Sven Hassel - Carstvo pakla.pdf

7/25/2019 Sven Hassel - Carstvo pakla.pdf

1/265

Knjigoteka

~ 1 ~


2/265

Knjigoteka

Sven Hassel

CARSTVO PAKLA

~ 2 ~


3/265

Knjigoteka

Palei, pljakajui, silujui i ubijajui, Hitlerova kanjenikapukovnija napredovala je prema sreditu Varave za sobomostavljajui krvavi trag smrti i unitenja. Ubijali su sve redom.Poljake i Nijemce; mlade i stare; mukarce, ene i djecu - tko god biim se naao na putu bio bi eliminiran. Jer Himmler se zakleo da eVarava biti sravnjena sa zemljom - pa makar za to bili potrebni svipripadnici njemake vojske. Borba protiv Hitlerovih potronihbojni, kojima ivot nije imao nikakvog znaenja, bitka za Varavu,

pretvorila se u beskrajno CARSTVO PAKLA...

~ 3 ~


4/265

Knjigoteka

Ova knjiga je posveena neznanom vojniku i svim

rtvama Drugog svjetskog rata, u nadi da nas politiari vienikada nee baciti u neodgovorno ludilo masovnogubijanja.

~ 4 ~


5/265

Knjigoteka

Zato se Visla talasa i uzdie,poput grudi junakaKoji izdie svoj posljednji dah na obali divljega mora?Zato alopojka valova, iz tame dubokog ponora.Zvui poput uzdaha umirueg ovjeka?

Iz dubina, s hladnog rijenog dna, poput tunog sna o smrtiRumori pjesma.

S kiom natopljenih polja jecaju srebrne vrbe u zboru tuge ...

Mlade poljske djevojke zaboravile su na smijeh. Bez ikakve sumnje, Nijemci su velianstveni vojnici...

Ove je rijei u svoju biljenicu 21. svibnja 1940. zapisaobudui feldmaral lord Alanbrooke

~ 5 ~


6/265

Knjigoteka

I

Ono to mi elimo jest mo. I imamo je, i zadrat emo je.Nitko nam je nee oduzeti

Hitlerov govor u Munchenu, 30. studenoga 1932.

Nitko od ljudi iz 5. satnije nije htio postati uvarem uSennelageru. Ali kome je bitno eli li vojnik neto ili ne eli? Vojnikje stroj. Vojnik postoji samo kako bi izvravao naredbe. Ako poinisamo jednu pogreku, vrlo skoro e se nai premjeten u zloglasnukanjeniku bojnu, broj 999, glavnu kantu za otpatke za sveprekritelje pravila.

Primjera je bezbroj. Uzmimo, eto, zapovjednika tenka koji je

odbio posluati naredbu da spali selo i sve njegove stanovnike:vojni sud, degradacija u obinog vojnika, Germersheim, 999. ... Sveje bilo brzo i neizbjeno.

Ili uzmimo SS-ovog Obersturmfhrera, koji se usprotivio svompremjetaju u odjel za sigurnost: vojni sud, degradacija, Torgau,999.

Svi ti primjeri su isti. Uzorak, jednom uspostavljen, vie se nemoe promijeniti, iako su nakon nekog vremena poeli

nadopunjavati kanjenike bojne prebacujui u njih kriminalcezajedno s vojnim prekriteljima.

U paragrafu I, lanku 1. njemakih vojnih propisa moe seproitati sljedee:

Vojna sluba je asna sluba...A u lanku 13: Bilo tko kome se odredi zatvorska kazna u

trajanju duljem od pet mjeseci nee se vie smatrati sposobnim za

vojnu slubu, te e mu biti zabranjeno sluiti u bilo kakvim vojnim~ 6 ~


7/265

Knjigoteka

snagama kopnenim, zranim ili pomorskim ...No, u lanku 36: U iznimnim okolnostima, lanak 13 smije se

zanemariti, i vojnici koji slue zatvorske kazne u trajanju duljem odpet mjeseci mogu sluiti u vojsci, uz pretpostavku da bududodijeljeni posebnim disciplinskim satnijama. Najgori prekriteljibiti e unovaeni u jedinice iji je jedini posao raiavanje mina ilidunosti vezane uz pokapanje; takvim jedinicama nee bitidostavljeno vatreno oruje. Nakon est mjeseci zadovoljavajueslube, takvi vojnici mogu biti premjeteni u 999. bojnu uSennelageru, zajedno s vojnicima koji su bili optueni za prekrajena bojnom polju. U ratno doba, doasnici moraju provesti najmanje

dvanaest mjeseci u aktivnoj slubi na prvoj liniji; u mirnodopskimvremenima, deset godina. Svi asnici i doasnici e biti strogokanjeni ako ih se ustanovi krivima za nedolinu blagost premasvojim podreenima. Svaki regrut koji podnese strogu disciplinubez aljenja i pokae se sposobnim za vojnu slubu moe bitipremjeten u obinu pukovniju i tako e postati podloanpropisima za promaknue na uobiajeni nain. Meutim, prije noto takav premjetaj bude odobren, mora biti predloen za Kribarem etiri puta zbog djelovanja na bojnom polju.

Broj 999 (tri devetke, kako smo ga zvali) bio je ala. U svakomsluaju, trebao je to biti. Mora se priznati da je Vrhovnozapovjednitvo u poetku u potpunosti propustilo vidjeti smijenustranu toga, jer je devet stotina uvijek bio broj koji je oznaavaoposebne prvorazredne pukovnije. A potom im je netko ljubaznoobjasnio da je trostruka devetka telefonski broj Scotland Yarda u

Londonu. A to bi moglo biti suptilnije ili zabavnije nacistikomumu no dati isti taj broj bojni sloenoj od samih kriminalaca?Vrhovno zapovjednitvo si je dozvolilo ukoeni birokratski osmijehi kimnulo glavom turo odobravajui. Neka 9-9-9 bude taj broj; asamo zbog jo malo zabave, zato ne staviti ispred njega velikoslovo V prekrieno crvenom bojom? Da oznaava: poniteno.Otkazano. Izbrisano ... to bi se naravno moglo odnositi ili na

Scotland Yard ili na samu bojnu. Ali u tome i jest bila ala. To je bilo~ 7 ~


8/265

Knjigoteka

ono to je bilo tako strano smijeno. U svakom sluaju, bilo jedovoljno da prepuknete na dva dijela od smijeha. Jer, pogledajmoistini u oi; svinje koje su sluile u 999. bojni ne bi se ba moglenazvati prvorazrednima. Lopovi i ubojice i sitni kriminalci; izdajice,kukavice i vjerski fanatici; najnii trule zemlje podoban samo zasmrt.

Oni meu nama koji su se znojili na prvoj crti bojita, nisu na toba tako gledali. Nismo si to mogli priutiti. Vojvode ili istai, sveciili varalice, jedino to je nama bilo vano bilo je hoe li netkopodijeliti svoju posljednju cigaretu s tobom kada dou tekavremena. Dovraga s onime to je netko inio prije: bilo je vano to

je radio ovdje i sada, to nam je jedino bilo vano. Ne moe opstatisam kada si u vojsci. Svaki ovjek ivi za drugoga, a zakon dobrog prijateljstva vaniji je od svih drugih zakona.

Prastara lokomotiva stenjala je polako uz prugu, vukui zasobom niz kripavih teretnih vagona.

~ 8 ~


9/265

Knjigoteka

LOGOR U SENNELAGERU

Na peronu, putnici su ekali i znatieljno pogledavali premavlaku koji se zaustavljao. U jednom od vagona nalazilo se nekolikonaoruanih straara, koji su sa sobom imali dovoljno oruja daizbriu itavu pukovniju.

