijeta, vjere, slave. I sve je to zabavno, ali ne treba nikog siliti ni na {ta. Ako ko ho}e, on }e se sam opredjelit.

Neki politi~ari su potencirali da je do rata do{lo zbog razli~itih religija, jer znaju gdje je narod najslabiji. Pa, nije bilo familije da nije bilaizmje{ana, da nemaju Muslimana i Hrvata u familiji. Ja mislim da u cijeloj Jugoslaviji familije takve nije bilo. Svi smo mi imali u porodici neku drugu vjeru. Moje gledawe na druge religije nije promjeweno zato {to je bio rat. Zamene su qudi i daqe qudi. Ono {to smo mi izgubili, izgubili su i oni. Niko nije pobijedio, svi smo isti. Nisam nikog bliskog izgubila da bih osje}alaneku mr`wu, jednostavno osje}am samo àlost. @ao mi je sviju.

Za mene je budu}nost samo u privredi. Ako ne krene privreda, nema {anse daopstanemo. Ova }e pomo} stati kad tad. Rat je zavr{io, ~etvrta godina je kakoje mir. Ja sa ~udim i tim organizacijama koje jo{ uvijek {aqu. Pa, rat jezavr{en, qudi moji, i na druge strane treba pomo}i. Mi se jo{ uvijek loìmogore po skup{tinama i sjednicama, jo{ uvjek mi ne damo wima za pravo, oni nama, jo{ se uvjek prepiremo, sva|amo. U stvari, obi~an narod nit’ ima posla, nit ima neke budu}nosti. Ja kaèm, ne moraju oni mene smjestiti odavde, nek mi daju poso, ja }u sama sebi da traìm budu}nost. Ja kad imam poso i egzistenciju neku sigurnu, ja }u oti}i privatno da stanujem il’ }u ne{to napraviti. Ja mislim da bi qep{e djeca, kad bi im se dalo da se igraju i da


odlu~e, da bi oni puno qep{e uradili nego ovi gore. Qep{e pri~aju oni nepismeni na pijaci, nego oni gore kad ih slu{a{. Sve mi se zgadilo. Iako sam iza{la na ove zadwe izbore, ja mislim da ni na jedne vi{e ne}u iza}i. To je ~isto gubqewe vremena.

Za mene je onaj ìvot u staroj Jugoslaviji bio pravi. Ovo jo{ uvijek nijekona~no. Jo{ uvijek Republika Srpska nije Republika Srpska, Federacija nije Federacija, jo{ se uvijek tretira neka BiH, neka zajedni~ka u kojoj svi imamopravo. U stvari, nemamo nikakva prava. Sve ne{to demokratska…{ta mi odtoga imamo?! Nemamo ni{ta. Sve nam je isto. Za ove ~etri godine kako se rat zavr{io, nama se ni{ta promjenilo nije.Ja mislim, nisam ba{ toliko pametna, nisam ni politi~ar, da treba da ostaneovako kako je: Republika Srpska i Federacija. Neka ima nekakva granica i nek se zna {ta kome pripada. A to, ho}emo li mi vremenom uspjeti da se izme|u sebe pomirimo, da tako kaèm, i da nastavimo neki normalan ìvot, to da seprepusti qudima. Jer normalno je, wima su ostale ku}e na srpskoj strani, namasu ostale na muslimanskoj, da sve prepusti narodu. Ja ako èlim da se vratim,ja }u se vratiti, ako èlim da to prodam, da se omogu}i da se proda, da seizvr{i neka zamjena. Da se to zavr{i, nekako izmje{a, a ne da to bude sve nasilu ne{to. Sila nije ni{ta dobro donijelo. Ja mislim da sve se moè na nekinormalan, qudski na~in rije{iti, sa nekim razgovorom, da to puno vi{e pomaè, nego iz qute glave i pod morawem.

Moje li~ne nade i èqe za vlastitu budu}nost, to je neki normalan ìvot. Ne moraju oni meni ni{ta dati {to se ti~e smje{taja. Ja znam da se to ne}e desitinikada. Ne}e nam niko napraviti ni{ta i dati i re}i, evo, gospodine, ovo je tvoja ku}a, evo ti kqu~evi. Pa, toga nema, nego samo {to ~ovjek sam sebiorganizuje i {to sam uspije da }e to tako biti. Ne pada ni{ta s neba.

Jedina poruka koju bih ja rekla je da nikad rata ne bude nigdje, ni u jednoj zemqi. Da qudsko bude ono gorwe, pa onda sve ostalo, i vjera i religija i sve ostalo. [to ne bi èlio sebi da ne èli drugim. Ja mislim da je to pravastvar.

Bugojno

Ja imam 38 godina. @ivila sam prije rata ovde isto u Bugojnu. @ivot prije rata bio je super. Standard je bio fin. Radili smo obadvoje. Qudi su imalidobar ìvot, svak je imo, i od Srba, i od Hrvata, svi su bili zaposleni, sve je bilo dobro. Djeca i{la u {kolu, bilo je lijepo. Imali smo sve. Ku}u, sve svoje.

Bosna i Hercegovina je imala jaku ekonomiju tada. [to se ti~e industrije u Bugojnu bili su: Rodi}, {pedicija, Koàra, Kvalitet, Mlin. Koàra je bilaproizvodwa koè i obu}e. Na mlinu se imalo peciva, dole {pedicija, nabava,nema gde nije bilo industrije. Ja za Bugojno ba{ kaèm da jeste imalo jakuekonomiju, za ostale ne znam.

Stanovni{tvo u Bugojnu je bilo mje{ano, Srbi, Hrvati i Bo{waci. Ne znam ti jato ni{ta u procentima. Ne znam ni ko je bio ve}ina 91. godine, pred rat.Qudi razli~itih religija ìvili su zajedno, nikad nikom nije smetalo, niko ni na kog nije gledo, svi smo imali, ìvilo se dobro. Odnos je dobar bio,

Glasovi svitawa

jednostavno imalo se s drugim stvarima zanimat, tako da te nije ni{ta drugo ni brinulo.

Ne znam ni sama kad sam prvi put osjetila da }e biti rata. Prije po~etka rata nije se osjetilo neko podizawe tenzija. Nego odjedanput, ko da je me|u svjet palo, neki nemir, {ta ja znam. Osjetilo je se to i po narodu, neko je naslu}ivo, a neko znao. Tako da je se ve} malo i mjewala situacija izme|u qudi.Dolazile su i wiove, mislim bo{wa~ke izbjeglice, tako da je se ono ba{osjetilo da }e ne{to bit. Kad je Kupres pao, i ostali gradovi tamo, onda sudolazili u Bugojno. Familije su primale i da nije familija.

Kad je Kupres pao, bili smo mi napadati i 92. godine u ~etvrtom mjesecu, 4.4.92.mislim. I posqe toga je isto, ve} se svjet pakovo. I{o, znalo je se da }e i kod nas gu`va. Me|utim, neko je i osto.Ja sam do{la, sad koji je to kad sam do{la s mora, mislim 1992. u devetom mjesecu. 1992. godine sam oti{la u ~etvrtom mjesecu i napunila sam petmjeseci, pa sam do{la u devetom mjesecu. Me|utim, deset mjeseci posqe togamorala sam i}i. Mislim to je bilo po~etak 93. godine. Da ne kaèm kad je Kupres pao, i tadasmo imali muke, a ovo 1993., to je bilo grozno, sve do sedmog mjeseca, dopovla~ewa. Bilo je i puno granatirawa i pucawa, jest. Bila sam kod ku}e, u garaì, ili u podrumu sa djecom. Tu smo i spavali radi pucwava i detonacija.

Niko nije radio jer nije bilo posla. Ni{ta nije bilo, ni vode, ni struje. Samo susvje}e radile. Djeca nisu i{la u {kolu, sve je prekinuto bilo. Nisu uop{tedali na ulicu iza}, zarobqavali su. Dowi Grad na primer, ovo ovde gdje je bilo to, ko je se god na ulici na{ao to su sve zatvarali. Nisi ni znao ko ti je od familije zarobqen.

27.7.93. godine i ja sam morala i}, sa djecom. Ku}u sam napustila zbog opasnosti. Mislila sam ja ostati, ja i svekar, al nisam smjela. Strah me bilo.Ku}u smo napustili po dani, mo`da jedanest, dvanest sati. Nisam mogla poweti ni{ta, samo dijete.Dok sam je napu{tala osje}ala sam se grozno. Prvo kao da sawa{, a kasnije tomalo {ok.Mu` mi je sve do tog vremena bio na liniji, me|utim kad je bilo povla~ewe, svi smo izi{li, ja sam sa djecom, on je sa vojskom.

Do{li smo na jedno brdo, gdje se dosta odmaralo, dok je vojska obrazloìlao}el se krenit, ili ne. Bila je tu velika kolona, dosta velika. Jer, to su do{li odozgo isto sa gorweg kraja, iz sela okolni prema Gorwem Vakufu. Ko je god odozgo, do{o je do nas, do Crni~a, gdje je tu glavna linija, a onda su iz Crni~a pje{ice sve s nama.Onda je do{ao SFOR koji nam je naredio da mi idemo, a da se vojska zadwapovu~e. Dugo se nije krenulo, nije se znalo ho}el, ne}el, moèl autima ili ne. U pet sati mo`da po no}i krenulo se odatle sa tog brda. Onda smo opet stali,pa kaù moè s autima, tako da smo bili krenili s autom.Onda su nam rekli da ni auto ne moè po{to dole su Muslimani, }u}e motore od auta, a ima i dosta rijeka. Onda su se auta ostavila i krenulo se daqe.Bilo je dosta i rijeka, pa je odma ispred nas vojska te klatice stavqala, da bi se moglo pre}i.


Tako da bi mi malo odmorili dok oni ne pripreme te staze, pa onda opetkrenemo, pa djeca zaspu, pa opet krenemo, tako da smo do{li pokasno u no}, tamo na, kako se zove, Mra~a ja mislim, Kupres.Tudi su Srbi nas primili, tu smo prispavali, neki vani, a nekima su nudili, ko ima malu djecu, da se sklonu. Loìli su i vatru, bilo je ugodno, pripremili sunas lijepo. Me|utim, nisi vjerovo ni Srbima.Ujutru su nas onda naru~ili kamione i po~eli razvoziti.Kamioni su bili s ceradama, jednostavno su onda tako kupili ko ima djecu,koji su pre~i slu~ajevi, starce i nemo}ne tako da nisi znao ni kud te voze.Cijeli dan smo putovali preko srpske teritorije, s prekidima. Preko Kupresa do Tomislava, do Livna, i tako to sve s autima.Dole smo isto fino primqeni kad su nas dovukli u {kolu, ja mislim da je to uTomislavu bilo. Tu su nam pomogli isto, primili nas i zbrinuli {to se ti~e hrane.Onda su, po one koji su imali svoje ovdje, dolazili s autom, jer je se znalo da }emo iza}.Ja sam odatle oti{la na more, u Ba{ku Vodu. Kada sam oti{la s mora, 1992 godine, ja nisam status svoj prekinila dole.Imala sam taj kao izbjegli~ki karton, po{to sam ve} jednom bila, tako da su misredili samo drugu sobu, a ne tu istu {to sam imala.

Mu` je do{ao isto poslije dva, tri dana. Dok smo mi i{li onim stazama, vojskaje i{la nekim drugim putem. Te{[ko je pri~at {ta je sve preìvio. Nisusvugdje bili dobro do{li, nisu ih svugdje dobro primili, kao ono, {to nisusa~uvali to Bugojno.Me|utim, kad je do{ao, odmah je o{o za Wema~ku, jer nije se moglo ni ovdje ostati.Kupili su sve mu{karce po Ba{koj vodi, i dole po Splitu. On je rekao: kadnisam Bugojno spasio, gdje }u se sada, gdje }u se obu}i u vojsku, bez veze. Idem ako mognem i{ta zaradit toj djeci, jer treba tu ìvit u Ba{koj Vodi. Oti{o je za Wema~ku, me|utim nije bilo ni{ta boqe, vratio se ponovo. Nije puno bio, jedno pola godine. Ja sam tada rodila curicu, peto dijete. Za Boì} nam je do{lo da moramo selit iz Ba{ke Vode. Preselili smo zaPodgoru.

Poslije Dejtona sam stalno dolazila, gawala svoju ku}u. Bilo je da se Hrvatigore ne mogu nikako vratit, da gore ne smje hrvatska noga gazit. Me|utim,dolazila sam pje{ice svojoj ku}i i primqena sam uvijek fino od Muslimanakoji su bili u mojoj ku}i. Oni su rekli, da im je re~eno, po{to je velika ku}a, da bi oni kao gazdu moraliprimit na jedan kat. Ja sam odma rekla da dolazim, nisam se mislila, odma sam im rekla, ako je to tako, ja odma dolazim. Me|utim, on kaè ne morateodma, jer ja moram gorwi kat ispraznit.

Ki{a je padala kad smo mi do{li, u petak 22. maja. Naru~ili smo se da }emo do}i, ali oni nam nisu dali. Kaù, kao bio je neki incident, ne moè. Ki{a pada, sva djeca su tu, mu` i ja, a ne da ni u garaù.Onda smo se mi kapricirali, nismo igra~ka, idemo u IPTF. Proveli smo ~etri, pet dana u susjednoj u ku}i jednog Hrvata, koja je bila sva ispra`wena. Namore se nismo htjeli vratit, jer smo bili otkazali smje{taj, i izgubili smo status izbjeglice.Onda su nas 26. maja u dva sata naru~ili da nas mora primit na jedan kat ku}e. Tako smo i uselili u svoju ku}u.

Glasovi svitawa

Ali, te{ko sam uspjela s Muslimanima koji su bili u mojoj ku}i, jer nisam ja mogla dobit deloàciju. Nije ni op}ina tu mogla pomo}i, ni IPTF. Sve samobi{la. @elila sam da svak do|e i da vidi u kakvim uvjetima ìvim. Ovaj {to je dole stanovao, on je jednostavno htio da ìvi, a da ni{ta ne pla}a,ni struju, ni vodu, a sve je zajedni~ko. I septi~ku smo ~istili, a on nije htjeo. Iskqu~ili su nam bili i struju, i meni i wemu. Rekli smo da }emo po polapla}ati, po{to smo zajedno stanovali, i to je bio dogovor. On nije htjeo platit, kao ja vi{e sam tro{ila, tako da su onda do{li i iskqu~ili. Mrzlismo se tri mjeseca, jer nismo imali ni {poreta, a i gore na spratu nisam imaladimwaka, tako da sam se ba{ napatila.Ja sam mu nudila u materinoj ku}i, ima dole jedna garaà, kao podrum, gdje samja ìvila dvajest godina, da se tamo priseli. Me|utim, kada je on oti{o davidi, kaè nema uvjeta za wegovu obiteq dole, da je vlaga, jer ima on malodijete od dvije godine. I onda mi se pruìla jedna prilika. Ovdje jedan Musliman iselio iz jedne hrvatske ku}e, blizu mene, tako da je ta ku}a ostala slobodna.Onda je meni op}ina izi{la u susret, kao privremeno da ga usele u tu ku}u, dok se gazda ne pojavi. Tako da sam mu ja onda sve stvari s doweg kata dala,samo da bi on iselio. On je pristao, izi{o je u tu ku}u hrvatsku, i odnio je sve. Kad je on iselio, jasam opet onu svoju polovicu duga isplatila i sebi opet uvela struju. Jest dasu odnijeli sve moje stvari koje su bile dole, samo su mi stolariju ostavili,ali sam ja onda sve okre~ila i renovirala.Osje}ala sam se isto da nisam nikad ni napu{tala svoju ku}u, jednostavnobilo mi je to najve}e zadovoqstvo. Nigdje nije qep{e nego u svojoj ku}i. Ne moè se ni porediti sa onim groznim vremenom koje smo provodili na moru.Mene je ubijalo, i ona dosada i nerad, samo gotovina, daj samo da onaj kruh digne{.Od danas do sutra ìvot ni~emu nije vodio. Nisam se mogla jednostavnopriviknit, ni ku}it, ni{ta.Ni mu`, ni ja, nismo imali nikakav izvor primawa do 1996. godine, kad sam rodila curicu. Onda je se on zaposlio, gde i trenutno radi.Do tada smo ìvjeli tako, {to po{aqu malo wegov zet i zaova, i rodbina.{to se ti~e humanitarne, ja na to nisam navikla. Dijelilo se tu u hotelima,dolazilo je za higijenu i hrana. [to se ti~e paketa, nismo ni{ta dobivali.Mo`da da je ispo~etka bilo dok sam ja bila kod ku}e deset mjeseci, alnajvi{e je familija pomogla.

Sada svakodnevni ìvot je ku}a i posao. Idemo obadvoje na posao, djecaostaju, idu u {kolu. Kod ku}e imamo dosta zemqe, posijemo. Naàlost, nemamoni jedno, ni drugo, stalni posao. Oboje radimo na crno.Ja jesam radosna, i dan danas kaèm da ne pokleknem, ali, nekad mi nai|eperiod kad mislim da ne}e bit nade u ìvotu, al nedam se, vaqda }e bitboqe.Nama je va`no da mi radimo, {ta bi da sad ne radimo.

{to se ti~e mene gore, i odnosa sa komi{ijama, to su sve Muslimani, ve}inomizbjeglice. Nemam jednostavno nikakvi kontakta s wima, a nemam ni nikakvemr`we prema wima. A sa doma}im isto, nisam puno qudi ni poznavala prije rata, jer sam dosta radila. Neki se pokaù nekad, neki napadaju, al ne obra}am pa`wu jednostavno na wi, a ove izbjeglice, od wih stvarno niko nikad nije ni a rekao.


U svakom slu~aju, mi }emo ostati ovdje. Kad bi se svi vratili vako ko i ja na jedan kat ku}e, povratak bi krenuo. Ali te{ko je, ja ne znam {ta taj svjetmisli, kako misli, kako tako slaba voqa za povratkom. Ja sam i{la dole na more po ovim kampovima, ja i ùpnik i neko ispred OHR-a. Ne znam, svjet je se uspani~io. Kad do|e do preseqavawa, niko nema da rekne, idem ja, pa }u najedan kat, il }u pod {ator, al da sam bliè toj svoj ku}i. Kad bi se svak vratio na svoje i da malo izbjeglice odu, svak svojoj ku}i, jamislim da bi se u Bosni i Hercegovini moglo ponovo ìvjeti u miru. Ja u svakom slu~aju mogu ìvjeti u miru.I prije su svi qudi ìvili i radili u jednoj kancelariji. Nismo seposje}ivali, nismo nikad jedni drugim i{li, al to je se tako, jednostavnosraslo, kad se skupa radilo. Al nemir je neki u{o. Ne znam kako se narod moè promijeniti, jer znam po pri~ama onih koji su ostali sad za vrijeme rata, kaù, prvi kom{ija mi je napravio to, pravio se da me ne poznaje a mogo mi pomo}, zaklo bi me, ubio bi me, a do ju~e sa mnom kavu pio. Po pri~ama starijih qudi, nikad vakav rat nije bio.Nikad se nije moralo, {to kaè moj svekar, od ku}e i}. Ostajale su starijeène, ostajala su djeca, nije se dirala ku}a.Pitawe je samo, jel to sve bilo zbog novca, il radi vjere?

Meni je moj identitet vaàn za mene, ja se ponosim {to sam Hrvatica,katolkiwa. Ne idem puno u crkvu, kad imam vremena idem, isto ko i prije,ni{ta vi{e ni mawe. Ali, ne mora zna~iti da je dobra stvar da ~ovjek ima svoj identitet. Va`no je da je ~ovjek ~ovjek, a svako svoj identitet druk~ije gleda.

Ja li~no ne mislim da qudi vi{e praktikuju svoju religiju sada, nego prije rata, ali narod ima ja~i smisao identeta nego prije. Ja ne mislim da je to narod zbog nacije zaratovao, ne{to je to drugo, politika. Politika je gadna stvar, ne svatam je nikako, jer mislim da bi jedno pet, {est qudi moglo biti krivo za ~itav rat. Ostalo je ti ekstrema, ostalo je te mr`we, ostalo je tog u narodu nekako, u svim vjerama.Ali, nema Bosne bez Federacije gdje postoje tri naroda, i gdje moraju ìvittri naroda.

A sada, sad je slaba ekonomska situacija, treba dosta da se krene. Najgori je problem {to niko ni{ta ne radi, od Hrvata malo ko da radi, a i ono {to radesu Muslimani.Ali i oni slabo rade, jer su firme slabe. Jedino sad kad bi to neko uzeo u privatizaciju, pa zaposlio sto, stopedeset qudi, pa da tako krene. Jer kad bi bar jedno u obiteqi radilo, dosta bi se svjeta i vratilo. To je jedan od teìhproblema.Bila je i {kola problem, ali eto {kola je se regulisala. Djeca sad idu ovdje u ùpski ured u {kolu. Nije nam data ni jedna {kola, a pruìla se {ansa dabiramo. Mislim da imamo pravo da biramo. Do osam razreda je tu. Sredwa {kola ima gore tu di sam rekla da je hrvatska, gore u Gorwem Vakufu, jedno pola sata autobusom. A ima tu smjer gdje oni idu, Bo{waci, tu ide jedan moj.Nije bilo tog smjera u hrvatskoj gore u Skopqu, onda sam ga ja tu dala. Ide ~etvero Hrvata s wim. Za sad nema problema i mislim da ih ne}e imati.

Imam èqe da se svi vrate na svoje i da se normalno po~ne ìvit i radit, dase opstane u tom Bugojnu ako je mogu}e i u cjeloj Bosni, svak na svome.

Glasovi svitawa

èlila bi da ostanem u Bugojnu i da mi mu` radi, ako ne budem ja radila, i da se ostane na svom, da se ne moradne i} nigdje. Jer ja mislim da ne}e biti ponovo rat.

[to se ti~e poruke za ~itaoce, pa, ne znam ti tu poruku.Da se nikad ne ponovi rat, ni{ta drugo, ni{ta. Nek se spomiwe, al nek se nikad vi{e ne ponovi. Imam savjet da se svi vrate na svoje, da nema bez voqe, povratka bez voqenema, a strah i to, boè moj, moè im se ne{to desiti i na moru, isto je, od sudbine ne moè{ pobje}i, a ìvota u Bugojnu vaqda }e biti, ja se nadam.

Dowi Vakuf

Mu`: Ja sam ro|en 1930. godine u Dowem Vakufu. Mi smo ìvjeli blizu grada.[kolu sam poha|o. Po zanimawu sam stolar. Zara|ivo sam lijepo, a poslije radnog vremena, kad zavr{im u firmi, bilo je privatni qudi, di si mogo oti~jo{ da zaradi{. [kolovo sam svu djecu. I onda sam ja iz svoje porodice sa{odole, bliè samog grada. Tu sam napravio ku}u. Imo sam radionu, imo sam {talu, imo sam sve one prate}e objekte koji su mi trebali.Ja sam kasnije oti{o u penziju. Obolio sam. Kad sam ja radio, ~im su mi djecapo~ela zavr{avat {kole, ja sam im odma na{o poso i odma su mogli na}i poslau nas, u Dowem Vakufu. Oènio mi se sin, zaposlila mi se nevjesta.Nisam se puno zabavqo sa politikom. Ja mislim da nije bilo nikakvih te{ko}aod '45. godine pa ovamo, kad je Tito sredio to sve. Mogo si spavat na srid puta da te ne bi niko barno, ne bi ti niko na{o, ako ti najde nov~anik, uza te pare,niko ti to ne bi uzeo. Bila je taka jaka neka politika da te nije smio nikodirat. Po{ten narod bio, nije se sva|alo.Izmje{ani smo mi bili, ali ve}inom je muslimansko ìvqe, pa srpsko, Hrvata je bilo malo. Odnos izme|u qudi je bio super. I to je se sve druìlo i ìvilose ko carevi. Nije se niko sva|o. Nekad se more malo prepri~it, al da tikaèm bila je, kako ja kaèm, harmonija na visini, bratstvo i jedinstvo, nije bilo nikakvih problema.

Pa po{lo je se ono, ja mislim ’91. godine, prepreka, ovo, ono. Izme|u sve tri nacije po{lo je se nekako prepri~avati, gore i dole, i u tome je i iskrso taj rat. To je bilo ’92. godine u maju. Uo}i Prvog maja most je puko. Onda su Muslimani svi po{li surqat i povla~it 12 kilometara od Vakufa za Bugojno.Ono {to je ostalo, Srbi su ih ,valda, istjerali. Oni su ìvili gore sve dok opet oni se nisu vratili. Ne bi oni nas istjerali, koliko sam ja ~uo od qudi.Velikani su to, zamjenom.Bilo je uàsno kad je most puko i oni se povukli gore. Onda je se po{lodibidus sva|ati, ro{kati i prijetiti, psovati i sva{ta. Nastala je paqevina.Oni pale srpsko, Srbi pale wiovo, {okci gone, kupe stoku.

@ena: ~etvrtog maja vojska je se obukla u odjela. Onda je po~elo ~i{~ewe Muslimana. Srbi ~istili muslimanska sela. Bilo je grozno, brate, uàsno.Granate su padale, boè sa~uvaj. Bilo je i raweni i mrtvi. Ko kad je rat. Takosmo ìvili, sve pod granatama, tri godine.

Mu`: Ja sam osto u Dowem Vakufu do ’95. godine. Bilo je malo poru{eno. Granate su padale. Bilo je ku}a poru{eni, bilo je i spaqeni, ali, uglavnom nije dibidus poru{eno.


Oni zajedno ratuju, Muslimani i Hrvati. Srbi su posebno. Bila je linija wiova,bila je na{a. E sad, kad provale jedni drugima liniju po no}i, onda se tu vodeborbe te{ke. Bilo je i mrtvi, i raweni, i sva{ta.Za hranu je bilo grozno. [to ti dadne Crveni krst, ono {to si ti imo. Nije se radilo, nije se sijalo. Ako malo posije{, granata padne, zaprqa, uni{ti. Nema. Ako iza|e{ da radi{ na wivi, granata…ko da je baca s ku}e. Svaki dan strah,granate…Kod nas jednom je po no}i jedna èna nani{la i veli: “Pale i àreMuslimani! Bjeìte!” To nije bilo ta~no. Ja znam na{e linije kud su, po ~ukama,sve {ute, niko ne puca. Tako da ja nisam vjerovo. Drugi put, kad su rekli, ja sam reko da laù, da nije ta~no, da nije to istina, do~im, bila je istina. Sutradanoni do|o{e. Bilo je prepreke, bilo je psovawa.

@ena: Izbjegli smo 12.9.1995. godine. Uve~e su nam samo rekli: “Spakujte se s djecom i ajde!” On nije htio. Mi krenili s djecom. Potrpo me jedan kom{ija s djecom i sa snajom. On je osto. Kasnije smo mi do{li u Bawa Luku. Smistili sunas u ove neke {kole. Dva mjeseca smo bili u tim {kolama. Kasnije podigo{enas gore, u Slapovi~e, u kampove. Tu smo bili vi{e od godinu dana, bez struje, bez i~ega. Ba{ ko u logoru. Bilo je i gladni, i èdni, i goli, i bosi. Ali,preìvilo se to sve. Wega su djeca taìla preko Crvenog krsta. Eto, i do{o je opet. [ta je on proveo, kako je, ja to ne znam. On zna.Eto, {to nismo bjeàli one tri godine rata. Bili sve Srbi, nije bilo Muslimana. To bila na{a vojska, opkolila okolo sve. Muslimani bili s otu stranu, tako da smo mi ostali u onom sklopu. I kad smo po{li bjeàt, boèsa~uvaj, u Jajcu su nas usta{e do~ekale na mostu. To ne zna{ ti ko je {ta, il jevojska, il su usta{e, il su Muslimani, il smo mi. Sve je se to izmje{alo. Onda su granatirali na{e autobuse. U Jajcu poginulo na{ih, tri-~etri autobusanaroda. Pogorio sve. Ne daj boè da se ponovi vi{e!

Mu`: Dok su oni do{li u moju ku}u, odma su oni mene otirali. Otirali me tudole, u Vakuf. Tu sam bio do mo`da jedno deset, dvanest no}i. Onda su naspotrpali u auto. Bilo je tu i vojske koju su zarobili, bilo je i civila. Otale sunas za Bugojno, dvanest kilometara. To je bilo u septembru ’95. godine. Bio sam ti u Bugojnu dvanest dana u jednog magazin. Dole beton. Tu da smo ostali,pomrli bi. Tu je se dràlo nekakvo sto~no sjeme, ugaq, sva{ta. Otlen su nasdigli, pa su nas sproveli prema Travniku. Dolac, tvornica {ibica. Tu smo samo tri no}i preno}ili. Razdvojili su vojsku i civile, i nas vrati opet u Bugojno. U Bugojnu kaè |e je ko zarobqen i odakle je ko rodom, tu ide. I nas je vratilo i ja sam bio pet mjeseci u Dowem Vakufu. Dali su nam krevete i bili smo u jednom podrumu. Vojsku je odma oteralo svu za Travnik. Samo ostalo nas osmero, dvi ène i nas {est. Uslovi u zatvoru su bili: imali smo {to se ti}ehqeba dovoqno, ali varivo. Nije bilo mesa, nije bilo supa. Tanko je bilo.Prvo nam je vrjeme bio i straàr, pa nas je ~uvo. Ima{ qudi koji popije, dolazi da te vidi i ako je neko wegov pogino, kaè “Daj da ga zakoqem!” Bilo je sva{ta, te{ki trenutaka. Kasnije sam ja jednog svog poznanika zamolio, pa mi je dao katanac da se moè zakqu~at iznutra.Za ostale ~lanove familije nisam znao ni{ta dok nije iz Zenice do{lo dvoje-troje. I onda su meni dali jedan papir, akt, da se ja mogu javit svojoj porodici. Ja sam samo javio se i poslo prema Bawa Luci. Znam da su dole oti{li, tako da mi je jedna }er u Prijedoru, dole kod Bawa Luke, ona me je prona{la. Kasnije smo se dopisivali i nama je kasnije do{o iz Sarajeva nekakav zamjenik, Srbin je, tako da smo mi pu{}eni u razmjenu. Zamjenili se i razmjena je bila u Bawa Luci. Ja sam oti{o i vi{e nisam ni oti{o nikad, evo ima tri godine. Dok sam bio u logoru, dvaput nas je posjetila hrvatska organizacija Karitas.On je samo do{ao, zna me taj ~ovjek i kaè “{ta vam je najpotrebnije?” Ja sam mu

Glasovi svitawa

reko hrane i odje}e malo, pa su nam donili konzervi. A hqeba smo imali.Po{to su znali u Vakufu Muslimani da sam ja stolar, mene su zaposlili. Jasam oko tri i po mjeseca radio, popravqo im stolove, stolice, staklio, najlonzatezo |e nema stakla. Oni po{li otvarat prodavnice i tako da su meiskori{}avali. Radio sam, al, eto, boqe da se kre}e{ nego da leì{.Idem ja ulicom, ide straàr sa mnom. Ko kad smo mi tu ro|eni, sve se znamo.Vi~e meni poznanik: “Kako si?” Ja wega znam, odgovaram, a onaj sa {tulama,nema nogu, jedne ili obe, {ta ja znam, on jebe ~etni~ku mater. Veli: “Vidi, on oda ovda, a tuko me ju~e, a vidi mene!” Tako da je bilo ti trzavica. Drugi mi je ~ovjek reko: “Povuci se nazad, nemoj da se prepire{, baci}e ti bombu pa }e{ i ti ostat bogaq!” i tako da sam ja tu uvjek po malo se izvla~io. Ja sam onda otlen, do{o u Prijedor. Do{o je SFOR, me|unarodni Crveni krst. Bila su dva auta i {to smo god imali, oni svoji prwca, to si pokupio i bez dokumentacije o{o. Dole su nas ~ekali na{i, rodbina i tako da je svak primio svoga i odlazi onaj, kud je oti{o, {ta ja znam, nisam te qude vi{e nikad ni ~uo ni vidio, o{li su daqe. Iz Prijedora sam do{o u Bawa Luku. Do{o mi je sin i ja sam i on do{li gore u Slapovi}e. Tu sam bio godinu dana. @enu sam vidio kad sam do{o gore, u Slapovi}e. To je vi{e Srebrenice.

Snaha: U Bawa Luci je bilo mjesto gdje su se razmjewivali, Muslimani su i{li na muslimansku stranu, a Srbi na srpsku stranu. Uslovi u Slapovi}ima subili nikakvi.

Mu`: To je bio ko logor, 450 kampova, ovi ku}ica. To je sve bilo jedno do drugoga.

Snaha: U svakom kampu, kad smo do{li, ìvjele su dvije do tri porodice. U jednoj ovoj ku}ici, petnest qudi, u nekim vi{e, u nekim mawe. Nema struje, voda napoqu. Na po~etku ponekad suhu hranu smo dobijali. Po ~etvrt hqeba ili ribu. Onda su nam po{li djelit bra{no i tako tih namirnica. Onda smo do{li ovde, poslije godinu dana. Da smo bliè civilizaciji, jer gore je bilo 15 kilometara od Srebrenice. Ovde su uslovi boqi. Mogu nam djeca i}i u {kolu, imamo neku struju. Moèmo zaraditi koji dinar. Negdje ode{, pa radi{.

Mu`: Djeca su malo odrasla i ja imam ne{to malo penzije. ]erka mi malozaleti se, pa radi. Wezin ~ovjek, moj sin, isto. Odleti malo u Srbiju, pa radi. Da donese djeci da kupi {kolske kwige, pribor i to. Ovde je sad kud i kamoboqe, premda nije ni ovde dobro. Nemamo vode u ku}u.

Snaha: Nije ni blizu onoga {to smo mi navikli. [to god smo poèqeli, mogli smo da imamo, da idemo na more, na zimovawe. Jednoj djevoj~ici mi je sedam godina, sinu mi je devet. Oni ni vidjeli mora nisu. Mo`da tako, na televiziji.Mu` za Srbiju ide po mjesec dana. Tamo radi, kopa kanale za telefon. Do|e ovamo sedam dana da se malo odmori i da mu operemo ve{ i tako. I onda opet.

Mu`: Nismo nikako vi{e vidili svoju ku}u u Dowem Vakufu. Da ti kaèm, ovi stariji imaju i nade i èqe da se vrate, a mla|i ne.

Snaha: Nemam ni nade, ni èqe da se vratim. Jer mi smo ìvjeli kao bra}a isestre i sa Muslimanima, i sa Srbima i sa Hrvatima. Ja sam imala vi{e drugarica Muslimanski, nego Srpkiwa. @ivjeli smo kao jedno, dok se nisu ove stranke umje{ale. I onda je to puklo ko balon. Sad neko ko je ubio mog brata,da ja mogu da idem sa wim da ìvim?! Da li biste vi to mogli?!


Mu`: Pa, {to se ti~e mene, i ja se sada ne bi vratio. Samo bi se vratio kad bi se vratilo, recimo, 90% qudi. Ali ovako se vratit sad pod wihovu komandu,da ja opet budem wegov sluga. A ako bi se bilo pa da se podjeli, pa da bi bila neka srpska komanda, ja bi se vratio. Vratio bi se svak. Ako bi imo zaposlewai kad bi firme po~ele da rade ko {to je bilo prije rata. Al ovako, ne moè!Nema{ se |e vratit. Znam u ku}i ko mi je od Muslimana. To je ubij boè, to jeprqavo. Ne bi se vratio. Ja vjerujem da je i to {to sam imo, propalo sve ìvo. Isad, kud da se vratim ja?! Onda boqe, ako bi se moglo prodat, pa oti} negde kupit. Uglavnom, vidi}emo {ta }e odredit rukovodioci. Da li }e se to mo}i prodat, ili }e se mo}i razmjenit, ~u}e se. Ovi koji su zadwe vreme i{li, bilo je autobusa organizovanih, kaù da su iznad nas sva sela poru{ena,popaqena. Di sam ja li~no, moja ku}a, kaù, da nije. Ja nisam vidio, ne mogu tija sad ni{ta re}. Kaù da ìve Muslimani u wojzi. Wegovu su zapalili gore, a on je vi{e mene gore bio duplo. I on je sad o{o u moju ku}u i on sad ìvi tu.Nemam nikakvog kontakta sa wim.

Snaha: Nisu oni prognanici. Oni su na{e prve kom{ije. @ive u na{oj ku}i.Kako smo se osje}ali kada smo napu{tali ku}u? To je bilo u nekom vremenu od pola sata. Da sada vama, recimo, neko do|e i kaè “Napu{tajte svoju ku}u, bjeìte! Vakuf je pao!” Jednostavno na takav na~in. Nije da je bila nekakvaborba, da su se vodile borbe pa da su Muslimani prodrli, pa da mi moramobjeàti pred pu{kom. To je bila politika neka. Neko je nas prodo i mi smomorali da napustimo svoje domove. Nismo imali vremena za kupqewe stvari.Ma, kakve stvari! Samo da ìvu glavu izvu~emo! Sre}om, bio je kom{ija jedan,pa nas je potrpo u svoje auto, tako da nas je izvuko do Bawa Luke. Bilo je qudikoji su pje{ke sto kilometara i{li. Kroz {ume, cestom i tako.

Mu`: Pa ja narod je bjeò. Kad sam ja zarobqen bio, kaè mi jedan ~ovjek : “Mi vas nikad ne bismo i{}erali iz va{i bunkera, da nije bilo nare|ewe od velikana. Potpisano! Povla~i se dotlen i gotovo!!!

Snaha: Jer mi smo imali vojsku. To su bili sve ìteqi toga grada i oni su bili voqni da ~uvaju taj grad. A nisu ga mogli u~uvati zbog nekih politi~ara. To je sve politika. Jedino nas politika moè natjerat da se mi tamo vratimo. Danam ne daju nikakve uslove, da nam sve obustave, da nemamo ni{ta, jedino na takav na~in, da nas prisile da se vratimo.

Mu`: Najve}e su brige, {to se ti~e mene, ja vjerujem i moji sviju, ne znam gdje sam i gdje }u. Neizvjesnost. Visim ko sijalica gore. Da je meni da mi kaè ide{ tu, u taj grad, pa evo ti plac, pravi ku}u, osta}e{ tu. Ja bi sav bio sretan. A tamo, ako se mogne prodat, pa da dobijem koju paru i da se vratim, da platimtamo da kupim. E, to bi mi bilo najvi{e, jer ìvim u neizvjesnosti. Ne znam nikud }u, ni {ta }u i ne znam ni dokle }u ovako.

Snaha: ìvimo od danas do sutra.

Mu`: Jer, vidi{ ti, svaki ovaj mjesec, svaka godina je i Crveni krst tawi.Ne}e ti mo} vazda davat. Davalo je se, a sad nema{ zaposlewa. Ona bi sadmogla radit, radila je i dole. Ja mislim da je moralo do}i do ovoga rata. Pa, kolko sam ja malo pro~ito, a ~uo sam i od stariji qudi, ve}inom muslimanski ìvaq, koji je nekako se bio i osilio, tako da je neko to presjeko, taj lanac i da je do{lo do ovog rata. Ja nekrivim ni Muslimane, nego je moralo do}i do rata. Nekako je se bio izopa~ionarod jedan prema drugome. Krivi su lideri sa sve tri strane, a kod nas su ti

Glasovi svitawa

bili, zna se, Alija, Tu|man i Karadì~. Nisu oni sami koji su zavadili narod.Onaj ko je zavadio taj je imo interes. Neko ko je nekad ìvio slabije, sad za vreme rata je pro{o boqe. A tako ti je i kod Muslimana, i kod Srba.

Snaha: Za mene su krive strane zemqe, Wema~ka, Amerika i ostale, da nenabrajam. Wih dvije su najve}i krivac za ovaj rat. Oni jednostvano, meni se ~ini, mrze nas, Srbe. Oni ho}e da nas jednostavno nestane..

Mu`: Ja mislim da rat ponovo niko sad ne bi èlio. Ali, evo, sad {ta sede{ava na Kosovu, dole u Srbiji. Neko to muti opet, ho}e da se to zavadi, dase to do|e do rata. Ni{ta nije nemogu}e, sve je mogu}e.

Snaha: Ne daj boè. Samo rat mi ne èlimo. Nikad vi{e.

@ena: Kao prije, qudi vi{e nikad ne mogu ìvjeti zajedno u Bosni iHercegovini.

Snaha: Nikad. Sad sam rekla, kako }u ja ìvjet sa vama ako ste vi meni ubili nekog mog dragog. Ne samo meni. To ti je skoro svaka porodica da je izgubilanekog svog. I nas, i wih. I kako biste vi sad ìvjeli sa wima? Nikako! Kada bi bio ponovo po~etak rata, ne znam {ta bismo bili u stawu da uradimodruga~ije. Da se ubijemo. Samo to nam preostaje.

Mu`: Ne bi. Ja, recimo, ne daj boè, ako bi do{lo do drugog rata, samo bi gledo da spasim djecu.

Snaha: Pa, gdje }e{ ih spasit?! Gdje?! Pa, sad vi{e nemamo kud.

Mu`: Pa, opet bi bilo neko nare|ewe. Povla~i se gore il dole! Razumije{?Amerika o}e da osvoji ~itav svjet. Al ne}e! Budi sigurna da }e i wojzi do}i vrjeme. Pa, vidi{ sad, kolko ja bar mislim i ovako malo pogledam,vamo se sadudruìla Rusija, Kina.

@ena: Imam ja sestri~nu i zeta…i djecu wezinu. Oti{li su zbog rata u Wema~ku, ko izbeglice. Kamo sre}e da smo i mi. Da li }e se oni sada morativratiti iz Wema~ke, to se ne zna. Mo`da }e i}i negde daqe.

Snaha: Nekad nam nacionalnost nije bilo va`no. Mi smo svi bili ili komuniste ili djeca komunista, i za nas religija nije va`na. I za mene religija uop{te nije bila va`na, a sada mi je va`na. Sada ja svoje djete vodim u crkvu, u~im ga da se bogu moli, da se krsti. Do{lo je takvo vrijeme, jednostavno. Oni ìve u nekom drugom vremenu od onog u kojem sam ja ìvjela. Ja sam Srpkiwa imoja djeca su Srbi. Svi smo mi Srbi. Pa, nisam se ja nikad stidjela da kaèm. Ja, kad sam se rodila bila kr{teno dijete. Dok sam se rodila mene je moja majka krstila. Ja sam uvijek bila Srpkiwa, ali priteglo je ono vrijeme komunizma, da sam bila komunista.

Mu`: Ja sam to prije doìvio neg ona. Ja sam isto bio komunista i na poslu sam bio i bio sam rukovodilac organizacije.

Snaha: To nama prije nije bilo va`no, jesil ti Srbin, Musliman ili Hrvat. Mismo se svi druìli, ìvjeli smo kao jedno, kao bra}e i sestre.


Mu`: Narod je se malo zavadio, a kako se kaè kod nas, mnoga je krv palaizme|u sve tri nacije. I prije su kod nas ène vodile djecu u crkvu nedeqom, i kad je kakav svetac. Samo komunisti nisu. Recimo, ja nisam i{o nikad, nit je moja nevjesta. Wezina mater jest i moja baka jest, a ova mla|a generacija nije. I jo{ uvjek i ovde slabo ide.

Snaha: Sada narod ide daleko vi{e u crkvu nego prije. Sad ide i omladina, aprije nije i{la. Puno vi{e sada svijeta je se priklonilo crkvi. To je zbog rata.

@ena: Podjelile se nacije, odma je i to oti{lo. Ja kao èna, majka troje djece,ja sutra se ne bi èlila vratit u onaj Dowi Vakuf. Ne osje}am da sam sad ko {to sam bila. Ja sam doìvila jo{ jedan rat. Ovo je drugi. Mene su usta{e i{}erale, imala sam mo`da {est godina 41. godine, pa oterali nas u Srbiju.Pa doìvila taj rat, pa sad ovi. Sje}am ga se dobro zato {to smo bili gladni.

Mu`: Dok sam bio dole pet mjeseci zarobqen, nema osmjeha na licu kad ga tipozdravi{ i kaè{ “Kako si”. On ti je oborio glavu i nema ko prije nimalo davlada prijateqstvo. Nema ko {to je prije rata, nema.

@ena: Evo, idu na{i sad na grobqe, da posjete spomenike. Kaè iza zavjesevire, nema da se gleda.

Mu`: {to se ti~e ekonomske situacije Republike Srpske, slabije se pi{e nego za Federaciju. Jer ve}ina arapskih zemaqa to je slalo i zna se kome je to i{lo. Vamo na{i nisu dobili ni 3-4%.

Snaha: Nama, u Republici Srpskoj, Srbija bi jedina pomogla da stanemo na svoje noge. Ona to nije u mogu}nosti zbog toga {to se woj samoj to de{ava. A strane zemqe su nam okrenule le|a. One }e pomo}i i Hrvatima i Muslimanimana sve na~ine. Mi smo ostali jedini kojima niko ne pomaè. Oni ve} rade, idu na more. Hrvati i u toku rata. Gledala sam preko televizije, Hrvati suìvjeli i u toku rata kao {to smo mi ìvjeli prije rata, dok mi nismo u mogu}nosti. Ja ne vidim u skorije vrijeme da }emo mi imati neki ìvot. Miìvimo od danas do sutra, zato {to moramo, {to smo prisiqeni,

Mu`: {to se ti~e politi~ke situacije kod nas, sad je malo boqe. [to nevjestakaè, ima opet velesile koje nare|uju. Qudi uni{li, krstare po na{im drumovima. On ti odre|uje, on ti nare|uje, tako da se to jo{ drì. Kad bi sesutra oni povukli, bogami bilo bi opet lo{e.

Snaha: Taj SFOR hapsi uvjek srpske neke kao ratne zlo~ince. Kad ste vi ~uli da su oni uhvatili nekog Muslimana kao ratnog zlo~inca, a svi smo mi tunegdje. Ubijali su i oni kao {to su i na{i ubijali. Ali samo su Srbi kao neki neprijateqi ove zemqe, a ni Hrvati, ni Muslimani nisu. I po tome se vidi da nas mrze, jednostavno nas mrze.

Mu`: Kad bi se moglo birati, ja bih li~no izabrala ono vrijeme kad je Josip Broz Tito bio na vlasti. To je bilo pravo.

@ena: Svi bi. Onda je bio ìvot svima fin.

Snaha: Onda smo imali i poso i stanove, i sve, {to smo god poèqeli to smomogli da imamo.

Glasovi svitawa

Mu`: I niko ti nije opsovo ni{ta. Smio si popit rakiju i spavat na drumu. Bila je jaka politika, da nije niko smio nikoga vre|at. [to se ti~e mene li~no ja bi najvolio da se to opet sve sredi i da se ìvi zajedni~k, ako bi moglo. Ako se ne moè zajedni~ki, neka se, brate, podjele kako je i sad podjeqewo, ali bi trebalo da se jednako gleda na sve tri nacije.

Snaha: Da gledaju istim o~ima nas Srbe kao {to gledaju te Muslimane ili Hrvate. Da smo i mi u wihovim o~ima isti, a ne da smo mi neki ratni zlo~inci,neka proma{ena nacija. Mi smo dobri qudi, samo to niko ne zna il ne èli dazna.

Mu`: Ja bi najvolio kad bi moje èqe sad bile, samo da mi kaù {ta }e bit i |e }u ostat, pa da mogu radit ne{to. Jer kad bi ja sad znao |e }emo mi, ja ovde nemam ni kupatila, ni WC-a u ovoj baraci, ja bi sebi ne{ta napravio. Nemamvode, pa bi mo`da doveo vodu uz pomo} sviju nas kolko nas ima.

Snaha: Da nam daju adekvatan smje{taj i da nam daju poso da mi moèmo radit,da sa ovih deset nokata sebi zaradimo pare da moèmo da ìvimo, a ne da se patimo. Moj mu` radi tamo od jutra do no}i da bi donio koji dinar, da ja mogu svom djetetu kupit svesku i olovku i da ga po{aqem u {kolu. Nemamo ni peti dio onoga {to smo nekada imali.Samo da se ne dogodi rat, jer to ni du{manu svom najve}em ne bi poèlila.Kad bi ponovo bio rat, jer to stvarno ne bih mogla podweti.

Mu`: Ja bi poèlio svim ~itaocima koji budu to ~itali, da budemo u qubavi i slozi. Ako bi se moglo ko {to smo nekad bili.

@ena: Nema od tog ni{ta.

Snaha: Nema od tog ni{ta…od te qubavi ni{ta. Kao {to je nekad bilo, ne}e nikad.

Mu`: E pa sad…

Fo~a

Ro|en sam 1968. godine. @ivio sam u jednom selu, op{tina Fo~a, sa svojim ocem, majkom, dvojicom bra}e i sestrama.Prije rata bilo je te{ko na}i dobar posao. Zavisi od {kole, koju si {koluimao zavr{enu, i kako je se ko mogao sna}i. Kod nas je poqoprivreda bila najva`nija. Ve}ina qudi je radilo poqoprivredu, {umarstvo jer je {umskaindustrija bila razvijena. Bosna je imala jaku ekonomiju, samo {to je sa tom ekonomijom raspolagala biv{a Jugoslavija. Sve je i{lo u Beograd, pa iz Beograda za Bosnu. To je problem bio. Ja sam po zanimawu bio voza~,autoprevoznik. Radio sam puno, i na poqoprivredi i na svemu. Sve sam stizao.Bio je dobar standard ìvota. Dobre su plate bile, nije bilo skupo, moglo se ìvjeti dobro.Pogotovo devedesetih godina kada je Markovi} bio na vlasti, on je ustabilioveliki standard.Najve}i problemi i najve}e brige za moje ~lanove porodice su bili samo rad i ni{ta drugo.


Kod nas je bilo mje{ovito stanovni{tvo, pravoslavno i muslimansko,bo{wa~ko stanovni{tvo. Ja mislim oko 60% - 40% da je bilo vi{e muslimanskog stanovni{tva. Ni{ta Hrvata, wih je mo`da tri do ~etiri posto bilo.Mo`da neki doktori i tako ne{to.Bio je vrlo dobar odnos izme|u qudi razli~itih religija, sve do devedesetihgodina bez ikakvih problema. Pomagali jedni druge. Ja sam imao puno primjera, po{to sam bio voza~. Ostanem u kvaru sa kamionom i nai|e ~ovjek koji je pravoslavac. Stane i ostane po par sati kod mene, dok ne popravim moj kamion.Uop{te nije niko postavqo pitawe koje si religije. ~im su po~ele stranke, onda je krenulo naopako. Kad su po~ele stranke SDS, SDA, HDZ, odmah su po~ele podjele. Na primjer u Fo~i od 91. godine bio je autobus koji je i{ao, posebno za Muslimane, posebno za Srbe, jedan za drugim ide. Nisu se zajedno vi{e po~eli ni prevoziti.

Da }e biti rata u Bosni osjetio sam prvi put krajem 91. godine. Dalo mi je do znawa, velike koncentracije vojske koje su i{le prema Hrvatskoj, kada je bio rat izme|u Hrvata i Srba. Na mostarskom rati{tu su ogromni tenkoviprelazili i puno se pucalo. Prolazio sam s kamionom, ~esto sam zaustavqen,maltretiran, sav transport koji sam vozio pregledan je na barikadama. Bilo {ta da sam prevozio, sve je pregledano i pretresano.

Negdje po~etkom 92. godine, u februaru ili martu po~elo je da se osje}a da }e biti rat. Sve dok nije po~elo u aprilu. Oni su ve} bili okrenuli sve cijevi, sokolnih brda, i po~eli su pucati u pravcu na{ih ku}a.Ta~no 6. aprila progla{eno je ratno stawe.Kad je Fo~a pala, i sve bilo popaqeno, Muslimani bili protjerani, a mi ostali, onda je se malo smirilo stawe. Onda su dali ultimatum, srpskevlasti kod nas, da se preda naoruàwe. Predali smo dosta lova~kognaoruàwa, pu{aka, pi{toqa {to smo imali, sve na dozvole. Imam ~etri te potvrde od naoruàwa {to sam predao srpskim vlastima.Dolazila mi je srpska policija i na vrata, ali bili su mi li~ni poznanici, mojekolege, prevoznici. Nisam od wih maltretiran, nikako. Odnosili su sekorektno prema nama. Prema mojoj porodici bar. Tako je bilo, sve dok nije do{la vojska iz Srbije. Kada je do{la nepoznata vojska iz Srbije, rekli su nam kom{ije na{e, koji su bili Srbi, da bi najboqe bilo da krenemo od ku}e, da ne bi do{lo do pokoqa. I tako u no}i smo izbjegli iz ku}e. Sve do tada,ìvio sam u nekoj nadi da }u ostati kod svoje ku}e.

Mi smo oti{li 18 kilometara od ku}e, na na{e imawe koje je smje{teno u planini. îtava familija je bila gore. Imali smo vikendicu na imawu na{em i ìvili smo u woj, ali bilo je puno opasno, zato {to se puno granatiralo od Prijedora, Fo~e, iz okolice, sa svih strana.Samo je otac ostao iza nas, jedno mjesec dana je bio dole, ali je i on poslije,kada su ve} napali selo, izbjegao kod nas u planinu. Na planini smo bili svedo jula mjeseca.Tu smo bili u obru~u, pa su nas po~eli napadati i sa granice Crne Gore.Izvodili su svaki dan napade, pucali su po nama gdje smo bili stacionirani.Po{to su oni puno pucali i moja sestra je prilikom bjeàwa u {umu pala, mojamajka je mislila da ju je pogodio metak. Kad je majka vidjela da je pala odmah je do{lo do sr~anog udara, jer je kontala da je pogo|ena moja sestra. @ivila je mo`da tri dana, poslije toga je umrla. Zakopali smo je na nasem imawu.

Glasovi svitawa

Moj otac je krajem jula krenuo prema Igmanu, sa mojom sestrom i bratom, i putovao je devet dana do Igmana. Nakon mjesec dana moj najstariji brat je oti{ao sa jednom grupom isto prema Igmanu. U putu su udarali na zasjede i pucalo se po wima. Imali su hrane za mo`da tri do ~etri dana, jer nisu mogliza devet dana ponijeti hranu sa sobom, tako da su se morali snalaziti u putu. Moj brat je uspio do}i do Viteza, tu je na{ao uto~i{te.

Ja i moja dva brata ostali smo na toj planini. Gore je bilo ne{to stoke, i mi smo poku{ali tu malo da spasimo, ali nije moglo. Sa imawa sam mogao vidjeti svoju ku}u. Izgorjela je negdje u avgustu mjesecu. Sve na{e {to smo imali, stajeod stoke, garaè od kamiona, auto, sve je popaqeno, sve je izgorilo. Sve je to popaqeno od strane srpske vojske i ove {to je do{la iz Crne Gore. Oni supalili ve}inom.Srpske kom{ije koje su ìvjele sa nama, bile su uvijek dobre prema nama.Sara|ivali su sa nama, govorili su nam da li }e nas napasti. A ovi koji su bili iz Crne Gore, Srbije. Oni nisu vaqali, oni su redom sve ubijali.

Kada smo krenuli moglo se ponijeti samo ne{to robe, da ima{ u slu~aju ki{e se presvu}i, pribor za li~nu higijenu, mo`da neko }ebe, ni{ta vi{e. ~ovjek je se tada osje}ao te{ko, jer vidi{ kako ti sve gori {to si sticao puno godina. U nekoj paniki ne zna{ na koju stranu da krene{, u okruèwu si, nezna{ gdje ti je izlaz.I{li smo preko Zelengore prema Igmanu, devet dana, sve pje{ke. Bio je to juni, avgust. Bili smo napadnuti kada smo krenuli prema izlazu preko Igmana. Tadasam i rawen te{ko bio, pa sam do{ao u mjesto Trnovo, i tu mi je ukazana prvaqekarska pomo}, a sve do tada sam se lije~io sam. Onda su me iz Trnovaprebacili na Igman. Gore sam u stacionaru leào mjesec dana, dok se nisamoporavio. Cijelo vrijeme o svojima ni{ta nisam znao, ni gdje su, ni {ta su.Kad sam se oporavio, onda smo pokraj Sarajeva do{li na planinu Igman. Nismou grad ulazili, jer je bio okruèn. I onda smo imali izlaz preko Tar~ina,Kiseqaka, Viteza za Zenicu. Do Zenice smo taj koridor mogli i}i. Putovalismo ne{to pje{ke, ne{to autobusima i stigli smo za jedan dan.Kada sam do{ao u Zenicu, ~im sam se malo oporavio, odmah sam mobilisan i prikqu~en armiji na Igmanu. U Zenici su mi ostali otac, brat i sestra, a najstariji brat je bio u Vitezu.Tamo je bio u nekoj {koli smje{ten i nije znao da su otac, sestra i brat u Zenici. Nakon mo`da mjesec, dva, Crveni krst ga je prebacio u Zenicu i spojio ga sa porodicom.Ja sam na Igmanu bio do decembra. Krajem decembra 92. godine sam pre{ao u Zenicu. U Zenici je bila osnovana hrvatska vojska, pa sam se prikqu~io hrvatskoj vojsci HOS, Hrvatske Oruàne Snage, koja je bila u sastavu Armije BiH. Nisam imao {anse da ne u~estvujem u armiji, jer policija je silom gonila u rat. Ali, ponovo ne bih èlio u~estvovati, jer sam se osje}ao te{ko znaju}i da su qudi protiv kojih se borim moje biv{e kom{ije.U Armiji su bili te{ki uslovi na po~etku. Hrana je u po~etku bila dobra, ali odje}a, obu}a, sve je to bilo slabo. Nije bilo ni oru`ja, ni municije. {to se ti~e civilnog stanovni{tva, uvijek sam korektno postupao, jer samuvijek pomi{qao na svoju porodicu. A {to se ti~e borbi sa neprijateqskimvojnikom, tu sam davao sve od sebe, jer ~ovjek koji puca na mene, ~im je spremanubiti mene, on je spreman ubiti i moju porodicu.Tokom rata sam na Igmanu imao kontakt sa me|unarodnim snagama. Ja mislimda su bili francuski UN. Oni su nam govorili kako treba postupati prema rawenom neprijateqskom vojniku. Oni su nas obilazili stalno, ali wihova pojava nije promijenila situaciju.


Armiju sam napustio 94. godine, i demobilisan sam kao ratni vojni invalid.

Sada ìvim u izbjegli~kom kampu.Moja familija je bila prvo smje{tena u jednoj {koli, gdje su godinu dana i dva mjeseca patili spavaju}i na |a~kim klupama. Samo jedna deka je bila ispod wih i jedna deka na wima. I onda, traìli su porodice gdje je neko nastradao u ratu, ako je neko poginuo, umro prilikom pokreta od ku}e, radi prednosti za prelazak u kamp. Tako su i smje{teni u kamp. Ja i moj brat smo bili u Armiji, i tek smo negdje u {estom mjesecu ’93. godine dobili dozvolu da moèmo spavati kod svoje porodice.U ovom kampu ìvim od maja ’93. godine sve do danas. Svoju ènu sam upoznao u izbjegli{tvu i oènio sam se sa wom u decembru 1995. godine.Kao u svakom kampu i u ovom je ìvot teàk. Psihi~ko optere}ewe je biti ukampu, a imam i fizi~kih problema zato {to sam rawen.Ne radi se, vrijeme provodim tako {to se trudim da ne{to radim, ali to je sve,nije rje{ewe za rad.Najve}e su brige {to nema{ svoju ku}u, nema{ posao, nisi osiguran. A i ovo sve{to radi{, to je sve na crno.Tako da i {to se ti~e planova za moju budu}nost, jo{ uvijek ne znam {ta bih odlu~io.

Dobrih stvari u toku rata nije bilo. Jedino {to sam upoznao dobrih prijateqa, ni{ta vi{e.Neki su imali interesa od rata, jer ima onih qudi koji su nau~ili da ìve od pqa~ke, i ~im su nas pokrenuli od ku}a, odmah su opqa~kali na{e imovine. Kada bi imao priliku, ja bih se vratio ku}i. Ali, samo pod uslovom da bude zajedni~ka vojska i policija. Ako ostane ovakva situacija, ne vjerujem da }e biti mogu}nosti da se vratimo ku}i.Ja se nadam da se moè ponovo ìvjeti u miru kao i prije. Trebalo bi da moè,samo da se uklone ratni zlo~inci i sve bi bilo druga~ije. Jer, onaj ko je po~inio zla, za wega nema vi{e mjesta u Bosni.I u srpskoj strani ima puno po{tenih qudi koji su mo`da isto mog mi{qewa.

Rat u Bosni je bio zbog politike i mr`we. Uba~ena je mr`wa me|u qude. Jamislim da je samo to. Armija JNA je najvi{e kriva za rat, ona je nasrnula na svoj narod. Ona da je bila svjesna, ne bi uop{te krenula na qude koji su u woj. I ja sam bio u armiji ibio sam wen primjeran vojnik.Narod je vjerovao u armiju, a na kraju je armija krenula protiv svega, i protiv onih koji su vjerovali u wu.

I{lo se po izjavama srpskih lidera da se uni{ti jedna vjera, jedna nacija. Jer oni su izjavqivali javno na televiziji da }e nestati jedan narod. Karadì} je li~no izjavqivao prije rata da }e nestati muslimanski narod. On je kontomo`da za 24 sata da nas nestane skroz. Al ne moè. Jedan narod, bilo koji, te{ko je istrijebiti.

Ja nisam nikad gledao ko je koje religije. Volio sam uvijek sa svakimdruèwe, uop{te mi nije bilo va`no koje je religije.Ve}ina qudi sada praktikuje svoju religiju razli~ito, druga~ije nego prije rata. Vi{e qudi ide u dàmiju i tako to. Ja li~no ne pratim, u mene isto sve iprije rata i poslije. Druìm se sa svim religijama kao i prije rata.

Glasovi svitawa

Smatram sa nacionalni identitet nije dobra stvar, jer dovodi samo dapodjele, a to nije dobro.Ve}ina qudi nije znala ko mu je prijateq, a ko mu je neprijateq, sve dok nije rat izbio. Mi smo stvarno puno vjerovali toj srpskoj religiji. Li~no, i ja sam vjerovao u wih. Previ{e, boga mi. Ali boga mi, vremena su u~inila svoje. Zatosam do{ao od Fo~e do Zenice, {to sam puno vjerovao u srpsku religiju.

Kada gledam unazad kako je rat protekao, puno se promijenilo od po~etka rata do sada. Po~etak je bio svaki teàk. Nije se imalo oru`ja, municije, odje}e,obu}e, {to se ti~e vojske. A sada je armija usavr{ena, ima sve od odje}e,obu}e, naoruàwa, hrane. Standard armije je sad visok. Sada je potrebno da {to hitnije krene privreda, jer ina~e, teàk je opstanak u Bosni pogotovo zbog velike nezaposlenosti.I politi~ka situacija je te{ka, slabo se naziru promjene. Nije ba{ te{ko kaoprije, ali slabi su pomaci.Jer, narod se ne vra}a. Imate npr. slu~aj Jajce. Qudi bi se trebali vratitisvojim ku}ama, ali ta politika jo{ uvijek ko~i.Ipak je sve do politike, a najmawe do qudi. Lideri su i izazvali rat u Bosni. Sve zbog nesporazuma mi smo pokrenuti od svojih ku}a. Ja mislim da su oni mogli sprije~iti rat.{to se mene ti~e ja bih volio da ne bude vi{e rata. Sad ova politika koja je, ko zna {ta moè da bude. Mogu}e je da ga ponovo bude, sve je mogu}e.

Meni je bilo dobro i u staroj Jugoslaviji, a ne znam {ta }e biti u novoj Bosni.Puno sam radio, imao sam dosta i para i svega, a sad puno radim a nemam para.Moje najve}a èqa sada je, da se vratim svojoj ku}i. îtav ìvot sam vezan zaBosnu. Volio bih ostati u Bosni, volio bih da postane bogata zemqa, daj boè.Ali, kada bi ponovo bio po~etak rata, gledao bih samo da bjeìm za tre}ezemqe. Odmah, samo bih to traìo.

Jedina moja poruka za ~itaoce je, da se zahvalim svim qudima koji su nampomogli u Bosni, koji su nam pomogli u hrani, odje}i, jer da nije bilo wih te{kobi iza{li iz krize. Rat nije nigdje dobro do{ao, i da je svaka zemqa sretna u kojoj se ne ratuje. To bih jedino poru~io ~itaocima.

Gacko

Ja imam vi{e od ~etrdeset godina. Prije rata sam ìvjela na prostorimaRepublike Srpske. Moj grad je Gacko u isto~noj Hercegovini. Ja samdiplomirani inìwer i imala sam jako dobar ìvot. Radila sam u jednom velikom industrijskom objektu, koji mi je omogu}avao ugodan i dobar ìvot. Posao u mojoj firmi sam dobila tako, {to sam jednostavno do{la u vrijeme kadje trebalo, trebali su moju struku i pruìla mi se mogu}nost da u to vrijemeuletim, da dobijem taj posao. Imala sam super platu, dobro sam ìvjela i ondame ta ekonomija nije puno interesovala. Mislila sam da je svugdje dobro ako je meni tu dobro.Imala sam porodicu, troje djece i muà. I on je radio u istom objektu kao i ja.Imali smo i stan u centru grada, dvosoban.


Bila sam angaòvana u razli~itim organizacijama, od omladinske dok sam bila omladinka, pa daqe do sindikalne organizacije. U Savez komunista samu{la na jedan ~udan na~in. Moj kolega, koji mi je bio i {ef, kada je imao nekih problema u tom svom politi~kom djelovawu rekao mi je, ako bi ga pitali on bi predloìo mene. Bio je ~ovjek druge vjere, bio je Srbin i imala sam tadanormalne odnose sa wim. Tada mi je bio {ef i sada o wemu imam jednakomi{qewe ko {to sam imala i prije rata. Mislim da je i daqe ostao sa nekim normalnim qudskim kvalitetima koje ni rat, ni podjele nisu uspjele da promjene.

Stanovni{tvo u gradu je bilo mije{ano. Uglavnom su tu ìvjeli Muslimani kojise sada nazivaju Bo{waci, i Srbi. U gradu je bio ve}i procenat Muslimana u odnosu na Srbe, ali ~itava op{tina je imala ve}i broj Srba u odnosu na Muslimane. Hrvata je bilo malo, mo`da ih je bilo jedan posto.Bilo je malo mije{anih brakova, ali je bilo puno nekakvih druèwa,kumovawa, prijateqstva me|u qudima razli~itih religija. Nacionalnih ispada nije bilo ili su bili vrlo rijetki. Uglavnom sa srpske strane je bilo par qudi koji su bili poznati kao nacionalisti, ali su se oni pokazali boqi za drugu naciju, nego oni koji se nisu deklarisali kao nacionalisti.Ne znam, tada uop{te nije bilo nikakvih problema. Odnosi me|u qudima subili solidni, moè se re}i ~ak i dobri. Mogli smo putovati, i}i na more, i}i vani, druìti se, mogli smo slobodno izabrati svoje zanimawe, i}i na {kole koje se nama svi|aju, jer smo ekonomski dobro stajali pa smo sebi moglipriu{titi. Uglavnom mjesta u kojim smo se {kolovali bili su Mostar i Sarajevo. Tu su vi{e i{li Muslimani, a Srbi su vi{e èqeli da idu u Beograd. I to samo oni koji su mo`da malo imu}niji bili mogli su i}i u Beograd, jer je tamo bilo skupqe {kolovawe. Oni malo mawe imu}niji i{li su bliè na {kolovawe, i{li su u Mostar i Sarajevo. Mogu da kaèm, da je Gacko bila op}ina koja je po statistici imala najve}i broj intelektualaca po broju stanovnika, svih nacija, odnosno te dvije nacije.Mi jednostavno nismo mogli vjerovati da }e rat da do|e u Gacko, jer su me|usobni odnosi ranije bili izuzetni.Dok su ovi sa strane mo`da pokazivali malo vi{e ne{to svog tipi~nonacionalnog, starosjedioci su se uglavnom pona{ali fino, ali mislim da nije niko nikog tada ugroàvao. Tako sam tad mislila, me|utim sad sve mislimdruga~ije, jer ne mogu da vjerujem da je rat mogao tako qude iz osnovapromijeniti, totalno, neko je tu ipak mislio druga~ije.

Za mene je rat bio neki imaginaran pojam i mislila sam da nikad ne}u mo}i prestati da radim, da se Jugoslavija nikad ne}e raspasti, jer sam je smatralaidealnom zemqom. Jednostavno sam u takvom duhu bila vaspitana.Ali, od ’91. godine ne{to se osjetilo, jednostavno qudi su se promijenili,prestali su komunicirati qudi razli~itih nacionalnosti, komuniciralo se samo na nivou morawa nekog, ono kad je u pitawu poso.Odnosi su se stra{no distancirali, zahladweli i bili su skroz druga~iji.

’91. godine sam i ja osjetila rat. Tada su ve} po~ele grupe rezervista da idu za Mostar. To su bila te{ka oklopna vozila, odnosi kamioni rezervista iz kojih se pucalo, tako da smo znali da se ne{to sprema u Hercegovini. Onda su 92. godine do{le kolone izbjeglica iz Fo~e. Jednom prilikom sam i sama iza{la jer je do{ao autobus izbjeglica, èna i djece iz Fo~e, jednostavno da vidim koji to qudi dolaze.Sqede}e {to me je upozorilo na to da }e biti rata bio je nastanak Bijelihorlova, paravojnih jedinica u koje je bio ukqu~eni olo{ iz reda srpskog

Glasovi svitawa

naroda. To su mladi}i koji nisu nigdje bili {kolovani, koji su izazivaliispade i ranije, a ~ak je me|u tim pripadnicima paravojnih jedinica bilo i djece prvoboraca, tj. djece uglednih, va`nih qudi koji su nekada bili oficiri u onoj vojsci, u drugom svjetskom ratu, koji su iza{li sa nekim ordewima, koji su sluìli za primjer svima. âk su i wihova djeca pri{latakvim nekim formacijama i oni su sijali strah, i kasnije smrt nadmuslimanskim stanovni{tvom.Onda je krenulo paqewe kafi}a unutar samog mjesta. Desilo se to jedno ve~e u Gackom, negdje pred Prvi maj 92. godine. Tada je do{lo do paqewa kafi}aqudi muslimanske nacionalnosti.Oko nas je sve bilo u plamenu, i kafi}i i prodavnice. Tu ve~e bacane su i zoqe i mine.Tu no} su jednostavno napravili scenario za rat. Oni su pucali, oni su se branili, ti iz Bijelih orlova. Bilo ih je puno, i{li su ~ak do muslimanskoggrobqa, iscenirali su pravo ratno stawe. Vjerovatno se htjelo pokazati, to je moja predpostavka, {ta se sprema u gradu i {ta nas tu ~eka.Ta ve~er je meni otvorila o~i i ja sam tad ve} odlu~ila da napustim Gacko.Svi oni koji su ostali, grozno su se proveli. Mjesec dana je bilo zati{je, ~aksu qudi radili, ali je se sve spremalo na to etni~ko ~i{}ewe. I oni koji su ostali ili su odvedeni u logore, ili su ubijeni, ili su protjerani za Makedoniju.Zbog opasnosti po ìvot ja sam ~etvrtoga maja 92. godine napustila ku}uzajedno sa svojom djecom.Kada sam napustila ku}u, svatila sam to kao olak{awe, jer tu ve} danimanisam normalno spavala, ono bio je neki strah da ti neko ne u|e na vrata,razli~ite su pri~e kruìle. Porodice su se zbijale, ono rodbinski vezane ili prijateqske, po dvije, tri pa su no}ivale u jednom stanu. Ja nisam, jednostavnomoj otac je stalno govorio meni, ma kakvi, to je glupost, od tog ne}e ni{ta biti, to samo pri~aju ludi qudi, kakav rat, ni{ta od toga, ovdje je narod normalan,to ne}e biti. I uvijek mi je krivo na wega {to me je tako uquqko i {to mi je dao tako nerealnu situaciju, a od wega sam o~ekivala kao od starijeg da mi kaè savjet, ma sine sprema se rat idi ti, ~uvaj glavu sebi i djeci. Mo`da bihi ranije napustila Gacko da je on imao druga~iji stav, a dràla sam dowegovog stava jako.Oti{la sam u obli`we mjesto gdje mi je ìvio ro|ak. Bilo je udaqeno od Gacka jedno tri, ~etri kilometra.Sad je trenutno napu{teno, jer je mjesto tokom rata potpuno etni~ki o~i{}eno i totalno sravqeno sa zemqom. To je selo u kojem su uglavnom ìvjeliMuslimani, nije bilo Srba, jer su sela uglavnom bila nemje{ana, ili su bilasrpska ili muslimanska.

Prvo su bila hap{ewa jedne grupe Muslimana. Uhva}eni su stariji mu{karci iwihovi sinovi, uglavnom iz dvije ku}e su odvedena dvojica bra}e sa wihovom djecom i u logor su odvedeni prvo u Bile}u, pa onda negdje u Crnu Goru, ne znam gdje. Oni su uàsno pro{li, maltretirali su ih, ali ostali su ìvi, ali mnogiod wih su sada invalidi. Onda je po{lo pucawe. Borbu Muslimani nisu mogli prihvatiti, jer nisu bili naoruàni. Bilo je nekih oru`ja, pojedina~no je neko imao, bilo je lova~kih pu{ki, nekih mawih, tako da su oni upotrijebili to, me|utim to ni{ta nije moglo, mislim nije bilo ravnopravno wihovom. Na drugoj strani su bili naoruàni Srbi i rezervisti, narod me|u kojima je bilo nekog boqeg naoruàwa.

Ja sam ot{la za Trebiwe. Nisam ni{ta mogla poweti sa sobom, malo nekih li~nih stvari, uglavnom ne{to za djecu. Mu` nije mogao iza}i iz Gacka, jer u to


vrijeme nije bio slobodan prolaz za mu{karce prema Trebiwu. On je ostao sasvojom majkom u planini u zbijegu èna, djece i mu{karaca, i tu je ìvio dvamjeseca.U Trebiwu sam preno}ila kod jedne trebiwske porodice i sutri dan sammorala traìti izlaznicu da idem za Dubrovnik. Do Dubrovnika sam oti{laautobusom. U autobusu nije bilo nekakvih problema, bilo je tako pjesamanekakvih, nacionalisti~kih, ~etni~kih pjesama, me|utim niko nas nije diraozbiqa do Trebiwa. Na stanici smo uzeli te nekakve vojne propusnice koje smo morali imati jer smo i{li za Dubrovnik.U Dubrovniku nas je civilna za{tita jako fino primila. Ponu|en je smje{taj zaizbjeglice u hotelu Libertas. To je bilo samo u tranzitu, u prolazu, aprihvatni centri su bili na Kor~uli, na Peqe{cu, tamo je bilo puno. U Dubrovniku smo ostali samo jednu ve~e i sutri dan smo brodom krenuli za Rijeku, ustvari odredi{te nam je bila Slovenija.

U Sloveniji sam ìvjela deset mjeseci u prihvatnom centru za izbjeglice iz Bosne. Ja, djeca i jo{ jedno deset @ena. Ukupno nas je bilo oko pedesetoro.Oti{li smo iz uslova jednog normalnog ìvota u neke uslove, ne znam, po meni zatvorske uslove. [to se ti~e slobode kretawa bili smo pod strogom kontrolom. Ne znam za{to je Slovenija preduzimala takve mjere predostro`nosti, mo`da s razlogom, ali meni je to bilo nerazumqivo,pogotovo prema ènama i djeci. Bilo je i ru`nih primjera od strane izbjeglica, koji su tu situaciju jednostavno shvatili na svoj na~in. Bilo je raskala{enog ìvota pojedinaca pa su mo`da radi toga oni te neke stroìjemjere preduzimali.Nikakve pomo}i nije bilo, uglavnom ono {to je davala ta vlada Slovenije. To je bila hrana u kuhiwi, na koju se mi nismo mogli prilagoditi. Bila je lo{a hrana, ali je bila jedina pomo} od Italije. Oni su zbiqa svesrdnu pomo}pruàli, posebno djeci i izbjeglicama koliko su mogli, izuzetno taj wihov Karitas i onda neki bogati pojedinci koji su nudili individualnu pomo}izbjeglicama.

Nakon deset mjeseci sam stupila u vezu sa mojim muèm. On je ve} u Gackom ~uo da smo mi oti{li. Preko radio veze smo nekako saznali da oni ìve u planini,hrane se {umskim plodovima i ìve na primitivan na~in kao nekad. U stan nije smio do}i, jer oni koji su ostali u gradu su bili pohvatani. Mnogi od wih suubijeni, a neki su odvedeni u logor Bile}a.Onda se moj mu` izvukao preko planina.Izvukla ih je jedna grupa naoruànih qudi, koji su tada bili u postrojbama HVO-a. To su bili isto Muslimani, qudi iz Gacka, koji su do{li i prikqu~ilise HVO-u. HVO je imao boqe naoruàwe, tako da su ih oni opremili jer su znali za tu operaciju da oni idu da izvuku civilno stanovni{tvo. Omogu}eno im je i oti{li su wih desetak i izvukli su mo`da oko 300 qudi iz zbjega.Preko planina su putovali mo`da ~etiri, pet dana, na Igman, i tako su ih doveli u Mostar. Pri~ali smo telefonom, on je ~esto zvao, znala sam stawe, znala sam da je u Mostaru isto tako te{ka ekonomska situaciji i da jo{ nije rat stao, ali ja samse jednostavno èlila vratiti. Nisam se mogla navi}i na uslove u Sloveniji, bilo mi je uàsno te{ko.

Poslije deset mjeseci ja sam do Rijeke, iz Rijeke do Splita, i onda iz Splitahrvatskim autobusom do{la sa djecom do Mostara. Bilo je to 93. godine, pred sukobe Hrvata i Muslimana. Tada sam vidjela ponovo i svoga muà.

Glasovi svitawa

Ovdje sam na{la mjesto za ìvot, i to u ku}i od moga ro|aka, jer prije nego {to sam do{la oni su meni rekli, ima ta garsowera u toj ku}i gdje ti moè{ sadjecom ìviti i ja sam tu do{la. Dva mjeseca sam ono ìvili normalno, bila je pokoja granata sa ovih podru~jaodakle su Srbi, s planina gore, ispod Vele`ja i onda 9. maja 93. godine po~eo je sukob. Taj dan je palo 1000 granata na Mostar. Ja nisam vjerovala da }e iko ìv ostati, kako je to samo grozno bilo.Ovdje je bio grozan ìvot za sve nas, slaba hrana, nismo imali {ta da jedemo.Bila je zaustavqana sva hrana koja je dolazila za Mostar, tako da je naroddevet mjeseci ovdje bukvalno ìvio od ni{ta. Od trave koju smo brali po no}i, od riè koja je ve} bila, onaj, od nekih ostataka hrane, ni sam bog ne znakako smo preìvjeli. Ni{ta nije bilo, grozno se ìvilo. Granatirawe je bilo svaki dan. Ja sam ìvila u podrumu sigurno jedno sedam mjeseci. To je bio bukvalno podrum, bez prozora, bez i~ega, atomskoskloni{te. âk sam tri puta selila, kad je ono granatirano.Ona ku}a u koju sam tek do{la, wu su razvalili. Prvo je zapaqena, a onda je VBR, ono {to izbacuje velik broj projektila, sve sru{io. Prava je sre}a bila{to je bilo prije zapaqeno pa sam mogla iza}i.Drugo skloni{te je bio isto podrumski smje{taj, koje je isto tako granatiranoi odatle sam morala pobje}i. Tre}i je podrum tu na glavnoj ulici gdje sam provela ostatak. Samo dva mjeseca sam ìvila ono normalno, a sedam mjeseci sam ìvila pod zemqom.