Sjedili smo na jednom od polaznih perona i igrali ajnc s nekolikofrancuskih i britanskih ratnih zarobljenika. Porta i neki kotskinarednik su nam gotovo sve poistili, a Maleni i Gregor Martin suproteklih sat vremena kartali na prilino sumnjiv kredit. Narednikje ve imao etiri njihove obveznice.

Bili smo usred partije kada je porunik Lwe, na zapovjedniksatnije, iznenada prekinuo igru na samo njemu svojstven nain.

Idemo, momci! Hajde, ivnite malo! Vrijeme je da se krene!Porta je bijesno odbacio karte. Prokleto divno, rekao je ogoreno. Prokleto divno, zar ne?

im se udubimo u pristojnu kartaku igru, odmah nekakav glupan

mora ponovno razbuktati rat. Dovoljno da se svi ispovratimo.Lwe je ispruio ruku i prstom upro u Portu. Upozoravam te, rekao je. Jo samo rije iz tvojih prokletih

usta, i ja u Gospodine! Porta je elegantno skoio na noge i salutirao.

Njegova je uvijek morala biti posljednja. On bi i samoga Fhrerauspio uutkati. Gospodine, rekao je iskrenim glasom. Htio bih

vam dati na znanje da u ubudue, ako vas zvuk moga glasa na bilokoji nain smeta, biti presretan da ne govorim nita osim akomi senetko obrati.

Lwe je jezikom proizveo iritantan pucketavi zvuk i pametnootiao dalje bez ikakvog komentara..Stari Un se s mukom osovio nanoge i utnuo prevrnuto vjedro na kojem je sjedio. Namjestio jekapu na glavu i zadigao remen s tekim pitoljem u koricama.

Druga desetina, pripremi se za pokret!

Oklijevajui, ustali smo i s negodovanjem pogledali lokomotivu~ 9 ~


10/265

Knjigoteka

koja je ekala i deprimirajui niz teretnih vagona. Zato neprijateljnije unitio tu nesretnu stvar svojim bombama? Ratni zarobljenici,jo uvijek se lijeno valjajui po tlu, podrugljivo su nam se nasmijali.

Tvoja te zemlja treba, vojnie! Narednik kot izvadio jenapola popuenu cigaretu iz usta i stisnuo njezin vrh izmeu palca ikaiprsta. Neu te zaboraviti,obeao joj je. Mahnuo je obveznicomkoju mu je izdao Maleni oprotajnom gestom. ekat u te kada sevrati.

Zna to? rekao je Maleni, bez imalo mrnje. Trebali smovas srediti jednom i zauvijek kod Dunkirka.

Narednik je ljubazno slegnuo ramenima.

Ne brini, prijatelju. Bit e mnotvo drugih prilika ... rezerviratu ti mjesto kad stignem u raj. Nastavit emo igru tamo gdje smostali.

Mislim da u raju neemo,rekao je Maleni. Nije ba vjerojatno! Pokazao je palcem prema tlu. Ja u onamo dolje, brbljive! Timoe kamo hoe, ali nee me natjerati onamo gore da sesusretnem sa svetim Petrom i njegovom bandom prokletih anela!

Narednik se samo nasmijao i gurnuo obveznicu u svoj dep.Izvukao je eljezni kri kojega je osvojio od Malenoga i zamiljenoga glancao o svoju jaknu.

ovjee, ekaj samo da jenkiji stignu ovamo! Nai e pravuposlasticu ...

Drao je Kri ispred sebe, divei mu se i veselo se nadajuidobroj cijeni koju bi mogao postii.

Amerikanci su bili ludi za ratnim suvenirima. Ve se odvijala

obilna trgovina krvavim zavojima i znojnim krpama uniformi. Portaje imao veliku kutiju krcatu odvratnim uspomenama, koja je ekalavremena najpovoljnijih cijena na tritu. Jezovit posao, ali barem jena neki nain naznaivao poetak kraja kad je rat bio u pitanju.

Lokomotiva je polako i uz kripu konica zaustavila sebe i nizotvorenih vagona, a mi smo natmureni i puni prezira oteturaliperonom na kiu. Kiilo je bez prestanka ve etiri dana, i do sada

smo se ve u potpunosti pomirili s tim. Zadigli smo ovratnike na~ 1 ~


11/265

Knjigoteka

svojim kaputima, zabili ruke u depove i pogrbljenih ramena stajaliu tiini. Nedavno smo dobili nove uniforme, i smrad naftalina bio jenevjerojatan. Pri lijepom vremenu mogao se nanjuiti na kilometarudaljenosti, a u zatvorenom prostoru bio je dovoljno jak da seovjek ugui. Na sreu, niti ui nisu u njemu uivale vie od nas, ione su nas masovno napustile u korist ratnih zarobljenika kojimanita nije bilo jasno. Tako da smo sada barem bili osloboeni mukeneprestanog izvlaenja ruku iz depova i eanjanajnepristupanijih dijelova tijela.

Na bonim stranama prvih vagona bila su naslikana ve napolazaboravljena imena Bergen i Trondheim.

Vagoni su bili koriteni za prijevoz vrstih malenih planinskihponija. Zastali smo na trenutak kako bismo ih promotrili. Svi suizgledali apsurdno slino, s tamnom prugom povrh lea i mekimcmim njukama.

Jednom od njih svidio se Maleni, pa je poeo poput psa lizatinjegovo lice, na to je Maleni, uvijek spreman usvojiti prvu ivotinjuili dijete koje bi mu pokazalo imalo privrenosti, u trenutku odluiokako je taj poni od sada njegovo osobno vlasnitvo i kako eposvuda putovati s njim. Pokuavao ga jeodvojiti od ostatka stada iizvesti iz vagona, kada je stiglo nekoliko naoruanih straara,maui revolverima i viui najglasnije to su mogli. Nekolikotrenutaka kasnije, pomijeana buka straara, jogunastih ponija iraspsovanog Malenog dozvala je ljutitog porunika Lwea napoprite.

to se, dovraga, ovdje dogaa? Gurnuo je straare u stranu,

probivi se usred guve s Danzom, glavnim straarom uSennelageru i najokrutnijim gadom na zemlji, koji je samodopadnokoraao pokraj njega. Lwe je zapanjeno stao kada je ugledaoMalenog i njegovog ponija. to, dovraga, radi s tim konjem?

Uzimam ga sebi,rekao je Maleni. On eli biti sa mnom. On jemoja maskota. Poni ga je uzbueno polizao, a Maleni ga je zagrliooko vrata gestom vlasnika. Zove se Jakob, rekao je. Nee nam

nimalo smetati. Moe putovati sa mnom od mjesta do mjesta.~ 11 ~


12/265

Knjigoteka

Mislim kako e se brzo naviknuti na vojniki ivot. Misli, ha? Lowe je tekodisao kroz rairene nosnice. Vrati

tog prokletog konja onamo gdje mu je i mjesto! Trebamo voditi rat,a ne cirkus!

Ponovno je odjurio, Danz za njim, a Maleni je stajao i mrkogledao za njima.

Pusti ih sve k vragu! rekao je Porta veselo. Izvukao je ruku izdepa i napravio gestu u smjeru u kojem je otiao Lwe. Ne brini,prijatelju, smijat e se ve oni drugom stranom svojih runihasnikih njuki kada ova predstava zavri ... itava ta prokletabanda. Okrenuo se i podigao obrvu prema Juliusu Heideu, koji je

bez imalo sumnje bio najfanatiniji doasnik u cijeloj njemakojvojsci. Zar ti ne misli tako? upitao je.

Heide mu se hladno namrtio. Nije volio nikakve razgovore takveprirode. Od toga su mu prolazili trnci njegovom ukoenomnacistikomkraljenicom.

Vjerojatnije e to biti desetnici, rekao je, pogleda uprtog uPortine oznake. Vjerojatnije e desetnici biti ti ije e se glavekotrljati.

Doista? izazivao ga je Porta. A tko e ih sve okupiti? Mogu tirei da to nee uiniti smrdljivi asnici.

to misli, koliko nas desetnika ima u ovoj smrdljivoj vojsci?Prokleto previe da bi dozvolili da ih se tlai, to ti mogu odmah rei. Upro je prstom posred Heideovih grudi. Bolje bi ti bilo da nekestvari naui,rekao je.

Da otvori oi i pogleda oko sebe koji put. Lonci za kuhanje su

ve pristavljeni, drukane a mi emo biti ti koji e kuhati, a ne ti itvoja banda takorolikih asnika.

Heide je ukoio svoja uska ramena. Nastavi, hladno je rekao. Hajde, sam se objesi. Ja sve ovo

biljeim.Vrlo leerno, iza njegovih lea, Maleni je utnuo zalutalu kantu za

naftu i poslao je zrakom prema vojnom policajcu koji je upravo

prolazio. Kanta ga je pogodila u rame, i on se u trenutku okrenuo.~ 12 ~


13/265

Knjigoteka

Bez rijei, Maleni je pokazao glavom prema Heideu. Policajac jepojurio prema njemu poput bika. Prije nekoliko godina vjerojatno jeusmjeravao promet osam sati dnevno, jurio za prekriteljimaprometnih pravila i nemarnim pjeacima. Rat mu je pruio priliku, isada je doao njegov trenutak slave. Prije no to je stigao shvatitito se dogaa, Heide je bio napadnut, dok je Porta hihotao poputkretena, a Maleni monotono ponavljao u pozadini poput dosadnepapige:

Vidio sam to vlastitim oima. Vidio sam ga kako je to uinio.Vidio sam.

Porunik Lwe prekinuo je itavu tu stvar s nekoliko kratkih i

otrih rijei i nervoznim pokretom ruke. Kako to mislite, taj ovjek vas je napao? Ne vjerujem niti rije. U

itavom svom ivotu nisam uo takvu izmiljotinu! Narednik Heideje izvrstan vojnik. Da vas je on napao uvjeravam vas, vi sada nebiste bili ivi da nam to ispriate . Gubite mi se s oiju dok neizgubim ivce. Idite i pronaite neto pametnije za raditi iprestanite troiti moje vrijeme. Zguvao je pismenu prijavu,prezirno je bacio na prugu i okrenuo se kako bi pogledao StarogUna. Iskreno, dosta mi je tvoje desetine za danas, narednie Beier.Mi bismo, podsjeam te, trebali biti tenkovska pukovnija: a ne oporsvadljivih maloumnika. Ako ne moe bolje drati svoje ljude podnadzorom, morat e te premjestiti drugamo. Jesam li bio jasan?

asnik zaduen za konvoj koji je upravo stigao sada je priaoporuniku i nonalantno mu salutirao s dva prsta podignuta dokape. Pruio mu je sveanj papira. Bio je to vrlo zaposlen ovjek.

Morao je obaviti dostavu pet stotina i trideset zarobljenikaodreenih za 999. bojnu u Sennelageru i udio je da ispraznivagone to je prije mogue i krene dalje svojim putem. Ve je kasniou odnosu na raspored, a sljedea postaja mu je bio Dachau, gdje jetrebao preuzeti novi teret. Lwe je uzeo papire i letimino ihpregledao.

Je li bilo rtava en route?

ovjek je slegnuo ramenima.

~ 13 ~


14/265

Knjigoteka

To nikako ne moemo znati sve dok ih ne izvedemo van ipregledamo ... putujemo gotovo etrnaest dana, tako da nas nita nebi trebalo iznenaditi.

Lwe je podigao obrvu. Odakle su oni? Iz raznih mjesta. Fuhlsbttel, Struthof, Torgau, Germersheim...

Posljednju skupinu smo pokupili u Buchenwaldu i Borge Mooru.Ako samo potpiete ovaj papir i date mi ga, mogu nastaviti dalje.

ao mi je,rekao je Lwe. To ne dolazi u obzir. Tmurno senasmijao. Naviknuo sam da nikada ne potpiem primitak sve doksam ne provjerim robu ... Istovarite zarobljenike i postrojite ih na

peron. Ja u ih prebrojati. Dajte mi ih toan broj i moete dobitisvoju potvrdu. Ali obratite pozornost na sljedee: Neu potpisati zamrtvace.

asnik je sloio uzrujani izraz lica. ivi ili mrtvi, u emu je razlika? Ne moete biti previe izbirljivi

nakon pet godina rata. Trebali biste vidjeti kako vrimo dostave SS-u. Kratko i slatko. Bez ikakvih problema. Metak u potiljak i Bob ti jeujak! Gotovo za danas.

Vrlo vjerojatno,rekao je Lwe, a gornja usna mu se svinula odgnuanja. Ali mi nismo SS. Mi smo tenkovska pukovnija i moramoprimiti dostavu pet stotina i trideset dragovoljaca za bojite.Mrtvaci nam stoga ne mogu biti od nikakve koristi. Dobit etepotvrdu za stvaran broj ivih zatvorenika koji budu predani mojimnarednicima, a ako imate kakvih primjedbi, slobodni ste javiti sezapovjedniku logora, grofu von Gernsteinu. Odluka je na vama.

asnik je razvukao usne u tanku crtu i nije nita rekao. Gernsteinnije bio ovjek kojemu bi se itko tko je pri zdravoj pameti obratio daneto rasprave. Kolale su glasine da je komunicirao sa Sotonomsvake noi od ponoi do etiri ujutro, i imao je ugled tate, okrutne izle osobe koji je izazivao strah u srcima ak i nakon pet godinakrvoprolia i klanja.

Vagoni su bili otvoreni, pa su izbacili iz sebe teret izmuenih

ljudskih bia. Pokraj njih stajali su straari s psima i pukama,~ 14 ~


15/265

Knjigoteka

spremni da na mrtvo ime pretuku prvog ovjeka koji bi posrnuo ilipao. Jedan jadnik, ukoen i drhtav, uhvaen u sveopu paniku, alinedovoljno snaan da bi izdrao pod pritiscima gomile, nestao jepod bujicom tijela i na kraju stampeda pojavio se u obliku krvavemase, vrata rastrganoga otrim onjacima reuih pasa.

Stajali smo i promatrali kako su se drhtavi likovi postrojili u trireda. Vidjeli smo kako mrtva tijela bacaju natrag u vagone. Nadleniasnik gizdavo je proetao pokraj redova i odrjeito salutiraoLweu.

Svi prisutni i na broju, porunie. Mislim da nema potrebegubiti vrijeme na prozivku.

Lwe nije nita odgovorio. U tiini je hodao du redova ljudi, kojisu bili pokupljeni iz najgorih rupa na svijetu i zatoeni u zajednikojpatnji tijekom prolih etrnaest dana. ekao je da prebrojavanjebude dovreno. Tri stotine ezdeset i pet ljudi od petsto tridesetkoji su krenuli na putovanje jo je uvijek bilo ivo.

Lwe je na trenutak stajao pognute glave. Na posljetku seokrenuo prema asniku koji jeekao.

Potpisat u za tri stotine ezdeset i pet ljudi,rekao je.Nastao je tajac. Mogli smo osjetiti kako napetost raste. Kako molim,pitao je asnik kroz stisnute zube. Vjerujem da

sam vam dostavio pun broj. Stanje robe nije vano. Kvantiteta jeono to nam je vano.

Lwe je podigao obrvu. Zar mi trgujemo ljudskim mesom? rekao je. Koju vi robu

prevozite? Ljude ili meso?

Ponovno je zavladao tajac. U pravom trenutku tiinu je prekinuodolazak Gernsteinovog pomonika u voenju logora, natporunikavon Pehla. Njegov automobil zaustavio se nekoliko metara dalje, inatporunik je iskoio iz njega, svima se dobroudno osmjehujui.Namjestio je monokl i priao dvojici zavaenih asnika, dok su mumamuze zveckale, a zlatne trake bljeskale. Lupio je petama i udariojahakim biem po svojim ulatenim izmama.