Kada je rat ta~no zavr{en, vjerujte da me sad ko pita, ne bi to znala vi{e re}i, tako mi je to, volila bi da se nikad tog ne sjetim vi{e.Mi nismo vjerovali da je rat zavr{en. Ja ni tad nisam, kao ni ostali, mogla normalno ulicama hodat, nego sa strahom i ono ispod strehe od ku}e. Mislim da smo za svakog ko je do{ao sa strane djelovali nenormalno, jer smo ìvili unenormalnim uslovima i nismo se mogli adaptirati na to, na ~iwenicu da je do{ao mir, nego smo uvijek, kad bi negdje i i{li mislili, ova je ku}a dobra od granata, kao ima se gdje skloniti u slu~aju napada.Od tada nije bilo rata, mo`da po koja granata je i poslije pala, bilo je nekih rawavawa, ali nije vi{e bilo rata.

Po{to je sve bilo sru{eno, onda je do{la i Evropska unija u Mostar i po~ela je rekonstrukcija grada. Situacija za hranu se popravila, bilo ju je ne{to vi{e. Sa ovog aspekta gledaju}i, to je bilo malo, samo ograni~ene koli~ine. Davalisu mlijeko, masno}u, bra{no, riù, makarone i tako neku baznu hranu.Dolazila je i humanitarna pomo}. Znam da je bra{no bilo ameri~ko, evropskaunija, ne znam izvore, ali znam da su mjesne zajednice dijelile stanovni{tvuhranu u tim kartonima.Te koli~ine hrane su na po~etku dovoqne, a kako je vrijeme odmicalo,postajale su sve mawe i mawe, tako da ve} ima dvije godine, velika ve}inaqudi ne prima ni{ta. Kako se ko zapo{qavo, humanitarna pomo} je bila sve mawa i mawa, odnosno odbijali su stanovni{tvo od humanitarne pomo}i. Onda sam se ja ukqu~ila u organizaciju i tu sam ostala do dan danas. Tajposao sam na{la ve} 95. godine. Mu` ne radi nigdje. Djeca idu u {kolu. Najve}i problem za mene ovdje je ta neizvjesnost, jer ja sam ovdje saprivremenim poslom i sa privremenim rje{ewem za stan. Sve mi je privremeno.To je ono {to mu~i svakoga prognanika, ta privremenost. A to je privremenostkoja traje ve} sedam godina. To je uàsno.

U mjestu odakle smo protjerani, svi su protjerani. Problem je {ta }e biti saimovinom koja je ostala tamo, sa stanovima, sa zemqi{tem i sa privatnim


ku}ama. Svoju ku}u sam ponovo vidjela pro{le godine. Stan u kome sam jaìvila nije sru{en, ali nisam se usudila u}i, jednostavno sam se bojala te reakcije stanarke i nisam htjela sebe dovesti u isku{ewe da me neko ru`nodo~eka. Neki su poku{ali tako da u|u, ali rijetkima su dali da u|u, jednostavno nai{li su na otpor, ne moè{ u}i, zakqu~aju ili tako.Me|utim, obi{la sam ku}u svoga oca u kojoj su Srbi. Oti{la sam zajedno saocem, i ti qudi su nas normalno primili. Ti qudi su iz Mostara i oni su imalinekakav sasvim normalan stav prema na{em dolasku, prema tome da mi èlimoda do|emo i vidimo. Ali ja se jednostavno nisam osje}ala fino. Imala samjedan ruàn osje}aj, uàsno ruàn osje}aj.

Mislim da je prevelik period pro{ao, da je to mo`da ura|eno dvije godine poslije Dejtona tad je narod imao vi{e èqe da se vrati. Ali to je sad sveteè, jer se promjene osje}aju u svakom segmentu. To vi{e nije ono mjesto u kome ste bili. Mi bi se morali navikavat na taj ìvot, na svoje mjesto. Vjerujte da ja, {to se ti~e mene li~no, ja bi se te{ko vratila, ali ne mogu u ime svih govoriti. Znam da bi moji roditeqi jedva ~ekali da se vrate bez obzira naokolnosti.U Mostaru je situacija takva, u isto~nom ìvi ve}ina Bo{waka, u zapadnomve}ina Hrvata. U Mostaru ja to ne doìvqavam onako kao {to to doìvqavajudoma}i. Oni kaù, normalno wima to teè pada, mnogi od wih imaju stanove u Mostaru na jednoj ili na drugoj strani a ne mogu da se vrate. Ima ih dosta tako,ali jednostavno nije mi to srcu toliko te{ko ko {to mi je mjesto odakle sam ja do{la.

Za{to se sve ovo desilo, nikada ne}u mo}u shvatiti. Mi smo stalno govorili da smo u Evropi, da smo evropski narod, ali mislim da nigdje ni jedan civilizovan narod ovakav ~in ne bi mogao napraviti.Jer ni jedan normalan ~ovjek nije imao interesa od rata, ni jedan normalan~ovjek. To za mene, samo necivilizovani qudi mogu napraviti, zbiqa. Ja to ne mogu da shvatim. Neki qudi su zbiqa i{i}arili u ratu i mnogi su seobogatili, dok je najgore prognanim i protjeranim, jer oni su izgubili sve ono {to su godinama sticali. Izgubili su tradiciju, ime, u neka mjesta qudi sene}e nikada vratiti, ta imena vi{e ne}e postojati.Neko je jednostavno èlio da zaokruì neku dràvnu tvorevinu i da je smatrasvojom, eto. Sad smo svjedoci etni~ki ~istih tvorevina koje su napravili.U Bosni i Hercegovini imamo ta tri dijela. U jednom dijelu imamo totalnuve}inu srpskog stanovni{tva i tu Federaciju koja je po meni vrlo klimava,zato {to su tu dva naroda koja jo{ uvijek nisu ra{~istila me|usobne odnose. Ja mislim da ne bi trebalo biti ponovo rata, ali ne znam, zbiqa ne znam. Ali,ako bi ponovo po~eo rat, sigurno ga ne bih ovdje do~ekala. Uvijek se brinem daimam paso{ spreman i da imam mogu}nost da iza|em.To je moja èqa i to bi u svakom slu~aju uradila i nikad vi{e ne bi ni dana do~ekala u ratu, nikad. Volila bi odmah ubit se.

èqela bi da i Bosna i Hercegovina kona~no stane na svoje noge, da se qudioslobode tog nacionalnog predznaka i da misle vi{e ekonomski nego tako.Ekonomska situacija je te{ka i te{ko je raditi i djelovati politi~ki u zemqi koja je pretrpila tako grozan rat i razarawa, ali mislim da se svi morajuosloboditi tog nacionalnog.Boqe neka misle na to s kim }e trgovati, ko im je partner i to. Qudi koji su pravilno svatili ekonomiju oni se tako i pona{aju i zato uspjevaju. Ti qudijednostavno i sad mogu dobro da ìve.

Glasovi svitawa

Globalno je lo{a ekonomska situacija, treba {to vi{e bazne industrije, treba {to vi{e slobodnih radnih mjesta, zapo{qavawa, treba dati i pravomjesto èni jer mislim da su ène snaga koja moè da izvu~e ovo dru{tvo iz krize u koju je zapalo, jer ène {ire demokratiju. One u osnovi imaju vi{e smisla za demokratiju nego mu{karci. Mislim da je taj socijalizam u vrijeme prije rata bio ne{to, {to je qude malo uspavalo. On nije davao realnu sliku o ekonomiji. Sve je to bilo la`no predstavqeno i mislim da je ta ekonomska situacija dosta gurnula stvari niz brdo. Ali ja ne bih prihvatila ni ovaj model sad, ni onaj model prije rata. Mi moramo izabrati neki model koji je sli~an zapadu, jer za{tita privatnogvlasni{tva treba da bude osnovni orjentir. Meni se dopadaju ti principi,po{tovawe qudskih prava i za{tita privatnog vlasni{tva, to je to {to bi mitrebali prihvatiti kao model, ne{to {to je opet prilago|eno na{im uslovimai na{em ~ovjeku. Ne moèmo mi uzeti ~isto zapadni, ne moèmo ameri~ki, minemamo podloge za to. Mi nismo jo{ na tom stepenu civilizacije, na{i istorijski putevi su razli~itim, na{i su qudi razli~iti i to je to.A ni onaj socijalizam nije idealan bio, ono jest izgledalo kao u bajci, me|utim to je bilo la`no. Jer ko kula od karata se ta ekonomija raspala.A {to se ti~e sada{we politi~ke situacije, ona je nikakva. Opet su nacionalne stranke na vlasti, opet su tu qudi izuzetno nacionalnoorjentisani i ja nemam simpatije ni prema jednom puno, ~ak ni prema SDA koja predstavqa Bo{wake. Mislim da i tu ima puno ne~ega {to mi se ne svi|a.

Na neki na~in je sve po~elo zbog razli~itog tuma~ewa religije, odnosno zloupotrebe religije. Oni koji pripadaju drugoj religiji, konkretno sad Srbi i Hrvati oni su mislili da je ta wihova religija na nekom ve}em nivou od islama i oni su smatrali dato treba uni{titi. Ne svi, ali odre|ene grupe qudi.Ja mislim da svaku religiju treba respektovati i svaka religija u osnovi pruà dobro. Mislim da nam ta {arolikost daje jedno bogatstvo vi{e, religije mi ne smetaju, ~ak je po meni to interesantnije, zbiqa. Ja sam takomislila uvijek.Mene li~no najvi{e boli to {to sam ìvila sa qudima koji su druga~ije mislili od mene, a nisam znala za to.

Sada je svakom ~ovjeku wegov identitet vaàn, i meni isto tako. Za Bo{wakeje sada pogotovo vaàn. Ve}ina wih nije imala nekakav svoj identitet, ili imje stav o identitetu bio nejasan. Muslimani nisu znali {ta su, jer su jednovrijeme neki bili Srbi, uglavnom ovi gore u dijelu gdje je srpski, a drugi su sepriklawali Hrvatima, a ni{ta od tog nisu bili, ni jedno ni drugo. Onda su ih ijedni i drugi svojatali, a sad po{tenom ~ovjeku je normalno da ima svojidentitet i da bude ne{to.Bo{waci nisu imali svoje mati~ne dràve, nisu se imali na koga oslawati, anisu ih prihvatali ni jedni ni drugi.Bilo je tih slu~ajeva koji su èqeli da budu jedni ili drugi, a ja samjednostavno èqela da budem ono {to jesam, jer ja ne mogu to da biram. Ja samgra|anka Bosne i Hercegovine. Bo{wakiwa sam iz Bosne. To je moj identitet.Mene je rodio Bo{wak odnosno Bo{wakiwa i ja sam morala da budem ono {to jesam, to nisam mogla da izaberem.Me|utim ima i na toj strani puno mahinacija, pa su neki postali veliki vjernici a nisu nikada bili. [to se ti~e mene, ostala sam sa istim stavomprema religiji. Uzimam iz religije ono {to je najboqe, odnos prema qudima,human, ~ovje~an prema svakome. Nisam postala ve}a muslimanka nego {to sambila, nego sam ostala ista kakva sam bila po tom pitawu. Religiju treba


pravilno svatiti u smislu da ne mrzi{ drugoga. Ako pripada{ jednoj religiji da ne mrzi{ drugog ~ovjeka, tako ja svatam religiju. Nudim mir svakome, ali ja ne znam da li je ta moja ponuda dobro do{la.

Za svoju vlastitu budu}nost èlim da imam jedan siguran posao, da mi djeca imaju mogu}nost da se obrazuju i da rije{imo svoje stambene probleme.Najvjerovatnije }u ostati u Mostaru, jer ja sam ipak lokalni ~ovjek. Ne bih èqela nigdje i}i, volila bi ovde izgra|ivat svoju budu}nost, za sebe i zasvoju djecu.

Svima bi poru~ila da uvijek budu oprezni bez obzira s kim imaju kontakte, dauvijek imaju jednu dozu rezerve, jer slijepo vjerovati nekom stvarno, pokazalose na ovome primjeru da nije dobro. Niko nikom ono totalno da vjeruje, jer stvarno ta sqepo}a je mnoge qude dovela do gubitka ìvota, do gubitka onihnajvrednijih dobara u svemu.

Gora`de

Ja sam 1956. godi{te. Prije rata sa majkom sam ìvio. Napravili smo ku}u u Gora`du, u jednom prigradskom nasequ. Imao sam posao profesora u Sredwoj {koli u Gora`du od 1979. godine do po~etka rata. Bilo je lako na}i posao.Fakti~ki nisam ni diplomirao, po~eo sam da radim Spadao sam u grupusredweg staleà. Imo sam sasvim dovoqno za ìvot. [to se ti~estanovni{tva u Gora`du, ve}insko je bilo muslimansko, zatim srpsko, a mo`da nekoliko procenata je bilo i katolika. Bio je dobar odnos me|u wima,nije bilo nikakvih nacionalnih trvewa. Bilo je mo`da kakvih ispada,zanemarqivih, a da je neko nekoga ugroàvo, nisam znao.Na vlasti su tada bili komunisti tako da je dio stanovni{tva koji je bio vjerski angaòvan bio je na neki na~in odvojen. Crkva i dràva, vjera i dràva bili su skroz na razli~itim stranama.Ja sam tada bio ~lan Saveza komunista Jugoslavije i bio sam sklon dapo{tujem svu tu politiku i partijsku disciplinu. Mislim da bilo je nekih zloupotreba, i bilo je tih nekih pronevjera, ali, u su{tini, sistem {to se ti~e te socijalne za{tite ~itavog stanovni{tva bio je dobar. Mo`da je trebalonapraviti neke promjene u tom vlasni~kom odnosu, ali dràva je dobrofunkcionisala i bili smo stvarno maksimalno za{ti}eni.Do po~etka izbijawa rata, jedno tri-~etiri godine, qudi su se teèzapo{qavali. Pojavom tog strana~kog sistema, nacionalni stranaka ipobjedom wihovom na izborima sve se promijenilo. Tada se ve} osjetio razdorme|u qudima. Qudi su se podjelili, svak je oti{o prema svojim stranama. I tuje otprilike vladala deviza, za{to da ja budem mawina u tvojoj dràvi kad timoè{ da bude{ mawina u mojoj dràvi i u odnosu tih relacija po~eo je taj sukob.Odjedanput, qudima se nije ni{ta moglo da objasni, za wih nije vaqaladràva koju smo imali. Odjedanput bili na neki na~in ugweteni, ne mogu da ostvare neke svoje ciqeve i tako.Tada se ve} de{avao rat u Sloveniji, zatim u Hrvatskoj. To je bilo neko na{eokruèwe. Hrvati iz Bosne dobrovoqno su se javqali u hrvatsku vojsku, a sdruge strane, srpski dobrovoqci su. I tada je po~elo naoruàvawe, kupovaweoru`ja i tako.

Glasovi svitawa

U Gora`du je sukob po~eo negdje u martu ’92. Povod je nastao kad je jedan Srbin traìo da naspe gorivo na benzinskoj pumpi. Radnici, Muslimani, nisu mudali, a on je do{ao i zavezao cisternu za {trik i povukao. Onda su sestvorila dva fronta. Srbi su se organizovali na jednoj strani, Muslimani nadrugoj strani. Bilo je pucawa svaki dan, oruàna dejstva i pogibije i s jedne i s druge strane. I onda se vi{e to nije moglo zaustaviti.Po~ela je mobilizacija. Masovno se odlazilo i Srbi i Muslimani, sve je to izlazilo iz Gora`da. Oni su prolazili, i{li daqe, neko u Srbiju, neko u Crnu Goru, Makedoniju i odatle letili, putovali brodom, kako se ko snalazio. Jasam putovao kolima. Samo sam poweo ono najnu`nije.Kada sam napustio ku}u ne znam ta~no kako sam se osje}ao. Ve} su se de{avalepogibije tako da ~ovjek nije razmi{qao puno o tim stvarima. Nije mi bilo ni do ku}e ni do bilo ~ega drugoga. Par puta sam navra}ao doqe, odem da vidim, daobi|em. Ve} je tada ku}a bila otvorena i opqa~kana, pa sam to malo za{titio.Nado sam se da }e to ostati, i u tom sve je propalo.Ja sam tada mobilisan. Znate kako je, ako ne izvr{i{ obaveze, ide{ u zatvor. Mora{ slu{ati. U nekim normalnim uslovima ~ovjek ne moè ni pomisliti {tamoè se da proìvi, {ta moè da izdrì. Te{ke su zime bile. Mislim, ja do tada, nisam mo`da tri-~etri puta logorovo ili qetovao pod {atorom. Danimasam spavao na zemqi. ûdno je to, ali kad do|ete tako, u neku situaciju, onda se ~ovjek bori za ìvot il smrt. Onda nema ni prijateqa, ni rodbine, nidrugova. Ti fakti~ki ne zna{ ko su. U ratu se de{avaju takve scene, da je unutar jedinica bilo teè izdràti nego i od neprijateqa. Nisam i{ao tamogdje nije bilo sigurno, koristio sam sva mogu}a sredstva za{tite za sebe i zasvoje qude.

Armiju sam napustio kada je rat zavr{en, ’95. godine. Mo`da sam ja u nekojspecifi~noj situaciji, po{to sam imao stan u ovom mjestu, pa sam ja mo`da iprihva}en od te sredine. Imo sam na ne{to da se vratim.Moja ku}a je poru{ena. Za sad nemam èqu da se vratim. Nemam èqu vi{e da gradim ku}u. Tad sam imao elana, nekako me to nosilo da sam stvarno uspio zajedno kratko vrijeme da podignem ku}u koja je bila na lijepom mjestu.Ja sam sada direktor ove {kole, tako da mi je to sad neki posao. Imam na neki na~in slijede}e ~etiri godine obezbje|en posao. Ciq mi je da pomognem {to vi{e ovim qudima, prije svega omladini, na neki na~in da edikujem, damoèmo uspje{no da razvijemo ovaj sistem, ovu dràvu. E sad kolko }e uspjeti, da li }u imati pomo}i, ne znam. A pote{ko}a imam bezbroj. Toliko je toga uni{teno, a nikakve pomo}i. Humanitarne organizacije i SFOR-ovi vojnicidolaze. Donosili su oni ne{to, skromno, al nema neke konkretne pomo}i. Jasam tu ve} devet mjeseci, niko nije ni{ta konkretno uradio.Sad prihvatio sam ovaj posao, potpiso sam zna~i to rje{ewe i za slijede}e~etiri godine ne mislim i}i, mislim ako se ne{to politi~ki ne promijeni. Kad sam iza{ao iz Saveza komunista, mislio sam vi{e ne}u nikad da pristupim ni jednoj partiji, al evo vidite. Dobio sam novu funkciju, vidio sam da mi je to izgleda jedino rje{ewe, da na taj na~in mogu vi{e da u~inim, da pomognem i dauradim.

Po meni, isto {to na drugoj strani tvrde da smo mi krivci za rat, ja smatram da su oni krivci za rat. Mi smo imali dràvu, jednu dràvu u kojoj sam ja ìvio,Jugoslaviju. Imali smo sve, ja ne znam {ta nam je vi{e trebalo. A oni su htjeli da sebi stvore novu dràvu, to je moralo do}i do sukoba. Mi smo nastojali dazadrìmo ono {to imamo, da imamo dràvu, da ìvimo dobro, da ne gubimoni{ta. Ja ne vidim da su prije, bilo ~ija nacionalna prava bila ugro@ena. Ja


vam kaèm opet ono, za{to ja bi bio mawina u tvojoj dràvi kad ti moè{ dabude{ mawina u mojoj dràvi?!Mislim da se mogao izbje}i rat, nije bilo potrebe uop{te. Ja sam dugorazmi{qao o svemu ovome dok sam bio u ratu, na liniji. Meni je osnovno, da subile slabe komunikacije me|u qudima. Bio je jedan dio qudi koji uop{te nije putovao, koji nije dobar dio Evrope vidio, koji ne zna {ta je savremen svijet. Evo, na primjer, mi smo prije rata imali samo dva puta, I{o put za Pqevqe,i{o put za Gora`de. U toku rata probijen je taj put za Fo~u i ovaj za Me|uri}e.To je ~udo da }e ti qudi sve u~initi da ne pro|e put preko wegovog imawa, damu ne bi uni{tio {qivu, a ne zna da mu taj put zna~i prosperitet. E to vam je jedan klasi~an primjer kako su qudi zatvoreni, kako usko gledaju.I politi~ari su na neki na~in krivi. Jedanput se javila èqa za vla{}u, da budu dràvnici, da imaju po{tovawe, da imaju svoju svitu, da imaju svoje avione i ono sve {to ide uz to. Pa najvjerovatnije da su neki imali interesa od rata. Vidim, na svimstranama, da su qudi iza{li bogatiji iz rata: dobili neko stan, neko ku}u, neko auto uzeo, neko ovo, neko ono, pouzimali preduze}a. S druge strane, mi smo osiroma{li. Ja sam sve {to sam imao izgubio, a on je sve to odjedanputstvorio. Pa bilo je i ovih obi~nih qudi.Moje mi{qewe je da je na ovim prostorima nemogu}e izbje}i rat. Ne kaèmsutra, nego za jedan odre|eni period…zbog toga {to se, u su{tini, neke stvariovim ratom nisu rije{ile. Stalno se potencira na vra}awu qudi na svoje i sa jedne i sa druge. Ali nisu se otklonili uzroci svega toga. Boqe bi bilo rastaviti to jednom za svagda, nego opet praviti tako ne{to. Nije ovo jedini rat. Bilo je stalno nekih sukoba i bio je i taj drugi svjetski rat. Mo`da je lako bilo zaboraviti ono {to se desilo u drugom svjetskom ratu, znate qudinisu imali komunikacije, nisu imali televiziju, nisu puno vidili. Samo ono: pri~am ja vama, a vi meni. A sad je to druk~ije. Sve smo vidjeli na televiziji,sve je to prikazano. I ti ratni zlo~inci koji su bili sa druge strane. Mi smo doìvili to sve, tako da qudi imaju stra{nu mr`wu i na jednoj i na drugojstrani. I prema tome, ne bi ja da insistiram. Boè sa~uvaj, treba nekoga dadovede{ ovdje, i da ja odem u Gora`de, ne do bog, pa da ~ovjek ne moè da ìvinormalno ko sad. Pa boqe bi oti{ao negdje na neko pusto ostrvo, da ìvim kao~ovjek. Da imam sve, a da imam problema?! Jel to qudski?!

Te{ko, vrlo te{ko da se ponovo moè ìvjeti u miru u Bosni i Hercegovini. Mislim da se na tom ne bi trebalo insistirat. Ako to bude prirodno, razumitoda qudi do|u da…ali tjerati qude, ili dekretom, to je vrlo lo{e. To ne bi preporu~io da niko radi. Ako qudi o}e dobrovoqno, svak ima svoje. ôvjek je izgubio puno toga {to ne moè da nadoknadi. Da nije bilo rata ja bih sadavozio sigurno dobro auto, imao dobru ku}u, biro mjesto na svijetu gdje }u da qetujem. Tako sve ~ovjek pomisli {ta bi sve bilo i kako bi se dobro ìviloda nije bilo rata.Kada bi ponovo bio rat oti{ao bih odavde. Ne bi mogao izdràt. Sad sam se dobro izo{trio. Makar i teè ìvio i qeba nemo da jedem, al ne bi, ~ini mise, mogao da izdrìm sve ono {to sam izdrào i {to sam proìvio.Ja li~no nemam ni{ta protiv toga da neko ispoqava svoj identitet ovako il onako, ja uvijek slobodno kaèm ono {to jesam. Ja imam djeda, ~ukundjeda,pradjeda, on je bio ono {to sam ja. Ja ne mogu biti ni druge vjere, ni drugog porijekla. Sve imam osje}aj da su ba{ ratovi na ovim prostorima kod qudi stvarali da se sve uni{ti, da se ne zna ko je {to. Al ipak se zna. Ja sam Srbin, pravoslavac. To je ta pravoslavna vjera koja je na ovim teritorijama potekla,ostala. Mi smo jo{ tu, ìvimo tu. Za mene religija nije vaàn dio identiteta.Moja majka je vjernik, izuzetno pobo`na i to po{tujem. Ja nisam neki vjernik.

Glasovi svitawa

Vi{e sam okrenut prema tom ateisti~kom svijetu zbog toga {to sam takoodgajan. Apsolutno sam bio ateista u tom periodu. Sad je malo to druk~ije. Prisustvujem tim crkvenim obredima na svim tim svetkovinama, koje su u ~asttih slava. Pa, to je uticaj sredine i uticaj tog vremena u kojem se sad trenutnoìvi. I moj narod se promijenio iz istog razloga. Ja ne mislim da je to lo{e. ôvjek bi ipak, na neki na~in, morao biti obrazovan {to se ti~e te strane. [toja znam o vjeri, nau~ila me majka i ta moja okolina. Sad je druk~ije ve}. Imavjeronauka u {kolama i tako.

Sad mi je nametnuto dràvqanstvo, ovo Republike Srpske. Nisam Bosanac,mislim da je to samo geografsko opredjeqewe.Ja potpuno razumijem sve qude koji ispoqavaju svoju vjeru. I me|u wima ima i po{tenih i nepo{tenih. Dijelim qude samo na po{tene i nepo{tene, i ne zna~ito da neko ko ispoqava vjeru i moli se bogu da je po{ten. Mislim da je religijaimala puno uticaja na po~etak rata. Ovo je, po meni, jedan klasi~an gra|anskirat koji je imao dosta tih crta vjerskog rata.

Politi~ka situacija je sada boqe. îni mi se da opet nacionalne stranke i najednoj i na drugoj strani vode glavnu rije~. Mislim, na neki na~in, se moraju ovenacionalne stranke vi{e forsirati, dati im {ansu da se iskaù i da vidimoje li to dalo neku budu}nost, neku prosperitet.{to se ti~e o nekom normalnom ìvotu, ja bi da se vratim na staro…u biv{u Jugoslaviju. Smatram da je to bila dràva u kojoj su stvarno svi bili ravnopravni, stvarno nije bilo nikakvih problema. Mo`da je sam na~inrukovo|ewa tom zemqom trebalo promijeniti, da se vi{e pitaju Hrvati,Slovenci, da imaju uticaja, da se unutra toga izgradi vi{epartijski sistem.Svi se bojali te klice nacionalizma, jer onda bi Srbi bili izuzetno ve}inski u tom sistemu. Dvanaest miliona je bilo Srba, a svi su ostali, kad bi seudruìli, bili mawina u toj dràvi.Ja imam nekih li~nih èqa za svoju budu}nost…da se oènim. Nadam se da mi to treba da bude prvi zadatak vezano sa budu}no{}u.{to se same dràve ti~e, po{tujem ono {to je stvoreno. Mislim da tajDejtonski sporazum treba malo po{tovat i dràvu u okviru toga izgradit.Mislim da nije to bez osnova napravqeno, i da ima nekih dobrih osnova zajednu solidnu dràvu, dràvu u dràvi. Pa, ako se kompletna Evropaujedinila za{to mi da ne idemo ka Evropi, {to su nam bitne te graniceuop{te?!Moja poruka za ~itaoce je da sve {to smo mi doìvjeli, da se dobro prou~i, dase stvarno na|u uzroci svega, da se ne optuì ni jedna, ni druga strana. Ja samve} neke kwige ~itao na sli~nu temu i maksimalno se optuùju Srbi. Srbi su krivi samo {to ìve na ovim prostorima, ni za {to drugo! Nisam ja nisubjektivan da kaèm bilo je vako, bilo je nako. Normalno da je bilo svega i svi to znamo. Ne treba nikoga osu|ivati ako se to stvarno ne dokaè.Moja sudbina nije neka specifi~na…ima ih hiqadu sli~nih. [ta ja znam. Lakoje biti pametan poslije svega…ne kaè se |aba ono, poslije bitke svi su generali.


Gora`de

Sad imam 24 godine i prije rata ìvio sam u Gora`du.ìvio sam sa ocom, majkom i sestrom. I{o u {kolu, sredwu. Otac je radio naDrini, doqe. Nije bilo lako na}i dobar poso. [ta ja znam, bila je neka kriza,al moglo se, na primjer, koliko sam ja tada vidio, koliko sam mogaorazmi{qati, moglo se zaradit. Ko je htio da radi, moglo se zaradit. Nismo misad imali neki luksuz, ali imali smo sve {to smo poèlili. Kad o}u da kupim patike, patike, kad o}u ovo i tako... Sve je normalno teklo. A onda, odjednom,narod poludio.

U Gora`du je bilo mje{ano stanovni{tvo, Muslimani u ve}ini, Hrvata nije bilo 1-2%, Srba je, mo`da, bilo 25%. Bili su dobri odnosi izme|u qudi. Naprimjer, ja sam najboqe drugove imao Muslimane, Kema i Pjano. Nije se to puno gledalo. I odrasto sam s wima. Qudi su imali sve, sve smo imali {to je bilo potrebno za ìvot. Ja mislim da je prosto qudima bilo dosadno, dosadno takonormalno da ìve i onda su htjeli da ne{to promjene. Ja tako bar imam viziju, da su htjeli da se ne{to de{ava pa makar to rat bio, ne{to drug~ije, makar i gore bilo. Nego ~isto narod je poludio. Bio je komunizam ~etrdeset godina,onda je narod odjednom vidio vi{estrana~ki sistem. To novo: 'ajde, o}u ja sadda budem Srbin, ja Musliman. Malo po malo, to se djelilo...iz gluposti. Na primjer ja kao Srbin, {ta ja znam, udarim nekog Muslimana. Ne zavadim ja samosebe i wega, nego zavadim odma sto moji drugova, Srba, sa sto Muslimana!Tako, na primjer, u jednom gradu deset qudi koji su osnovali SDA ili deset qudi koji su osnovali SDS, zavade cijeli grad. Prvi put sam osjetio da }e biti rat kad je zapucalo, 4. maja ’92 To se dobrosje}am. A prije toga je bilo ekscesa u martu. Barikade... Zadwi dan sam bio u{koli 21. marta. Iako se u Sarajevu pucalo, sve se mislilo da }e biti mir, da}emo se vratit u {kolu, da je to samo privremeno, da }e se narod opametiti. Onda je zagu`valo i eto ti! ~etvrtog maja ba{ zapucalo, ~etvrtog maja ujutru. I onda je nastavilo svaki dan. Nestalo struje i vode. Malo pomalo, prvi qudipo~eli ginuti. Malo pomalo, svata{ da je rat. Zna{ da ne moè{ dole, u grad, al ti hoda{ gore, tek kad neko pogine, joj, gleda{.Ja sam imao sedamnest godina onda. Nisam neki strah osje}ao nego mi je bilo ne{to zanimqivo. Zna{...gleda{ qude, ~ovjeka kojeg nikad prije nisi vidio...vidi{ ga s pu{kom...~ovjeka za kojeg bi reko da ne zna rje~ progovorit, a on sads pu{kom...glavni...vodi neki vod. Ja sam samo luto. Oti{o gore, na Trovrh, na onaj repetitor {to su ga avioni kasnije sru{ili. Pa, onda na Jabli~ko Sedlo. Nisam bio vojni obveznik, nego samo i{o, razgledo vojsku. Vojska do|e, gleda{kakva je bomba, kakva je pu{ka, gleda{ municiju. To sve novo bilo za mene.Gleda{ tamo granata padne, vidi{ dim...joj, gledaj. Sve to meni ona ~etrimjeseca bilo zanimqivo. Onda smo mi omladina u jednu muslimansku ku}u {to je ostala, stavili akumulatore, prikop~ali na kastofon, slu{ali muziku...svje}e...ono romantika. Stariji su gore, na liniji, pucaju, mi se zezamo,slu{amo muziku. Ve} je bila linija. Dole su Muslimani. Moja ku}a ta~no naliniji bila. Ja ku}i nisam smio. Spavo stari u garaì. Ja sam spavo gore, kod ti jarana. Kako je koji dan prolazio sve je bilo gore. Napadali su i jedni,napadaju drugi. Hrane je bilo - bilo je onda oni ovaca ostalo, ostalo krava,teladi. To je svaki dan klalo, hranilo. Struje i vode nije bilo.

Glasovi svitawa

Onda su nas oni opkolili gore, preko Jabli~kog Sedla, Trovrh skroz. Mi smo ostali dole. Borci odu gore, vrate se s linije, govore neki proboj }e napravit.Kasnije je probijeno preko sela i sve civilno stanovni{tvo je izvu~eno.Kamionima smo mi oti{li za Rogaticu. Samo sam pokupio dvije torbe, gardarobu i nema{ ti tu {ta nosit vi{e. Nosi{ ono najpotrebnije, garderobu i kasete.

Bilo je grozno. Al najgore mi je bilo, na primjer, znao sam da }e ovaj drug oti} negdje, onaj tamo, {to }emo se rastat. Da smo svi mi oti{li u jedno i drugomjesto, ni{ta ne bi bilo. Boli me briga {to sam napustio Gora`de. Ku}a {to osta, osta. Mi smo je napravili, nije ona mene.I{li smo u Rogaticu. Tu smo bili dva dana. Pa smo onda oti{li na Sokolac i tu smo bili dan. Ba{ tada je bio onaj Ostoji}, premijer. On govorio ostanite, sad }emo se mi vratit, napast. Ba{ Biqana Plav{i} dolazila na Sokocu. Mi nismo htjeli. Nisu htjeli borci, razo~arani {to nije pomo} nikako dolazila.Onda oti{li za Vlasenicu. Bili jedan dan. Pa smo bili u {ekovi}ima jedandan, u Zvorniku. Onda smo oti{li u Uìce. Svi. I onda u Uìcu sve se to rasformiralo. Imaju ovi prihvatni centri u Mladinovcu, Negotinu, Zaje~aru, ko gdje o}e. Mi smo odabrali Mladinovac. Ja sam imao djevojku koja je izbjegla u Aran|elovac. U Aran|elovcu nije bio prihvatni smje{taj, nego je bilo najbliè Mladinovac. Zbog toga sam ja rekao starcu ajmo u Mladinovac. Bilidva mjeseca u Mladinovcu i onda smo oti{li za Negotin. Tamo bili godinudana i onda se vratili, do{li ovde ’93. u oktobru, novembru. Mi smo na{li ku}u. Bilo je tada dosta prazni ku}a. Do{li smo ovde, po{to smo najvi{efamilije imali. Familija ti pomogne, da ti kau~, tepih, pomogne ti. Bilo je struje, bilo je vode. Odma ti dadne humanitarnu pomo}. U nekoj neizvjesnosti se ìvilo ’93. Onda ’94. sam oti{o u vojsku. Moro. Nisam oti{o u pravu vojsku zbog kose. Jer da sam oti{o u pravu vojsku moro bi da se o{i{am. Nego sam oti{o s ovim starijim, sa ocem na liniju.Nisam tio biti vojska. Pola naroda nije tilo, al to je bilo ludo vrijeme. Do|e vojna policija, prebije te...ne mo{ bit tu, nemam gdje tamo. Nisam imo familijepo Srbiji da pobjegnem. I kasnije se ispostavilo, ovi {to su pobjegli najboqesu pro{li. Pa, vojska ko vojska. Spavalo se svuda, napoqu...neki rovovi i neka }ebad. Higijenski uslovi bili minimalni, hrana mawe-vi{e, kuvawe, konzerve. To je sve bilo napeto, nervozno. Jedni druge bi pojeli da moèmo {to smo tu.Svak nervozan. Onaj {to nije sa ènom, {to ne moè da bude s djecom, {to mora tu da do|e. Onda kad te probudi na straù, u ~etiri kad je najsla|espavati ti mora{ dva sata da izi|e{ napoqe s pu{kom. Prije sam reko da jedan ~ovjek zavadi sto qudi. Ja ne bi pucao na Muslimana,al neko zapuca i onda ti mora{ pucat, mora{ vratit. Nije niko imo nekustrastvenu èqu da ubija. To je ~isto bilo morawe. Moro si. îsto, tjerala tevlast tada{wa. Vlast te tjerala. Nisi mogo dobivat ni pomo} ako nisi uvojsci, nisi mogo dobit ni stan. I policija te tjerala. Hapsila te odmah u zatvor i tukla.Vojsku sam napustio ’95. Svak je bio zadovoqan napustiti vojsku. Dobro sesje}am kad su pisali, slu{ali na radiju. Da stane, ba, vi{e. To je trebaloranije. Ja sam sto posto siguran da se to moglo odma ’92. uradit.Ovde su stariji dobro. Otac i majka, wima je ovde normalno. Tih gradi}, mal.Oni rade oko zemqe, obra|uju, drè stoku. Al, za mlade je grozno. Pa dobro...i ovde je prije rata bilo dobro. Svugdje je to isto poslije rata. Kad bi uGora`du mogo ìvit, mo`da bi se razo~aro. Svugdje je bilo dobro prije rata.Svugdje.


Imam drugova ovde. Cijeli grad sam upozno, znam sve. Malo radim u kafi}u. U slobodno vrijeme zezam se, odem u Vi{egrad. Imam dovoqno para za cigare,pi}e.Volio bi se vratit u Gora`de. Pod kojim okolnostima? {ta ja znam. Da budu normalni qudi, da budu kolko tolko korektni. Ne znam kako razmi{qajuqudi koji su tamo. Ja nemam ni{ta protiv da se Muslimani vrate ovde, al ne znam kakvo Muslimani u Gora`du imaju mi{qewe o nama.Ja prolazim tamo i vidio sam ku}u... bio sam u subotu. @ive neki qudi. Nisam bio u ku}i, samo pro|em pored. Stanem malo s kolima i ba{ sam vidio djecu, ènu neku. Ne znam ko je.Ovde se ìvi od danas do sutra. Ne vidim budu}nost.. Prije rata si mogone{to planirat. Eto, ja sam sa sedamnest godina planiro zavr{it {kolu,odsluìt vojsku, zaposlit se. Imo sam ku}u, sprat svoj dole. Sad je to sve poreme}eno. A sad ti nema{ {ta da planira{. Ne zna{ ni{ta {ta }e sutra bit. Imam ujaka i tetku u Australiji. Oni su oti{li prije trijest godina. Mo`dakad ja ovaj paso{ sredim, kad bi mogo nekako da se dokopam tamo. Moja baka je tamo oti{la. I od moje majke brat i sestra su tamo. U toku rata je jedan ro|akoti{o tamo. Iz Sarajeva izbjego.

Ma, svi smo mi krivi za rat. Svi. Svi stanovnici Bosne i Hercegovine su krivi za rat.Nikad ovde rata vi{e ne}e bit. Bar dok su ovi qudi ìvi, ovi koji su ga doìvli. Jedan ìvot nije vrijedan ovoga, a kamo li kolko je qudi poginlo.Ipak, mi smo qudi, nismo ìvotiwe. Ja mislim da se moè ìvjeti ponovo u miru, ali treba vremena. Treba vremena, brate! Treba sigurno jedno 10, 15 godina, minimalno, ako ne i vi{e, da bi se vratilo.A kad bi bio ponovo po~eo rat, odma bi oti{o odavde. Odmah! Ne bi ~eko ni sekunde. Jer znam kako bi mi bilo. Onda nisam znao. Pre{o bi u pustiwu, alsamo ne bi tu bio.Od rata su imali nteresa ratni profiteri. Onaj koji je, kad se zaratilo, imomogu}nosti da ukrade. Onaj koji je prodavo oru`je. Tu i vojna lica spadaju, i politi~ari, i op{tinske vlasti. Malo je tu bilo po{teni qudi. Nacionalni identitet nije mi vaàn. Va`no mi je, ba, da dobro ìvim. Daj ti meni da ìvim, da se zezam dok sam jo{ mlad. Poslije svega ovoga nije mi ni sekunde va`no. Ni sekunde. A dràvqanstvo?! Ne znam. Volio bi napisatdràvqanstvo ameri~ko, ili rusko, ili afri~ko, na primjer. To bi mi najdraè bilo. Svejedno. A zadwe dràvqanstvo {to bi stavio, to bi, na primjer, bilo dràvqanstvo Bosne i Hercegovine i dràvqanstvo RepublikeSrpske. To bi zadwe bilo. Volio bi sva druga, i albansko ,i irsko, bilo koje. Ma, nije mi va`na ni religija. Ne praktikujem. Slavim ono {to sam prijeslavio. Prije rata je vrlo malo Srba koji su praktikovali sve to. Vrlo malo.Dok ih sad ima more. Kako su qudi prevrtqivi. Sad nas vjetar duva vako, i oni se svi pogiwu wemu. Sutra vako, oni svi vako. Sad pri~amo o Srbima, altako je isto Muslimanima i Hrvatima. Danas ima{ 85% Srba da su Srbi, a 15% da su ostali komunisti. Ja vi{e po{tujem one {to su ostali komunisti, onih 15% koji su bili i prije rata, nego ovi {to su prevrnuli. Zna~i, sutra, da do|e komunizam, oni bi opet vamo pre{li. Bezveze, to je bezveze. Budi ono {to jesi ma makar to bilo i krivo Sad treba radit, treba napravit firme koje su bile prije rata, zaposlit to. Lopovima ne treba dat da kradu Ja ne znam dal sama vlada, sam vrh, krade. Dok god oni ne budu po{teni, ne budu kako treba, ne}e ni ovo vamo mo}i. Danasje sve u nekom {vercu, sve u nekim kra|ama, preprodajama. I ko radi po{tenone moè od plate da ìvi. Pa najboqe bi bilo kad bi se stare Jugoslavijevratilo, al nikad se ne moè vratit.

Glasovi svitawa

Volio bi da odem u Australiju. Ima mogu}nost. Paso{ treba gawat, papirenekako i oti}. Ma, treba oti} bilo gdje. Treba 15 godina da pro|e da narodpostane normalan. I privreda da po~ne, i ekonomija.Ma, boli me briga {ta }e bit za BiH i Republiku Srpsku. Pro|o{e mi najboqegodine. [ta }u ja kasnije kad ja budem imo pedeset godina. Treba vjerovatisamo sebi. Ne treba dati da te neko prevari.

Han Pijesak

Ro|en sam 1969. godine. @ivio sam u op{tini Han Pijeska. Ja sam od svoje osme godine po{ao u {kolu. Imo sam redovno {kolovawe, fino mi je bilo. [kolu sam u~io od osnovne pa do sredwe, sredwu sam zavr{io i onda sam upisaofakultet i sve do 92. god. do po~etka rata kod nas u Bosni. Tada sam prekino{kolovawe, prinudno. [to se ti~e ostalog ìvota kod ku}e, mislim uporodici bilo je dobro, ve}inom se ìvilo od poqoprivrede. Otac je radio u firmi, u drvnoj industriji, preduze}u, {umsko preduze}e planinsko. Uglavnom ìvilo se prose~nim ìvotom. Ne da kaèm da sam najboqe ìvio, nisam, bilo je qudi bogatiji, sve je to prosje~an ìvot. Prije rata ja sam bio student na filozofskom fakultetu, odsjek istorija.@ivio sam s ocem i sa nanom, o~evom majkom, eto naàlost danas nisu ni jedno ìvi. Otac je pogino 92. god. u ratu kao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine,nena je usred starosti, jer je umrla u 92. godini ìvota i usqed jake bolesti umrla, eto sad }e nepuna godina dana od wene smrti. S wima sam dvoma ìvio,fino mi je bilo, po{tovali su me, cjenio sam i ja wih.Pa mi smo ve}inom radili, imali smo veliko poqoprivredno imawe, imali smozemqe oko 10 hektara - to je oko sto duluma zemqe - toliko jo{ {ume, svoje vlastite {ume. Tako ìvilo se fino, bio sam zadovoqan.Pa da vam kaèm najve}i qudi su ìvili, ve}ina je qudi bilo zaposleno u firmama u mati~noj op{tini, a dosta qudi je i oti{lo, mislim neki su qudioti{li po Sarajevu i daqe, kao npr. stru~ni qudi visoko obrazovani, kojinisu mogli da na|u posao u jednoj firmi odlazili su, a ve}inom su qudi{kolovali djecu.

{to se ti~e kom{ijskih odnosa odli~no je bilo. @ivilo se filo, slagali smose, qudi su dolazili jedni drugima, po{tovalo se, cjenilo se, rad se cjenio, cjewen je radnik. Ve}inu stanovni{tva u mojoj op{tini Han Pijesak, sa~iwavali su Srbi sa negdeoko 56% do 58%, Muslimani negde oko 42%, a ostali je slabo bilo, mo`da oko 1% sumwam, mislim Hrvati, Jugosloveni koji su se opredjeqivali.Qudi razli~itih religija ìvjeli su zajedno, dok nisu po~eli ovi vi{estrana~ki izbori, dok se nacionalno nisu opredjelili. Nije se gledalo ni ko si, ni koje si vjere, nacije. Ali eto rat kad do|e, ta prokleta 91. godina,prvo sukobi u Hrvatskoj 91. god, pa onda Vukovar tamo u Krajini, to je glavnipovod za sve. To je bio po~etak svega e onda se kasnije od aprila 92. god pro{irilo na cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. Pa prije rata da vam kaèm, biv{a SFRJ Jugoslavija, koja je sa~iwavala ovatri konstruktivna glavna naroda, Srbi, Hrvati i Muslimani, dok ovi ostalisu mawina bili. Nikome se nije branilo da ide u crkvu, dàmiju da se moli, da vjeruje po svojoj vjeroispovjesti.Poslije Titove smrti 1980. god. ovamo je po~elo sve druga~ije, postepeno je sve i{lo niz brdo. Od ’80. godine su po~eli {trajkovi, u firmama, i u {kolama i


zdravstvenim institucijama. Bilo je demonstracija, najve}i dio problema do izbijawa pravog rata je bilo na Kosovu.Prije nije bilo diskriminacije. Mi smo imali svi ista gra|anska prava. Sad jesituacija zategnuta, ali prije za vrijeme komunizma bilo je druga~ije bar na na{im prostorima, jer onakvu slobodu i onakav ìvot ne}u nikad doìvjet.Kad sam pratio ba{ dnevnu {tampu i na radio televiziji sam vidio ba{ 4. aprila 92. godine, JNA je blokirala komplet Sarajevo, Bjeqinu i jo{ neke gradove, a ve} u Bjeqini je po~eo masakr, ubistva civilnih nedu`nih qudi,tako i u Sarajevu jako granatirawe, po tome sam mogo zakqu~it da ne}e to biti samo na tim podru~jima da }e se to pro{irit na cjelu zemqu. I naàlost tako je i bilo. Pred sami po~etak rata sam ja bio kod svoje ku}e. Do{ao sam jer nisam mogofakulteta nastaviti.

Na mojoj teritoriji prvi artiqerijsko-pje{adijski napadi, po~eo je 4. juna 92. godine. Bilo je i straha, malo ko je bio da nema straha, ali qudi su se organizovali u odbranu, na{i vojno sposobni qudi do{li su do oru`ja.Kad je rat po~eo kod nas, agresorske jedinice su u{le u moje mjesto su redom po~eli palit ku}e, ru{iti do temeqa. Me|u tim ku}ama i objektima je i mojaku}a pogo|ena, zapaqena, uni{tena. Zima je jaka sa velikim swegovima, qetasu kra}a, tako mislim bilo je grozno. Mjesto odakle sam ja je bilo udaqeno od Han Pijeska jedno 20 kilometara. Glavni napad bio iz pravca Han Pijeska gdje su uglavnom Srbi. Napustio sam moje mjesto negdje u avgustu 92. godine. Bio sam u èpi jednomjesec dana, pa sam iz èpe, zajedno sa ostalim civilnim stanovni{tvom,pre{o u Srebrenicu. Pedeset do {ezdest kilometara smo morali pje{ke. To je bila na{a slobodna teritorija. U Srebrenici sam bio od septembra ’92. do kraja aprila ’93. godine, kad su Ujediwene Nacije proglasiledemilitarizovanu zonu Srebrenice i kad je u{ao je kanadski bataqon UNPROFOR-a. To je bila za{ti}ena zona UN-a. Tada je otpo~ela evakuacijate{kih rawenika, i civila i bolesnih i s tim konvojima, a ve}ina mu{karacapunoqetnih i vojno sposobnih ispod {ezdeset godina koji su bolesni bili su preba~eni helikopterom. Tako da sam i ja helikopterom oti{o za Tuzlu. U Tuzli sam bio sve do 11. Avgusta ’95. dok je ve}ina mog naroda iz èpe do{la u Zenicu. Sa wima je do{la i moja nana koja je umrla nakon nepunu godinu posle dolaska, te tetka i neka druga blià rodbina.Kada sam napustio ku}u ’92. oti{ao sam pje{ke, {to je bilo automobila to je sve bilo angaòvano za potrebe armije na{e, za prebacivawe te{kih rawenika do ambulante, do bolnice i tako. Moro sam napustiti ku}u. Krivinismo ni za {to. Prvi nikoga nismo napali. Ma, ni oni nisu svjesni {ta suuradili. Zajedni~ki se to branilo mjesto, nije se gledalo ~ija je ku}a dok smo mogli.Sa mnom od ku}e nana je oti{la, otac je bio u armiji i on je od nekolko vremena pogino u Armiji. Uspio sam ga sahraniti. Mi nismo imali mogu}nost, ni hrabrosti da ga u grobqe sahranimo. Jo{ je wih devet poginilo sa wim.Pokopali smo ih na mjestu pogibije.Kad smo primjetili da treba napad, kad srpska vojska napani nas mi smove}inom hrane sebi spremili da moèmo poneti i odje}e i obu}e. Bio je juni mjesec, 94. juni, qetni period to je dosta narod spa{avalo, toplo vrijeme. Nijebilo ni ki{a, cjelo qeto je bilo toplo, nezapam}ena toplota. Ja sam maliperiod proveo ba{ u èpi, pa sam oti{o u Srebrenicu. U èpi najvi{e nalivadi smo spavali ve}inom kolibe napravqene drvene, jer to je planinajedna, gore se narod skloni u planine. Pa {porete ovako donijeli, narod nam je isto pomogo. Ko je imo ku}e svoje ostale u èpi, onda je narod, znalo je biti po

Glasovi svitawa

trideset, ~etrdeset qudi u jednoj ku}i. Atmosfera je bila dobra, ve}inom suse qudi znali, dosta je rodbinski povezano i prijateqski, mislim ve}i dio naroda se poznavo. I za vrijeme mira bili su u dobrim odnosima. Mi smo gajilinadu da }e ovo stati, uvjek je se ~ovjek nado ne~emu boqem i tako.Ja sam sam oti{o u Tuzlu, tetka je bila u èpi, a nana u Srebrenici. Mogla je iona sa mnom po}i jer je sve bilo sre|eno {to se ti~e wenog odlaska sa mnom uTuzlu. Gajila je nadu da }e se vratit.

Sad sam sam, nisam oèwen jo{. Dobro je. I te{ko i dobro. Ne znam. Najvi{evremena provodim uz radio, televiziju. Kad odem u grad, dole u Zenicu, uzmem sebi dnevnu {tampu, malo pro~itam, malo iza|em s dru{tvom, s nekim progovorim. Imam {anse da zavr{im filozofski fakultet, ali nemammaterijalnih uslova. Nemam nikakva primawa.ìvotna èqa mi je bila da zavr{im fakultet, ali rat je u~inio svoje. Pobrko je planove, ne samo meni nego mnogima. Mnogi od moje generacije nisu nido~ekali slobodu, poginuli su, nestali su. Ali, eto, nadam se da }e biti boqiuslovi. Trenutno, jedini moj izvor primawa je humanitarna pomo}. Hranu svako dva mjeseca dobivamo. Dobijam po 25 kg bra{na i ovih sitnica, namirnica.Moram bit zadovoqan, jer bitno je da se preìvilo ono najgore. Bilo je danakad nisam mogo da jedem dva dana, ne {to nisam imo, nego nisam mogo jest. Odstraha, od àlosti, od svega.

Kada bih imao priliku, vratio bih se ku}i. Bih se vratio. Vidio bi ako imauslova za ìvot, ìvio bi. Da ho}e se dozvoliti uslovi, bar da se godi{we posjeti grobqe. Tamo sam odrasto, ìvot proveo. Tamo mi je bilo najqep{e.Ako je sad sve pogorilo, uni{teno, opet bi ne{to napravio, uradio. Opet bi seìvilo. Smatram da bi mi bilo boqe nego ovdje. Sad su lokalni izbori. Na mojoj op{tini ima nekih pokazateqa da bi se moglovratiti tamo. Ima dosta qudi, Srba, koji èle da se mi vratimo. Najbitnije jeukinuti ratne zlo~ince, one qude koji su naweli zlo i radili ono najgore. Mirne qude jedne protiv drugih okrenule su ove nove politi~ke stranke. Qude su mnoge zaveli, nacionalno ih zaveli i uvedena je neka kako da kaèmnacionalna mr`wa jedni prema drugim. Pa to je bilo nepotrebno, zbog toga suostale te{ke posledice, prouzrokovali i rat, i pogibije, i stradawa i zlo~ina je bilo i na jednoj, i na drugoj i na tre}oj strani. Ima dosta politi~arakoji su zavadili narod pa oti{li, pobjegli od svog naroda. Jer ve}ina qudinije bila za ovo {to se desilo. Par qudi, ekstrema, oni su nahu{kali qude,podgovorili ih da se desi {ta se desilo. A ve}ina naroda bez obzira nanaciju i vjeru i nacionalno opredelewe nije kriva za ovo i nije èqela da seovo desi. Ve}ina qudi nije imala nikakav interes od rata. Jedino ratni profiteri koji su se obogatili na ra~un ratnih dejstava, pqa~ka{i, jedino je wima i{o u prilog ovaj rat. Takvim qudima je sad nezgodno {to je rat stao.Ja ne èlim da bude ponovo rata u Bosni. Ko ga èli, nek ide gdje se ratuje.Dosta je krvoproli}a. Ja se nadam da }e preovladati razum, da vi{e rata ne}e biti. Moè se ìviti ponovo skupa, da budemo jedinstveni, slo`ni, da se svi vratimo svojim ku}ama, da zapo~nemo onaj ìvot zajedni~ki ko {to smo ìvili prije pedeset i vi{e godina. To se sve moè jer bilo je jo{ ratova na ovim prostorima. Nije ovo prvi rat. Bio je prvi svetski rat, pa drugi, svi su ti ratovi trajali po jedno ~etri, pet godina, pa i ovaj evo ~etri godine, i posle svakog rata se ìvilo zajedni~ki i nadam se da }e i ovo pre}i u zaborav,oprostit se moè i treba al zaboraviti ne.


Kada gledam nazad, u vrijeme rata, moja se}awa su vezana za pogibiju moga oca.Wega sam vidio mrtva. Dosta sam prijateqa izgubio, kom{ija, kolega irodbine. Qude koje sam poznavo, fine qude koje nikad vi{e ne}u vidjeti. Jedan od te{kih doga|aja je bio isto kad sam vidio da mi ku}a gori…moja ku}a vlastita…kad sam vidio da vi{e nema ono {to sam imo. Al’ eto. Treba damnoge ovaj rat opameti, da budemo svjesni i mla|e generacije koje izrastaju i koje su mladi nara{taj. Ko je ovo zapamtio, treba svoju djecu budu}u dasavjetuje i da upu}uje na dobro. Trebamo mla|em nara{taju da govorimo i pri~amo {ta je bilo, da oni ne rade to {to su na{e generacije radile.

Ja sam po naciji, vjeroispovjesti, Bo{wak, Musliman. Nacionalni identitet jemawe vaàn za mene. Za mene je bitno da sam uvr{ten u grupu qudi po{teni, bez obzira na vjeru, naciju. Stariji qudi koji su nepismeni, oni koji su mawe obrazovani, oni misle druga~ije, da je samo taj identitet kojima oni pripadaju,da je to jedina prava stvar, jedini na~in ìvota. ôvjek kad vjeruje i po{tujesvoju vjeru, svoju naciju, po{tova}e i sve ostale. Ako ~ovjek mrzi sam sebe, normalno da ne moè ni drugom dobro pomislit. Politi~ke vo|e su vodile nacionalni rat, zbog jedne nacije, da jednu naciju istrijebi sa ovi podru~ja, dauni{ti, ali ne}e uspeti ni jednoj, ni drugoj, ni tre}oj naciji, jer nikakva zemqana svjetu ne postoji a vjerovatno ne}e ni postojati da je ~isto jednonacionalnazemqa. Pa, ne moè ni ovdje biti jednonacionalna dràva, zemqa. To nigde nema. Jer to je nepravedno. Najbitnije je da preovlada razum izme|u tri nacije u Bosni, da se sloìmo, da po~nemo zajedni~ki ìvot. Nek vjeruje svak u svoju vjeru. I prije se vjerovalo, niko nikome nije branio, spre~avo da se bavi bilo ~im. Svak ima svoje vjerske praznike i nek slavi, nek obiqeàva, al nek ne vre|a druge, kroz tu slavu, kroz taj provodak, kroz to veseqe. Prije smo dolazili jedni drugima naBajrame, na Boì}e, jedni drugima ~estitali, a tako bi trebalo da bude isto.

Qudi praktikuju svoju religiju sada razli~ito nego prije rata. Kolko sam ja mogo zakqu~iti i viditi, od parlamentarnih izbora ’90. godine, kad su uvedene nacionalne stranke, ve} u mnogim djelovima se vidi da ve} preovladava u jednu ruku vi{e razum. Jer nacionalne stranke opadaju na intenzitetu, na ja~ini. Do}e vreme, bi}e jo{ tih izbora parlamentarni, i op{ti i {ta ja znam. Ali nadam se da }e sve biti onako kako svakidobronamjeran ~ovjek èli, ne samo sebi ve} i drugim.

Mene su Srbi protjerali sa moga ogwi{ta, iz moje ku}e. Otac mi je pogino od srpske ruke. Al’ nisu meni svi Srbi krivi. Meni je kriv samo onaj ~ovjek koji gaje li~no ubio i onaj ~ovjek koji je zapalio ku}u. Svagdje dobri qudi ima. A ima i lo{i. Ima izuzetaka u jednonacionalnoj sredini, a kamoli u vi{enacionalnoj. Nacionalne stranke nikad ne}e dovesti do dobrog re{ewa.Za mene je najboqe bio onaj jednopartijski sistem bez obzira na vjeru, naciju ito.

{to se ti~e ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini, to je sad dosta sloènproces. Najvi{e nevoqa zadaje velika nezaposlenost qudi. Mnogo qudizavr{ava i {kole, nezaposlenost se pove}ava, naro~ito u mla|im nara{tajima. Dosta je fabrika razru{eno, opqa~kato, bogatstva i {umskog i poqoprivredno-industrijskog uop{te, i na srpskoj strani i na hrvatskoj. Dok se god ne na|e zajedni~ki suìvot, da se svi vrate na svoje i da svi oni koji su radili u jednoj firmi prije stupawa rata, da se svi vrate da zajednoobnavqaju industriju…Jedino to moè dovesti do nekog napretka u razvojuprivrede, ekonomije.

Glasovi svitawa

{to se ti~e ponovne Jugoslavije, we ne}e biti i ne moè je biti. Nek bude mir i nek se svi vrate na svoje, pa neka ih, neka se mjewa.

Zaèlio bi svima mnogo sre}e, da ne doìve ovo {to sam ja doìvio ipreìvio. Samo da se ovo vi{e ne dogodi, ne ponovi, ne samo u Bosni, nego nigde u svjetu.

Jablanica

Ja ~etrdeset ~etri godine imam i prije rata sam ìvio u Jablanici. @ivio saènom mi i dvoje djece. @ivio sam nekakvim solidnim ìvotom. [to se ti~estandarda, bio je to prosjek nekakav, ova sredwa klasa. Radio sam kaomehani~ar. Nekoliko godina sam radio i vani sa ovom svojom firmom, tako dase imalo jednostavno. Trebao sam i stan dobit od firme, tako da bi uglavnom bio rje{io i te neke probleme.U to vrijeme je bilo normalno raditi, bilo je posla, moglo je se na}i i raditi inekako normalno ìviti. Bilo je nekoliko tih giganata, ve}ih, ja~ih firmi koje su kolko tolko odràvale ekonomiju. Tada je bilo to sve u sklopuJugoslavije. Normalno da su one, te jake firme koje su bile, one su ipak kolko tolko zapo{qavale velik broj qudi i kod wih se i{lo i vani.

Tada su druga~iji zakoni bili u onoj dràvi, bilo je to komunisti~ko ure|ewe, nije tad smio govorit ni ko je Hrvat, ni ko je Musliman, tako je ta stega bila. Ustvari, stega bila od te tada{we vlasti. Dobro, normalno qudi su i{li i ispovjedali vjeru. Ali, ovi koji su bili na funkcijama i to, nije on i{o ni u crkvu, ni u dàmiju, ni nigdje. Jednostavno on ako je bio u savezu komunista,nije smio i}i. Politi~ari su i tada ìvili dobro, imali su sigurno vi{e nego ostali qudi, imali su vile, imali su dobre poloàje, imali dobre pla}e. Toje tada bilo, a tako je i danas.Tako da je to ~etrdeset godina bilo sve pod nekakvom stegom. Kasnije, kad je do{lo do ovoga do ~ega je do{lo, rascjepa Jugoslavije, normalno svak je kreno na svoju stranu, onda su po~ele te ekstremne struje.

Tada je u Jablanici bilo mje{ano stanovni{tvo, Hrvata je bilo, ne znam to~no broj, ali recimo 10 ili 12% u odnosu na Muslimane, Srba je bilo ne{to mawe, 3, 4, 5%, ne znam. Ve}ina su bili Muslimani. Prije rata nikad nisam osjetio neke probleme izme|u qudi razli~itih religija. Odnos izme|u qudi bio je korektan.

Da se ne{to sprema osjetilo se po kretawima vojske ove, tada jugoslavenske,tada su po~eli ti manevri wihovi, po~eli su se ve} tenkovi vozat, avioninadle}at. Po~elo se, dolazili su ve} po op}inama, kupili oru`je ovo, tada je bila teritorijalna odbrana.Ve} 89. godine, malo po malo po~eli su ti nekakvi, ta trvewa gore u vrhu, pa onda sve niè i niè dok je do{lo do ~ega je do{lo. Kod obi~nih qudi, ovamo dole, to je teè i{lo. Qudi su ipak ìvili jedni pored drugi, me|utim ~im je do{lo do rata, kad su Srbi ovde do{li, napali ovaj dio, svak je onda i{o zasebe ne{to.


Ovde su do{li rezervisti na primer iz Crne Gore i Srbije, {ta ja znam,odotud onda vojska. Po~eli su manevri, stavili su one barikade, ove tamokontrolne punktove.U Jablanici tada nije ni do{lo do ulaza jugoslovenske vojske, jer presje~enisu ovi putevi bili. Gore je izbio rat izme|u Hrvata i Muslimana, tako da suHrvati ovde ve} postavili odbranu. Tolko da se to spre~ilo da se pro|e ovom cestom prema Jablanici.

Onda 92. godine, po~ele su se tenzije nekakve se dizati. Onda su se po~eli mijewati ovi lideri. Tada je u Jablanici sve bilo uredu. Sve dok nije ovajjedan, taj {to je poslan iz Sarajeva po direktivi, taj Safet }imo, doktor taj.îm je on do{o preko ove stranke SDA, ve} su tada po~ela nekakva trvewa.Ve} su se ubacili ovi delegati hrvatski i malo pomalo sve dok je do{lo do pravog rata. No me|utim, kad je, onda je do{lo do okruèwa nekakvoga, ove armije, i tad po~ima i patwa za nas gore.

Onda je sve stalo, nema posla, kakvi, stale su firme, prestala proizvodwa, a{to je najbitnije, prestale su komunikacije. Jer, svako je selo stavilobarikadu nekakvu i nekakvu policiju, jednostavno ti nisi mogo komunicirat.Na primer, od Mostara do Jablanice treba{ tri, ~etri, po pet punktova pro}i. To je jednostavno nekakvo okruèwe gdje si, tu si, nisi mogo nikuda, jedino daleti{, zemqom pro}i nikako.

Ja se ta~nog datuma, kad je zapo~eo rat u Jablanici, ne mogu sjetiti. Al, to je negdje tre}i, ~etvrti mjesc 1993 bio, tu je negdje.Po~elo je najprije granatirawe, pa onda pucawe. Automatski je svezablokirano i vi{e nema ni izlazit iz Jablanice, ni u Jablanicu. Jedini put je bio prema Sarajevu onaj, ali za Muslimane, mi nismo mogli, nismo se moglikretat.Bio sam mobiliziran u radne vodove, nosio vodu na poloàje, kopao rovove, dole u gradu zastr}ivao drvima prozore i tako. Obiteq mi je bila gore ku}i, ja radio po cjeli dan i uve~e bi se vratio.Bilo je to opasno cijelo vrijeme. Prvo zbog pucawa, a drugo mogli su te ubit na poloàju, jednostavno glava ti nije tada vrijedila ni{ta.Situacija za hranu je isto bila lo{a, nikakva. Jednostavno nismo mogli nidobit tu humanitarnu, a ako ne{to i dobije{, to je tako bijedno. Sva tahumanitarna je i{la za vojsku.Tisu}a dvijesto maraka ja sam jednom platio, imo slu~ajno, ostalo mi para, za jednu vre}u bra{na da bi preìvio. A to je ogromno tada, moglo se za te parekupit auto, a za jednu vre}u se plati.Me|unarodnih humanitarnih posjeta, jok, nije bilo nikakvih. Bio je tu me|unarodni crveni kri`, do{o, ali oni nisu mogli ni{t, jednostavno im nisudali nikakve obilaske. Onda kasnije do{la ova evropska zajednica, oni su tuisto bili.Ali, i oni isto, jednostavno su im sku~ili taj prostor kretawa, nisu se oni mogli kretat puno, jednostavno im nisu dali.Bilo je dosta toga maltretirawa. Jednostavno vas proziva na ulici, kaè usta{a, goni te. Jednostavno se promjenio taj odnos, isto ko da sam ja do{o sa nekog drugog planeta.Bila je linija koju su dràli Muslimani i gdje je drào HVO. Ja sam bio nastrani gdje je armija dràla. Oni su nas, kroz tu mobilizaciju, jednostavnotretirali ko zatvorenike. Jedanest mjeseci sam bio tamo. To je prisilni rad,prisilni rad koji te vodi na liniju gdje te more ubit.

Glasovi svitawa

Ali i tu u gradu te more ubit. Dole su bili mudàhedini. Dolazile su te ekstremne jedinice, sedma muslimanska, oni su te jednostavno mogli ubiti kadim je odgovaralo. Ja isto ko da sam bio u paklu, pa to je boè sa~uvaj. Ja sam totalno izgubioìvce. Na psihi~koj sam bazi stradao sigurno, jer svaki dan gleda{ sto put o}e{ li ostat ìv, ne}e{ li ostat, o}el mi ubit djecu, ne}el mi.

Onda sam saznao da su mi dole ubili familiju, a to nije bilo daleko. To je deset kilometara razlike da pro|e{. Ne mogu do}i do wih, nit su dali wimaodozdo, niti nama dole. I tu su ih dràli tri mjeseca, da bi ih ubili. Jednostavno su ih spremili za klawe. I onda sve to ~ojeka toliko psihi~ki, jednostavno ja ni dan danas, poslijetoliko godina, ko da se probudi{ iz nekog ru`nog, ru`nog sna. San sawa{, pase probudi{, tako je to, uàs jedan. Tek sad sam mo`da malo do{o sebi.

Mi smo napustili Jablanicu 94. godine u tre}em mjesecu, ja èna i djeca. Tadaje nastupilo primirje i do{lo je do razmjene. Primirje je sklopqeno izme|u armije i HVO-a. Jednostavno je primirje potpisano i onda se ve} po~elo, ko je htio i{o je van, jer gore bi pomrli od gladi da smo ostali.Mi smo se tada pisali na spisak, i ko je bio u zatvoru oni su posebno iza{li, a i mi smo posebno iza{li. U zatvoru dole, u muzeju, bilo je, ja ne mogu to~nore}i koliko je bilo, uglavnom bilo je 200, 300 qudi. To je sve u kamionimabilo, qudi za qude. Kad ste stalno pod nekakvim pritiskom, presijom, nemate{ta jesti, gledate kad }e vas ubit neko, i onda se na|ete na slobodno, onda,do|e vam to kao olak{awe.Nisam ni{ta ni nosio, nisam ni razmi{qao o tome. Meni je samo bilo bitno daiza|emo ìvi odozgo, a sve ostalo ni{ta.

Onda sam do{ao ovde u Mostar, kod sestre. Tri mjeseca sam bio kod we. Poslije sam na{ao neki prazan stan. Mje{ani je brak nekakav bio u wemu, oni su oti{li u Wema~ku, napustili su sami, to je bilo razbijeno sve, polupano. Malo sam to skrpio i danas dan ìvim u tom stanu.I kad smo do{li u Mostar, jo{ su snajperi radili tu i tamo, iako je tada ve} bilo primirje. Ali, ovde je bilo, imo si {ta pojest. Imali su. Moglo se i kupit, jednostavnobilo je, ove su humanitarne organizacije radile. Bili smo vezani na Hrvatskui cjeli svjet je tu dolazio, ove humanitarne organizacije cjelog svjeta inormalno moglo je se tu, jednostavno mogo si nekako, ne mogu kazat normalno,ali moglo je se uglavnom ìvit. Normalno, bilo je opasno zbog pucawa, alitamo se blizu linija nije i{lo, kretalo se samo sredinom grada.Ja jo{ uvijek ìvim u Mostaru. Radim svoj posao, djeca mi idu u {kolu, eto ìvimo nekim normalnim ìvotom. Imam od posla platu, nije mi tako ni lo{a. I onaj da nekakva bogatstva imam, nemam, al jednostavno ìvim normalno.

Ja se ne bi nikada vratio u Jablanicu. Ni pod kakvim okolnostima. Ne mogu vi{e, ne bi ja to mogo izdràt. Moèmo mi ìvit jedni pored drugi, ali zajedno nikad vi{e. Jer, prvo, meni su ubili dvanestero najuè obiteqi. Petero mojih najbliìh, oca, majku, eto, jo{ su mi dvije tetke, dva tetka i dvije rodice ubili. To su miod oca sestre i od majke sestre.To psihi~ki ~ovjeka, mene je bar dotuklo, i ja to ne bi mogo izdràt.


Ja tu vi{e ne bi mogo opstat, onda, i djeca ova isto su te{ke traumepreìvila tako da jednostavno ne bi i{lo. Djeca su tada mlada bila. Oni su~ak i vidili kad su i pobili.Ja samo mogu re}, ne ponovilo se vi{e to {ta je se bilo, a ~ovjek sad da kaèako moè oprostit neko }e re} eno lud, poludio.Jer ipak to je previ{e {to su mi u~inili, u mene otac imo preko 70 godina,majka isto tako, pa ova malecka, ~etri godine djetetu. To je zlo~in nad zlo~inima, to je strahota jedna. Svi su ubijeni. Jednostavno im do{li ipoklali ih. Isjekli ih na komade. To je se desilo 93. godine u devetom mjesecu.Sistematski se to radilo da se qudi rasele, to~no sistematski. Tu je puno kod nas, ba{ na ovome podru~ju tu, puno stradalo Hrvata, a mnogi su raseqeni.Jablanicu je napustilo 98% stanovni{tva hrvatskog, isto tako i Srba. Moji nisu napustili, jednostavno su ostali, ostali su tu u svom selu na svojoj ku}i i oni su kasnije do{li i poubijali ih bez ikakva razloga. Masakr. I da niko ne odgovara za to, niko. Jo{ ni jedan Musliman nije do{o u Hag, znaju se, kre}u se. Evo u Jablanici se kre}u ti qudi koji su bili tada na ~elnim mjestima. USarajevu isto tako, hodaju normalno ulicom, kafi}e svoje imaju, au~estvovali su dole u tom masakru i nikom ni{ta.Sad je ona etni~ki ~ista, samo su Muslimani u woj. Ima mo`da kad bi sadtraìo, mo`da sto Hrvata, ali sve stariji koji ne idu u {kolu gore.

Drugo, sad mi gore na primjer da se u Jablanicu vratimo nemamo {kole. Poslanema nigdje, to je totalno siroma{tvo. Ako ti nema{ ekonomske pozadine, djeca ne bi da se vrate, a i niko vi{e ne bi da se vrati gore. Puno je vremenapro{lo da bi se to ne{to. Djeca se ve} tu {koluju, vrlo te{ko da bi se ne{tonapravilo.

Ja sam i{o u Jablanicu dva puta. I{o sam pro{le godine. I{o sam, jer na{li su oni ove {to su mi pobijeni. Prije nam nisu bili dostupni, nismo mogli nikakoda do|emo i prona|emo ta mrtva tijela. Nisu nam dali u} u Jablanicu. Onda smo kasnije mi traìli preko ovi me|unarodni zajednica, preko SFORA, pasmo i{li gledat po ovim spaqenim ku}ama ne bi li na{li ne{to. Na primjer, jajo{ nisam na{o majku, ni bratovu ènu, ni ovu malu, tijela ne. I{li smo to gore gledat, nismo na{li ni{ta.

Tako da }u ostati u Mostaru. Ja nemam kud sad i} daqe, nego tu ostat, pa akomognem tu rje{it ne{to. Sada je problem najve}i stambeno pitawe. Imam tudjecu, dvojicu, trebam za wi ne{to rje{it.

{to se ti~e moga zdravqa, dobio sam ~ir. To je prvo {to sam dobio, gore samvjerovatno i psihi~ki dosta nastradao. Jer to je ipak godinu dana torture,onda izgubit roditeqe, izgubit brata. Mislim to ostavi traga. Sad se svepo~ne osje}at na ~ovjeku, na organizmu. Posebno to do|e. Ima jedan period kad~ovjek na primjer sawa majku, pa oca, pa nekad brata. I onda se probudim,ujutru, i posqe toga vi{e ne mogu zaspat. Mislim to je, to je strahota, i onda nekad popijem tabletu za smirewe, nekad, ali to su sve posqedice rata.Posqedice rata koji je vjerovatno nekom trebo. Meni nije trebo, mo`da i polaovi qudi, mo`da 80, ajmo re} 50%, 60%. Al nekome je trebo. Neko ga je nametno,ili su krive te politi~ke struje, koje su tada do{le na vlast, koje su svakasebi bile okrenute. Vjerovatno je svak htio svoje ne{to. Onda i bilo je stanovni{tvo toliko izmje{ano, isprepleteno, to je ìvi haos. A ko bi mogo bit kriv za rat? Ili tajne slu`be, il ove kako se zove, stranke,ili ~elnici ovi. Ja ne znam to.

Glasovi svitawa

Al, najvjerovatnije kad ovako ~ovjek sve pogleda, svi su ti belaji, svi su tineredi do{li, od te prija{we jugoslovenske vojske i te srbijanske politike koja je tjela sve poklopit i sve stisnit. I normalno da se u qudima probudilo ne{to. E onda su se po~ele osnivat te stranke. A stranke su sve bile na timnekim osnovama etni~kim. Normalno, onda par ti, kako bi ih ~ovjek nazvo, ti ekstrema, ubojica, ubije u jednome selu, u jednome narodu, dvojicu, trojicu. Normalno da }e se ovirevan{irat. Do}i }e do sukoba. I ~im je to do{lo do vi{e razmjere,nesagledive posqedice su bile. Nije do{la nikakva dobra stvar zbog rata, samo lo{e. Toliko smo togapreìvjeli, i narod je izgino, tu nema dobre stvari.

Pitate me za nacionalni identitet. U ovome vremenu vaàn je nacionalniidentitet, normalno da je vaàn. Normalno da ~ovjek, ako sam ja Hrvat,katolik, da o}u da imam crkvu svoju, da se osje}am kao ravnopravan u tojdràvi kakvu imam sad, da imamo {kolu svoju, da mi djeca normalno ìve, daidu na fakultete i u {kolu.Sad je to va`nije nego prije rata, zbog toga jer je do{lo do ti podjela etni~kih, zato je sad to toliko va`no. Prije se nije toliko, iako su Srbi imali monopol u Jugoslaviji tada, ali su qudi i{li na fakultete. Me|utim, ja danas nemam nikakva prava u Jablanici. Mi smo gra|ani drugogreda, jer gore je {kola muslimanska, crkva ne radi, ja to uzimam kao jedanprimjer jer sam ìvio tamo i znam to. Jezik druga~iji, bo{wa~ki, sa svimnekakvim tim bo{wa~kim, isto~wa~kim, i {ta ja znam kakvim izrazima. A prije nije bilo, bilo je jedan i gotovo, malo vi{e na srpski nastrojen, al svi smo gaprihvatili.A danas to vi{e ne moè, ne ide. Jer, ako ne}emo svi isti bit.Taj {to smo trebali te kantone. Ima{ svoj jezik, svoje pismo, izvoli. A tinormalno }e{ ìvit sa svojim kom{ijom taj suìvot nekakav. To je najpo{teniji na~in da se to tako odradi da ne bi do{lo ponovo do ne~ega.

Ja mislim da svaki ~ovjek, svaki narod, mora da ima svoj identitet, svojukulturu i svoj na~in ìvqewa. Na primjer, ja sam bio dugo godina po arapskimzemqama, i ja se ne mogu poistovjetit sa wima, ja nikad to ne bi mogo prihvatit.A to je do{lo kod nas. Na primjer tu kod Muslimana do{li su ti mudàhedinikoji propagiraju taj neki sveti rat, vjerske te. {ta }u ja, mi imamo svoju, oni imaju svoju kulturu. I normalno je da ~ovjek teì tome svom.Ma dobro, religija mo`da prati to, al ja ne~u ba{ sad religiju da uzimam.Normalno je da qudi ako ho}e da idu u crkvu, da idu u dàmiju to je wihovo,to je wihova osobna stvar o}e li on i} ili ne}e i}i. Mi moèmo biti Hrvati a ne moramo i}i u crkvu, ne moramo. To je ne~ije osobno da li }e i}.

Ja nisam nikada ni u kakvoj stranci bio politi~koj, nikad mi nije bilo zabraweno da idem u crkvu, mogo sam oti} ako sam tio, ako nisam tio, nisam i{o i gotovo. Ja praktikujem svoju religiju isto kao prije. Ja sam i{o i tada, i idem i danas.Sve tri strane sada praktikuju vi{e svoje religije nego prije rata. Ja samo mogu re} za Muslimane i Hrvate zato {to sam me|u wima, za Srbe ne mogu ni{ta re}, zato {to nisam ìvio me|u wima. Ali znam, evo Jablanicu kaoprimjer. U Jablanici nikad nije se mogla vidjet ona bijela marama, to je sadmasovno. Male u~enice, to sam vidio. Onaj komunisti~ki sistem dok je bio, i tad je malo qudi i{lo, i to samo stari qudi preko 60 godina koji nisu radili,


oni su i{li u dàmiju u petak. A danas, danas imaju ve} one marame i masovnose ide u dàmiju. I ène, ène nisu i{le tad.I sad, jo{ jedna stvar, {ta ta organizacija, kod wih gore, oni su dobivali nekupomo} od neke stranke, ko ide u dàmiju taj dobija 50 maraka na primjer. Kolko znam tu pomo} nekakvu u hrani. Tako da je on bio prisiqen, on je moro i} tamo u crkvu ili u dàmiju da bi dobio ne{to pomo}i, tako da ima i tu i togvjerskog, religijskog upliva u tome.O gledawu na druge religije zato {to je bio rat, ja ne mogu govorit, po{to sam ja imo takav slu~aj gdje mi je sve pobijeno. To bi mo`da neko ko je mawe imo, kome niko nije strado taj druga~ije gleda. Ja ipak, jer mi je stradala cijelaobiteq, to je za mene malo te{ko.