Kakve su novosti na Rialtu, gospodo moja? Kraj rata? Ili samo~ 15 ~


16/265

Knjigoteka

jo jedna bomba u Hitlerovu sklonitu?Ozbiljan, Lwe je objasnio kako stoje stvari. Natporunik je

pribliio svoj bi licu i zamiljeno se njime poeao po urednoobrijanoj bradi.

Pitanje je brojeva, promrmljao je. ovjek oekuje bojnu, adobije jedva tri satnije. Mogu shvatiti kakav je to problem. Okrenuo se nasmijeen prema asniku koji je doao vlakom. Kakoste, ako pitanje nije previe osobno, uspjeli zametnuti toliko ljudi?

Odetao je do vagona u kojem su se nalazili leevi. Pregledao jena trenutak gornji sloj, a potom pokazao svojim jahakim biemprema jednom tijelu. Nekoliko straara istupilo je naprijed i bacilo

ga na peron, gdje je ostalo leati u hrpi praine, mrtvac bez glave.Von Pehl je ponovno namjestio monokl. Polako, s maramicom prekonosa, sagnuo se nad tijelo kako bi ga pregledao. Uspravio se ipokretom pozvao asnika.

Moda biste bili toliko ljubazni da mi pokaete mjesto na kojemje uao metak, dragi gospodine?

Razljueni asnik polako je poprimio purpurnu boju. Sva taapsurdna strka oko jednog mrtvog zarobljenika s metkom upotiljku! Zar oni ive u potpunom neznanju ovdje u Sennelageru?

Ulaznu ranu, njeno je ustrajao von Pehl. Samo zbog mojeznatielje, uvjeravam vas.

Iza von Pehla stajao je njegov skladini asnik, porunik Althaus,sa strojnicom ispod ruke. Iza Althausa stajao je porunik vojnepolicije, nepomian i vrst poput stijene. Naravno, bili su ludi. Svi subili ludi. Nitko pri zdravoj pameti ne bi podigao toliku prainu oko

jednog mrtvog zatvorenika. Jedan mrtvi zatvorenik, stotinu mrtvihzatvorenika, od kakve je to bilo vanosti? Bilo ih je jo mnogo ondjeodakle su ovi doli.

Dolo je do pobune. asnik je isturio bradu, u smrknutomprkosu. Dolo je do pobune. Straari su morali pucati.

Von Pehl je ispruio svoju mlitavu ruku. Izvjee?

Nisam

nisam jo imao vremena napisati ga.

~ 16 ~


17/265

Knjigoteka

Von Pehl pokucao je po zubima drkom svog bia. Dakle recite mi, dragi gospodine gdje se tono ta hm

pobuna dogodila? Odmah nakon Eisenacha.Eisenach.Bilo je to dovoljno daleko, svakom razumnom. Moda e sada taj

ovjek prestati zabadati svoj znatieljni pruski nos u tua posla ipustiti ga da ode svojim putem za Dachau po sljedeu poiljkuljudskog jada.

Znate, dragi moj gospodine, promrmljao je von Pehl, dapropisi posve jasno govore da se svaki incident poput onoga kojeg

ste spomenuli mora odmah prijaviti? Bez iznimke? Bez obzira nasve? Okrenuo se prema Althausu, koji je stajao pokraj njega. Porunie, biste li bili tako dobri da odmah telefonirate efu postajeu Eisenachu?

Strpljivo smo stajali i ekali na kii, dok se von Pehl zabavljaoetajui peronom gore-dolje izgledajui poput manekena s rukamana bokovima, zveckajui mamuzama i lupkajui se biem. asnikkonvoja povukao je prstom s unutarnje strane svog ovratnika.Diskretno, njegovi su se ljudi poeli odmicati od njega.

Jedan od straara, koji se naao pokraj mene, pljunuo je na pod iobratio mi se tihim glasom.

Uvijek sam govorio da srlja u propast. Rekao sam to tisuuputa. Nain na koji se on ponaa prema zarobljenicima je sramotan.Apsolutno prokleto sramotan. Ve sam to rekao.

Porunik Althaus se vratio u drutvu efa postaje, malenog

pognutog ovjeka koji je nosio ljem u sluaju da stvari postanugadne. Pruio je svoju debelu mlohavu ruku, koju je von Pehl vjetouspio ne primijetiti a da nikoga ne uvrijedi. asnik iz konvojaproistio je grlo hrapavim zvukom.

Vjerujem da se pukovnik von Gernstein dobro dri? rekao je.Njegov pokuaj pristojnoga razgovora pao je u ponor kamene

tiine. ef postaje spustio je ruku uz bok.

Porunik Althaus poigravao se sa svojom strojnicom. Von Pehl je~ 17 ~


18/265

Knjigoteka

pregledavao svoje uredne nokte. asnik iz konvoja zakoraio jejedan korak unatrag. Trebao je ostati ondje gdje mu je i bilo mjesto,u Budimpeti, u maarskoj vojsci. Igrao je opasnu igru, kockajui seodlaskom u nacistiku Njemaku.

Von Pehl se leerno okrenuo prema svom poboniku. Dakle, porunie? Kakve su vijesti iz Eisenacha?Eisenach, inilo se, ne samo da nije znao za navodnu pobunu: oni

ak nisu niti uli za taj konvoj. Vidio sam kako se iskrica mrazapojavljuje u von Pehlovim hladnim pruskim oima. Pokazao je netorukom Danzu, koji je skoio poput napetog nosoroga. Maar je nalicu mjesta bio uhien zbog ubojstva, podnoenja lanog izvjea i

sabotiranja konvoja. Brzo je ubaen u pripremljeni kamion iodvezen u Sennelager. Porunik Lwe propisno je potpisao potvrduda mu je dovezeno tri stotine ezdeset i pet dragovoljaca, a straari,nervozni zbog uhienja svoga asnika, povukli su se pomalodezorganizirani. Von Pehl je skinuo monokl, ljubazno kimnuookupljenim dragovoljcima, jo se jednom udario biem po izmamai milostivo nestao.

Olakanje je bilo momentalno. Napetosti je nestalo, cigarete subile pripaljene, ljudi su lake disali.

Nekoliko vojnih policajaca ak je otilo tako daleko da su dijeliliuokolo boce alkohola koje su nedavno donijeli iz Francuske sasobom, i pod ugodnim utjecajem alkohola svi smo postali braa pokrvi i otili ruku pod ruku do kuhinje na postaji kako bismo popilijedni drugima u zdravlje.

Zatvorenici su dobili doputenje da sjednu, i podijeljeno je neto

hrane. Bio je to samo suhi kruh. Ali ak je i suhi kruh mogaopredstavljati luksuz ovjeku koji je vidio unutranjost Torgaua iliGlatza bilo kome tko je danima ivio samo na vodi u mranompaklu Germersheima, gdje vie ljudi ue no to ih je ikada izilo.