Da spomenem i ekonomsku situaciju zemqe, ona je katastrofalna!Potrebno je, a nema, da se qudi, ekonomski i socijalno i materijalnoobezbijede. Dok to ne bude, ne moè se ìvit nekim normalnim ìvotom, nematu velike sre}e. Politi~ka situacija isto. Dobro, ve} se neki napredak vidi u samom tomsuìvotu, tu ipak nekako su profunkcionirale te jedinice dràvne, temo`da malo vi{e zakona se uvodi, koliko toliko. To ide sporo, ali kakotako.Evo sad, na primjer, ipak je uspjeh da ja sada mogu oti}i u Jablanicu ili u Sarajevo. To je uspjeh da me niko ne ubije. To je jedan napredak. Ili Mostar.Qudi u Mostaru imaju veliko iskustvo, i vrlo lo{e iskustvo, i tu je punopoginulo naroda tako da je to te{ko rane zaqe~it. Odnosa izme|u Muslimanai Hrvata u Mostaru boqi je, nego {to je bio. Sad ve} qudi prelaze i ovi idu tamo i oni vamo.

{to se ti~e izbora izme|u stare Jugoslavije ili nove Bosne, pa ja kad bi osobno biro, ja bi najra|e oti{o u neku zemqu drugu, u Dansku ili tamo negdje kad bi imo priliku. Kad sve sagledamo, u toj prija{woj dràvi, ja sam radio, dobro mi tada bilo, nisam ni obra}o pa`wu ko je {ta. To je takvo vrijeme bilo, ~ovjek to ne moèda ocjeni sad, jer tad sam ìvio nekakvim normalnim ìvotom, a {ta se sadpromjenilo, promjenilo se. A dana{wa Bosna i Hercegovina je specifi~na dràva. Kao prvo nije napravqen nekakav ustroj u dràvi kako treba. I dan danas je tu bezvla{}e.Drugo ovi privredni resorsi, fabrike na primjer, qudi ne rade nigdje ni{ta. Me|unarodna zajednica, ko je radio sada ove podjele, srpsku republikuodjelio, napravio ova dva entiteta. Ovde je trebalo, ako je se ve} radilo, onda su trebali te kantone napraviti, svaki narod ravnopravno da ìvi ajedna dràva. Ko {to je {vicarska, sva tri naroda, jedni neka ih kraj drugih. Svak ima svoj kanton, svoj ìvot, svoju {kolu, svoje pismo. Jer, svi to teè, i Srbi, i Hrvati, i Muslimani. I onda trebalo im je tako dat.A ovo ovako, kako je ostalo, to je samo nekakvo zati{je privremeno ovdje, vjerovatno more sutra do} do nekakvog sukoba. Jer, ovo {to se desilo, moralose desiti, da nije danas, sutra bi. Vjerovatno bi se nekad desilo, jer ipak je tu, tu je vi{e naroda, vi{e dràva bilo. Tada su bile republike u sklopu jedne dràve, te Jugoslavije. Sav monopol su dràli Srbi, od vojske, policije, {ta ja znam, pa do politike. A svaki narod teì da ima svoje pismo, svoj identitet. Ho}e ~ovjek da seosamostali i gotovo. To je isto ko jedna porodica koja je ìvila i sad do|ubra}a ili sestre, punoqetni su i odlaze, stvara svako sebi novu porodicu, nekakav ìvot, budu}nost.

Glasovi svitawa

Tako je to do{lo. @ivili smo ~etrdeset i kusur godina u nekakvoj stegi, |e ti je bio jedan sistem. Tako kako ti je komitet propiso, tako si moro radit.A sad odjednom narod se dijeli. E, me|utim kad se do{lo do toga, kad se i{lo na to odvajawe, da su te politi~ke strukture i generali pustili, da nisu radili {ta su radili, svaku dràvu za sebe, kao na primjer {to je ~e{kanapravila, onda ne bi do{lo do rata.Me|utim, ovi nisu htjeli mirovat i oni su svi gledali da zakuvaju taj rat, a tosu sve Srbi napravili. I onda je normalno neminovno moralo do}i do ovoga do {to je do{lo. I to Vam je to.

èqe za BiH bi bile, ako se stvori dràva, mislim pravna, i pravna isocijalna, {to je normalno za nas sve koji smo tu, da bude to jedna dràva sa tri entiteta, da svi ravnopravno u woj ìvimo i da se ide naprijed. Trebamo mi ra~unat na svoju djecu, trebaju i oni ìvit, na nara{taj koji dolazi, jer mi smo ve} svoje proìvili.Za vlastitu budu}nost èlim, maloprije sam reko, rije{it to stambenopitawe i djecu i{kolovat, zaposlit, da rade ko normalni qudi, da se ne osje}aju ni potla~enima.Da su jednaki sa svim ostalim i nek ìve nekakvim normalnim ìvotom ko {to ìve qudi u nekoj evropskoj zemqi.

Posebna poruka za ~itaoce bi bila, da ne bude vi{e rata. Da se qudinormalno okrenu radu, miru, stvarawu nekakve i me|uqudskih dobrih odnosa i prosperitetu ovoga napa}enog stanovni{tva, qudi, eto to je jedino.

Jajce

Ja imam 42 godine. Prija rata sam sa muèm i djecom ìvjela u Jajcu. Prijerata ìvotni standard je bio dobar, ìvjelo se pravo. Bilo je dobro, moglo se ìvjeti i luksuzno. Ja nisam imala vikendicu, ali bilo je mojih prijateqa koji su imali i kola, i vikendicu, i stan ili kucu. Ja sam radila u Jajcu kao blagajnik. Moglo se zaraditi para i za godi{wi odmor. Do} do posla i radit, to je bio jedini problem, jer tad mo`da pred rat, na pet godina, vec je nastupila nezaposlenost.

U Jajcu su po ~etrdeset pet posto stanovni{tva ~inili Muslimani i Hrvati, a Srba je bilo osam posto. Moji prijateqi su bili Srbi, me|u wima i mojivjen~ani kumovi, i Hrvati, a i Muslimani. Svi smo ìvjeli i radili skupa, bez ikakvih problema. Ja nisam nikad znala qude po nacionalnosti, jer sam uvijek qude gledala kao qude, a ne Srbe, Hrvate ni Muslimane.

U mart i aprilu Srbi sz po~eli napu{tati grad i situacija je tada ve} bila ru`na. Srbi su napu{tali grad zato {to je wima preko radio stanice datproglas, da napuste grad. A imali su oni i svoje razloge koje ja ne znam. Jajcesu napu{tali kolektivno, a neki i pojedinacno. Na{e vlasti zvale su ih da seponovo vrate, ali nisu se vratili. Napu{tali su i stanove i radna mjesta isve.

Ja sam bila na poslu kad je pala prva granata, 27. maja u petnaest sati. Ne{toje puklo i panika, sirena se oglasila i ja sam po~ela bjeàt ku}i odmah zbogdjece. Nisam znala da je granata.Tada sam postala totalno svjesna da je po~eo rat u Jajcu.


Za vrijeme rata bio je teàk ìvot u mojoj ku}i. U to vrijeme ~itava mojafamilija je bila kod ku}e, djeca, mu` je imo radnu obavezu na ~uvawu fabrike, a i ja sam isto radila. Radi{ dok sirena ne zasvira, dok granatirawe ne po|e, onda strah, ~ekaju}i da moè{ do} ku}i i onda napravitne{to {to ima{, ako ima{, jer grad je ve} bio blokiran. U martu i aprilumjesecu su zauzeti punktovi, tako da se nije vi{e moglo u grad dolazit, nihrana se vi{e nije mogla dovlacit, tako da je i hrana u gradu bila oskudna.Jedno vrijeme nije bilo struje ni vode. Po vodu se moralo i} kad ne granatira,kad se malo sti{a, rano ujutru ili po no}i kad se mawe vidi. Bilo je jako puno granata. Znalo se desiti da su granate bez prestanka padaledanima i no}ima. A znalo se desit jedan period, dan, dva, tri, da ne pane. Al je razlog bio zbog konsultacije sa Srbima. Po{to su oni imali jo{ Srba u gradu,pa da se izvr{i razmjena qudi izmedu Mrkowi}a i Jajca. E tad nije bilo granata, ali je snajper radio.Do avgusta mjeseca su samo granate bile, i snajperi, top, tenk, al je od 24.avgusta po~ela i avijacija tu}i. Avion je bio grozan, najopasniji, jer su oni bacali te kasetne bombe, krmace, neke zemqa zrak, zrak zemqa, ja se nerazumijem u to. Sama pomisao na avione je bila grozna, jer tako brzo proleti,za{kripa i izbaci teret.

Mi smo u Jajcu ostali pet mjeseci. Od napada pet mjeseci, u gradu pod opsadom. Sve do 28.10.1992. godine. Ku}u u Jajcu smo napustili zato {to je nastupilapanika u gradu. Navodno su linije bile probijene od strane ~etnika. Prije nasje iza{lo skoro sve iz zgrade, ostala ja s djecom, onda smo i mi krenuli. Po{to smo bili sami, oti{la sam radi sigurnosti djece do moje majke.Tata je kod mene osto u stanu, jer mi smo dobili mo`da dan, dva prije struju i taj dan smo dobili vodu, a kod wih je bila prekinuta ìca, struje nisu imalini da sagledaju dnevnik, ni vijesti da cuju, tako da je on do{ao kod mene. Meni je pomogao jedan zapovjednik HOS-a u Jajcu, on je do{ao po nas u pola dvanaest navece, rekao da se dièmo, da idemo odmah, da ni{ta ne nosimopuno, jer nema mjesta u autu.Iza{li smo moja majka, djeca i ja. Ponijela sam samo djeci da imaju unutarwi ve{, da se mogu presvu}i. U to vrijeme ko da sam bila drogirana, jednostavno nisam bila svjesna situacije. Sebi nisam powela ni{ta. Izi{li smo u panici,u strahu, granate su padale tako da smo se bojali da ne}e na auto ili negdje oko nas past granata.Moj otac je osto do ne{to oko jedan sat u no}i, a onda je i on krenuo. Brat je osto, jer je on trebo na liniju.Mi smo kolima oti{li do wihove komande preko Vrbasa. Sutradan smo onda krenili u Kru{cicu, a iz Kru{cice smo krenili za Travnik traktorom, s prijateqem. Moja djeca, majka, moj mu` i ja.31. oktobra smo stigli u Travnik. Ki{a, hladno, grozno vrijeme je bilo. Hrananikakva, jer ja je nisam bila powela, nisam bila svjesna, ne znam. Moj izlazakja ne mogu shvatiti, ni sama sebi ga ne mogu objasnit, jer krenula sam bez hrane,nisam mislila uop{te da ja odo, da se necu vratiti. Jer ja sam mislilaoti}emo tamo, taj dan i vra}amo se sutra. Me|utim moj odlazak je bio, jo{ uvijek bez povratka.U Travniku je bilo jako puno qudi, ali najàlosnije od svega je {to smo mi iza{li skupa, Hrvati i Muslimani, i nas su razdvojili u Travniku. Bile su dvije gimnazije, jedna je bila za Muslimane, jedna je bila za Hrvate. Meni je bilo najteè kad sam se rastavqala sa svojom prijateqicom koja je radila samnom i koja je stanovala sa mnom u zgradi. Ona je bila pred jednom {kolom, jasam bila pred drugom i tad su nam rekli gdje Muslumani mogu i}, a gdje Hrvati

Glasovi svitawa

mogu i}. Tad mi je bilo i grozno, te{ko i tu`no. Bez obzira, ve} sam i iza{la,nisam kod ku}e, al vi{e nisam ni sa prijateqima, nismo mogli biti skupa.U gimnaziji su nam dali jedan obrok i dva ~ebeta da moèmo prostrti i damoèmo se pokriti, ni{ta vi{e. Kasnije nas je jedan prijateq prebacio autom u Zenicu. 1.11. sam do{la uZenicu. Do{li smo u Crkvice, u kino Prvi maj, jer je to bio prihvatni centar za izbjeglice.Uslovi u kinu su bili grozni. Znalo je se desit da nas je bilo po {est stotinaqudi, s jednim kupatilom, sa tri ili cetiri mokra ~vora sa toaletom i jedanumivaonik gdje se moglo umit. Tamo smo bili od oktobra 92. do 1. februara 94. godine. Skoro dvije zime smo tamo bili. Hrana je bila na kuhiwi Crvenogkrsta, dobijali smo gotovu kuhanu hranu, grah, le}u, makarone, riù i dvije {nite hqeba, a onda su poslije davali po frtaq. Taj se kolektivni centarmorao raspustit, jer su uslovi za ìvota bili nikakvi, i onda su nassmje{tali gdje je bilo mjesta po kampovima. Tako smo do{li ovdje u kamp.Po samom dolasku iz kina, ovdje nam je bilo divno, jer, imali smo mokri ~vor, imali smo gdje se ugrijat, imali smo na {to skuhat, a to su bili nekinormalniji uslovi za ìvot. Meni je bilo te{ko kad sam do{la, jer sam do{la bez zalihe hrane, po{to smo bili u kinu na gotovoj hrani. Onda nisam imala drva, nije bilo tad struje u kampu, onda sam morala i} po drva. Al je lak{enego {to sam imala u kinu. Druga~iji osje}aj ìvota. Ipak je mawe qudi oko tebe. Dole nas je jako puno bilo, jer su kreveti do kreveta bili smje{teni. Hrana je bila redovna i u kinu, dva obroka, a i ovdje su davali hranu u refuzi. Nama su puno pomagali i Norveàni sa donacijama svoje hrane, mimohrane koja se dostavqana od Crvenog krsta.Pomalo je dosadno, nema{ radne obaveze, jednoli~an ti je poso svaki dan,skuha{, opere{ i nema smisla za ìvot. Moj izvor primawa je humanitarnapomo} i jednim dijelom ne{to {to dobijam od radne organizacije.

31. januara ’96. godine sam ponovo bila u Jajcu. Stan gdje sam ìvila u Jajcu je useqen, stanuje porodica, ne znam iz kog mjesta, nisam ih upoznala. ûla sam da su oni iz Dovratica, dvije porodice. Ali problem je i tim qudima, da serazumijemo, i wima je gore poru{eno. E, kad bi se sad napravilo gore timqudima jedan privremeni smje{taj, mo`da bi se ti qudi i vratili. Al ne moè on oti}, ako nema gdje.Kada bih imala prilike vratila bih se ku}i, svakako, zato {to je to moj grad,{to ja nemam drugog grada da je moj. Samo da radim, da mogu privre|ivat, damogu obezbjedit sebi egzistenciju. Ja mislim da }u se mo`da brzo vratitiku}i, rekli su da je godina povratka. Sela su poru{ena skoro 80% i to trebanapraviti. I to je problem {to se to ne moè organizovano. Ne bi bio problemda se napravi negdje smje{taj, kamp, u jednom selu, pa vrati{ selo. Prihvati{ qude pa im onda gradi{ ku}e, to ne bi bio problem. Ali je normalno problem,ako ja nemam krov nad glavom, nemam prozore, nemam vrata, ne mogu takoìvjet.I kad odem nazad ne moè biti kao prije. Te{ko ce bit i kad se vrati, jer puno je mojih kom{ija oti{lo vani. Ne}e se oni lako odlu}it na povratak, jer ipaksad su se oni sna{li tamo, ìve prihva}eni od dràve u koju su do{li, a ovdje su ostavili ne{to {to ne mogu na}i. Ovi iz Wema~ke ne{to }e ih do} u Bosnu, al kolko sam informisana od drugih qudi, puno ih iz {vedske, Danske i Norve{ke ide za tre}e zemqe. Tako da }e ponovo u mom gradu biti neki drugi qudi, odnosno moje kom{ije }e biti neki drugi qudi. Bit }e i nekih starihkom{ija, ali malo wih.Problem je i {kolovawe djece. Jer, {ta }e djeca, izgubili su godinu u rata i u Jajcu po izlasku, po dolasku u Zenicu nisu krenuli, zna~i gubili su ratnu


godinu, pa sad trebaju jo{ i poratnu. Problem je i zdravstvo, bolnica. Mislim da ima jo{ puno nekih problema. Jedino qudi sami, starci, naj~e{}e se oni èle vratiti, wima puno ni ne treba. Mislim, daleko od toga da im ne trebanormalan ìvot, ali oni prihvataju i mawe normalan ìvot, jer wih vi{eèqa vu~e èqa da se vrate, nego mo`da nekog mla|eg koji je ìvio u gradutokom rata, i sada treba da se vrati negdje u selo gdje nema ni struje, ni vode, ni puta, ni~ega.

Sve u svemu, ja mislim da se moè ponovo ìvjeti mirno u Bosni, zavisi ko se kako postavi u ìvotu. Jer, ja ako sam bila ~ovjek, i tako su me prihvatili i jedna, i druga, i tre}a nacija, a mislim da sam ostala ~ovjek, tako da }e me prihvatit opet. A prihvataju me, odem u Jajce, sretnem se sa starim znancima,prihvataju me, {to da ja wih ne prihvatim. Zna~i, moè bit ìvota, samo onolko kolko mi budemo htjeli, pojedina~no. Ne kolektivno, nego pojedinacno,onda ce kolektivno do}i samo po sebi.Tih pet mjeseci u Jajcu bila je patwa, al je i kroz onu patwu, bez obzira nagranate i na glad, najqep{i osje}aj ipak bio onaj da si jo{ u svojoj ku}i, nisi natu|em. Ja sam do{la ovdje, imala sam hqeba al nisam imala doma, e to je.

Ja mislim da Bosna kao Bosna, i mi kao Bosanci, ne moèmo biti jedna nacionalna dràva, bez obzira kojih gradova i gradi}a. Bosna }e bitimultinacionalna, barem ja mislim. Mi u Jajce i ako odemo zna~i ne}emo biti samo mi Muslimani, nego }e bit i Hrvati, a i Srba jo{ uvijek ima. Mi }emo morat ìvjet od rada, od posla, a ne od toga {ta si, koje si nacionalnosti.

Za ovaj rat su krive usijane glave koje su htjele da do|u do vlasti, one su zavele narod, na sve tri strane, barem ja tako mislim. Neki qudi su imali interesa i to su iskoristili. Kome je bilo dostupno sve - pare, hrana i sve, tajje imo interesa. Ja ne! Mene je rat unazadio, omalovaìo kao ~ovjeka i objedio. Mislim da je to mawina qudi, jer jo{ uvijek je ve}ina qudi bezegzistencije. Ja rat nisam èqela, nit bi ga èqela vi{e. Ja mislim da ne bi trebalo biti ponovo rata u BiH, zato {to je svijet puno u~inio za Bosnu.Mislim da ne}e dozvoliti poslije tolko NATO trupa tu, ne vjerujem. Pogotovo Amerika koja je puno dala.

Moj narod ima druga~iji smisao o identitetu sada nego prije rata, na punona~ina. Jedni su kroz koristoqubqe, a jedni su mo`da shvatili ne{todruga~ije, a ja sam ostala jo{ uvijek kao i prije.Tad jo{ 90. godine sam rekla da ne}e mo} opstat ovako, al nisam vjerovala da}e se zaratit.Mo`da je tad trebalo do}i do promjene sistema, al ne na nacionalnom osnovu, u to me niko ne moè uvjerit. Da imam troje djece, na primjer, ja u istommomentu wima ne mogu udovoqit, nego je uvjek jedan poslije zadovoqen i uvijek }e biti problemi, jer uvjek kaè wemu prije nego meni. E, mislim da i u ovom momentu u Bosni, tri nacionalne stranke ne}e mo}i opstat. Jer, uvijek }e bit jedna strana nezadovoqna, ko i moja djeca.

Ja svoju religiju nisam ni prije pratila, a ni sad. Neki su sad po~eli da prate. One koje sam ja nekad znala i sa kojima sam radila nisu prije pratili, medutim sad su po~eli. Ali, na svu sre}u, takvi su mawina.Problem je u qudima {to su uvjek gledali samo interes sebi. Sebe, a ne okolo. Pristupali su i partiji da bi bili neko u dru{tvu, i sad prelaze u druge stranke da bi imali svoj interes. Sutra }e biti u nekoj tre}oj. Ti qudi zamene nisu qudi. Jer, ako }u ja gledat samo interes sebe, a ne}u gledat okolo

Glasovi svitawa

qude i wihov interes, ne mogu ja tada lagat ni vjeru, ni sebe, ni svjet. Mislim, ima wih koji preko vjere laù i mene i narod. A znam ih, bar par qudi, pa samizgubila povjerewe u wi. Jer bitno je meni da sam ~ovjek, da mogu razumjet tebe kao ~ovjeka, ti razumjet mene kao ~ovjeka, a religija je ne{to {to bi trebo~ovjek intimno ~uvat za sebe. Mislim to je ne{to u tebi, ako si religiozantreba{ ~uvati za sebe, a ne ja sam.

Za mene je sad va`no moje dràvqanstvo. Moram bit neko. Ne znam na koji na~in, ali va`no mi je. Ja sam imala jedan put dràvqanstvo i bila samJugosloven, i bilo mi je fino. Sad kad nemam vi{e Jugoslaviju imam Bosnu, a to je jedino {to imam, onda sam i dràvqanin.Ne znam kakva }e bit nova Bosna, ali ako vako bude, bi}e te{ko. Ja bi volila ipak staru Jugoslaviju, ali onakvu kakva je bila. Jer ona je meni ipak bilalijepa. Ja sam bila ponosna kad sam bila Jugosloven, ìvila sam nekakavìvot mira i mogla sam i}i, ako sam imala para, kud ho}u. Meni je bilo fino i na poslu, i s qudima, i me|u qudima, i odlazak i po Srbiji, i po Hrvatskoj, i po Crnoj Gori.

Nade i èqe za moju li~nu budu}nost su da imam krov nad glavom, da imamposao, da imam neko materijalno primawe, da mogu obezbjedit sama sebi, a dane ~ekam tu|u pomo}, nego da ìvim od svog rada i od svog truda.U sada{woj ekonomske situaciji trenutno ne vidim ni{ta dobro, ali nadam seu budu}nosti jedino poslu. Kroz rad }e{ stvorit egzistenciju, ne}e{ imatonda problema, razmi{qat ni ko si, ni {ta si, nego }e{ samo radit.Nezaposlenost je najve}i problem. Qudima treba jedino zaposlewe i mislimda }e bit boqe.Kod nas je najvi{e politike, a ponajmawe posla i svi smo politi~ari, a nismoradnici, ne doprinosimo. Jo{ uvijek se na{i politi~ari nadme}u ko }e do}i nasjednicu, a ko ne}e do}. Jo{ ne shvataju odgovornost, bez obzira na sve {to je pro{lo, da smo mi jo{ tu, i da se trebaju dogovarat ne radi sebe, nego radinas.

Imam puno èqa za Bosnu i Hercegovinu. Da se prestanu prepucavat, da sepo|e radit, da se krene u normalan i stabilan ìvot, svi skupa. Onda }u i japo} ko pojedinac, ako po|e op}enito u Bosni. Da ja mogu oti} u Jajce, u stvarida se vratim, i da ja onda mogu oti} u Neum, da ja mogu oti} i u Sarajevo, i u Bawa Luku, bez problema. Jedino da mi bez problema to bude, i onda }u mislitda je ipak Bosna prava.

Imala bih posebnu poruku za ~itaoce. Ne dozvolite da se vama desi ovo, jer rat ne donosi ni{ta fino. Patwu, tugu, ni{ta drugo. ûvajte sebe za budu}nost svojih generacija. Ako jednom se to desi, te{ko se to vrati. Treba}evremena i nama, a ne bi poèqela nikome vi{e.

Kakaw

Ja imam 41. godinu. Prije rata sam ìvila sa muèm i ~etvero djece u Kakwu, u selu. Ja sam radila poqoprivredne radove, dràla sam stoku, bavila sam seru~nim radovima, dok mi je mu` radio u dràvnom poslu. Bio mi je fin ìvot dok rat nije po~eo. Radili smo, sagradili smo ku}u, kupili smo ono osnovno u ku}u i imali smo neko auto.


Moj mu` je zavr{io za VK bravara i bio je zanatlija. Po{to je u Kakwu bilo vi{e rudnika, bilo je i za bravare vi{e posla.

Selo u kojem sam se ja udala, bilo je ~isto hrvatsko selo. Nije tu bilo ni mje{anih brakova, ni drugih narodnosti, samo mi Hrvati. Moglo je se i}i svakenedeqe u crkvu, nije ti niko branio. [to se ti~e Muslimana koje smo poznavali, bilo je ono zdravo za zdravo. Meni je na primjer Musliman ku}u sagradio, Musliman majstor bio, dolazili su nam ako drva treba rezat i ovo iono. Dok nisu po{li izbori, izme|u nas je bio fin odnos. Barem kod nas. Dotada se nije znalo ni ko je Musliman, ni ko je Hrvat, ni ko je Srbin.

Ja sam svoga sina rodila 91. godine, i tada su se ve} po{li kome{at, ti siovakvi, ti si onakvi, ne}e ovaj sa onim, ne}e onaj sa ovim. Tenzije su se po{le, {to se kaè zatezat. Po{li su skidat na{e hrvatske zastave. Ovaj skine, ovajmetne, pa ga ubiju.Tada smo rat u Sarajevu gledali preko televizora. Detonacije jake, pucaju, maajde, reko, to samo malo pucaju, to je ni{ta, to je tamo malo od nas daqe. Kao i u Hrvatskoj kad je se vodio, mi smo svi vikali, vidi one izbjeglice i sve to. Nismo mislili da }emo to do~ekat, i da }e to do}i i nama. Sve dok toga dananije do{lo i nama.

U nas je rat kreno, mislim izme|u na{ih i muslimanske Armije, ta~no {estogamjeseca, desetog datuma 93. godine. Tada smo zapucali jedni na druge i to je trajalo do trinaestog. Svega je bilo, i granatirawa, pucawa i snajperista.Sve su Muslimani zaokruìli, uzeli su s brda poloàje i onda su samozbijali u sredinu.Vidimo mi sela, koja su od nas bila malo daqe, da gore, da se jake borbe vode. I mi vidimo, ve} iz ovi sela svjet odlazi, prqav, djecu nose u naru~ju. Pitamoih mi {ta je, kaù bje`te kud znadete, pokla}e vas, pobi}e vas, ve} se primi~u na{em selu, krenuli su s brda.Kaèm svom muù, {ta }emo mi, ~etvero je djece, kud }u, {ta }u. Kaè on, idi vidi kud }e susjedove ène pa idi i ti. Idi sa susjedima iz sela, pa {ta swima bude nek bude i sa vama.Tada sam pitala muà, imali smo malo neki para, i reko, o}e{ li to sebi ostavit ili }u ja powet. Kaè on uzmi ti, pa s mene {ta bude. Ja sam to uzela i to sam powela sa sebom.Nisam ja mogla ponijeti ni{ta puno, samo malom sam ponijela mlijeka, jednu deku i sasvim malo garderobe. Nema{ ni vremena, a ne moè{ ni nosit, jer morala sam djete nosit. Nisam ja smila do~ekat da me istjeraju, da mi do|u u ku}u, jerbo sam ja imala troje ènske djece, a sva{ta se pri~a, te silovawe, teovo, te ono. Tako da sam skupila svoje ~etvero djece sa sebom, i napustili smo selo ta~no {estoga mjeseca, desetog datuma.Krenula sam sa ostalim susjedima putem kuda se jedva moglo pro}i do te trake. To je bilo samo trwe, bocato. S druge nas strane snajper ga|a, vidi dami idemo, da bjeìmo.Tu je bilo isto opasno, mogli smo lako poginit, traka je i{la, vozila je {qakui pepeo. To je prqavo, pra{ina, ne vidi{ ni{ta. Najstarijem djetetu mi je zlodo{lo. Sve pje{ke, nema{ ~ime se prebacit, nemere{ ti sada traìt prevoz, borbe se vode, nema prevoza. Bjeì{ kud zna{, samo sakrivaj se, ne smje{ bitina otvorenom, da te vidi. Ne smje{ glavnom cestom i}i, samo ono gdje rastetrwe.Do{li smo u tu termoelektranu, nas oko sedamstotina, gdje je bio UMPROFOR. Stajali smo pred jednom zgradom zadugo, svi oni koji smo tude do{li. Davalisu nam vodu u tetrapak pakovawu, i dok su se oni dogovorali, po{li su nas

Glasovi svitawa

pregledati onim aparatima da nemamo {ta, tako da su nas po{li pu{tat u tuzgradu.I tu kad sam do{la, onda mi javi{e da su mudàhedini u{li u selo i da su mimuà zaklali. Plakala sam i ja i djeca, ne znamo ni{ta. Dok su ovi dolazilina tu traku, mogo si dobit neku vezu. Nakon dva dana pitam ja {ta je, da li je pogino, dal nije, samo da mi je znati da li je ìv. Kad kaù nije. Ubijen je i on ijo{ jedan. Sve je oti{lo, samo wi dvojica ostali, ranili stoku, on je mislio to }e stat,traja}e te borbe mo`da malo i vratit }e se svako svojoj ku}i. Ko kad je svakoimo krave, sviwe, imo koko{i, oni su to sve morali ranit.

Moga muà i tog drugoga je traìla wiova muslimanska policija. Imali su onii bloki}e i sve koga traè, dok oni pitaju ovog jednog, kako se ti zove{, |e je otaj, oti{o je dole. Dok pitaju drugog, |e je ovaj, oti{o je dole. Samo je sre}abila {to oni wi nisu poznavali. To su bili, mo`da iz Visokog, mo`da iz drugog mjesta policija. Da su to bili na{i, poznali bi ih odma.Moj mu` je do{o posqe sedam, osam dana, kad su pro{li ti napadi, tad je on stigo nama u termoelektranu.

U termoelektrani su nam dali nake male spu`vice. Ko }e, kaè krevet, nek ide napoqe pa }e dobit pod {atorom krevet. [ta }u, ja sam imala ~etverodjece, meni one spu`vice male, dole je beton, mislim ào mi djece, oboli}e mi djeca. Zato sam ja rekla, ja }u i}i van pod {atorom, samo mi dajte krevet, a kreveti od cerade, èqezni, samo cerada tanka, zategnuta kanafom, ni{ta.Ja sam bila sa svoji ~etvero djece i muèm na vanu, mraz, sweg pada, mokro,ladno, ona cerada slabo pomaè. Onda sam molila tog najglavnijeg, daj mibolan, pusti me unutra u tu zgradu da negdje uni|em s djecom. @ao mi, reko, djece, studeno je, nema{ {poreta, nit grijalice, nema ni{ta. Tako da mi je jednog dana on odobrio, ako mognemo |e, kaè na}emo ti mjesta i smjesti}emote.Ove sam dvije k}erke na jedno mjesto smjestila, dok smo se mu` i ja i ovo djece smjestili na drugo mjesto. Onda su navalili komarci neki, vragovi,isklado{e, ne moè{ spavat, ne moè{ ni{ta. To navalilo na djecu, ta nisimogo na} ~ista tijela da to sve nije izbocano, zbog komaraca.

Rana je gotovo bila nikakva, najvi{e le}e i pire, gotove konzerve, sve bez kruva. Onu bi le}u skuvali i u woj nema {ta nema, i kamewa i gran~ica, i pire, bez za~ina, samo u vodi. Najvi{e smo to jeli. Sanitarije nema ni{ta, vode wekad je bilo, ako o}e{ se kupat il we{ta,mora{ vamo na vani malo naloìt vatru, pa u jednoj kantici da bi ugrijo vode i da bi se mogo okupat. Struje wekad ima, wekad nema. Nisu nam nit toaletpapira, nit {ampona davali, tako da su se i va{ke pojavile.Mogli smo dobiti neke robe i tako ne{to, jer bi nam to dovukao sve}enik. Ranunam nije mogo donosivat, jer nije imo. Imali smo mi misu tu, nisu branili uni} na{em sve}eniku. Mi bi se tude skupili i on bi nam drò nedeqom misu. Kadnas je posjetio Vinko Puqi}, tada su nam oni doweli ko neka pakovawa keksa.Wega su pustili, on je bio s nama i drò nam je misu.

I tude smo mi bili, nisi smio iza}, ako iza|e{, ne moè{ se vratit. Zgrada je bila velka, i oni su wu ìcom zatrnili, skroz okolo. Bilo je nekolko struka ìce, da niko ne moè iza} ni u}i. Bila je to samo jednaprugica, skroz mali prostor, za mene pravi zatvor. Ali, oni ti garantiraju, ako se tude {ta desi pove{}e ra~una o tebi, a ako bi iza{o van te ìce, oni nisu


odgovorni i kad bi te neko ubio. Po|i za Vare{, ufate te, vode te u zatvor iprimlate te. Tako da smo ostali tude do primirja, dok su potpisali.Devet mjeseci punih smo tu bili, zna~i od {estog mjeseca, a iza{li smo u tre}em mjesecu. îtavu smo mi zimu tu priboravili.

U tre}em mjesecu (1994 o.a.) odlu~ili smo da idemo daqe, dodijalo nam,dodijala nam glad, dodijo nam UMPROFOR vi{e, sve obe}ava bi}e razmjena,bi}e ovo, a nikad ni{ta. Ne bi mi smili jo{ iza}, al eto ko neko pro|e i javi sepreko radio Kiseqaka, pri{o je taj, pri{o je ovaj, i tako da smo i mi jednojutro odlu~ili da i mi iza|emo. Mu` i ja, i jo{ nekoliko nas je izi{lo. Mi smo i{li sve pje{ice, glavnom cestom od Kakwa prema Kiseqaku. Kad smodo{li iza Visokog, zastavi nas muslimanska policija. Gdje }ete? Ho}emo u Kiseqak. Ne moète! Nazad!Provedu nas nazad, ajte u Visoko u policiju. Uveli nas {esnestero u policiju. Policajci su odvodili na{e mu{karce, jednog po jednog. Mi nismo znali kud ih vode. Ide jedan na{ taj susjed, giba se, mi mislimo da su ga isprebijali. Do{o ti on, sad treba da ide moj mu` tamo na ispitivawe.

Nama su tu dali crnog kruha namazanog sa nekim pekmezom i malo vode. Ispita{e nam qude i vi~u da idemo kod sve}enika u Visoko, da idemo kod wega no}it. Kad smo dole wemu do{li, odvede nas on tamo u jednu prostoriju i ovde }ete, kaè, no}it. Prostre nam on neki deka. Deke su prqave, droqave,dole je patos. Jeste li gladni upita, mi svi kaèmo da smo gladni. Doweo nam je samo jednu kilu onog petit keksa, na nas {esnestero.Tu smo preno}ili, nismo mogli ni spavat, nema{ se s ~im ni pokrit. Izjutra,vi~e on, di`te se, ajde doru~ak. Tad su nam spremili nako fin doru~ak, bilo je kruva, bijele kafe. Mi smo vas kruv pokupili sa stolova, i onda smo morali i}i iz crkve kud zna|emo.U Kakaw nam se ne ide, u Kiseqak nam pro} ne daju, a ku}e su uni{tene i ne moèmo se wima vratit.U tom su momentu Srbi po{li granatirati Visoko. Granate padaju, ja kaèm, da o}e jedna sad me|u nas, jer ne zna{ ku}e{ vi{e i {ta }e{ vi{e.I onda smo oti{li i vratimo se opet nazad u Kakaw. Nismo se vratili u UMPROFOR, ne daju nam vi{e u}i. Ja sam onda molila boga, da mi je sad u}, pa da i na betonu spavam. Sad ne znam kud }u. Ku}e nemam, pro} mi ne daju. Odemo mi kod jednog ro|aka malo tu u }ati}ima. Nema{ {ta jest, nema{ na ~emu spremit. Nas je {estero, djeca traè jest. I{o ti je moj mu`, traìo od sve}enika u Kakwu, pa su mu oni dali malo uqa,malo {e}era, malo mlijeka u prahu. I{li smo onome i u Kraqevu Sutjesku i od wega smo isto iskali, dao nam i on malo bra{na. Jedan dan kaèm ja mom muù,mi }emo i}, ène i djeca. Moramo, nemamo od {ta ìvit.

I mi se odlu~imo, pje{ice, sve glavnom cestom, opet za Kiseqak. Krenem ja, i jo{ tri, ~etiri ène. Samo su nam mu{karci ostali. Tri, ~etiri dana mi smo morali tamo provest. Neda ti pro}. Mi pojdemo, on vrati, mi pojdemo, on vrati te. Mi smo ti i{li, i{li, pro{li ti mi Visoko, tamo ti mi idemo ba{ |e se teborbe vode, vide se i linije. Zastavi{e nas jedni na cesti. Gdje }ete? Ja sam imala uza se sto dvajest ameri~kih dolara, pa mi je to dao svekar da imam, po{to idem sa djecom. Sad sam mislila uze}e mi to para, a ako mi i uzmu,da mi ne}e djecu dirat. Da}u mu i pare i sve, bar da mi djecu ne dira. Nisu nam to uzeli ni{ta, pustili su nas. Kaù ne idite, poginu}ete, Srbi ga|aju. Vi nas pustite, ako Srbi o}e da nas ubiju, nek nas ubiju. Mi se nemamo vi{e ~emu veselit, ni nadat, {to }e biti nek bude.

Glasovi svitawa

I tako smo mi i{li, kad mi vidimo preko rijeke stoje dvojica vojnika. Dok smo mi mislili {ta }e biti od nas, oni nas zovnu preko jednog mosta: Do|ite vamo,do|ite. Mi smo tako do{li, a on kaè, idite vamo gore za nama. Gore smo i{liuz jedno brdo, ne moè bit gore, put nikakav, vi{e provalija, i kad smo izi{li, kaè on nama sjedite za jedan napravqen sto u {umi. Mi samo gledamo gdje }e koja `rtva bit, jer pri~aju, da koqu, ubijaju. Vide oni da smo se mi uspani~ili. Dok ovaj ode i nama donese jednu bluzu i na woj je oznaka od HVO-a, zna~i da je to Hrvatsko vije}e odbrane. Ali, eto mi smo mislili da je i to la`. Nemamo mi ni u wega povjerewa, |aba {to to on pri~a, kome danas da vjeruje{. Kad on zovevezom dvojicu vojnika, do|ite, imate da ove provedete do jedne {kole. Do{li su oni, ta dvojica vojnika, a uz nas idu ova dvojica. Boji{ se ti. Sve pi{e,minska poqa, minska poqa, kuda smo prolazili. Te{ko je, {ta zna djete, odleti}e malo s puta, gotovo je. Kad smo do{li u {kolu, posjedali smo tude. Po|o{e nas ispitivat kako se ko zove, {ta smo, kud smo po{li, tamo, vamo, gore, dole. Po{li smo u Kiseqak rekosmo. Jeste li gladni?Mi svi {utimo. Jesmo. Kad su po{li me}at, nismo mogli zamislit da }emo vi{e vidit prid sobom ~itavu {trucu kruva. Tude su nas brate naranili ikonzervama i salamom i dado{e nam kasnije jednu gajbu kisele. Tek smo tadmalo du{om danuli, vidili smo da smo do{li |e su na{i. Eto kad smo se tudefino najeli, sad zovu tom vezom da bi neko do{o prid nas, da bi nas vuko u Kiseqak.Kad smo dole do{li, ho}e opet u policiji da nas pitaju. U tom sam ja imalasre}u {to sam imala tu sestru, pa sam ja iza{la. Ostali su jadni oti{li u te{kole, smjestilo ih je tamo u neke centre. Ja sam tu bila kod svoje sestre iako je i u we smje{taj nikakav, mal. Wih jebilo ~etvero, nas je bilo petero i wen mu` do{o. Nema ni bawe, nema{nikakvih uslova ni tu za ìvot, ako i{ta, imala sam {ta jesti.Jednog dana, ne znam {ta }u, kud }u, nema{ ni stana, zauzete i muslimanskeku}e, odlu~im ja da u|em u tu bogomoqu, |e su muslimani bogu se molili. Po{la sam da sklawam po onom mejtefu, one slike, i one wiove kurane i tosve, reko metni}u ih na tavan, ispod krova nek im ne kisne, da mi je se samo smjestit, malo s djecom i to. Kad sam pred vratima vidila |e ono mrtvace peru, zna{ ona kolica i ono, e tu mi je muka bilo, reko, sad mi se ovde ne boravi,stra me neki uzeo.Jedna èna me posmatrala, {to }u ja u mejtefu. Do{la ona kod mene, i pita{ta ti tude radi{ i {ta o}e{. Ja sam joj tako kazala, ja nemam kud, ja imam~etvero djece i mu` mi treba da do|e, nas je {estero. Kaè ona meni, ona je bila blizu |e su te crte, ja }u se vratit svojoj ku}i, a ja }u ti ovu muslimanskuku}u dat, pa ti u woj ìvi. Dok je ona to meni rekla, meni drago, ne}u u mejtefu, stra me. Ona je iz te ku}e pokupila sve, {to je god mogla, sve je stvariodwela. Al je meni bilo samo va`no u}. I ona, kad je se odselila, ona je meni dala kqu~.Meni su se opet dobri qudi na{li, pomogli su mi, neko mi je dao tepih, neko mi je dao kau~. Tu sam ja boravila dva mjeseca. Na Uskrs mi do|e i mu`, uspio je nekom vezom da stigne do Kiseqaka.

Bio je on s nama jednom na Pale{koj ~upriji i kad smo vidili da u Kiseqaku nema{ posla, tu smo odlu~ili, jer su svi ovi na{i iz Kakwa o{li prema Hercegovini, Hrvatskoj, idemo i mi jednog dana.Kaèm ja svom muù, i}u ja sa djecom, jer za mu{karce nije bilo sigurno da iduiz Kiseqaka do ~apqine.Putovali smo iz Kiseqaka dovde posebnim autobusom, i ovde su nam prije ve} jedni prijateqi o{li, pa smo ~uli za ovaj kamp i to da ima ku}ica i da nije lo{e. Ja sam do{la ovde u ovaj kamp, bez muà, opet sa svoje ~etvero djece i


ponila sam tuda iz Kiseqaka malo vi{e torbi i stvari. Kad sam do{la obratim se tom najglavnijem, mogu li i ja dobit ku}icu, kaè on meni, ne moè{dobit ku}icu. [to ne mogu? Ne moè{, to se ~uva za vojsku, to se ~uva zarawene, to se ~uva za porodice poginuli.Vidim tu useqeni kojim nije niko ni pogino, niti i{ta drugo. Dobro, ja sam{utila, ajde. Hodala sam ja jedno tri dana ovda, po ovom kampu, no}i kod ovoga, no}i kod onoga sa svojom djecom. [ta }ete, davali su mi jest, ona mi dadne ko danas ru~ak, onaj ti da ve~eru. Nemamo mi ni para, nemamo ni{ta, do{li smo, pa eto. Jedan dan do{o je ovaj {ef glavni, i ja sam wemu fino rekla, ja vi{e nemam ovde nikog. Il mi daj ku}icu, il eto tebi ~etvero djece, ti se za wih brini, a ja }u s onog mosta tamo {to ide u ~apqinu, sko~it u Neretvu, pa {ta bude.On je bio fer prema meni i reko mi je, nemoj se sikirat - ja }u tvoj problemrje{it. Kasnije sam ja o{la opet tamo u op}inu, tamo u ~apqinu, da vidimo {ta}emo s nama, jerbo su nas tri porodice do{le zajedno iz Kiseqaka ovde. On tije za nama stigo, taj {to daje kqu~eve, idite kaè, ja sam Vam dao kqu~eve,uselite.Kad sam do{la ovde, bio je go pod, bio je jedan sto, malo ve}i od ovoga, i dvije klupe, oni su kreveti èqezni bili. I kad sam vidila svoju djecu ko da sam jasve dobila na svjetu. Sve.

I eto tu boravim ve} petu godinu. Do{li smo na Petrov dan 29.6.94. godine, to zna~i prije pet godina. I mu` mi je do{o nakon sedam dana iz Kiseqaka ovde. Uspio je, jer je bilo odobreno da vojska moè da ide autobusima. On nije bio vojnik, on ti je bio kao u civilnoj za{titi. Vojnik nije bio jerbo, nisu wega nihtjeli, jer kad je se organizovala ona prava vojska on je bio 55. godi{te. Imo je puno godina, nisu htjeli da ga prime.Kad smo do{li ovde bilo je rane. Vojska nam je davala ranu. Dobivali smo i onda po jedan obrok, po pola kruva na osobu i dobijemo variva, mislim na nas {estero. Ja donesem u jednoj {erpi, pa moglo nam je bit.Bilo je ovde puno boqe kad smo do{li. Imo si ko weku slobodu, mogo si seslobodno kre}at, to nam je bilo najva`nije. Nisi se bojo ni mraka, ni ono, znaosi da je tu samo na{ narod hrvatski, da je tu na{a vojska. Kad smo mi do{lirat je ve} stao, mi ovde nismo vidili rat. Mogo si se kretat, oti} i pro{etat i ako ti se mogu}nost ukaè neki dinarzaradit. I{li smo kod ovia ovde mje{tana raditi.Na{ svakodnevni ìvot ovdje nije teàk, ali ne znamo sutra kud da krenemo.Mislili smo se opredjelit da ovde pravimo ku}u, jer ja se nikad ne bihèqela u Kakaw vratiti, gdje smo mi ìvili. Jerbo smo mi proìvili sva{ta,i ja ne bi opet vodila svoju djecu u istu situaciju. Mislim kakva je ovasituacija, da ne}e dugo mo} da bude mirno tu. Ko je se god na{ vratio tamo, ubijen je ili je primla}en. Ja mogu samo bogu da se zahvalim {to mi je dao zdravqa, da mogu da odem zaraditi svojoj djeci. Ne mogu ja samo ìvit {to se meni dadne danas polakruva po osobi i {to mi se dadne ono variva. Dobro dadnu oni nekad, te organizacije {to do|u, dadnu nekad jaje, mislim treba kazat to. Al to je sve malo, bez nov~ane pomo}i.Moram ja svom djetetu uzet hla~e, ho}e sladoled, ho}e vo}e, ho}e ono, ne more{ ti samo sklopit ruke i ~ekat pola {truce i to.Ja i mu` odemo vako kod kog, zaradimo, i vi{e ni{ta drugo nemamo. Idemobrat paprike, vadit krompir, sva{ta. Dan radimo, onda nam taj ~ojek plati,odemo onda nekom drugom ~ojeku radit i tako.

Glasovi svitawa

Ja se ne èlim vratit, ja sam ba{ i ovde dala izjavu kad su oni pitali, ko èli se vratit, ko èli da mu se ku}a obnovi. Moja je ku}a uni{tena. Ja vammogu fotografije, ako ho}ete pokazat o woj, mi smo nedavno i{li da je snimimo, po{to smo mi odlu~ili da idemo za tu Canadu. Da imamo uspomenu odwe, slike i to.Ja sam traìla da oni procjene kolko moja ku}a vrijedi i moje to zemqe, i da oni meni dadnu nadoknadu. Oni su meni rekli da se o tome jo{ ne rje{ava, o nadoknadi. Sada se samo opravqaju mawe o{te}ene ku}e.

Ovde sam vi{e od ~etiri godine, i te{ko mi je sad i odavde krenut, ve} sam upoznala i prijateqe. E to mi je sad te{ko, kao {to mi je bilo te{ko napustitsvoju ku}u i oti} od svoje ku}e, e sad mi je te{ko iza} iz ove ku}ice, ako mi vjerujete. Mi smo skontali da idemo u Canadu, pa kako }e i tamo bit, bog zna.Ne vjerujem ja da }e meni i ta Canada ne{to dobro ponudit, ne vidim ja ni tamoneku sre}u. Meni je ~etrdeset jedna godina, da li }u ja mo} jezik svladat, da li ne}u,kakvo }e mi zdravqe bit, kakva klima, kako }emo to sve podwet. Idemo u Canadu i zbog djece, {to ne èlimo vi{e tamo, u otu situaciju koju smo mi proìvili. Mo`da }e bog dragi dat ne{to, ne treba nadu gubit. Sad, kad me bude mu` zvao u srjedu, zna}emo koji dio Canade je, u koji grad idemo.

Do svega ovoga je moralo do}i, i do{lo je. To je sve zbog politi~kih stvari. Ne znam ko je kriv za rat, ali po mome svemu, kao da je to do{lo odnekle sa strane. Neko je imo interesa od rata, neko je izgubio, a neko je dobio. To ti je uvjek bilo.Dok sam ja izgubila sve, neko je dobio jo{ onolko kolko je imo. Neko je dobio boqu funkciju, dobio je mo`da boqu ku}u, dobio je boqi stan, voza dobre aute, to mu je sve rat pomogo. Za sve tri strane je to isto.Ja mislim da bi trebo da bude ponovo rat u Bosni i Hercegovini jer ovo nije ni{ta sre|eno, kao Srbi su se navodno odvojili, imaju i tu svoju srpsku republiku, dok su nas i Muslimane opet spojili u Federaciju. Te{ko je da ja danas ìvim sa onim susjedom koji je gledo da ubije mene, koji je ubio mojih sedam ro|aka, koji mi je ubio od sestre sina, meni je te{ko satakvim qudima vi{e ìvit. Ja ne mogu tu da ìvim, ja to ne bi mogla vi{e nida gledam. Vi{e zajedni~kog ìvota izme|u nas i Muslimana u Bosni iHercegovini, barem u Sredwoj Bosni odake smo mi, nema.Nisam ja neka osoba koja bi mogla neke osvete da pravim. Nisam ti ja za to, nemam ja te slobode ni te snage da bi ja sad mogla wekome ne{ta uraditi. Takoda smo i odlu~ili da ne}emo to radit, ni osvete, ni{ta i da }emo oti}i ne|e da to vi{e ne gledamo.

Nacionalni identitet je vaàn za mene. Ne znam za{to, tako smo odgojeni, i otac i mati bili su Hrvati i vjerovali su u boga. Tako su nas vaspitali da smo morali i} na vjeronauk, da smo morali vjerovat, iako ga nismo vidjeli. Ali, znamo da postoji neka sila i da bog postoji. Ako je moj otac vjerovo i moja majka vjerovala, i moja sva rodbina, e danas javjerujem u to, vjeruje moj mu`, i ja danas svoju djecu vaspitavam i ja se nadam da}e oni vaspitat svoju djecu.Po mome, nek si ti druge nacionalnosti, ako si ti ~ojek, meni to ne smeta {to si ti Musliman, a {to si ti Srbin. Dok nije do{lo do sukoba i{li suMuslimani u dàmije, i{li su Srbi u svoje bogumile, nije niko nikome branio.Nije ni on meni do sad sovo mater usta{ku, dok se nije zaratilo, ni onaj wemu~etni~ku, ni onaj wemu balinsku.


{to se ti~e gledawa na druge religije, sad je to malo nezgodno. Ono dok sam ja djete bila i udala se, svi Muslimani su odali normalno, i ène i sve. Dok jasad vidim toliku curicu, i ona je se sad ve} zamotala, to nije prije bilo. Vidim ènu sva se zamotala, {ta ja znam, to me podsje}a, to mi je moj otacpri~o, da su to prije tako odali zamotani Muslimani, zna~i da bi se oni vratili opet na ono 500, kad su oni vladali.

U Bosni bi sada bilo potrebno da se otvore radili{ta, da bi qudi mogliradit, da ne bi ubijali dosadu. Bez rada, bez fabrika, bez tvornica, ovde nema ìvota. Politi~ka situacija je ionako te{ka. Sve, ko ne{to rje{avaju,ni{ta ne rje{avaju, ne{to dogovaraju, ni{ta nisu dogovorili, ni{ta boqe ne ide. [ta je boqe, to je {to se ne puca i ne gine se, to je jedino, ni{ta drugo.

Kad bi birala izme|u Bosne i biv{e Jugoslavije, ne znam {ta bi vi{e volila. Bilo je wih dobrih dok Tito nije umro, pa onda o}e ovaj na vlast, o}e onaj na vlast i odmah su nastali problemi. Dok je i Jugoslavija bila i tad je se osje}alo, ko je gore, povu~e svoga na to mjesto. Tada smo mi Hrvati bili uvijek dole. Sve po ve}im poloàjima bili su Srbi, generali i drugo. Nama je Hrvatima bilo i tad, nismo mogli boqe pro} ko {to su drugi mogli pro}. I tadsmo mi bili nièg ranga. Mi smo Hrvati narod koji je u Bosni i Hercegovininajmawe zastupqen, i uvjek smo bili sirotiwa.Meni je drago, {to smo mi na primjer dobili u Bosni i Hercegovini pravo, ko i ostali narodi, Muslimani i Srbi. Al ne moèmo mi imat pravo ako nas nema.Nema nas Hrvata u Bosni i Hercegovini, na{ je narod, hrvatski, oti{o. I sad oni ne daju da se izlazi. Suvi{e kasno, jer je narod oti{o. Gdje }e{ se ti sad vratit? I onaj ko se vrati, vrati se star. Dedo, baba umru, umrlo je sve i gotovo je.

Ja bi za Bosnu i Hercegovinu èlila, kad smo mi tu ve} stvorili neku HercegBosnu koja nije mogla da pro|e ni u svjetu, ni|e, koju su eto pobrisali sapapira. Ja bi èlila da su nas podjelili u tri tora, da druk~ije ne kaèm, ko stoku, nas Hrvate u jedan, Muslimane u drugi, Srbe u tre}i. Tako bi bilo puno lak{e ìvit u Bosni i Hercegovini. A po{to to nisu uradili, vratili su nas opet u 91. I 92. godinu, da ja idem tamo, da ja gledam kad }e onaj kom{ijaMusliman ubit moga muà, samo {to je on Hrvat. Da bi sutra moje djete o{lo u {kolu da ga zovu, ti si usta{a, ti si vaki, {to kwige pi{u, vi ste klali nas, viste usta{e.Ne vidim ja ìvot tu. A da su nas odvojili, tu ìve Hrvati, tu ìve Srbi, tuMuslimani, pa se vi pazite, pa vi odajte jedni drugima, pa sara|ujte. Ali ovo {to su napravili, ovo se meni ni{ta ne svi|a. Ni{ta.

Bilo je te{ko tri puta i}i bez muà sa ~etvero djece, mo`da da se nikada ne vidimo, al je bilo tako. @ivi{ u braku, odvoji{ se od braka, sastane{ se, opet se rastane{. Samo mi je te{ko {to se moram i od ovog naroda rastajat, tosu sve te{ki trenuci.

Posqedwa èqa ~itaocima je, da vide {ta sam ja prepatila i zbog ~ega sammorala da idem, i da se to, na{ kri`ni put, ne desi ikom. Eto.

Glasovi svitawa

Kowic

Imam 45 godina. Prije rata ìvjela sam u Kowicu sa muòm i sa djecom. Privatno smo ne{to radili, tako da sam imala dobar poso. U onome mjestu gdje sam ja ìvila svi su imali poso, i svi su dobro ìvili. Ne}emo re}i da smodosegli standard zapada, ali smo ìvili na jednom nivou. Skoro svakaobiteq imala je stan sre|en, auto, vikendicu na selu, ili ku}u svoju privatnu.Godi{wi odmor se obavezno provodio na moru.

U mom gradu je bilo odprilike negde 50% Muslimana, a ono 50% Hrvata i Srba,malo vi{e Hrvata nego Srba. Negde Srba odprilike 20%, a Hrvata tako 30%. Qudi su radili i ìvjeli normalno zajedno. Ne znam da je neko imo problemana nacionalnoj osnovi. Mo`da najve}i problem u to vrijeme da je bilo da se dobije stan, jer su stanove dijelili u preduze}ima i ustanovama.

{to se ti~e vjere, qudi su mogli sami odrediti da li vjeruju il ne vjeruju. Prije ovog, kako bi rekla, pluralizma, u nas je prije jednostavno vladaokomunizam. I ko je bio komunista, on je mogo ostvarit lak{e svoja prava, takvoje dru{tvo bilo. Onda je do{o taj pluralizam gdje su qudi mogli slobodnoizrazit svoju vjeroispovjest, i} u crkvu i tako.Onda je oko devedesetih godina ve} neka napetost po~ela da se osje}a, jer su qudi malo previ{e po~eli izraàvat svak svoju vjersku stranu. A to se desilo zbog toga {to su qudi u komunizmu bili sputavani, ne da su bilisputavani, moglo se tad i}i u crkvu, ali jednostavno, svi vode}i qudi napoloàjima u preduze}ima i bilo gdje, oni su bili komunisti, a ko nije bio komunista nije mogo biti taj neki vode}i.Ve} oko devedesete se osje}ala napetost, da }e se jednostavno ne{to desiti, jer su po~ele ove republike se otcjepat. Kad se Slovenija otcjepila, zatimHrvatska, onda je normalno na red trebala do}i Bosna i Hercegovina.

Rat je kod nas po~eo 92. godine negdje u proqe}e, ~ini mi se u ~etvrtom mjesecu. Jednostavno su se Srbi izdvojili, po~eli su bjeàti iz gradova i seliti se samo u te srpske sredine gdje su oni ve}inski narod. Evakuirali su se na sigurno mjesto, jer su znali da }e rat po~et. Po neko je osto u gradu, al tajponeko nije ni bio vaàn. A onda su po~eli prvi Muslimani, a tako|er i Hrvati, na neka sigurnija mjesta bjeàt.Srbi su bili zaposjeli sva uzvi{ewa oko grada i onda su jednostavno po~eli pucati po nama. Granatirawe je po~elo negdje oko Uskrsa, u april te godine.Kad je prva granata pukla ja sam, mislim, ne znam, jednostavno taj doìvqajvam ne mogu opisat. Kad sam ~ula prvu nisam ni znala {ta je granata, ona jeprozujala iznad nas, i onda je zviznula. Jednostavno nismo znali {ta se doga|a. Posle smo se navikli i na granate i na sve. Ve}inom se dawu granatiralo, a i no}u ponekada. Bilo je sat dva izme|u, pa onda opet tako, dok se pripreme. Mi smo svi bili u ku}i. Puno vremena smo ìvjeli u skloni{tu. ôvjek u tim momentima ne misli ni na {ta, samo maltene, da preìvi, ni{ta drugo, nemate nikakvih drugih potreba.Kowic ima svoju prirodnu vodu znate, tako da nije bilo problema sa vodom. Struja se, {to je i bila, nije smila palit u no}i, a hrane je bilo u nekim zalihicama, a ne{to se i posadilo.To granatirawe je trajalo skoro godinu dana. îtav ìvot se odvijao izme|u granata.


Ja sam napustila Kowic u devetom mjesecu 1992. godine. Ja sam bila do tada u Kowicu zato {to sam imala staroga oca koji nije mogo nigdje i on je umro to qeto. Kad je umro, onda sam ja oti{la. Pre{la sam u Buturovi} Poqe, to je dole na Neretvici, Ostroàc, dole smo imali vikendicu. Dole nisu mogli Srbi granatirat. Oti{la sam sa djecom, a mu` je osto i daqe radit u Kowicu.êtvero nas, troje djece i ja. Djeca su bila mlada. Autobusom smo preko srpske teritorije oti{li u Buturovi} Poqe. Nikad se nije i{lo na sigurno. Akodo|ete, do|ete. Autobus je i{o iz Kowica u jednome dijelu koji je bio zaklowen malo, tako da se nije moglo to granatirat. Powela sam samo osobnestvari, ni{ta drugo, torba na rame.U Buturovi} Poqu, moè se re}i, ìvjelo se nekako normalnijim ìvotom. Do tre}ega mjeseca 1993. godine. Onda je po~ela napetost s Muslimanima. To jeeskaliralo u ~etvrtom mjesecu 1993. godine u rat. Ku}u sam napustila zbog granatirawa, zbog opasnosti i zbog djece. U stvari moj mu` je osto u ku}i, nije ku}a bila napu{tena, a ja sam povremeno dolazila. Djecu sam sklonila nasigurnije, a ja sam dolazila dva puta u tjednu ku}i, i odra|ivala one sve poslove ku}ne. Bilo je opasno, ali ja jednostavno sam se ose}ala da moramdo}i ku}i, a i da moram biti i sa djecom.Bilo je pucawa, bilo je, a i pokoq je bio. 23. aprila je bio pokoq nad Hrvatimaod strane Muslimana. Gdje su god koga na{li mu{karca, ubijen je tad, u selu Trusina, a ène su zato~ili i djecu. I s tim se tako ìvilo negde tri mjeseca,~etiri, u potpunom okruèwu. Onda smo stvarno morali napustiti Buturovi} Poqe. Mi smo dole bili u jednoj mawini u po~etku. U po~etku jedan Hrvat, ~etiri Muslimana, a kasnije je bilo jedan Hrvat, deset Muslimana. Vikendicu sam napustila u sedmom mjesecu1993. godine. Tad nam je re~eno da }emo samo pet, {est dana da se sklonimo. Bjeàli smo u no}i preko jedne planine gdje, {to kaù, ni vukova nema. Takavje teren ruàn. Pje{ice. To nikad ne}u zaboravit, ne}e niko od nas. îtavoono {to je ostalo hrvatskog stanovni{tva tamo, bjeàli smo preko te planine.I{li smo u zbjegu svi skupa. Danu smo se krili u {umi, a po no}i smo i{li. I tad se je po nama pucalo, nije moglo opasnije biti. Pucawe od Muslimana. Nisutada djeca s mnom bila, nije niko ni za koga znao. Ja sam sama bjeàla tad,takva je nastala panika da niko jednostavno ni za koga nije znao. Nisam znalagdje su djeca dok nismo izi{li. Imala sam samo ono {to je na meni bilo, ni{ta drugo.Pje{ke smo i{li, i{li smo dva dana i dvije no}i. Ni kapi vode nismo imali. Po no}i je pala tolika ki{a, ma nebo se otvorilo, vjetar je toliko puho, grmilo je, sjevalo. Ali to nam je i{lo malo u prilog, jer se nije ni{ta ~ulo u no}i. Toliko je vjetar puho, sutra dan kad sam ja poku{ala s li{}a da rosu, da kap vode uzmem, nije bilo nigdje ni kapi vode na listu, znate, mislila sam barem }u skvasiti usta, al nije nigdje ni ta kap bila.Do{li neki kamioni, ja ne znam ko je do{o po nas, pa su nas dovezli do Prozora.Iz Prozora su nas pokupili neki teretni auti, pa smo i{li, preko nekog putaspasa, preko Vran planine ponova, do Posu{ja. Iz Posu{ja smo do{li u~apqinu. Ali kad smo do{li u ~apqinu, oni su tako|er isto u jednom prognani~kom centru bili smje{teni kao i mi. To su bili Muslimani iz isto~neBosne, dole Trebiwe, Stolac. Oni su isto bili smje{teni u tom kolektivnom centru gdje smo do{li mi Hrvati. Wi je bilo tad 80, a taj centar je primio nas40. I ìvjeli smo skupa. To je bio jedan |a~ki dom i ìvili smo skupa tu skoro godinu dana. Hranili smo se skupa i ìvili skupa, ponovo. Posle svega onoga {to su nam u~inili Mulimani, mi smo do{li i ìvili sa wima tu ponovo. Biloje te{ko, al nije ni jedan incident bio. Hrana je odnekud dolazila, ja u tajmomenat nisam znala odakle, ali bilo je lo{e. No, oni Muslimani dok su bili

Glasovi svitawa

tu smje{teni, oni su ne{to prikupili znate, jer su humanitarne organizacije dolazile i djelile im. Mi kad smo do{li, sve se to poremetilo. Ali smo i{liono u ba{te i krali paradajz, papriku, smokvu, gro`|e, da bi preìvili to. Rat je bjesnio svugdje okolo. Nije ~apqina granatirana u to vreme kad smo mi do{li, ali jeste bilo pucawa okolo. Poslije je i ~apqina isto granatirana.Mu` je osto i ubijen je u Kowicu tad, od strane Muslimana. On je ubijen 22. aprila odma na po~etku sukoba sa Muslimanima. A ja sam tek ~ula negdje u devetom mjesecu, kad je prvi konvoj do{o odozgara sa na{im qudima, koji su isto tako|er ostali zato~eni u Kowicu. Znam sve {to se desilo s wim, ali to sad ne}u da pri~am.

Kad se rasformiro onaj kamp tamo, gdje sam ranije ìvjela, onda su nasprebacili u ovaj kamp. Nismo svi preba~eni ni u ovaj kamp, jednostavno smo seraspr{ili ono gdje je bilo mjesta i kako je ko mogo da se sna|e. Po{to se ja nisam ne{to boqe sna{la, ja sam i daqe ostala u kampu. Jednostavno nisammogla prihvatit da ìvim u tu|oj ku}i.Ovdje sam sad negdje oko dvije i pol godine. I tamo sam bila negdje oko dvije i pol. Qep{e nam je bilo u ~apqini. Boqi su uslovi bili, bio je centar grada, paste mogli lako do}i i do po{te, autobuskog kolodvora i do èqezni~kog, gradje grad. Ovdje mi jednostavno preìvqavamo. Niko nema mogu}nosti da se brine zasutra. Ono {to dobiju kao danas pojedu, ako ne{to zarade na nekim sezonskimposlovima to ide djeci za {kolu, ili za obu}u, odje}u. Vodi se jednostavno goli ìvot. Uglavnom, sva djeca koja èle i}, idu u {kolu. O~evi, ako imaju sezonskog posla, rade, majke tako|e isto rade po plastenicima i obavqajuonaj dio ku}nih poslova, kao svaka majka i @ena. Po{to je puno razvijenapoqoprivreda, vo}arstvo, na|u se lak{e sezonski poslovi.

Imam ku}u u Kowicu i znadem kakvo je stawe. Ku}a je o{te}ena ratom, al je useqena. Pa nastojat }u se ja vratiti, jer ku}u sam ja pravila i moj mu`. Nisamje ni od koga dobila na dar ni ni{ta. I ako se stvore uslovi da se moja ku}aisprazni, da ja mogu u woj ìvjeti, vjerovatno bi se ja vratila. Sad se ne mogu vratiti i kad bi htjela. Ja sam dala zahtjev tamo{wim vlastima da mi se ku}aisprazni. Vidje}emo {ta }e oni odradit.

Najve}a glupost koju je ~ovje~anstvo u~inilo - to je ovaj rat u Bosni iHercegovini. Tu niko ni{ta nije dobio, svi smo gubitnici. Ja mislim da je~itavi svjet, one vode}e sile da su krive, {to ga u po~etku nisu sprje~ile. Pamogli su, kako su god sad rekli stop ovo, stop ono, mogli su i u po~etku to, a ne da se pobijemo, i da se pokoqemo, i da onda nam do|e i da nam kaè. Sad nam planira i zastavu, i izbore, i tablice, i valutu i sve mogu}e. Za{to to nisuodma u po~etku rata? U ovom ratu svi smo mi o{te}eni, da se razumijemo, i fizi~ki i psihi~ki. Ja seosje}am o{te}ena fizi~ki zato {to sam operirana, {to jedan dio tijela nemamjednostavno, i tako da mi je sad po sredi i pritisak i {e}er. Sve su to neke posqedice nervnih {okova.Ja mislim me|u obi~nim qudima nije bilo interesa od rata. I za nas je to ~udno, to {ta je okrenulo mirne qude jedne protiv drugih. Ja sam ìvjelaprije rata sa svojim kom{ijama Muslimanima i Srbima, slavili smo wihove praznike i oni sa mnom moje. I ba{ nam je dobro bilo. Ali, evo sad se desilo.Dosta nam je rata, mo`da onima kojim nije niko nestao iz obiteqi, oni ne znajukako je to. Onima kojima je neko ne{to iz obiteqi oni su ga siti. Ali i mir po bilo kojoj cjeni, nije ni to ni{ta. Ako }u ja cjeli svoj ìvot ostat u ovoj zgradi,


onda boqe ne ìvit, jednostavno ja ne znam kako nastaviti zajedno vi{e. Dok krv nije pala moglo je se to sve nekako, poslije vrlo te{ko. Mislim da se ponovo moè ìvjet u miru, ali jedni pored drugi, a skupanikako. Onaj ~ovjek ko mi je sve uni{tio i kaèm, ostala sam bez igdje i~ega,da li da se ja ponovo…?? Evo ja }u vama postavit pitawe. Da li biste se vi vratili sad ako je na mompragu i na mojoj ku}i onolike rupe, gdje je moj mu` ubijen, ako je sve moje uni{teno {to sam stekla za 30 godina braka. I sad idete vi onako pognute glave i kaète, do{li smo, vratili smo se.

Moj nacionalni identitet je vaàn za mene. Ja sam Hrvat, katoli~kevjeroispovjesti. I po dràvqanstvu ja se osje}am kao Hrvat.Nacionalni identitet, pa sve ono {to jednu naciju ~ini nacijom, kultura, jezik, normalno da je to va`no. Ako ja to ne mogu, ako ja u svom mjestu sad ne mogukazati tisu}a, moram kazati hiqadu. Ina~e bode o~i ako ja kaèm tisu}a,onda je vrlo nezgodno to. Al ako }e me u mom mjestu taj ~ovjek primit isto kad ja kaèm i tisu}a ili hiqada, onda to ne bi bilo nikakvo zlo. Zna~i ja onda gubim slobodu ako ja ne mogu kazati tisu}a, odmah ja gubim slobodu govora,izraàvawa.

Mislim da moj narod ima druga~iji smisao o identitetu sad, nego prije rata,jer se to zatjeralo, znate puno se to zatjeralo. Tak se ono ne{to probudilo u ~ovjeku znate, pa zna svoju istoriju i povjest svoju, zna to kroz ovaj rat. Jer dosta toga u stvari nisam znala. Evo re}u jedan konkretan slu~aj u {koli. Alojze Stepinac, na{ biskup, je progla{en kao ratnim zlo~incem, tako smo ga u{koli u~ili mi. No, sad sam tek saznala ko je taj Alojz Stepinac bio, koji }e se ovi dana proglasiti va`nim, a crkva vrlo te{ko qude progla{ava va`nim, dase razumijemo. I wih ne progla{ava jedan ~ovjek va`nim. Crkva kao crkva, ja mislim da je najja~a sila u svjetu, ono katoli~ka jel. I normalno da, ako oni jednog ~ovjeka proglase, zna~i neko mi je lago u to vrijeme kad sam ja {koluu~ila, znate.

Ja mislim da je religija vaàn dio nacionalnog identiteta. Ja sam bilavjernik i prije rata, i poslije rata, i uz rat, i bi}u dok sam ìva. [to se ti~e mog naroda, pa mo`da malo vi{e praktikuju svoju religiju posle ovog sada,znate. I zbog rata, i zbog straha, jer ~ovjek se uvjek okre}e nekome ko moèpomo}i, a u ovom slu~aju jedino nam bog moè pomo}, niko drugi. Ja mislim daHrvat moè bit i musliman, i Srbin, i katolik. Znate Hrvat kao nacija ne sputava ni jednu vjeroispovjest. Prema tome, ko èli vjerovat neka vjeruje, ako ne èli, fala bogu, on ima svoj neki drugi pravac u ìvotu. Moja surazmi{qawa o vjeri mo`da sasvim druga~ija nego obi~noga ~ovjeka, jer povjeri, ne moè se spasiti ~ovjek samo katolik, da se razumijemo, mora sespasiti i musliman, i Srbin, i protestant, {ta ja znam koliko ve} tih vjeraima. To zna~i da nisu samo katolici ispravna vjera, nego sam ja ro|ena u tojvjeri i èlim je sa~uvati za svoju djecu i za svoju unu~ad. A nemam ni{ta protiv, neka drugi sa~uvaju svoje. Ni jedna religija ~ovjeka na zlo ne u~i. Nas vjera u~i da oprostimo, na{a vjera. [to se ti~e tih muslimana, nek im bogoprosti, ja kao obi~ni ~ovjek ne mogu.

Ja ne znam kako da govorim o dràvi Bosni i Hercegovini. Ako je priznatasrpska republika, onda zna~i ipak nije ona cjelovita Bosna i Hercegovina, po meni. Mislim, nije vi{e ono {to je bila. Pa dobro, Hrvati su se kao narod ipakizborili za taj svoj, ovaj nacionalni dio, znate, imaju slobode. Bilo je prije rata te neke slobode, al jednostavno je bilo, a nije je bilo. A sad jednostavno

Glasovi svitawa

moète oti} u crkvu, moète do}i i u uniformi u crkvi, {to ranije nije se smjelo. Bilo koja uniforma nije mogla oti} u crkvu, znate, sad to moè. I jednostavno malo se druga~ije slave ti na{i praznici. âpqina kompletna,odi{e nekom sve~ano{}u pred Boì}, pred Novu Godinu, {to na primjer nije slu~aj kad sam bila pro{le godine prije Boì}a u Kowicu, nikakve obiqe{kenije bilo. I Boì} i Nova Godina je sedam dana izme|u. Ni za Novu Godinunigdje vi niste mogli vidit ni jelku, ni neki ukras sedam dana prije.Znate kako to poslije one sredine ru`no izgleda, kad vi do|ete sad u takojednu sredinu, vi uop}e ne moète shvatiti da dolazi i Nova Godina i Boì}.Ja ne znam kako je kad im je Ramazan, al ja znam da ni{ta nije bilo u Kowicu,ama ba{ ni{ta. I ne znam kako su se ti qudi osje}ali. Jer ~estita se Boì},Bajram, ja znam u ostalim zemqama dràvnici izmjewuju ~estitke. Za{to sve tako i kod nas nije moglo, ako je ve} prihva}eno da ostane Hrvata. Za{to im senije moglo omogu}iti barem da se vidi to obiqe`je. A isto sam tako, ~ini mi se da ti dana u Kowicu, vidila jedan veliki plakat preko ~itave ceste gdje je pisalo: “Sretan vam nadolaze}i Bajram”, ili ne{to u tome smislu.

Kada bi birala izme|u Bosne i stare Jugoslavije, ja ne bi izabrala staruJugoslaviju. Pa ne bi zbog jedne vladaju}e stranke koja je bila komunizam. Jednostavno treba dati priliku svima. Nije ni to dobro ako vas neko ne{to sputava i ako vi niste ta stranka, te ne moète biti ni direktor, ni ovo, ni ono. Jo{ uvijek nam je dràva novo formirana, eto jo{ uvijek mi odamo, jo{ uvijek lutamo, ali ja se nadam da }e to poslije izbora da se ipak malo ne{to desi. Treba da oìvi privreda kompletna, jer ovo je sve omr~eno, sve raskomadano, sve tvornice su razorene. One se vjerovatno pomalo dovode u red, jer je najpotrebnije da qudi imaju poso, da rade i da ìvi svak. Kad qudibudu imali, onda ne}e vjerovatno biti ni onog Srbina, ni Muslimana, ni Hrvata.

Opet napomiwem, {to se ti~e moje vlastite budu}nosti, nemam nikakvih èqa.@elila bi da djeca moja ìve normalnim ìvotom, da imaju ku}u ili stan. Danormalno ìve, tako da ne moraju ìvjet nigde u tu|oj ku}i, ni u kampu, daimaju ne{to, da imaju poso, da rade i ìve i odgajaju svoju djecu. Najradije bi da svi qudi ìve u miru, da mogu radit i zaradit, a nek se politi~ari dogovore da svi imaju podjednaka prava i obaveze. Ovaj dio, ovaj ostatak ìvota }u nastojat da proìvim zbog djece i da ga maloproduìm, zato {to nemaju oca, pa barem da sam ja uz wih.

Poruka za ~itaoce - najradije bi da se ovo vi{e nikom ne dogodi {to se namadogodilo. I da ovi obi~ni ~itaoci dobro razmotre na{e patwe koje smo preìvjeli za pet godina. Do sad pet godina, ne zna se jo{ koliko. Pa ako im to bude do{lo u glavu da oni tako ne{to ~ine, da imaju jednu pouku od nas, da nismo ni{ta dobili ovim ratom, samo da smo izgubili i obiteq, i ku}e i sve.

Mostar

Mu`: Imam 64 godine. Cijelo vrijeme sam ìvio u Mostaru, ro|en sam u Mostaru i èna mi je ro|ena u Mostaru. I ona je mostarka. Ja sam bionastavnik u {koli sredwoj. Prosvjetni radnici su bili uvijek slabo pla}eni u odnosu na ostale, ali smo ipak ìvjeli normalno.


Ja nisam imao ni vikendicu, jesam kola imao svoja. Imali smo dvosoban stan,namje{ten. Mogao sam da odem na more, kod prijateqa.Mostar je imao najvi{e muslimanskog ìvqa, pa onda pravoslavaca, Srba u stvari, i bilo je i Hrvata, samo {to su ve}inom Hrvati vi{e bili u okolnimmjestima, po rubu grada. Ali {to se ti~e grada kao grada, ìvili smonormalno. Niko nije gledao {ta ko kaè. Dosta je brakova mje{ani. Mi,prosvjetni radnici, mogli smo da osjetimo da su ta djeca normalno ìvila, bez obzira bio Musliman, Hrvat, Srbin. Svi ko jedan. Radili smo i ìvili bez problema ikakvih. Niko nas nije ni za {to pitao, slobodni smo bili, radilose.Bosna i Hercegovina u odnosu na ostale republike koje su bile u sastavu one Jugoslavije, nije ona tako bila mo}na i jaka, jer imala je ona sirovine, ali nijeimala u odnosu na Sloveniju, u odnosu na Hrvatsku, na Srbiju i po platama, recimo koje su u to vrijeme bile. Koliko ja znam malo i to je ve}inom stariji qudi su i{li u bogomoqe, crkve i dàmije. A gro, mogu da kaèm 80, 90% niko nije to, zbog toga i brakovi ovi, more brakova je mje{ani. Mislim da je Mostar predwa~io {to se ti~e tih mje{anih brakova.Ja sam toliko vjerovao u zajedni~ki ìvot, jer sam kao dijete po~eo da ìvim u toj novoj Jugoslaviji posle drugog svjetskog rata i kad su na vlast do{le nacionalne stranke i to kad je ve} po~elo nekakvo odvajawe, nisam mogao da vjerujem da moè do}i do toga da se to sve raspadne i da do|e do takvogkrvoproli}a i tako prqavog rata. Svaki rat je prqav, ali ovaj je bio, jer ja sekao dijete sje}am, onaj rat sam preìvio, ali ni sli~an ovome mene nije bio.Mnogi su pobjegli iz Mostara, ja sam ostao upravo zbog toga {to nisam mogao da vjerujem da moè do}i, jer niti sam kome {ta radio, niti sam ikada ikogru`nim okom pogledao, a ne da sam se s nekim sva|ao. Prema tome, ra~unao samko }e meni {to, za{to, zbog ~ega?! Po mome nema nevinih u ovome ratu. I s jedne i s druge i s tre}e strane bilo je lo{ih stvari, iako je bilo veoma dobrih i finih, ~estitih i po{tenih qudi na svim stranama.U aprilu 92. godine po~elo je pucawe, granatirawe, snajperisti na svakommjestu, ~iji, kako, od koga to, onda normalno zavisno od mjesta u kome je ve}inatog ìvqa. Ako je ve}ina bilo muslimankog ìvqa onda su oni imali vlastnad ovima, ako je bilo srpskog ili konkretno u Mostaru Hrvati su imalive}inu i tako daqe, {ta ja znam.Mnogi su iz Mostara osjetili da se ne{to veliko sprema. Moja k}erka je u mje{anom braku. Ja imam zeta Hrvata. Oni su oti{li, izi{li su k}erka i sin i djeca, a ja smo i èna ostali tu u stanu, jer ra~unamo oni }e se vratiti za koji mjesec.U to vrijeme bila je srpska vojska oko Mostara i Muslimani i Hrvati su bili napadnuti od wih. Po{to su Muslimani bili na strani Hrvata, oni su zajedni~ki rat vodili tako da smo mi Srbi bili ti koji nismo mogli nigdjeiza}i, a oni su i{li. Mogli su da idu i u Hrvatsku, na more, do~im, mi nismo svedo maja ’93. godine, kada su 9. maja zaratili izme|u sebe doju~era{wisaveznici.{to se ti~e hrane, mi nismo gladni bili. Postojao je Karitas koji je brinuo o ishrani, ~ak {ta vi{e i nas Srbe je ukqu~io u to i mi smo dobivali. Dvadeseti dva dana smo bili bez vode, bez struje. Ja i moja èna smo sedmicu danaìvili samo na tostu. Iz ku}e nismo smjeli da iza|emo. To je bilo ono kad je naSrbe bio pritisak. Mi nismo ni{ta krivi za tu politiku, pucawe sa strana, odozgo.Kad je rat po~eo, onda su prve kom{ije, Muslimani ve}inom, malo koji Hrvat, su bili protiv nas. Oni su nas i istjerali iz stana i doveli su policiju da nam

Glasovi svitawa

kola uzmu. Sve tako do maja ’93. godine, kad je do{lo do rata izme|uMuslimana i Hrvata. Onda su nas {titili, maltene, Hrvati

@ena: To nisu bili mostarci, Muslimani iz grada. To su sve silazili sa sela u na{oj zgradi. Jedan kom{ija, nastavnik je bio isto kao i mi, pita mene: “ {ta ti misli{ ~iji je rat?” “Seqa~ki, reko!. Ni jedan gra|anin iz Mostara, bilo koje nacije, nije u ratu, nit imaju pojma. “Ovo”, reko, “seqaci vode rat”.