Germersheim ... to je ime koje priziva strah. To je mjesto kojeganema na karti, ali put do tamo je vrlo lako pronai. Samo treba sii sceste blizu Bruchsala, izmeu Manheima i Karlsruhea, i voziti ravno

prema Rajni. Svatko e vam znati pokazati put. Nije ga teko~ 18 ~


19/265

Knjigoteka

slijediti. Proete kroz zgodno maleno selo puno veselih koliba sruama oko vrata. Na prvom skretanju skrenete lijevo, pa iziete izsela s njegovim veselim kolibama i uete u hladnu i mranu tamuume. A tamo, na velikoj ploi, nalazi se va prvi susret sGermersheimom: ULAZ ZABRANJEN, pie velikim slovima visokimatrideset centimetara. ULAZ ZABRANJEN: VOJNA ZONA. Moetenastaviti voziti dalje jo nekih osam stotina metara prije no to secesta suzi u samo jednu traku. A to je mjesto na kojemu zastajete imoete zahvaliti Bogu i sretnim zvijezdama to samo razgledate. Stoga mjesta imate dobar pogled na zatvor. irok sivi kameni blokkoji se epuri poput kolosa izmeu stabala. Vojni popravni centar,

tako ga zovu. A ako poete dalje tom uskom cestom, i ako uspijetepobjei naoruanim straarima i psima, i ako sigurno proete krozminsko polje iza njih, tada e vas bez sumnje doekati otvorenihruku, i Germersheim e postati vae posljednje poivalite.

Jerjednom kada se naete unutra, veliki su izgledi da ete ondje iostati. Izmeu 1933. i 1945. Germersheim je progutao stotinu itrideset tri tisue ljudi koji vie nikada nisu vieni ...

Dok su zatvorenici-dragovoljci sjedili i oblizivali usne nad poputkamena tvrdim kruhom, i dok smo mi ostali ljenarili uokolo pijui ipuei, porunik Lwe se saefom postaje astio zejom peenkom.Ali ak ga niti ta poslastica nije odobrovoljila. Naredio nam je daiziemo iz postaje na vjebe, i ak niti Porta, koji je bio udaljen odugodne aice, nije bio u stanju uiniti vie od opscene geste ipromrmljati neto jedva ujno.

Uhienje asnika iz pratnje konvoja vrlo vjerojatno e imati

zamarajue posljedice po Lwea. Bilo bi mnogo jednostavnije da jeprihvatio potvrdu primitka samo tri stotine ezdeset i petzatvorenika i ostavio sve to po strani. A ovako, kotai vojnemainerije stavljeni su u pogon i vie ih se nije moglo zaustaviti.Pukovnik von Gernstein je trenutano bio odsutan iz logora, bio je ulovu u planinama. Bilo je opepoznato da jenakon povratka iz lovabio u jo sotonskijem stanju duha no obino. Teko onom asniku

koji bi imao drskosti gnjaviti ga problemima poput ovoga. A Lwe~ 19 ~


20/265

Knjigoteka

e biti onaj kojemu e biti preputeno da mu izloi stanje. Svi ostalie porei odgovornost, ali u konanici, to je i bio Lweov problem iniiji drugi. Nije mogao oekivati pomo nikoga iz logora.Gernsteinov pomonik, koji je izgubio ruku tijekom poetnih godinarata i namjeravao to dobro unoviti, uvijek bi iskoristio priliku da utakvim prigodama uzme bolovanje; a sljedei u zapovjednom lancuneizbjeno bi u pravom trenutku dobio viednevni dopust. Sve usvemu, bilo bi mnogo jednostavnije da je porunik slijediouobiajenu proceduru Sennelagera i ubio jadnog Maara na licumjesta.

Marirali smo prkosno, zaraeni loim raspoloenjem porunika

i obasuti pogrdama doasnika sa svih strana. Doasnici u pruskojvojsci provedu itav svoj ivot, od kolijevke pa do groba, viui izsve snage, vodei se naelom da e njihovi ljudi biti to posluniji, tooni vie budu vikali. Zapravo, ljudi su toliko navikli na to, da vienisu niti primjeivali, ali doasnici su i dalje nastavili urlati. Sada imje to vjerojatno ve postala refleksna reakcija. ak niti zatvorenici,koji su se vukli i posrtali izmeu nas, nisu primjeivali prijetnje ipsovke koje su nas pratile.

Oko deset kilometara od logora, neki od njih su poeli prilinozaostajati. Lwe je vikao na njih da ostanu u formaciji, ali oni se nisuobazirali na to, padali su poput muha i leali na hrpama pokrajceste. ak niti mahniti udarci straara nisu ih mogli osoviti na noge.Lwe je bio prisiljen zaustaviti mar i dati im vremena da dou dodaha. Stajao je ispred njih na kii i izgovarao jedan od svojihmotivacijskih govora, kojega sam sluao sve vie i vie zapanjen.

Svi ste vi dragovoljci, vojnici. Nitko vas nije prisilio da doeteovamo ali sada kada ste ovdje, tako mi Boga, tretirat emo vas kaovojnike!

Dragovoljci, prebijeni, izgladnjeli i sustavno maltretirani,drhturili su u svojoj zatvorenikoj odjei, nisko pognutih glava ipogurenih ramena. Pitao sam se moe li porunik doista biti takonaivan da vjeruje u ono to govori. Ili se zbog svoje savjesti morao

prisiliti da povjeruje u to. Pitao sam se koja je bila njegova definicija~ 2 ~


21/265

Knjigoteka

dragovoljca. Kada mu se sjedne strane prijeti pogubljenjem, a sdruge 999. bojnom, moe li itko doista imati slobodu izbora?

Ponovno smo oblikovali kolonu. Krenuli smo uredno postrojenidu asfaltne ceste, s Lweom na elu i porunikom Kommom pokrajnjega. Komm je izgubio ruku na bojitu i sada je marirao s palcemsvoje umjetne ruke zataknutim o pojas. Preli smo jedva osamstometara, kada su zatvorenici ponovno poeli zaostajati. uvarizatvora bievali su ih s lea, a Danz ih je sokolio maninomdernjavom. Mogao bih se zakleti da bi on mogao postii da leustane i zaplee kada bi mu se takvo to prohtjelo. U sredinjemdijelu kolone, Maleni je tekim korakom hodao gore-dolje du svoje

desetine poput psa ovara sa stadom glupih ovaca, tjerajui ih daostanu u formaciji i da ne padnu mrtvi prije no to stignu doSennelagera. Primijetio sam kako je odjednom zastao, veselopovikao i jednoga od zatvorenika srdano udario u prsa. Prvo sampomislio da je susreo nekoga od svojih starih prijatelja iz minulihdana, ali inilo se da ga zatvorenik, runi div od ovjeka, visokgotovo kao i sam Maleni, ne poznaje. Pogledao ga je zauenosvojim malenim svinjskim oima.

Desetnie? Sjea me se! zagrmio je Maleni, jo ga jednom srdano

gurnuvi posred prsa. ovjek je malo zateturao. Lutz! povikao jeMaleni. To je moj stari prijatelj Lutz!

Mislim, rekao je ovjek, da ste u zabludi. Moda ste mepomijeali s nekim drugim -

Pariz! povikao je Maleni, rairivi ruke. Pariz, ondje je to

bilo! Veseli Pariz i sve ostalo, i mi se provodimo kao nikada u ivotu,udvarajui se razliitim ptiicama svakeveeri u tjednu ... Morala jesvaki put biti neka druga, zar ne, Lutz? Sjea li se toga? Uvijek jemorala biti neka druga zbog toga to ih drugi dan ondje vie nijebilo ... brza eva sa zgodnom idovkom prije no to je ubace upenicu na prenje ... Tako je to bilo, zar ne, Lutz? Sjea se toga, zarne, Lutz? To su bili dani, ha? To su bili dani, zar ne, Lutz? Kada si bio

u Gestapu, a svi mi ostali morali smo se pognuti i eati i lizati tvoje~ 21 ~


22/265

Knjigoteka

prokleto dupe Desetnie, jako ste pogrijeili!, rekao je ovjek, a znoj mu je

kapao u sivim kapljama s ela. Nikada nisam bio u Parizu nikadu ivotu nikada, kunem se!