Mu`: Mi, Mostarci, ìvili smo kao bra}a, bez obzira ne vjeru. Mostar je posle drugog svjetskog rata imao 17 hiqada qudi, da bi za 45 godina imao 140 hiqada qudi. Gro qudi je dolazilo sa svih strana, sa sela i u industrijiradili. Prije samog rata nije bilo pravi mostaraca 10%, a mostarci nikad nebi, bez obzira na vjeru i naciju, nikada zapo~eli rat.

@ena: Sva ta muslimanska raja, kad smo oti{li u Mostar, prilaze nam srda~no. Qube te, grle te, te “{to ste i{li?”, te “niste trebali”.

Mu`: A isto tako na hrvatskoj strani.

@ena: Vaqda {to smo mi bili nastavnici, obqubqeni smo bili.

Mu`: Mi smo radili, pored nas je generacije i generacije u~enika prodefilovalo, ~ak {ta vi{e, na{i u~enici su sada dede i bake koje smo mivodili. Nikada se niskim nismo zamjerili i ko nas je god vidio, sada posle vi{e od pet godina kad smo do{li u Mostar, svak je s nama fino, zovu nas da nas ~aste. Mnogi su se ~udili za{to smo mi oti{li. Ali… strah, strah. Mnogisu glave gubili, jer vrednija je bila glavica kupusa od qudske glave.

@ena: Zatrovan je narod bio, ~im su stvorene stranke.

Mu`: Obavezno je svaki dan granatirawe bilo.

@ena: Granatirawe je bilo i kad se zavr{io rat sa Srbima. Zavr{io se vraga!Srbi se povukli, a nisu toliko grad sru{ili.

Mu`: Muslimana poginulih do maja ’93. godinu ratu sa Srbima, nema ih ni jedna ~etvrtina, kao u ratu sa Hrvatima. I nije toliko sru{eno bilo, nije toliko granatirano kao kasnije. Kasnije je bilo mnogo gore.

@ena: Kad su Hrvati granatirali wih, lijevu obalu, ma, to je bila ludnica.

Mu`: Mi smo iza{li iz grada 2. Februara ’94. Rat skoro da je stao. Sve smo mi to preìvili, ne moè se to ispri~ati. Mi smo smo stanovali na prvoj liniji, crti, gdje je se najvi{e ratovalo izme|u Muslimana i Hrvata. Tamo nam je zgrada bila u kojoj smo ìvili. Spavao sam normalno. Svaku no}, to je samo pucalo i pucalo.

@ena: Granatira tamo Muslimanima. Nama nema opasnosti. Meni je wih biloào. Iz dje~ije sobe smo vidjeli qievu obalu, muslimansku. Godinu dana, ni zapaqene {ibice svjetlosti nije bilo. Gdje su ti qudi ìvili, kako je to ìvilo, to je grozno. Mi nismo stvarno znali tu situaciju. Sad mi to saznajemotek, da su se grozno patili ti Muslimani. Prije svega ni vode im nisu dali, ni


struje. Nisu smjeli zapalit ni svje}u. Mi smo to gledali. Nas nisu vi{e dirali. Mi smo bili mirni.

Mu`: Qudski um ne moè da svari {ta se to desilo, za{to, zbog ~ega, kako…Masa svijeta nije tako razmi{qala, to je {aka qudi. Ja se sje}am dobro, negdje davno sam pro~itao, pitalo je Ajzenhauera {ta je rat, jer je onmjerodavan da to kaè. Kaè ovako: Rat je jedan period vremena u kome se ubijaju qudi koji se uop}e ne poznaju, na zapovjed onih koji se veoma dobropoznaju, ali se oni ne ubijaju. To je veoma dobro rekao. E, to je to, zna~i {a~icaqudi je, recimo, vrtila svim tim svijetom.A sad, za{to smo mi izi{li iz na{eg grada? Rat je maltene bio ve} zavr{en.Nije nas niko vi{e dirao. Ali mi nismo mogli izdràti pritisak na du{u, na mozak. Cijelo vrijeme ~ovjek je bio nesiguran i mi smo da idemo bilo gdje, samo gdje je mir i gdje nam ne}e niko ni{ta u~initi. Do{li smo u novu sredinu, ovdje. Za nas je sve to bilo nepoznato, ali smo bili sigurni da nas ne}e niko ubiti. Strah je najcrwa stvar. Ja bih radije bio gladan, ali ne bih strahovao.

@ena: Mostar smo napustili ’94. godine, u februaru. Kada smo krenuli iz Mostara mogli smo poweti neke stvari, zahvaquju}i tome {to smo ostali~itavo to vrijeme. Kola su nam ve} bili uzeli. Onda su nam igrom slu~ajevakola vratili, na{u ladu. Onda smo na{li neku staru prikolicu, pa smo poweli ono osnovno, ra~unaju}i da na{i nemaju ni{ta. Djece su oti{li satorbi}ima na le|ima, s kwigama. Po{to smo bili u k}erkinom stanu, u na{em je sve ostalo. Nismo iz na{eg stana ni{ta mogli uzeti.

Mu`: Robu smo nosili, ni{ta drugo nismo poweli. Ne{to smo prodali, ali u bescjewe. Recimo, televizor sto maraka, soba dje~ija 100 maraka. Skupili smok}erki, ra~unaju}i da ide muù u {vedsku. Putovali smo s konvojom, ali sasvojim kolima.Razmjena je bila tako da je odre|en broj Hrvata trebao odavde pre}i u Mostar, a Srbi iz Mostara ovdje. To je bilo preko Crvenog krsta, ured zarazmjenu izbjeglica i ratnih zarobqenika.

@ena: Me|utim, nije bio dovoqan broj Hrvata za razmjenu koliko je bilo Srba.Hrvati nisu htjeli svi da idu iako je bilo dogovoreno. Nas je bilo sto dvadeset i ne{to, a Hrvata je bilo negdje oko sedamdeset. Mi smo stajalidugo, preko dva sata. Httjeli su da nas vrate ponovo u Mostar

Mu`: Put od Mostara dovdje nije bio opasan. Mi smo bili obezbje|eni. Wiovapolicija, HVO-a nas je dopratila, kao da idemo na izlet.

@ena: Samo hajte!. To je to!

Mu`: To je to ~i{}ewe.

@ena:To je sve na fin na~in, ali hajte. Dosta sam toga i zaboravila o po~etkurata u Mostaru. Nerado se i sje}amo.

Mu`: Ja sawam ~esto, ona zna.

@ena: Jeste, ima nemiran san i sada i uvijek se vra}a na to.

Mu`: Kada smo odlazili iz Mostara bilo je tu`no za nas. Tu smo ro|eni. Tusmo 60 godina proveli i radnog vijeka, prijateqe i svega. Te{ko je to bilo.

Glasovi svitawa

Ali za egzistenciju, za ìvot, za glavu koju treba da sa~uva ~ovjek, sve se tonekako kompenziralo, kako bi reko. Mi smo vjerovali da se nikada ne}emo vratiti.

@ena: Nikad se ne bih vratila. Moète misliti, u stanu ste svome, ne smijeteupaliti svjetlo, nemate ni{ta pojesti, niko vam ne ulazi. Kad su wega odveli na saslu{awe, tri sata sam ja plakala, niko meni nije u{ao, vrata samostavila otvorena. Niko, a bilo je kom{ija. Jedino kad se vratio, trojica wihsu u{li, Srba koji su tu bili, i to sve sa nekim strahom

Mu`: Nismo smjeli nave~e svjetla paliti, nije nam niko smio u}i. Vje~ito suupadali unutra, nosili su iz ku}e {ta im se svidilo. Nisi smio ni{ta dakaè{, a gledao si kad }e te samo povesti i to je bilo za neizdràti.

@ena: To je bila ta tortura {to je natjerala. Kaè, {to ste i{li? Kad se javratim u one momente, u oni strah, pa ja sam slom ìvaca dobila kad su do{li trojica ponovo. Vi{e nisam mogla izdràti

Mu`: Ovdje je sve organizovano. Ovdje su nas jako fino do~ekali. Ovo je pod patronatom UNHCR-a i {pawolci su ovo dràli. Ovdje je jedan hetoregen sastav i po godinama, i po obrazovawu, i po navikama. Nama nije lo{e. Najbitnije je to da smo opu{teni, da psihi~ki, du{evno nismo ni~imoptere}eni, da ne strahujemo da }e nam neko upasti. Upoznali smo neke qudekoji su isto iz tog dijela, iz doline Neretve, oko Mostara, iz Mostara, takoda nam nije toliko neobi~no kao da smo oti{li negdje gdje nema nigdje nikoga.

@ena: Najvi{e je neobi~no {to nam nisu djeca tu. Lani je bila prva godina kadsu unuke do{le iz {vedske. To je bila sre}a. A ove godine je do{la }erka i zet. Onda je do{ao sin sa svojom porodicom. Svi smo bili tu, u ovoj sobi.

Mu`: Nismo nikoga izgubili zbog rata. To je najvrednije. Kad neko nekogaizgubi za wega su svi ratovi zavr{eni, sve je za wega svr{eno Mi nismo i to nas drì.U na{em stanu ìve neki drugi. Ovi koji imaju tamo vlast, Hrvati. Hrvat je u na{em stanu.Ne bih se vratio. Ja sam te{ka srca napustio Mostar. Sad bi mi bilo jo{ teèda ponovo odem u Mostar. Ja sam bio posle pet godina u Mostaru. Bio sam tridana i na jednoj obali i na drugoj. Ali nema Mostar du{e, nema Mostar ono {to je bilo. Ja ni po koju cijenu ne bih ìvio tamo. Jedino taj stan u kome smoìvili ja i èna, da ga nekako unov~imo, pa da na|em nekakav smje{taj ovdje. Al da se vratim, da ìvim tamo, nema teorije.Mi smo penzioneri, ìvimo onako, od danas do sutra. Nada nam je kad dobijemo pismo od djece i unu~adi, kad se ~ujemo telefonom. Od jednoga do drugogarazgovora to nas kao drì. Tu imamo nekih prijateqa, poznanika koje smo upoznali iz doline Neretve, Mostara. Najgore je to {to smo u neizvjesnosti. Neznamo dokle }emo biti u tom izbjegli~kom centru, kad }emo imati nekakav svojsmje{taj. E, to je ono najgore.

Vrlo je te{ko re}i za{to je bio rat u Bosni i Hercegovini, jer mi ne moèmo dadoku~imo sa ove pozicije. Je li to nametnuti rat sa strane, ne~iji vi{iinteresi nekih vi{ih sila. Po meni, dok je postojala nekakva politi~karavnoteà u svijetu, izme|u Amerike i velikog Sovjetskog Saveza saVar{avskim ugovorom, to je nekako funkcionisalo. Po{to sada Amerika kaojedna velesila, i Ujediwene nacije, i Savjet bezbjednosti, i NATO komanduju


svim, ~iji je interes da se razbije Jugoslavija, da se to raspadne, da se zavadunarodi. Ne bi rekao da je iznutra. Mo`da je i iznutra bilo trulo, dokle, kako?!

@ena: Svi smo gubitnici, sva tri naroda. Ni{ta ratom dobro nije do{lo, ni zakoga.

Mu`: Mi smo ranije 45 godina ìvili u blagostawu. Svi smo skupa ìvili, panam ni{ta nije falilo. I{li smo gdje smo htjeli, radili smo {ta smo htjeli. Bili smo slobodni. Po{to smo mi prosvjetni radnici, imali smo period qetnogferija kad nismo radili i mi bi prikupili ne{to novaca pa smo sa djecom i{li od mjesta do mjesta, bez obzira koja je republika. Mogao sam da parkiram kola u bilo kojem gradu u Jugoslaviji, da legnem na klupu da spavam, da preno}im a da me niko ne dira. A sad ne smijem ispred ku}e da iza|em pa da legnem.

@ena: Sada opet, moèmo ìvjeti u miru jedni pored drugih, a zajedno, ja mislim, vrlo te{ko.

Mu`: Te{ko. Poslije svega ovoga {to se desilo nema povjerewa. Uvijek postoji crv sumwe.

@ena: Jedni pored drugih uvijek }emo ìvjeti i druìti se, silaziti,odlaziti, ali ono {to na{ narod kaè, svak sebi. To bi najboqe bilo. Ovdje bi davno bilo gotovo da to urade, al ovo je muka {to nas ne{to sve silomspajaju. To nije u redu. Meni niko ne smeta, ni jedan narod ne mrzim, nikome nebi rekla ni{ta, ni uvredqivo, samo iz ovoga {to smo doìvjeli, najboqe bi bilo rje{ewe svak sebi, a da se druìmo.Bilo je primjera qudi, i Muslimana i Hrvata, koji su bili qudi, a vrlo je te{ko u ratu ~ovjek biti. Bilo je primjera da su, kriju}i od svojih kom{ija,nastojali bar da ti se javi fino. To je ono fino bilo.

Mu`: Tad sam bio naivan, pa sam ostao u svom rodnom gradu. Sad da se zarati,sada bih, vjerovatno, i{ao negdje. Ne{to bi ~inio da odem negdje, bilo gdje. Mo`da svojoj djeci sada koja su negdje, kad bi me primili.

@ena: Nekad pomislimo da nam je ào {to nismo odmah oti{li.

Mu`: Bili smo dràvqani SFRJ, one Jugoslavije, a danas smo dràvqani,vaqda, ove ovdje. Mi smo i prije bili Srbi, a i sada smo Srbi, jer tako me matirodila. A sad, {ta }e ova Bosna i Hercegovina kao dràva, ako bude dràvqanstvo, onda }u biti dràvqanin wezin. [to se ti~e religije, ja sam s tim davno raskrstio. Takav sam posao radio, ateista sam. Svugdje se sad malovi{e potencira religija, bez obzira na kojoj strani. I Muslimani sada vi{e, i Hrvati, i Srbi. Taj isti~e pravoslavqe, ovi katolicizam, ovi islam.

@ena: Svak ima pravo na svoju vjeru i treba da je po{tuje. Ako ja po{tujem svoju vjeru, onda po{tujem i drugu.

Mu`: Rat je imao uticaja na razli~ite religije. Veliki uticaj.

@ena: Iskoristili su vjeru da bi narod zavadili.

Mu`: Potreban je rad, rad i samo rad. Bez rada nema ni{ta, jer nama moème|unarodna zajednica pomo}, ali koliko je to, dok se malo ne oporavimo.

Glasovi svitawa

Masa inteligencije, masa stvaraoca koji su {kolovani ovdje, oti{lo je vani.Oti{lo je svugdje po svijetu, nema tu sada fundamenta, nema temeqa onoga nakome bi moglo.

@ena: Pa i ovo {to je ostalo, da ima mogu}nost da se zaposli, da radi. Bilo bi boqe.

Mu`: Ako smo situirani, ako smo ekonomski dobro stali, onda ne}emo se ja i èna ni ~uti ba{ puno. Ne}e dolaziti do problema. Tako i u dràvi.

@ena: ìvjeli smo 50 godina i nikada vi{e onako ne}emo ìvjeti. Bilo ko dado|e na vlast, to se vi{e nikad ponoviti ne}e. Nikada ne moè biti boqesada, nego {to je bilo. Ne moè meni to niko uporediti. To je period gdje smo mi najqep{e godine proveli.

Mu`: {to se ti~e èqa za vlastitu budu}nost, to je zdravqe. Da su nam zdrava djeca i da imamo neki mali kutak svoj, gdje moèmo do kraja ìvota dapreìvimo te stara~ke dane. Ovdje, u srpskoj republici, a ne bi se vratili u Bosnu. Mi smo sami, ali radi se o tome {to smo ve} ovdje navikli posle tog rata. I druga stvar {to smo se aklimatizirali. Podnebqe nam odgovara, jer je isto kao u Mostaru. Dosta smo poznanika ovdje stekli. Mostar, ovakav kakav jesada, nema du{u. Grad ne ~ine objekti, zgrade, ~uda, nego grad ~ine qudi

@ena: Nije to vi{e {to je bilo, a ne moè se nikad ni ponoviti.

Mu`: Isto tako, ja ne bih ìvio ni u Srbiji. Ja sam kao dijete, ~etiri godine za vrijeme onog rata, bio tamo, pa nisam mogao mnoge stvari da podnesem. Eto, Srbin sam, a ne bih ìvio u Srbiji. To je drugi mentalitet, oni imaju druge rezone, oni druk~ije zakqu~uju stvari.

@ena: èqa nam je da ne bude rata, da svi qudi ìve u miru. Da svi qudi daìve u dobru, da se pazimo, druìmo. Da se ovo sve smiri. [to da èlimonekome zlo?! Onda ga ~inimo i sebi.

Mu`: Jer, najve}e je zlo kroz istoriju bilo, {to su se dijelili qudi po vjeroispovjesti. A svi smo od krvi i mesa, a toliko razli~iti u tim nekakvim.To je zlo.Kad bi mogla da Evropa bude kao jedna zajednica, jedna dràva. Kamo sre}eda je tako, da ja mogu u svaki dio Evrope do}i. Mislim ono, bez nekakvihproblema. Jest da dijele jezici, ovo i ono, ali mogu se qudi sporazumjeti. Svi smo mi od kosti i mesa, svi smo mi qudi. To je to, kamo sre}e da moè tako dabude.

Mostar

Imam 32 godine. Prije rata sam ìvio u Mostaru. Tu sam se rodio i oènio.@ivio sam sa majkom, ocem, i ènom.ìvot prije rata je bio solidan. Od nas petero, troje je radilo. Otac imopenziju, ja radio, èna radila. Nemam se ni na {to àlit, nije lo{e bilo. Moja generacija nije mogla na}i dobar posao, jer je puno nezaposlenih bilo. Bilo je tri, ~etri hiqade pravnika, bilo je elektri~ara pet stotina, hiqadu,


gomilalo se. Poso je bilo lako na} nekad, prije dvadeset godina, a pred rat na pet godina nije. Ja sam radio ono {to nisam htio radit.

Bosna je tada imala jaku ekonomiju. Mislim, bilo je zaposlenih. U Mostaru je bilo firmi dosta. Bila je Predionica sa 6000 zaposlenih, bio Soko 10000 zaposlenih, bio Aluminijski kombinat sa 6000 zaposlenih. Bila je industrija,a gomilala su se zanimawa koja nisu bila traèna, tako da je do{lo do prenapu}enosti u nekim zanimawima.Qeti je Mostar bio tranzit za turizam. Iz Dubrovnika do|u u Mostar da vide stari most, tako da je od maja do septembra Stari Grad bio pun stranaca. I tako svake godine sve do devedesete.

U Mostaru je bilo mje{ano stanovni{tvo. Po popisu iz 1990. godine 40% Muslimana, 40% Hrvata i 20% Srba. Ali, o tome nije vo|eno ra~una nikad.Nismo znali ko je ko, do prvog metka. Ja od Srba nisam imo Srbina prijateqado rata, ni sada, a ja sam Srbin. Razumijete, ja sam kum Muslimanu, Muslimanmi je kum, prijateqi Hrvati, iz mje{anih brakova imam mnogo prijateqa. Nisi trebo nekog pitat {ta je, pa da se druì{ s wim. Rodi{ se, pa od malena raste{ s tim qudima. Sad je smje{no pri~ati o tome,jer, ìvilo se normalno i odjednom nenormalno.

Prvi put sam osjetio da }e bit’ rat odma poslije izbora, ~im su pobjedilenacionalne stranke. To je bilo 1990 godine. Poslije progla{ewa izbornih rezultata, osje}ao sam da }e rat bit’. Poslije izbora svi su gledani po svojoj nacionalnoj pripadnosti, to su politi~ke stranke zahtjevale od svog naroda,ni{ta daqe. Odma su gledali ko je podoban.Prije 50 godina bio si komunista, a sada su gledali podobnost, jesi li dobarSrbin, Hrvat, il Musliman. Dali ide{ u crkvu ili dàmiju.Ako je pobjedio HDZ, sad oni treba deset direktorski mjesta da imaju.Skidali su ko god nije u HDZ-u, bez obzira koliku {kolu ima, razumije{.Bio je ovdje prije rata vatrogasac, komandant profesionalne ~ete, Srbin. To je zapalo srpske stranke da ona stavi direktora. Jer su, ~ovjeka koji je iste struke skinuli, zato {to nije u toj stranci, a stavili su svog, koji nije za tog posla, razumije{. Sve je okrenuto, ista situacija, samo na razli~it na~inupakovana.

Podizawe tenzija je zapo~elo ~im su rezervisti JNA do{li. To je bilo 91. godine u septembru, oktobru, nisam siguran. Do{lo je puno qudi koji nisuodavde, koji su iz Crne Gore, Srbije, iz zabiti. Najmawe je do{lo gradskih rezervista, ve} qudi s malo mawe {kole, sa puno lo{ijim na~inom ìvota,kulturom. Oni su do{li tu da bi po~eli pucat po gradu, bacali bombe, pjani hodali, razdrqeni. Smetali su svakome. Mislim, ja ih nisam mogo okom vidit. Onda su qudi po~eli napu{tat ku}e. Srbi su po~eli napu{tat ku}e u aprilu, i u martu 92. godine pred sam rat. Napu{tali su ku}e zato {to im je govoreno da }e ih neki Hrvati i neki Muslimani ubit, je li. I to je podizawe tenzija.Onda, ~ak su i mene zvali, ti kako se kaè, ti politi~ki predstavnici u mjesnim zajednicama. JNA je djelila pu{ke Srbima, pred rat. Samo Srbima,mada je JNA bila. Razume{, ja sam isto tako, ispito sam sve ~oveka i na krajusam odbio pu{ku, razume{, a sazno sam sve odakle, kako i gde i {ta, ali reko sam ne}u. Smi{qeno su uradili taj svoj dio posla. Neko uz pomo} Srbije, aneko uz pomo} Hrvatske.

Zvani~no je rat u Mostaru po~eo 4. aprila 92. godine, i to granatirawem.

Glasovi svitawa

JNA je po~ela, odnosno rezervisti, ~etnici, su po~eli pucati na logore i na neka hrvatska naseqa. Onda su ovi po~eli vra}at. To je bilo sporadi~no,petnestak, dvajest dana dok se nije direkt krenilo, dok rezervisti nisudirekt krenuli u osvajawe isto~ne strane Neretve, lijeve obale, koju su i uspjeli uzet poslije, dvaest, tricet dana otprilike.Onda su u gradu bile borbe jedno ~etrdeset dana, pa je na{a vojska pre{la u protuofanzivu i oni su oti{li iz grada.U to vrijeme su ovdje bile dvije razli~ite vojske. Mislim, zvani~no je postojo mostarski bataqon, a postojalo je i Hrvatsko vije}e odbrane. Hrvatsko vje}eje slu{alo nare|ewe iz Gruda, a mostarski bataqon iz Sarajeva. Nikad to nisu bile dvije zbliène vojske, one jesu i{le na liniju, mislim i{le su nafront, ali nikad to ista vojska nije bila, nikad. Ni po na~inu ratovawa, ni po pona{awu, ni po ~emu. Mostarski bataqon je bio na neki na~in partizanskavojska bez plata, dobrovoqna, bez uniforme, bez pu{aka za svakog vojnika. A HVO je ve} bio obu~en, uniforme, svi sa pu{kama, sa topovima, sa svim.U mostarskom bataqonu je bilo najve}i broj dobrovoqaca. Ja sam dobrovoqnooti{o u mostarski bataqon, jer, {ta ja znam u HVO-u ve} je radila i mobilizacija i silom su vodili qude na front i svega je tu bilo. Nije mi nikad{timala ta, taj dio odbrane Mostara koji je bio pod hrvatskom kontrolom.Uvijek je ne{to tu, razumije{ ti, vidi{ crni autobus vozi, protjeruje neke Srbe, sad da ja idem u tu vojsku to ne ide na primjer, kao Srbin jel, i takodaqe, razumije{. Mislim, ja sam se samo slobodno osje}o 92. godine kadpre|em {anti}evu ulicu, kad pre|em na ovu stranu, sada slobodni dio grada.Na onoj strani policijski sat u osam sati, a ja moram u {est sati ku}i. Svak ti je davo do znawa da si Srbin i da ne vaqa{, i iz HVO-a, i od dobrog dijela Hrvata. Odmah u maju 92. godine privo|en sam na nekakve informativne razgovore dva,tri puta. U avgustu HOS me odveo u zatvor s namjerom protjerivawa, {ta jaznam, u srpski dio. Eto to je ru`no jer si kriv samo zato {to si to, razumije{.Ovde kad sam pre{o ja sam ovde na{o, u Srba kojih je bilo ovde, ikone nazidovima, slike svetaca razume{, a tamo nisam smio imat kwigu }irilicom uku}i.Da se razumijemo, nisam oti{o, nisam imo razlog zbog kojeg bi napustio ku}u. Nije me nikad zanimalo {ta qudi rade u tom SDS-u, nikad me to nije zanimalo.âk gledam da me ni dan danas ne interesuje, jel me razume{. Osto si u svomgradu sa svojim kom{ijama, sa svojim prijateqima, sa svim svojim. To je bilo va`no za mene.Ja sam ve} te 92. godine sam osto. Familija je ve} bila u izbjegli{tvu u Crnoj Gori. Ali, bitno je da neko od porodice ìv ostane, razumje{. Na svaki na~insmo htjeli da zadrìmo svoj stan, svoje sve, jer nismo imali nikakvog razlogada to napustimo. Koji je razlog, ako sam ja Srbin trebam napustit to ili ako je ovaj Musliman treba napustit, il ako je Hrvat treba napustit? Upravo je to èqa ti nekakvih stranaka bila, da nas {to mawe ìvi skupa bez obzira {to smo mi hiqadu godina ìvili skupa.

ìvot je te 92.godine bio nikakav, ali je onaj ko je imo ne{to u{te|evine mogo ìvit. Ko nije imo, nije mogo. Struje nije bilo, osim na zapadnoj strani. Tamo je bilo i struje i vode. Hranu su po~ele djelit one, kako se kaù, humanitarneorganizacije, a bilo je kupit svega. Sa familijom prvih {est mjeseci nisam imo nikakav kontakt, nit sam ja znaogdje su oni, nit su oni znali gdje sam ja. To je bilo te{ko. Tek negdje u novembru sam ja prvu poruku preko me|unarodnog Crvenog krsta dobio da mi je ènanapisala ne{to i sliku djevoj~ice na{e poslala.


Ja sam se borio na liniji odbrane grada. Ratovalo se na partizanski na~in,ali je hrabra i drugarska vojska bila. Mostarski bataqon je bio mije{an, jer ja u tu vojsku ne bi u{o da nije bilo svih. I u HVO-u je bilo mje{ano, bilo je Muslimana, bilo je ne{to Srba, ali je se poslije sve to qudima vratilo. Jer, to je hrvatska vojska, vojska hrvatskog naroda. I sad to je malo nelogi~no da jedan Musliman il Srbin tu budu, a ti usamom nazivu ima{, jel tako. Qep{e zvu~i bosansko hercegova~ka vojska jer mi svi ìvimo u Bosni i Hercegovini, jel tako, i ìvili smo uvijek.

Od po~etka 1993. godine smo i{li na liniju prema ~etnicima, a imalipripravnost prema usta{ama. Mostarski bataqon tada je ve} bio ~etvrti korpus. Svako deset dana ide{ prema istoku, a svako pet dana prema zapaduna ovoj sada{woj liniji, na bulevaru. 9. maja 93. godine po~eo je rat izme|u Hrvata i Muslimana, na dan fa{izma. Na dan pada fa{izma oni su nas napali. To je malo ko u stawu uradit. Sadzamisli da neko nekoga napadne, Engleska Ameriku za Boì}, il za neki praznik razumje{, za Dan nezavisnosti Amerike. Mislim stra{no, pogotovo na deveti maj. To je dan na koji ne bi trebalo se ni na koga pucat, ni iz bilo kojih razloga, mislim u qudskoj moralnosti, u qudskom bi}u. To je dan kad je paoHitler.Taj dan sam slu~ajno bio ku}i, spavo sa 8. na 9. maj. Isti minut kad je po~elapucwava meni su do{li na vrata, jer sam ja tada bio pripadnik Armije.Uhap{en sam 9. maja ujutru u pet sati, i odveden u Domu penzionera. Tamo samproveo nekoliko dana.E onda sam odveden na fakultet. Na fakultetu sam ve} malo, kako se kaè,progledo {ta se de{ava, jer su doveli ène i djecu. Doveden je sav sloj muslimanskog stanovni{tva: dijete od deset dana, dijete od mjesec dana,dijete od deset godina, qudi od 25 godina, momci, stare ène, stari qudi od80 godina. Sve je to bilo zatvarano. Onda su nas prebacili na heledrom. E dole je bila tragedija. Jedan par, kao da ga vidim i danas, pla~u, oboje drèmalo dijete od dvajest dana u rukama. Okolo sve snajperisti.Sre}om pa je taj UMPROFOR to snimio, pa su morali taj logor raspustit, barsa ènama. Raspustili su sve osim nas. Ostale su dvije grupe po pedesetqudi. Pedeset su sakrili u Qubu{ki, i pedeset su sakrili u ~apqini. Ja sambio u Qubu{kom. Niko za to nije znao, osim HVO-a. Dvajest dana smo bili u Qubu{kom, pa dvajest dana opet na heledromu.

Ali, kad je Armija Bosne i Hercegovine napravila put, izlaz prema Sarajevu, kad je oslobo|eno Bijelo poqe, e tad su sve Muslimane zatvorili. To je bilo 1, 2.jula. Tamo gdje je bilo pod wihovom kontrolom sve su zatvorili. @ene i djecu su protjerivali na stranu gdje je Armija Bosne i Hercegovine, a svemu{ke su zatvorili.Ja sam u zatvoru bio 320 dana i to najvi{e na heledromu. Uslovi su bilinikakvi. Hrana jednom dnevno, tek toliko da moè{ preìvit. Vode je bilo, nisi bio èdan. Za smje{taj su bile dvije filskulturne sale, biv{a {kolaone armije, kako se kaè sredwa vojna {kola i bio je zatvor koji su oninapravili, odnosno zgrada koju su u zatvor pretvorili.Ja sam bio u toj sali jedno dva mjeseca. A u sali je bilo jo{ jedno dvjesto qudi,ko ribe u konzerve poredane. âk su i svla~ionice bile pune qudi. Spavalose na podu bez spu`ve ili na ~ebetu. Uslovi za higijenu u tim fiskulturnim salama su bili nikakvi. Na ~etri stotine qudi bila su samo dva ~u~avca. Onda sam preba~en u {kolu, gdje je bilo isto toliko qudi samo u u~ionicama.Sve mu{karci, mo`da deset, petnest èna.

Glasovi svitawa

U zatvoru je najqep{e {to ti se moglo desiti provokacija. Da te neko provocira je ne{to najqep{e {to ti se moglo desiti. Jer, qudi su odvo|eni naposlove na kojima su ubijani. Ja sam rawen isto tako, rawen od vojske kojoj sam ja pravio bunker, kojoj sam ja gledo da napravim za{titu za wegovu glavu, a on je moju htio skinuti. Rawen u prsa, samo bez veze, htjeli me ubit. To je nesvatqivo {to je sve bez veze. Bez razloga si pretu~en, bez razloga si ubijen, bez razloga si zaklan, bez razloga si silovan, sve bez veze. Niko tu nije krivac. Krivac si samo {to se ne zove{ kako treba.Holokaust {to je bio za Jevreje, sad je bio za Muslimane. Isti na~in, isti princip, sve.A najgore u zatvoru je bila glad. Glad je bila najgora. Mislim, ja sam dva danabio tu~en i po dani i po no}i, al mi je gore bila glad, izgladwivawe. Bili smo u Dretu, jedno tri dana bez vode i bez hrane, e to je bilo ve} opasno, to je najteì momenat kad ti neko ne da jest.

Crveni krst je bio dolazio do raspu{tawa heledroma, zna~i do 22, 23. maja 93. godine. U Qubu{ki nije dolazio, ni u Drete nije dolazio. Na heledromu se pojavio negdje 15. avgusta da registruje koliko je zatvorenika. Oni su imaliograni~en mandat i zavisili su od voqe politi~ara. Jer, prvo su i{li pitat tada{weg {efa Herceg Bosne, Matu Bobana.Prvo krenu od wega pa prema dole. Onda oni do|u, donesu nam hranu, a ~im odu, policija nam uzme tu hranu, ~ak i kekse i plasti~ne stvari, sve. Mislimneopisivo je pona{awe, neopisiva je mr`wa tu bila, pravi konclogor.Crveni krst je razgovarao s nama, i kad u|e nisu dozvoqavali da budepolicija tu. Oni su razgovarali sa svima o uslovima, s tim da to {to teregistruje Crveni krst nije bila nikakva garancija. Mene sad registruje Crveni krst, kroz minut do|e policajac, i odvede mene na poso gdje ja poginem. To je bio zatvor, logor bez pravila.Od nas pedeset {to smo bilo od prvog dana zatvora do zadweg zajedno, mo`daje pet, {est uspjelo raznoraznim vezama da bude pu{teno da ode u inostranstvo.Mislim da po svim nekim gledawima, da su Dreta i Gabela teì od ovihrazvikanih logora Mawa~a i Omarska. I po broju mrtvih i po broju ru`nihstvari i na kraju krajeva, po duìni trajawa. Ja sam bio 320 dana u zatvoru, aovi su neki logori trajali po 80 dana, po 70.

Ne mogu zaboravit, a oprostit..... Mislim da je dobar dio wi radio svoj poso, razumije{. Oni koji su bili za tu~u i tako daqe, wima nema{ {ta oprostit, mislim bez wihovog izviwewa, kako im oprostit dok oni ne svate {to su uradili. Pa kad kaù izvini {to sam to radio, onda se moè oprostit, azaboravit ne moè, ko }e zaboravit, kako. Ja bi volio to sve zaboravit.Jer nije svak kriv. Od 500 vojnika dvojica dolaze da te tuku, sad ne moè{ve}inu krivit zbog te dvojice. Ta dvojica ne treba da postoje na ovom svjetu,jer smetaju. Nedavno sam sreo policajca u {anti}evoj ulici, koji je bio dole u zatvoru policajac, a i sad je policajac, koji nije nikog ru`no pogledo da sam ja vidio. Znam da je ~ak dobar prema zatvorenicima bio. Ako ga pita{ vode, davo je, bilo je qudi za cigare pitaju i tako daqe, sve, ni{ta nije uskra}ivo qudima.Al sam se ja najeìo kad sam ga vidio.To je taj trag koji vjerovatno mora ostati, dugo je to trajalo da bi se zaboravilo.


Razmjena je bila 19.marta 94. godine, poslije Va{ingtonskog sporazuma i trajala je dva dana. Samo sam ja razmjewen. Preba~en sam sa heledroma kamionom u Mostar, mislim na ovu stranu.Kada sam se vratio iz zatvora u Mostar to su bila osje}awa iz pjesama, to su osje}awa slobode najvjerovatnije. To je kao za dijete vatromet jedan veliki. Odli~no je bilo. U svoj stan nisam mogo i}i, nisam smio, nit znam bil tamo preìvio. Qudi skojima sam bio 92. godine su mi odma na{li gdje }u stanovat. U ku}i jednoj sambio, spavo, jeo. Ja na spratu a dole ispod mene izbjeglica. [est mjeseci sam bio tu. Opet sam nastavio u vojsci bit’, jer komanda je odma poslije mjesec danatraìla koga ima da se javi, jer nije bilo qudi.U zapadni dio se nije smjelo i}i, niti su oni mogli ovamo. Tako je bilo sve do 94.godine. 95.godine se po~elo radit, i situacija smirivat {to se ti~epucawa, pa je onda krenuo ìvot. Iako nije bilo pravog rata, nije se pucalo, ~uvala se samo straà na linijama.Ispo~etka samo su ène prelazile i to u ograni~enom broju. Prvo dvadeset, pa pedeset, pa onda {ta ja znam dvjesta, da bi se na kraju, kako se kaè,uspostavila sloboda kretawa.èna i moja familija su se vratili 95. godine u februaru. 95. godine u novembru, decembru je rat zvani~no zavr{en u Dejtonu.

Ja ne znam da li bi se ikako vratio ku}i. To je te{ko pitawe. Bez sigurnepolicije nema tu povratka. Policija je fer, kako se to kaè, prema svojoj nacionalnosti, eto tamo prema Hrvatima, a za druge je problem ve}. I dandanas momci dobijaju degewek, pretu~eni budu i tako. Ne znam, nema neke sigurnosti da bi ~ovjek smio oti} tamo.Bila mi je èna, bio mi je stari i stara, i{li su tamo da vide stan. Tamo ìvijedan mje{tanin, koji ima ve} jedan stan. Sjedili su s tim qudima, i kaù danisu lo{i qudi. Ja se nadam da }e nekada bit’ mogu}nosti da se vratim ku}i.

ìvot je za mene sada ko velika zamka. Preìvqavawe je sada, gleda{ gdje }e{ koji dinar, marku potro{iti i {ta }e{ kupit, {ta }e{ ru~at. Stalna je borba. Ne znam ni da li }u uop{te ostati u Mostaru.Boqe smo ìvjeli te 96. godine, neg 98. godine. Jednostavno je sada pao standard, puno je pao. Ja sam u preduze}u, u kojem sam radio, imo nekaprimawa, da bi vremenom ostao bez primawa, da bi bio sedam, osam mjesecibez plate. Sad sedmi~no jednom radim u kafi}u i to je. @ivim na iviciegzistaencije.Provodimo vrijeme druè}i se, idemo kod kom{ija, kom{ije nama dolaze,idemo ako imamo para za kafe, popijemo kafu i tako. Mislim, da imamo gdje radit, mi bi i{li radit.To je trenutno i najve}a te{ko}a i briga, besposlenost. I ako si zaposlenima{ malo platu, zna~i trebaju ti dva, tri posla da moè{ normalno ìvit.Moè{ ti hrane kupit, razumije{, al ne moè{ cipele kupit kad ti treba.Jedino se na zdravqe ne mogu poàlit, hvala bogu dobro je.Ja mislim kad bi se digao standard narodu, da bi se moglo ponovo ìvit u miru u Bosni i Hercegovine, {to da ne. Ne znam da li bi moglo kao prije, alidok smo god na niskom standardu lako nas je opet zavest na pucawe. Prvo su trebali fabrike napravit, pa onda te neke stvari. Dok su god va`nijedàmije i crkve od posla, ne}e bit’ dobro.

Meni religioznost nije vaàn dio naciolnog identiteta. Nije mi uop{te va`no. Ne pridajem ni neku va`nost svom nacionalnom identitetu. Ne znam

Glasovi svitawa

kako da ti objasnim svoj nacionalni identitet. Srbin sam, pravoslavac, madasam vi{e ateista. Ne znam ni da li sam Bosanac, meni se ~ini da sam najvi{eMostarac. Nacionalni identitet je dobra stvar, u pravom iskonskom smislu jest, a daqe od toga ne vaqa. îm jedan nacionalni identitet drugoga omalovaàva, ne vaqa.Nisam nikad praktikovo svoju religiju, ni prije rata ni sad. Mnogi qudi sada praktikuju svoju religiju malo vi{e nego prije rata, samo {to je to punosmje{nije. Najmawe se iskreno pribjegava religiji, najmawe. Te pobude su skroz druge prirode.Ta nacionalna razlika ispada da je uvezena, da je nametnuta tvorevina. Preko no}i se do{lo do nacionalnih razlika, a to se otprilike desilo pola godine pred izbore. Rat nije bio zbog razli~itih religija, nije. To je sve nametnuto.Za rat su krivi nacionalni lideri, niko drugi. Sve strane, samo ne podjednako. Svaka vojska, svaka stranka je imala svoj ekstremni dio vojske,koja je sve ~inila da tom drugom narodu lo{e bude, a da svoj kao za{titi.Ti lideri nisu znali voditi ni politiku, ni ekonomiju zemqe, razumije{, to nas je onda odvelo u rat. I samo su politi~ari imali interesa od rata. Ni jedan od wih ne ìvi samo od svoje plate, ni jedan. Svi su se oni obogatilikroz rat. I sad svi poslije rata imaju problema kako da ostanu na vlasti. Svi }e gledat da rat izbije da bi oni malo duè bili na vlasti. I svi se nadaju da}e vladat po ~etrdeset, pedeset godina, tako se i pona{aju, vrlo vidqivo.Ali, {to se ti~e globalne politi~ke situacije u Bosni i Hercegovini, ide boqe. Prije su nacionalne stranke osvajale 95% glasova, sad osvajaju 60% glasova. Mada im je i to dovoqno za pobjedu na izborima, ali im je bar procenat uspjeha opo procentualno.O~igledno da se to mjewa, da malo vi{e qudi po~iwu traìti gra|anskestranke, a ne nacionalne.

{to se ti~e izbora izme|u stare Jugoslavije i nove Bosne, ne znam. StaraJugoslavija vi{e ne postoji. A nova Bosna i Hercegovina, nadam se da }e kroz jedno dvadeset godina da bude prava dràva, a sada, sad je rasulo. Kad zaìvi ekonomija, kad zaìve fabrike, pa onda }e se mo`da mo}i postavititakvo pitawe, stara Jugoslavija il nova Bosna. Sada je rano za to. @ivot u biv{oj Jugoslaviji bio je dobar. Imo si dràvu, bio si u miru, bio si siguran,sve si imo, jedan sistem koji je funkcioniso kako tako, a o~igledno lo{e, dok je dovelo dovde. Ali mislim da Jugoslavija kakva je postojala, mo`da ne}e vi{e nikad postojat.

Imam èqe da padnu sve nacionalne stranke, da neke politi~ke strankekrenu drugim pravcem, da ne mjere vi{e qude po ar{inima nacionalnim.{to se ti~e nada i èqa za vlastitu budu}nost èlio bi isto tako siguranstan, siguran poso, ni{ta drugo. Kada bi bio ponovo po~etak rata, i{li bi svi zajedno {to daqe odavde. Samo zajedno, jer je bilo vrlo te{ko bit’ razdvojen od porodice.

Posebna poruka za ~itaoce bi bila, da je va`na samo boja o~iju kod qudi,ni{ta vi{e.


Ora{je

Ja imam okruglo 50 godina. Prije rata, do devedesete godine sam ìvio u Hrvatskoj, gdje sam i ro|en. Prije rata bio sam policajac u Hrvatskoj, a suprugaje radila kao referent, tako da smo dobro ìveli.

Kada je u Hrvatskoj do{la nova vlast, tada su dali povoqne uslove za mirovinu i ja sam koncem devedesete, oti{o u mirovinu.Supruga je napustila poso u Hrvatskoj, i tada smo se preselili u svoju ku}u u Ora{ju. Tu smo ku}u izgradili ranijih godina i u wu smo dolazili vikendima. Raspadom Jugoslavije, vidjeli smo da je ve} na pomolu rat u Hrvatskoj, i mi smodolaskom u Ora{je mislili da smo tu na{li mir.

U Ora{ju je bilo mje{ano stanovni{tvo. U samom gradu su ve}ina biliMuslimani, a sva sela su okolo bila jednonacionalna, hrvatska. U Ora{ju je bilo sve dobro, vratio sam se, malo sam se te{ko privikavo, ali sve je bilo dobro do jedno dva mjeseca pred sami rat. Tada je do{lo do naoruàwa teritorijalne odbrane. Osjetilo se da puno rezervista, Hrvati i Muslimani,nose oru`je ku}ama. Pod prizmom teritorijalne odbrane naoruàvali surezervni sastav.

Tada je do{lo je do postavqawa odre|enih punktova na vawske djelove grada.Bio je ba{ jedan hrvatsko-muslimanski punkt jedno kilometar iza ciglane,prema srpskim selima, prema Lon~arima. Na tom punktu su sve kontrolisali.Ako nai|e ovaj, pro|e, nai|e Srbin, ruke na auto, pretres, lezi, maltretirawa, provokacije, e to je.Kada su Srbi to osetili, onda je do{lo do naoruàwa Srba od strane vojske. 16.4.92. godine do{lo je do intervencije vojske biv{e JNA da se stanovni{tvo iz Ora{ja iseli mirnim putem, jer je u mawini tamo, da ne bi do{lo do nekih nezgodnih situacija.

Nije se moglo ne{to ba{ izneti, nismo ni ose}ali, ja bar nisam ose}o, ja sammislio da }e to pro}i, mo`da ta neka ratna psihoza, mo`da ne}e do}i do ono ba{ sukoba velikih i nisam ni{ta poku{avo izneti mada sam imo puno stvari.Izneo sam samo slike i ove fotografije, sve drugo je ostalo, iza{o sam u odijelu normalno. Ja sam i{o jo{ ovih deset dana u Ora{je u svoju ku}u, i{o i kupao se ku}i. U ku}i sam imo prodavnicu jednu {to sam Muslimanu iznajmio, me|utim on je stvari ve} iselio iz ku}e. Bojo se, ve} je znao da }e do}i do rata.Vidim da oni grade, ve} od vre}a prave zaklone, prave na tim ulicama sve, zna~i pripremaju se za rat. Prave bunkere kod mosta, Muslimani i Hrvatizajedni~ki.Svo srpsko stanovni{tvo se izvuklo tiho i lagano iz svojih ku}a, i nisu sevi{e ni vra}ali, tako da je, {to se ti~e Srba, Ora{je bilo napu{teno. To je trajalo oko deset dana. Srbi su se tada povukli u svoja sela gdje su bili u ve}ini. Neki su se povukli u selo àbovi, a neki u selo Lon~are. Mi smo izi{li u to na{e selo Gajevi gdje je jedno na{ih {esnest ku}a. To je sadaporu{eno do kraja, nema ni temeqa.

Glasovi svitawa

U tim Gajevima smo bili toga dana kada je rat po~eo, 29. Ili 30, kada su po~eli da nas opkoqavaju i napadaju od strane Vidovice i Ora{ja. Mi smo imalioru`je i tada smo uzvratili.Iz te vatre smo se povukli nazad jedno dva, tri kilometra u selo Lepnicu. Odatle su krenule te akcije i sukob na Vidovicama. Te Vidovice su oniizgubili i dobili Ora{je.Na tom selu re~eno je da se tu zaustavi i da se ne ide na Ora{je.Mi tada nismo imali dosta qudi i tako da smo mi te linije dràli, i cijelo vrijeme je ta linija bila malo è{}a, u odnosu na ovu stranu prema muslimanskoj federaciji na dijelu prema Tuzli. Ta teritorija se grani~i i sjedne i s druge strane, me|utim ova strana, ora{ki taj dèp, on je bio maloè{}i. Ni oni mo`da nisu imali neke planove na ova velika srpska sela, alisu dràli se, nisu dali se. To je trajalo negde do desetog mjeseca kad su ponovo hrvatske snage zauzeleVidovice, i jo{ jedno ~isto srpsko selo. Srbi, koji su se tu na{li, oni su se smjestili u napu{teno Br~ko, jer je i u Br~kom do{lo do tih problema. To je bilo u desetom mjesecu 1992. godine, i od tad se zna~i po~elo smje{tavat uBr~kom, i od tada ìvimo sve ovde.

U Br~kom sam dobio status izbjeglice i ovde sam se nalazio pri vojsci. Bio sam jedan obi~an vojnik, ni{ta konkretno. Prije toga bio sam u srpskoj vojsci obi~an vojnik, nisam ni{ta, jednostavno da vam kaèm iskreno, ne da sadne{to se pravdam, nisam nigdje ìvu metu vidio. Bio sam tamo, sudjelovao sam,ali nikakve krivwe nemam.Da je se desilo slu~ajno da sam zateko svog biv{eg kom{iju tada ne bi ga mogo, ne bi mogo ni{ta u~initi. Ja bar tako ose}am, mi nismo takav karakter, nismo tako odgojeni da bi mogli ne{to u~init nekom, jo{ pogotovo nekom koga pozna{.

Uslovi u vojsci su bili dobri. Nisi imo para, ali nije ti ni trebalo ni{ta,hrana je bila dobra, sve si dobio tamo, porodica je dobijala preko Crvenog krià te pomo}i ne{to.Snalazio sam se, i{o sam, donosio neku robu iz Bugarske, tako prehranio svojuporodicu.Porodica mi je tada bila ovde u ku}i, u Br~kom. Imali su jednu ~vrstu, dobru ku}u, sklawali su se u podrume u slu~aju granatirawa i op{te opasnosti.Br~ko je dosta bilo na tapeti odmazdi, tako da su i iz Hrvatske, da bi pomogli ovim u Federaciji, koristili dalekometne te topove i to. Kad je bilo granatirawe narod se skloni. Ali, ve} se narod i priviko, tako da nije bilo nekih psihoza. Jest malo bilo kad su napadi blizu na tim linijama, pa malo,da li }e Br~ko zauzeti il ne}e, da li }e narod morat opet bjeàt. Bilo je malote psihoze, ali obzirom na ~vrstinu nekih na{ih snaga i nije toliko narod bio u panici, tako da se ìvilo uglavnom solidno. @ivili smo skromno, u tu|im ku}ama gde se i sada nalazimo.

~ovek da vam sad pri~a kako je se ose}ao kad je napu{tao ku}u, pa, kad samvidio da i drugi tako, lak{e sam prebolio to. Recimo da mi je neko onda ne{to na ku}i napravio, dok sam bio u ku}i, da mi je razbio prozor, teè bi topodnio.Ovako izgubi{ ku}u, oti{o sam i pomirio sam se da glavu spasim, prvenstvenoda sa~uvam svoju porodicu. Me|utim, nisam ni razmi{qo o toj imovini, alisada je obratno.Sad smo svi ìvi koji smo ìvi, izgubio sam brata jednog, dva rawena sam imo,a ja sam netaknut, ja nisam nigde ni{ta o{te}en.


E, sad je problem oko imovine, da li razmene, da li prodaje, me|utim moramregulisati tu mirovinu, moram sad biti stanovnik federacije, moram sevratiti.Sad }u poku{avat da se vratim, bar podwet zahtev za povratak, da dobijemdokumenta wihova da bi ostvario pravo na mirovinu.

U Ora{je se ve}ina ne èli vratiti. [to se ti~e mene, ja bi se sutra vratio u Ora{je, jer sam se ja iselio iz Hrvatske gdje sam ìvio dvadeset godina. Jabih se vratio u Hrvatsku, tamo sam imo stan i stanarsko pravo. Taj stan su miuzeli. Oni su taj stan dali za svoje potrebe policiji.Moja intencija je da je Ora{je jedan malo teì slu~aj, {to se ti~e vra}awaqudi. Malo je tamo kru}a jednonacionalna hrvatska vlast, mada ìvi malo i Muslimana.Me|utim, oni po svojim nekim stvarima ne dozvoqavaju neki mirniji povratak.U odnosu na tuzlansku stranu koliko sam ~uo, Ora{je je jedna maloekstremnija strana. Zbog toga ve}ina Srba, po mom vako razgovoru sa qudima,ne izraàvaju voqu da se vrate, ali izraàvaju voqu da vrate svoju imovinu, da do|u u posjed svoje ku}e, kao i ja sam.Ako se stvore uslovi, politi~ki uslovi da se mogne vratiti, ali da se stvorimultietni~ka, kao i ovdje u Br~kom, policija, carina, op}ina, da stvore se neke te strukture mje{ovite, nekako bi onda bilo lak{e za povratak, to je kqu~. Ako to bude jednonacionalna tamo i jedna HDZ glavna vode}a stranka,ne vjerujem da }e narod uop{te teìti za povratak.Ja izri~ito imam voqu, meni uop{te ne bi smetalo, jer ja znam, vratio bih se izsvojih nekih razloga, ne{to bi rje{io svoje, svoje egzisticiono pitawe. Rije{io bi pitawe mirovine, rje{io bi puno ti pitawa, zamenu ku}e, tu prodaju. A da li bi se ose}o sigurno, o tom po tom. Tu bi trebalo pro} malovremena, ali ja bi sad, ovog ~asa i{o na povratak i najverovatnije da }u i}i, podneti zahtev za povratak da do|em u posjed svoje imovine, jer druk~ije ne}u mo} do}. Zna~i to je vi{e ekonomski potez {to bi qudi koristili pravopovratka, ali svi izraàvaju da ne bi tamo bilo ìvota. Jer upravo, primjer jedan da vam kaèm, kontaktiro sam sa nekim wihovim u policiji preko tog jednog prijateqa iz hrvatske nacionalnosti. Dobro, on mene ne zna, nije htio da ide u dru{tvo da sjedne, ne}e sa Srbima sjediti, jer on je rawen, a trebaneku pomo}. On }e mo`da i u~init neku pomo}, al ne}e da se vidi, ne radi sebenego da ga ne vide drugi, zna~i oni ne èle da se Srbi vrate, da se pose}uju,oni to odbijaju.A {ta se dogodilo daqe. Vi{e straha postoji za povratak u Ora{je, zato {to struji nekoliko kwiga o ratnim zlo~inima. A to su sve obi~ni qudi koji nisu uop{te bili u komandi. Ba{ iz Ora{ja ove qude znam koji nisu sudjelovali u nekim komandnim strukturama, bili su obi~ni vojnici, morali su se odazvatina one sve vojne pozive i tako da su branili taj dio svoj stanovni{tva.Me|utim, i oni se tretiraju kao ratni zlo~inci. I ti qudi se jo{ boje, ne znaju da li su jo{ na tim nekim wihovim spiskovima, da li je to amnestirano.Me|utim, mnogi sa spiska, svi oni se kre}u, ti qudi kod nas na na{em, u Srpskoj Republici, ali mi to ne znamo tako ko oni. Zato je qude malo vi{estrah. Mada sam ja bio u Ora{ju tri, ~etri puta sa qudima hrvatske nacionalnosti, vodili me, i{o sam u svoju ku}u, zateko sam unutar ~etri porodice, Hrvati i Muslimani. Svoju ku}u sam zadwi put vido prije jedno pet dana. Stawe ku}e je dobro, nemanikakvih problema. Ku}a je sa~uvana prili~no dobro, osim u gorwem dijelugdje je vojska bila, pa je to uni{tila, kupatilo i to, ali to ove porodice sveodràvaju, ve}ina name{taja mog je ostala.

Glasovi svitawa

Ovdje èna i sin ìve sa mnom. Sin je zavr{io {kolu, pa i on ne{to zaradi zasebe i tako.Mi ovdje u Br~kom trenutno osje}amo jednu veliku neizvjesnost. Neizvjesnost je zato {to ne znamo {ta }emo? Da li }emo razmjenit? Da li }emo se vratit? Da li }e biti mogu}nost za povratak u Ora{je?Ta ku}a u kojoj ja sad ìvim, taj vlasnik Musliman je bio kod mene u gostima, jasam wega lepo ugostio, on je popio kaficu, vidio svoju ku}u da je u redu. On je bio u Wema~koj ina~e i prije rata, on se sna{o u ìvotu, tako da mu i nijetoliko ciq da se vrati u tu ku}u. Ja mislim da se ne}e vra}ati, tako da ja ne bih imo problema {to se ti~e toga, jer taj ima i u Wema~koj ku}u i u Federacijije kupio ku}u.Posla ovdje nema, ne moè se na}i. Niko ni{ta ne radi, moja porodica i ja ìvimo, ovako, snalazimo se. Kupim auto, prodam, zaradim koji dinar eto preìvqavam s tim. Imo sam neku prodavnicu, radio sam mje{ovitu robu, me|utim, malo su i porezi i te da`bine velike, i nisam mogo odràti, i sadradim ovo. Uglavnom opet nekako ~ovek prolazi, zara|uje na taj divqi na~in.Sva sre}a zdravqe je super. Ja se sa pedeset godina dobro ose}am. Supruga je malo, vjerovatno je mo`da rat malo djelovo, obolila na srce, ima sr~anesmetwe.

Da Vam kaèm kako je sve po~elo. U Hrvatskoj je prije rata bilo mje{ano stanovni{tvo i bilo je dosta Srba. Nije konkretno u onom mjestu, u Vrbovcu, tamo nije bilo dovoqno, ali malo daqe,recimo dvajest, trijest kilometara u Bjelovaru, tamo je bilo ogromno Srba. U Hrvatskoj ja sam ìvio normalno, nisam ni planiro da }u tamo ostavit stan istvari sve.Svi oni moji prijateqi koji su u policiji bili, koji su hrvatski dràvqanibili, i ja sam tada bio hrvatski dràvqanin, oni su se priklonili jednoj onoj nacionalnoj partiji HDZ-u. I od tada je ve} po~elo, ve} je se osjetilo razdvajawe tih qudi, prijateqa, ku}nih prijateqa. Odvajali su se u dru{tvu,vidilo se da te izbegava.To je bilo 90. godine, ve} je tad po~elo. Uspostava vlasti bila je 30.5.90., zna~i ovih {est meseci ja sam jo{ radio tada. Tada sam preseqen iz Vrbovca,kao zbog potrebe slu`be u Dugo Selo, bliè Zagrebu, jer je bilo puno Srba u policiji u Hrvatskoj. Srbe su tada razbacali u vi{e tih op{tina, SUP-ova, dane budu homogeni na jednom mjestu.

Tenzije su se po~ele dizati 91. godine. I to zbog politike osamostaqewa ièqe da se bude jedna cjelovita dràva, i da vam kaèm, Hrvati su najvi{einsistirali na samostalnosti svojoj, to i sada wihov predsjednik govori. Iza wih su Slovenci, koji su isto èlili da se osamostale.U cijelom prija{wem ìvotu su oni govorili da ih Beograd pqa~ka. Oni suèlili da tu dobiju ono more i to sve, jer su smatrali da sav turizam i sviprihodi idu za Beograd. Da Beograd vu~e sebi i izgra|uje neka mjesta.Oni su insistirali na samostalnosti, to im je bio ciq da se odvoje od Beograda, od Srbije, da iza|u iz Jugoslavije, jer su smatrali da im je to teìna, da siroma{e, da postaju siroma{ni zbog wih i ho}e da budu svoj na svome.Svi su ìvili na nekom, kako da kaèm, na bratstvu i jedinstvu, slogi.Me|utim, Hrvatska je èlila od nekada da se osamostali, pa je tih godina ranije, recimo 71. godine, se}am se kad sam do{o u policiju, tada su ve} imalitaj svoj masovni pokret, gdje su pod prizmom Matice Hrvatske htjeli da seosamostale.


Nisu uspjeli, tada je Tito to suzbio. Do{lo je do 81. godine, dali su da Kosovopoku{a taj isti princip, da ne bi oni sebe izlagali, me|utim ni tada nijeuspjelo na Kosovu. Onda je do{lo do 91. godine. 91. godine je do{lo do raspada Jugoslavije iosamostaqewa Hrvatske. To je sve uzrok rata i onda se rat preweo u Bosnu. U Bosni se smatralo da gane}e biti, tri naroda imaju ista, jednaka prava. Me|utim, do{lo je da su se dva protiv jednoga udruìla i tako je do{lo do rata i velikih razarawa.

Krivci za rat su svi, samo jedni vi{e, jedni mawe. Krivci za rat su oni koji su htjeli samostalnost, koji su zagovarali samostalnost sa izlaskom izJugoslavije. Mjesto da su teìli da poboq{aju odnose u Jugoslaviji,stvarawem te prve Jugoslavije tada 18. godine, zna~i trebalo je wu samodogradit, ona je trebala da se izgra|uje na nekoj demokratskoj osnovi. Trebali su da je odràvaju dok se ne oja~a, {to kaù dok djete ne naraste.Kad je djete naraslo ho}e da se otcjepi, tako su i oni ~ekali pogodan trenutak.Zna~i, tu su krivci najvi{e ovi koji su htjeli samostalnost, Hrvati iSlovenci. Zatim, bilo je i nacionalista u srpskom stanovni{tvu, i oni su opet imali svoju ideologiju.Svi su prije rata ìvili ko bra}a, ìvili su, ènili se i udavali se, to nikonije tolko gledao. Mirni qudi jedni protiv drugih okrenuli su se zato {to je do{lo do formirawa nacionalnih partija. Te nacionalne partije su uzrok najve}i.Svako je po~eo se busat, do{li su veliki Hrvati, veliki Srbi, svi veliki u toj nacionalnoj, kao spasioci te nacije. Oni su krivci {to su narod doveli do rasturawa i do prosja~kog {tapa.

Meni moj nacionalni identitet nije nimalo vaàn za mene, ni najmawe. Meni je bitan samo gra|anin, po{ten ~ovek s kim moè{ sara|ivat kao s ~ovekom od interesa da sve dobro ìvi. Taj nacionalni identitet mi je najzadwi, ja sampuno puta govorio da mi je to najmawa va`nost.Srbi su u Srbiji, pravoslavci su ovde, ja ne znam, tu sam negde izme|u. Srbi su u Srbiji, ja sam u Bosni, ja sam zna~i bosanski pravoslavac.To zna~i ne{to {to ne pripada, jer Hrvat ne voli Bosanca iz Bosne Hrvata, a ni Srbi u Srbiji ne vole Bosanca. Zna~i iz Bosne je specifi~an narod,gostoqubiv, svugde otvara, pravi qudi te uvek dobro do~ekaju, dobro te ugoste i sve, zna~i qudi su koji se vole druìt. Me|utim, nigde nisi dobrodo{o. Bilo je pote{ko}a i u Srbiji, moja porodica je bila u Srbiji, kod familije, kod rodbine, pa nisu nai{li na razumevawe.

Nama religija uop{te nije va`na. Ja nisam nikad i{o do sada u crkvu, sadavidim obi~aji su takvi, pa sad cjenim to. Sad to pratim, prije nikad nisam i{o u crkvu radi svog posla, jer sam bio u policiji, to nije bilo spojivo. Komunizamje i to je bilo nekako razdvojeno.Ko o}e da vjeruje nije braweno nikom, mogo si da se opredeli{, o}e{ da ide{ ucrkvu, o}e{ sve svoje slave. Ali, ko je bio u policiji, a bio je i u savezukomunista, to mu nije ni padalo na pamet. Ja nisam ni{ta ni slavio. I{o sam ja na slave kod bra}e, oca i rodbine, a ja nikad ne.Srbi su prije rata slabo posje}ivali crkvu, sada je daleko broj~anije. To je upravo zbog tih stranki koje su za sobom povele. Te ti si Srbin, ili onaj ja samHrvat. Hrvati su ve} billi homogeni, oni su stalno u crkvi, wih je crkva iodràla. Hrvati su vi{e dràli do te vjere nego Srbi. Ali, Srbi su se u ovom ratu malo okupili oko te vjere i oko tog po{tewa, me|utim da li su to ne~iji interesi i tako, neznam.

Glasovi svitawa

Ja sam u ratu bio u policiji pa sam imo nekih tih saznawa. Bilo je nekih tihsve}enika koji su propovjedali neku samo svoju tu nacionalnu bit, {to kaèsamonacionalnu tu svoju strukturu, vrlo izraèno. Nek je vjernik ko ho}e, ali nemoj da to bude na {tetu drugog, to je gre{ka. Ti moè{ da posje}uje{ crkvu i da bude{ duhovno na ne{to opredeqen, da li isto i ovaj krst i onaj krst. Kadbi i{o u istoriju svega postanka i nastanka i to su bila bra}a, zna~i i Srbi iHrvati, ali je samo gre{ka kod pojedinaca koji su to zloupotrebili.Hri{}anin nek bude hri{}anin, ali on je zloupotrebio to, on je taj narod okupio radi svojih interesa u Hrvatskoj. Stalno se vra}am na to.Rat je ovde bio zbog razli~itih religija, kaèm od religije je i krenilo, od tih nacionalista. Bili su za samo jednu svoju naciju, da je ona jedina koja je prava, oni su to pokrenuli narod i mase, i oni su doveli do toga. Ja nikad ne kaèm da su sve}enici krivi, ali svi ti koji su se probili, oni sunacionalisti. On je sad do{o u crkvu, a prije nije i{o, on je gledo samo svoj interes.Mogu}e je da je interes od rata bio i svjetskog karaktera. Upravo na taj na~in,na tu kartu da se razbije ta hegemonija bratstva i jedinstva te biv{e Jugoslavije, to je mogu}e. Ja bi reko da je interes Amerike da instalira svojebaze na ovim prostorima i Wema~ke. Sve baze su preseqene ovde, zna~i tebaze treba stacionirat malo niè dole prema Kosovu. To je ciq pomerawa, ja~awa tih uticaja na isto~ni dio svjeta. Na ovim prostorima nije ni{ta do{lo dobro sa ratom dok se ne skinu ovi. Kadse skinu i demokratizacija do|e, ja vam kaèm, ja se volim osloniti na brata koji je bogat a ne na onoga koji je siroma{an. I ja sam isto vi{e za zapad jer znam da boqe ìve, ekonomski su ja~i, a qudi sna`niji.I Ma|arska je do ju~e dràla pu{ke na granici. A sada se normalno pona{aju ibogatiji su postali od nas. Ma|ari, koji su bili daleko iza nas, ~im su se zna~ioslobodili jednog isto~nog jarma.Zna~i da u svakom slu~aju treba se prema zapadu vezat, bez obzira na sve ovo. Jer, da nisu do{li Amerikanci i ne znam, sve te snage, ja bi jo{ bio u rovu, ovajbi mene jo{ drò u rovu da se borim ko divqi narod. Oni su nas zna~i spasili,ne gledaju}i sad kad bi i{o analizirati sve kakvu su strategiju dolaskaprimijenili.Prvo da zarati{ pa vlada{. Ali, uglavnom sad su oni mirovwaci u pravom smislu.

{to se ti~e ekonomske situacije ovde, potrebno je da se po~nu izgra|ivatiobjekti, nekih mawih kapaciteta. Neka samo prorade preduze}a. Ovakogledaju}i izgleda da nije nikome ciq da prorade preduze}a, ve} je lak{e ga otkupit u nekom sakatom dijelu, mislim ako je u lo{em stawu. Sada ovde u Bosni isplivali su veliki vlasnici tvornica, a ostala velikasirotiwa, nema sredwih. Do{lo je do pqa~kawa dràve. Zna~i pojedinci su dobili za male pare tvornice, i sada normalno on }e sve prodat, pa i radnike.Ja znam pojedince koji sad imaju svoje robne ku}e, imaju svoj lanac prodavnica,mesnica. Bio jedan obi~an, ne znam da li je imo da kupi dobro auto, a sad kad~ujem da on tako, zna~i to je pqa~ka dràve.

Ja se nadam da ne bi ponovo trebalo biti rata, nego bi trebalo samo smjewivat sve te iste koji su ovdje doveli. Da se niko ne na|e na nekom poloàju. Zna~isve nove qude dovest, mla|e qude sa nekim pogledima gra|anskog ìvota, ne nacionalnog. Da ne gledaju kroz nacionalnu prirodu i boju, da gledaju samo kvalitetu ìvota i na budu}nost da bi se boqe ìvilo.Da li qudi mogu ponovo ìvjeti skupa kao prije, te{ko je re}i. Mora pro}idosta godina, jer su qudi, i sa one strane i sa ove, doìvili razne stavari.


Ima qudi koji su raweni, doìvili su u porodicama neke tragedije i oni }e te{ko, te{ko se s tim pomiriti.

Pogledajte Br~ko. Pa Br~ko im je primer po~ev od slobode kretawa, slobodeizraàvawa, slobode radnog mjesta. Ja sam kontaktiro sa ovim u op{tini kod nas i bio sam sa ovim Muslimanima koji su dopredsednici, zamenici,sekretarice Muslimanke i sve lijepo.Meni ni{ta ne smeta i tako jedna me{ovita, to je jedna budu}nost ovde, to je znak i za sigurnost qudi da mogu da se vrate. Tako se da dogoditi isto i u Ora{ju i u drugim mjestima. U Tuzli znam neke Srbe koji su se vratili u Tuzlui nemaju problema, ali Ora{je je opet malo teì slu~aj. Ora{je je meni na srcu, ìvio sam u Hrvatskoj tako dugo, pa sam tamo ku}u napravio, zna~i tolko me je vuklo u taj rodni moj kraj. Ja sam oti{o rano u Hrvatsku, kao mladi}, i ve}i sam dio ìvota proveo u Hrvatskoj. Tamo samzara|ivo i bilo mi je dobro, a ovde sam gradio ku}u zato {to je to moje rodno mesto, {to sam tu ìvio sa qudima, i Muslimanima i Hrvatima.Ali, ja ne vidim da }u tamo povratkom dobiti posao, da }u ne{to mo}i radit,ili djete tu ne vidim, tu nema budu}nosti ni{ta.Br~ko bi trebalo biti uzor za sve. Ono je postalo multietni~ko i ispuwavasve obaveze.{to je najbitnije ~oveku, to je sloboda kretawa, da se slobodno ose}a{. Madaja ne kaèm da }e se Musliman ose}ati jo{ sigurno, ali on ve} moè do}, moèsvoju ku}u popravqat, koja je ku}a slobodna, i gradit, zna~i sloboda jenajbitnija.

Izme|u stare Jugoslavije ili sada{wu situaciju, te{ko je re}i {ta bi izabro.U staroj Jugoslaviji ìvili smo dobro, a da smo mogli jo{ boqe, to stoji. Onoj staroj Jugoslaviji trebalo je promjenit ne{to malo, i}i na ne{to demokratskije dru{tvo. Vladali komunisti ~vrsto, oni komiteti bili, svakaop{tina komitet. Oni bi rekli jesil ti podoban il nisi. Ako si i imo stru~nu spremu, a nisi ~lan saveza komunista, nisi podoban, nisi mogo ni{ta. Zna~i tu je trebalo malo tu demokraciju popravit. Me|utim, ne mogu re}i da je ovo sadboqe. Nikako nije, jer nema{ slobode.Da je ono ostalo onako kako je, samo sa nekim poboq{awima, onda bi bilonajboqe dru{tvo. Sa malo rada moglo se dobro ìviti.èqa je moja da se vratim svojoj ku}i i da mogu normalno da ostvarim svojaprava, da mi se dete moè zaposlit i radit. To su èqe svakog ~oveka, nemam neke posebne èqe, zna~i vratit se svojoj ku}i ili svoju imovinu adekvatno daprodam i izaberem si gde }u gradit novu ku}u i da se tu skrasim i da ìvim.Obzirom da je dru{tvo sad osiroma{ilo, privreda ne radi, ni{ta, vrlo }e te{ko bit traìt neko zaposlewe, ali vide}emo. Uglavnom samo trebapoboq{at slobodu izraàvawa, slobodu kretawa. Sloboda kretawa je sadanajbitnija za Srbe u drugom entitetu. Tu treba i}i na to, to je za sad istokqu~, onda bi se proces povratka imovine lak{e odvijao. Ovako si u strahu,ne smije{ oti}i tamo, boji{ se zatvori}e te, osudi}e te u odsustvu.Moje èqe za Bosnu i Hercegovinu su, da se napravi multietni~ka vlast, sud, da ni jedan nema pretenziju, da sva tri naroda imaju ista prava i da imaju svoju konstituivnost, da su jednaki u svim dono{ewima odluka. Zna~i da postanejedna mje{ovita biv{a Jugoslavija, da postane mala Bosna, da postane biv{aJugoslavija sastavqena od tri ista naroda sa istim pravima i ni{ta vi{e. Nikako da do|e jedan narod i da on bude glavni, bez obzira na brojno stawe.

Kad bi bio ponovo rat, ja bi oti{o za Australiju ili Kanadu, koja god bi zemqadavala uto~i{te za azil. To bi ja napravio. Nikad se vi{e ne bi borio, nit bi

Glasovi svitawa

bio uop{te na ovim prostorima. A zemqa koja bi dala azil, jo{ da je klimatski dobra, iz we se nikad vi{e ne bi vratio.Mada }e se oni prostorno uspostaviti. Ratovi se vode svaki ~etrdeset, pedeset godina, to je zna~i, 18, pa 41, pa 91. godina. To je zna~i neko nestabilnopodru~je.Ali, mi svi, qudi koji smo za svoj kraj, te{ko bi podneli da nisu u svojojdomovini, vrlo te{ko.

Poruka za ~itaoce bi bila - Televizija ne daje nekad objektivnost, ne znam, iznekih razloga, vjerovatno je i to u slu`bi ne~ega. Ali, ovo {to sad ja kaèm tosam govorio iz dna du{e i to ose}am. Poru~ujem svakome da izbegne svakakosukobe i rat. Ako vide da politi~ari vode ka ratu, traìti promene tih politi~ara, u svakom slu~aju samo izbegavati sukobe. Ni{ta nam to nije doprinelo, ovi koji su na{timali bili su bistriji pa su oti{li sa ovih prostora, vratili se opet, ni{ta im se nije desilo, zna~i ni{ta nije izgubio fakti~ki samo je dobio. Zna~i mi koji smo ostali ovde, najgore smo pro{li. Svaki sukob je opasan i nosi samo zlo i ni{ta vi{e. Zna~i, samo izbje}i sve sukobe i ratove i zezati se, samo ne ratovati. Boqe da sam oti{o negde, azil potraìo, skonio se godinu, dvije, pet, i da sam do{o ako ima uslova vratiti se ku}i. Ali, nismo mi mali obi~ni qudi krivi, to je neko od ovih na{ih koji nas vode, oni su to krivi i doprineli, i sad se to poku{ava vratiti u prvobitno stawe.Nemojte mi se zahvaqivati, ja vam se zahvaqujem, reko sam sve kako mislim,nisam ni{ta uveli}o, nisam ni{ta oduzeo, sve {to vam ovo govorim i stojim izatoga. Druga~ije ne, to bi bilo pri~a jo{, moglo bi se pri~at, ali ne, boè moj, najkra}e, saèto sve, uop}e moje vi|ewe u tome.

Prijedor

Ja imam 55 godina. Prije rata sam ìvjela u Prijedoru. Nas petero je ìvjelo skupa. @ivot moje familije je bio sasvim solidan, jer posledwih deset godina, pred rat, radili smo svi u porodici. Imali smo dvoja kola, veliku ku}u na sprat, garaù, qetnu kuhiwu. I{li smo na more svake godine.Bilo je lako na}i posao. U Prijedoru je bilo preduze}a; Selpak, Mira Cikota, proizvodwa keksa i vafla i bombona i ~okolada, jo{ jedna firma dole u Brezi~anima, proizvodwa sokova…Stanovni{tvo je bilo mje{ano u Prijedoru. Gdje sam ja bila zaposlena nisamznala koliko je bilo jednih, koliko drugih, koliko tre}ih, dok nije zaratilose. Nit’ me je to zanimalo, nit’ me je ko pitao. Kad je zaposlewe bilo u pitawu, bila sam i u savjetu, nikad nismo rekli ovaj je Srbin, ovaj je Hrvat, ovaj je Musliman. Zapo{qavali smo po nekim kriterijima svojim koje smo imali u Pravilniku.Bio je sasvim druga~iji odnos religije u odnosu na sad, u toku ratnog stawa.Nije bilo da popovi i hodè narod hu{kaju na ovu ili onu naciju. I{lo se u crkvu. Muslimani su najmawe i{li, samo Ramazan kad je petkom kad se tadùma klawala, i to mo`da desetak, petnest qudi izi|e iz dàmije. A nedeqom sam vidjela Hrvate i Srbe kako idu u crkvu. Nit’ je ko kome smetao,nit’ je branio.Meni su se vi{e dopadali lideri prije deset godina koji su bili napoloàjima u Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini i u svakoj republici. Pred rat su na vlast do{li nacionalisti, koje ja ne podràvam ni dan danas, jer ne


rade uop{te u interesu naroda, nego za svoj li~ni interes. Prije rata, politi~ari Jugoslavije dok smo bili, tu su bili zastupqeni i Bo{waci, i Srbii Hrvati, to je bilo jedno predsjedni{tvo, nisu se republike razlikovale, sve su imale ista prava i isto u~e{}e u najvi{em organu vlasti. Sad, u ovomperiodu, se razlikiju. Jedni vuku na svoj ra~un, jedni vuku na svoju stranu. Toje {to se meni ne dopada. Meni je stvarno ào raspada Jugoslavije. Bilo jedaleko boqe za sve i jednu republiku, ne samo za Bosnu i Hercegovinu.Rat je u moju op{tinu do{ao 23. maja ’92. godine. Mi smo dvadeset dana radilinormalno i Srbi, i Muslimani, i Hrvati. Srbi su 30. aprila zauzeli vlast.Primjetila sam puno nepoznatih qudi u Prijedoru, kao vojska. U nas je bio garnizon, sluìla se vojska u Prijedoru, ali to nisu bili mladi qudi. To subili stariji qudi, preko dvadeset pet, trideset, ~etrdeset, do pedeset godina.Sve je to mene zabriwavalo. Kad izlazim od svoje ku}e, prolazim kraj Domaoficira. Bila je tu i jedna qetwa ba{ta i ribwak, pekla se riba, i oni vaqdatu dolaze na doru~ak i ru~ak. Me|utim, 30. aprila kad su oni preuzeli vlast, ja sam po{la ujutro na posao, Nekoliko dana prije 30. aprila, kad su onipreuzeli vlast, rekla sam jednom svom kolegi, reko: “Meni ovo ne miri{e na dobro”. Kaè: “{to?” Reko: “Puno mi nepoznatog svijeta u Prijedoru”. “Kakvogsvijeta?” Reko: “ Vojske, i to ekavski govore. Ja kad idem s posla ili do prodavnice, sretam wih, ekav{tinu govore, reko”, al najvi{e ima Srbijanaca iCrnogoraca”. “ Ma, nije to to!” Taj kolega mi je Srbin. Kad sam po{la 30. aprila ujutru na posao, stoji deset na jednoj strani, deset na drugoj strani, deset na tre}oj strani. To je jedna raskrsnica. Ja sam vidjela da ja tu nikoga ìvog ne poznajem, nit mi ko veli dobro jutro, nit i{ta. Kad sam pro{la pored SUP-a iOp{tine vidjela sam vre}e pijeska i mitraqeska gwezda i onda sam u sebiskontala, da su oni preuzeli vlast preko no}i, po{to je predsednik bio Musliman u op{tini. I odmah je preko radija reklo da su oni to morali takouraditi jer su Srbi ugroèni u Prijedoru. I ja nazovem muà, kaèm: “Kadpo|e{, nemoj reagovat ni na{to, ne okre}i se, na poso mora{ i}i, al’ oni suno}as preuzeli vlast”. Al’ normalno se hoda po gradu i tako… Tako je bilo dvadest dana do dvadeset tre}eg maja. Petak je bio. Oni u zadwe vrijeme nisu zalazili u muslimansko selo, tu je TO, Muslimani. Tako, ako je srpsko selo, Srbi su bili u TO. Oni nisu zalazili kod nas u na{ dio grada, most nas dijeli. Me|utim, taj dan oni su krenuli gore, prema Hambarinama. Wih ~etvorica.Na{i su ih, ta TO zaustavila i pitala gdje }e. Navodno da je do{lo do sukobaizme|u wih, i kao na{ je pucao i ubio je jednog vojnika. Ali to je opet namje{taqka bila, jer odmah su za wima krenuli tenkovi, jer oni nisu mogli ni javiti ni da je bilo, ni da nije bilo. Tenkovi su krenuli i po~eli su tu}iHambarine. I onda se vrate ponovo na Kozarac i onda su dva tri dana tukliKozarac. Tukli, tukli...Nakon deset dana, pojavila je se jedna tabla. Gdje je bila tabla Kozarac, stavili su selo Radmilovo. Radmilovo selo nigdje nije bilo u Prijedoru, ja nisam Prijedor~anka ali nigdje nije bilo Radmilovo selo.Radmilo se zvao komandant vojske srpske u garnizonu pravom, redovne vojske. I dovode iz Engleske novinare sa kamerama Jedna profesorica govori engleski i ona wima kaè ovo vam je srpsko selo Radmilovo koje su uni{tile Zelene beretke. I meni jedna moja kolegica Srpkiwa, koja je ìvjela u Kozarcu kaè, a izbjegla je iz Kozarca kod Muslimana u Prijedoru, veliki prijateq, i zadesila se tu no}, kaè: “Ja sam volila da sam u zemqu propalanego kad pokaza moju ku}u u Kozarcu kao to Radmilovo, a ne kao Kozarac da suuni{tili Srbi, nego Muslimani uni{tili Radmilovo. Ja u Prijedoru vi{e ne ìvim, ja odlazim!”. Isti dan je oti{la za Beograd. I tako je po~elo.

Glasovi svitawa

Slijede}e sedmice, jedan dan ujutru u pola pet samo pucwavu ~uje{. Po ba{ti granate sipaju, ku}e gore iz ~ista mira, u pola pet. U pola pet popodne mi smo izi{li i ja se predala ~etnicima.Ujutru sqede}i dan, do deset sati su samo i{li oru`jem oko ku}a iizbacivali narod iz ku}a. Svi su nepoznati bili, svi su bili s bradama,marame svezane na glavi, oru`je oko pojasa, bombe, noèvi do koqena…Ja samizletila iz ku}e, po{to je nas {estero u ku}i bilo. Pita: “ Kolko vas ima?”Reko”: “Petero”. Kaè: “Izlazite!”, da nam Alija majku balinsku, “Zar vas jo{ ima po ku}ama?!”. I mi smo izi{li, ruke u vis…Pretrpa{e mu{karcimadèpove. Krenuli smo, ne znamo kud. Meni je bilo zlo na mostu. Oni su midonijeli soka, umili sa tim sokom, dali mi da se napijem malo. Krenuli smo i pred MUP. Tamo stoje tri, ~etiri autobusa. Autobusi su skoro svi puni, zaOmarsku, za logor Trnopoqe. I ène i mu{karci. Svi, i Hrvati i Muslimani. Islu~ajno dvojica, trojica kolega od mog sina ugledaju nas i pitaju: “Kud }ete vi teta?” Reko”: “Idemo u logor”. Kaè: “Hajte vi sa mnom. Imate li gdje? Ako nemate da vas vodim kod svoje mame”. Reko”: “Imam”. Kaè: “Hajte sa mnom!” Oni wemu psuju. “Oni su meni na spisku!”, govore. “Ma, kad ste radili spiskove? Kadste spiskove radili?” Na svakoj zgradi, na svakoj srpskoj ku}i, na svakojprodavnici dràvnoj je snajperista. I kad smo pro{li pored pijace, jedno deset le{eva je bilo na pijaci. I to su poubijali one {iptare koji do|u ranoujutru da otvore trgovine, pekari, slasti~ari i tako. I wih su poubijali na pijaci. Jedan vi~e: “Nemojte gledati tamo, tamo su le{evi, ve} su i neke prekrili!”. Neko vi~e: “Ubili su mi brata. Eno ga leì na pijaci”.I tako da nismo oti{li u logor. Bili smo u ku}nom pritvoru i onda su mene pozvali na posao nakon mjesec i po dana. I ja sam po~ela raditi. Svi oni mojiprijateqi, moje kolege s kim sam radila prije, korektno su se odnosili premameni za ta tri mjeseca dok sam radila. Radila sam juni, juli. Avgust sam bila na godi{wem odmoru, a od prvog septembra su me penzionisali. Sin mi je sakolegama Srbima oti{o dva puta sa ta~kama i dovezli su, bra{na, uqa,{e}era, deterdènta, kafe. Hrane smo imali, nismo se patili. Al’ sam se patila {to sam do{la u kom{iluk gdje ne poznajem qude. Ne poznajem te qudetamo, a struje nema. Morala sam i}i moliti qude da tamo kuham kruh. Kruha nije bilo kupiti.

Mi smo bili ovaj non-stop pod tim strahom. U tu|oj ku}i smo prije svega. Prvo smo bili u stanu kod jednog ro|aka. Bilo je tijesno. Poslije nam jednaMuslimanka dala ku}u. To je za mene nepoznat kom{iluk bio. Sve su biliMuslimani okolo, ali oni po ~itavu no} hodaju tim muslimanskim ulicama. I onda za|u kombijom i kaè, daj li~nu kartu. Pokaè{ li~nu kartu, Musliman, u kombi i odvezo{e. Iz ~ista mira tako su kupili narod. I mi od tog straha ta tri mjeseca, ~etiri dok smo bili u Prijedoru, nismo obukli pidàme zaspavawe. Mi smo u spavali u trenerkama, samo patike skinemo, sjede}i malootkuwamo po no}i, po danu malo i tako. Nismo nikad legli ko qudi, jer non-stop samo ~eka{ da ti neko pokuca na vrata. Mene su li~no obilazili muèviod mojih kolegica, pitali da li imam problema, da javim na telefon…Al’ nije to to. Do}e neko koga ja ne poznajem, pa mi ne dat pri} ni telefonu.Napustila sam Prijedor i i{la sam u Bawa Luku. U Bawa Luci oni suorganizovali prevoz Bo{waka do Vla{i}a gore, do Smetova. Po sedamdesetmaraka po osobi, agencija jedna. Iz Prijedora smo mi krenuli normalno, me|utim oni su nas ostavqali po trideset kilometara od razgrani~ewa, u {umi, pa su qudi pje{ice i{li. Mi smo imali sre}u da smo nazvali Travnik ida je do{ao, od muà mi od sestre sin po nas kolima, pa smo do{li kolima,tako da nismo puno pje{a~ili. Mo`da smo desetak kilometara. To se nikad ne moè opisati, nit se moè izbrisati iz sje}awa.


Ovdje, u kamp, sam do{la februara ’93. godine. Prije toga ja sam bila u {ipadu, u Zenici. Uslovi u {ipadu nikakvi nisu bili. Patila sam i ovdje godinu dana. Kad pogledam u ova brda ja pla~em. Prijedor je ravan, nema brda,a ovo kao da me gu{i, kao da }e pasti na mene. Takav sam osje}aj imala kad samtek do{la. Me|utim, sad sam se i navikla.Ovaj ìvot ovdje, na stranu i to {to se stvarno fino i dobija, nije nikakvorje{ewe. Qudi posje}uju, imaju dosta prijateqa i kom{ija iz svojih mjesta.Meni je jedina okupacija sad ovaj moj posao, i to unu~e {to sam dobila. Da nije to, ne vjerujem ni da bi ostala vako dugo u ovom nasequ.Nama je najve}e optere}ewe taj povratak, da li }e biti i kad…Mi smo sad isto optere}eni kao ono ’92, ’93. godine sa ratom. Qudi samo o tome razmi{qaju i o tome pri~aju. Idu u posjete i vra}aju se sa nekim emocijama od ku}a. Ve}inasvijeta jedva ~eka da se vrati na svoje.Imamo ro|aka u Wema~koj, {vedskoj, u Americi…Oni nas i zovu i vani daidemo, al’ ja nisam pomi{qala do sada, al’ sad gubim nadu za sve to.Razo~arana sam sa tim Dejtonskim sporazumom. Prvo mi smeta {to su dozvolili da dobiju status republike. Bo{waci su najbrojniji narod u Bosni iHercegovini, i ako je trebao neko da dobije republiku onda smo mi trebali da dobijemo republiku, a ne oni. Svi oni imaju, i Hrvati i Srbi, mati~ne neke svoje dràve, za koje se oni veù, kao ho}e da se s wima spoje. Ako oni ho}e daìve s wima u istoj republici onda nek sele tamo, a mi nemamo ni jednu drugu dràvu. Jedina nam je Bosna i Hercegovina. A ja opet tvrdim, mi nismo muslimani one vrste, mi smo evropski narod.Ja ku}u nemam. Moja je ku}a bila ~itava u toku agresije na Prijedor. Nakondvadeset dana moja je ku}a sru{ena. Jedan dan su mi rekli da mi je sru{enaku}a. Ja nisam mogla da vjerujem, jer sam bila u urbanizmu da pitam kad }u da se vratim svojoj ku}i. Rekli su mi dok se pokupe kablovi od struje, od telefona, tako da nisam ni{ta ni izwela iz svoje ku}e, mada sam dobilaodobrewe od kolega da mogu u}i i da uzmem {ta mi treba iz svoje ku}e. Nisammogla nosit u tu|e ku}e, jer svako ima svoje stvari, nemam kud. Pred ru{ewe su mi zabranili ulazak, dok nisu iznijeli sve iz ku}e {to im treba. Sve su iznijeli, jer sve je bilo novo, sve je bilo dobro. Jedna èna mi je rekla da mi jeku}a sru{ena. Reko: “Ma, kakva moja ku}a sru{ena! Nije. Oni su meni rekli da}u se vratiti ku}i”. “Ma, jest boga mi”, kaè. Ja sam po{la prema ku}i isru{ila sam se. Nai{o jedan elektri~ar i jedna èna, uzeli su me i vratiliku}i. I ja sutradan popijem dva apaurina i opet krenem i odem na jedan most.Pitaju me, punkt wihove vojske, “Gdje }ete vi?” Reko”, “Da vidim jel mi sru{enaku}a”. Vidim dole da imaju prozori i jedno drvo prisloweno uz prozor i crvene zavjese na prozorima. I ja odem okolo. Sretnem opet jednu ènu, kaè:“Jest, ono ti je samo prizemqe ostalo, po{to je dole kamen tvrdo, jaka ku}abila, moraju drugi bager dovest, a gore nema ni{ta tvoje”. Ja odem kod jednog profesora, na wegovu ku}u, wegova ku}a izgorita sva. Popnem se na wegovuku}u, popnem se gore na balkon i vidim da moje ku}e nema. Onda nisam mogla da si|em niz stepenice. Ona me èna svela i vi{e nisam ni o{la nikada, ni pogledala. Sad ’95. godine kad ovi izlazili iz Prijedora, rekli su mi da suporavnali sve, da se vi{e ne zna ni gdje je ~ija koja ku}a bila.Kada bih imala priliku, bi” se vratila. Ne mislim da bi se vratila zato {toèlim s wima da ìvim, nego èlim da ostavim djeci ono imawe koje smo imali. To je stvarno vrijedno imawe. Ako vidim da ima ìvota ostala bi, akovidim da nema ìvota onda bi prodala, pa oti{la. Nekad dobijem nadu i mislim da }u se brzo vratiti. Sad, ovog momenta, nemam nikakvu nadu. Tolko se iskomplikovalo, svaki je dan gore. {to se ti~e zdravqa, pa imam problema. @ivci su oti{li skroz. Madapoku{avam da sebe suzbijam u nekim stvarima i traìm sebi zabavu ìvci su

Glasovi svitawa

na izmaku. Mislim to je sve od stresova i ratnih trauma, pa jo{ i{~ekivawe povratka. Ovo nije nikakvo rje{ewe. Meni da je kutak jedan, dva sa dva, aliznam da je moje.

Rat u Bosni i Hercegovini je bio radi osvajawa teritorija, radi stvarawaVelike Srbije i Velike Hrvatske. Za rat je kriv Milo{evi} i Tud`man. Prvi Milo{evi}, broj jedan. Sve ove tro{kove Ujediwenih nacija to je sve izazvaoon. Evo sad slu~aj na Kosovu, po~ev od Slovenije, Hrvatske, Bosne, sad Kosovo. Niko nije imao interesa od rata. Mo`da pojedinci. Pojedinci su imali, ali narod kao narod niko. Nit’ je ko dobio, nit’ je ko izgubio. Svi smo na istom.Mislim da ne bi trebao biti vi{e rat, da je svima dosta. Ali ako ne bude i{lomilom, ja mislim da }e i}i silom, i povratak i sve. Hrvati su jo{ pod uticajempoliti~ara da se ne èle vra}ati. Srbi su ve} mawe pod uticajem svojih stranaka, svojih vo|a. Oni se èle vratiti. Ali vo|e ne dozvoqavajudvosmjerni povratak, {to bi bilo normalno.Ja mislim da qudi mogu ponovo ìvjeti skupa u Bosni. Kad bi se pohvatali tiratni zlo~inci i ti ratni hu{ka~i kad bi se povukli negdje, i pohvatali oni koji trebaju odgovarat, ja mislim da bi bilo sve normalno. Za jedno godinu, dvije dana sve bi bilo normalno, kao {to je bilo nekad. Jer ja kad nazovem Prijedor, Srbi prijateqi kaù: “Nemamo druga, nemamo prijateqa, nemamokom{ije”. Zna~i oni koji se nisu ogrije{ili wemu nije kom{ija Srbin iz Drvaraili Br~kog, wemu sam ja kom{ija, koja sam skupa rasla s wim.Kada bi ponovo po~eo rat, druga~ije bi se pona{ala. I{la bih, ako bi imalaneko oru`je, i{la bih na wih. Stvarno bi, jer su ubijali dijete u kolijevci, a ène kakve su bile grozne, to je nenormalno. Ja kaèm, sutra kad bi ponovozapucalo, meni je 55 godina, al i{la bi branit ono svoje. Rat nikome ni{ta nije dobro donio.Meni je bitno da ìvim s qudima, normalnim qudima, psihi~ki zdravimqudima, a najmawe je va`no ko sam i {ta sam.Ja sam to sada, uz rat, ~ula rije~ Bo{wak. Za mene je to Bosanac. Mislim daqudi imaju pravo da znaju ko su i {ta su, da im to ne moè niko pobit, to pravo.Za mene, kao pojedinca, ba{ to nije puno va`no. Va`no je da je Bosna nekadràva, pravna dràva, demokratska, a dok god vladaju te nacionalnestranke koje insistiraju na tom nacionalnom identitetu, dotle nema ìvotazajedni~kog.Ja li~no nisam nikad ni pratila svoju religiju, nit sad pratim. Po{tujem sve. Religija se vi{e pratila po selima. U gradu je malo toga bilo. Mladi qudi,gledaju}i na druge narode, po~eli su i oni vi{e vjerovati i gledati na to.Mislim da je to zbog rata, jer on kad kaè, bra}o Srbi, bra}o Hrvati, e tako i ovi po~eli sa bra}o Muslimani. Mislim da pravi vjernik ne}e nikad zlo ni nanijet.Nikada qudi prije rata nisu potencirali, ja sam Srbin, ja sam Hrvat, ja samMusliman. Ne, to nikad nije bilo. Pa, eto, odlazili su qudi u Srbiju prije 20 godina, pa su im rekli, “{ta vi traìte Bosanci ovdje?”. Me|utim, on sad po~eo je ekav{tinu da govori. [to to?! To ne}e stvarno nikad nau~iti, jer to nije wegov materwi jezik. Bosanski Srbin ne moè ekav{tinu govorit, jer to wegovmaterwi jezik nije. E to je to, {to ti politi~ari i sad zavode ekavski jezik po {kolama, {to to nije normalno. Mi smo ostali Bosanci, mi govorimo bosanskijezik. Pi{e bosanski jezik, al to je u stvari srpsko-hrvatski jezik kojim smo iranije svi govorili.Najpotrebnije je da ekonomija krene, da bi se zaposlili qudi, da ìve od svog rada i od svog truda. Jer i ovo do sada, mi imamo sve ali nemamo zadovoqstvo.Ja bi volila vi{e da mogu da radim, da moja djeca rade, da pridonose. Jer na kraju krajeva ja imam penziju, ne moè mi bit dovoqno u ovim uslovima, ali


boqe bi bilo da svi radimo i da ta sredstva koja se ulaù u Bosnu i Hercegovinu, da se najvi{e ulaù za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.Politi~ka situacija se po~ela malo da mjewa. Po~eli su malo qudi datrezvenije razmi{qaju, drugi qudi, ne ovi nacionalisti. Po~ele su malo ove demokratske stranke da plivaju na povr{inu, {to mene raduje, {to se ja nadamda }e za godinu, dvije dana te nacionalne stranke da se elimini{u, da ostanute demokratske stranke. To bi za moj pojam bilo boqe.Ja vi{e nikad ne bi mogla ra~unati na bilo kakvu Jugoslaviju. Nikad, na bilo kakvu Jugoslaviju se ne moè ra~unati. Nego, svako za sebe. Eno, Crna Gora u sastavu Jugoslavije pa je maltene, kao Kosovo. U staroj Jugoslaviji bio je boqi ìvot nego sad. Da su se normalno razi{lerepublike, ja vjerujem da bi bilo boqe svakome. Jer taj savezni budèt puno je odnosio, a republike su malo koristi vi|ale. I zato kaèm, boqe svak zasebe.

Moja je èqa da se vratim ku}i, da obezbjedim djeci da su u svom, na svom, dami djeca normalno dobiju zaposlewe da mogu da ìve od svog rada. Ja sam, evo,{est godina provela, mogla sam oti}i vani. Nisam htjela, nije mi moglo srce da odem. îni mi se da je ovo sve sad jo{ uvijek zamumuqeno, zakukuqeno, da sene zna jo{ ni{ta i sad bi mi bila èqa da negdje odem. Samo da mi ho}e djeca.Al’ ne}e djeca! i to ne èlim zbog sebe, ve} zbog djece, radi wihove budu}nosti.Mo`da grije{im, ali 99% da ne grije{im, ako kaèm da ovdje ima dosta, kakoda kaèm, masla i pojedinih u me|unarodnoj zajednici. Dok su oni dozvolilida samo jedan ~ovjek izazove tolike tro{kove, prvo na ra~un tih mirovnih snaga koje su ve} dvije i po godine tu. Drugo radi ekonomskog razvoja Bosne.Tre}e radi izgradwe tih poru{enih ku}a koje su Srbi uni{tili. Taj iz Beograda je komandovao, a da oni ne mogu da smaknu tog jednog ~ovjeka, koji tolike tro{kove izaziva, ne samo nama gra|anima Bosne, nego ~itavoj me|unarodnoj zajednici. Da ne mogu da sklone tog ~ovjekao koji je izazvao u ~etiri republike rat. Onda sam mi{qewa da tu neko ima drugi ko preko wegato radi. Da wih ima tri, ~etri te dràve, mo`da Francuska, Engleska, Rusijakoje to preko wega rade. Da se malo me|unarodna zajednica pozabavi, nije tosamo {to je u pitawu Bosna, nego }e biti jo{. Moè se desiti balkanski rat.Dole je Gr~ka, dole su napete situacije, Gr~ka, Turska, Makedonija. Onda }e zahvatiti Albanija i onda }e daqe se pro{iriti u Evropi. Onda niko nikome ne}e mo}i pomo}i, ako budemo svi u ratu. Mislim da bi trebali tog ~ovjekasmaketi, smjeniti ga. Jer i wima tamo ne cvjetaju ruè u Beogradu. Tamo je narod nezadovoqan. Zar moè jedan ~ovjek svoj narod da uni{tava?! To {to on ~ini Muslimanu, za{to ne bi kad je wegov Srbin gladan u Srbiji i kad nema posla. I penzioneri nemaju penzija isto ko mi gdje je bio rat. Te ekonomskesankcije {to me|unarodna zajednica uvodi, to je samo toliko providno dajedan obi~ni gra|anin bez {kole moè da vidi da je to gledawe kroz prste. Toje samo na papiru, a sve drugo se radi normalno.Mislim da bi moja poruka bila toj me|unarodnoj zajednici da malo povedera~una vi{e o tom ~ovjeku. To je ta~no jedini ~ovjek u srcu Evrope koji izaziva rat, izaziva sukobe. Ne}e ga samo izazvati u Bosni, u Hrvatskoj, gdje je ve} izazvo. Bojim se da }e taj sukob izbiti i na Balkanu, ako se bude me|unarodnazajednica pona{ala ovako kako se pona{a.

Glasovi svitawa

Sanski Most

Ja sam ìvio u op{tini Sanski Most, 17 kilometara od Sanskog Mosta. Imam 62 godine. Moj ìvot prije rata je bio izvanredan. Bio sam gospodin i imao samkrasan posao. Sina imam jednoga. On je i{ao je u {kolu, a èna je radila.Sredina je tako lijepa, imao sam svoj ìvot izvanredan. Pripadam grupi qudi koje politika nije interesovala. Interesovao me samo sport, kultura, zabava,{ah, no}ni ìvot, izlazak u lokale i nikada me nije interesovala nikakvapolitika. Religija me uop{te nije zanimala. Ateista sam te{ki od malih nogu. Potekao sam iz takvih sredina gdje je religija bila ne{to strano i danas danje tako.Imali smo fabrike, savremenu {kolu, ambulantu, po{tu. Drvna industrija je cvjetala. Mjesto u kome sam ja ìvio je bio prete`no srpski ìvaq, a ja sam Hrvat. @ena mi je Srpkiwa. Niko nije gledao ko je koje vjere ili nacije, niko ìv. Qudi koji su pali pod uticaj nacionalisti~ke politike, oni govore sadadruga~ije. To su nacionalisti naturili da je religija igrala neku va`nu ulogu. Bila je sloboda {to se religije ti~e. Recimo, Muslimani su imali svoje institucije, svoje vjerske objekte, i{li su tamo mladi, stariji. Hrvatska djeca su imala svoje, to nikome nije smetalo, svi smo se mi navikli. Srbi su mawe qubiteqi religije, daleko mawe. Crkve postoje. Tamo idu stariji.

Poslije Titove smrti po~ela su se javqati nekakva druga~ija strujawa pogradovima. Po~ele su da izbijaju nekakve stranke. Niko nema ni{ta protiv tih stranaka i treba, neka je demokratija, ali me|u wima se javqaju ekstremi; javqaju se politi~ari nacionalisti. Politi~ari koji su sve ovo zakuhali, oni se sad peru, pa kaù da su krivi drugi - Amerika, Wema~ka. To su te{kegluposti. Ciqevi su rata bili druga~iji nego {to mediji prikazuju. Istina je da je rat krenuo sa ciqem komandovawa BiH na stvarawu velike Hrvatske i velike Srbije. Po{to se Tud`man i Milo{evi} nisu mogli dogovoriti u Karadòr|evu, do{lo je do rata. Taj rat je uzeo ono {to svaki uzima. Mi danasslu{amo razli~ite izjave, zavisi ko govori, kojoj stranci pripada. Ako se razgovara sa Muslimanom govori}e se jedno, sa Srbima drugo, a Hrvatimatre}e.

~im je pukao rat u Hrvatskoj znao sam da }e biti i u Bosni. Dok je AlijaIzetbegovi} izjavqivao preko TV da rata ne}e biti u Bosni, ja sam se smijaogledaju}i i slu{aju}i tu izjavu. Znao sam ciqeve tog rata i morao je rat po}i, jer su ve} nacionalisti toliko bili na povr{ini. Postojale su tri podjele, glavne nacionalisti~ke. Srbi na jednoj strani, Muslimani na drugoj, Hrvati natre}oj. Postojale su ~etvrte snage koje to nisu prihvatale, koje su pripadalelijevoj opciji. U mojoj op{tini rata nije bilo sve do '95-e godine. @ivot od '92. do '95. godine je bio teàk. Na selu se moglo ìvjeti, ali nedostatak roba je bio stra{an,po~ela je nov~ana inflacija, uàsno velika da se za onu platu nije moglakupiti ni kutija cigareta. Poslije '95 godine, u izbjegli{tvu, spali smo na pomo} me|unarodne zajednice. Za vrijeme rata sam i{ao na posao ~itavovrijeme. Radio normalno, samo kriza, bez plate. I kad se dobije plata moè se kupiti kutija cigareta…bijedno. Muslimani su napu{tali ku}e u Sanskom Mostu, bjeàli masovno. U mom mjestu ih nije bilo, ali jeste bilo okolo. Srbi su im omogu}avali autobuse, za one koji su se èqeli iseliti. Bilo je tu i pu{karawa, svega, ali nije bilo ru{ewa u samom gradu. Bilo je ru{ewa u okolini, po selima ali u centruSanskog Mosta, i u selu u kojem sam ja ìvio nije bilo do 1995. godine. Otada


se i{lo u vojsku i sve do '95. godine bilo je podno{qivo. Kasnije je politikaodlu~ila. Onaj omjer 49,51% morao se namiriti i to smo mi bili nesretni, da sena nama to namirilo i to se moralo jednostavno dati.Mjesto gdje sam ja ìvio bilo je napadnuto u septembru '95. godine, a na SanskiMost u oktobru. Vidjelo se da se ne moè braniti, onda smo morali napustiti,~itava moja familija je napustila ku}u. Mali je bio u vojsci. Ja sam morao voziti tada traktor spa{avaju}i porodice neke. Oni mla|i su na liniji, frontu, borbi, a mi....{ta }u, ~ovjek sam stariji i onda sam morao vozittraktor; od Sanskog Mosta, pa Prijedora, pa iz Prijedora u Omarsku, a iz Omarske u Bawa Luku. Patwe su to velike. Nismo bili napadnuti na putu, samo se moralo malo brè i}i. Onda one stvari, prtqag, starci, starice, ène,djeca, to treba spa{avati. Nismo mogli ni{ta ponijeti sa sobom. Samo ovo nameni, ni presvlaku na brzaka, higijenski pribor. Sve je ostalo. Nije mi àoni{ta, ve} malih stvari. @ao mi je albuma, fotografija. @ao mi je {aha {tomi je ostao. Za mene to vi{e predstavqa nego onaj regal, namje{taj. Nek nosisve, samo nek ostanu zidovi.Kad sam napu{tao ku}u, okolo narod isprepadan, vu~e se, vuku se stvari,ispadaju, nema ko da vozi traktore. Mla|i, ko zna da radi, taj je u {umi, gore negdje na liniji. Na ulici ostaju kowi, kola, traktori, kamioni. Qudi je bilo du` vi{e kilometara, ne vidi se ni po~etak, ni kraj. Pa onda zbrka, ne moèse tamo, ne mogu svi po}i u jednom pravcu, mora se u drugi, svako misli samo oìvoj glavi, da ostane ìv i ni{ta vi{e. Bjeì se, povla~i se, ali se mislisamo da se opstane. Stvari ostado{e, propado{e, stoka, ostavqa se, sve seostavqa jer granate su neumoqive, jer ne biraju.U Prijedoru sam ostao nekih 20 dana, dok nije pao Sanski Most. Kad je paoSanski Most, onda se natovarila druga porodica koja isto tako ima traktor,stvari, porodicu svoju, ali nema ko da vozi. Mene su molili i onda sam ih uzeo i vozio do Omarske. U Omarskoj opet logor, izbjegli{tvo, centar nekakav. Napoqu narod, stoka, bez ikakvog reda. Tu smo bili nekih desetak dana, a posle toga sa istom tom porodicom u Bawa Luku u prihvatni centar. Tu sam i ostao.Kako je tada bilo, tako je i sada.Nisam èlio tu|u ku}u, bez obzira kako ko misli, ali meni se tu|a ku}a ne svi|a. Da je stan i bi, ali ku}u ne i ne. U Prijedoru se moglo, mislio sam da }e se osloboditi moja mjesto i Sanski Most. Me|utim kad pade Sanski Most,vidio sam da nema nikakve sre}e. U Prijedoru nije bilo humanitarne pomo}i tolike. Jeste malo da se ostane ìvo samo. Tu su opet ostale ène, mi, starijii djeca. Bilo je ne{to me|unarodne pomo}i, ali sve je to bilo slabo. Kad je Sanski Most pao onda smo morali napustiti Prijedor, jer ve} neke granate suispaqene na Prijedor od Muslimana iz pravca Sanskog Mosta. Tad su krenuli prema Prijedoru i Bawa Luci. Bili su blizu Prijedora nekih 15 kilometara isad je visoka politika odlu~ila da se to prekine. Sad znamo ko je ta visokapolitika: Klinton, Jelcin, Tud`man, Milo{evi} preko Bilta - on je bioposrednik. Stalo se s tim i mi smo odahnuli. Nazad se nije moglo, nego ovdje, pa kako bude. Da nije bilo me|unarodne zajednice, kojoj se ja uvijek zahvaqujem, ne bi se moglo preìvjeti.U ovaj centar sam do{ao po~etkom novembra. Sad, da mi nije kwiga i novinaizludio bih. [to se ti~e materijalnih uslova, zna se da su lo{i, ali uglavnomsu podno{qivi. Ubi neizvjesnost, jer ne znamo sutra {ta }e da bude. @elimoda se vratimo, neki èle, neki ne èle. E, sada, svako odlu~uje o svojoj sudbini. Ovdje su dolazili novinari gotovo iz svih zemaqa. Ja slu{am {ta seizjavquje, kakve pri~e. To je grozno, stra{no. Ali ja razumijem za{to je to tako. I sad jedni, koji ne èle da se vrate, pri~aju jednu pri~u iz nekih wimaznanih razloga, a ima nas koji èlimo da se vratimo i sad mi pri~amo drugu pri~u, a ovi drugu.

Glasovi svitawa

Ja sam za povratak i ni{ta vi{e. Mjesto u kome sam ja ìvio preko 50% je sru{eno, sela su poru{ena. Bio sam dva puta tamo. I{ao sam, razgovarao sa~ovjekom koji se nalazi u mojoj ku}i, mom stanu. Razgovarao sam, pili smo kafu.On èli da se vrati u svoje selo kod Prijedora, a ja èlim da se vratim usvoju ku}u. Vrati}u se sigurno, jer ovdje nemam {ta. Ko }e mi dati ovdje krov nad glavom. Ko? Moè mi dati, ali tu|e, a ja ne}u tu|e. Stawe u mojoj ku}i je nikakvo. Vidim da u ku}i ima vrlo malo mojih stvari, ali i to }e oti}i kad se ja vratim. Neka ide. Znam {ta }e biti. Po{to je velika mr`wa, prvih godinanas ~eka najgore. Ne}e oni mene napasti, ali }e re}i mi sva{ta iz mr`we,velike mr`we. Ali ja sam stavio na vagu. Niti mi vaqa ovdje, niti mi vaqatamo, pa sad od dva zla treba izabrati jedno mawe. Ako }u ja ovdje ìvjeti u neizvjesnosti, a neizvjesnost je ne{to uàsno, grozno. Ko nije bio u takvojsituaciji, taj ne zna {ta je neizvjesnost. Osu|enik kad zna kad }e i}i na smrt ikad zna kad }e mu do}i zadwi ~as, u Dubini du{e mu je lak{e. Ako ne sazna kad}e to biti, wemu }e biti gore nego kad to sazna. E, tako je i nama koji smo u tojatmosferi, da ìvimo u neizvjesnosti. Ovdje on {to god mi dadne, to nije moje, to nije slatko… ja sam bez voqe. Sin mora i}i odavde u drugu dràvu, nema sre}e ovdje. Sin nema ovdje budu}nosti, prijavio se za Ameriku. Ovdje nemam nikakva primawa. Ja bih se vratio ku}i pod bilo kojim okolnostima, samo da je prazna. Trenutno moje najve}e te{ko}e i brige su to{to sam optere}en razmi{qawem o povratku, svaki dan.

Za rat ovdje krivi su nacionalisti, krivi su zagovornici stvarawa velikeHrvatske i velike Srbije, kao trebalo je Bosnu podijeliti. Nije ona torta da se uzme no` pa da se podijeli. To je bio osvaja~ki rat, trebalo je pro{iriti i Hrvatsku i Srbiju na ra~un Bosne. Tu su se snage ove tre}e oduprle. Svijet je podrào, bio je protivnik tih podjela {to je logi~no. Odlu~uju}u ulogu je svijet imao i rat je prestao.Qude su jedne protiv drugih okrenuli nacionalisti. Nacionalisti su govorili da je wegov narod ugroèn, da nije smio svoju religiju pratiti. Nacionalisti su uspjeli zavaditi narode putem laì u {tampi i drugih sredstava informisawa. E, kad to traje nekolko godina, mr`wa kad se {iri prema drugom narodu, onda mora pucati. To gdje razum ne vlada, gdje razumvlada, ne moè upaliti, to moè kod ludih ! Interes od rata su trebale da imaju Hrvatska i Srbija. Ali sada nema niko interesa, svi smo izgubili. Niko nije ni{ta dobio, ni Srbija, ni Hrvatska, ni BiH. Svi smo gubitnici. Ne bi trebalo da bude rata ponovo. Ne! Ne, ne, ne!! Boqe je i ovako, pa neka vremenski duè traje. Problemi }e se rije{iti nekako kadli, tadli. Boqenego da nam mladost ide u zemqu. Za{to?! Za koga?! Za one lidere nekakve,nadripoliti~are...Siguran sam na osnovu sada{wih ~iwenica, da }e dugo godina te rane qudi lije~iti. Mora}e se svijet naviknuti da niko nikog ne napada, da ne naturaniko nikome ni{ta svoje. Neka svako svoju religiju gawa, nek je meni ne natura.Dok to narod ne nau~i, bi}e ispada. Bi}e krvi i osveta u po~etku, ali ne moèse druga~ije ìvjeti nego onako kako se ìvi u civilizovanim zemqama.Obi~an ~ovjek èli samo dobar ìvot.

U ovom ratu najteà su sje}awa moja, moj sin ide u vojsku danas, a uve~e su dovezli mrtvaca. Moj sin ide sa svojim vr{wacima, ujutro se iskupili, a obi~aj je kad se ispra}a u vojsku da bude veseqe. To jutro kad generacija moga sinaodlazi u vojsku, narod se iskupio. Ni na jednom licu nema iskre dragosti. Sve je snu`deno, pla~qivo. Sve je to grozno kada se zna da su dovezli mrtvaca. To


mi je u podsvijesti; {aqem sina, a mo`da }e i moj sin do}i u kov~egu. Ovamo dovoze rawene i mrtve, a ovamo {aqemo mlade da idu umjesto wih.

Kada bi ponovo po~eo rat ne bih nigdje bjeào. Vi{e volim stoje}i poginuti nego sagnuti glavu. To je princip. Isto bi sve bilo. Iz moje porodice nije niko poginuo u ratu, ali ku}a moje sestre je potpuno spaqena i ku}a moga brata,tako|e su je uni{tili Muslimani. Sestri} mi je bio rawen, te{ko ostao ìv,te{ki invalid. Sve su mi Muslimani to poru{ili, tamo u mom mjestu. Ali nemate mr`we prema wima. Neko je kriv gore, a znam ja ko je i gore kriv. Ne slaèm se da ìvim u torovima, ali o~ekujem i siguran sam da }e ovi entiteti postati multietni~ki entiteti. Evo za{to; Dejtonski sporazum ko ne bude implementirao taj ne}e imati sre}e. Svijet }e ih natjerati. Onaj ko ne bude prihvatao izbjeglice, taj }e biti ka`wen, dakle ima ona mrkva i batina,nekome batina, nekome mrkva. Ta dva entiteta }e postojati, qudi }e malo po malo mjewati ku}e, prodavati, odlaziti tamo gdje mu je qep{e. Jednima je svejedno kao i meni da li ìvi tamo ili ovamo, ali ima i onih veliki broj kojièle samo svoj narod. Srbi i Hrvati su prije rata potencirali svoj identitet. Ja sam Srbin, ja samHrvat, ja sam Musliman, ono busawe, na ulici dekoracija i tako to. îm sesvoje toliko isti~e, a drugo potcjewuje, odma to nije dobro. Mora bit tolerancije.Religija je kao i prije, onaj ko je bio religiozan i sad je, a onaj ko nije, nije. Onaj ko je bio religiozan, religiozan je i daqe, onaj ko nije, mo`da da neko zbog nekakvih interesa da si posto religiozan odjedanput, a nije nikada bio, asad odjedanput po~eo, postao religiozan, to je gluma, to da prosperira malo.Moje mi{qewe {to se ti~e drugih religija je ostalo isto kao i prije rata. Ja religiju uop{te odbacujem, ona je meni vi{ak. Znam {to je religija i prematome ne usvajam je kao vjeru. Ako sam ~astan, po{ten ~ovjek, meni ne trebanikakav bog. Meni to ne treba, ja se ne bojim ni~ega. Za{to da ja molim nekogaako sam ispravan u du{i. Ubijali su qude samo zato {to ne pripada istojvjeri, ili istoj naciji, a ni{ta mu nije kriv. Na sve tri strane je toga bilo, ubijalo ~ovjeka samo {to vidi da nije iste vjere.

Ekonomska situacija u Bosni }e biti dobra ako ostane Vlada sa Dodikom.Politi~ka isto }e biti dobra, ako ostane opet ova vlada i ovakvi qudi,ovakog rezonovawa, razmi{qawa kao {to su sad qudi u vladi. Bezdonatorstva i kredita mi }emo se ugu{iti. Bez pomo}i svjetske banke, za razvoj privrede, industrije, bez toga nema budu}nosti.

U svakom slu~aju onu Jugoslaviju objeru~ke bih prihvatio. Ne samo da bih prihvatio, ja àlim za wom. Ona je meni pri srcu i dan danas i kad se kaèJugoslavija, to je ne{to svijetu predstavqalo. Ona himna i zastava, àlim zatim. Ono je bilo pravo rje{ewe za sve narode, jer bilo je mjesta za sve narode. Recimo, to je jedna zajedni~ka dràva, svi su ìvili u jednoj dràvi i Srbi iHrvati i Muslimani i ostale nacionalnosti. Svi u jednoj dràvi, svima je odgovarala onakva kakva jest. @alim je, vrlo mi je ào.

Najja~a èqa mi je za povratkom ku}i. To je najja~e i nema drugo ne moè ni{ta sprije~it, samo moè tamo ako mi onaj poru{i ku}u, pa moradnem ~ekati dastvorim neke uslove. Ako ne poru{i, ostane ~itava, pa ja }u se zadovoqiti sajednom onakvom pe}i, leàj kakav bilo i {ta bilo, samo nek mogu re}i evo, ovo je moje.

Glasovi svitawa

Dok god se ne odreknemo balkanskih ~udnih manira bi}emo uvijek zaostaonarod. Samo ako ne budemo korak u korak sa zapadom, uvijek }emo nositiosobine Balkana, a Balkan je prokleto mjesto. Ako ne napadamo nikogadrugoga, napadamo sami sebe i dok qudi ne do|u do tog saznawa uvijek }emo biti nazadni u svakom pogledu. Qudi treba vi{e da ~itaju kwige.

Sanski Most

Sad imam 38 godina, imam suprugu i 2 djece koja idu u osnovnu {kolu. Prije rata sam ìvio u selu blizu Sanskog Mosta i imao sam fin posao. Ku}a mojih roditeqa je gore na selu, pa sam gore ìvio. Kad sam se oènio onda sam privatno stanovao doqe. Privatno sam stanovao u gradu a poslije sam dobio neki stan.Bilo je lako na}i dobar posao tada, svaki je posao imao svoje neke karakteristike, a u su{tini su svi poslovi, sva radna mjesta po meni bila pribli`no pla}ena. Ko je htjeo da ide u {kolu mogao je da se {koluje i sve ostalo, a ko je htio da radi mogao je da radi. Ja konkretno mogu samo re}i da je u op}ini Sanskog Mosta zaposlenost bila oko 90 procenata.

Bilo je mje{ano stanovni{tvo kod nas, ne bih znao re}i po procentima, ali je sasvim mala razlika bila. Ne{to malo je bilo vi{e srpskog ìvqa, ne{tomawe Muslimana a bilo je mawina Hrvata, ne bih ta~no znao.Ja sam se mahom druìo sa svim qudima i odnos je bio sasvim normalan. Meni su qudi dolazili ku}i, i{o sam i ja kod drugih, fino se slagali, uzajamno sepomagali.{to se ti~e gore sela i {to se ti~e moje sredine gdje sam ja radio, ja imam takav utisak da se strahovito fino slagalo. Ja sam uvijek po{tovao ~ovjekakao ~ovjeka. Nisam ga nikad mogo gledati da li je on ovo ili ono - to je najmawebitno. Svak je imao slobodu da vjeruje u ne{to. Ja li~no po{tujem sve to. Nisam imao mo`da dovoqno vremena da se tome posvetim i {ta ja znam. SamoBoè daj da svak po{tuju onih 10 zapovjesti, do ovoga sigurno ne bilo do{lo.

U mom periodu dok sam ja ìvio, ja ne vjerujem da je komunizam bilo kome mogaoda smeta. Mo`da u ranijim periodima da je mo`da nekom smeto. Ja sam ranoostao bez oca. Ostalo nas je petero djece i majka, tako da smo se moraliposvetiti vi{e radu nego bilo ~emu drugom, da bi se i{kolovali i na neki na~in svojoj familiji obezbjedili budu}nost.Mislim da je vi{e bilo do voqe naroda, do obi~nog ~ovjeka, svak se mogoposve}ivat, koliko je ko imo vremena.Ja sam Srbin, a moja supruga je iz mje{anog braka Hrvatice i Muslimana. Nismoimali nikakvih problema - normalno smo ìvjeli i radili. Na tom prostoru oko Sanskog Mosta je bilo prili~no dosta mje{anih brakova i qudi nisu prije rata razmi{qali da bi moglo do}i do ovoga do ~eg je do{lo.{to se ti~e vremena prije rata, ja bi vi{e oti{o na tu ekonomsku stranuìvota. Ekonomski smo dobro stajali, pogotovo jedno mo`da pet, {est godinaprije rata i do pred sam rat na jedno dvije godine. Recimo minimalni mjese~nili~ni dohodak je bio 400 maraka, to je ipak bila fina plata. Tako da mislimda ekonomska strana nije mogla da bude uzrok svemu ovome, jer imali smo sve. Imali smo jake firme koje su radile i koje su mogle da rade. I{lo se svjesno na to da se uni{tavaju te firme. Na{i lideri u biv{oj Jugoslaviji trebali su


da misle na narod, trebali su da budu mudriji. Boqe da su sa~uvali neko jedinstvo, nego ovo do ~ega je do{lo. Ja mislim da su oni mogli sprije~iti rat.Da su malo vi{e pitali narod, mo`da do ovoga ne bi do{lo.

Rat je do{ao pod pla{tom neke demokratije, nacionalnih stranka koje su i{le sa svojim programima pod tom parolom demokratije. Kamo sre}e da se ni jedna nacionalna stranka nije formirala, ne bi do rata do{lo. Ali, uzrok svemu sunacionalne stranke. Mo`da bi bilo najlogi~nije da su mje{ani brakoviformirali neke svoje stranke. Tad sigurno do rata ne bi do{lo.

Kad je rat po~eo kod nas u aprilu 1992. godine, stvarno nimalo nisam bio u to upu~en, nas je to samo zateklo. Kod ~ovjeka gdje sam privatno stanovao, bilo je i muslimanskih porodica i hrvatskih porodica i tu nas je zateko taj nesretni rat. Odjednom je buknulo, zapucalo se, mi nismo znali. [ta je ta~no bilo ne mogu da o tome da pri~am gdje nisam bio prisutan, jer sam u ku}i bio. Bilo je tu i male djece, bili smo svi skupa, tje{ili jedni druge da }e biti dobro.Te{ka je bila situacija za hranu. Dobro ja sam imao, na selu smo imali,dràli smo blago, sijali smo, tako da sam sa tim uspio da prehrawujem i èninu familiju, i taj krug svojih prijateqa koji nisu imali mogu}nosti, jer je sve bilo skupo.Normalno da je rat uticao na moj svakodnevni ìvot zato sam bio u mje{anombraku. Nikom nisam odgovarao. Malo kom{ije, svako pomalo. Ali, ja sam ostaodosqedan, mislim da sam ostao ~istog obraza {to mi je najbitnije. I ja i moja porodica iza toga uvijek stojimo. Te{ko je bilo za wezine roditeqe,familiju, sve to ispa{ta{, ne zna{ zbog ~ega ispa{ta{. Roditeqi moje supruge nisu imali nikakvih problema, sve do kraja, pred pad Sanskog Mosta. Tad se dosta muslimanskog i hrvatskog ìvqa pokupilo i oti{lo je za Zenicu, tako da su i oni oti{li tad. Ku}u su napustili dva tri dana prije nas. Nisam bio vojnik od 1992. godine, jer sam bio u radnoj obavezi sve do 1995. godine. Tad su kupili i ja sam morao prihvatiti, zbog kom{ija. Nikad nisam bio pristalica toga i ja stvarno na liniji nisam nikog vidio. Ja sam bio kao vojnik par mjeseci prije pada Sanskog Mosta. Jednostavno sam morao biti tu. Nikadnisam znao razlog zbog ~ega sam tu. Mo`da je sa druge strane bio ~ak neko od mojih kolega. Nikad nisam do{ao u situaciju recimo, da mi je ìvot biougroèn.

Moji su ku}u napustili 10. oktobra 1995. godine, zbog nesigurnosti u ratnimdejstvima. Jer nikad ti ne zna{ ho}e li nai}i dobar ~ovjek na tebe, ili }e nai}i lo{ ~ovjek. Bez obzira jesam li ja kriv, on ne zna jesam li ja kriv ili nisam. Prema tome, malo ko se odlu~io da ~eka. I djeca su mi bila mala, pa sezbog djece najvi{e krenulo. Ali pazite - kretalo se, nije se znalo da li se ideu neku sigurnost ili ne, nego je to mahinalno do{lo. Kad ti krene narod,normalno je da kre}u svi. Ja sam tada bio na liniji. U mene je supruga sa dvoje djece izi{la pje{ke. Imao sam nekog fi~u ali èna nije znala voziti i tako nam je sve ostalo. Jedva je uzela neki ceker~i} i tako ne{to malo stavila, ~ini mi se hqeba i malosalame. Mali je tad imao 5 godina i morala je wega nositi. Vi{e ga je nosilanego ga je vodila. Tako su krenuli pje{ke do Prijedora. To je ne{to oko 30 kilometera. Negdje ujutru oko pola {est su do{li u Prijedor. Ja ni{ta o wimanisam znao petnest dana.

Kada je potpisano primirje oti{ao sam da ih traìm. Tako da sam pito jednog ~ovjeka da li zna {ta o wima, a on kaè - evo wih tu na ulazu u Prijedor. Tu sam ih na{ao na ulici, u kombiju su jednom bili. Tu je bilo wih 13 u kombiju

Glasovi svitawa

jednom. Zna{ kako je, ja sam tad imao oko 94 kg, i kad je pao Sanski Most neko je do{ao na liniju i rekao da je sve oko op{tine, civilno stanivni{tvo oko op{tine, po{te, SUP-a, suda, to je taj dio grada gdje sam ja stanovao, da je tosve oti{lo. I ja sam maltene za tih 15 dana do{ao na 64 kg. Nije to jednostavno, nije, ali mi je bilo drago kad sam ih vidio. Kad sam porodicu na{ao, nazvao strica u Srbiji i pitao ga bi li primio moju porodicu. Rekao je nema problema i tako da su oti{li. Ja sam jo{ jedanperiod, kratko vrijeme, ponovo i{ao na liniju, a nakon mjesec dana sam i ja oti{o za wima. Tamo su djeca spavala na stolicama, bilo je puno qudi u jednoj prostoriji, oko tridesetak. Kako se ko sna|e za hranu. Ostali smo tu jedno ~etiri mjeseca. Poslije smo se vratili ovde u Republiku Srpsku, u ovaj smje{taj, tu sad gdje jesmo, 1996. godine, po~etkom februara.

Nigdje nama nije dobro. Najboqe bi bilo da smo svi kod svojih ku}a. Ja ne znam da ~ovjek moè re}i da mu je fino u tu|oj ku}i, kod drugih qudi, ali eto.Ovdje se samo preìvqava, mahom svi se bavimo skupqawem sekundarnihsirovina, to nosimo na otpad, prodajemo i od toga ìvimo. Imamo ne{to preko Crvenog krsta, ne{to preko mjesne zajednice. I ova jedna humanitarnaorganizacija MPDL, oni su nas preuzeli i zahvaqujem im, i ina~e jedan izUNHCR-a, dosta nam je i on pomogao. Teàk je ìvot ovdje, svaka porodica je smje{tena u jednu prostoriju, a te prostorije su 5 sa 3 m, a neke su i mawe. A mahom su to porodice sa 3,4,5,6 ~lanova. Vodu i struju imamo i to je uglavnom redovno. Ali, eto vidite to je samo ivericom zakovano, tu je zimi strahovitohladno, a qeti vru}e. Najbitnije mi je da mi djeca imaju {to pojesti, da nisu gola, to mi je trenutnonajve}a briga. Imam strica u Wema~koj i on mi je pomogao ne{to. Isto i brat od strica koji je vani, on je pomagao i to mu nikad ne mogu zaboraviti.Nisam izgubio ro|ake zbog rata, ali ào mi je bilo koga, ali eto u svoj toj nesre}i imao sam sre}u da mi niko nije nastradao. @ao mi je bilo koga ko je nastradao u ovom ratu.

Bio sam otprilike prije mjesec i po dana kod ku}e u Sanskom Mostu. I{ao samda obi|em i vidio sam temeq, ku}u nemam. Sad se ne bi vratili jer toliko su odnosi poquqati, jer mi smo mje{ani brak i mislim da nismo nigdje dobro do{li. Mo`da bi bilo najboqe za nas da nam stvore malu mini dràvicu, pada nas tamo sviju smjeste.

Za{to je bio rat u Bosni? Na to pitawe moè da odgovori par qudi koji su taj rat zapo~eli. Ostali, ja mislim ne znaju za{to je bio, nego jednostavno desio se. Nacionalne stranke su krive, nema ko drugi biti. Sve tri, sve. âk je me|unarodna zajednica tu dosta dopriwela. Trebala se puno ranije ukqu~itida sagleda probleme, a ne kad pro|e rat da se ukqu~uje. Kad padnu `rtvekasno je. Te{ko je pomiriti ~ovjeka koji je izgubio sina, ro|aka i sa jedne i sadruge strane. Te{ko je to izmiriti, wemu je svak kriv.Pravi ~ovjek }e i re}i da su svi qudi ovdje ìvjeli i radili zajedno prije rata, zato {to je i bilo tako. Mi smo radili, druìli se, i{li zajedno naizlete, posje}ivali se, ènili i udavali, i na sahrane i{li. Niko nije imao problema. Ali u svemu tome taj nesretni rat je doweo ono {to je doweo. Tad suisplivali qudi neradnici, rat im je do{ao najpovoqniji da ostvare neke svoje ciqeve. Mo`da su oni sada sretni ali nikad im du{a ne}e biti ~ista.Najgroznije sam se osje}ao kad je veliki moj prijateq, Musliman je, nema veze,kad je odlazio. Navratio sam kod wega i nisam ni znao da }e i}i, neg samnavratio sa sela, jer je moja majka ne{to spakovala, ceker jedan, ne{to bjeline, vo}a, povr}a, pa sam im navratio. I kad mi je rekao da ide pa jo{ on


mene pita {ta bi. Da kaèm ostani i da mu se ne{to desi, to ne bi mogaopreìvjeti, nikako. Da kaèm idi, te{ko mi je re}i. Odlu~i, ne mogu ja.

Interes od ovoga rata imo je samo onaj ko nije htio nikada raditi. Taj se kroz rat obogatio. A obi~an ~ovjek je izgubio i uvijek }e biti gubitnik. Takvih je najvi{e qudi.Daj boè da je ovo sad {to je pro{lo, da je to samo kod nas i da se vi{e nikadane ponovi na zemaqskoj kugli. To je najve}e zlo koje moè da se desi. Niko nije svjestan, niko nije svjestan {ta to zna~i i koje su posqedice poslije svegatoga. Niko ni{ta nije dobio, nit }e ko kada i{ta dobit od toga. I u porodicikad se dvoje posva|a samo gubi, a kamoli u dràvi.

Znam koliko sam se ja u ìvotu patio, tako se i svaki ~ovjek patio u ìvotu da ne{to stvori, i to za sekundu sve ode. Nije bitno koji je ~ovjek. îtavo vrijeme do tada sam radio i ìvio sam da radim i jednostavno da imam fin ìvot, da stvaram. Pazite meni je sve u ratu te{ko padalo, odlazili su moji prijateqikoje sam poznavao, koji su mene znali i tako to, i to mi je sve strahovito te{ko, ali najtragi~nijini je bio taj period dok nisam saznao {ta mi je sa porodicom,da li mi je porodica ìva.Ali, mislim da qudi mogu ìvjeti ponovo u miru. Mo`da bi bilo najpametnije da ìve samo kao dobre kom{ije, jer puno je krvi palo sa sve tri strane i mo`da bi to bilo najpametnije.

Prije svega ja sam ~ovjek, i za mene ima samo ~ovjek i ne~ovjek. To je osnovno. Dobro kod nas je specifi~no bilo na ovim na{im prostorima bar {to se ti~e uBiH, to je ova tri naroda - Srbi, Muslimani i Hrvati i ostali kojih je bilo. Po{to su mi otac i majka i wihovi roditeqi porijeklom srpske nacionalnosti,normalno da sam i ja Srbin. Ja jesam Srbin, ali prije toga volim da sam ~ovjek, prije svega toga.{ta sad moja djeca? Moja supruga iz mje{anog braka, Muslimana i Hrvatice,udata za mene, Srbina. [ta su djeca? Ne znam ja, ali volio bi samo da budu qudi, da budu dobri qudi, {to je najbitnije. Nije bitno gdje se on nalazio, nek bude ~ovjek, i svakog ~ovjeka neka prihvati kao ~ovjeka. Ne~ovjeka kaone~ovjeka. Nema veze ko je on po srodstvu, bio on i brat, ako nije ~ovjek nije ~ovjek.

Ja se uop{te nisam promijenio {to se ti~e kako pratim svoju religiju. Nisam toliko puno pratio ni prije, a pogotovo sada. Najvi{e mrzim qude, s bilo koje strane, koji isto nisu pratili prije, a sada prate. Moj pokojni otac je slaviosrpsku slavu, to je |ur|evdan. Ja ne slavim, mada je to recimo prilika da se sastane rodbina i prijateqi. Ali sam slavio recimo ro|endane djeci. Dolazili su svih nacionalnosti i nikada nisam imao nikakvih problema.Mojih je osam-devet drugova {to smo se druìli bili i Srbi, i Hrvati i Muslimani, uvjek smo bili zajedno i nikad niko nikom nije mogo zasmetati, nitikakvu ru`nu stvar re}i. I gdje god oti{o da oti{o ja sam uvjek bio prihva}enkao ~ovjek a ko god da mi je do{o bio je prihva~en kao ~ovjek i sad mi je drago{to je to tako. Svaka religija ima qudsko u sebi. Sa~uvati qudskodostojanstvo, biti ~ovjek, toga se treba dràti. A ne koristiti religiju za neke druge nacionalne stvari.Religija jeste je vaàn dio nacionalnog identita, ali da se po{tuju zakoni religije, da se po{tuju ti zakoni, bili bi opet qudi. Svaka religija savjetuje~ovjeku da bude ~ovjek, a ne ne~ovjek, i da se pona{a nequdski. Mo`da sam {tose ti~e religije ve}i patriota nego neki {to kaù da jesu.

Glasovi svitawa

{to se ti~e mog naroda, mislim da je malo takvih koji imaju druga~iji smisao o nacionalnom identitetu sada nego prije rata. Malo je takvih, samo sudbina ihje zadesila. Nije to samo u Republici Srpskoj i u Federaciji je isto tako.Mislim da qudi praktikuju svoju religiju normalno, ko je to pratio, ko se togadrào sa qudske strane i sada se sigurno drì. Vjerujem da takvi qudi nemogu biti lo{i qudi.

Meni je jedina èqa obezbjediti djeci da normalno ìve, da se normalno{koluju negdje gdje ga niko ne}e pitati ni ko si ni {ta si. [to se ti~e budu}nosti, planiram da idem {to daqe sa ovih prostora. Ovde, mo`da da bude normalno nekada, ali bi to mo`da djeca od moje djece do~ekala.Qudi treba da po~nu ìvjeti, normalno raditi, ko èli da se vrati, da sevrati, da mu se to omogu}i. Ko ne èli, da mu se omogu}i da ide gdje èli daìvi. Mislim da bi mawe bilo ispada i eksesa, a budu}nost }e pokazati, neke nove snage }e vjerovatno do}i. Ipak je stara Jugoslavija bila najblià svemu,svi smo fino ìvili.

Sada je potreban rad. Imamo sve uslove, to govorim i za Federaciju i zaRepubliku Srpsku. Samo je potreban rad i mudri qudi koji }e dovesti radnikena poso. [to se god mawe bave politikom, ve}i je efekat. [to god se vi{e radi, ekonomski boqe ìvi{. Nema{ potrebe da razmi{qa{ o bilo ~emudrugom. Djeca normalno idu u {kolu, na izlet, normalno se druè, normalno spavaju, a ne po ovim daskama.Politika je boqa, prvenstveno mislim da ova nova vlada {to je do{la, da je korektna vlada i mislim da je pristupa~na svakome i spremna na dijalog. Ja mislim da bi ovakve promjene trebale biti i u Federaciji i ~ak {ire. Mo`dabi tada krenuli ve} na boqe. Mi htjeli ne htjeli mi }emo dok je ovih prostora,zavisiti jedni od drugih, bar {to se ekonomije ti~e. Malo promijeniti samreìm, da ne bude neki ba{ centralisti~ki i mislim da bi bili me|u vode}im dràvama u svijetu.

Volio bih ako do|e do te kwige, da }e to biti ipak ìvot nas obi~nih qudisaèt u toj kwizi. I da li je ~ito onaj od obi~nih qudi ili onaj od takozvanih“vi{ih” qudi, da ~ita samo kao ~ovjek. Ako pa`qivo pro~ita, ako budepa`qivo napisana, da rat nikom ni{ta nije donio dobro. Nema niko da je dobro pro{o u ratu. Nema pobjednika, poraènih nema, svi su gubitnici. I ~udi me da svjet do sada nije sagledao sve to, bilo koji ratovi, bilo gdje da su se vodili, u bilo koje vrijeme, svi su na kraju ostali samo gubitnici. Kakav danpobjede, nema dana pobjede, svaki je bio dan srama. Ako ponovo bude rat,bjeàt }u sa porodicom pje{ke dokle mogu.

Rat je bio i pro{ao. Ja bih samo volio da qudi, odakle bilo ~ovjek da je do{ao, da sagleda neko realno stawe, da vidi da je svak krivac. Sve su strane krive. I da se osu|uju sve strane, zato {to su sve strane krive. Danassutra }e se pojaviti isti takvi problemi bilo gdje, a te probleme treba odmahsprje~avati, a ne ~ekati da pro|e rat, pa onda rje{avati. Rje{i ih prije rata,da ne idu nevine `rtve. Rat nije rje{ewe, odo{e nam djeca, odo{e nam bra}a,roditeqi.


Sarajevo

Imam 39 godina. Prije rata ìvio sam u Sarajevu. U Sarajevu sam se rodio i tusam zavr{io osnovnu i sredwu {kolu. @ivio sam sa ocem, majkom i sestrom.Sestra mi se udala i ìvi u Wema~koj. Majka mi je umrla 96. godine od raka i otac mi je u Sarajevu sad u tom stanu. Moj otac je radio, majka mi je radila, sestra mi je radila, ja sam radio, dakle ~etri plate, zna~i ìvili smo fino, solidno smo ìvili. Nismo imali ne{to previ{e, ali smo mogli, ìvili smo jednim urbanim ìvotom.Imao sam dobar posao. Ja sam bio zadovoqan sa tim poslom, jer ja nisamtraìo samo interes, onaj finansijski. Mnogo sam i{o, putovo sam i to mi se svidilo. Dakle vi{e mi se svidio sam poso nego neka dobit. Ali, imalo se, imo sam i finu lovu, i hodo sam po onoj Jugoslaviji, obi{o sam malo Evrope i tako.

U Sarajevu je bilo i Muslimana i Srba i Hrvata i Jevreja. Muslimana je bilonegdje oko 35 procenata, recimo Srba je bilo oko dvadesetak procenata,Hrvata isto tako oko dvadesetak i ostatak su bili ostali. Ono {to sam javidio, {to sam ja osjetio kroz svoje iskustvo, nije se osje}ala razlika ta, ko je koje nacije, ko je koje vjere i tako daqe. Ja li~no imo sam i prijateqa i djevojaka i svega, i Srba, i Hrvata, i Muslimana i svih ostalih nacija idruìo sam se fino i nisam gledo ko je ko. âk ovde u Sarajevu je bilo mnogo mje{ani brakova, preko 30 procenata. Tako da vi{e nisi mogo ni znati ko je ko, ko je {ta po nacionalnosti.

Vjerujte mi, ja do samog po~etka rata nisam vjerovo u rat. Sve dok nije po~eo nisam vjerovo, jer sam sam takav a i uvjek sam se sa takvim dru{tvom koje je bilo potpuno razumno dru{tvo, normalno dru{tvo, i ja, kao i svo to mojedru{tvo sa kojim sam se druìo smatro sam da se svi problemi mogu rje{itifino razgovorom, dijalogom, bilo kako, samo ne ratom.I mi smo svi bili ubje|eni da nisu qudi vaqda tolko ludi pa da u|u u svo ovo zlo u koje su u{li. Mi nismo vjerovali da smo mi bili okruèni stvarno sa timtakvim svjetom koji je u stawu ubiti ~ovjeka samo zbog imena.

Znate kako je u Sarajevu, znate da su bile prvo u martu 92. godine one barikade {to su ih postavili Srbi. I ja sam bio u onoj masi, nekolko stotinahiqada Sarajlija koja je krenula prema barikadama da to sru{i, jer {to }e mi u gradu barikade, {to }e mi neki qudi koji su navukli na glave nekakve kape,~arape ènske i tako. To mi ne treba u mome gradu, u gradu u kome su bile olimpijske igre.{to }e mi barikade, {to }e mi metci, oru`je, {to }e mi to.I ja sam bio u toj masi qudi koja je i{la, to je bio moj revolt, to je revolt bio svakog gra|anina. Samo, sasvim druga je stvar {to se i to kasnije izmapunisalo. Ali, ja sam u~estvovo tu srcem, a ne sa nekom idejom, jer ako se treba i odvojiti, ocjepiti, bilo {ta, za{to nismo mogli ko {to je biv{a~ehoslova~ka, ~eska i Slova~ka fino, razumno, dogovorom.Sve se moglo, kako god da uradi{ to se moè razgovorom a ne oru`jem. Ja samte ideje bio.

Situacija se razvijala tako {to su ti pobuweni Srbi koji su opkolili grad,iskqu~ili nam odma struju, iskqu~ili nam vodu, jer su oni to imali sve u svojim rukama. Nismo imali struje, nismo imali vode, nismo imali plina.Nismo imali vi{e ni rane, samo ono u ku}nim zalihama.

Glasovi svitawa

Onda su po Sarajevu po~ele javqati neke skupine naoruànih grupa koje nisu bile pod ne~ijom kontrolom. To su bili prete`no sarajevski lopovi, kriminalci koji su taman to jedva i ~ekali, takvu situaciju. Onda su oni opqa~kali sve radwe, prodavnice, magacine, razumije{, tako da je ve} ubrzo, recimo u julu 92. godine bila ogromna glad.Ve} smo se mi tada po~eli organizovat. Ja sam stanovo u zgradi jednoj.Mi smo stanari sakupqali svi zajedno hranu kolko je ko imo, pa smo ondaizme|u sebe djelili dok jo{ nisu proradili humanitarni ti koridori, nekakosmo se tako snalazili. Moram da naglasim i ovo, da je tu bilo i Srba, i Hrvata i Muslimana, ali smo svi, svi to uzeli, i zajedno dijelili to.

Nisam imo posla tada, zato {to ta firma nije ni radila. Bio sam jedno vrijeme na ~ekawu, i onda su me skinuli i sa samog ~ekawa. Ta firma je uni{tena igotovo.A kakva je svakodnevnica bila. Svaki dan granate, snajperi. Mora{ i}i po vodu, u bidonima ide se na izvore, nato~i{ vode, do|e{ ku}i onako umoran,gladan, èdan i svakakav, onda ode{ po humanitarnu pa onda mora{ ne{touraditi, obaviti i tako daqe. U deset sati je bio policijski sat, nije se smjelo hodati, kretati do ujutru u {est sati i onda po{to nema struje, nemani{ta. Legne{ u krevet u deset sati i opet sutra isti dan i tako.Od me|unarodnih humanitarnih organizacija je dolazila pomo}, ali to je bilo jako slabo. Ba{ se sje}am, ja mislim 650 grama po jednoj osobi neke rane se dobivalo. Iz po~etka je bilo svakih sedam dana. Me|utim, kasnije 93. godine, vi znate da su Srbi one humanitarne konvoje zaustavqali, i otimali, i takodaqe, tako da smo mi ve} 93. god, 94. god. po~eli dobivat svakih mjesec dana.Moète zamislit kad za mjesec dana dobije{ 3 kile graha, dvi, tri konzerve itako. Uqe se davalo bukvalno na one grame, mililitre. [e}er se davo nagrame, ni{ta nije bilo na kile. Eto da vam kaèm i to, litar uqa je bio 30 maraka, 40 maraka, {e}era kilu isto je bilo 40 maraka, kutija cigara je bila 6 maraka, onda jaje jedno je bilo dvije marke.Te{ka situacija, da vam ne pri~am, mislim ne mogu, to se ne moè ni ispri~attako. Recimo ja sam stanovo u zgradi, kod mene je sve bilo na struju iodjedanput nema te struje. Mi smo u po~etku napravili jednu pe}, od onih, znate u holovima {to imaju one velke pepeqare. E od te pepeqare jedan majstor, limar nam napravio mala vrata{ca i jedan ovako mali solunar, i to nam je bila pe} i tu smo loìli.Me|utim, kasnije smo nabavili pe}i, nekako smo ih kupili.

Ja se nisam borio kao vojnik. Nisam zato {to ne volim oru`je. Al dobro, da su me oni mobilisali, moro bi. Sre}om imo sam neke veze, u stvari u mene otacimo neke veze da me ubaci u za{titu civilnu i tako da sam ja bio tamo i bio sam oslobo|en armije. Mi smo radili sve one komunalne poslove, i {ta ja znam,po{to je bilo ratno stawe, bilo je sru{enih fasada, mi smo te cigle sklawali, postavqali razne zakone, vre}e gdje su snajperisti pucali. Obavqali smo sve te neke poslove da bi se organizovo nekako ìvot za civilno stanovni{tvo.

Najteè mi je to, znate, vidio sam mnogo smrti, mnogo ubijawa, mnogo rawenih,mnogo svega. Nisam to mogo da svatim, nikako mi to nije i{lo u glavu i to mestra{no optere}avalo. Recimo ide preko ulice neko djete od tri, ~etri godine i snajperista, on ga vidi, on vidi da je to dijete i on ga ubija.Za{to? I uvjek se pitam, za{to? I to mi nije i{lo u glavu, je li taj snajperista zato sretan, jeli zadovoqan {to je to uradio. @ivi li sad sretno taj ~ovjek?Pita li on sebe i{ta? Da li ima savjesti taj ~ovjek? Ko mu je dao to oru`je? Ko


mu je komadant? Ko mu kaè hajd to radi? Da li za to dobije nagradu, medaqu,u tome je stvar?To je mene vi{e psihi~ke ubijalo. Jer, kad si u takvom okruèwu gdje niko nema hrane pa ni ti nema{, pa nema veze sna}emo se nekako.Imam jednu cigaru, uzmem jednu cigaru pa }u je sa ovim svojim prijateqom prepolovit i O.K. je sve. Kad nemam ni ja, nema{ ni ti i u redu je. Ve} onaj, vi{e me ubijalo to, ta psiha, psihi~ki te to ubijalo. Recimo wihova,oni su imali svoju neku taktiku. Uvjek bi recimo, na primjer ujutru zapo~ne granatirawe grada, zapo~ne i onda prekinu. Obi~no kad su granatirawa tog podru~ja grada, niko ne izlazi. Svak je u stanovima, podrumima, u skloni{timai tako daqe I onda kad prestane ono granatirawe qudi izlaze da ne{to urade, da ne{to obave, tamo, vamo. I onda obi~no nakon sat vremena samo~uje{ jedna jedina granata il udari u neku {kolu, il obi~no udari negdje gdjeima svjeta i tu onda bude masakr, e to je to.Nije me bilo strah meni ho}u li poginuti, ho}ul bit sakat, ho}u bit invalid, e to mi je najgore. Ja sam vidio masu qudi, osaka}eni qudi, masu, a to su uàsnastawa, to su qudi koji nemaju vi{e ni sada{wost, ni budu}nost, nit imajuni{ta. Toga te strah, a ne smrti, smrt, umrje}emo il onako il ovako. Smrt je trenutno, ni{ta i nema.

Ku}u sam napustio 96. godine kad mi je umrla majka. Nisam mogo prije zato {tomi je majka imala rak, a otac mi je isto stariji ~ovjek, koji isto nikad nije zdrav. Tako da sam ja jedini tu bio i zdrav i sposoban. [ta bi ja da sam ih ostavio? To su dvoje stariji qudi koji nisu èlili iz Sarajeva, jer je taj stanjedino {to su u Sarajevu imali, to im je sve bilo. To je jedan fin stan, lijepo sre|en, lijepo ure|en, u to su dali sve, ~itav ìvot i ìvili su tu. Oni su ~akmeni rekli hajde ti, mi }emo se sna}i, nisam ja htjeo.Tako da ja nisam napustio ku}u zbog straha i zbog problema. Nisam imo problema. Da nije bilo rata ne bi je ni napustio jer mi je bilo fino. Bio sam zadovoqan. Napustio sam Sarajevo {to jednostavno u tom gradu odjedanput to vi{e nije bio onaj grad multi, multinacionalan, ve} je to sad posto ve}inski, jednonacionalni.I ne bi mi ni to smetalo da ti qudi sad, koji su do{li u taj grad, koji vladaju u tom gradu, nisu po~eli da gledaju qude kroz to koje si nacije, vjere, koje ti je ime, i sve to. Sad je sve druga~ije, druga~iji na~in razmi{qawa, drugi su to qudi, drugi menataliteti. To je sad drugi grad, vi{e to nije to Sarajevo.Ovo sad Sarajevo to je sad jedno velko selo, i to ne selo, kad se kaè selo ne èlim da vrje|am qude koji su iz sela, ve} je u Sarajevo uselio mentalitetsela, mentalitet mahale.Ja sam prije imo djevojaka i Muslimanki i Srpkiwa jako mnogo. Recimo u Sarajevu sad je jako te{ko do}i do neke djevojke ako vidi da si drugog imena.Gotovo, odma je tu zid izme|u.

Znate {ta je najgore kada mislim o povratku u Sarajevo. Meni je ve} 39. godina.Da mi je 20 godina ja bi mogo re} neka pro|e pet, {est godina pa dok se ovo malo stabilizuje, pa dok se vrate te izbjeglice, mogu. Ali u 39. godini svakinaredni dan meni je i suvi{e skup, jako skup. Ja sad moram stvarno sebi ne{to osigurat, moram ne{to imat, moram se oèniti, moram imati nekad dom, neku sigurnost i zato }emo onaj stan {to ga imamo u Sarajevu, ja i otac, sad }emo daga otkupimo kad zapo~ne privatizacija i onda }emo ovamo {ta kupiti iliuraditi ili da obrnemo taj novac u ne{to }emo u}i. A ja bi jako volio se vratiti u Sarajevo, ali da se vrate i one Sarajlije sve koje sam ja volio.

Glasovi svitawa

Po{to su mi otac i majka odavde iz Hercegovine, i ovde imam familiju, sadovdje ìvim u vikendici koja je stara ostav{tina od babe i dede. Jedan ro|akovde ima svoju firmu pa me je primio i zaposlio.Ovdje nisam zadovoqan, zato jer ja sve {to ho}u da usporedim, ja usporedim sa onim ìvotom u Sarajevu. Recimo sad ovi qudi imaju, vidite i sami. To svakima auto, to svak ima mobitel, to je visoki standard. Ali, ovi qudi, iako su mnogo, mnogo tawe ispatili i prepatili nego recimo ja koji sam u se u Sarajevu ispatio, oni su mnogo ve}i ekstremisti u tim nekim idejama i imaju neke svoje fiks ideje. Sa ovim qudima se ne moè razgovarati i za wih je sada kad ~uju rje~ recimo Srbin, Musliman, to je za wih ne{to {to ne èle vidit i ne èle ~ut.A ja na taj na~in nit sam ikada ìvio nit sam tako funkcioniso, niti tako mogu funkcionisati. Ja sam uvjek reko, postoji sud u Hagu. Onaj ko je po~inio zlo~in neka bude ka`wen, ali nemojte osu|ivati ~itav narod, jedan narod samo. Katolik sam, ali ne mogu kad ~ujem srpsko ime kazati mrzim Srbe. Ne mogumrziti Vas zato {to ste vi Wemac zbog Adolfa Hitlera i 45. god zbog onog {to je on radio. Ne mogu re}i ne volim sve Wemce.

Pa najteè ovdje to je sama ekonomska situacija. Dobro, ro|ak mi je ovo, za platu radim, a ovde je sve jako skupo, treba para. Ja sastavqam kraj sa krajemali to nije ono, nikakav ìvot, trebam se ènit, trebam se sredit i ovdje sam,al uvjek se pitam jel mi otac tamo dobro, jel mi ìv, jer je on ~ovjek u godinama,preko 70 godina, tako da odem u Sarajevo svakih mjesec i po.

Prije smo znate ìvili u jednom sistemu, koji je bio, ovaj, {to se ti~eekonomske te strane, ovaj, nisu postojale neke velike socijalne razlike. Socijalizam je to bio, komunizam, pravi komunizam. Znate izme|u recimo doktora nauka i radnika nije bila velka razlika. Osnovna ideja je bila dasvi ìvimo skromno, skromnost je bila osnovna. Svi su ìvili mawe vi{e tako, jer je to kao osnovna ideja tog sistema, tog dru{tva, tog ure|ewa. Ko ono, {ta }e ti velke ku}e, bazeni, vile, ovo, ono. Svako je imao svoj krov nadglavom, sigurno zanimawe i zdravstveno osigurawe i socijalno osigurawe. I to je bilo to.

I onda je ~itav isto~ni blok po~eo da propada, propado je onaj Var{avski pakt,propadalo je sve i svatili su ovi qudi koji su na tim mjestima, u tom sistemubili da propada to. E sad ovi qudi koji su vladali, koji su imali nekepoloàje, oni su èlili da o~uvaju to, ali su svatili da ne mogu o~uvati tosada sa onom starom ideologijom. Ve} su zaigrali na drugu kartu, na kartu nacionalnu.A ovdje na ovim prostorima gdje je mje{ano stanovni{tvo uvjek igrati na tukartu i to je opasno. Nije opasno po te qude, ve} je opasno po stanovni{tvo. U drugom svjetskom ratu od svih stradalih i poginulih, preko 80 procenata je poginulih qudi u sukobu izme|u usta{a, ~etnika, domobrana i svih ostalih,dakle ovih doma}ih razni tih grupacija, nacionalnih, dok Wemci i Italijanisu jako, jako malo ovdje ubili qudi.

Tako da je za rat uvijek kriv onaj, ko ima mo}. A to je onaj ko ima vojsku, ko ima armiju, svoje najja~e. Po{to je se Slobodan Mislo{evi} raznim smicalicama,na razne na~ine, domogao svog oru`ja i arsenala one biv{e JNA, normalno daje on bio najagresivniji, najja~i, a naj kako da kaèm najumjereniji su bili, recimo Alija Izetbegovi} zato {to su bili recimo ovdje najslabiji. [to jeAlija Izetbegovi} sve vi{e ja~o i svoju mo} i svoj uticaj kroz poloàj, on i wegova stranka su postali sve u zemqi.


Dakle, uzrok onaj ko je najve}i krivac, najve}i krivac je onaj koji ima najve}ukoli~inu oru`ja, a to je Slobodan Milo{evi}. On je zapo~eo rat, ali ja sam teideje da je recimo kojim slu~ajem i Frawo Tu|man bio u toj situaciji u kojoj je Milo{evi} da bi on zapo~eo rat, ili da je Alija isto bio u toj situaciji da bion zapo~eo. Dakle, ja ne pravim razliku izme|u wih trojice. Za mene su wihtrojica jednako krivi, samo {to wih trojica nisu bili u jednakoj situaciji.Mediji su qude okrenuli. Jer, obi~no ovde qudi kaù ono {to vidi{ preko televizije to je istina. Qudi nisu znali mnoge stvari. Ono {to se kaè mora se znati slu{ati, ili ~itat ono {to pi{e izme|u redova, a ne samo ono {to ti se prikaè, ili {to se napi{e. Qudi nemaju taj mentalni sklop da neke stvariveù, da traù uzroke, da traù posqedice. Ve} imaju samo informaciju i kad ga tom informacijom iz dana u dan truje{, kao na primjer, Srbi i srpski mediji su uvjek iz po~etka pokazivali neka strati{ta iz drugog svjetskog ratoni nisu govorili ovo su uradili NDH ona usta{ka Paveli}a, ve} su uvjeknamjerno govorili ovo su uradili Hrvati. Govorili su vidite {ta Hrvati rade Srbima. Onda su neki qudi po~eli da se boje i pla{e tih Hrvata.

Ima i jedna skupina qudi koja se zahvaquju}i ratu i stra{no obogatila. To je uvjek tako. To je posqedica svakog rata. Rat je u stvari, rat je uvjek bio jednatakozvana tempirana situacija i vlasti i bezvla{}a. A to bezvla{}e, to nije bilo nekontrolisano bezvla{}e, to je bilo kontrolisano bezvla{}e. Recimo u Sarajevu je bilo uqe, 30, 40 maraka, {e}er je bio 40 maraka.I normalno to uqe i taj {e}er {to je ulazilo u grad, to je moglo samo preko nekih qudi koji su bili u kontaktu sa nekim qudima u vlasti. Ovi su dobivalinovac, vaqda neki profit, neku zarada i tako. Dakle to se sve radilo, to su kriminalci radili u saradwi i sa odobrewem oni mo}nika iz..??..

Kad bi se ja pito sigurno ne bi bilo rata, a ovi qudi ne znaju da razmi{qaju napravi na~in, nemaju taj mentalni spoj. [ta }e se dogoditi, na koji }e se na~in to sve niko nije ovdje, ali zadovoqan sam {to su ovde predstavnici me|unarodnezajednice, ovdje je i SFOR. Dok su oni ovdje nema sigurno rata.Qudi bi mogli ponovo ìvjeti u miru kao prije, za{to da ne, ali ne sad.Prvo {to bi trebalo da oni qudi koji trebaju da odu u Hag, da odu u Hag, to je obavezno. Onda bi trebali ovi qudi koji su sada na vlasti oni trebaju da odu sa vlasti, nacionalne stranke, sve. E, onda neka do|e na vlast neka ideja {taja znam, neki socijal demokrati, liberali ili bilo koja ideja samo da nije nacionalna ideja, jer nacionalna ideja je ovdje uvjek gubila. Uvjek je ona bilaizvor sukoba, mr`we, nepovjerewa i svega.