Sad e mi jo rei da nikada nisi bio sa enom! izrugivao muse Maleni. Iznenada je izvukao no iz izme i postavio ga nanekoliko centimetara od ovjekova grla, napola ga uguivi rukomkoju je drao vrsto oko njegovog vrata dok su marirali. Napravitu ja vojnika od tebe, Lutz. Od sada nadalje uzet u te pod svoje.Pobrinut u se da postane najbolji prokleti vojnik u cijelojprokletoj vojsci. Neu imati niti trenutka mira, sve dok te ne

otpremim na bojite, da se luaki bori s pola otkinute glave ...Razumije li me, Lutz?

Razumije me, zar ne? Prestraeni ovjek kimnuo je glavom itako gotovo prerezao vrat na sjajeu otricu noa. Maleni se polakoopustio. Gurnuo je no natrag u izmu. U redu, dakle, reci mi, Lutz,rekao je, ponovno zazvuavi posve prijazno. Reci mi koliko siteak?

Lutz je progutao s takvom mukom da sam pomislio kako e muAdamova jabuica iskoiti na vrh glave.

Stotinu dvadeset i pet kilograma, desetnie. Stotinu dvadeset i pet kilograma,rekao je Maleni prestravljeno.

Kriste sveti, sretan si to si jo iv.Dobro su te hranili, zar ne? Uhvatio je ovjeka prijateljski za

ruku. Ne brini, prijatelju, uskoro emo te rijeiti toga tereta. Dobrastroga dijeta na vodi i kruhu i mnogo zdravih vjebi po cijelome

dvoritu ... Bit e ti dobro, kolega, spustit emo te na trideset zatren. Mravac iz Sennelagera, pod tim e imenom biti svima poznatkada ja zavrim s tobom ..

Na udaljenosti oko osamsto metara od logora, Lwe je narediojo jedan kratki odmor. Zatvorenici su se sruili na vodomnatopljeno tlo. Mi ostali uali smo ili pokuavali pronai nekakavzaklon u jarcima pokraj ceste. Od sada nadalje, neprestano emo

biti pod nadzorom iz logora, a bilo je nuno da mar zavrimo u~ 22 ~


23/265

Knjigoteka

vrhunskom stilu. Postrojili smo se i krenuli dalje. Pjesma! naredio je Lwe, pa smo posluno zapjevali.Uli smo u logor poput vrhunske pruske pukovnije, a ne poput

otrcane bande lutalica kakva smo bili.Uvijek je postojala neugodna mogunost da e se pukovnik von

Gernstein neoekivano prikrasti natrag dvadeset i etiri sata prijeno to bi trebao i poeti propitkivati i gurati svoj nos onamo gdje jenajmanje bio poeljan. tovie, mogao nas je pijunirati i u tomtrenutku svojim dalekozorom. Ve je i ranije to znao initi, i krozneugodno smo iskustvo nauili da jeimao otro oko kada je trebalozamijetiti ak i najmanji nedostatak discipline.

Stali smo ispred bloka prve satnije i novi regruti su bili ostavljenida se smrzavaju na otvorenome, na ledenoj kii, sljedea dva sata. Utom trenutku stoerni narednik Hofmann odluio je izii van ipogledati ih.

Hofmann je nosio crnu uniformu tenkovskih jedinica, iako,prema naim saznanjima, nikada u ivotu nije nogom kroio u tenk.Njegova biblija bio je Prirunik za stoerne narednike, kojega jeposvuda nosio sa sobom. Toliko je bio vezan uz njega da bi oduzetimu taj prirunik bilo jednako metku u srce. Sada je polako koraaodu razvuene vrste dragovoljaca, ne tedei na vremenu, svakomeje ovjeku podario dug i prodoran pogled. Kada je doao doposljednjega u vrsti, tuno je odmahnuo glavom s izgledom onogakoji nosi sve brige svijeta na svojim ramenima.

Majmuni! rekao je razoarano. Poslali su mi gomilubrbljavih majmuna i oekuju da napravim ljude od njih!

Tekim korakom uspeo se uz stepenice i stao na vrhu stubita,razdvojenih nogu, a sa svake strane naao mu se podloni sluga.Pogledao je dolje poput kralja svoju jadnu druinu rtava.

U redu,rekao je. U redu, natovarili su mi vas na vrat, i to jemoja loa srea. To je dovoljno da natjera i maku da povrati, ali jase ne alim a neete se niti vi, ako znate to je dobro za vas. Akoprevie otvorite usta, moglo bi ovdje postati vrlo nezdravo. Vrlo

nezdravo.

Lagano se nagnuo prema naprijed i pokuao odrati~ 23 ~


24/265

Knjigoteka

ravnoteu na prednjem dijelu stopala. Vidio je pukovnika kako toesto ini, ali ispostavilo se da to nije ba tako jednostavno kao toje izgledalo. Zanjihao se prema natrag, teko stupio na pete, iokrenuo kraljenicu. Od sada nadalje, povikao je, imat eteovdje samo jednog anela uvara, a to sam ja ... Vai ivoti su umojim rukama, i to nemojte nikada zaboraviti. Ako ja odluim da viniste vrijedni zraka koji udiete, tada je to tako. Takva vam je srea.Jasno? Stavio je ruke na bokove. Pratite li me?

Njegovo je stado zablejalo u zboru, kimajui umornim glavama ipriznavi njegovu apsolutnu mo. A to su drugo te jadne ovcemogle uiniti? Mnogi od njih su i prije bili vojnici neki meu njima

su ak bili i generali i ak niti u svojim najstranijim snovima nisumogli zamiljati prijem poput ovoga. 999. bojna je bila ozloglaena,ali nikada prije nije se stvarnost pokazala toliko odvratnijom odoekivanoga. Zasigurno im se u tom trenutku inilo da je to bilostvarno znaenje fraze sudbina stranija od smrti.

Hoffman je nastavio svoj govor dobrodolice. Od danas, 15. satnija e biti pridruena Sedmoj tenkovskoj

pukovniji i sve to mogu rei jest tako nam Bog pomogao.Pomisao da e njemaka vojska biti oneiena takvom gamadi kaoto ste vi, izaziva u meni muninu i bol u elucu. Pomaknuo se iprezirno pogledao dolje prema njima. Ja se ne alim,rekao je.

Samo vam govorim kako se osjeam. Ne bih volio da ubudunosti doe do bilo kakvih nesporazuma.

Ponizno su izrazili svoju zahvalnost za ovakav in velikodunosti. Ovdje u Sennelageru,nastavio je Hofmann nije vano to ste

radili u prolosti, nije vano tko ste bili ili to ste bili, prokletigeneral, ili prokleti ista cesta. Od sada nadalje, svi ste jednaki. Sviste vi smee. Svi vi puete zajedno u istoj blatnoj kaljui, i moete sesmatrati sretnima to je Fhrer mnogo meka srca od mene, jer dase mene pita, svi biste vi bili na putu za klaonicu, kamo i pripadate. Pogledao je komad papira koji je drao u ruci. Vidim da imamoovdje dvojicu generala dvojicu generala, jednog pukovnika i

nekoliko konjikih natporunika. To je lijepo. To je doista lijepo.~ 24 ~


25/265

Knjigoteka

Volim kvalitetu. Ona uzdie itavu zajednicu. Dobro se osjeamkada vidim generala na koljenima kako isti zahod. Tada se osjeamvrlo uzvieno. Tada -

Hofmann je iznenada uutio usred reenice. Krajikom okaugledao je kako se narednik Wolf naslanja na stup rasvjete, anjegovi psi sluaju njegov govor. Wolf je imao ironian izraz na licu.inilo se da se i psi cere. Hofmannovi obrazi poeli su dobivaticrvene mrlje. Wolf je bio jedan od njegovih najveih bauka.

Nikako se nije mogao odluiti kojega je vie mrzio, Portu iliWolfa. Uglavnom je to bio Porta, ali u ovom trenutku bio je tonarednik Wolf. Ljutito se okrenuo prema njemu.

Zbog ega ti tu ljenari? Zar ne moe nikako bolje iskoristitisvoje vrijeme?