I sada kada bi ponovo po~eo rat, ne znam da li bi radio ne{to druga~ije. Jer jasam bio u toj situaciji da mi je majka ve} 92. godine bila jako slaba, bolesna.Ali, da nisam imo tu situaciju i da su u mene roditeqi èlili da iza|u ja bi izi{o iz Sarajeva i ne samo iz Sarajeva ve} bi izi{o iz ~itavog prostora one biv{e Jugoslavije, negdje bi oti{o. Ja sam uvjek reko da sam izgubio majku zbog rata, iako je imala rak.Ja uvjek sebi kaèm, mo`da bi ìvila jo{ koju godinu da sam joj mogo kupiti sve qekove koje je trebalo, a nije bilo kupiti qekova. Da sam joj mogo kupitijabuke, limuna, vo}a, povr}a, vitamina. Da sam je mogo izvesti negdje u {etwu, u park, malo da odemo na Igman, na Jahorinu, na Trebevi}, i da sam je mogoodvesti u neko odmarali{te ili qe~ili{te.

{to se ti~e nacionalnog identiteta, on nije vaàn za mene. Ja uvjek kaèm ono {to jesam, i imenom i prezimenom, i nacijom i vjerom. Me|utim, nije mi tova`no. Ja sam uvjek djelio qude na one dvije osnovne skupine. Postoje

Glasovi svitawa

dobronamjerni qudi i postoje zlonamjerni qudi. Postoje qudi koji u~inenekome dobro iz zadovoqstva svog li~nog, zato {to drago im je da nekome {tau~ine, da nekome mogu {ta pomo}, a opet postoje zlonamjerni qudi koji uìvajuu tome da ti u~ine neko zlo.Ja recimo kad me neko pita, ja mu kaèm {ta sam, ne mogu lagat. Ili kadizvadim osobnu kartu, li~nu, evo vidi se ko sam, {ta sam imenom prezimenom,odakle sam i tako daqe. Me|utim nisam sa tim optere}en.Ja imam ona svatawa koja imaju recimo ve}ina Amerikanaca. Svi suAmerikanci.Ali, ima i crnaca i bjelaca i mje{anih, ima i katolika i pravoslavaca iprotestanata i Muslimana i sekti hiqadu, al su svi Amerikanci, e tako i ja isto. Tako i ja isto nisam optere}en s tim, ja neki veliki Hrvat, ja veliki katolik nisam. Ja isto vjerujem da ima neka sila, ali ne idem u crkvu svakesedmice, niti me to interesuje, niti imam takvu ideju. ~itava organizacija mog ìvota nastojim da je ista ko u Sarajevu. Iako ne moè bit ista, jer su druga~ije okolnosti, druga~ija je situacija, druga~iji suqudi.Znate, obi~no ovde su qudi neki veliki i katolici i Hrvati ba{ oni qudi koji su u principu najmawe Hrvati, najmawe katolici, znate. Qudi koji su se napqa~kali, koji su se domogli nekog kapitala.Jer sad je ovo sistem u kojem se moè sve kupit, i diploma i {kola, i radnomjesto, i moè{ izigrati i zakon da niko ne odgovara. Jednostavno ba{ ti takvi qudi oni su stalno u crkvama, oni su veliki Hrvati, od wih se ne moèìvit, oni su ba{ fol, oni {tite ko neke nacionalne hrvatske interese, a tone postoji. Ne postoji za{tita hrvatskog nacionalnog interesa, ne postoji za{tita muslimanskog nacionalnog interesa, jer svaki ~ovjek, svako ìvobi}e ima apsolutno iste interese. Nemam ja neke unikatne u recimo, odnosu na Vas. I vi imate interes da imateslobodu kretawa, da imate slobodu pisawa, govora, da imate dobarstandard, da ste oèweni, da ìvite normalnim ìvotom. Dakle, taj intereskoji imam ja, imate i Vi.

Po meni religija nije vaàn dio identiteta ~ovjeka, za mene nije. Me|utim, jasam ~ovjek koji ima takve stavove, malo slobodnije, liberalne stavove. Ako je nekom ~ovjeku to va`no, nemam ni{ta protiv toga. Me|utim, najgore je to, to“selam” ti neki qudi, ti jednostavno name}u kao svoju ideju. I to name}u kaonekakav op}i princip ìvqewa u ~itavoj toj nekoj sredini. Dakle, on svoju ideju name}e svakom gra|aninu da i on treba tako ili mora tako.

Qudi sada praktikuju svoju religiju mnogo vi{e nego prije rata. Sve tristrane. Obi~no qudi ne èle da dolaze u sukob. Ti kad vidi{ da ide ~itavoselo, onda ide{ i ti, razumije{. Jer ako ostane{ ti, selo }e onda re}i {to ti ne ide{. Ima}e{ nekih prigovora. Ja sam recimo jedan od onih koji se i daqetome suprostavqam. Ne}u da idem u crkvu jer nisam i{o u crkvu ni prije.

Rat je iskqu~ivo kao svaki drugi rat, bio zbog odràwa vlasti jedne skupine qudi. Ta skupina qudi, na veliku àlost svih ovih ovdje, na{la je najboqimogu}i modus pomo}u kojeg ostati na vlasti, a to je rat. Dakle rat nije izbio zbog razli~itih religija, razli~itih vjera, ve} je izbio zbog jedne skupine qudi koja je èlila ostati na vlasti i oni su odabrali samo ovaj na~in na koji }e ostati na vlasti. Wih se, Slobodana Milo{evi}a, Izetbegovi}a,Tud`mana, wih se ne ti~e da li ih je izginulo sto hiqada, dvjesto hiqada, koliko je sakatih.


Pa, ekonomska situacija je lo{a. Tako je i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoji u Srbiji. Jer mi smo izme|u sebe povezani, mi ekonomski ne moèmo druga~ijeopstati, zna~i ve} moramo i daqe sara|ivati. Stvar je u tome je {to je se jedna mala skupina qudi domogla i vlasti i novca, i svega onoga {to je nekada bilo privremena imovina. Ta skupina qudi koja je na lopovski na~in do{la do velikog kapitala isto je i na lopovski na~in se domogla, i to vrlo jeftino,fabrika i tvornica i svega ostalog.Politi~ka situacija je ista kao i ekonomska, jer je sve to vezano i ekonomija i politika. Ja sam u principu ~ovjek apoliti~an i ne volim se u politiku mje{ati. Ali, stvar je u tome, {to ja imam i svoj stav i svoje razmi{qawe, aline u~estvujem na bilo koji na~in. Op}enito za mene, politi~ari su qudi koji su na neki na~in malo, malo psihopatske li~nosti, sama èqa da se vlada, to jene{to psihopatski meni.Prije rata je obi~no bila ta ekonomska strana za qude problem, ostalo nije bilo neki problem. Jer, recimo u onom sistemu je bio veoma jak taj sistem,vojska i policija. Ona je sve to pokrivala, tako da nije ni moglo do} do neki ve}ih ekscesa ako ho}e{ da napravi{. Tako da se qudi nisu optere}ivalisvim drugim marginalnim stvarima, ve} su samo gledali sebe i svoj interes,svoje zanimawe, svoj poso. Me|utim, samo da vam ovo jo{ kaèm. Kod nas qudi koji se bave politikom, oni samo tu funkciju koju imaju shvataju kao ne{to, dakle kao jednu situaciju, gdje oni mogu raditi bukvalno {to ho}e i onda tako se i pona{aju.Postoji zakon, postoji ustav, on postoji za obi~ne qude, obi~ne male qude, a za wih nema, ne postoji zakon, mogu radit {ta ho}e, mogu i} kud ho}e, mogu uzimati pare kolko ho}e i niko ne odgovara. Va`no je wima da oni imaju u svojim rukama medije, vojsku, policiju, sve svoje i onda sve ide. To je takoovdje.Dakle vlada jedan op{ti haos. U stvari nije to pravi haos, anarhija, ve} je to haos koji oni namjerno proizvode, jer im on i odgovara, odgovara wima takvostawe. Wima ne odgovara stawe reda, wima ne odgovara da, recimo, sad do|e finanasijski inspektor nekome tamo i da ga upita za svaku marku odakle mu, gdje je zaradio, kako je zaradio.

Ja kad bi imo izbor, ja ne bi ni staru Jugoslaviju. Mislim ja bi najradije u Evropsku uniju, pa da ukinemo sve granice. To bi bilo idealno. A to }evjerovatno i biti jednog dana, samo kada. Onda da sa jednom osobnom kartommogu oti} slobodno u {vedsku, {paniju, Italiju, isto ko sad {to mogu oti} u Mostar.

Moje nade i èqe za Bosnu i Hercegovinu su da qudi koji su krivi za ovo da odgovaraju, svi qudi, mislim bez obzira koje nacije. I onda da se vrate svi qudi tamo gdje su nekada ìvjeli, s tim da im se vrate ona radna mjesta i ono {to im pripada, to bi bila moja èqa.Samo u bajkama postoji zlatna ribica koja ispuwava èqe.

Ima jedna osnova univerzalna poruka, a to je da je ~ovjek samim svojim ro|ewem slobodno bi}e i ono kao takvo treba da ìvi. Dakle svaki ~ovjek ima pravo dasam kreira svoj ìvot kako on ho}e, svakako ovaj uvjek mora imati u glavi onu ideju, sve {to ne èlim da drugi u~ini meni, nemoj ni ti drugome, dakle da se izme|u sebe svi qudi cijene i po{tuju bez obzira na naciju, vjeroispovjest, boju koè, etni~ku pripadnost, politi~ku pripadnost i bilo kakvu drugu.~ovjek je slobodno bi}e i mi smo mo`da jedina razumna civilizacija u ~itavomuniverzumu, u ~itavom kosmosu i ludo je da se izme|u sebe ubijamo i tako.

Glasovi svitawa

Trebali bismo se okreniti nauci, ekonomiji, kulturi, sportu, zabavi, qubavii svemu. Eto poruke.

Sarajevo

Imam 55 godina. Ja sam ro|en u Sarajevu, i ìvio sam u Sarajevu. Imao sam lijep posao, dobar. Bio sam rukovodilac slu`be. Imao sam odjeqewe svoje, oko dvadeset pet do trideset qudi. Vodio sam op}e poslove u Energoinvestu. Energoinvest je velika slu`bena organizacija stru~nog rada, koji je imo svojeposlove u svim biv{im republikama SFRJ, a imali smo mnogo posla u inostranstvu. Radili smo skupa sa muslimanima, sa drugim vjeroispovjestima,gdje je najmawe bilo hrvatske nacionalnosti.U ku}i sam ìvio sa ènom i dva sina. Kad je rat po~eo u mene su sinovi, jedan je bio na drugoj godini fakuleta, a mla|i je bio na prvoj godini fakultetaJa sam bio zadovoqan ìvotom. Mi smo svi bili zadovoqni, ne samo ja. I mojaèna i djeca. Imali su svoje prijateqe, imali smo dovoqno za ìvot. Imao samsvoju ku}u. Vlasni{tvo jedan kroz dva, ja i supruga po pola. Normalno, dobivali smo kredite od preduze}a, pa smo to i vra}ali, da imaju i na{adjeca sutra, da ne moraju traìti od dràve, niti od bilo koga.Nikad nije bilo lako na}i dobar posao, jer Sarajevo je ipak veliki grad, u pojmu i biv{e Jugoslavije, a ne Bosne i Hercegovine. Pa, ja mislim da smo imalido pred rat dobru ekonomiju. Me|utim dvi, tri godine pred rat je nastalavelika ekonomska kriza, ogromna inflacija novca. Ja mislim da je inflacijai{la dole od '82. god, ali je to rapidno od '88-'89. godine. Po~ela je ogromnainflacija.Najve}i je bio broj muslimanskog stanovni{tva, onda Srbi, pa onda Hrvati.Isto je bilo i na radnom mjestu, u mojoj kompaniji. Bilo je najvi{e zaposlenihMuslimana, pa onda Srba i Hrvata. Prije rata i do pred sam rat, qudi suìvili skupa i uvjek je bilo me|u qudima pojedinaca, koji su bili ekstremi,koji su se previ{e nacionalno izraàvali i poticali svoju nacionalnost, da je ona prava. Na takve se mi nismo obazirali. Mi normalni, obi~ni qudi koji smo radili, mi smo uglavnom to ignorisali. Me|utim kasnije, pred sam rat, tisu qudi sve bivali glasniji. Kad je po~eo rat u Hrvatskoj, mi smo uglavnom imali malo informacija {ta se stvarno zbivalo na rati{tu Hrvatske. I sredstva informisawa BiH, s obzirom da u nas rat jo{ nije po~eo, zvani~no su to prikrivala i nisu davala u javnost tako da qudi nisu bili upu}eni osim onih koji su putovali. Ja sam i{ao kod svoga {ure u Osijek, u osmom mjesecu daga dovedem vamo. On je tad ve} imao {ezdeset godina. Mi smo tada vidjelistrahote, |akovo, kad smo prolazili kroz Slavoniju. To je bilo '91. godine, u osmom mjesecu.

Qudima se prijetilo prestankom radnog odnosa. Po~eli su se qudi slati na~ekawa. Kad se {aqe na ~ekawe, odmah se gleda ko te {aqe na ~ekawe i koga{aqe na ~ekawe, jel to druga nacija. I onda se javqaju tenzije, onda qudigovore, ovaj mene poslo zato {to ja nisam Musliman kao on, ili {to nisamSrbin kao on koji me poslo.Ja sam bio veliki optimista. I vjerovo sam u qude, previ{e. âk i onda kad sumi najbliì moji rekli, rat je nizbjeàn, ja sam govorio da rat ne}e biti. To je moja gre{ka pod broj jedan. Ja sam mislio da je nemogu}e da ponovo JNA zapo~ene rat i to u Bosni i Hercegovini. Obzirom da sam znao, svjestan sam daje Armija izgubila svoje mjesto u Sloveniji, Armija je izgubila svoja mjesta u


Hrvatskoj, pa jo{ ako izgube u Bosni i Hercegovini, pa gdje }e oni da rade? Ne mogu se oni svi skoncentrisati u Srbiju. To je bila moja pogre{na dijagnoza, odnosno pogre{no vi|ewe. Ja sam uistinu da vam kaèm, kad je rat po~eo, jasam i tada vjerovao da rata ne~e biti ni u Sarajevu, ni u Bosni i Hercegovini. Jer sam uporno smatrao da je to multikulturalna zemqa, gdje smo najvi{e mje{ani od svih biv{ih republika SFRJ, i zbog toga da to ne}e biti. I misliosam, ako bi tu po~eo rat da }e biti haos najve}i. I tako je naàlost i bilo.Rat je po~eo 4. aprila, nave~e. Preko nas su i{le sve granate prema televiziji.Prvu no} u mene je metak pro{ao kroz prozor od balonskih vrata. Slu~ajno tu no} nismo sjedili kraj televizije, jer mi se bila pokvarila, pa sam oti{o u drugu sobu, kod sina. Kod wega smo gledali televizijski program, {ta sedesilo. Svak’ slu{a vijesti, niko ne spava.Tada smo radili jo{ uvijek. U moju firmu |e sam ja radio, u wu su Srbi u{li. I onda je poslije bila na teritoriji grada koji su Srbi dràli. Mi smo jo{ uvijeki{li povremeno na poso. Ja sam kontaktiro telefonom sa mojimrokovodiocima i onda bi rekli da do|em ili ne. Bilo je opasno, ali sam ja i{o sa svojim kolima. Poslije smo se distancirali na drugi predio, po{to je zgrada na Vrbawa mostu izgorila. Pijace vi{e nisu radile. U mojoj ku}i je bilo ne{to jo{ fri{kog mesa u friìderu, ne{to suvoga, polovica od jedne pr{ute. Ni{ta nismo moglikupiti, samo kruh. Ja sam izi{o iz Sarajeva nakon tri i po mjeseca rata, 11.7.92. godine. Oti{li smo sa jednim konovjem koji je organizovao HVO, besplatno. Sin je i{o da sejavi u predsjedni{tvo, me|utim oni su ga vratili sa ostalim kolegama. Kaù“Vi se vratite, po{to nemamo oru`ja. Mi }emo vas pozvati kad budete trebali!”. I sad idi ku}i i ~ekaj kad }e te pogodit granata! I ve} je hranapotpuno bila iscrpqena. Obadvojicu sinova smo dali kod prijateqa, po{to suoni ne{to vi{e imali hrane. Oni su imali i pravo skloni{te.Od tamo smo mi o~ekivali da }e u}i srpski tenkovi u ulicu, jer je bilo najbliè. Gotovo svim qudima srpske nacionalnosti, prije nego je rat po~eo, oni su podjelili oru`je. Sanduke oru`ja oni su stavili u svoje podrume. Pa sam ja pitao: “{to }e, bolan, oru`je tebi?” Kaè: “Da se ~uvam”. “Ako je da se ~uvamo, daj ga i meni da se i ja ~uvam!” Me|utim, tad smo mi mislili da }e prevladati razum i da }e qudi re}i “Stop!” Jer, mi smo u~estvovali 6. aprila u velikim demonstracijama ispred Skup{tine i Izvr{nog vije}a, na Marin Dvoru. Svi su qudi govorili: “èlimo ponovo da ìvimo zajedno! Pustite nasda ìvimo! Ne}emo rat!” Me|utim, tad su zapucali po qudima. Neki su ipoginuli. Sa prozora Holiday Inn-a, gdje su bili snajperisti srpski smje{teni. Onda su ih ovi iz na{e teritorijalne odbrane pohvatali, te Srbe koji su ga|ali po narodu. Tad je fakti~ki se znalo da je rat po~eo. Nakonnekoliko dana, Sarajevo je bilo blokirano. Mogli su iza}i samo ène, djeca.Mi smo uspjeli iza}i sa konvojom. Nas ~etvero; ja, èna i dva sina, od dvadesetjedne i dvadeset godina.Bilo je malo problema na srpskoj teritoriji radi provjere. I na muslimanskoj,u Pazari}ima. Ali su nas ipak pustili uz malo komplikacija. Niko nije skinut, niti je iko napadnut, niti je i{ta otimano. Mi smo iza{li sa kesama. Najlon.Niko nije imo nikakvih stvari. Ni{ta. Ja sam mislio da }u se sto posto vratit.Prvo nisam htio ni iza}. Pa onda, na insistirawe ène i djece, ipak sam izi{o sa wima. Prvo u Kiseqak, pa iz Kiseqaka u Split. Daqe sam produìo kod rodbine, u Pulu. Iz Pule sam stupio u kontakt sa bratom koji ìvi u Australiji. On mi je poslao garantno pismo. Tad smo oti{li u Be~ i nakon {to smo sredili papire, to jest vizu, 23.12. smo poletili za Australiju i do{li24.12.92. godine.Tako smo se na{li u Australiji.

Glasovi svitawa

Moj glavni motiv {to smo mi napustili Sarajevo u tom momentu, bio je glad igranatirawe. I cijelo vrijeme smo boravili u podrumu, kod jednog susjeda koji je imao ku}u sa dobrim podrumom. Nismo i{li svojoj ku}i. Kad sam napu{to Sarajevo, dao sam prijatequ kqu~. On je reko da }e smjestiti svoga prijateqa kojem je ve} izgorio stan. Tu je u mene majka ostala. Mi smomolili da ona po|e sa nama. Nije htjela. Osto mi je i stariji brat safamilijom.

Kako sam se osje}ao kada sam napu{tao ku}u i Sarajevo, to je ne{to {to se nemoè objasniti niti opisati rije~ima. Te{ko, prete{ko je bilo. Kad sam do{o u Australiju, onda sam shvatio da sam uàsno daleko. Da sam daleko od svoje ku}e, od Sarajeva. Svaki dan je bilo teè i teè.Kod brata smo bili dvije nedeqe. I onda sam iznajmio stan. Nisam posla na{oodmah. I{o sam u ABS {kolu, u~ewe jezika. Djeca su odmah i{la na TEIF, intenzivno u~ewe engleskog i zatim su pola godine na u~ewe kompjutera. Mla|i je poloìo ispit za Statistika univerziteta u Sidneju i on je odmahpo{o na fakultet. Stariji nije uspio na gra|evinski fakultet i onda je tugodinu radio. Onda, nakon godinu dana, ponovo je polagao prijemni za fakultet i tad je uspio i upiso se u Sidneju, za gra|evinara, da nastavi onajfakultet koji je u~io u Sarajevu. Posla sam nalazio povremeno. Brat me zaposlio kod prijateqa koji je imaosvoju kompaniju. Nikakvu pomo} nisam imao od vlasti. Kao svaki gra|aninAustralije, stan platio odmah, i to unaprijed. Jezik je bio problem. Nakon tri mjeseca smo tek bili upisali, jer je bilo pretrpano. Mi smo stariji, ja i @ena. Kod nas je bila prisutna nostalgija…bez prestanka. Kad smo do{li,u~iteqica je jedna bila. Iz Zagreba, Hrvatica. Ona je s nama razgovarala,poku{ala nam je pribliìti Australiju. I ona je rekla, nakon dvije godine vi }ete, ipak, prihvatiti ovu zemqu kao va{u zemqu. Ja sam mislio da }e tako i biti. Normalno, ja sam prihvatio Austaliju kao svoju zemqu, i zahvalan sam joj jer me je prihvatila u tom momentu. Ja sada imam australsko dràvqanstvo.Ali je nostalgija bila prisutna stalno. Stalno, dok nisam po{o vamo. Odlu~ili smo da se vratimo u Sarajevo i da ìvimo tu.

Ma, nije nama puno ostalo ìvotnog vijeka. Prema tome, èlio bi da ovdezavr{im svoj ìvotni vijek. A imam i ku}u. Poku{a}u da se vratim u wu. Ve} ~etri mjeseca ne uspjevam. Potpuno sam dokazo vlasni{tvo svim institucijamai op}ini i svima. Bilo mi je malo te{ko napustiti Australiju. Ja sam tamo stekao prijateqe,ostavio djecu. Oni su navikli. Najstariji ove godine zavr{ava i fakultet.Mla|i bi trebao dogodine zavr{it fakultet, ako bog da.Jo{ dok sam bio u Australiji, znao sam da u mojoj ku}i ìve drugi qudi. Znao sam da su uselili oko '93.-'94. godine, i da im je op}ina dodijelila moju ku}ukao privremeno napu{tenu. Ja sam prije dvije godine pismenim putem prekoambasade u Kanberu podnio zahtjev za povratak u Sarajevo. I dobio sam, istoputem ambasade, od vlasti iz Sarajeva, dobio sam informaciju da nisuste~eni uslovi za moj povratak u Sarajevo. [to zna~i da mi ne mogu obezbjedit da se mogu vratit u svoju ku}u. Me|utim ove godine, bez traèwa preko Ambasade, ja sam se vratio. U svim sredstvima informisawa, u cijelom svijetu, obznaweno da je ovo godina povratka u Bosnu i Hercegovinu. Rje{ewe sam dobio, kojim je nagla{eno da se ja vra}am u posjed za devedeset dana od dono{ewa rje{ewa. @elio sam da u|em u stari dio posjeda, to jest uprizemqe, odnosno u potkrovqe, koji trenutnim stanarima nije nikad ni dodjeqen na kori{tewe. Evo, vi{e od mjesec dana ne uspjevam da na|em


smje{taj za sebe i ènu. Meni se vra}aju i sinovi u dvanestom mjesecu. Gdje sa wima onda, kad oni do|u, kad ni ja jo{ nemam smje{taja?!Kada sam se vratio iz Australije, Sarajevo sam vidio sa aerodroma. NaseqeDobriwa koje je najvi{e stradalo. Stravi~an prizor…ni ulice nisu najboqe.Treba se obnavqati. Mislio sam da se na tome radi. Me|utim, malo se radi u Sarajevu. Privreda malo radi. Radi trgovina, {verc i ni{ta vi{e. Bio sam u kompaniji gdje sam radio. Pitao sam direktora da li se mogu vratiti na posao.Rekao je da ne moè za sada, nema govora, jer qudi ima puno na ~ekawu, koji su bili cijelog rata ovdje. Prijavio sam se na biro za zapo{qavawe.I tako, nemamo nikakav izvor prihoda. Supruga je prije mjesec i po dobila je rje{ewe. Penzija je minimalna, 110 maraka na mjesec.

Moja je èqa da se vratim i ostanem ìvit u svojoj ku}i. U ku}i je stawe, samokrov i zidovi. Sve je demolirano i pokradeno. Nemam podove, vrata, prozora.Tako je i u prizemqu i na spratu. Sve pokradeno. Sve je izne{eno, cijevi, radijatori. Sve. Muslimanska vojska je opqa~kala. Kad smo mi izi{li, u{la jemuslimanska vojska i opqa~kala. Poslije toga su do{li drugi qudi i dandanas ìve u ku}i. Mi }emo poku{at jednu sobu opremit. A djeca kad budu mogla, kad budu radila, oni }e ne{to pomo}.

Qudi mogu normalno ìvjeti zajedno kao prije. To smo ve} pokazali da moè.U mnogim mjestima van Sarajeva, qudi se vra}aju. Iz sve tri nacije. I ìveskupa i prokliwu svoje lidere, koji su im napravili ovo. Wih prokliwu, lidere, koji su napravili mr`wu. Nacionalne lidere.Neko mora bit kriv za ovaj rat. Ne moèmo svi isto biti krivi. Me|unarodnazajednica zna ko je to. Znamo i mi ovde. Izri~iti krivac je Milo{evi}. Milo{evi} je po~eo od Slovenije, Hrvatske, pa Bosna, pa, evo ga, danas ratujena Kosovu. A uz wega su se oplodili i drugi krivci.Po meni je ovo, pod broj jedan, pqa~ka{ki rat. Ovo je bio pqa~ka{ki ra, a sadmeni obrazlaè: “Ti si izi{o, ja sam se borio!”. “Dobro. ti si se borio. Jesi li dobio slobodu? Jesi! Izi|i iz moje ku}e. Jel ti moja ku}a, sloboda tvoja?!” i hiqade je takvih primjera. Ulaèwe u tu|u ku}u, to mu je borba bila.Uvijek se u ratu javqaju oni, koji je najve}i olo{. Izlaze na povr{inu. I onda,iza`li su oni koji su bili zadojeni nacionalizmom od vajkada. A nisu,vjerovatno, ni{ta imali, ni stvorili u ìvotu. Oni su povukli i druge. Silom ili milom. Rodio se nacionalizam. Ovi su po~eli pri~at o svome nacionalizmu, ovi o svome, normalna stvar i Muslimani… U{lo se u rat. Ovo je po meni, radi profita. Da se dobije profit, odnosno, da se opqa~ka tu|e imawe. Interest od rata su imali ratni profiteri, a i danas imaju. Oni, koji su bili siroma{ni prije rata sad su bogati. A oni koji su bili bogati, sad suosiroma{ili. Sad nemaju ni{ta.Jer ja sam dvadeset godina ku}u pravio. Ja je nisam napravio za godinu. Nisam mogo napravit. Nisam mogo zaradit za godinu da napravim ku}u.

U toku cijelog rata kod mene je postojala nostalgija, èqa za povratkom nasvoje. Tu su mi umrli, u toku rata, i brat i majka. Umrli od bolesti, nisu poginuli od granate. Glad, od toga dolazi bolest. Nisam mogo ni daprisustvujem ispra}aju posqedwem. To me je najvi{e poga|alo i to me vuklo da{to prije do|em.

Nacionalni identitet, mislim da nije vaàn ovdje, za nas. Jer, ja sam odgojen, i poslije onoga rata, da cijenim qude, kakvi su qudi i da takve prijateqe imam.Bez obzira na nacionalnu pripadnost. Odgojen sam da ìvim sa qudima koji

Glasovi svitawa

èle ìvit tu, bez obzira na naciju. Mislim da sam pravilno odgojen i da i na daqe tako ide ìvqewe.Po naciji sam Hrvat, rimokatoli~ke vjeroispovjesti. I ja, i èna, i djeca, svi smo i{li u crkvu i prije ovog rata. I djecu smo krstili i mi smo vjen~ani u crkvi. Sve sam obavio. Nisam neki veliki vjernik bio, ali sam po{tovo svoje. Da nisam po{tovo svoje, ne bi ni tu|e.Ja sam Bosanac po dràvqanstvu. Ja sam to govorio i u Australiji. Ja samHrvat iz Bosne.

Nisam ja pravio Jugoslaviju. Neko je prije mene pravio Jugoslaviju. Ali ja sampo{tovo tu Jugoslaviju, jer sam ìvio u woj. Borio sam se za svoje pravo, borio se za egzistenciju svoje djece. U woj stvarao, ìvio, volio je mawe ili vi{e.Rat nije bio zbog razli~itih religija. Ne. Svaka religija kaè po{tuj drugu vjeru. Po{tuj bli`wega svoga. Po{tuj kom{iju, svog prvog susjeda, kao sebi ravnoga. Prava religija. Nisam ~itao Kuran, pa da mogu znati {ta tamo pi{e. Ali mislim da ni tamo ne bi trebalo da pi{e ni{ta razli~ito. Moje li~no mi{qewe je, da onaj ko je vjerovo, on }e vjerovat, a onaj koji nije vjerovo, on je samo vjerovo trenutno, iz interesa. Pravi vjernici su oni koji su i prijevjerovali, jer koji su tako odgojeni. Mene je otac nau~io da idem u crkvu, davjerujem. I nau~io me je tim qudskim vrlinama…po{tuj druge. Pra{taj i najve}em zlo~incu.. Ne}u re}i da je katoli~ka religija najboqa. To ne bi nikadreko, jer svako svoju religiju po{tuje najvi{e i ona je za wih najboqa. Ja samo po{tujem kad ona kaè i ona nau~i da pra{tam i najve}em svome neprijatequ.Mislim da je to ne{to veli~anstveno, istrajat u tome i biti istinski vjernik. Istinski vjernici nikad ne}e po~et rat. Ni s jedne strane.Ja praktekujem moju religiju isto kao prije. I u Australiji sam je praktikovao.Posje}ivo sam svoje katoli~ke centre, hrvatske. Ja sam i{o u austalijskucrkvu, i u italijansku crkvu, i{o sam i u protestantsku crkvu - da ~ujem, da vidim na~in sluèwa, bogosluèwa u toj crkvi.Religije je vaàn dio identiteta ako se pravilno gleda. Po{tivawe religije je i po{tivawe qudi. U nas govore i kaù da su popovi i hodè po~ele rat. Nisu oni po~eli. Mo`da su neki i po~eli, ali to nisu pravi predstavnici vjere. Ne mora zna~it da su svje}enici najve}i vjernici. Ima qudi i nequdi. Ja tako gledam na ìvot, na stvari, na religiju.

Bosni je potrebno da radi privreda. Onda bi bilo sve druga~ije. Da se oìveveliki industrijski kapaciteti. Ako bi to proradilo sa 50% kapaciteta kakoje bilo prije rata mi bi stali na noge svoje. Nama je najpotrebnije da se qudizaposle. Onda nemamo vremena za manipulisawe.

Nakon ovoga {to se dogodilo, nema govora o povratku u staru Jugoslaviju. Jer, dogodili su se zlo~ini veliki. Onda bi to bilo vra}awe na ono isto. Sa tim sene bi sloìli ve}ina. Jer, {ta smo onda uradili?! i druge su se zemqe na ovomsvijetu odvojile, ali je to i{lo nekim putem bez borbi, bez rata. Ako je ve}inski narod izjasnio se da èli samostalno ìvit, pa nek ìvi. Mo`da bise opet vratio za pet, deset godina u savez biv{i dràva ili neki drugi.Sad, u ovom ratu, kad govorimo o prostorima biv{e Jugoslavije, najvi{e je nastrado srpski narod koji se raselio strahovito. I postali su besku}nici. Trebalo bi da bude Bosna kao {to se pri~a, da sva tri naroda budu stvarnokonstruktivni narodi i da imaju jednaka prava na svim prostorima Bosne iHercegovine. Potpuno jednaka. Nek se proporcionalno, prema broju stanovnika, bira vlast. Bez pravednog ìvqewa, odnosno pravde za sve trinacije, nema perspektive.


{to se ti~e moje vlastite budu}nosti, moj vijek je pro{ao. Uglavnom. Ne gajim neke velike iluzije za ìvot. @eqa mi je samo da poìvim u miru, koliko je to mogu}e, sa ostatkom svoje familije koji je osto. Da bude u miru i ni{ta vi{e. A u ekonomskom pogledu, kako bude drugima, nek bude i meni. Ni{ta vi{e. ~itaocima èlim da ne posiju nigdje rat. Koliko je to mogu}e, izolovat ratne hu{ka~e iz dru{tva. To je te{ko. Mi smo znali, i u ovom ratu, ko su ti hu{ka~i,ali oni su bili dio na{e vlasti. Oni su imali oru`je i oni su komandovalidoga|awima. Ne}e se puno posti}i ako qudi ne budu svjesni. Mi smo ovdje, na ovim prostorima, ìvjeli qep{e i sigurnije nego {to mnogi ìve u drugim krajevima. Eto, na{a su djeca zavr{ila tamo fakultet i mogu da rade na cijeloj kugli zemaqskoj, a imaju èqu da se vrate. Imali smoìvot!

Srbac

Mu`. Imam 38 godina. @ena. Ja imam 36 godina. Mu`. Prije rata smo ìvjeli u S……, to je op{tina Srbac. U na{em mjestuìvot je bio dobar, radilo se, moglo se zaraditi, ìvilo se dobro. Ja sam bio radnik i radio sam u rudniku gline, to je za keramiku.@ena. Ja sam bila doma}ica. Na{e vjen~awe je bilo 1988. godine. Imala sam ku}u. Kada je do{o rat dobila sam djecu. Da nije zaratilo ne bi ni imala djece.Mu`. @ivjeli smo sami i djeca sa nama. Pa i nije bilo lako na}i dobar poso tada, al eto, moglo je se na}. Radilo se. Ko nije radio u firmi, radio je privatno.{to se standarda ti~e, ~ovjek je ìvio. Eto, mi smo jo{ pravili ku}u, ku}ili se, nabavqali stvari, a da smo mogli i}i na more i ne{to drugo, to jo{ nismo mogli. Normalno da je nako ostalo, moglo bi se normalno sve. Za sve qude bilo je lak{e ìvjeti tada.@ena. Imali smo para, mogli smo ne{to da kupimo u ku}i. Normalno, nije bilo isto i za onoga ko nije htio raditi. Ali, ko nije mogao na}i posao u firmi, mogao je kod privatnika. Sada ne moè{ na}i ni u firmi ni privatno. Gdje je moje mjesto skroz su okolo bila srpska mjesta. Zajedno smo i{li u{kolu, zajedno smo radili, zajedno sve do rata tako bilo. Nije bilo nikakvihproblema i nije niko gledo nikakvu razliku. Stanovni{tvo je bilo mje{ano i svi smo zajedmo ìvili. Mo`da je Srba bilo isto koliko i nas, a Hrvati subili odmah preko Save, ali oni su posebno tamo, s wima nismo se mi. Oni subili kao i odvojeni malo vi{e, druga republika. Svi su bili Bosanci normalno, nije nikad reko ni Srbin, ni Musliman ve} kaè ludi Bosanac il tako ne{to, al nije nikad bilo Srbin il Musliman.I{li smo u Hrvatsku da bi podmjeru kupili, bilo je jeftinije nego kod nas, toje samo preko Save. I {ta ja znam, slago se narod, najedanput {ta je bilo, ne znam.Mu`. Kod nas je bilo mje{anih brakova kolko ho}e{, vi{e mje{anih brakova,nego ovako da je Srbin uzeo Srpkiwu, Musliman Muslimanku, komplet iz ovog mjesta odakle sam ja, iz S…...Najve}i problemi i brige u na{oj op{tini su bili oko zapo{qavawa, podizawai pro{irewa firmi, izgradwi puteva, izgradwi op{tine i to. Qudi su ìvjeli i radili zajedno, bilo je dobro. Religijski dio nije bio vaàn dio tada.

Glasovi svitawa

@ena. Ko je imo vi{e para taj je boqe ìvio, uvjek je tako bilo, samo {to se sad vi{e isti~e, zna{. Mi na primjer, izbjeglice nemamo para. Ako nigdje jo{ ne radi{, posebno nema{ para, a ako negdje radi{ tek tolko malo.Prije rata dok nam je Tito bio ìv, mi smo znali ìviti. Smjeli smo oti}i gdje smo htjeli, nije nas niko opqa~ko, nije nas niko ubio, bili smo svoj na svom. Asad ovdje, ne smje{ iza}, zna{, udari}e te neko, opqa~ka}e te neko. Nikadne}e nako bit.Da }e biti rat osjetili smo jo{ 1991. godine kad je po~elo u Hrvatskoj tamo. îmje se po{lo smirivat u Hrvatskoj, odma smo znali da }e bit to i u Bosni.Kod nas je rat po~eo 1992. godine, u martu, bio ba{ Bajram. Po~elo je kad suSrbi napali tamo Dubo~ac, jedno muslimansko mjesto, od Srpca jedno 18 kilometara. Mi smo bliì Srpcu nego Dubo~ac. Zvani~no je progla{eno 6. aprila 1992. godine. Kada su napali Dubo~ac, tada je po~elo i kod nas. Mu`. Kada je kod nas po~eo rat osje}ali smo se ono napeto, ve} uni{o strahbio u narod, {ta ja znam. Ja sam jo{ radio, onda sam dobio poziv da idem u vojsku srpsku. Nisam oti{o, pobjegao sam u Prwavor 5. maja 1992. godine. Takosam izgubio i posao. To su bili oni po~eci rata, tad sam pobjego. Bio samgodinu dana u Prwavoru, tako da ne znam {ta je se de{avalo. Tad je ve} palo Bijelo Brdo, pao Dubo~ac.Bili smo u Prwavoru godinu dana i onda smo se vratili. Poslije kad smo se vratili onda su me gonili na radne obaveze, i{o sam u {umu. Nakon 1993. godine oterali su me na Vozu}u i tamo sam bio do pada Vozu}e. Kopo rovove, radna obaveza, za Srbe. Ne kao vojnik, nego kao robqe. @ena je bila sama, janisam dolazio mo`da, po tri, ~etiri mjeseca, a ona nije imala nikakvihprimawa.@ena. Ja sam bila kod ku}e, sama sa dvoje djece i bilo je te{ko. 1994. godine, prije nego {to }e ga otjerati na Vozu}u, wega su premlatili. Imala sam oto starije djete, a mali imo dva mjeseca kad su wega premlatili. Onda su gakasnije otjerali na Vozu}u. Poslije otoga kad su wega premlatili do{la su dva milicionera, do{li su kao da mene provociraju, zna{. Kao, zna{ kad smo ga prebili, te ovo, te ono, zna{ ko je to bio, sve ne bil ja {to rekla. Ja sam tada bila sama u ku}i. Nisu to bile biv{e kom{ije, to su bili neki stranci.Onda su tako sva{ta mi govorili, balinko i tako, a ja sam samo {utila. I ondasu rekli, vi trebate odavde da selite, ovo nije va{e, ovo je na{a djedovina itako to. Ja sam {utila, jer sam se bojala najvi{e za djecu. Do{li su i traìli su moga muà. Oni kao da nisu znali da je on na Vozu}oj.Onda su do{li pitati nanu, wegovu mater, ko je li on oti{o na Vozu}u. Pa suonda do{li mene provocirat. Jedni su dole ostali, jedni vamo. Onda su takoispitivali {ta }u ja re}, {ta }e ovi, pa su se dole sastajali zajedno.Onda, bilo je te{ko i za hranu. Ne{to smo dobijali od Merhameta, vrlo malo. Srbi prvo sebe podmire pa onda nama ne{to podjele. Kome niko nije slao, tajse grdno napatio, nije imo {ta da jede. Bilo je svega, samo para nije bilo, istoko i sad. Samo {to je sad boqe zato {to nije rat i nema onog straha. Ne bi vi{e htjela to da doìvim, to je uàs jedan.Mu`. Na Vozu}oj je bilo opasno, na primjer izme|u linija. Imaju oni rovovesvoje i sada prema muslimanskoj liniji, mi idemo i kopamo sad wima drugu liniju, druge tran{ee, a oni se tako pomjeraju, i onda ako oni prave neke zamketamo mi moramo i}i da prokr~imo tamo. Bilo je minirano, bilo je opasno, ali eto, imali smo sre}e. Bio sam ~etiri godine rob. Bio sam dvije godine naVozu}oj, a poslije kad je pala Vozu}a, bili smo tamo u nekim Savi}ima dok nije do{ao kraj rata. A od 93. godine kad su me oterali, tad sam bio cijeli rat naradnoj obavezi, samo tu godinu {to sam bio u Prwavoru.@ena. Ku}u sam napustila pro{le godine, 5. septembra 1996. godine. Do{la su nam dva milicionera, doweli jednu kovertu, otvorili je i pro~itali da


moramo iza}i. Ta je koverta bila od srpskih vlasti. Onda sam ja oti{la gore u oti wihov glavni {tab, raspitivala se kako bi ja mogla ostati tude, alinikako nisam mogla. Kaè idi u Zenicu ili Sanski most, tu nek te smjeste, da bi mogla ìvit. I tako sam do{la ovde, daqe nisam mogla. Imala sam rok tridana da iza|em i da ni{ta ne ne diram i ne ponesem. Donijeli samo jedan malikofer sa malo odje}e, to je sve.Mu`. Svi zajedno smo napustili ku}u. Kad smo dobili taj rok, tri dana daiselimo, onda smo oti{li u Bawa Luku. Iz Bawa Luke smo sa UNHCR-om do{li ovde. Ja sam imo li~nu kartu srpsku, a èna je imala onu staru jugoslovensku.Vozio nas je UNHCR-ov autobus i niko ga nije zaustavqo.Bilo nam je te{ko kad smo napu{tali ku}u. Neizvjesnost ona, ne zna{ ni gdje ide{, ni kako ide{, svoje ostavqa{, ne zna{ {ta }e{ s malom djecom. Ipak je kod ku}e bilo druga~ije.@ena. Krene{, uzme{ kaput, fino prebaci{ preko ramena pa }e{ vidit kakoto izgleda. Da makar djece nema, pa kad krene{ ide{, sam si i gotovo. Ja kadasam do{la u Zenicu nisam znala gde }u, {ta }u, kud da idem, po~e{e djecaplakat. Tad nama jedna èna, kaè idite u miliciju. I mi smo tako hodali, oti{li gore u Merhamet da nam pomogne, me|utim sve je bilo zatvoreno, pa smo oti{li u miliciju. Dali su nam neku adresu, nemam pojma dole od nekog~ovjeka, da odemo dole. Oni nas po{aqu vamo.Mu`. U socijalno.@ena. Jest, i tako da smo ovde do{li, smjestili su nas i sad smo ovde. To je bilo 5. septembra 96. godine.Mu`. Mi smo istjerani iz ku}e poslije rata, poslije Dejtonskog sporazuma. Mismo istjerani, nismo izbjeglice.@ena. S malom djecom biti u ratu, to je ne{to najteè. Nisi znao ni kud }e{, ni {ta }e{. Najgore je bilo kad pas ti zalaje. Tad misli{ evo idu, ubi}e me i djecu, zakla}e me. To je strepwa, ìvci su oti{li. Nisam se naspavala dok nisam ovde do{la. Ovde kad sam do{la ja sam se naspavala.Mu`. Ja dok sam radio kao rob, ako je primirje i vamo, dobijali smo hranu i {ta ja znam. A ako je bilo pa uznapredovali Muslimani ili ako su Muslimaninekog zarobili wihovog, onda smo znali po pet, po sedam dana ne dobit ni{taza jest. Jo{ i po no}i onda moramo kopat, ne daju nam spavat. Jedne prilike,taman bio 29. novembar, i oteralo nas, a ja oti{o ovako obu~en. I sad ja samonako lagano obu~en, sweg pada, hladno, ja nave~e i po dani kopamo, ne dajunam jest i tako. Onda je bilo ovih kom{ija, Srba u wihovoj vojsci, koji namdonesu ne{to. To su bili poznanici, koji su i{li sa mnom u {kolu, koji suradili sa mnom itd... ìvot je ovdje od danas do sutra, pati{ se. Mislim {to je najva`nije, miran je ~ovjek, mirno spava{. Pomalo rastegne{ ono gibire {to dobije{ i eto {ta }e{. Nema{ gdje radit, gdje zaradit. Vrijeme provodimo leè}i, sjede}i, eto. Sjedi{ i hoda{. Situacija za poso je nikakva. Nemamo nikakvog primawa, samoovo humanitarno {to dobivamo.@ena. Dala sam neku molbu u Ma{inski fakultet, {ta ja znam, da se takozaposlim, ali ni{ta, nit vra}aju dokumente, nit sam zaposlena. Bilo ko od nasdvoje da se zaposli, ili ja ili on, bilo bi nam lak{e ìviti. A vako da kaè{bil se tjela vratit ku}i, ko {to moj mu` skoro kaè da ne bi i ja isto takokaèm. Jer ja imam dvoje mu{ke djece i oni }e odrasti kad tad, a ja ne vjerujem u ovaj mir, ono }e se opet zaratit.Ku}u sam vidjela pro{le godine, i{la sam u jesen. I{la sam kod nane i takosam je vidjela sa strane. Nije sru{ena, dobro je, kako je unutra ne znam. Ne znam ko ìvi tamo.Mu`. Ne bih se vratio ku}i ni kada bi imao priliku. Ne bi se vratio iz tograzloga {to ne bi htjeo da i moje djete do~eka ovo {to sam ja do~eko. Kako je

Glasovi svitawa

prije bilo slo`no, zajedno se ìvilo, nije se ni na {to gledalo. A onda sezaratilo i jedan drugog mrzimo. Nema {anse da bude ko onda. Drugo, ne~e{vi{e nikad dobit tamo svoj poso, od ~ega }u ìvit tamo.@ena. Desilo se skoro tako da nas pita, bi li mi tjeli, tako da oni vide {taja znam, da bi se mi mogli vratit ku}i. Ja kaèm, jesmo li mi sigurni kad bi semi vratili ku}i. Kaè ne znamo. E, pa {ta nas onda zovete, jer mi smo tolko pripatili i sad najedanput da se vratimo. I da opet to doìvimo, to ne mogu. Ne}u da se vratim. Bilo gdje, samo ne tamo. Najve}a te{ko}e i briga za nas je prvo poso, pa onda daqe. Onda bi na{li sebistan, ìvili bi, hranili djecu. Za dvije godine on }e krenut u {kolu, a onda }e ovaj mali za wim, eto to je sve.Najve}i medicinski problemi su ìvci. Ne moèmo spavati, ne moè{ slu{at ni{ta da je uzbudqivo, ni tu`no. @ivce si izgubio. Mu`. Za sad ne moè{ ni{ta planirat. Kad bi ~ovjek na{o poso, onda bi mogaoplanirat.@ena. Bez posla, bez para nema ni{ta. Da je para, posla, pa onda kasnije stan da nabavi{. Pa nabavi{ {ta ti treba, ovo, ono i tako. Kad bi tako to sve dobro bilo, kasnije bi mo`da prodali ku}u i ono malo zemqe {to imamo, a mo`da i ne bi. Mo`da bi ostavili djeci, mo`da bi se nekad to smirilo i {taja znam. Mi kao narod, mi bi mogli ìvit, mislim ono mogli smo ìvit. Me|utim, ovi{to sjede na foteqama i nemaju drugog posla, oni su nam zakuhali. Oni su nasokrenuti jedne protiv drugih, bjeàli su i wihovi vojnici, nisu htjeli u vojsku. Mirne qude, jedne protiv drugih okrenule su nacionalne stranke.Politi~ari su krivi za rat. To i nije mogo za godinu dana isplanirat. To je planirato deset, petnestgodina, kako }e to da ispadne. Mi to nismo znali. Planirali su oni {to nemajudrugog posla, samo sjede, razgovaraju. Isplanirali su Srbi i vamo Hrvatska,oni su to planirali najvi{e. Na primjer, Alija ide sa narodom {etat kroz Sarajevo, umjesto da na|e pu{ke i da se bori. Mu`. Dobro on je smirivao, on je htjeo politi~ki da rje{i. @ena. Ovaj narod ovde, mo`da ovi da se vrate iz Jajce i {ta ja znam, svojimku}ama, nisu ni oni sigurni, a mi da se vratimo tamo oko Bawa Luke, Srbca i to, ne moèmo nikad, ne moè{ bit siguran. Trebalo bi il nas istrebit, il Srbe istrebit, il da se sloìmo. Al ne}e se sloìt nikad, nema tu slagawa.Jednostavno da zarati i da vidimo ko je ja~i, ko ne bude ja~i nek ostupi, nema{tu {ta. A vako da se ko vrati, ne moè.Mu`. Ja mislim da ne}e ponovo biti rat, ja mislim da }e se to sredit.@ena. I{la bi ja i u druge zemqe, {to ne bi i{la kad bi mogla. Samo {to nema{ ti nigde mogu}nosti sad da ide{. A kada bi mi neko sredio papire i{la bi, u bilo koju dràvu.Ma ne more u Bosni ponovo ìvit sa Srbima. Ne}e biti ko prije i sad je to ve} zava|eno. Sad nas je razdvojilo, prije nas je spajalo na primjer, za nas je bilo bratstvo i jedinstvo. To se vi{e nikad ne moè napravit. Onaj je uvjek osto Srbin, a taj Srbin je mene uvrjedio, il ako sam ja wega, zna~i mi nikad ne moremo vi{e bit isti.Kada gledam unazad u rat, i ne mislim o tom. To je najboqe da zaboravi{ ine{to drugo planira{. Nadaj se da ima{ stan, kako }e{ ga namjestit, kako }e{ se zaposlit, kako }e{ zaradit koji dinar, kako }e{ svoju djecu da odhrani{,na to misli, a na ono se nemoj vra}at. Mu`. ôvjek ne voli o tome ni pri~at, nastoji da to zaboravi. Kako je bilo,tako je bilo.


@ena. Kad bi bio ponovo rat, nedo ti bog, ja bi se objesila. Objesila bi se, ne bi vi{e ìvila. Ja ne bi vi{e tjela pri~at o tome. Ne do ti bog da vi{e bude rata. Neko je se obogatio na ra~un rata, a za ve}ina qudi je ostala bez i~ega.Identitet je vaàn za mene. Mi smo Bosanci, Muslimani, dràvqani Bosne.Sad mi nemamo dràvqanstva, nismo ni tamo, ni vamo. Mi izbjeglice nismo sadnigdje.Mislim da qudi sada praktikuju svoju religiju razli~ito nego prije rata. Mnogi su sad Muslimani postali Muslimani, a prije nisu bili, zna{. Al ne moè{ ti postat Musliman ako prije nisi bio. Il budi ko dosad, il nemoj nikako.Dobro, narod je uvidio sada, i normalno se sada svako posve}uje svom i sad je drugi sistem. Prije ti je bilo mawe to. Rat je po~eo da bi neko razliku pravio,a da nije bilo razlike me|u nama, ne bi bilo ni rata.Ekonomska situacija nije dobra, sada nije dobra, ali svijet nastoji pomo}i u tom, bi}e ja mislim i posla, ne{to }e bit. Politi~ka situacija u Bosni je sad dobra, ako tako ostane. [to se ti~e mene, dobra je nema {ta. Ne strahuje{ vi{e, nema rata, to je najva`nije. Kada bih mogla izabrati izme|u stare Jugoslavije i sada{we Bosne, ja bi uzela staru Jugoslaviju, kao {to smo ìvili, da ìvimo. Jer {to god smoimali, {to god smo stekli, to smo tamo stekli, nekad. A sad nikad ni{ta ne}emo imat. Plate su male, nikad se pove}at mo`da ne}e, i vje~ito }emo bjedno ìvit.Mu`. Ja bi volio vidi{, novu Bosnu, al da ìvim ko {to sam ìvio u starojJugoslaviji.@ena. Moje li~ne èqe su da imam papire i da idem u inostranstvo, tamo se boqe ìvi. Ima{ tamo boqi ìvot za djecu, za sebe. Jer, svoje èqe ovdje ne mogu da postignem. Htjela bi poso, htjela bi kola da imam, da lijepo ìvim, da odhranim svoju djecu, a ovde nemam nikakvih mogu}nosti. Da mi neko nepomogne, ja ne bi mogla ìviti. Ne znam {ta ti misli{.Mu`. Dobro i ja mislim tako.@ena. @eqe za Bosnu su da se pokrene èqezara u Zenici. Mu`. Ma ja, da se izgradi ko {to je bilo, da se po|e raditi.@ena. Ona je sigurno duga pet, {est kilometara i malo radnika radi. A kad bise pokrenula bilo bi tu radnika i radnika, i para i para, a sad boga mi nemani{ta. Sad je sve stalo, plate male, nigde ni{ta nema.Moja poruka za ~itaoce je, ne do bog da doìve ono {to smo mi doìvili. I nek dobro ~uvaju glave, a ìvce ne mogu i tako po~uvat, oti}e im.Mu`. Da im ne bude rata i da mirno spavaju.@ena. To je samo ukratko. To je dugo, dugo bilo. Mu`. Jer kad bi se to sve pri~alo, te{ko je to sve ispri~at u detaqe. @ena. Bila bi cjela kwiga, ovaj na{ rat, na{a pri~a, to je sve ukratko bilo. Cijela, sva{ta je bilo. Najvi{e straha i uàsa. Svaki dan, dan iza dana, a najgora je bila no}. No} je najgora bila, ali sve se nadìvi.

Stolac

Ro|en sam 1929. godine. @ivio sam u Stocu sa ènom i }erkom. Radio sam u jednoj firmi od 1000 radnika. Imao sam dobar stan, dobar standard. I{ao sam svugdje i {kolovo se po svijetu.U mom gradu bilo je dosta razli~itih fabrika. To je grad jako fin, ko je go| do{ao sa strane, svi|a mu se taj grad. Fin narod, jedna mala tradicija

Glasovi svitawa

kulture miroqubqivoga naroda. Tu je bilo i Srba, i Hrvata i Muslimana, sve zajedni~ko. Qudi su ìvili fino, zajedno, ko jedna porodica. Nisam se baviopolitikom, nisu ni moji drugovi.Bilo je mje{ano stanovni{tvo u mojoj op{tini, Srbi, Hrvati, Muslimani. Ja samvi{e i{o u crkvu nego u dàmiju. Ja sam Musliman. Moj otac je bio trgovac iznam za vrijeme stare Jugoslavije bilo mi je desetak godina, ja sam i{o u crkvu. Moja je kuma katolkiwa. Kad pomislim na tu moju kumu i moju majkuumrlu, to su ko dvije majke moje. Katolici i muslimani su ìvjeli bez problema, i svi pravoslavci.{to se ti~e lidera i polti~ara ja bi mogo re}i, nikog ne smijem pohvaliti.Skoro ni jedan ne vaqa. Neki nisu totalno grije{ili. Oni su ovo sve uradili,mi ne bi ni{ta uradili. Kad je se zaratilo u aprilu ’92. god. mi smo mislili da}e to trajati samo dva mjeseca. U nas je prva struja do{la od pravoslavaca,Srba, ~etnika. Svi Srbi pokupili ve{, pa u kamione. Idu za Crnu Goru,Srbiju… Oni su znali {ta se sprema jer im je Karadì} i Milo{evi} kazao da}e Velika Srbija biti. Kaè “Mi moramo i}i, nama je nare|eno da se povu~emo iz Stoca i ~apqine, svi Srbi!” Kroz pet dana nestade ovaca, kowa, krava,volova. Odo{e za Gacko, Bile}u, Qubiwe, gdje su srpske op{tine. Srbi odo{e gore, ostavili Muslimane i Hrvate. Kad su Srbi udarili onda su stvarnoudarili po Hrvatima, a mi Muslimani digli ruke. Niko ti ni{ta ne kaziva, kadpo~e{e padati granate. Kad je rat po~eo, bilo je straha u Stocu. Upravnik doma iznio veliku zastavu Crvenog krsta i postavio je na Dom zdravqa. Kaè niko ne sme napustitiStolac, nema ovde rata, ovde je zastava Crvenog krsta, niko ne smije. Kad saplanine granata hop na zastavu. Zastava ode. Ondi ubi ovo, ubi ono, ondi kravu, ondi kera, ondi na most, ondika ènu rani…Tad smo mi pobegli, ja,ènu i }erku na jedan traktor da bjeè, oni ne}e bez mene. Do|o{e neki srpski komandanti, jami moja kola u Stocu, jami tvoja, jami onoga…Nemamo minaoruàwa nikakvog, jedino sjekiru. Srpski komandant na{o komandiramilicije u Stocu Muslimana i kaè gdje go} ko ima oru`je da ga preda, ko ne preda i}e u zatvor. Svak se prepo. Stolac je osto ni jednog pi{toqa, ni pu{ke nije bilo.Kad smo ja i moja porodica oti{li u ~apqinu, ne{to naroda je ostalo, ne{to je bjeàlo, neko u ~apqinu, neko u Mostar… Kad je do{o HVO u Stolac, oni suono naroda {to je ostalo u Stocu potrpali u zatvore. Nas koji smo bili u ~apqini pozvali su do|u u Stolac, u fabriku, i da po~nu radit. Oni su tu veliku fabriku zagradili ìcom, a mi nismo znali da }emo mi tu u zatvor. U mene èna po{la da se vrati u Stolac, a ja velim “Ne!” Koji su bili vra}eni u Stolac oni su totalno slabo pro{li. Dva puta sam i{ao u Stolac dok sammogao.U ~apqini sam bio do sedmog-osmog mjeseca ’93. Tu sam bio zatvoren dva, triputa. Mu{ke su jamili u logor u Dreteq i Gabelu, a ène i djecu su tu zatvorili. Boban je reko to {to ima malo Muslimana, on sve to moèpotamanit.Jednom sam oti{o u kwiàri u ~apqini da kupim qepilo, kad nisam znao, vakojedan usta{a stoji kod vrata. Samo gleda, a drugi mu kaziva da smo mi izStoca. Kaè meni, {ta }e{ ti ovde. Velim da kupim to qepilo. Po|i sa mnom,kaè. Gledam u civilu, a on mene odvede u zatvor. Bio sam 22 dana u zatvoru.Jednom sam bio pet dana, a jednom sam sa cijelom familijom bio zatvoren u veliki silos gdje nas je dvije hiqade. Vidi{ nane u dekama, djeca vr{e nu`du, nema otvarat vrata.U ~apqini su bile humanitarne organizacije, Merhamet i Karitas. Muslimanisu imali sve u rukama, nisu nam dali. Upravnica socijalnog, ona je meni dva,tri puta spasila ìvot. Davali nam hranu i konzerve i sve. Bilo je te{ko


snalaziti se u ~apqini. ]erka dobi temperaturu jednom i ja velim idem u zlataru u ~apqinu da prodam zlatani prsten koji sam nosio 46 godina. Kaèmja jednoj finoj curi koja radi u zlatari “Izvinite, kupujete li vi zlato?”Kupujem.”Ja bi”, velim, “prodo ovi prsten, kolko vredi?”. Uze ona, kaè“Toliko kuna, al nemam sad novaca”. Kaèm ja meni treba odma novac. Ona uze i otvori nov~anik svoj “Evo vama pola para, ako vam se ùri”. Prsten nije uzela, kaè “Vi nosite, pa do|ite oko dva sata!” Ja velim hvala. Ja kupio }erki onda malo limuna, narana~a i ~okoladu. Samo da spasim djetetu ìvot.Eh kad sutra, prekosutra, ova kuma kaè meni “Ja vas znam odnelke”. Kaè“kako ìvite?”. Pa kaèm, “Tako i tako”. Kaè meni ona “Do|ite sutra, u crkvi daju! ~im ja vas vidim u redu, u koloni, pa bilo nas pedeset, {eset, ti unijdi,~im ja do|em do vrata ja }u dva cekera i dat”. Ta kuma katolkiwa, fino jedno ~eqade. Do{o ja èni, kaè èna “{ta je to?”. Ja dva cekera, velim “Ovo mi je kuma dala”. Tamo sami katolici,a vamo Muslimani, a ne da ti {aku mlijeka u prahu, najblià moja kom{inica. Ho}u da kaèm ima i na{ih be{tija.Sada ìvim ovde u kampu. Kad sam do{o ’93. godine bio sam kod brata desetakdana. U wega je mali stan i on me je nekako uspio smjestit u ovaj kamp. Sad mi je najteè, ali dobro mi je. Meni je drago s qudima da popri~am, jer sam cjeliìvot sproveo sa qudima. Kad sam prvu penziju dobio, ima dvije, tri godine, bila je ~etri marke. Ovde su tad bili Norveàni, fala im, to su dobri qudi. Pomogli su nam kad je meni trebalo za oko da se operi{e, Norveàni su me vodili u Tuzlu. Dali su nam da se smjestimo, dali hranu, deke, posteqinu… Eh, sad ti je moja penzija 140 maraka.Moja je ku}a porodi~na, djedovina ili babovina, poru{ena. Imao sam dràvnistan, kadrovski gdje smo ìvili ja , èna i }erka, 64 kvadrata. Dvajest godinasam ìvio u wemu. Svoju ku}u sam vidio ’93. godine, mo`da peti, {esti mjesec. I{o sam jednom, to kad sam zatvoren u Stocu bio. Onda nisu nam ni dali u Stolac.Vrati}emo se i bi se vratio. Vrati}emo se, {to ono kaù i odma, i sada i objedni. Jo{ nisam izgubio nadu. Jedino, mogle bi te svjetske sile malo vi{eda stisnu ove na{e. Po ovim na{im, bogami, te{ko... Jedino Amerika, Engleska,Francuska i ove sile, pa malo da uhvate ove za uho pa da kaè, tako se moèmo vratiti. Nadam se da }emo se vratiti, ako bog da.Meni je najvi{a briga {to smo svi izgubili ìvce. Izgubio sam ìvce kao zadeset godina, ba{ u ovim barakama, u Ka}unima, u ovom brdu. Ne vidi{ ~ak ni aviona nad sobom. Nemam ja nikakvi kontakata. Onda brige mi je moje ovo djete, da makar ona, ako ni{ta drugo, da iza|e mi na put, da je {kolujem. I èna mi je, boga mi, izgubila ìvce. Imam problem za oko, to me mu~i. Sre}a mi je ako meposluì ovo oko. Primam inekcija u oba oka. Kad sam iza{o iz zatvora, kad meje bacio usta{a niz stepenice, zgru{ala mi se krv. âk su me htjeli poslat u Ameriku, al ovi svi stru~waci kaù, more{ i} u Ameriku ali }e ti pokvaritoko. Kaù mi najve}i ti stru~waci u Tuzli, ne diraj samo more bit gore. Sadmoram malo pripazit tlak, hranu, radi sikiracije, radi problema. Polako, etako, samo polako.{to se ti~e budu}nost, ~ekam da na{a vlada, uz pomo} Amerike, malo ovosredi. Ja sam nedavno bio kod bra}e u Mostaru. Vidim u Mostaru se qudizalaù za tu Federaciju, a boga mi, ako tu ne ufati Amerika, pa po na{im,te{ko }e i}i.Za{to je bio rat, to cjepawe te Bosne i Hercegovine, da budem po{ten ne znam…Re}emo kad bi u nas, u Hercegovini, nekoliko bandita skinuli, boga mibi bilo boqe. Kad bi ja sad do{o u Stolac, imam ja tri, ~etri Hrvata, |e bi ja,èna i }erka mogli spavat, oni bi me branili. Jedan je Hrvat, moj kom{ija, kadsu zapalili ku}u poviko “Be{tije jedne, to je Ali bega Alije”, tako su ga ta

Glasovi svitawa

nekolika Hrvata ubili, da je kroz pet dana umro. Ja bi mogo po tim po{tenim qudima do}. Samo mi je èqa jedina da do|em ku}i dok mi je ispravno ovo oko. A posle, krepo li krepo. Ja nemam ovde, nikakvo srce ovde. Ovde ima qudi,neko 50 kilometara, neko dvjesta, ~ak sam ja sa tristo kilometara udaqen.Moè{ misliti kako je meni ovde. Ja sam svjestan da mi je ovo oko otkazalo,sad meni treba dosta dobre hrane, meni treba ku}na doma}a juha da je pojedem Ja sam pet godina ovde jeo grah-rià, grah-rià. Kad sam do{o ovde ’93. god. nisam imo hqeba. Ja sam jednom dobio onu konzervu ’94. godine, to je konzervabila za mjesec dana. Ja sam tu konzervu pojeo. Kaè }erka “Tata {ta to radi{,to ti je za mjesec dana?!” Ja primam penziju i èna ima ta primawa oko 40, 50 maraka. Ja moram djetetu kupit. Mi fino ìvimo, ne patimo se. [to se ti~e mene, samo kupim ìlet da se obrijem i to je sve. Ja moram kupit djetetu jaje,trebam kupit bananu je li, trebam kupit vegetu, germu. Od ti moji primawa ja moram svaki dan }erki dat marku.Pojedinci su imali interesa od rata. Ja imam mojih kom{ija koji su do{li iz Stoca u Sarajevo. On ne}e nikad iz Sarajeva. Ostavio je tamo, oko grada,ne{to, a on je do{o ovde dobio dvosoban, trosoban stan, na{o kola, uvuko se u trgovinu i wega briga sad. Sad wega niko ne}e o}erat. On ne}e iz Sarajeva u Stolac, on ima pune dèpove para, sa~uvo ìvot.Puno je ratova u Bosni bilo. Dosta je, i previ{e. Svakom narodu, i srpskom, i hrvatskom i muslimanskom, dovle je vi{e rata. More se ponovo ìviti u Bosniskupa. Sigurno. Kada gledam nazad, sjetim se fina ìvota, dobra ìvota.Imali smo svi para, radili smo, svi smo dobro ìvili. Ja ovde vidim mesamo`da u mjesecu jednom…Nema. A u onom reìmu svak je imo mesa, do|i u mesnicu, daj mi ovo, daj mi ono. Ako ni{ta drugo, svaka je fabrika imalakuhiwe, svaki su dan i radnici imali dobru hranu u restoranima… Nije ni{ta dobro do{lo s ratom. Ni{ta. âk da smo se opametili, do{li do pameti, ni to.

Nacionalni identitet je vaàn. Svak svoje treba da cjeni, jer ko ne cjeni sebe i svoje, ne more ni tu|e. Ja sam Musliman, ja sam Bosanac, ali ja volim Srbe, Hrvate….Mi smo ìvili i za vrijeme Turske zajedno, i za vreme Frawe Josipa u Bosni. Ima pametna narodna, progresivna. Rat je mo`da po~eo zbog nacionalnih razlika u nekim glavama, ali, boga mi, pojedinim glavama, a bogami {to se ti~e obi~nih qudi, nije stalo nikome da cimbura krv. Ja bi objasnio svoj nacionalni identitet kao Bosanac. Ni{ta Musliman. Bosna je dràva. Svaka ~ast ko je Musliman, ali mi smo Bosanci. Religija nije vaàndio nacionalnog identiteta. To gledam ja samo ~ovjeka, a vjera nije va`na. Jasam, kad mi je bilo 7,8 godina, i{o na vjeronauku i mejtef. U {koli u Stocu,vjeronauk je drào pop, sve{tenik i hodà. Onda su nas oni sjediwavali.Pojedini, ne kaèm ja svi, mo`da ima neki be{tija. Oni su zajedno pili kafu,fino se pazili se i nama pripovjedali kad smo bili svi, da je to jedan narod. Eto, tad mi je bilo 7 godina, a vidi {ta mi se desi kad mi je 70 godina.

Moje gledawe na druge religije nije se promjenilo. Nije kod po{tenih qudi.Po{teni qudi ostaju po{teni, |ubre ostaje |ubre. Svu|e se to more desiti.Muslimana je najvi{e ovde! A on po {est konzervi pojede, a ja jednu i kaè“Draga bra}o i sestre”. Onda oni hrvatski kaè “Pobi{e sve Hrvate”, a nigdje ih nisu pobili. Srbi kaù “Vazda nas biju zato {to smo Srbi, a niko ga nije bio. To tako one mrcine prave sebi mjesto. Jer dobro neki dan kaè, nemoj pravit crkve ni dàmije, pravi {kole i fabrike. E ono je dobro veli, pomozi ~ovjeka jer stomak ne pita. Ja kupim ovde {e}er ili onu {trucu hqeba, ja nepitam je li ono katoli~ko ili muslimansko.


Sad, ekonomska situacija… Potreban je jak kapital uloìti, osvjeìti. U nas je na hiqade qudi bez posla, a ko nema posla ne more opstat, samo more biti ve}a sirotiwa. îm je jaka ekonomija boqe je i zdravqe i zdravstvo. îm nemaekonomije nema ni zdravstva, bolestan narod.Politi~ka situacija u Bosni je boqa, ali, boga mi, nije lako. U biv{oj Jugoslaviji bio je komunizam. Sad ga osu|uju, al boga mi, {kolovo nas je tajkomunizam. Alija predsednik, Tud`man general, Milo{evi}, Karadì}, sve jeto Tito i komunizam {kolovo. Ima{ recept, kakav da je, ode{ u apoteku,dobije{ besplatno lije~ewe u komunizmu Titinom. Sada u {kolu }e ko imapare. Tito je {kolovo, dao je dje~ji dodatak sirotiwi, socijalno...

Ako me posluì zdravqe, to je najva`nije, pa da ja mogu do} u svoje mjesto, pa da kaèm onome konobaru “Kom{ija daj mi kaficu, brate”. Pa da vidim Jozu, Jovu, pa hajmo qudi da popijemo kafu. Nema sre}e ako ja traìm samo Husu, Muju, Hasu.

Nikakav rat nikome nije donio dobro. Mene ~udi sve {kolovani qudi,obrazovani fakultetlije, ~ak sa dva i tri fakulteta, engleski govore, wema~ki, francuski, a oni narod mequ ko ma{ina meso. I wega briga {to je ovamo sirotiwa, {to su onamo pune jame kostiju èna i djece. Veliki neboderi, fabrike izgorile, nema{ vode, nema{ hqeba, pa to je dokaz ~emu ti vode qudi…Ja nemam koga krivit, {to se ti~e naroda srpskog i hrvatskog u Stocu. Krivim Aliju. Kad su Tu|man i Milo{evi} svoj narod `rtvovali, gdje ne}e mene…Ovde, u kampu, imam {ta pojest, nisam gladan, ali…Niko te ne pita ni{ta, imo, nemo, samo me tje{i ovo djete…

Travnik

Ja imam 24 godine. Prije rata sam ìvio u op}ini Travnik. Za mene je ìvot bio dobar. Tata je radio u Wema~koj, mama je bila tu sa nas troje. Nisam obra}aopa`wu ni na {to. Zna{ kako to hoda, {kola, iz {kole ku}a. Do osamnestegodine sam ìvio tim, moè se re}, {kolskim ìvotom.Mo`da sam bio lakomislen, nisam puno obra}ao pozornost {ta se de{ava.Samo sam nesvjesno u{o u to sve i onda nema vi{e mrdawa, ne moè{ ni maket.

U na{em uèm okruèwu nije bilo ba{ mije{ano stanovni{tvo, a {to se ti~e {ireg podru~ja, tu je bilo normalno ko svugdje kod nas.

{ta ja znam, ja nisam uop}e obra}o pozornost, nije me puno zanimalo, tako da ne mogu ta~no re}i kada sam prvi put osjetio da }e biti rat kod nas. To tako je i{lo, me|utim qudi su ve} u jedanestom, dvanestom mjesecu, formirali neke straè tamo, ve} je nekako bilo ono izdvojeno. Sama vlast biv{e Jugoslavijeje popustila, dok je se moglo oti} ku}i da se vi{e ne vrati, oti}, pobje} zaHrvatsku il pobje} tamo, vamo, izgubit se, samim tim je se vidjelo da ne{to nije u redu, da nema vlasti, da nema dràve vi{e tu.

Rat je kod nas po~eo 20.4.92. godine, onaj prvi napad, granatirawe. Tad je izgorio jedan objekat, mala jedna diskoteka, tu negdje oko 11 sati u toku dana.Kad je rat po~eo, bila je to jednostavno nepoznata stvar pa nisam to ne{toopasno ni prihvatio. Me|utim, sad kad bi ponovo krenuo, sad bi dalekodruga~ije razmi{qao. Tad nisam puno razmi{qao o tome, gledo sam vi{e ono,

Glasovi svitawa

dru{tvo, tamo, vamo i onda u to vrijeme mi je i brat radio u Wema~koj. On me je zvao u Wema~ku, me|utim meni se nije i{lo, najvi{e zbog dru{tva.

U 11 mjesecu 92. godine smo napustili ku}u. Napustili smo je da ne bi dobilimetak u glavu. Ni{ta puno nismo mogli ponijeti sa sobom, zbog vremena i zbogsame okolnosti {to je ku}a na liniji. Pokupili smo samo ono ne{to osnovnihstvar~ica. Malo je bilo karakteristi~no kod mene, civili se povla~e, mo`daja na jedan na~in pripadam wima, me|utim meni nije ni padalo na pamet da idem. Na neki na~in tu sam dobio i auto, otac kupio auto, tamo, vamo i tako da mi nije padalo na pamet da napustim to sve. Ono ima{ krug svojih prijateqa,jednostavno jo{ su uvijek pubertetska razmi{qawa na neki na~in bila. Ali,tada se familija razi{la na neki na~in. Jedan brat je oti{o za Novi Travnik, ovaj jedan je osto kod ku}e, ja sam oti{o za Vitez. Sjeo sam u auto, upalio ioti{o do Viteza. Bez problema. U Vitezu sam bio sa roditeqima. U Vitezu smokupili stan od jednog ~ovjeka. Znam da je tada wemu tata dao {est tisu}amaraka, on je ostavio ne{to stvari, ne{to rasprodo i odselio u Srbiju. Mi smose uselili u taj stan, dobili rje{ewe na osnovu toga {to smo izbjeglice, astvari smo od wega kupili.Onda jedno vrijeme me zaka~i pu{ka da je nosam, kao vojnik, od rova do rova. U to vrijeme je bio ovaj rat u mom selu i tako da sam ja bio vi{e na relacijiVitez – ku}a - Novi Travnik. Rat sam svatio kad je bilo to sa Srbima parmjeseci, tad sam ve} svatio {ta je rat. Qudi ginu, sad ima jedan, sad nema, sadti nema prijateqa, sad nema ovoga. Vidi{ neko srqa, ide kroz to sve gura,jedva se izvla~i, ne}e pu{ku, drugi opet uzimaju pu{ku ko i svugdje. Onda je krenuo rat sa Muslimanima. U Vitezu je krenuo rat sa Muslimanima 20.4.93.godine, ba{ godinu dana prije nego {to je u Turbetu puklo. Ja sam u to vrijemeve} bio ukqu~en u travni~ku brigadu kojoj je bilo sjedi{te u Novoj Biloj. I onda smo mi dràli malo linije u Vitezu. Dràli smo usput i liniju prema ~etnicima, prema Srbima. Svak je protiv svakoga digo pu{ku i gotovo. Sredwa Bosna se postepeno zatvarala i onda se posle zatvorio i ovaj dio Travnika za komunikacije sa Muslimanima na ovu stranu. To je bila zadwakomunikacija, sve je ve} bilo zatvoreno, i Busova~a i Vitez. U Vitezu se ve}pucalo, dok se u Travniku zajedno sjedilo, na neki na~in. Mo`da nisu bili odnosi ono, ba{ direktni, ali recimo dobro se sje}am, sjedim sa svojim prijateqom. On je radio u to vrijeme kao konobar u lokalu i dobro se sje}am,prije na no} nego {to }e puknut u Travniku da smo sjedili i tako ide pri~aizme|u nas. Kaè on, vidi{ da }e puknut, na sve strane se ve} ratuje. Vidi{, zar ne zna{, ovdje }e u ovom gradu odsad puknut. Samo znam da jedne prilike ako se sretnemo na liniji, kaè, da ne}e pucati na mene, niti }u ja pucat na tebe, al onaj kolega {to }e sjedit do tebe on }e dràt pu{ku, on }e mo`dapucat na mene, ja }u na wega i ubit }u tebe i tako obrnuto. I tad smo se mi razi{li mo`da nave~e oko 11 sati, ja sam oti{o na Puti}evo, a sutra je ve} puklo. Qudi su oti{li preko Vla{i}a, prema Srbima se ne{to povuklo, ane{to je se preko na{ih sela. To je haos bio. Nemaju se gdje smjestit qudi.Ja sam u to vrijeme svatio da su qudi najve}i {takori {to moè biti. Jednostavno se privikne na sve uslove ìvota. Recimo ono u zemqi, u rovu spava{, tu hoda{, prolazi{, biv{i kom{ija ono, jednostavno volio bi ga vidjet, ostane ti u sje}awu, me|utim zna{ da ima pu{ku, zna{ da je to tako inema druge. Jednostavno to prihvati{, ja sam to prihvatio na neki na~in, zdravo za gotovo. Nisam volio tr~at naprijed, polako. Izme|u ostalog, bio sam u domobranima.


Vojnik sam bio ne{to oko jedanaest mjeseci. Po zavr{etku rata saMuslimanima sam na{ao poso u Vitezu. Poslije toga sam pre{o u Jajce kad je seoslobodilo od Srba.

Kada sam napu{tao svoju ku}u 1992. godine ru`no sam se osje}ao, alijednostavno ~ovjek obi~no kad ima nekog pored sebe, onda mu je to sve lak{epodwet. Kad je sam i kad sam tone, ako se tu{i sam, onda to do|e kao totalnoubistvo. [ta ja znam, podweo sam to na neki na~in, mo`da jo{ uvijek lakomisleno, ono, nema ku}e jednostavno rat je, prihvatio sam ~iweni~no stawe, kakvo je takvo je. Znao sam da ga ne mogu ja promijeniti i nisam se puno zamaro tim. Mo`da bi prolupo da sam druga~ije razmi{qao, da me to malo vi{e kopkalo.Mo`da neki kilometar i po do dva od moje ku}e bilo je par muslimanskihku}a, na neki na~in tu sam imo par prijateqa, u stvari {kolskih kolega, alinismo ne{to bili zblièni. Ne da nisam imo kontakta sa Muslimanima, kroz{kolu jesam. Imo sam prijateqa i Srba i Muslimana, ali konkretno ba{ tu od ovih mojih daqih kom{ija. S ovim jednim sam izuzetno dobar prijateq i danas dan smo dobri. Vidjeli smo se i sreli. Ja sam wega kad je rat bio zvao izViteza telefonom i tako ~uo se sa wim i onda smo se sreli u na{em selu.Sreli smo se na putu u na{e selo. Bili smo obadvojica sretni {to smo se vidjeli. Onda smo tu malo pri~ali, pita on mene da li ima{ èqu da ide{ uTravnik. Kako da nemam èqu, normalno da me vukla èqa, tu sam odrasto, naneki na~in tu mi je sve. Me|utim, kad sam oti{o sa wim, kad smo pro{etali gradom tamo, vamo, dole, gore, popili kavicu, tako malo pri~a po pri~a, onda sam svatio da to vi{e nije to. Ovaj grad vi{e nije ko {to je bio, ovaj grad je bez poznatih faca, bez poznatih qudi, a nekad sam prolazio gradom. Tako je to bilo, ja nisam sreo tu mo`da tri poznata ~ovjeka.