Wolfov osmijeh razvukao se. Jedan od pasa poeo je polakomahati repom.

Jednostavno uivam, rekao je Wolf. Uvijek volim pogledatidobru komiarsku predstavu. Odvojio se od stupa za rasvjetu. Tko vam pie tekstove? upitao je. U civilnom kazalitu dobro bivas platili za njih.

Nasmijavali bi ljude sve dok im suze ne bipotekle niz noge.Hofmannovo lice nateklo je poput prezrele rajice. Poniziti

pruskoga narednika pred skupinom pomilovanih kriminalaca! Nato se, dovraga, ovaj rat sveo?

Narednie Wolf,rekao je s onoliko dostojanstva koliko je jouspio skupiti. Potrudit u se da prijavim vae primjedbe. Stvarnoste zastranili ovim namjernim vrijeanjem asti jednog doasnika.

asti? rekao je Wolf. Koje asti? Odmahnuo je glavom.Zaboravi, prijatelju, nema osnove za to.

Sjea li se to je Ludendorff rekao? ast ne postoji ispod inaporunika ... tako da svoje pritube moe gurnuti u dupe iprovakati ih!

Polagano se udaljio, a dva psa slijedila su ga u stopu. Hofmann seljutito okrenuo prema svome stadu.

Promatrao ih je sputenih vjea, traei na njihovim licima i~ 25 ~


26/265

Knjigoteka

najmanji znak poruge ili smijuljenja, ali oni su zurili u njega sispraznom, bezizraajnom odanou. Njihov aneo uvar. Njihoviivoti su bili u njegovim rukama. Nisu si mogli priutiti da pokauzadovoljstvo.

Dobro,rekao je Hofmann. U redu. To me dovodi do sljedeetoke izlaganja. Na ploi u mom uredu nalazi se kredom ispisanpopis pravila i propisa. to se smije i to se ne smije. Uglavnom tose ne smije.

Nauite ih naizust. Va ivot ovisi o njima. Imam oi na potiljku ina stranjici.Ovdje se nita ne dogaa, a da ja za to ne znam. Akoitko pokua uiniti neto nedoputeno, mrtav je. Jesam li bio jasan?

Zbor je pourio odgovoriti mu da jest, i Hofmann se iniozadovoljnim to ih je uspjeno pokorio svojoj volji. S prezirom im jedao otpust i oni su doteturali unutra, s kie, i sruili se poputpromoenih hrpa mesa bez kostiju na svoje madrace. Ondje su iostali, bez hrane, bez pranja, u svojoj mokroj odjei, sve do jutra.

ivot u Sennelageru, ako se uope mogao nazivati ivotom,poinjao je u etiri sata izjutra zvukom izama koji je odjekivaohodnicima. Prodorni zviduci i buni povici dovrili bi buenje onihkoji su uspjeli prespavati zvuk beskrajnog niza vrata koja seotvaraju utanjem nogom. Njemaki doasnik nikada nemanormalan pristup vratima. Nikada ne okree kvaku i ne ulazi u sobupoput bilo koje druge normalne i razumne osobe. Njemu vratapredstavljaju neodoljivi izazov. Njih se uta, udara, napada ih se smrnjom.

Zbog toga ta vrata i jesu tamo. Najvea ambicija svakoga

doasnika jest utnuti vrata tako da ona otpadnu sa arki jednimudarcem. Kako je Porta uvijek obiavao govoriti: U oima Boga ipruske vojske, nita nije nemogue ...

Dakle, u etiri sata izjutra, i sami temelji Sennelagera zadru ipotresu se pred naletom. ak niti Porta se nije uspio izvjebati daprospava takav napad. Posvuda su vojnici izbaeni iz kreveta, inepunih pet minuta kasnije svaki je krevet model savrenstva.

Takva je disciplina na ovom mjestu.

~ 26 ~


27/265

Knjigoteka

U prostorijama za asnike, pukovnika se svako jutro moe vidjetikako izvodi vjebe uz zvuke vojne glazbe. Imao je odreeni slijedrigoroznih pokreta, koje je s pruskom preciznou izvodio svakogadana.

Uvijek bi zavrio jahanjem na mehanikom konju uz zvuke Mara18. husarske.

Za nas, obinu fukaru kojase borila za opstanak u prenapuenimbarakama, to je bio poneto drugaiji prizor. iroka stopalaprivrena za noge nalik kosturima krivudala su kamenim podomu potrazi za etvornim centimetrima prostora slobodnog za stajanjepokraj umivaonika. Bosi prsti bivali su nagaeni.

Ljudi su se gurali i psovali, a doasnici su se etali izmeu njih jovie poveavajui zbrku.

Sve je uvijek bilo konfuzno. Previe ljudi pokuavalo je biti naistim mjestima u isto vrijeme, a sve je moralo biti obavljeno u urbi.Mislim kako gotovo nikada nisam vidio nekoga da hoda bilo kamo uSennelageru. Kamo god ili, uvijek bi to bilo gotovo treimkorakom. Nakon nekog vremena, to bi postalo instinktivno. Bila jeto trka za opstanak, a najsporiji bi zavrili pred zidom.

Pokreni se tamo! Malo bre se krei! to misli da je ovo,prokleta nedjelja za izleavanje?

To se nastavljalo itavo vrijeme. To se znalo toliko uvui uovjeka da bi on nakon nekog vremena primijetio da disciplinirasamoga sebe na isti nain dok bi iao svojimposlom:

Pokreni se tamo! Malo bre se krei! to misli da je ovo,prokleta nedjelja za izleavanje?

Jedan od najgorih doasnika u Sennelageru je bio Helmuth, kuhariz 5. satnije. On je bio jedan od prirodnih nasilnika i uvlakaa. Takvosmee je Gestapo regrutirao za svoje divlje pse. Helmuth je bio tajkoji je bezrazlono bacio lonac kipue kave na Fischera, jednog odnajblaih, najuljudnijih i najdobronamjernijih ljudi koji su ikadadoli u 999. bojnu. Najvjerojatnije je upravo ta blagost izazvalanapad. Ve sam ranije primijetio kako ljudi Helmuthova soja ne

mogu podnijeti ponizne i skromne. Jadni Fischer. Bio je sveenik~ 27 ~


28/265

Knjigoteka

prije no to je doao u pakao Sennelagera. Naivno je zamiljao kakoe mu to to je Boji sluga priskrbiti nekakvu boansku zatitu, pa jeustao na propovjedaonici i odrekao se nacistikog reima i AdolfaHitlera pred stadom koje je diskretno nestalo prije krajapropovijedi. Te iste noi, straila u konim kaputima dola su iodvela ga. upnik Fischer tada je doivio niz iskustava za koja ganikakvo njegovo ranije itanje Biblije nije moglo pripremiti. Poeloje u Bielefeldtu, a nastavilo se u Dachau, u posebnom krilu zamuenje rezerviranome za Boje ljude. Najgore od svega bilo jekada su uhitili njegovu suprugu i troje djece i drali ih kao taoce.Dachau nije bio nita u usporedbi s time.

Sada su ga poslali u Sennelager i ljudi poput Helmutha prolijevalisu mu kipuu kavu po prstima iz istog zadovoljstva koje im jeprualo njegovo vritanje. Fischer je, prirodno, trgnuo svojeoprene ruke unatrag, ispustivi pri tome svoju alicu. Mlaztekuine izlio se na bljetavo ulatene izme narednika Helmutha.

Jadni Fischer. Da je imao malo vie iskustva, ne bi uzmaknuo idopustio bi da bude opren do kosti, ako je trebalo. Bilo bi tovrijedno onih dana blagoslovljenog mira i tiine koje bi proveo ubolnici. Ali Fischer je jo bio zelen. Jo nije bio nauio kakokontrolirati svoje reflekse. Ponio se tono onako kako je Helmuthpredvidio. U zapanjenoj tiini koja je uslijedila, Helmuth je uzeojedan od svojih velikih eljeznih lonaca za kavu i s treskom gaspustio na Fischerovu glavu. Mi smo stajali i gledali, i nitko od nasnije rekao niti rijei.