Ne znam da li }u se vratiti. Vratio bi se ku}i prije svega kad bi imaosigurnost, kod mene u Travniku znate {ta se de{avalo. Muslimani etoterorizam odradili su, a neko to ne moè podwet. Me|utim, sad se toga jakobojim. Sad odselit i izgubit glavu kad sam je do sad sa~uvao. Ku}a je poru{ena, minirana. Ku}u sam vido 95. godine kad se Jajce oslobodilo. Otacmi je strado poslije rata, nagazio na minu, ba{ tu kod ku}e. Otac se bio vratioi ne{to je poku{o uradit i tako je strado. Majka je u Vitezu i tako. Imao samjednog brata koji je isto pogino od strane Muslimana u Novom Travniku.Me|utim, kroz to sve nemam mr`we. Jednostavno ravnodu{tvo prihvatim ovo. Znam, kad sam oti{o i na{o se sa ovim Muslimanom poslije rata i tako smo oti{li u Travnik, znam da su me neki od tih mojih poznanika i prijateqa pitali kako si mogo to uradit, zna{ da ti je pogino brat, zna{ da je pogino od ti qudi. Me|utim, ja kaèm nije on kriv za to sve. A sad u momentu mo`da kad bi znao ko ga je ubio, ne znam kako bi se osje}o, ali u ovom momentu {ta mogupromijenit, ni{ta. Toliko je tih qudi stradalo i ovamo i tamo. Sretnem se sprijateqima, me|utim, kad pada mrak, ku}a lagano.Ja mislim da }e biti mogu}nosti da se vratim ku}i, ja mislim da ho}e. Skoromene jedan moj kom{ija, stariji qudi koji su se vratili, koji ìve tu u mom kraju, pita: “Kad }e{ se ti vratiti?” Onda ja kaèm: “Dok bude ovde boqe nego u Jajcu ja }u istog momenta do}i”, a to jo{ ne}e bit najmawe za deset godina, jer je poru{eno do kraja i na neki na~in jo{ uvijek je nestabilna politi~kasituacija. Ve}ina mla|ih qudi tako razmi{qa i te{ko }e odlu~it da sevrati, e to je to. Mislim da qudi mogu ìvjeti ponovo zajedno kao prije. Mogu! Stvar je u politici. Sam seqak, sam ~ovjek, susjed do susjeda bi mogo ìvjet, a stvar je u politici i u terorizmu najvi{e. Recimo ovo {to se konkretno de{ava po

Glasovi svitawa

Travniku, ja, meni ne pada na pamet trenutno da ja odem i da mi se tako ne{to desi.

Rat je bio normalno zbog ostvarivawa politi~kih ideala, od koga, mi to dobro znamo. Za rat su krivi, u startu, Srbi. To je ovako malo specifi~no bilo. Srbi su na neki na~in vidjeli da moraju podijeliti biv{u Jugoslaviju. Normalno oni su krenuli od Slovenije, moje gledawe sad, i tu nisu ni{ta uradili, a uzeli su Hrvatsku koliko im je trebalo. Me|utim, Hrvatska je dobila svoju dràvu.Kad je Hrvatska dobila svoju dràvu, rat je tu ve} krenuo. Srbi uzimaju svoje,e onda su Muslimani u Bosni rekli, ovo je na{a dràva. To je moje politi~ko gledawe. Mo`da onako malo prozirno, ali tako do|e. Muslimani su rekli daHrvati idu u Hrvatsku, Srbi imaju Srbiju, na{a je Bosna. Me|utim, u tom sumomentu zaboravili da na neki na~in ìve tu i kr{}ani.

Ne volim se puno sje}at, ne volim se puno sje}ati rata. Ima puno ru`nih slika,puno ru`nih scena i najgore je kad pogleda{ ove grobove to i sve. Ja imam jedno iskustvo sa ovog grobqa na Prahuqama. Tu nije bilo ni jednog groba. Za neki deset mjeseci rata, kad pogleda{ 300 grobova, od ti 300 grobova prepoznaje{150 qudi, onda je to, onako te{ko. Samo kad se tu osvrne{, tog se ~ovjek ne voli ni sjetit puno.

Niko nije imo interesa zbog rata. Ko }e imat, nije niko. Koristi su imali ratni profiteri. Ja }u re}i ovako konkretno za hrvatskinarod u Bosni i Hercegovini, da su ostali sklopqenih ruku, vjerovatno bi imali daleko mawu korist nego sad. Mislim, kaèm daleko mawu korist, mo`da bi ~ak jo{ vi{e qudi izginulo, doìvili bi jo{ ve}i egzodus i ne bi mo`da ìvili na ovim prostorima, da su ostali sklopqenih ruku.

Ako bude ponovo rata u Bosni, ja najvjerovatnije ne}u biti tu. Najvjerovatnijebi gledo da pokupim obiteq i da brisnem negdje daqe. Ne}e biti rata sigurnojedno 50 godina, ali mogu}e da do|e poslije toga, mogu}e da do|e do rata. Moje mi{qewe je da nije politi~ki rje{eno, sve do kraja. Recimo, ja bi mogo ovakoìvjet do kraja ìvota, ali je razmi{qawe drugih qudi, kad popri~a{ sawima, puno qudi tvrdi da nisu zadovoqni. Iz kojeg razloga nisu zadovoqni?{to mo`da jedan Musliman nikad ne}e mo} ostvarit pravo maksimalno u BawaLuci i ne}emo se toliko èlit vratit. S vremena na vreme }e se gubiti voqaza povratkom. Me|utim, ovo je bilo jedino rje{ewe, nema drugog.

Nacionalni identitet se ne moè mijewat. Roditeqi su me tako rodili i to ostaje normalno. Ovo je bio nacionalni rat, to je jasno, i u tom momentu vi{e ne gleda{ {to mo`da neko boqe ne{to ~ini od ovih drugih i obrnuto. Ide{ sasvojom rajom, obi~no sa svojim narodom, sa svojom familijom. Na drugoj strani,ukoliko ostane{, onda je veliko pitawe kako }e{ se provest.Ja se osje}am prije svega kr{}aninom, katolikom, a izme|u ostalog ìvim napodru~ju Bosne i Hercegovine. U momentu mogu re} da sam Bo{wak, ali ne mogu to re} iz jednog razloga, {to na neki na~in nisam tamo prihva}en. Ja recimosad da bi oti{o u Travnik i ìvio i da bi svoj kapital preselio odavde, da bi otvorio na ènu radwu u Travniku, to bi bilo nemogu}e dobiti sada poslovni prostor da ja radim tamo. To zna~i da ja ne mogu svoja prava ostvarit, bezobzira mo`da {to èlim i imam mogu}nosti. Zna~i trebo bi dat deset,petnest tisu}a maraka i nakon nekog odre|enog vremena, ne bi mi mo`dauradio neki moj prijateq, ali mo`da neko iz neke qubomore uradio, digo to uzrak i sve tako. Sad smo ve} pre{li na drugu temu.


Identitet, to si, gdje jesi. Na neki na~in jo{ uvjek s tim qudima gdje te ne gleda kroz nacionalnost, gdje ne}ete zapasti za oko. Povremeno odem u crkvu ko {to sam i prije oti{o, nema nikakve razlike. Vratim se iz crkve, odem u kafanu i tako. Ja vjerujem da moj narod je isto tako,kao prije, ni{ta vi{e. Mo`da ima, normalno svugdje ima qudi koji su seizmjenili, koji su bili prije rata jedno, promjenili lice, jednostavno obukli ne{to, presvukli se i sada nastavili drugim ìvotom.Ja kaèm, svoje na neki na~in volim i koliko mogu po{tujem, a isto tako druge religije cijenim i svak ima svoje vi|ewe i ne smeta mi to jednostavno.Pa ponekad ~ovjek, ~ovjek kad ima religiju iza sebe, vjeruje u ne{to i kroz wugradi svoj ìvot. Religija nas na neki na~in u~i kako }emo ìvjet. Recimo jasam dobio dijete, normalno dijete krstim, idem po onoj religiji po kojoj sam jana neki na~in odrasto, {to su moji roditeqi u mene usadili i tako da mi todo|e normalno.

Stara Jugoslavija je imala mo`da onaj jedan reìm koji je na neki na~in qudedrò pod kontrolom. Ja imam malo negativnog iskustva sa staromJugoslavijom. Moj tata je radio u Wema~koj i obi~no kad bi do{o iz Wema~ke,nakon par sati do{la bi policija i vodila ga, ne znam za{to. Mada nije nikad imo problema da bi ga zadràli duè, sve je to bilo dva, tri sata, mo`danekad oti|i bi ujutru, vrati se nave~e, uglavnom nije bilo duèg zadràvawa.Poslije sam sazno da je to bilo samo saslu{avawe, s kim se druì{, {taradi{ i tako.Me|utim, kroz to sve onda vidim da mi je brat, ja ne znam ni kako je uspio u}i, recimo u JNA, kad je tata radio u Wema~koj. Kako se to popuwavalo, kako je odalo, ne znam. To je mo`da jedna negativna osobina, ali recimo za vrijemekomunizma bio je jak zakon, dràlo se to sve pod kontrolom. Sad zakona nekogjakog nema i nemogu}e ga je na neki na~in sprovest. Moè se sprovest, ali kadbi bili odgovorni qudi na vrhu. Me|utim, svi vuku na svoju stranu, po mom gledawu i onda tu dolazi do velikih rupa za kriminalce. Jo{ uvijek vidim da se ratuje na politi~kom nivou izme|u sve tri nacije i sad je ve}i rat nego {to je bio. Ne pratim puno politiku, ali vidim da nije ba{ sjajno. [to se ti~e ove strane, slobode govora, demokracije same, na neki na~in boqe je sad. Me|utim, {to se ti~e same ekonomske strane, sigurno je daleko boqe bilo prije.

Sada je potrebna jedna finansijska iwekcija koja bi prije svega pokrenulafirme, tvornice gdje bi se qudi uposlili. Sve je na nuli. Me|utim, ovdje se stvorio jedan veliki problem, po mome gledawu. Na neki na~in u rat su u{li, djeca, momci, je li, u pubertetskom nivou. Imali su petnest, osamnest, dvadestgodine i nisu imali zaposlewa. Normalno su u{li u rat i sa humanitarnim organizacijama tu pomalo papali. Sad se kroz taj period stvorila jedna neradni~ka generacija, koja nema radne navike. Ali, mislim da bi se trebaliizvu}i na neki na~in.

{to se ti~e svakodnevnog ìvota za nas, ovdje u Jajcu, opu{teno je na nekina~in. Ne razmi{qam da li }e me neko podapet, da li }u upast, da li }e me neko upucat i tako, {to sam mo`da samo Hrvat, {to nisam Musliman ilimo`da {to sam neka druga nacija.Radim ovdje, supruga radi, ima radwu, ne{to lagano i tako. Ovdje ìvimo inemamo konkretnih problema. Mo`da imam nekih ìvotnih ciqeva, ali to je ve} moja privatnost.

èqa bi mi sigurno jedna bila, jednog dana kad ostarim, da ne doìvim ne{to {to je moj otac doìvio. Da mi neko ne upuca dijete i da ga ne sahranim na

Glasovi svitawa

osnovu toga. Najvi{e bi volio kad ne bi do{lo do rata. U po~etku kad je rattek stao tad sam imo veliku èqu da odem odavde, samo da ne gledam to. Me|utim ovaj, poslije s vremena na vrijeme jednostavno ~ovjek se opet ono nada, nada da }e biti boqe.

{to se ti~e èqa i nada za Bosnu i Hercegovinu, kad bi ovako ostalo, recimo na neki na~in da nema rata, sve se moè lak{e podwet. A {to se ti~e ove krize, politi~ki ubija, ekonomski ubija i ubi}e ja vjerujem qude, do}i }e jo{ ve}a ekonomska kriza.

Travnik

Ja imam 40 godina i prije rata sam ìvjela sama u Travniku. Tada mi je bilo krasno. Imala sam svoj stan, 35 kvadrata, za mene dovoqan. Radila sam. Janisam imala problema na}i dobar posao. Qudi su bili zaposleni. @ivjeli smo pravo dobro. U Travniku je bilo mije{ano stanovni{tvo. U selu gdje sam ro|ena bilo je sto posto hrvatsko, katoli~ko.Super je odnos bio izme|u qudi razli~iti religija. U nas su uglavnom Muslimani bili prijateqi. Imali smo jako dobri prijateqa.Ja nikad dnevnik nisam ni pratila, ni oboàvala. Jedva sam ~ekala da pro|e. Uvijek bi ne{to uradila dok dnevnik ne pro|e. Nije me posebno zanimalo.Meni je onaj sistem bio lijep. Bez razlike na sve. Bila sam slobodna. Imalasam. Nije me niko dirao.

Mi Hrvati, katolici smo se, uglavnom, iznenadili kad je po~eo rat u Hrvatskoj. Narod se izgubio, izbezumqen. Dok su Muslimani mirno pili kavu i~ekali, na{i su se de~ki ve} podigli. Mora{ se braniti. Bilo te{ko za nasHrvate. Jedne prilike kaù “Ide ta srpska vojska tenkovima”, A na{i se de~kidigli, a ovi piju kavu. Dobro se sje}am Muslimani sjede, moja mama kaè wima,“Hajde, qudi, pobogu brate, hajde”. “Nemamo mi oru`ja!”, kaù. A oni sukupovali i lagali nas

Rat je po~eo kod nas u Travniku 4.3.1993. godine. Muslimani su napali nas. Ve} su oni bili po~eli prije pomalo zatezati i na{e qude hvatati. Pretukli bi na{e qude kad prolaze. Hrvatsku su zastavu uvijek skidali i bacali.Tre}eg juna oni su slavili Kurban Bajram, oni su nam pjevali “Od Travnika do Kupre{kih vrata, ne}e bit Srba ni Hrvata”. Onda su nas napali ~etvrtogpopodne oko 3 i 15. Prva je pu{ka pukla. Ja sam dvije no}i bila kod mojeprijateqice.

Bilo je puno pucawa, pogotovo gore, kod nas, jer gore smo uglavnom bili mi, Hrvati i na{a sela. Dole su se oni skupili, ti mudàhedini, jer su oni sve zauzeli. Kojigod Srbin nije iza{ao, mogao je biti ubijen. âk su i na{e qudetukli. Vidimo, svi bjeè prema Vla{i}u. Onda sam i ja krenula prema Vla{i}u. Bilo je stra{no jer mnogi su govorili da su na{i spremni. Uvijek su bili kao neki dogovori i najednom smo mi morali i}i. Morali smo napustitiku}u, zato {to su ve} u tom vremenu oni nas brojali, koliko nas u stanovimaima. A u mom ulazu, uglavnom su privatni stanovi. Hrvatski. Uglavnom smo mikupili te stanove za sebe prije rata. I onda su oni vjerovatno osje}ali, jer oni


su se ve} bili skupili, {to je Srbin wima oduzeo, oni su to htjeli nadoknaditi od Hrvata.Da sam ostala, ~isto sumwam da bi mi neko od wih pomogao.

Iz stana sam i{la pje{ice i sama. Uglavnom smo ponijeli ve{, ovo {to je od osobne higijene. Puno qudi je bilo. Bio je i pla~ djece. Ponijeli smo ne{tomalo odje}e, za higijenu. Do{la sam do sela, gdje je bila moja prija, wenaobiteq komplet. Tada smo imali dva auta.Ja sam i{la kolima, a drugi su i{li pje{ice. Odlazak je bio opasan. Pucali sutad prema nama. @alosno sam se osje}ala. Boè moj, samo sam mislila {ta mije sa bra}om.Kad smo do{li na Vla{i} Srbima oni su nas pregledali imamo li oru`je. Stvarno su bili korektni tada prema nama. Mi smo i{li autom do tog mjesta.Nekima su uzimali aute, nekima su ukrali. Ne moè se kriminalcima stat.Mada su nas opomenuli. Nas je bilo pet tisu}a. Pet tisu}a je nas bilo na Vla{i}u.Spavali smo vani, u kolima. Oni su nam smjestili neke provizorne {atore.Onda su humanitarne organizacije, mislim Crveni kri` i ve} koje, dijelili sunam djeci mlijeko i nama kruh i nareske. Dvije no}i mi smo bili tamo, i tre}u smo krenuli. êkali smo gdje }e nas i ondasmo krenuli u Bawa Luku. Obilazili smo. Ja ne znam kud smo sve i{li. îni mise ~itavu smo Hrvatsku obi{li. Onda smo do{li do Splita. Tamo je jo{ rat bio. Onda sam oti{la kod svoje prijateqice, ~asne sestre u Ba{ku Vodu. Tu je bilo krasno. Hotel Slavija, tako da sam se tu okupala, odmorila. Poslije Splita, odmah smo se smjestili, jedni u Hercegovinu, a drugi u Orebi} na Peqe{acu. Mi smo bili u Orebi}u dvije i po godine. Bilo je lijepo. Bili smo u hotelu, imali smo svoje sobe, kupaone, hranu, sve servirano. Mada smo i miimali radne obaveze, mi smo ~istili za sebe i tako to. [to se ti~e smje{tajabilo je lijepo, jer tu je bilo i more. Nije mi bilo do kupawa. Samo sam mislimana svoje. êsto sam samo plakala.

To mjesto sam napustila u jedanestom mjesecu '95. godine, zato {to su nas oni slali. Kaù imate sad mjesta oslobo|ena. Malo sam bila u {ipovu. I tu mi je bilo te{ko, umalo da nisam se oti{la bacit u vodu, i sebe i djete. Do{li smo… hladno, pu{e, nigdje ni{ta. Dvije no}i sam no}ila u {ipovu. Jer su ovi jedni dolazili, jer ono su nas tjeli, ustvari ja ne znam je li to bilo tjerawe il nije, ali su nam rekli da mi moramo napustit hotel, to mjesto. Da, niko nas ne tjera, al nemate, niko ne radi, nemate, gubite status lije~ewa, gubite ovo, mislim i {ta da radi{. Mora{ negdje se, jednostavno ne tjera te ste na{limjesto ovdje u Jajcu. Nama su u po~etku odmah rekli da }emo u Jajce. Po{to sam imala bebu oti{lasam u Jajce, jer ipak to je grad. Odma su mi dali stan. Stan je lijep. Borila sam se, ~istila sam, radila, bilo je sve zapu{teno. Stan nije moj. Od Muslimana je. Ali i u mom stanu su Muslimani. I ja nemam ni{ta protiv. Samo ne bih se vi{e mrdala dok se ne vratim na svoje. To je te{ko.

Ne radim nigdje i nemam nikakvo primawe. Ne{to povremeno kod ku}e sa{ijem,ali to je rijetko, jer svijet nema novaca. Ne moè se na}i posao. Ja se nadam da }u se nekad vratiti ku}i. Ja nisam bila kod ku}e ve} duèvrijeme. Moj prijateq je neki dan, pro{log tjedna i{ao. ôvjek {to je u tom stanu uop}e nije dao blizu stana.Imam voqu da se vratim, jer moja je to op}ina, moj grad. Tu su moja dva brata ukopana. Roditeqe ìve imam. Sama pomisao “prognanik”. Te{ko. Razmi{qam,ne znam gdje sam, ne znam {to da po~nem, kako da radim. Ja bih èqela da se

Glasovi svitawa

vratim, da po|em radit, kao {to sam radila, da mogu svom djetetu pruìtine{to. Ali treba da se svi vratimo. Svi koji smo bili da se vratimo. Te{ko je sad pojedin~ano, da te neko maltretira. Jer druga~ije razmi{qaju qudi oni koji nisu izgubili nikog.

Ne smijem puno razmi{qati. Vjerski sam odgojena. Jako se puno molim Bogu. Osje}am da me to spa{ava. Ne gubim nadu, jer ja se uvijek nadam ne}emu lijepom. Ne razmi{qam puno o tom lo{em. Samo kaèm, Boè ~uvaj mi jo{ ovogjednog brata {to imam. ûvaj sviju. To posebno molim. I za svoje dijete. Nesmije puno razmi{qati. Pustila sam da ìvot te~e svojim tokom. Samo se molim Bogu da nam da zdravqe i pamet.

Mislim da je rat bio zato {to svako je htjeo da ima neku vlast, da bude ne{to. Qudi se puno iskvare. To sam vidjela po ovim izborima. To se samo izgledabori za neku, {to bi u nas rekli, stolicu. Ne razmi{qaju o qudima, a qudimaje do{lo do grla. Sigurno i jednima i drugima i tre}ima. ~elnici su krivi, qudi koji su nas vodili. Ja ne kaèm ne jedan, nego sve strane. Htjeli su svi ne{to, kobajagi, dobro za nas, a sa nama su manipulirali i jedni i drugi i tre}i.Mediji su okrenuli qude. Oni su uvijek na televiziji, ako govore daMuslimani zlostavqaju Hrvate, naravno da }emo mi reagovati za{to i obrnuto, jer pri~ala sam ja kad po|e{ radit on meni izaziva. Mislim dapristojni i vjerski qudi ne bi tako reagovali, jer Bog je jedan. Wega ne moèmodijeliti. Mi smo po Bogu isti.

Lopovi i kriminalci su imali interes u ratu. Obje{ene glave mora neko hodat.Ja ne moram, mene nije stid, nisam ni{ta kriva, nisam nikog povrijedila.Qudi mogu ìvjeti ponovo u miru i zajedno. Uvijek }e se na}i qudi kao {to suse i ranije nalazili. Mislim da je toga uvijek bilo i ranije se nije svako sasvakim druìo, ìvio i prijateq bio. Ja mislim i danas dan da je tako. Jaimam ovdje Srpkiwu prijateqicu koju ne bih dala ni za jednu katolkiwu.

Ja kaèm ja sam iz Bosne katolkiwa. Imam i hrvatsko i bosanskodràvqanstvo. Kad sam u Hrvatskoj, ne tretiraju me kao Hrvaticu. Mi smo Bosanci i ostajemo Bosanci. Ja se s tim ponosim, ja sam tu ro|ena, to je moje. Tuje moja crkva 700-800 godina, samostani, moji didovi i pradidovi. Za{to se nebi ponosila time, jer mi smo Bosanci, Bosanci i ostajemo. Va`no je da zna{ ko si i {to si i da se ne stidi{ onoga {to jesi. Osobe koje ne znaju ko su, {to su, one su ustvari u~init {to ho}e.

Ekonomska situacija je nula. Da malo ove tvornice oja~aju, da qudi po~nu darade, da sredwa klasa malo oìvi, da se ne{to vidi. Qudi nemaju novaca, ne rade…a dokle, {ta i kako?! èqela bi za Bosnu da bude najuspje{nija i da joj pozavide sve ove na{e susjedne dràve, mislim ove biv{e Jugoslavije. Da ìvimo normalno i da nam Bog pamet prosvijetli, da nam da snage i da vidimo da taj prokleti rat ne vodi ni~emu, da se bori svak da zaradi i da pruì svom djetetu ne{to a ne da od drugoga uzima. Da qudi nevini ne ginu, jer to boli. Od toga nema ni{ta. Izgubi{ svoje najmilije, na kraju si bez i~ega, bez ikoga. U nas, u Sredwoj Bosni nema ku}e, koje nije neko poginuo, ~ak i ~itava obiteq.

Moja osobna èqa je da budem samo zdrava, da mi bude dijete zdravo. Da joj mogu priu{titi, da se vratim ku}i i da budem sa svojima. Ja se nadam boqem.


Tuzla

Ja imam 68 godina. Prije rata sam ìvio u Tuzli. Radio sam, lijepo sam radio,lijepo ìvio, imo dosta prijateqa, imo dosta poznanika. Standard moj je bio dobar. Imo sam ènu i {}erku, obadvoje smo radili. [}erka studirala, pa u posledwe vrijeme kad je zavr{ila fakultet i ona radila. Ja sam tako lijepo ìvio.Bilo je mije{ano stanovni{tvo, prete`no su bili Muslimani, a bilo je Hrvata i Srba. I mi smo svi zajedno radili, sve je to zajedno u jednoj kancelariji, na jednom poslu. U zgradi jednoj ìvili i Hrvati, i Muslimani i Srbi, posje}ivali se, fino pazili se, s wima sam se lijepo slagao. Qudi su zajednoìvili bez ikakvih problema, to se toliko po{tivalo. Ja sam primje}ivao,prijatequ da ako do|em, pa sami su Muslimani, ako do|em kod wih, da su oni prema meni bili pa`qiviji nego da sam Musliman. Ja nikad nijesam primjetio da me i~im povrijedio, bilo ~ime, a i ja sam vodio ra~una.U posledwa vremena nije je bilo lako na}i dobar posao, a s po~etka u Tuzlibilo, {kolovan ~ovjek koji ima profesiju, bilo jako dobro, zgodno na}i dobarposao. Pa je nas dosta sa strane, iz Srbije, Hrvatske, od svakle bilo. Na primjer, inìweri, dobre zanatlije, profesori. Prosvjetni radnici bili sastrane do{li. Imali smo mi, jako dobro razvijenu industriju, pogotovo u posqedwim godinama, Tuzla je bila razvijen grad.Mislim da nije bilo nikakvih problema. Meni uop{te nije jasno {to je kod nasdo{lo do ovoga {to je do{lo. Ja sam onaj sistem prihvatio. Dosta je to pravedan sistem bio. Dobro, u odnosu na ovaj zapadni, to je drugi sistem,propalo, pa {ta. Pa, ako je propao taj sistem, komunizam ili socijalizam, kakoho}emo da ga nazovemo, ne znam {ta je me|u qudima, {ta je do{lo, eto to dado|e do ovoga do ~ega je do{lo. Mislim da su to politi~ari, pojedini nacionalisti, jer to ne bi narod. Ja mislim da su politi~ari mogli sprije~itirat. Pa ako se trebalo dijelit, da se to moglo podjelit mirno.{to se ti~e kod nas religije, odmah poslije drugog svjetskog rata, Srbi,pravoslavci su otprilike, pustili bili dobro religiju i Muslimani mla|egeneracije. To se ve} nije moglo poznat, nije se moglo vidit jednog mla|eg ~ovjeka da on ide u dàmiju, to su vi{e bili stari, otprilike mojih godina ito. E, kod Hrvata je bilo druga~ije. Oni su uvijek bili vezani za crkvu. Pa u Tuzli je bilo mje{anih brakova koliko god ho}ete.Mo`da sam bio kratkovid. Ja sam ra~unao da u Bosni i Hercegovini ne}euop{te do}i do rata. Jo{ od {ezdeseti godina u onoj Jugoslaviji smo pomalobavili se politikom. Uvijek je Hrvatska i Slovenija su ne{to htjeli da se odvoje, ne{to im je smetalo u nivou Jugoslavije. Pri~ali smo da }e otpastSlovenija i Hrvatska, a da }e kao Jugoslavija, Makedonija, Bosna, Srbija i Crna Gora, da }e ove ~etiri republike, da }e to biti kao jedna du{a. Me|utim nije.Rat je do{ao u Tuzlu, 15 maja 92. godine. Vojska je bila ona jugoslovenska i oni su trebali iza}i do 19. maja, da se povuku. To je dogovoreno. Me|utim, u Tuzlisu, napali su vojsku, pobili su dosta te djece, vojnika podmuklo. I odmah je Tuzla i blokirana i po~eo je rat. Odma su po~eli zatvarat Muslimani Srbe, vjerovatno i Srbi Muslimane, tamo na onim podru~jima gdje su ve}ina. Ja samosto u Tuzli.Pucawa je bilo svaki dan. Odma, za par mjeseci, te{ko je bilo i snabdijevawe.Svakodnevni ìvot je bio takav da se boji{ uvijek, boji{ se granate, boji{ se da }e te uhvatiti, da }e ti do}i po no}i na vrata, svezati, odvest…

Glasovi svitawa

Bilo je redukcija, da nema po dva tri dana vode, struje. Al mi smo sesnalazili, jer ima{ uvijek nekakav izvor. Imali smo lampe. Parno grijawejedno vrijeme nije bilo, pa onda na|e svak kakvu pe}. Parkove i {umu smo isjekli.Tuzla je bila okru@ena. Za hranu je bilo te{ko. Ko je imao zalihe, on je dobro pro{ao. Dvadeset maraka je bila kila bra{na, pogotovo kad su Hrvati iMuslimani, kad su oni ratovali. Mi smo bili hermeti~ki zatvoreni, ali uvijek je odnekud dolazilo. Mogo si za dobre pare na}i ne{to. Samo je malo lak{e bilo kad su Hrvati i Muslimani se pomirili.U Tuzli su Srbi bili apsolutno obespravqeni. Nismo se mi smjeli ba{ puno ni pojavqivat, ni traìt nekakva prava. Mogo si oti}i u op{tinu i ne{to zapitivat, kod predsednika Be{lagi}a i kod ovih. Oni su se korektno odnosili al ti nije ni{ta pomogao. Zavisilo ti je dosta i od kom{iluka. Ako ti je kom{ija dobar i ne dira te, boqe ti je… Ja direktno nisam imao lo{e iskustvo zato {to sam Srbin. Ali sam gledaodruge, boga mi, o{amari ih, pqune na prolazu i tako. Mene nije. Me|u izbjeglicama Muslimanima nisam se uop{te kretao. U Tuzli imam jako dobrih prijateqa, vrlo dobrih qudi koji mene ni~im nisu povre|ivali, ~ak su mihtjeli i pomo}. U penziji sam bio i nijesam radio ni{ta. Imao sam jednu malu ba{tu i onda sam pomalo radio. Muslimani su se mogli i daqe kretati pa su mi nabavqali sjeme. Ja sam napustio Tuzlu u avgustu ’94. godine. Tad mi je èna bila jako bolesna.[}erka i zet su ostali. @ena mi je ’95. godine umrla. [}erka i zet jesahranili. [}erka je po~ela radit u Crvenom krstu kao prevodilac, a kasnije se i zet zaposlio.Ku}u sam napustio zato {to je bilo progowewa Srba. Bilo je zatvarawa, bilo je nestajawa. Jednostavno nestane ~ovjek. Bio je strah. Strah. Puno Srba je oti{lo i prije toga. Ja mislim da je Srba bilo u Tuzli, u gradu oko ~etrest hiqada prije, a mi smo ovako me|use procjewivali da je ostalo, kad sam ja oti{o 94. godine, mo`da desetak hiqada i to starijih osoba.Ja sam kupio kartu, autobusom do{o do Kiseqaka. Iz Kiseqaka sam do{o naovu srpsku stranu. Imali smo odobrewa, imali smo neka dokumeta. Po godine sam ja traìo ta dokumeta dok sam dobio odobrewe. Imo sam staru majkuovamo u Nevesiwu, pa sam reko da odem joj u posjetu i da }u se vratiti. Pla}aosam i podmi}ivao slu`benike dok su mi to dali.Na putu nismo imali nikakvih problema. Nije nas niko dirao. Policija je izlazila pa nas je kontrolisala, ali nije nas niko dirao. Kad smo do{li u Kiseqak, Hrvati su nas primili i fino do~ekali. Prevezli su nas i odveli u svoje ku}e, po{to smo mi do{li u tri sata. Onda su nas na Koviqa~u odvezlikolima, predali nas na{ima, srpskoj vlasti.Kad sam pre{o na srpsku teritoriju, kad vidim grupicu qudi zajedno, ja sambjeào. Poslije mjesec dana, ja sam se toliko sretno osje}ao, slobodno i lijepo. Nije mi te{ko bilo napustiti Tuzlu. Ro|en sam u Hercegovini, imam tupuno poznanika, puno rodbine. Jedno tri mjeseca, ~etiri sam hodao okolo. Bio sam kod brata dok nisam do{ao ovdje. To mi je brat na{ao. Mogo sam oti}i u Bijeqinu ili na Sokolac, u sabirni centar, ali sam mislio da }u se vratiti u Bosnu. Navikao sam se bio na taj ìvot, malo ima razlike u opho|ewu malo me|u qudima. Ja sam to tamobio prihvatio boqe nego ovdje. Brat i snaha i ovi mi nisu dali. Uslovi suovdje bili boqi nego u Tuzl. Hrana boqa bila, nije nas puno bilo, nije bilo ovako tijesno.Ja sada ìvim u ovom izbjegli~kom centru. Uglavnom, preìvqava se. Dobro je. Ja sam penzioner, pa po neki dinar~i} imam i tako iza|em u grad. Kada sam


napustio Tuzlu, mogao sam ponijeti samo li~ne stvari. Mogao sam ponijet dvije torbe. Ponio sam dva, tri odijela, ve{a, najnu`nije li~ne stvari. Imo sam vremena, jer sam ve} odredio sebi kad bi odprilike i{ao. Nije me niko tjerao.Stan nijesam vidio. U Tuzlu nisam i{ao i nemam namjeru i}i. Ne znam, ako bio{o, teè bi mi bilo. Ne bi se vratio ku}i. Ne bi se vratio iz vi{e razloga,ipak bi me uvijek neko prezirao, gledao. Kod ve}ine bi bilo nepovjerewa.Imam tamo dobrih prijateqa, ~ak se i dopisujem s pojedinim qudima,Muslimanima. To su jako dobro qudi, fini. S wima bi se vrlo rado vidio. Sadjo{ ne bih èlio i}i ni u posjetu. Oti}u…Nisam psihi~ki se pripremio za to.Volio bi kad bi rje{io stambeno pitawe. Da mi je bar jednu solidnu garsoweru, jedan stan. Ne bi i{ao ba{ bilo gdje, jer imam tu brata, imamrodbinu. Ja sam ~ovjek ve} u godinama, sedamdeset godina. Onda bi na{o kakvubabu, pa bi se druìli nas dvoje i tako.Ja nijesam ni~im drugim optere}en. Moja penzija bi trebala biti tek toliko da mogu podmirivati najnu`nijepotrebe qudske.

Za{to je bio rat? Ne znam ja, meni nije jasno. Ja mislim Zapad je kriv za rat, a posebno Amerika i Wema~ka. Mi Srbi i Srbija imamo lo{a iskustva saWema~kom i Austrijom u oba svetska rata. Oni su dali podr{ku Hrvatima, dali su podr{ku Slovencima, pa onda svima po malo. Ja mislim da su oni naszavadili.Ja mislim da nije niko imao interesa od rata, da je sve gubitak. Jedino ovi dràvnici, ako bi ih mogao nazvati dràvnici. Ja bih wih nazvao bijednici. I Tud`mana i Aliju Izetbegovi}a, ove na{e ovamo, u ovoj Srpskoj Republici. Jamislim da nije niko ni{ta dobio. U na~elu, oni }e u}e u istoriju, da li }e ih opisat pozitivno ili negativno, ja mislim prije negativno.Ako bi ponovo do{lo do rata, onda bi bilo apsolutno istrebqewe, da ni jednog naroda ne bude. Ne bi trebalo, ne bi smjelo. Ja mislim da su se qudiopametili, jer mi smo svi gubitnici. I Srbi su na gubitku, Hrvati i Muslimanipogotovo. Svi smo na gubitku.Ja mislim da se moè ponovo ìviti u Bosni u miru. Mo`da je dobro daostanemo razdvojeni. I mi }emo se posje}at, mi }emo oti}i u Tuzlu. Ja imamtamo prijateqa s kojim }u se poqubiti, s kojim }u oti}i u ku}u. Al ne}u kod svih. Mi }emo biti dobri prijateqi. Ekonomija nek radi, nek radi privreda,trgovina, ali nek se zna gdje smo, bar za jedno vrijeme dok se ovo zaboravi.Puno ima unesre}enih, oàlo{}enih qudi. Treba vrijeme da zalije~i rane.Mislim da je religija vaàn faktor u qudskom ìvotu, uop{te u dru{tvu. Homogena nacija, nacionalnost, vjeroispovjest, ima tu dobrih stvari. Me|utim moj cimer ne misli tako. On misli druga~ije, mi se tu razlikujemo. Mi, Srbi, imamo svoju pro{lost, svoju istoriju, svoju kulturu, umjetnost, ali smo nekako prili~no nesretna nacija. Mislim da je u nas velika gre{ka bila u onomedru{tvu, u socijalisti~kom, komunisti~kom, {to smo religiju i porodicu pomalo zapostavili. Sad qudi vi{e praktikuju religiju. U nas se propovjedada su komunisti branili i}i u crkvu, ali nije ta~no. Ja sam bio komunista, ~lanpartije. Kad bi do{ao u svoje mjesto ja sam oti{o u crkvu, kad sam oti{o negdje drugo oti{o sam u crkvu, a u Tuzli nisam smjeo oti}i, jer ve} bi se malodruga~ije gledalo. Mogao sam slaviti slavu, slavio sam i Boì} i Muslimanimi svi do{li u goste. Jedemo, pijemo, {alimo se, pri~amo i tako.Nemoj gledati na sebe, ali na primjer oti|i sjutra, sjutra je Velika Gospojina,oti|i u crkvu pa }e{ viditi. Ina~e tamo }e biti dosta omladine, mladeì,djece, {to to nije bilo kod pravoslavaca ranije.Za mene, ovo je vjerski rat bio. Zbog razli~ite religije, Srbi su ubijali Muslimane, Muslimani i Srbe i Hrvate i obrnuto. Ovo je za mene ~isti vjerskirat. Vjera je zloupotrbqena. Ja po{tujem svaku religiju i sad, ko i prije. I

Glasovi svitawa

prije sam po{tivao. Ja sam Muslimanima ~estitao Bajram, i{o kod wih u goste, po{tivo ga isto ko i Boì} {to po{tujem. Jer, ako ho}e{ da bude{ po{tovan, mora{ po{tovat svog kom{iju i svogprijateqa. Meni je to dobro vaqalo i u ratu. Da sam bio druga~iji, vjerovatnobi malo lo{ije pro{ao. Sada treba ohladiti glave i misliti qudski. I jedni, i drugi i tre}i. Vidilismo {ta donosi rat, vidili smo {ta smo dobili. Sad bi se trebalo spustiti nazemqu, prihvatiti se posla i po{tivat svak svakoga. Ne moramo zajednoìvit, ne moramo se qubit, ali radi svoj posao, ja }u svoj.Politi~ka suituacija je vrlo lo{a. Mislim da je podjela Bosne neminovnost.Ne bi ja sad i{ao uop{te da se ponovo mije{amo. Muslimanima je qep{e da ostanu u Sarajevu ili negdje |e su izabrali, a meni je qep{e ovdje, nego da sevratim u Tuzlu. Zbog sigurnosti i uop{te te netrpeqivosti, zajedqivosti,psihi~kog raspoloèwa. U vrijeme rata su se malo pribojavali, ali sada ne.Qudi mogu ìvjeti zajedno, ali ne na onaj na~in kako smo mi. Ne moète vi sad~itav grad natjerati da svak svakoga po{tuje. Qudi }e sami na}i sebiprijateqa.Par stvari èlim jo{ u ìvotu, a to su da imam svoj kutak, da se ovo stabilizuje, da ekonomski oja~amo, da lijepo ìvimo i da me zdravqeposluì, da se mogu spremit pa oti} u Tuzlu, pa oti} ne|e drugo, oti} u Zenicu, oti} negdje, oti}i na more i tako. Jer sve je to, onako da kaèm, jadno i nesretno, te{ko i tragi~no. Kad po|ete u grad, vidite crninu, kad po|etepri~at s ~ovjekom wemu je poginuo sin, ubilo ga…imate samo tragediju davidite.Kad bi ~ovjek mogo da ìvi mirno, da radi, da po{tuje svog kom{iju, da po{tuje vlast i dràvu, da se ne pati. Ne bi i{o da imam puno prijateqa, ne bi i{o zanekim bogatstvom, nekakvim juna{tvom. To bi izbio iz glave. Nekako kad bi semoglo, propovjedao bi, {to na{a religija ponekad propovjeda, mir, blagostawe, po{tivawe qudi, sre}u qudsku…

Visoko

Ja imam 51 godinu. Ja sam ìvela kod Visokog, ali sam ro|ena u Kakwu. Iz zdravstvenih razloga djeteta morala sam da pre|em u Visoko. Visoko nema te{ku industriju, ~i{}e je i mirnije.Po zanimawu sam bila trgovac, trideset godina. Sad vi{e ne radim. Imalasam muà, a imam sina. Ima 19 godina, zavr{io je zanat. Sad sjedi ku}i, nema posla.Kad se kaè trgovina, odmah znate kolika je to vrijednost. Mogla sam dakupim jednu ku}u, da napravim drugu, da napravim prate}e objekte: {talu,{upu... Da kupim zemqe, da mogu da posijem ba{tu, da imam ~istu hranu za svoju porodicu. Da uhranim sviwe, koke, kravu... Centralna Bosna je industrijska zona. Bez ikakvih problema, ako zavr{i{ bar zanat, moè{ da radi{, a o ve}oj stru~noj spremi da ne pri~am. Ja sam po~elada radim od {esnaest godina, pa sam se sama {kolovala, vanredno prekoposla.


Qudi su imali dosta, standard je bio jak. Nisam uop{te mogla da vjerujem da su qudi imali nekih te{ko}a. I{li su na more, i{li su u Evropu, u Ameriku, u Australiju. Slobodno se i{lo u Gr~ku na qetovawe, u Bugarsku, u Francusku,u Poqsku, bilo gde, u Englesku. Mogo si da dobije{ dokumente, kud god ho}e{ da ide{. U Visokom 90% je bilo muslimansko stanovni{tvo, 6-7% je bilo pravoslavnih,a 2-3% katoli~kog stanovni{tva. Bio je zakon, bila je dràva. Niko nije smio da poku{a ni{ta. Ide{ normalno da radi{ svoj poso, bira{ sebi kom{ije, s kim‚ }e{ da sjedi{, pri~a{. Moj deda, moja baba, moja majka, ja, svi smo ro|eni u muslimanskim selima, gdje su mje{ane ku}e. To nije predstavqalo tadanikakvu prepreku. Kad je Uskrs, nose se {arena jaja. Ja djelim wihovoj djeci po stopedeset jaja, a oni, kad imaju Bajram, oni su meni meso i kola~e. Druìlismo se, radili smo. I radimo zajedno, pomaèmo se. Ko ima ma{inu, treba li da se pomogne, ne pita{ ko je, pomogne ko prije stigne. [to se ti~e religije,dosta je mladog sveta bilo u Savezu komunista, pa oni to nisu svataliozbiqno. A stariji nara{taj, kad je u pitawu vjera, oni su pratili. Muslimanisu vi{e slali svoju djecu na vjeronauku, kao da su se oni pla{ili da }e oni da izgube neki identitet me|u nama. A nama to nije ni{ta zna~ilo, mi smo znali u kalendaru kad je Boì}, kad je Uskrs, proslavimo to, idemo daqe.

Imam ru`no mi{qewe o politi~arima i liderima prije rata. Mislim da su to qudi koji nisu bili dostojni svoga naroda uop{te. Ni na jednoj strani. Niko. Ne bi poèlila ni jednoj dràvi da ima takve politi~are. Oni ho}e dominaciju. Wihov mozak je i{o samo da dominira.Rat su mogli spre~iti. Kad je po~ela vojska da se povla~i iz Slovenije i iz Hrvatske, mi smo mislili u Bosni, to ne}e nas toliko zaka~iti. Jer Bosna je leopardova koà, {arena, nemogu}a za podelu nikakvu. Nadali smo se da to ne}e biti kod nas tako. Me|utim, {ta je tu je. Po~ele su da se biruju te stranke. Kad su bili prvi izbori, po~elo je dademonstrativno svira, provocira. Mi smo tu bili mawina, pravoslavni,Hrvati, u viso~koj op{tini. Mi nismo imali nikakve {anse ni da se spremamo,ni da se branimo, ni da ratujemo protiv nekoga. To je bilo nemogu}e. Nikakonije bilo izvodqivo. Poku{ali smo u razgovoru da kaèmo da je zajedni{tvo nama jedini na~in da ostanemo. Poslije izbora po~iwe zahla|ewe u pri~i.Pravoslavni narod je takav narod, koji je po tradiciji suvi{e ponosit narod.Ima svoje ja. I on, ako vidi ne{to {to mu nije pravo, on }e tebi re}i. I tako,po~ele su da se formiraju neke straè.Jednog dana, bila je nedeqa, mi smo po~eli da ru~amo. Odjedanput je po~elo da puca. Ja sam u nièm nivou dole, pored ceste sa ku}om, a gore se viso~ije malopucalo. Taj dan su Muslimani ispraznili prvi sedam srpskih ku}a, istjerali su qude iz ku}a. Onda su na{i iza{li i pitali {ta je to. Pa, ono, ovo, mi kaooru`je treba da se preda. Kome da preda, {ta da preda?! Svaka druga ku}a ima lova~ko oru`je. Stravstveni su tu lovci. Ima dosta lovaca, i jednih, i drugih i tre}ih. Pitali smo ih za{to ste ih istjerali. Kaù nismo mi. Pa neko jeste. Onda se malo to sti{alo, onda opet isto. Sve po no}i, puca, puca, puca, tamo, vamo. Svaku no} sve bliè i bliè. Po{to je moj sin bio we`nog zdravqa, moj mu` je rekao meni, vodi dijete negde van odavde, nemoj da on ovo preìvqava, da slu{a. U {koli su djeca po~ela da se djele. Prosvetni radnici su po~eli da se djele, sjede jedni ovde, drugi sjede u drugoj kancelariji. Srbi su smatrali kad se povu~e jugoslovenska vojska, da mi vi{enemamo za{tite, da nas ne}e niko braniti. Tako je i bilo. Svi koji su ostali,osim èna i djece koji su iza{li, a svi ostali koji su se zatekli 20.6.92. godine odvedeni su u logore.

Glasovi svitawa

Ja imam certifikat od mog muà koji je izdao Crveni kri`. On je ostao tamo i odveden u logor. Na{li su ga na spavawu, pokupili su ga ujutru u {est sati, udarili ga pu{kom. Onda su pretresali na{e ku}e, uzimali {ta su htjeli iz tih ku}a, traìli su navodno oru`je. Odveli ga u logor sa jo{ {esto qudi.Oni su, osim Srba, vodili vjerovatno i po nekog Hrvata, mo`da i po nekogMuslimana, koji se opirao tome svemu. A ène i djecu su odveli u {kole i zatvorili ih.Poslije toga su ga odveli u Zenicu za razmjenu kod Travnika, Qubin Han.On je bio u logoru 636 dana, skoro dvije godine. Ja sam bila u Vaqevu, u Jugoslaviji. Moja je sestra ostala u Kakwu. Ona je posle uspela, po{to je stara èna, da do|e nekako do wega, pa je po~ela da mu nosi po malo hrane. Wima je bila glad najgora. U Visokom su ih najvi{e mu~ili gla|u i tukli. U Zenici nisu ih tukli toliko, samo su ih gla|u patili, nisu imali da jedu. Za wega je bilo najteè u Visokom. Tu su neki qudi ubijeni, neki su ubijeni kod ku}a. Pobijene su ~itave porodice koje nisu htjele da iza|u.Ja sam napustila ku}u sa djecom. Ja sam uzela dijete i jo{ jedna èna sa dvoje djece, sjeli smo u auto. Oni su nas pustili da iza|emo. Oni su pu{tali samoène i djecu, mu{karce nisu. Ni{ta nismo mogli ponijeti sa sobom. Dje~ije dvije majice i sebi dve majice. Dokumentaciju si mogo da uzme{. Nisu gledalina{e stvari. [ta }e gledati kad vidi da ne nosi{ ni{ta, prazan ide{. Prvo smo i{li u Ilija{. Tu je bio sabirni centar i onda su autobusi Crvenog krsta razvla~ili. Svaki dan po deset autobusa.

Prvu poruku sam primila posle {est mjeseci, da mi je mu` u logoru. Posle su po~ele poruke da idu, svaka dva, tri mjeseca. Onda je to i{lo sporo. Zato samse i vratila iz Vaqeva na Sokolac, opet u neki taj centar Srpske Republike.Oni su nas onda slali daqe i ja sam dobila da do|em u Vi{egrad. U Vi{egradsam do{la 3. jula 93. godine, posle trinest mjeseci, sa djetetom.U Srbiji sam ìvjela u jednoj bogatoj ku}i. Davali su nam da jedemo koliko ho}emo. Crveni krst nam je donosio mnogo hrane, obilazili su nas. Imali smo i qekarske preglede. Kad sam odlu~ila da napustim Srbiju, morala sam dapotpi{em izjavu za{to odlazim. Wima nije jasno, jer je rat ovamo bio, da sepovla~im i da idem u ratnu zonu. Odlu~ila sam da idem samo zbog muà. Da~ekam razmjenu, da radim na razmjeni, jer mora{ da zove{ telefonom svaki~as. Nisam imala drugog razloga da se vra}am, samo sam mislila da se prije na|emo. Kad je pu{ten imao je 54 godine. Posle dvije godine, 56 godina kad je namirio, umro je. Ovde je umro u Vi{egradu. Iza{o iz zatvora sa posledicama.Svaki dan je i{o u Uìce qekaru. Oni su ga lije~ili, vratio se ku}i i tako sve slabo, slabo i jedan dan, ceo organizam je popustio i otkazalo je srce. Zbog batina. Strahovito je bio mr{av. Nije mogo da se popravi. Polomqen je bio sav, kosti uni{tene.Ovde sam pet godina, sve u istom mjestu. Teàk ìvot, posla nema. Crvenikrst da malo tjestenine, bra{na, uqa. Daqe, snalazi se. Ja odem u Srbiju, kadimam pare da platim prevoz, pa donesem hrane. To je bilo tri, ~etri puta za toliko godina.Kad sam do{la ovde ’93. godine, grad je bio prazan, ’94. godine ne{to se popuwava. Tek posle Dejtona do{lo je Sarajevo da popuni grad. Svi su i{li vi{e dole, za Bjeqinu. Tamo bar ima zemqe da se sije. Ovde nema {ta da se sije. To su brda. Zato sam ja izabrala, po{to sam Gospod Bog je htjeo da ja imam znawa u glavi za fitoterapiju, pa sam vidjela da po tim brdima mogu ne{to da uradim. Bilo je mnogo bolesnog svijeta, djece, èna, vojske, najvi{e napsihi~koj bazi. Donijela sam dvadeset kwiga, po~ela sam da ~itam intenzivno.Zamolila sam qekara i jednog farmaceuta da mi oni pomognu, {to na latinskida se sna|em i onda sam ja po~ela da radim. To je se pokazalo dobro. Qudi su


po~eli dolaziti. Nema pare, donese konzervu, krompira, pasuqa, masti,slanine.Neko je donio meni, nekome sam dala ja i tako.Posle sedam godina sam i{la da vidim gde je bila moja ku}a. Sru{eno je sve posle Dejtona. Odneli su materijal sa nove ku}e, odneli su {talu. Ima, eto,stara ku}a. U toj staroj ku}i ìvi jedan Musliman, Bo{wak iz Vi{egrada.Tako je slu~ajnost da je on iz Vi{egrada. I ja sam se {okirala posle razgovorasa wim. Brzo su se po~eli da okupqaju oko mene kom{ije. Pitali su sve, pri~ali su. Ja vi{e nisam imala ose}aj da je to moja ku}a, da je to moje. Ne, to vi{e meni ne pripada. Samo da se ~ovjek, ako moè, sna|e da ne{to namiri da bi se zamjenio za imovinu. Tako su te{ke uspomene. Nema mog svijeta tamo. To je sve oti{lo,Amerika, Australija, Srpska Republika, Jugoslavija, Evropa. Nemam voqunikakvu da idem nazad. Mislim da je sva moja pro{lost jedan san.Vjerovatno qudi ponovo mogu ìvjeti zajedno. Drugi mogu. Ja nisam sklonamr`wi, ne radi se kod mene o mr`wi. Ja ne mrzim qude. Ja sam sjela i pri~ala.Pitao me ovaj ~ovjek {to ìvi u mojoj ku}i, da li ja ho}u svoju ku}u. Ja sam murekla, ne. Ti ìvi, kad umre{ nek je sru{e. A on je ovako po~eo da pla~e.Kupila sam mu kafe, {e}era, stavila na sto. On je meni rekao da je izgubio tri sina, ènu, zeta. Ja nisam imala rije~i da mu kaèm.Nemam ja planova za budu}nost. Kad sam sve to vidjela tamo, ja nemampredstave niti imam voqe. Ja jedino {to gledam u ono dijete da kolko mogu da ìvim samo da bi wemu bilo lak{e. A {ta }e on da uradi, ja ne znam. Imamodokumente, moèmo da idemo u tre}e zemqe. Mali je we`nog zdravqa, ne znam kako bi podnio promjenu klime. A i ovaj poso me veè, tako da ja sada vi{e pri~am sa pticama i sa ìvotiwama, sa biqkama, nego sa qudima. Nemam vi{e potrebe. Najgore me pogodilo kad sam ~ula da su moje kom{ije zapilili moju biblioteku od osam stotina kwiga u ku}i.Najgori mi je {to sada nemam uslova sinu da pruìm. Moj sin je zavr{io zanat. Imao je matursku ve~e ovde, u hotelu. Na nogama je imao o~eve cipele iz zatvora. Prvi puta sam, prije sedam dana, ja sinu kupila cipele. Prvi puta u sedam godina. Moj sin je imao vi{e garderobe nego sva djeca iz mjesnezajednice.Ali je ponos u ~ovjeka ja~i od svega toga. Ne mogu ja da primim {amar laì i da mi date soliter, i da mi date grad i da mi date dràvu. Oni su meni uni{tilimuà, uni{tili su moje ku}e, ispri~ali su laì. Srbi u Visokom nisu moglini{ta da urade. Mi smo bili taoci tamo. Mo`da su Muslimani bili negde na drugom mjestu taoci. Kakvo djetiwstvo moj sin ima, da ja wemu ne mogu da kupim. Ovo ja radim da pomognem qudima i sebi, da bi mogla sinu da mu jakupim pa{tetu da namaè hqeba, da mu kupim, mo`da svakih deset, dana jednu ~okoladu.~ekala sam, po{to je ovo teritorijalno Bosna, entitet Srpske Republike,~ekala sam da se zavr{i ta dokumentacija, nadoknada {tete, pravo napovratak, da vidim {ta }e biti. Ja to moram zakonski da ~ekam, a meni se tu nesjedi. Nemam ni ja razloga da sjedim tu. I onaj ~ovjek }e do}i po svoju ku}u. Nema tu posla, ne rade fabrike, privreda. Ovo je za penzionere. Ovo samo moè penzioneri da se odmaraju, da {etaju mostom, Drinom.

Za rat ja krivim politi~are. Sve politi~are, sve tri strane. Meni nije jasno {ta je okrenulo qude. Ja sam se sada pozdravqala sa svojim kolegama. Ima ne{to izme|u nas {to je hladno. Nisam ja pobornik mr`we. Ako su i Srbi krivi, krivi su, ako su Hrvati krivi su, ako su Muslimani krivi su, ali da seta la` skine, da se kaè prava istina Ne moè narod bit kriv. Mogu bit pojedinci. U svakom ratu strada generacija. Moèmo li ìvjeti jedni pored drugih? Moè li Ilija{, koji je bio srpski, biti srpski, Visoko biti

Glasovi svitawa

muslimansko. Moè, ali hajde da radimo, da poslujemo, da ìvimo, da sepozdravimo, da zamjenimo svoju imovinu. Sad kad sam i{la auto putem, ta~nose vidi da neka smrt lebdi na tom dijelu iznad Ilija{a. Ne{to u zraku. To je na hiqade grobova. Kako pre}i preko toga?! Moè li se to tako lako? Ne moè. Desilo se ne{to {to je najgore, kriminal je izi{ao na povr{inu. Bogati su oni koji ni{ta radili nisu. A bogati qudi, kao ovaj stari {to je bio ovdje, on je posto bijedan, siroma{an ~ovjek, bez i~ega. Ja nisam imala koliko je imo on, ali u wega je nasledno od deda, od oca, a moje ja sam kupila. Ja sam oddeset nokata kupila i sad to nemam.Nema Bosna za {ta vi{e da ratuje i moè biti samo pusta, prazna i prokleta.S kim }e da ratuje, za {to }e da ratuje. Nema vi{e svrhe ratovati, sve je upropa{teno. Treba sada mnogo godina da pro|e da se dovede na svoje mjesto, bar 50% da se dovede. Nema. Bosna bi trebala da bude slika cijelom svijetu, da to ne radi. Za{to muslimanski narod ne svati da je evropski narod. Ne moè se on uklapati u politiku Teherana a ìveti u Evropi. Ja imam jednog sina, a on o}e da ima deset sinova. I onih devet da mu ja nosim na le|ima, ne mogu. Nemogu}e je to. Nije to va`no, ho}e li to nositi Wemac, Austrijanac,{vajcarac, Italijan, Jugosloven, ali ne moè. Oni }e nas pregazitinatalitetom. Kultura na{a je zajedni~ka, jezik je na{ zajedni~ki. Oni kaùmost Mehmed-pa{e Sokolovi}a, a Mehmed-pa{a Sokolovi} je srpsko dijete. Rodio se tu, odveden za Carigrad, prevaspitan, do{o tu, napravio most. Aza{to? On je htio da veè tim mostom Srbiju i Bosnu, jer on nije prebolio ono u sebi {to je nosio. Nije ga zlato moglo odweti na drugu stranu. Da vam objasnim jednu stvar. Ja sam ro|ena u Bosni srebrenoj gdje su katoli~ki kraq, Tvrtko Toma{evi} Kotromani} je se krunisao u Mile{evi, vjen~ao se u |akova~kojkatedrali, a prestonicu imo u Bobovcu, Kraqevoj Sutjesci, Kakaw. Tu ima samostan katoli~ki koji ima ja~u biblioteku, mo`da nego pola Vatikana.Kultura se odràla. Iako sam ja pravoslavna, meni je bila ~ast, da janedeqom pro{etam do tog samostana. Kulturu qudi imaju svoju, no{wu svoju, obi~aje svoje. Ako ti po{tuje{ mene i ja tebe, mi moèmo da razgovaramo.

Ja sam pravoslavna iz Bosne, ja nisam iz Srbije. Ja nisam iz Makedonije, janisam iz Crne Gore, nisam iz Slovenije. Ja sam iz Bosne, ali sam pravoslavna.I to je toliko godina star, i onaj katolik i on je iz Bosne, on nije iz Zagreba,nije iz Pariza nego je ba{ iz Kraqeve Sutjeske, s Bobovca.Vladika Nikolaj Velimirovi} je poglavar pravoslavne crkve, koji je onog rataoti{o u Ameriku. Pisao je mnogo, i kad je èlio da umre, on je rekao, moje kosti odnesite u Srbiju. Oni su ga donijeli. Eh, citat iz wegovog jednog djela sam ja uzela za ovaj ~aj. I sad me dobro slu{ajte: "Gospode, nado moja u o~ajawu",zna~i, boè pomozi mi kad mi je te{ko. "Gospode, snago moja u nemo}i", zna~inemo}an sam traìm od boga pomo}. "Gospode, videlo moje u tami", zna~i rat je, sve je tama, boè daj da vidim. E to sam stavila na ovaj ~aj da svakom pomogne,nije va`no da li je Musliman, da li je Hrvat, da li je Srbin, da li je Ciganin,da li neko ~udovi{te, uop{te me ne interesuje. Ja sam mu dala boìjiblagoslov. Mislim da je to razlog {to sam preìvela ja, da je preìvelo moje dijete, da preìvi svako. Sudbina. Mu` je moj do{o ku}i, kazao je {ta je bilo, ko ga je mu~io. Bilo je i tamo muslimanski ~uvara koji je krio komad hqeba imom muù dao.

Sad je vreme te{ko. Nema{ sigurnost u bolnicu, nema{ sigurnost na poso,nema{ sigurnost na ulicu, nema{ sigurnost na igranku, ne moè{ na}i sebi djevojku vi{e. Kod nas ima mnogo mje{anih brakova. Sad je to vi{e neizvodqivo. Kako moj sin da do|e tamo i sad uzme Muslimanku, dovede je meni na vrata i kaè, ja sebi uzeo Muslimanku. Moè, ali te{ko }e biti. Mi se


svi rodimo, ne znamo ni{ta, samo kad nas majka nosa, onda kaè, spavaj, ninaj,ti si ovo, ti si ono. Deda, baba, majka, tetka, sve mu kaè to. Sve mi to ovde u glavu stavi. E to je to. Meni nema ni jedna zemqa na svijetu da je qep{a od Bosne, ali ja je vi{e nemam. Do|e{ u Srbiju, ti si Bosanac, do|e{ u drugu dràvu, ti si izbjeglica. Na kraju vi{e nema{ svoje ime, ima{ samo koji si broj. Eto zato ja radim ovo, da je qudima lak{e.Ja sam oti{la ku}i, a boqe bi bilo da nisam. Morala sam, jer stalno se pri~ana televiziji o povratku. Nije ~ovjek, nije qudska du{a {ahovska figura, sad ovdje, sad onde. Djeca nose stra{ne traume. I djecu treba pitati {ta }e. Mi stari se ne trebamo pitati. Mi smo zavr{ili, sad djeca nek kaù {ta ho}e. Ako ho}e djeca zajedno nek idu zajedno, ako ne}e, djeci treba pustiti. Ali kadse kaè, pobijeno pet hiqada, deset hiqada, sto hiqada, pa to ko mravi. Ne moè to tako. Treba prebrojati, vidjeti.Evo vidite, ja sam sad ovde u srpskom entitetu. Ja posla nemam, ja ìvota nemam. Ali to mene kao ~oveka ne interesuje. Koji poso? Ja sam zavr{ila za svaki poso. Moj je najqep{i poso kad sam ja ovde, {etam, naberem trave,izreèm, osu{im, spakujem. To je ìvot. Samo tako moè{ biti normalan. Gdjegod sjedne{, nemam, nemam, nemam, nemam. Postala prva rije~ u ìvotu. U {uminema nemam. Metnem u jedan dèp komad hqeba, u drugi dèp stavim dvaparadajza i pa{tetu i sve imam.Politi~ari su zloupotrebili religiju. Nijedna kwiga ne govori o ratu imr`wi, ni katoli~ka, ni pravoslavna, ni muslimanski Kuran. Ja sam pro~italato. Nigdje ne pi{e ubij. To je paravan. Oni samo kaù u ime vjere. Nema toga.Ja apsolutno vjeru po{tujem sva~iju, kao prije. Ja sam sada spavala kad sam i{la u Kakaw kod ène koja je katoli~ke vjere. Nisam spavala kod pravoslavnih, jer ona je mene pozvala. Ona je moja koleginica. Trideset godinasmo radile zajedno. Ja sam i tada bila vjernik, ne samo sad. Sad se svi hvataju religije, i oni koji ne znaju ni {ta je religija. O religiji treba mnogo toga znati. Nemojte je u politiku. Ja kaèm ~esto puta, u crkvu kad do|em, ne volim da vidim predsednika op{tine, ne volim da vidim ovu grupu rukovodioca, oni stali u prvi red, niste vi za toga.Vjerovatno sada narod ide u dàmiju i crkvu vi{e nego prije rata. Katolicisu ina~e i{li uvijek. Oni su se dràli svoga uvijek. Muslimani, i oni su se dràli. Srbi se ko sada malo popravqaju, sve dok se ne naqute. Kad se naqute kaè, nema ni boga. To je specifikum narod, koji je i suvi{e ponosam,tvrdoglavo ponosan. To je dobar ~ovek, to ho}e da ti da krvi, ali ne diraj ga.Mene kad bi pitali, u Bosni neka naprave kantone i neka ìvi gdje ko ho}e.Tamo gdje je Cigo, ja }u i nek mi on bude gradona~elnik. Nije borba za vlast ako~ovek radi svoj poso. Nemoj me dirati, nemoj me maltretirati, nemoj miuskra}ivati moja elementarna osnovna prava. Pa onaj Musliman ako nije zadovoqan sa Alijom neka do|e ovde kod nas, a ovaj ako nije zadovoqan sa ovim ovde, nek ide tamo.

Ni{ta nemam, nikakve nade ni budu}nosti. Najve}a mi je preokupacija gdje }u da umrem. Jedino kad bi mogla jo{ malo da ìvim da pomognem sinu, da on stane na svoje noge. Jer ja ne verujem vi{e u qude. Pa zamislite, ~ovek koji je leò dvije godine u zatvoru, umro od posledica, dràva to ne priznaje. Mi neprimamo nikakvu socijalnu pomo} niti bilo kakvu nadoknadu. Moj mu` nije {ehid, nije prvoborac na liniji. Samo onaj ko je poginuo na liniji, wemu se daje.Wegova èna ima sad para i da se obu~e, i da ide u {valeraciju i da kupi {ta ho}e, jer je wen mu` pogino na liniji. Da li je to ovde ili tamo, isto je to. Pobjesni od para, a ratni zarobqenici i wihove porodice ne postoje.Ne znam ho}e li iko od tih qudi koji su ìvi do~ekati da ta Bosna bude kao{to je nekad bila. Ne}e najvjerovatnije. Moja generacija i ove generacije sad

Glasovi svitawa

{to pamte ne}e. Svako ko ima mogu}nosti u bilo kom smislu treba da zaustavirat, a vjerski poglavari da ne zloupotrebqavaju vjeru u politiku. Neka puste narod da ìvi na svoj na~in.

Vitez

Imam 34 godine. Prije rata sam ìvjela u Vitezu. Radila sam kao konobar,imala sam zaradu, imala svoj stan, nisam bila udata, ali sam ìvjela sasvojim ~ovjekom, bez djece i lijepo mi je bilo. Kao ugostiteq sam radila deseti po godina u Vitezu. Sa muèm sam ìvjela devet godina tamo. On je istoradio u Vitezu. Ja sam radila kod privatnika i bila sam osigurana. Ali isto tako da sam radila i u preduze}u ili u fabrici, sasvim jednostavno. Bilo je dosta posla, fino.

Ne vjerujem da je Bosna tada imala jaku ekonomiju. U su{tini, u Vitezu je bilo radwi, a malo je bilo ti zemqoradnika, koji su zemqu radili. U su{tinimislim da je to divno mjesto, gdje su moglo zaraditi, gdje su svi imali. Svagdjese na|e onaj dio koji nema, ko i dan danas. Bilo ih je koji su se patili i prije rata, a koji se pate i dan danas.

U mojoj op{tini je bilo mje{ano stanovni{tvo. Bilo je i Hrvata i Muslimana iSrba i Roma. Ja mislim da je bilo vi{e Muslimana nego Hrvata, a mawina Srbai Roma.Odnos izme|u qudi razli~itih religija je bio lijep. Ja sam radila na primjer u gostioni, u kafani, u bifeu, da nazovem to ve} gdje sam radila, meni sudolazili tu i Srbi i Muslimani i Hrvati, sve nacije fakti~ki. A prije rata zajedno su sjedili, pili, mezili i nije bilo nikad nikakvih problema, da su se tukli, da su se maltretirali, nikad, stvarno.

Ja sam radila u gostioni, i tu su se mogle ~uti svakakve pri~e, i osjetilo se jo{ kad su bili izbori, ne znam ba{ koje godine ta~no ’90, ’91. godine. Odmah je se znalo istog momenta da }e tu biti ne{to, jer nigdje u svijetu nisu strankepobijedile, niti }e kada pobijediti. Odma je fakti~ki po~elo razdvajawenaroda Srba, Muslimana i Hrvata. I normalno, znalo je se da }e biti rat. Li~no ja nisam i{la na izbore, nit sam htjela glasati ni za kog. Mene su zvali:“Hajde, {to ti ne ide{ na glasawe?”. Reko: “Ne”. Kaè:”Zbog ~ega?”. Reko: “Vi idite glasat, al glasate sami sebi rat”. To sam rekla.

Prije na dan, to je bio 15.4. ja sam radila tu, meni su dolazili Hrvati, i ja sambila s wima i dobra, mislim u su{tini, ali imali su oni posebno te svoje neke razgovore. E, onda osjetilo je se. U zraku se osjetilo da ne{to ima, da }e ne{to biti. Ja koga god upitam {ta je, svi su {utili, niko ni{ta nije htio da mikaè, a ja sam osjetila to, imala sam instikt neki koji mi je govorio da ne{to ne}e biti u redu.I ujutru 16.4.93. godine, ujutru sam do{la na poso oko {est sati. U{la sam u radwu, vidim nema nikog, niko mi ne dolazi. [ta je ovo, mislim ne mogu sebi sama da shvatim, nema mi gostiju tih koji su meni dolazili na kafu, nema nikog. I ovaj negdje oko sedam, sedam i petnest, u mene gazda dolazi, kaè on meni po~eo rat izme|u Hrvata i Muslimana. U tom momentu nisam vjerovala. Ionda poslije su mi dolazili ti Hrvati, bojovnici. Ja sam pitala wih, premda je


tad, to je bilo 16.4. ujutru, bio pokoq u Ahmi}ima, oni su meni do{li, a ja u tommomentu nisam znala za to. Nisu oni meni htjeli re}i, meni kao Muslimanki, nisu mi htjeli re}i da je bio taj pokoq u Ahmi}ima i oni su do{li, popili pi}e, a meni nije niko ni{tagovorio, niti me je maltretirao. Zatvorila sam radwu, dole koji su bili muslimanski objekti, tu su bacali bombe, rafalima su pucali po timobjektima i tako.

E onda je po~elo. Tad sam oti{la u skloni{te kod jednog, u stvari to je bilaku}a, pa smo mi bili kod wega u podrumu. Bilo je i pucawa, bilo je i granatirawe, bilo je sva{ta ne{to. U jednom momentu bili su vamo Kablari, avamo je bilo Kriàn~evo selo. Kako god vidi{ da gori hrvatska ilimuslimanska ku}a, nije bitno, odmah istog momenta gori muslimanska ili hrvatska ku}a. To je bilo sve jedan za jedan, to je moja misao. To je bilo tako ru`no, tako ru`na slika kad vidi{ da gori ku}a ne~ija. Moj mu` je Hrvat. On tu no} nije no}io kod ku}e, bio je gore, kod svoje mame. On je meni rekao, “Ne}u do}i ve~eras, idem kod mame gore na selo”. On nijedolazio mjesec dana i onda kad je do{ao on je rekao: “Izvini, shvati kakoho}e{, al ja moram i}i. Jest da mi je te{ko, da mi je nezgodno”, kaè, “danassutra ja sam sa tim kom{ijama sjedio, razgovarao, {ta ja znam, razgovarali,druìli se, izvini molim te”, znao mi je plakati, to je uàs. Te{ko je meni bilo zato {to sam ja bila Muslimanka, a on nije bio.Dvadeset dana mi smo bili u skloni{tu i onda smo se poslije svi vratili ustan. Ja u svoj stan, neko ko je imo ku}u u ku}u i tako. Mislim, po dani kad ne puca, onda prileti{ u stan, uzme{ ne{to {to ti treba, na primjer ovako kafu,ne{to za jelo da ima{, i opet se vrati{. Bila je jo{ jedna porodica sa mnom tu, muslimanska, ba{ u tom podrumu. Onda su rekli, pa{}e ta linija, gdje sam ja bila tu, ta Dubravica, tako se zvala, tu blizu Kriàn~evog sela, tako da sutu porodicu evakuisali do Viteza gore, do Kru{~ice. Na{li su im nekistan~i} privremeni i mislim opet su fer postupili, mislim u tom momentu, tiHrvati koji su im ipak iza{li u susret, koji su ih prebacili, koji su ih izvukli iz tog haosa, iz tog rata, iz tih granata.Ja sam ostala u hrvatskom dijelu. Nije bilo za muà opasno da ostane tu, nego za mene. Ne}e mje{tani, s kim sam ja bila, s kim sam bila dobra. Ja sam vidjelaMuslimane, kako su i{li u logor, kako su ih odvodili gore, u tu {kolu, a bilo je Hrvata koji su pomagali Muslimanima, koji su ih dovodili iz tog logora. Tri porodice su bile da su ih dovodili iz te {kole gdje su bili. Dovodili su ih da se okupaju, razumije{, daju djeci mlijeka. Mislim, ima neki fino, ne morasad sve biti bauk, sve lo{e. Za mene je taj trenutak, taj doìvqaj bio lijep, kad su dovodili porodice da se okupaju, pa su im nosili gore mlijeko, hranu djeci da imaju {ta jesti.

Moj mu` nije napustio stan. On je i{ao na liniju iz mog stana, jer to je bio moj vlastiti stan. Do|e, sedam dana bude ku}i, sedam dana bude na liniji. Al prvi put kad je bio ve} taj sukob u Vitezu, nije ga bilo mjesec dana. I ja sam tako|ebila u ku}i, imala sam {ta pojesti, nisu me odvodili u logor, jer imala sam za{titu od {efa, od mog muà, tako da mi je bilo fino. Jedino je napoqu bilo opasno u to vrijeme. Ne moè{ se {etati, jer bilo je tih snajperista, bilo je pucwave uvijek, tako da smo se slabo kretali.Ali do{lo je vrijeme kad sam i ja morala iza}i iz Viteza. Nakon ~etiri mjeseca rata i ja sam morala iza}i iz Viteza. U jednom momentu, meni je do{ao moj {ef i moj mu` i rekli su mi: “Sutra mora{ i}i za Zenicu, jer danas sutrakako }emo mi tvojim roditeqima pogledati u o~i”. Jer ne bi me ubili sad tu, oni mje{tani, sa kojim sam ja bila dobra i koji su meni dolazili i kojim sam ja

Glasovi svitawa

odlazila. Ali bilo je i ovih sa Hrvata sa strane, ima{ ti Hrvata tihHercegovaca, zovemo ih Hercegovci, koji su do{li iz Hercegovine.Tako da sam ja onda iza{la.

Ja se li~no nisam ni za {to napatila. Jo{ kad sam krenula iz Viteza, ponijelasam sva{ta ne{to sa sobom, hrane, cigare, kafu, uqe, {e}er i tako to, jer je to bilo skupo u Zenici. Samo garderobe nisam ponijela. Drugi Muslimani nisu mogli ni{ta ponijeti, fakti~ki trebali su samo dvije torbe da nose ili dvijekese. Kada sam napustila stan bilo mi je te{ko, plakala sam. Plakala su i one Hrvatice koje su me pratile, kom{ije i prijateqi sa kojima sam sedruìla. Fakti~ki trudna, trudna sam bila ~eitri mjeseca kad sam iza{la izViteza, ~etiri mjeseca.Ali da sam ostala, vjerovatno bi me ubili. Ne ti mje{tani, nego ti sa stranekoji su do{li. Mu` i {ef dovezli su me do Ga~i~kog puta, mislim tako se zove to, a onda sam i{la prema Vjetrenicama gore. Desno je bila Armija, a lijevo je bio HVO, ta hrvatska vojska. Ja sam sama i{la pje{ke, nikog nije bilo, mu{ica se ne ~uje. Prije toga, u mene sad taj moj {ef, oti{ao je i rekao toj hrvatskojliniji da ne puca niko, da ja idem ku}i, da izlazim iz Viteza. To je sve bilo pripremqeno, tako da sam iza{la, pre{la sam na svoju stranu, na stranuArmije. Onda sam i{la kroz neku {umu, {ta ja znam, dok sam do{la gore do Po~ulice. Bilo me je strah, bojala sam se, jer ipak sama ja kao èna samiza{la, bez igdje ikoga, ujutro u pola deset. Od tog Ga~i~kog puta pa do te neke ku}ice dokle sam ja do{la, ja mislim da mi je trebalo negdje sat vremena,ne vi{e. Kad sam pre{la na stranu na{u, oni su me fino primili, napravili mi kafu. Tako popili smo kafu, pitali su me, da li sam maltretirana, ja samrekla ne, da li sam bila u logoru, ne, mislim ono u su{tini, ono {to nije, nisammogla ni re}i. Mogla sam sva{ta ne{to re}i, sva{ta slagati, ali to ne vodini~emu.Onda je nai{o neki pekar iz Zenice sa autom i tako sam s wim s Po~ulice do{la u Zenicu.

Do{la sam prvo u Zenicu, pa sam iz Zenice imala voz za Nemilu, i onda sam oti{la kod svojih roditeqa. Mislim, to je bio dirqiv susret kad sam jado{la ku}i, jer oni su mene fakti~ki bili otpisali, jer nije bilo linija, zna{telefonski, da se ~ovjek javi, da kaè, dobro je, {ta ja znam. Onda oni su svi mislili da me je ubilo, da me nema vi{e i tako. Kod roditeqa sam bila mo`dadva mjeseca. Onda su oni vidjeli da sam ja trudna, a wima je to bilo te{ko,pogotovo u mene otac nije mogo da podnese sva{ta ne{to. Eto, {to imam saHrvatom to dijete. Oni nisu mogli da shvate da je to bilo ne{to iz qubavi, dato nije bilo iz mr`we. Taj ~ovjek {to je meni to uradio, ja sam s wim ìvjelaipak devet godina. Bilo mi je lijepo s wim i ovo dijete. Mogla sam se io~istiti, mogla sam napraviti prekid trudno}e, nisam htjela, to je ipak dijete iz qubavi poteklo. Tako sam imala s roditeqima problema i onda sam moralanapustiti ku}u.

Do{la sam ovdje u Zenicu, oti{la sam u Mediku gore, razgovarala sam s tim osobqem Medike, ispri~ala sam im svoju situaciju, kako je i {ta je. Onda su meoni tu prihvatili. Tu sam bila dok se nisam porodila. Kada sam se porodila,tu u Mediki, onda su me iz Medike poslali u obdani{te, dole u taj kolektivnismje{taj, zato {to nisam bila slu~aj Medike, tad u to vrijeme, mo`da i dandanas, jer tamo se lije~e oni koji su doìvjeli traume u ratu, koji imajuposqedice rata. U tom obdani{tu P~elica, ja mislim da se tako zove, preko puta Kineskog zida, bila sam smje{tena sedam mjeseci. Bilo mi je ru`no, te{ko mi je bilo. Uslovi nikakvi, nema struje, nema drva, nema ni{ta, u mene je


mala imala mjesec i po. Onda nema{ gdje oprati pelene, struja do|e nave~ekasno, do|e sat, dva. Nisam ja jedina bila u tom obdani{tu, bilo nas je dosta,tako da je se znalo desiti da ne stignem da otkuham pelene, a kamoli da sebi ne{to napravim jesti. Nismo imali ogreva, imali smo neki {poreti} ovakomawi, ali nije bilo drva, nisi imao {ta naloìti, pa smo i{li skupqatikartone, papire, da bi mogli djeci da napravimo hranu, da imaju {ta jesti.Poslije sedam mjeseci sam oti{la u privatni smje{taj. Na{la sam sebi nekistan mali, garsowerica, imala sam jednu sobicu, jedan hodnik. Tad je maloj bilo osam i po, devet mjeseci, i onda sam se zaposlila. Kad sam u{la u taj stannisam imala ni{ta. Dowela sam od mame ne{to da bi imala na ~emu da legnem i tako to. Nisam ja to pla}ala, nego sam jednostavno u{la u taj stan. ûla samod ovih svojih prijateqa da ima slobodno i onda sam u{la tu i nije me niko diro i tu sam mogla biti tri godine. Radila sam, u ~evabdìnici, radila,radila. Prvo u grilu, pa sam onda radila u ~evabdìnici, jer morala sam raditi da svom djetetu zaradim, priu{tim ne{to, da ima, da ne moram ~ekatina tu humanitarnu pomo}.

U ovaj kamp sam do{la 20.11.97. godine, zato {to sam iz Zenice. Fakti~ki su meistjerali, deloàciju stana su napravili, istjerali su me tu, jer nisam imalarje{ewe za taj stan. Sad trenutno ne radim zbog toga, jer ipak nisam u ~ar{iji. Da sam ostala u ~ar{iji, u tom stan~i}u, jo{ bih radila.Kad su me istjerali iz stana, oti{la sam dole u Centar za socijalni rad. Oti{la sam, ispri~ala sam situaciju, sve kako je bilo i on me je poslao ovdje. Dao mi, napisao ne{to, tako da se javim da ho}u zbjeg, i do{la sam tu. Ovdje je ìvot nikakav. Ono nije lo{e, u su{tini ono nije lo{e, ali drasti~naje razlika meni, koja sam ìvjela uvjek u gradu. Mislim, do}i na selo, to je stvarno, ne znam. Ovi ovde koji su, oni su po tri, ~etri godine, mo`da petgodina, oni su navikli na ovo sve. Meni je se te{ko navi}i na ovo, bez vode. [to se ti~e te hrane koju dobijamo, to je u redu, mislim svaka ~ast. Svoje vrijeme ovdje provodim tako {to perem, spremam i ~uvam svoje dijete. Najve}esu mi brige sada {to sam u ovom kampu, {to nisam u gradu, {to ne mogu daradim, e to me najvi{e ubija. Ova sredina jednostavno, ovo sve kad pogledam,sve me to ubija. Sva sre}a pa nemam nikakvih zdravstvenih problema, sve je normalno.Kada nekad gledam unazad, vrate mi se uspomene kad sam bila u ratu u Vitezu, kad je se zaratilo, i onaj momenat kada sam oti{la od svoje ku}e, kad sam se posva|ala sa svojim roditeqima, kad sam oti{la u Zenicu, u grad do{la, i nisam znala gdje da krenem. To }e mi uvijek biti u sje}awu, uvijek }u to pamtiti. Te{ko je, ti dani su mi bili te{ki. Tad sam bila trudna. Kad sam se porodila, svakom ulazi, meni nema niko da mi do|e. Ima tih momenata, za~ovjeka su stvarno te{ki, koje ne}u nikada zaboraviti. A ima i lijepih trenutaka kojih se treba sje}ati.

Moj mu` je negdje u inostranstvu, ne znam gdje je. Nikad ni{ta maleckoj nije poslo, eto ne}e kao navodno sad da ~uje za wu. Zato {to sam ja nadilamuslimansko ime djetetu, a ne neko hrvatsko, on se naqutio na mene. Ne}e dami se javi, ni da mi {aqe. O~igledno je dopriweo i sad ovaj rat zato {to je on Hrvat, ja Muslimanka, eto to je to. Da nije bilo rata ja bi jo{ bila u Vitezu, radila bi, ìvjela bi s wim.

Otac i mama mu ìve sad u tom mom stanu gdje sam ja bila. I{la sam ja u posjetu, i{la sam ja u Vitez, i{la sam pet, {est puta, mo`da i vi{e.Obilazila sam, mislim, ti moji prijateqi Hrvati, Hrvatice pomagali su mi,slali su mi pakete, slali su mi hrane, nov~ano su mi pomagali. I dan danas da

Glasovi svitawa

odem dole u Zenicu i da zovem telefonom, treba mi tolko i tolko, oni bi miposlali. Li~no svom {efu, kod kojeg sam radila deset i po godina, on bi miposlo i pomogo bi mi. Nije opasan za mene, ne, ne. Ali ne mogu i}i da ìvim tamo. Ne mogu, ne daju jo{. To ne daju, op{tina ta,Hrvati ne daju jo{. Jer ja sam razgovarala sa par Hrvata u Vitezu, kad sami{la. Kaè, ovde vi{e Muslimanima nema ìvota. Li~no, u o~i su mi to rekli. Vratila bih se ku}i u Vitez kada bih imala priliku, za{to da ne. Jednostavno da do|em, da me niko ne dira, da imam sva prava koji oni daju. Normalno, kadse budu svi vra}ali i ja }u se vratiti. Ja ìvim u nadi da }u se ipak vratiti. To je moj plan za budu}nost. Svi bi mi volili da ne ìvimo vi{e ovako ko {to smo ìvjeli, da nam bude lijepo. Svi mi ma{tamo o nekoj boqoj budu}nosti,vaqda }e i to do}i.

Rat je bio zbog tih stranki, da nije bilo tih stranki, tih izbora, ja mislim da ne bi do{lo do ovog rata, krvoproli}a. Na àlost to je ura|eno, mislim stvorena je velika mr`wa me|u narodom, a to se nije trebalo desiti, to se nije trebalo uraditi. Jer svi mi zbog toga ispa{tamo. Ko god je protjeran, nikom nije lako. Ne samo nama, mo`da i Hrvatima, i Srbima i oni su isto otjerani sanekog svog ogwi{ta, isto ko i mi.Politi~ari su puno uticali na ovu na{u ratnu situaciju. Oni {to su uradiliprije, to su ovi uradili u ratu, to je sve poteklo od wih, to je lan~ano i{lo. Onaj ko je sad na primjer Alija Izetbegovi}, {ta ja znam, ili Tu|man i ko je bio prije Alije, ili Tu|mana, to je sve lan~ano i{lo. Oni su mogli sprije~iti rat, jesu, da su znali, ali nisu znali.Mogu samo dodati, da svaki narod, da su svi fino zajedno ìvjeli, svi sudivno ìvjeli, ja ne znam {ta je to toliko dopriwelo da tako bude i da sezamrze, ne znam. To je stvarno àlosno, a ovi koji su to uradili, wima je lijepo, oni sada fino ìve, a mi smo postali bijeda, jednostavno gone te, istoovce, tako re}i. Oni su sjedili u svojim foteqama, dok je ovamo neduànnarod ginuo.Neko je imao interesa od rata, neko nije. Wih je bilo mawina koji su imaliinteresa, ali na primjer, ti ratni profiteri, neki su se bogatili, a neki su sesiroma{ili. Uzimali su tu|e stvari, prodavali, mislim sva{ta je tu bilo. Ovi qudi koji su protjerani, oni su izgubili sve, onaj ko je osto, on je imo nekog interesa.

Ne mislim da ponovo treba biti rata. Ne vjerujem da }e ponovo biti, jer dostaje bilo, dosta za sviju.Mira vi{e nikada ne}e biti u Bosni. Ho}e, mislim, u jednu ruku ho}e, u jednu ruku ne}e. I danas sutra ko god se vrati na svoje postoja}e neke osvete, uvjek su postojale. Poslije drugog svjetskog rata postojale su te osvete qudi,osveta je uvijek bilo i bi}e ih uvijek.

Moje dràvqanstvo je va`no za mene, mislim nisam nacionalna osoba, nisam.Ja sam iz Bosne i Hercegovine, i Bo{wakiwa sam. Svak ima svoj taj nacionalniidentitet, ja kao Bo{wakiwa, Muslimanka, to isto {to bi i onaj reko da je Hrvat. Mislim meni je drago {to imam taj svoj identitet, {to mogu re}i sad dasam Bo{wakiwa, {to prije nismo imali. Al opet kaèm nisam nacionalna, ne, nego jednostavno da se zna, da sam ja Bo{wakiwa, da sam Muslimanka, {to senikad nije znalo, nego si moro pisat neopredjeqen ili Jugosloven, tako si moro, nisi se nikad mogo upisat kao Bo{wak ili Muslimanka. Sad se zna {to }e{ upisati, ja sam malu upisala u rodnom listu, Bo{wak. Nisam ni Muslimanka, nego tako Bo{wak, ili dràvqanin BiH, nema veze.


Ali, mislim ne svi|a mi se ovo u su{tini, mislim ne svi|a mi se ovo {to rade,i mi kao Muslimani, jer ne moè{ ti ni{ta uraditi preko no}i. Ni{ta. Niti posti}i ne{to. Nekad mi je ào {to sam Muslimanka, zbog pojedinih, zbog nekolicine qudi, koja sad misli da je neko i ne{to, a donedavno je bio svako i sva{ta.

Qudi sada praktikuju svoju religiju, a prije rata ne, slabo. Sada je ja~e i vi{e. Ovaj rat je dopriweo ne{to, ovo je nacionalni rat, ovo je bila borba za vjeru, za neki opstanak. Za mene je to bio nacionalni rat, rat tih stranki,srpskih, muslimanskih i hrvatskih.Ja svoju religiju praktikujem sada isto kao prije rata. Ista sam, ni{ta se nisam promijenila. Imam isto gledawe na druge religija kao i prije rata. Ni jedna mi strana nije ni{ta uradila, ni hrvatska, ni srpska, jedino {to sammorala iza}i iz Viteza. U familiji, u uòj mojoj porodici nije niko ubijen, nije niko pogino. Za mene je opet isto, i Hrvat i Musliman i Srbin. Ne gledam s nacionalne strane nikog, gledam kao ~ovjeka, kao qude ih gledam sviju.Mislim da i moje kom{ije, Hrvati iz Viteza imaju sada druga~ije mi{qewe ismisao o identitetu, nego prije rata. Isto kao i Muslimani. Jer oni sadfakti~ki mrze muslimanski narod. Ima ih koji i ne mrze, koji nisu ba{nacionalni, ali ve}ina, ve}ina ih mrzi. Nikada prije rata Hrvati nisu govorili da su Hrvati, nego su govorili da su Bosanci. Sad su Hrvati, a prije su bili Bosanci, katolici, a sad su Hrvati.Eto u Vitezu, ja nisam ni jednog ~ula da je reko da je Hrvat. Ne znam ko je ono ba{ izjavio, kaè, ja jesam Hrvat, al sam bosanski katolik. Mislim u tomsmislu je ne{to rekao, mislim iz Bosne je. Sad ovi kaù Hrvat. Kaè ja jesam bosanski, iz Bosne sam, bosanski katolik, nisam iz Hrvatske. Prije ih nisi mogo ~uti da kaè ja sam Srbin, ja sam Musliman, ja sam Hrvat, dok nisu testranke, dok to nije po~elo, dok ti izbori nisu. Al to nije narod kriv, to sukrivi oni {to sjede u foteqama, za moj pojam su sve krivi. Ne opravdavam ni jednog.Religija kao religija mislim da je za nekog vaàn dio nacionalnogidentiteta, a za nekoga nije. Mislim da je oduvjek trebalo znati ko si, {ta si,ali ja kaèm nije trebao ovaj rat. Ja sam oduvjek znala ko sam i {ta sam. I Hrvat i Srbin znao je ko je. Ja kao ja, ja sam znala ko sam ja. Ja se mogu upisatkako ho}u na primjer, u tom rodnom listu, ali ja znam ko sam i {ta sam.

Ovaj rat nije donio nikakvo dobro, jest ono {to je stalo, {to nema vi{e `rtava, {to nema vi{e ubistva, {to ìvimo ipak neki miran ìvot, nemapucawa. Ali treba jednostavno da imamo fabrike, ko {to je bilo i prije rata,da zna{ za{to radi{, {to ima{ svoju platu, da ide{ ku}i, a ne da ìvi{ od ovih humanitarnih pomo}i. Ekonomska situacija u ~itavoj Bosni je nikakva. Evo èqezara, najve}i gigant,ni ona ne radi, ve}ina radnika je na ~ekawu. Kako }e{ se ti nadati boqem,nema teorije da bude boqe, samo moè biti gore. Preduze}a stala, radnici nerade. Ti velikani trebaju da daju te donacije èqezari i {ta ja znam, ovimfabrikama u Zenici na primjer da rade radnici, da imaju za{to, ne ovako,nema ih mo`da tre}ina da radi u èqezari. Ovako se jednostavno ne moè vi{e ìvjet. Ovo vodi u propast. Da nema ovih humanitarnih organizacija, miizbjeglice ovdje ne bi imali od ~ega ìvjeti.Ali, mislim da barem politi~ka situacija u Bosni ide na boqe. Evo za teizbjeglice, za taj povratak ku}ama, na primjer Jajce, evo sad }e i Doboj da se proglasi taj otvoreni grad. Pa eto, mislim da }e biti malo boqe.

Glasovi svitawa

Ja èlim da budem u gradu, da nisam u selu, da radim, da zara|ujem svomedjetetu, da imam neki smisao ìvota. Ovako ne znam ni {ta }u, ni kako }u, ìvi{ od danas do sutra, ni~emu se ne nada{.èlim da bude, da te fabrike po~nu da rade, da se radnici, da se jednostavno po~ne razvijat ta Bosna, da se radi, da qudi idu na poso, jednostavno da imaneke ìvosti. A ovako ovde sjedit u ovom zatvorenom, to je isto u tunelu, to je stvarno ru`no, ne samo za mene nego za sviju ovde. Mo`da je za neke i dobro, mo`da koji nisu imali prije rata nikakve civilizacije, prije rata ìvjeli su u brdima, u siroma{tvu su ìvjeli, mo`da je za nekog dobro, za nekog nije. Za mene ne, nau~ila sam da budem u gradu, da radim.

Poruka za ~itaoce bi bila, da nikad ovo ko {to je bilo, da se vi{e nikad ne ponovi. Ni ove pri~e, evo ovo {to sam ja sad pri~ala, da nikad vi{e nepri~amo, ne ja, nego i generacije koje }e do}i poslije mene. Da se ovo vi{e ne desi nikom, da bude fino, na primjer ove generacije {to sad rastu, da one ovo ne doìve {to smo mi doìvili. Mislim da im bude qep{e, nego {to je bilo nama. Meni, ba{ u su{tini, nije mi bilo te{ko, ima qudi kojima je bilo te{ko, koji su izgubili.Dodala bih, da se svi {to prije vratimo svojim ku}ama, da bjeìmo odavde iz ovih tunela. Mislim ovo je dobro, boqe i{ta nego ni{ta, ali boqe je da tiima{ neku svoju slobodu, svoje skrovi{te, na primjer svoj dom. Da se svivratimo svojim ku}ama, da se po~ne ìvot, ko {to je se ìvjelo prije rata.

Zenica

Imam 44 godine. Prije rata sam ìvjela u Zenici sa muèm i sinom. Ja samradila kao trgovac u jednoj trgova~koj firmi. Ko je mogao da na|e poso taj je radio, ta èna je radila, koja je èlila to i koja je mogla da na|e posao.Ve}inom su èlile sve da, da bude vi{e novca.Sude}i po zanimawu moga muà prije rata, ìvjeli smo negdje iznad prosjeka. Imali smo primawa pa dosta velika za uslove primjerene onim obi~nim qudima.Nije nikad bilo lako na}i dobar posao, mada je tada bio samoupravqa~kisistem. îtava Bosna je bila predore|ena za te{ku industriju i to je bilo tu najrazvijenije.Mje{ano je bilo stanovni{tvo. Nisam sigurna ali mislim da oko 50% je bilomuslimansko stanovni{tvo, a 25% Srbi i 25% Hrvati. Prije rata svi smo se slagali, ìvjeli smo normalno kao sav civilizovan svijet, kao jedan narod.Nismo stvarno obra}ali pa`wu kako se ko zove i koje je vjeroispovjesti. Pa ko je htio da se posveti vjeri taj je i i{o, niko mu nije to branio, kao ni meni. Jajesam tako odgojena i ja sam i{la, ne toliko redovno, ali uglavom ponekad sami{la.Od kako je Tito umro, desetak godina prije rata, sve je to nekako vje{ta~kifunkcionisalo. Mirisalo je cijelo vrijeme da }emo se jednog dana razdvojit.Kad su bili izbori tad sam osjetila prvi put da }e do}i do rata. Od tada sveje tiwalo polako. Zna{ da }e do}i do rata, ali ne moè{ da vjeruje{ u to. Jedan dio tebe ne moè da shvati da se moèmo ja i moj kom{ija da bijemo.Bilo je diskriminacija na sve tri strane, ve}ina nad mawinom je provodila. Pa {ikawirawe.


Rat je stigao u Zenicu 6. Aprila ’92. godine. Progla{ena je nezavisna Bosna i Hercegovina, priznata dràva Bosna i Hercegovina. Mislim da su strane sileznale da }e do}i do toga pa su tako i uradile da je priznaju.Prvi dan barikade su postavqene. Po{to je medije u Bosni i Hercegovini dràla stranka SDA, oni su mogli plasiraju ono {to su htjeli. I u Zenici istotako, tako da sam ja bila u informativnoj blokadi. Nisam mogla da ~ujem {takaè hrvatska ili srpska strana. Ali, ipak, sam znala {ta se de{ava.Postavili su barikade, grad je zatvoren da se ne moè izlaziti iz wega, niti da se moè ulazit u grad. Dobro, s jedne strane jest to bilo u redu, a sa jedne strane, ako ja èlim da iza|em, ako se osje}am ugwetavanom, pusti da iza|em..Neki, malo pametniji nego ja, osjetili su to prije, pa su uspjeli da iznesu stvari iz svog stana. Ja to nisam uspjela, malo sam slabo kop~ala, kasno mi je do{lo u glavu.Ja jesam jo{ malo radila. U toj mojoj prodavnici je jo{ bilo neke robe pa smo i{li na posao. To je bila kao radna obaveza, nisam smjela napustiti radnomjesto. Bila je radna obaveza. Ve} je u gradu ponestalo hrane, grad je bioblokiran sa svih strana. Sa jedne strane su je blokirali Srbi, a sa druge strane su je blokirali Hrvati, tako da je bez hrane grad ostao nekih polagodine. U Zenici nije bilo opasno tada. Zenica je jednom samo bombardovana.Bilo je mirno osim tih ekstremnih koji su dobili oru`je pa su pucali po gradu. U gradu se nije ratovalo, osim {to je bilo preturawe po srpskim stanovima,pretresawe i traèwe oru`ja. Prema meni se moje kom{ije i prijateqi nisupromjenili. Ja nisam bila s te strane povrije|ena ni od koga. Vjerovatno su mibili pravi prijateqi. Nisam bila od svojih prijateqa ugroèna, ali bila samugroèna od drugih qudi koji me ne poznaju, a znaju da sam Srpkiwa. Moja dva maloqetna sina napustila su Zenicu 6. Aprila ’92. godine. Jedva sunapustili grad jer im nisu dali Muslimani, vojska muslimanska nije dala da izi|u ta djeca iz Zenice. Nisu bili punoqetni, bili su maloqetni obadvojica.Pet, {est dana su oni kretali iz Zenice da izi|u ti autobusi za Beograd i na kraju su pu{teni da iza|u, tako da su moja djeca neki, ja sam izi{la useptembru mjesecu, oni u aprilu, {est, kolko ima {est, sedam mjeseci. Nije bitno to vi sra~unajte poslije.Bili su u Beogradu. Ja i moj mu` smo bili bez wih. Jedno mjesec dana telefonske linije su radile, pa smo se ~uli sa wima.Me|utim, poslije nismo. Uspjela sam iz Zenice iza}i pomo}u hrvatske vojske, po{to su oni tada bili na tom dijelu teritorije u nekoj pre}utnoj koaliciji sa Srbima, jer je wima tadato odgovaralo. To je propratilo sve jedna ogromna koli~ina novca. Oni todàba nisu radili, ni jedna strana to dàba nije radila.Ja sam ~etiri dana putovala na Pale. I{la sam iz Zenice za Kiseqak,hrvatsku teritoriju, jer s hrvatske teritorije se lak{e dolazi na srpske teritoriju. Putovala sam tako da sam izi{la na hrvatsku teritoriju sa jednim autom, privatni auto sa HVO policijom. I onda sam pre{la na srpskuteritoriju, iz srpskog dijela Sarajeva sam oti{la na Pale, nekada{wu prestolnicu Republike Srpske.Sa Pala sam oti{la, bio je direktan autobus sa Pala za Beograd. Dvije putne torbe sam ponijela, jednu garderobu sebi i svojoj djeci. âk nisam ni svoje zlato powela. Nije to neko veliko zlato, ali u tom trenutku moè posluìti.Nisam smjela jer se de{avalo sva{ta. U Beogradu sam oti{la kod ro|aka od mog muà. Tu su moja djeca bila. To je bio mali stan od 29 kvadrata. Vidjelasam da nas petero ne moèmo tu da ìvimo. Imala sam ovdje ovu ku}u svoju na srpskoj teritoriji i posije mjesec dana sam do{la iz Beograda ovdje. Ovdje je bio pravi rat na ovom dijelu teritorije, gdje je moja ku}a bila. Ali svedno sam vidila da nemam gore posla, da gore ne mogu opstat, grad je skup, ja samodlu~ila da napustim tu i da do|em u svoju ku}u.

Glasovi svitawa

Ovdje sam do{la, kako kaù, me|u svoj narod, ali se osje}am stranac. Ako sevratim tamo kao {to sam se vra}ala i tamo se sad osje}am stranac, prema tomeidem u tre}u zemqu gdje }u stvarno da budem stranac. Kad mi kaù da samstranac onda to stvarno i jesam. To je za moj tre}i ìvot. Mislim, èlim ovaj dio ìvota svoga da zaboravim, ako uspijem da odem. Ovdje sam bila sedam mjeseci bez muà. Nisam znala da li }u ga ikad vi{e vidjet. Mada se wemu ni{ta nije dogodilo, na moju veliku sre}u i wegovu, on je izi{ao ìv i zdrav. Moj mu` je izi{ao iz Bosne prema Hrvtaskoj, iz Hrvatskeza Italiju, iz Italije za Crnu Goru da bi do{ao ovdje. Kada sam do{la ovdje, situacija je bila o~ajna. Ovdje je bio rat. Ovje su bilagranatirawa svaki dan i s jedne i s druge strane. Malo oni, malo mi, malo oni malo mi. Ovdje je bio stvarno rat, tako da smo ~esto i{li u skloni{ta. Ima tujedna pe}ina, dosta duboka i velika. pa smo se u wu komplet selo sakrivalikad je bilo bombardovawe. Stra{no je bilo, neki mjesec i jo{ ne{to da nismo uspjeli da, ja nisam uspjela svojoj djeci, samo da imaju hqeba, da im napravim hqeb, kruh kako kaù, da im napravim samo hqeb da imaju, iz te pe}ine da iza|em. @ivjeli smo vrlo oskudno. Vode smo imali dovoqno i ~itavo vrijemesmo imali struje. Moji sinovi nisu sluìli vojsku. Bili su punoqetni, ali jasam wih sakrila.Moj ìvot je po~eo nekim drugim tokom. Kao film koji sam presjekla, moj ìvotkoji je presje~en na dva ìvota. Jedan stvarni koji sam ìvjela nekad, jedan do rata i jedan poslije rata. I jo{ se nisam probudila, izgubqena u vremenu i prostoru jo{ uvijek se osje}am.Dejtonskim sporazumom, kad je potpisan, stao je i rat ovdje. Jednostavno ni dan danas ne mogu da vjerujem da je se to dogodilo. Kao da sawam. Zar je moglo tako ne{to da se u civilizovanom svijetu dogodi?!

Posla nema, niti }e ga biti u dogledno. Nedostaje mi posao, nedostaje mi novac, nedostaju mi prijateqi. Sve mi nedostaje. Jednostavno ne ìvim.@ivim, a ne ìvim. Eto, takav mi je ìvot.

Svi smo sposobni za poso. Skinuti smo prije neki godinu dana sa Crvenogkrsta. Da smo sposobni svi ~etvero za poso ja to znam, ali taj poso treba da mineko da. Ni{ta se ne radi, ni{ta se jo{ ne obnavqa. Perspektive moja djecaovde nemaju, tako da }u traìti tre}u zemqu, da napustim i ovo. Imala sam sre}u da sam prije rata imala primawa iznad prosjeka. Onda samimala tu sre}u da imam svoju ku}u, da ne u|em ni u jednu tu|u ku}u, niti dauzmem ne{to {to je tu|e. To ja ne bi sebi ni dozvolila i da mi se pruìla prilika. Jo{ uvijek ìvimo bez ikakvih primawa, od te gotovine, u{te|evine, koju nismo nigdje smjeli pohranit, ni u kakvu banku. Dokle }e da traje?!U Zenici smo imali privatnu ku}u u gradu. Prodali smo je i sad ìvimo od tognovca. Imam jo{ stan i vikendicu u Zenici jo{. Predala sam zahtjev za stan, da mi se vrati. Poku{a}emo da otkupimo taj stan. Jo{ sam u dilemi da li da gaprodam. Nemam namjeru da se ìvim tamo.To je grad koji najvi{e volim na svijetu, ali nikad se vi{e ne}u vratit daìvim tamo. Zbog nepovjerewa u wu. Jednom poreme}eni me|uqudski odnosivi{e ne mogu {timat.Bila sam u Zenici prije mjesec dana. Odnos prijateqa mojih prema meni je bio prijateqski. Imamo jedan stakleni zid, lijepo se tap{emo, qubimo, pitamo kako je ko, {ta ko radi, ~ime se ko bavi, ali izme|u nas ima neprobojno staklo.On ne moè da prodre u moju psihu skroz, a u meni je ostala sumwa da ja wimane vjerujem. Nevidqivi zid me|u nama postoji. Sve je u redu dok pri~amo o obi~nim stvarima. Ako se dotaknemo rata, onda ve} ne {tima. Onda se vidi


odmah opet ko je ko, prema tome ja nemam tu {ta da traìm. Rat je stao, imadvije godine. Ne bi ga trebali vi{e ni da spomiwemo, ako ho}emo da ìvimo zajedno, ali ne moè…jo{ je to neizbje`no. Svako vu~e na svoju stranu, svaksmatra da je wegova strana bila u pravu, da je wegova bila `rtva. Ja ja mislimda smo svi ovde jednako bili `rtve i da nije bilo agresora. Dogodio sevjerski rat, u pravom smislu rije~i. I jedna, i druga, i tre}a strana su gledali ko je koje vjeroispovjesti, ne kojoj stranci pripada, nego kako se ko zove i da li pripada katoli~koj crkvi,pravoslavnoj ili je islamske vjeroispovjesti.

Moje najve}e brige su sada da na|em posao, da po~nemo da normalno ìvimo.Jedina moja nada je ta da odem u inostranstvo. U to se uzdam, sposobni smo sviza rad i mislim da bi tamo lak{e na{la posao ve} ovdje. Definitivno smo rije{ili i posvetili smo se tome da to probamo uraditi. Mislim da }e nam to uspjet i da }emo oti} i da se ne}u ni ovdje vi{e nikad vratiti. Ho}u da budem stranac u pravom smislu. Ne}u ni ovdje vi{e da budem stranac i ovdje se osje}am kao stranac. Jer, ovdje nas sada dijele, na doma}e i na izbjeglice. I ovdje kao da smo gubavi. Za{to?! Ja sam do{la u svoju ku}u. Dobro, ja samdo{la u svoju ku}u, on je do{o, ne svojom èqom, u tu muslimansku ku}u ili onaj u srpsku. To on nije èlio. Ovo je neko vi{i gore napravio. A ja li~no okrivqivam svjetske mo}nike za to, kojima je stalo da prodaju zastarjelo oru`je, da se ima to negdje iskoristiti.

Za{to je bio rat?! Po~nu rat oni koji imaju dosta novca, pa ne znaju {ta darade, nego se igraju sa obi~nim qudima. Ja, li~no, okrivqujem Ameriku prvo i Wema~ku. Ru{ewem Berlinskog zida je do{lo do raspada i Rusije, prema tomedo{lo je do ovoga do ~ega je moralo tada da do|e, jer je balans poreme}en u svijetu. Mnogo ih je krivih za ovo: Frawo Tud`man, Slobodan Milo{evi}, Alija Izetbegovi}, Radovan Karadì}, onda Kol…Qude, jedne protiv drugih, su okenuli politi~ari. Nisu trebali uop{te dopustit da se registruje jedna nacionalna stranka, bilo koja. Tenzije su odmah poletele. Ovi za svoje navijaju, ovi za svoje, a odozgo malo to seza~inilo i tako. Svi politi~ari, predvodnici sve tri naroda, imali su veliki interes od rata. To se i vidi. Wihova materijalna strana se vidi, vile, auta, sve…Za obi~ne qude, dogodila se katastrofa. Jednostavno sredweg staleàje nestalo. Jedni su bogati, a ostalo je 99% sirotiwa. I ja, koja sam dobroìvila, sada sam sirotiwa.Mislim da ne}emo nikad ìvjeti vi{e zajedno u Bosni i Hercegovini kao prije. Mislim da }e Republika Srpska jednog dana pripojena biti Srbiji, da }e se ~ak i Crna Gora odvojit i da }e to biti Srbija i Crna Gora koja }e ìvjeti,vjerovatno, u nekoj federaciji ili konfederaciji. Dio koji sada zovemoFederacija, mislim da }e se jednog dana pripojiti Hrvatskoj. To treba tako dabude, da se razgrani~imo za sva vremena, da znamo ~ije je {ta.

Moje dràvqanstvo je vrlo va`no za mene. Ja, sada ga vi{e ne osje}am. Ja samjednostavno bez dràvqanstva. Ne smatram da imam dràvqanstvo, jer ni jedno mi vi{e nije va`no. Od ovih {to postoje, Bosne i Hercegovine i dràvqanstvo Republike Srpske, nebitno mi je… jugoslovensko… ne osje}amvi{e da pripadam nigdje od ta tri dràvqanstva, a najmawe Bosni iHercegovini. Srbin, to je ve} nacija, dràvqanstvo ne{to drugo, avjeroispovjest ne{to tre}e.Ja sam Srbin, po nacionalnosti Srbin, pravoslavne vjeroispovjesti, aJugosloven bi se reklo po dràvqanstvu, ako cijelo vrijeme ja uzimam tajkomad Republike Srpske i smje{tam je u Jugoslaviju.

Glasovi svitawa

Treba svaki ~ovjek da zna ko je, kojem narodu pripada. To je vrlo bitno da zna{kome pripada{, a isto tako da ne potcjewuje{ nekoga drugog. Ja sam ponosna{to sam Srpkiwa i {to pripadam jednom takvom narodu.Moj narod ima sada druga~iji smisao o identitetu nego prije rata. Ja~e je sad izraèna ta pripadnosti. To je bilo ugu{eno, pedeset godina je bilo gu{eno bratstvom i jedinstvom. Ti si mogao da zna{ {to si, ali nisi to smio puno da pokaziva{!

Za mene, li~no, religija je va`na. Mislim da ~ovjek koji vjeruje, moè da bude samo dobar, ali u pravom smislu rije~i vjeruje. ôvjek koji vjeruje ne moè zla napraviti nikome drugom, jer se ipak ne~ega boji. Jer svaki ~ovjek koji vjeruje, vjeruje i u zagrobni ìvot i neku boìju ispovjest koja }e do}i jednog dana i onda, svaki ~ovjek dok je ìv, ovako pravo ako vjeruje, on }e voditi ra~unakako se ophodi prema drugim qudima, {ta ~ini i {ta radi.Znam ko sam i kojoj vjeroispovjesti pripadam, ali da tr~im puno u crkvu, to ne. Smatram, ako je neko vjernik, on to moè da vjeruje i u ku}i i u crkvi i dao~ena{ moli jednako i u ku}i i u crkvi. Svi qudi sada praktikuju svoju religiju vi{e nego prije rata. Sa sve tri strane. Uzmite nekoga, pritiskajte,nedajte mu da di{e, on }e punim plu}ima da uzme vazduh, dok ne po~nenormalno opet da di{e. E, to je sad u zamahu, da uzimamo punim plu}ima taj vazduh, pa }emo malo da sti{amo to.

Ja sam li~no osu|ivala ru{ewe svih vjerskih objekata. Trebali bi da dolaze qudi dobri, humani, oni se sabiru u tom objektu da se mole bogu za o~uvawesvoje porodice, za zdravqe svoje porodice i za svoje bli`we, da pri~aju, da progovore, da se vide…Za{to jednu takvu ustanovu sru{iti gdje qudi ~ine samo dobra djela. Bez obzira ~ija strana to uradila ja to osu|ujem, naro~ito ona koja su imala ve} istorijska obiqe`ja.Ma, ovo je bio vjerski rat za teritoriju. Pa, ovo nikad niko ne}e svatiti, niti se to moè objasniti. Ovo je borba i za teritoriju i vjerski rat. Nacionalniidentitet je do{ao do izraàja, sve tri strane i onda smo se borili zateritoriju. Ko }e vi{e, ko }e boqe. Ovo bi davno stalo da mi nismo istogamentaliteta. Po{to se suvi{e svi dobro znamo, to je vrlo te{ko stalo. Nije htio niko prvi da se povu~e. Mi ne moèmo, koliko god se ne volimo, tolko se isto volimo i ne moèmo da ìvimo jedni bez drugih. Mi }emo na kraju ipak,ako ne da ìvimo skupa, onda bar kao dobre kom{ije da ìvimo. Uglavnomjedni bez drugih ne}emo mo}i. {to se ti~e trenutne politi~ke situacije, mislim da su se tenzije malosti{ale. Mislim da su malo fleksibilniji qudi stupili na scenu. Osim {to bi ja u Sarajevu skinula jo{ Aliju. Ima wih daleko razumnijih qudi od Alije. Oba entiteta se iskqu~ivo bave trgovinom, a jedna dràva ne moè daopstane da se bavi trgovinom. Ona mora da proizvodi da bi trgovala. Trebajednostavno privredu da pokrenu, pa onda }emo trgovati. Dajte da ne{to napravimo, pa }emo onda da prodajemo.

Kada bi se mogao vratiti onaj sistem, pa neka je sve onako kako je. Nismo miìvjeli ni onda prije rata nekim visokim standardom. Uglavnom je boqe bilo nego sad. Vrlo bi rado vratila ono, me|uqudske odnose, pa za nekih 50 godina bi zaboravili {to je bilo. Ipak, sve u svemu, lijepo smo ìvjeli. Nismo znalida smo sre}ni i da smo lijepo ìvjeli. Sad to znam. Ima jedan ovdje pisac, on je ìvio u Americi i neka oti{o u Ameriku, i ima jedna wegova kwiga koja se zove Blago cara Radovana. On tu pi{e o sre}i i o nesre}i. Kaè, da li je ~ovjek svjestan onoga trena kada je sretan ili kad to sve pro|e. Nije svjestanonog trena kad je sretan, on ne zna da je sretan.


S obzirom kako sam ìvjela {est godina sad se vrlo malim zadovoqavam.Sada vrlo malo traìm, jednostavno da ìvim od vlastitog rada, ja i moja porodica, nas ~etvero, ja i moja dva sina i moj mu` da se negdje skrasimo i da ìvimo od vlastitog rada. Mislim da smo za to sposobni i da steknem opet neka materijalna dobra za neki budu}i ìvot, eto to prevashodno.èlim jednog dana da se rascjepi BiH na dva dijela i da onaj dio koji treba da pripadne Jugoslaviji da pripadne Jugoslaviji, a onaj dio koji treba dapripadne Hrvatskoj da pripadne Hrvatskoj. I mislim da treba da se utopi tajislam u tu hrvatsku dràvu, jednostavno da bi ga ugu{ili ovdje, jer mislim da je to jedno na zemqi jedno veliko zlo, ta vjeroispovjest. Neka izvine pravivjernici, ali mislim da je toliko ekstremna, najekstremnija vjeroispovjest na svijetu, islamska vjeroispovjest. Jer to su dokazali samim, da nema ve}ihterorista. Svi teroristi to su iz islamskih zemaqa, jel tako. Pa nimalo nisuodudarali sada od svoje bra}e iz Avganistana, iz Alìra i ostalih tihzemaqa. Uop{te nisu odudarali, po masakrima i ostalim, odsjecawe glave,wihovo tradicionalno odsjecawe glave. Opet su po~eli s tim da se bave, jer za vrijeme Turaka vi znate da su Srbi nabijani, odsje~e se glava pa se nabijena kolac. Ako ste nekad posjetili, mo`da ste ~uli, posjetili sigurno niste. ûli ste za grad Ni{ u Srbiji. Eh, u tom gradu ima jedna }ele kula se zove. Toje jedna kula izgra|ena samo od ~ovje~ji lobawa, e to je wima u wiihovoj vjeri. Davno je bilo, kad su Turci jo{ vladali. Sad zamislite jednu gra|evinu od qudskih glava, eto. [to je jo{ ni{ta u odnosu, recimo na Jasenovac, ako ste~uli za Jasenovac. Pedeset godina su Srbi trebali, on je se nalazi uHrvatskoj. ûli ste za to, najve}a grobnica na svijetu to je. To je grobnica koju su nacisti~ka Hrvatska u to vrijeme. To bi svakako morali da vidite i tu je sedam stotina hiqada qudi, moète li da zamislite cifru od sedam stotinahiqada qudi. To je sedam Marakana, ako ste ~uli za Marakanu stadion. ûli ste za Marakanu od sto hiqada, kako ne, u Brazilu najve}i stadion koji prima 100 hiqda gledalaca. E, sedam Marakana moète zamisliti na jednom mjestuubijenih qudi. Sedam stotina hiqada qudi. Kolko puta trebam da vam kaèmkolika je to cifra. To je jedan skoro milionski grad pod zemqom, to je najve}a grobnica na svijetu koju je nacisti~ka Hrvatska napravila nad srpskim narodom. To se desilo 41. do 45. godine. To je, ima tu spomen `rtvamafa{izma, tu su sahraweni najve}im dijelom Srbi, 90% Srbi, ostalo su Ciganii Jevreji. ûli ste za tu grobnicu, ako imate prilike da se poklonite mom narodu, da odete tamo. Sedam stotina hiqada qudi, kolko puta treba da vam kaèm. Moète li to zamisliti? I to 50 godina i da taj nikad 50 godina je vladao, bio doìvotno izabran taj Tito, koji se borio protiv nacizma, danikad nije oti{o najve}oj grobnici na svijetu da se pokloni, takvim `rtvamanacizma, koje mu ja nikad nisam mogla oprostiti. Ovo nemoj zaboraviti, ovo je najva`nija informacija koju nisi znao, sigurno. A oti|i tamo, oni }e re}i u Hrvatskoj, a 700 raspolaèmo sa cifrom i ta barata cifra 700 hiqada qudi,oni su imali vremena da je pobiju davni dana. Mogu sada da kaù par hiqadaqudi. Pa i par hiqada qudi, zar je to malo? Za sve ~itaoce imam poruku. Jednog dana kad pro~itaju ovu kwigu, po{to je dosta rije~i bilo o nacionalizmu ovdje, da u wihovoj zemqi ako se javi nacionalizam da nikad ne podlegnu talasu tog nacionalizma, da ih nikad ne povede jedan ~ovjek, masu, jednog naroda da povede putem nacionalizma. Danikad ne podlegnu nacionalizmu. Eto to mi je poruka, da nikad ne ratuju, da jeste zbog nacionalnih i bilo kakvih razloga. Da svaki ~ovjek ostavi pu{ku ida nikad ne bude rata. E to je poruka svakom ~itaocu, jer svi smo mi ipak k}eri i sinovi ne~iji, jednako svi volimo svoje porodice.

Glasovi svitawa

Zenica/Travnik

~ovjek 1- Ja imam 36 godina i prije rata sam ìvio u op}ini Zenica.~ovjek 2- Ja imam 34. godine. Ja sam ìvio u op}ini Travnik.~ovjek 1- Prije rata ìvot je bio tipi~no seqa~ki. Ali smo mi, koji smo mla|i, zavr{avali {kole. Mi smo ve} i{li u grad, jer u gradu je bila industrija. Jasam zavr{io tu {kolu u Zenici i po{o sam radit u èqezari. I u èqezariimam rada, jedno trinest godina do rata. @eqezara je dobro poslovala.@ivilo se, malo ku}a, malo krava, poqoprivreda, tako da se moglo nekakoìvit. Nije bilo ne{to solidno. Nisam nikad bio oti{o na more…nije se moglo. @ivilo se ono, od plate do plate. Vrlo je te{ko bilo na}i poso. Ina~e,te{ko je na}i dobar poso u gradu gdje je razvijena samo te{ka industrija. To je odma znak da je teàk ìvot bio. Teàk je i poso bio. Odnosi me|u qudima razli~iti religija bio je nako…sura|ivalo se onde, gdje se moralo sura|ivat, a i{lo se onde, gdje se moralo i}i. Bio je autobus, tu smomorali i}i skupa; onda prodavnica, morali smo i}i skupa. A da smoposje}ivali jedni druge….to nismo.Za{to? Pa, taj kontrast religija. Potpuno kontrast religija. Druga stvar, po meni je malo ja~a, to je taj mentalitet Muslimana. Vidjeli ste ovdje kakav je mentalitet Muslimana. Ja ne potcjewujem nikoga, ali oni su ipak spremni nasve da bi do{li do svog ciqa, dok Hrvati, po meni, nisu ti qudi. Ina~e, nismo se mi nikad ka~ili. Nikad.Najve}a je briga bilo na} dobar poso i stambeno se zbrinut. Ja sam, na primjer, radio 14 godina u fabriki i nisam nikada mogo dobit stan. Ni pomisliti.Nisam nikad mogo dobit ni kredit da pravim ku}u. Ipak je se to i{lo po nekim drugim linijama, te neke zasluge, te ovaj, te onaj, eto tako…Prije rata ja sam ìvio sa mamom,. Bilo nas je sedmero djece. Otac je umromlad, tako da smo ostali, kapa do kape. I onda smo se snalazili kako je ko znao i umio. Od nas sedam, ja sam sam zavr{io sredwu {kolu. Tad je bilote{ko {kolovat dijete u gradu, gdje je se pla}alo i prevoz i hrana. Nije mogo svako {kolovat djete. Bilo je te{ko.

Osjetili smo da }e bit rata u Bosni, kad je rat po{o u Sloveniji i Hrvatskoj.Po{to je bilo tu puno biv{e Jugosovenske Armije. Bilo je puno vojarni. I onda je jo{ ve}i problem bio {to su muslimanski ~elnici, a za wima i narod, u po~etku tog rata mislili da ne}e biti rata u Bosni, da ne}e wi JNA dirat.Onda je i{lo sve preko nas Hrvata, malobrojni Hrvata, jer nas je u Bosni vrlo malo.U aprilu '92. godine nas je pustilo na napla}eni dopust. I onda smo minormalno, oti{li ku}ama. Sve je bilo to, neizvjesnost, do toga datuma, malose negdje i{lo u Zenicu. Ve} su bile barikade. Postavili Hrvati, postaviliMuslimani. Ovaj ne da ovome pro}, ovaj onome. Stanovni{tvo ve}eg dijelaHrvata u Zenici se povuklo vamo gore, prema na{em kraju. Jer to je ve} nekavisina i tu je ve} je bio stacioniran jedan ve}i broj Hrvata. Poslije toga smo se mi organizovali gore, u jednom selu. Jedno veliko hrvatsko selo. Tu smo sepovukli svi, od Zenice prema gore. Tu smo imali neku hranu, zajedni~ku. I civili i ovo {to je bilo vojske na{e. U Zenicu smo prestali i}i od 15. aprila 93. godine, od datuma uhi}ewa Toti}a.Kod nas je rat po~eo, ja govorim za na{ kraj, 15. Aprila '93. godine, kad je uhap{en pukovnik ìvko Toti}, zapovjednik HVO-a Zenica i kad je ubijena,masakrirana wegova pratwa. To je bilo u Podbrje`ju. To je sve trajalo do7.6.93. godine, kad je bio prvi napad na to na{e selo od muslimanske


postrojbe. S na{e strane ubijena su dva vojnika, i raweno je bilo pet. Po{to sam ja, ba{ u to vrijeme, bio voza~ u sanitetu 7.6. nave~e smo ih prebacilitajno, jer smo bili u obru~u, do bolnice u Novoj Biloj. Osmog {estog ujutro rano, u tri i petnaest, mo`da pola ~etri, po{o je op}i napad od strane Gu~e Gore. To vam do|e kao enklava jedna, gdje smo mi bili, pa je se to {irilo sa svih strana: Gu~a Gora, Maqine, gdje je bio masakr ~etrdeset civila, Hrvata. Pod ovim, ~ukle je wigovo selo, {uàw, Kowevi}i, Grahov}i}ii mi smo zablokirani ovdje bili. 8.6. negdje oko 12 sati ve} smo bili u obru~u na prostoru otprilike, mo`da, po mojoj procjeni nije bilo vi{e od 500 kvadratnih metara. Tu je bilo od pet do se{t tisu}a civila, iz svih sela.~ekali smo no} da se probijemo prema Novoj Biloj, jer to je bio hrvatski dio. Kod nas je bilo vrlo, vrlo lo{e, {to se ti~e oru`ja. Ako je neko imo u pu{ki pet, {est metaka, to je bila premija. Mi smo samo branili civile. Morali smo branit, kad smo imali oko pet, {est tisu}a civila, i djece, i èna i rawenika.Sve je to bilo na jednom mjestu, a moralo se probit opet preko muslimanskipoloàja da bi do{li do Nove Bile.Ja sam se osje}o vrlo, vrlo, vrlo lo{e. Nisam normalno, nisam dobro podweotaj rat, jer imam dvoje djece, ènu, majku bolesnu. U to vrijeme, taj dan, 8.6. ostalo je kod nas gore zarobqenih, iz mog sela civila oko stotiwak,ukqu~uju}i tu i moju ènu i djecu i mater. Nisu mogli pre}i taj jedankilometar ~istine, brisanog prostora. I oni su tukli sa svih strana. Dvamjeseca nisam znao ni jesu li ìvi, ni gdje su. Nit su oni znali za mene. Mojaèna, djeca i mama su bili zarobqeni na Ovnaku. Imala je opet sre}e u nesre}i. Imao sam tada malu bebu od ~etiri mjeseca. Ta mi curica mala bilabolesna puno i isti taj dan, sa wihovom vojnom policijom muslimanskom, do{la u Zenicu. Tako da se spasila od tih tortura. Ja sam bio pre{o ve} na ovu stranu.

~ovjek 2- Poslije toga izlaska iz obru~a, pre{li smo u Novu Bilu i to je se po{la formirati crta, da se ogradi Sredwa Bosna. Tad je rat pravi ve} krenuo i nema{ druge. Pu{ku na rame i u rov, brani se. Svaki dan su napaditekli iz dana u dan, u no}, kasno, rano, ujutro, non stop; mrtvi, raweni…Ja sam bio od prvog dana u vojsci. Oba smo od prvog dana bili. Moro seprikqu~it. Ve} kasnije,’93. godine, u osmom i devetom mjesecu, tad se nijegledalo ko je, {ta, jel mlad, star…bilo dosta rawenih, bolnica je se punila. Nema{ dovoqno vojnika, nema{ hrane, nema{ municije.Tad je sve bilo protiv Muslimana u Sredi{woj Bosni. Jer, to je neki odnos bio mo`da jedan naprema deset, Muslimana i nas. Tako da je wima bio ciq spojitiZenicu, Travnik…Jer s tim spajawem sve bi pro{irili; Krosomaj, Bugojno…Sve to krenulo i zatvorili su nas ponovo u obru~ u Sredwoj Bosni. Nismoimali izlaska nigdje iz Sredwe Bosne. Do Busova~e, do Novog Travnika tu je bilo stacionirano, {ta ja znam, sve taj dio Hrvatski. Sve se tu na taj prostorsku~ilo. Nisi nigdje neki razmak imo veliki, da si imao prostora, da si se mogo kretat, {etat. Svugdje su snajperi bili, sa svih strana ga|ali. To {to suse na drugoj strani nalazile na{e biv{e kom{ije, nije se tada puno ni razmi{qalo. Jer, on kad ide mene ubit, ja nemam puno kad razmi{qat. Ja samimo neki prijateqa s one strane tamo {to pucaju. U tom trenutku, da je bio moj ro|eni brat, ako on mene èli ubiti, ubit }u i ja wega. Da je bilo ko nai{o u ruke, ja bi wega, prije ja wega, neg on mene. Vode nisi imo, struje. Ni{ta ìvo. Non stop je to bilo, samo okruèwe,napadi, ujutru, nave~e, popodne… Jednu godinu je to trajalo tako. Sve je u wiovim bilo rukama; voda, struja, tako da nismo imali ni{ta od toga. To je trajalo do devedeset neke ~etvrte, februara mjeseca, ne{to tako. Tad je neko primirje potpisano i tad je prestalo.

Glasovi svitawa

Naredba je do{la “prestani s paqbom”. Prestalo je se. Opet je jedno izvjesno vrijeme i{lo se na crtu. Kasnije su po{li smawivati broj wi, tako da je nekakozaìvilo primirje. Al sve je to bilo opet napeto i svak je od nas o~ekivaokrenut }e ponovo. Samo ~eka{ kad }e negdje neko…gleda{ sve i samo ~eka{ ko}e prvi opalit. Nisu se trebali mje{ati, trebali su pustiti do kraja, da serazrje{i situacija. Nego ovako ostalo sve ko {to je bilo devedesete godine, kada je po~elo. Do kraja rata sam bio vojnik. Pred sam dolazak ovdje odradio sam smjenu za HVO, tad sam se razduìo. I daqe sam pod vojnom obavezom. To mjesto smo napustili iz razloga {to nema{ posla. Ovdje sam do{o '95.godine, u oktobru mjesecu. Poso se pojavio neki. Poslije rata i onako te{kih muka, toga svega {to se pro{lo i doìvilo, nije lo{e. Ali sve je to opet neizvjesnost neka. Ni{ta nije ura|eno. @ivi{ ono, od danas do sutra. Sad trenutno ovdje posla ima. Ne stanujemo u ku}i. Stanujemou zgradi ovdje. Stan neki od firme, i tako…

Nismo bili kod ku}e. Da sam mogo se vratit, zapalio bi je. Ne bi je ostavio daje oni ru{e, da je uni{tavaju, da pqa~kaju. Radije bi je ja uni{tio. Nisam stigo.Po{to su znali da sam bio od prvog dana u HVO-u, qudi su uni{tavali dio po dio, sistematsli. âk su na kraju, kad nisu mogli ni{ta, onda su je minirali.Tako da nema nekog povratka. Nemam sigurnosti. Ne bih se vratio u ku}u, iz razloga jedinog, oni ili ja. Ne bi se vi{e mogloìvot taj ponovit. Jer, prolila se tu krv mnoga. Treba pro} narednih, {ta jaznam, pet, {est generacija, da se to bar malo zaboravi. Jer moje djete ne moèzaboravit. Ja }u mu to re}i, zbog ~ega smo ovdje, zbog koga smo do{li. Jo{ se to ne zna ni{ta. Slu{am svaki dan neke vijesti. Pregovaraju, vode pregovore. Vi{e nisi pametan, {ta slu{at, koga slu{at. Krivac ima. Vrijeme }e pokazat ko je kriv. Sve do neke, recimo '88. godine, kolko-tolko je bilo dobro. A ve} te godine je krenulo, prvo nezadovoqstvo radnika, {trajkovi.Ve} tad je upala cijela, ona biv{a Jugoslavija u neku ekonomsku krizu. To je se odrazilo i na nerad. Qudi su imali vremena slobodnog, nisu imali {ta radit,nego samo razmi{qali: {ta, kako, odakle. I tako je to po~elo. Vi{e je to politika nanijela.

~ovjek 1- Ja mislim da je najve}i interes od rata, u ovoj politici imalame|unarodna zajednica. Mi obi~ni qudi od toga nismo imali ni{ta. Mi svo svigubitnici; i Hrvati, i Muslimani i Srbi. Ali je po mojoj procjeni imala svetskazajednica ne{to.. Tu su sad u{li sa svojim bazama, sa svojim qudima, sa svojimpiunima. Sve nam oni sada komanduju i {efuju. Vi{e mi ni{ta nemamo svoje. Od nas Hrvata, koliko je bilo u Bosni prije rata, nas je sad stjeralo na ispod 12 posto u Bosni. I to {to je ostalo, opet smo mi krivi za ovaj rat. To ne da }e dopriwet stabilizaciji stawa u Bosni, nego javqa se ve}i razdor.Me|unarodna zajednica misli, {to okrivquje Hrvate samo, da }e biti miraovdje. Ovde ba{ zbog toga ne}e biti mira, ja vam garantujem, sigurno. Jer ovdje su Hrvati nezadovoqni, kako se pona{a prema wima me|unarodna zajednica.Sutra kada bi oti{la me|unarodna snaga, odma bi do{lo do konflikta.Sigurno vam kaèm.Da je okrivqeno bilo kolko Muslimana, Srba jest ne{to, ali malo ih je tamo u Hagu. A Hrvati su svi oti{li. I obe}ano im po{teno su|ewe i brzo. Od toganema ni{ta. I dan danas se hapse po Vitezu i po Sredwoj Bosni, Hrvati. Tone}e dopriweti stabilizaciji stawa, sigurno vam kaèm. To samo ide na gore. Jer, javqa se nezadovoqstvo u hrvatskom ìvqu. I ovako nas je malo ihtjelinehtjeli, mi moramo biti skupa i jedinstveni, ako ho}emo i ovoliko da


ostanemo ovdje. @eqa sedamdeset posto po{tenih Hrvata je da iza|e iz ove Bosne. E, dovde je to do{lo. Ne vredi se vi{e borit, ni politi~ki, ni drugimsredstvima, kad si uvijek kriv.

Sad, slu~ajno kad bi bio rat, svi bi mi oti{li. Ja bi prvi oti{o. Ja bi oti{o u Indoneziju, ne bi bio ovde. Moja su djeca preìvjela velike traume. Ja ne bi èlio da se vi{e to doìvi. I ovako je moja èqa jedina, ako mognem ikad u Hrvatskoj kupit ku}u i oti} tamo.Ja sam bosanski Hrvat, Hrvat iz Bosne i Hercegovine. To smo mi. Nacionalniidentitet je vaàn. Va`no nam je za opstanak ovde. Al nam ne daju. Nama niko ne da za pravo ni{ta. I me|unarodna zajednica je izgleda stala na stranumuslimanske strane. Sve je u wihovim rukama. U wihovim rukama je i medij, kao najbitniji faktor u ovoj dràvi. Mediji govore dvije godine o tojpreustroju radio-televizije Bosne i Hercegovine. I dan danas je muslimanska.Po mom mi{qewu, nacionalni identitet i religija je va`na zato {to jedino sa religijom i pod religijom mi se ujediwavamo, da budemo, bar kolko tolko, bliski jedni drugima. Lako je zavadit dva ne{kolovana ~ovjeka, bez razlike iz koje religije on poti~e. Ali, ja jo{ nisam nikad sreo da su se posva|ala dva doktora ili dvainìwera. Ipak je tu malo vi{e inteligencije, kulture i pameti. {to se ti~e religije, narod osto na distanci, ako nije i vi{e usmjeren sadprema crkvi nego prije. Ali obi~no, mi svi, kad gledamo, gledamo tu|eprobleme. Vi{e vidimo. Takav smo mi narod. Na primjer, prije ovog rata u Bosni, vi niste mogli na}i Muslimanku koja je zamotana, zavijena. Sad viditena svakom koraku, u Zenici, u Travniku, Muslimanku kojoj samo o~i vidite. Qudi koje poznajemo, koji nisu nikad nosili brade, oni sad nose brade. Qudi su se malo okrenuli.Da se opstane, najbitnija je ekonomija. Ekonomija, otvarawe novih radnihmjesta. Lak{e bi se rane prebolile. Kad ja imam pun stomak i moje dijete, bukvalno vam govorim, mene }e mawe zanimat politika. Kad ja imam svoje, osamsati u radnom vremenu, imamo ku}icu, stan. Do|em ku}i, svi su sretni jer sam doweo platu…mawi su problemi. Ovako je to jo{ te{ko, neizvjesno.

~ovjek 2- Ko i u po~etku rata, situacija je skoro ista, vi{e mawe ista. Samo se smjewivaju, samo se sva|aju, jedni druge. Politika se trebala odvojiti skrozod svega i onda u redu. Dok se god veè politika i ekonomija, to nema. Dok mene politika vodi {ta }u ja radit, gdje }u i kud }u i dok mi odre|iva gdje }u ìvit. Pogotovo kad te me|unarodna zajednica prisiqava na neke stvaridiktatorat je zavela ovdje.Na primjer, do|e i gleda kakve }u ja tablice imat. U ove ~etiri godine borio se za hrvatsku zajednicu, i sad nemam ni{ta. Natura ti tamo neke vlasti, bez veze. Ne volim ja to. Daj mi moje. Podjeli i pust me. Podjeli nas. Jednom rije~ju treba nas podjelit. Bosnu, ostavit kao Bosnu, nek je ona u cjelini. Nek se onazove Bosna, ali je podijeli na tri dijela i zbogom. Mi }emo se vezat ekonomski, sura|ivat }emo. @ivi}emo jedni pored drugih, ako moèmo.

~ovjek 1- Ostali su qudi isti. Promjenili samo odore. Promjenili su politi~ke partije. Ja putujem svaki dan. Kad do|em na muslimansku teritoriju, ja ve} prezam. Strah me. Policija ako me uhvati, bi}e problema. On tebipogleda dokumenat, vidi da si ti Hrvat, a on je Musliman i onda je to druga pri~a. On druk~ije razmi{qa. On ne gleda vi{e ni svoj poso ni svoje ideale.On razmi{qa samo o tome da si ti Hrvat, da si ti usta{a.

Glasovi svitawa

~ovjek 2- Kada bih ja do{o kod vas i tebi zaveo neki red, zakon. Kaèm: mora{ovako. Ne moè{ onda napravit da taj red bude kvalitetan i mir da bude neki trajan. To je samo prividno.

~ovjek 1- Ima kod nas stara poslovica “brak na silu nikad nije uspio”. To je logika. I ovdje na silu Federacija. Na silu dràva, nema dràve. Nikad jene}e biti. Samo nova, neka nova Bosna u kojoj }e imat svi svoj dio. Ovo ne vaqani{ta. Stara Jugoslavija, nikako. Ova sada{wa Bosna isto. Dok se nepodijeli ova Bosna, od we nema ni{ta.Moja nada i èqa za vlastitu budu}nost je, da vi{e nikad rata ne bude nigdje, ni u kojoj zemqi. I da napokon jednom zavlada ovdje pravi mir i pravopo{tewe, izme|u qudi sloga, privreda, ekonomija. To je najbitnije zaopstanak. Da napokon, me|unarodna zajednica, od we svi ovisimo, stane nastranu svih, kao {to se predstavqa u svijetu. Da {titi sviju isto. Da pogledaju na sve strane isto. A osobno moja èqa je, iza}i iz ove Bosne, da se nikad ne vratim ovde. Samoi}i odavde. Sretni su svi oni koji su se rodili van Bosne i koji su ìvjeli i odrasli bez rata.

Zenica

Imam 35 godina i prije rata sam ìvjela u Zenici sa roditeqima. Mi smo imaliprivatnu ku}u u predgra|u Zenice. Radila sam u Zenici i imala super posao. Brat je radio, tata, majka i ja. Bilo je te{ko na}i dobar posao prije rata ibilo je puno nezaposlenih. Kod mene osobno standard ìvota je bio dobar. Jamislim da je bilo prili~no dobro svima. Svak je ìvio i imo osnovno.

Oko mog mjesta bili su samo Muslimani i Hrvati. I to ba{ pravo mje{ovito.Jedan ovaj, jedan onaj. Srbi su bili u drugom dijelu Zenice, a ina~e kaù da je u Zenici bilo oko 50 posto Muslimana, 25 posto Srba, 25 posto Hrvata - prije rata, ~itava op}ina Zenica.Razli~iti qudi su radili i ìvjeli zajedno, normalno. Mi nikad nismokontaktirali da smo prijateqski bili, nismo se posje}ivali. Al smo se kaosusjedi pozdravqali. Moj otac nije imao prijateqa nekog koji je dolazio. U moju ku}u ne. [ta ja znam, od prije je to tako, a ono dobro jutro, dobar dan,dobar ve~e i nikakvih problema. I moje kolegice na poslu su bile druge vjere itatine i sva~ije, normalno se radilo, ni na {to se nije gledalo.Ja mislim da je onda bilo lijepo, da nije trebalo ni{ta mjewat, da se ìvjelo od svog rada i tog sam mi{qewa da nema veze ko je taj susjed. Neka ìvi on svoj ìvot, ja }u svoj. To {to ti je direktor bio druge vjere, susjed druge vjere, nema veze.

Ja nisam vjerovala da }e biti rat dok nisam izi{la iz svoje ku}e. Govorila sam sa su Srbi prvi po~eli te sukobe, govorila sam ne moèmo mi u Zenici, jagovorim za sad za taj svoj grad, ne moèmo se boriti s Muslimanima ni Muslimani s nama, kad smo jedan onaj, jedan onaj. Mislila sam da ne}e mo}i to.Da susjed ne}e na mog tatu, ni moj tata na susjeda, koji je Musliman. Nisam vjerovala da }e biti ovako.


Problem je u Zenici po~eo kad se desilo u Ahmi}ima, 16.4.93. Prije Ahmi}a nije bilo ono nekih osobno problema, da je bilo problema na neku obiteq, ili ne{to. Sve do tog dana.Kad su Ahmi}i napadnuti, onda je ve}ina Muslimana pre{la iz Viteza u Zenicu i normalno tad Hrvati u Zenici bili dowi. Onda su Muslimaninapadali ove koji su od tamo, Hrvate. Oni su protjerani odotud, sad je bilo ono idi ti sad tamo. I meni su govorili - idi ti sad svojima.Ahmi}i su bili Armija BiH, sukob u Zenici je do{o izme|u Armije i HVO. HVO je bio puno slabiji. Na wih je bilo puno napada, onda se tu negdje branilo, {ta ja znam, na tu teritoriju gdje je moje mjesto. Iz Zenice se izvla~io stoèr HVO-a preko na{e teritorije, pored moje ku}e i one mojih ro|aka. Tu je bio neki otpor i onda se Armija BiH revan{irala - potpalili su ku}e na tim djelovimaZenice. 18.4.93 je moje mjesto gorilo. Armija je bila ja~a, HVO se predo i u KPdom su zatvorili one koje su uhitilii.

I mi smo morali iseliti iz ku}e. Bilo je stra{no. Moja baka, mama i ja smo htjeli da izi|emo iz ku}e, po{to svi ro|aci idu i pripadnici HVO nam govore da napu{tamo, da se civili povuku. Moj brat je bio na crtama HVO-a sa haubom,a moj tata nije htio da napusti ku}u. Govorio je: “Ne}u, nisam nikom kriv”. Onda sam ja govorila: “Ako ti tata ne}e{, ne}u ni ja”. Mama kaè:"Ako ne}ete vi, ne}e niko". Me|utim, napustili smo je svi kad je po{la pucwava i granate i{ta ja znam, kad se Armija pribliìla ku}ama, onda smo je napustili svi. Odku}e ni{ta nismo mogli ponijeti sa sobom. Ja sam izi{la iz ku}e i vidjelajednog svog prijateqa koji je bio u HVO, moj {kolski kolega i zvala sam ga:"Gorane, gdje }e{?". Kako je HVO se predo, pripadnici HVO-a su bjeàli, kud koji. Spa{avali suse, skidali odore i {ta ja znam. Ja kaèm: "Gorane, gdje }e{?". Kaè: "Zar steu ku}i?". Ja kaèm: "Jesmo, svi.". Kaè: "Napu{tajte ku}u!". U roku pola satasmo pobjegli.

Meni je bilo ru`no kad sam napustila ku}u. Ne znam, ko da je bio san. Isto danisam bila pri svjesti. Jednostavno sam mislila da }u ja do}i u svoju ku}u sutra i da }u nastaviti ìvot.Oti{li smo u grad kod ujaka, u Zenicu i bili smo kod wega sedam dana.A ovo vam je interesantno za ovu pri~u. Moj tata se vratio poslije dva sata u na{u ku}u. Samo je oti{o, nas odveo kod ujaka, kaè: “Ja idem ku}i”. Tata ipar ro|aka su se tako vratili svojoj ku}i. Moj tata je sjedio ispred ku}e dok je pripadnik Armije iz ku}e iznosio stvari. Susjed, jedan na{, koji je s tatom bio tad, u civilu Musliman, on je tati reko, ne govori ko si, jer su se tu pomje{aliMuslimani susjedi, na{i u civilu i pripadnici Armije u odorama. Bilo jepomje{ano i sada ovi pripadnici Armije nisu znali ko je tata, da li je to susjed Musliman, mje{tanin tog mjesta ili je Hrvat, vlasnik ku}e. Oni su u roku te no}i, to je bilo predve~e od pet do ujutro, devet ku}a zapalili a {est ispraznili. Na{a nije bila zapaqena nego je samo ispra`wena. Onda je u neko doba no}i javio nam se telefonom. Veze su radile sa Zenicom s gradom i javiose telefonom i reko, kod ujaka, da je ìv i da se ne sikiramo da }e on ujutru do}i, da ne}e nave~e da ide jer ima dva i po kilometra do grada. I ujutro jedan ro|ak drugi kaè, ko ho}e da ide gore u ku}e svoje, on imakombi, auto, da nas odveze gore. Ja sam bila prvo ènsko koje je do{lo gore, ujutro u {est sati. Ina~e su savjetovali, po{to gore jo{ uvjek ima vojske, dagore ne idu ènska lica, ve} da samo mu{ki idu. Kad smo do{li, imali smo {ta da vidimo. Na{a ku}a je samo ispra`wena, jednostavno sve je izneseno.Ono {to je ostalo od krupnih stvari, ormari spava}e sobe, to je prevrnuto, razvaqeno, prozori polupani. To se u no}i sve dogodilo. Po{to je tata to sve

Glasovi svitawa

gledo na klupi ispred ku}e, pozno je jednog od wih. Taj momak je iz na{eg grada, samo iz drugog dijela grada.

Mi smo bili kod ro|aka. Mi smo kod wega tako bili par dana, al sam ja svakidan i{la ku}i. Ali nismo dali mami i baki, jer su bile lo{e. Mama mi je bolesna, fizi~ki bolesna i nismo dali da ide i da to sve vidi. I nismo htjeli da to da to gleda, to bi je potreslo. Isto tako i baka, starija @ena.Moj brat po{to je bio u HVO, nije smio da bude kod ku}e. On je se krio jedno dvamjeseca, dok ga nije Armija uhvatila i u KP dom zatvorila.

Atmosfera u Zenici je bila napeta. Jadno, bijedno. Mi nismo tako lo{epro{li. Na{a ku}a nije izgorila. A ovih drugih ro|aka je ba{ sve izgorilo. Sve je ono pravo izgorilo.Poslije sedam dana tata i mama se vra}aju u svoju ku}u. Tad su iz SFOR-a dolazili i davali najlone sa armaturom, hranu i one osnovne stvari. Prozorisu se zakovali i sredilo se malo. Poslije toga se vratilo u ku}u i sve dok nije potpisano primirje sa Vitezom, Zenica je godinu dana bila zatvorena,blokirana. Dok nije to primirje bilo potpisano, izme|u Muslimana i Hrvata,bilo je grozno. Ja sam bila u Zenici, u ku}i. Moj tata nije godinu dana spavo uku}i. Dolaze na vrata, lupaju, traè. Jednostavno od straha tata i parro|aka su se organizirali i pripremili. Jednostavno nisu htjeli da ostale~lanove obiteqi neko nave~e u snu napadne, ve} }e oni biti vani i vidjet ko dolazi, {ta dolazi i {ta ho}e. Da budemo pripremqeni. U to vrijeme, kad je se to desilo, ja sedam dana nisam radila. Javila sam se telefonom u svoje preduze}e i rekla da ne mogu dolaziti na poso iz tih i tih razloga. Mojdirektor i zamjenica direktora su za sve znali i rekli su mi da nemanikakvih problema, ili slobodni dani ili godi{wi odmor. Kad bude{osje}ala da moè{ do}i na poso, do|i. To je bilo tako sedam dana, a onda sampo~ela da idem na posao. A tata je isto radio. On nije radio mo`da tri, ~etiridana i po~eo je onda odmah da radi.Onda jedno vrijeme nam nisu dali. Bili su tu pripadnici {to ih mi zovemo“Mudàhedini” sa turbanima, sa onim sabqama. Oni su stajali naprometnicama oko Zenice. Ovaj dio gdje sam ja, to je jedna prometnica za Vitez. Oni su stajali tu i nisu nam dali na poso. Svi smo morali imati papir da smopod radnom obavezom. Gdje idemo, kad se vra}amo, do kolko radimo. Samo zato{to smo bili Hrvati.Tu godinu svu sam ja radila, i{la sam na poso. Pla}a je bila mala, bila je pet maraka - pet maraka mjesec dana, al sam radila. Nisam dobila otkaz tad zato{to sam Hrvat. Ne! To ne mogu re}i. Ne! Samo je teàk ìvot bio tada. Nismoimali bra{na, kruha, ono osnovno nismo imali. Svima je to bilo te{ko, ko god je ko bio, bilo Musliman, Hrvat, Srbin. Prometnice su zatvorene, nije mogla hrana da dolazi, ìvjeli smo od zalihe.

Poslije 1994. godine, kad se potpisalo primirje, onda je moj brat koji je pu{ten iz KP doma za velike pare. Platili smo u KP domu da ga puste, jer moj brat nijehtio da pristane, da pristupi Armiji. Ko je pristo, je li, da bude pripadnik Armije on je pu{ten i poslat u jedinicu, raspore|en u Armiju. On nije htio.Ja i brat, kad je primirje potpisano, prelazimo u Vitez. Ja malo od straha,malo od neima{tine, nismo imali ni{ta. Napu{tam poso i napu{tam Zenicu. Brat zato {to je bilo il Armija il bjeì. Ne mogu re}i da me neko od Muslimana maltretiro. Nisam ni na poslu nikakve napade fizi~ke imala,ovako pri~u rije~ima, jel. Ja branim svoje, onaj svoje i to, al ne{to konkretnonisam imala.


Roditeqi su bili ostali kod ku}e i oni su i danas dan u Zenici, u ku}i. Brat se prijavquje u zeni~ku brigadu HVO-a i ostaje u Vitezu.Par dana sam u Vitezu bila, dok mi nisu kolege i kolegice poslale para za put “Vitez – ~apqina”. Dole u ~apqini sam imala puno ro|aka i prijateqa koji su napustili Zenicu i oti{li dole. Tu sam u vagon nasequ jednu godinu bila. Toje àlosno. To je zaista te{ko bilo.U ~apqini smo mi u vagon nasequ imali hranu. Da, ima kuhiwa, ima doru~ak,ru~ak, ve~era. Ponese{ svoju {erpu, ide{ u jedan vagon koji je bio kuhiwa, dobije{ porciju.Puno qudi ima i sada tu, povratnika iz Wema~ke i iz ovih zemaqa iz kojih sevra}aju. 1996. godine je bilo vrlo malo qudi tu, u vagon nasequ, ve} se bilo raselilo, me|utim, sad je puno opet.1994. godine u 12 mjesecu sam pre{la u kamp Tasov~i}e.

Tad sam se prijavila u vojsku - HVO. Ja sam radila za pla}u, pri HVO za godinu dana. Jesam i{la na liniju, samo pri stoèru, nisam bila u rovu. Teren, stoèr, zapovjedni{tvo.Bilo mi je drago, jer bila je dobra pla}a, velika. Trebalo je i mojima tamo dapo{aqem. Odlu~ila sam se na to i bilo mi je drago {to sam. Dosta mojih prijateqa su bili tamo. Sve je bilo super.Napustila sam vojsku jer mi je dodijalo, malo uvjeti, teren, tad su bile akcije svake sedmice 1995. godine. êsto akcije, tereni, rad u mjestu gdje sam bila,da ne govorim sad sve to. To mi je bilo dodijalo, kao èni.

Napu{tam vojsku i odlazim u Mostar, u direkciju ovog preduze}a, u kojem samradila prije rata. Prijavim se i kaèm radila sam tu i tu, sad sam bila u vojsci, razduìla sam se, ima li {anse za poso, po{to imam deset godina iskustva prije rata na tim poslovima. Po{to je i dole u Mostaru bila podjela i sve to, trebalo im je kadra, odnosno radnika koji su radili te poslove, koji su upu}eni, radnika sa iskustvom. I iz Mostara su mi rekli, iz poduze}a, daimamo sada na raspolagawu osvojene gradove u Oluji. Imamo: Jajce, Drvar,Glamo~ i Grahovo. Po{to sam ja iz Sredwe Bosne, ve} sam Bosanka, jel, nisamdole Hercegovka, oni su mi rekli najboqe bi bilo da prihvatim ili Drvar ili Jajce. Da radim u ispostavama tog na{eg poduze}a, u tim gradovima. Ja sam se tad malo bojala. Kud? Kud? Kako sama, po{to sam slobodna, nisam udata.Kako }u se sna}i, te ovo, te ono. Onda su mi iz poduze}a rekli: “Mi smo ve} kontakt uspostavili sa tim gradovima, upoznali smo se, mi }emo ih nazvati,javiti im sve, bit }e dogovoreno”.

Prije rata, ovdje u Jajcu u ovom mom poduze}u, nije radio ni jedan Hrvat. E sad,po{to ovaj grad drì HVO, on ga je osvojio i tu je Hrvatska vlast, treba da se uposli Hrvat. Tako su poslali mene, jer je bliè Sredwoj Bosni, bliè je tomom gradu Zenici, nego Drvar. Nisam nikad prije rata bila u Drvaru i u tomdijelu Bosne. I tako sam do{la tu. Ve}, tri godine sam tu.Tako sam ja do{la u Jajce, ali se ovdje ne osje}am kao prognanik. Sigurno, danije bilo rata ne bi bila tu. Ali, prognanik bit, to odma se veè i da si malougroèn, da si na neki na~in u ne~emu uskra}en. Ja se tako ne osje}am. Ovdje ìvim, tad su mi dali stan. @ivim, radim, imam pla}u, i osje}am se lijepo. Eto tako. Jesam zadovoqna ovdje stvarno, od prvog dana. Mo`da sam ja takva,mo`da {to sam ja ovakva pa mi je lijepo. Ni jednog trenutka nisam osjetila to{to sam do{la iz nekog drugog mjesta ovdje i da sam od ovih qudi ovdje ne{to lo{e doìvila. Ne! Stvarno to ne mogu re}i. Jer svako ko bio tu onih prvih dana, te{kih, ko je god mogo ikako da mi pomogne, pomogo je. A da je odmagao, ne.

Glasovi svitawa

Za sada ne mislim da idem nazad da ìvim u Zenici, jer nemam posla. Da li bi me sada u mom poduze}u primili nazad, to nisam pitala. Jer, poslije mog odlaska palo je puno rije~i, uvreda i tako, ali rije~ima. Ne bi se volilavratit u taj krug. E, sada puno je u Zenicu do{lo sa strane drugih Muslimana iz drugih gradova, normalno, oni su se uposlili na mjesta koja su bilaslobodna, tako da je samo rotacija.Najve}a briga su mi roditeqi. Stariji su, ima bolesti, to me najvi{e brine.Volila bi da su zdravi, a ko to ne bi volio, boè moj. Sva sre}a pa je moje zdravqe za sada dobro, da kucnem. Odem u Zenicu, po potrebi, ~ujemo se telefonom i ako ne{to treba. Bila sam pro{li vikend. U|em i pro|em pored svojih susjeda Muslimana koji znaju gdje sam, nikad ni{ta. Dobar dan, dobardan. Isto prije.

Ne znam za{to je bio rat - ja samo znam da nije trebo biti. Ja krivim Srbe, jer jes wihove strane isplanirano. Ne bi o tome. Ve}inom, brigada je i{la zaSrbima. Srbi su prvi po~eli. Za mene su sve ovo oni isplanirali i po~eli.Mi nismo osjetili te probleme prije rata. Stvarno. Ne moè se re}i. Ne znam {ta je okrenulo qude.Po mom mi{qewu, poslije svih ovih `rtava s jedne, s druge, s tre}e strane, sve bi trebalo druga~ije da se zavr{i. Da se podijele sve tri strane. Ko {to se odvojila Republika Srpska da se i ove dvije strane podijele, to je moje mi{qewe. Treba podijeliti me|u Hrvate i Muslimane. Pa izvolite, neka ìvi ako neko ho}e na tom teritoriiju neke druge nacije. Ko {to je kod Srba. Ve} ovako, kako je sada, poslije ovoliko `rtava i svega ovoga izme|u Hrvata iMuslimana, ja ne vidim zajedni~ki ìvot. Sad se evo pokazuje da se moè jedni pored drugih. Jedni pored drugih - a zajedno ne.

Kad gledam u ovo unazad, ni{ta mi nije bilo lijepo. Najteà mi je bila glad u Zenici. To mi je bilo te{ko. Kad dijelite {nitu kruha na ~etvoro, a tu drugu ako ima, ostavqate za sutra. Kad ja dajem mami da ona pojede pola, a ona ne}e daje meni, ti si mla|a, treba ti vi{e. To se ne zaboravqa. Tad, u to vrijeme, mama mi je izmr{ala trideset kila i 1994. godine u drugom mjesecu, oti{la u bolnicu u Zenici. Od gladi, iscrpqenosti, i fizi~ke i psihi~ke.

Ne znam {ta bi radila ako bi ponovo po~eo rata sada. Najradije bi da se sasvim svojim bliìm izvu~em, da ne gledam, ne prisustvujem tom ratu. Imamro|ake u drugim dràvama zbog rata - Australija, Amerika, Wema~ka,Holandija. Ima ih i u Australiji koji se ne misle uop}e vra}ati.

Prije moja nacionalnost nije bilo puno va`na, a sad mi zna~i mnogo. Prije jajesam bila Hrvat, izja{wavala sam se kao katolik, slavila sam Boì}, Uskrs, sve i to. Ni{ta to nije bilo ni ~udo, ni stra{no, ni ne{to posebno {to si to. Asad mi to zna~i puno. Ja sam Katolik po vjeroispovjesti, nacionalnost - Hrvat. Dràvqanstvo - Bosna i Hercegovina. Bosanka. Meni je va`no da imam svoj identitet, da znamko sam i {ta sam, i sada je va`nije nego prije. Neznam za{to.Praktikujem svoju religiju isto ko i prije. Prije sam rijetko i{la, idem i sadarijetko. I moji roditeqi nisu u crkvi svake nedeqe. Mislim da moj narod vi{e sada ide u crkvu nego prije. Ne znam za{to. To je ipak pojedina~no, osobno.I moje gledawe na druge religije je isto ko prije. Neka ih tamo. Ako je ~ovjek ~ovjek i ako ide qudskim nekim putem, nije va`no.

Ja bih uzela, ako bi mogla, staru Jugoslaviju. U staroj Jugoslaviji osobno ni{ta lo{e nisam doìvila. Koliko znam ni moj otac, ìvio, radio, primo


pla}u, nije bio ugroèn, napadan zato {to je taj sasvim normalno se ìvilo i radilo. Nije se gledalo to. Imali sva{ta ne{to. Sad su se razi{liprijateqi, susjedi, sad su tamo roditeqi sami, pate. Tata nije htio ostavitiku}u. To je moje, nisam kriv, ne}u, poginu}u ovdje i tako. Sad je osto u toj ku}i, sad oni imaju osnovno, imaju oni {to da jedu. I oni ìve. Mnogi Hrvati sunapustili Zenicu i malo ih se vra}a. Nema vi{e prijateqa, nema ro|aka,otvori vrata, ku}e pogorene, napu{tene, to ih psihi~ki potresa.

Ekonomska situacija u BiH je te{ka. Prolazite, putujete. Sve je sru{eno, popaqeno, razru{eno. Puno tu para treba, i sredstava i sva{ta ne{to.A i politi~ka situacija je te{ka. îni mi se da se to samo vrti u krug. Glave sesmjewuju, a narod samo tako stoji.

Bi}e povratak izbjeglica, a sad kolko procentualno u koji grad, ne znam. Aliod mojih poznanika, susjeda i {ta ja znam, ro|aka, prijateqa, ne. Jo{ vi{e napu{taju i ovi {to su jo{ ostali. Neki nemaju poso, nekima je to sve dodijalo.Ovi stariji koji imaju djecu, negdje idu za svojom djecom. Tako i ovi {to su tamo, planiraju po Hrvatskoj, neki su se ve} i smjestili, kupuju ku}e. I mislim da }e se sve to o~istiti etni~ki bez rata za par godina.

Moja li~na èqa je da bude mirno, da se ìvi, da idemo naprijed, da gradimo,da izgra|ujemo, da uqep{avamo. Zdravqe normalno je na prvom mjestu, da sebude zdravo. I za BiH da se sve ovo smiri, da se poku{a zaboravit, a to je vrlo te{ko.

Za ~itaoce samo da im kaèm: Da ne doìve ovo sve {to su pro{li neki. Ja jo{ nisam tu ni{ta puno pro{la, nije to ni{ta stra{no bilo, {ta su qudi pro{lineki. Da to ne doìve. Da to ~itaju ko "Desilo se to tamo nekad na Balkanu".

Documents

Svedo~anstva raseqenih licaglasovisvitanja.com/cyrillic/html2/printversionCir.pdf · Svedo~anstva raseqenih lica Bawa Luka Ro|ena sam 1961. godine. Prije rata sam `ivjela sa sestrom