To je bilo ponaanje karakteristino za Sennelager. Dri jezik za

zubima u svakoj prilici. Nita se nije moglo dobiti ako se nekomeusprotivite. Mogli smo mrziti Helmutha koliko smo htjeli, ali tko jeuope bio upnik Fischer? Samo jedan od tri stotine novihpridolica. Nitko nije htio riskirati svoj ivot zbog nepoznatogpropovjednika.

Helmuth je s treskom spustio lonac za kavu. Doao je od izasvoga stola i pokazao svoju umrljanu obuu.

Hajde, upnie! Na koljena i moli! Polii moje izme svojim~ 28 ~


29/265

Knjigoteka

svetim jezikom, pa da vidimo malo prave poniznosti za promjenu ..Fischer se polako spustio na tlo, i meni je bilo teko zamisliti

kako e on uope uspjeti ponovno ustati.Bio je star ovjek, preko ezdeset godina, slomljen i pogrbljen

torturom koju je proao u Bielefeldtu i Dachauu, a njegova volje zaivotom je zasigurno bila vrlo jaka kada ga je uspjela odvesti iovoliko daleko.

Pognuo je svoj mravi vrat prema naprijed. Izgledao je poputkomada vrtnog crijeva. Polako i bolno, njegov se jezik pribliioprstima Helmuthove desne izme. Bio je to prizor kojemu smo bilisvjedocima toliko puta do sada da nam je prestao biti poniavajui.

Svi smo mi to proli u svojim vojnikim karijerama. Ubrzo se nauikako svladati gaenje. Mora, ako eli preivjeti. Ali prvi puta biuvijek bilo teko. Ni meni samome to nije bilo lako, jo kada sam biosvjei regrut u 7. ulanskoj, kojemu je bilo nareeno da poliekonjska kopita svakog jutra u trajanju tjedan dana. Nije biloiznenaujue to je Fischeru to bilo toliko teko. Nije mu nimalopomogao udarac u zube kojega mu je dodijelio Helmuth. Pao je nalea, ispljunuvi krv i komadie zuba, i kada je to uinio, Helmuthmu je ponovno na glavu s treskom spustio teki lonac za kavu. To jebio kraj zabave za to jutro. Helmuth je pretjerao kao i obino i jo jejedna njegova rtva bila odnesena u nesvijesti u ambulantu dapoivi ili umre, kako se ve bude svidjelo lijenicima. Najvjerojatnijeda umre. Star ovjek poput ovoga nikome nije mogao biti odprevelike koristi. Pao niz stube zbog neuhranjenosti uprethodnom mjestu boravka. ... Do trenutka kada ovo izvjee

stigne do prethodnog mjesta boravaka i do trenutka kada onikreposno odbiju optubu i dok markiraju i kopiraju papire uduplikate i triplikate i na posljetku ih zametnu u dubini nekogdalekog ureda, rtva e ve biti mrtva i odbaena toliko davno da sevie nitko nee moi niti sjetiti kako je izgledala.

Nakon skea s Helmuthom i Fischerom, izili smo van na netoto se eufemistiki nazivalo jutarnja sportska vjeba.Nije proao

niti jedan dan a da neki nesretnik koji nije mogao drati tempo nije~ 29 ~


30/265

Knjigoteka

bio iutan ili izudaran do smrti i odnesen na nosilima. Sportskavjeba u Sennelageru bio je test izdrljivosti koji bi porazio veinuolimpijskih sportaa u najboljoj formi. Ali, kada je mrt jedinaalternativa, zapanjujue je kakve sve podvige napola izgladnjelotijelo moe izvesti.

Po isteku sat vremena, uz crne tokice koje u svim smjerovimaskau pred oima, krv koja poput bubnja udara u uima, dauaplua i rebra koja su napeta do toke loma, preivjeli su bili poslanida urnim trkom uzmu svoje uniforme i oruje. izme, jakne, hlae ikape letjele su nasumce uokolo, i svaki je vojnik sam morao zgrabitito god moe. Zamisao je bila uzeti po jedno od svakoga u to

kraem vremenu, a veliina uope nije bila vana. izme su bilenajvanije. Moglo se preivjeti u jakni koja se jedva moglazakopati, hlae su se mogle navui do ispod pazuha, ali ako bi senaao u nekoliko brojeva premalenim izmama, bio je doista unevolji. Jedan jadnik kojega sam poznavao jednom je zavrio s dvijedesne izme. Nakon samo polasata mariranja, onesvijestio se, dokje neki aavi glupan hodao uokolo posve sretan s velikom lijevomizmom na malenom desnom stopalu i nije nita niti primijetio.

Istog jutra kada je upnik Fischer postao Helmuthovom rtvom,imali smo jo jedno uzbuenje s Jehovinim svjedokom. Bio mu je toprvi dan u logoru, i izazvao je prilino zabavnu zbrku kada je jasno iglasno odbio odjenuti uniformu. Njegov prijatelj bivi provalnik,kako sam kasnije otkrio pokuao je sve to je mogao kako biovoga namamio u uniformu, ali momak je bio odluan i nisu ga

mogli pomaknuti s mjesta.inilo se kako se na osnovi religije protivi openito uniformama,

a posebice uniformi njemake vojske. Netko ga je upitao zato jeuope doao u Sennelager ako nije namjeravao postati vojnikom.Ispostavilo se da, poput mnogih drugih, nije imao izbora. Mogao seotii dragovoljno boriti za domovinu ili stajati i gledati kako muvjeaju obogaljenog brata. Naravno, dragovoljno se prijavio u

vojsku. Ali sada, kada se naao ovdje, niti divlji psi, niti pruski~ 3 ~


31/265

Knjigoteka

doasnici nisu ga mogli natjerati da odjene tu uniformu.Bacili su na njega hrpu odjee, ali on je pustio da padne na tlo,

uzevi samo zeleni radni kombinezon.Ostalo, sivi kaput, ljem, kapu, pojas za municiju, puku, plinsku

masku i svu preostalu hrpetinu stvari koje smo morali nositi sasobom, ostavio je tamo gdje je i palo. Samo je smotao kombinezon,stavio ga ispod ruke i krenuo prema stubitu. Narednik intendantgurnuo je svoju veliku crvenu glavu kroz otvor i zurio svojimpseim oima u odbaenu hrpu oruja i komada uniforme. Na jedanradostan trenutak sam pomislio da e mu prsnuti vratna arterija.Uhvatio je moj pogled i tuno se kvrcnuo prstom po glavi.

Sada sam stvamo sve vidio, rekao je. Boe pomozi, nikadanisam pomislio da e doi dan kada e poeti otvarati prokleteludnice i regrutirati luake.

Priao je vratima i povikao preko prostorije nogama Jehovinogsvjedoka dok su nestajale uz stube.

Hej, ti! Ti sa prokletom aureolom! Kamo si se, dovraga, uputio? ovjek je zastao na vrhu stubita.

Polako se okrenuo unatrag kako bi pogledao razbjenjenognarednika. Prije no to mu je stigao ita odgovoriti, stoerninarednik Matho je doao sa svojom uobiajenom pseom odanou.Oduevljavala bi ga svaka dunost koja je mogla ukljuivatinekoliko karate poteza ili udaraca u trbuh.

to se dogodilo, narednie? Kakva je ovo buka? Tko stvaraprobleme?

Narednik je upro svoj optuujui prst.

Imamo prokletog luaka u rukama. Misli da ve lepee krilimapo nebesima i igra se s anelima. Kae da ne eli odjenuti uniformu.

Jehovin svjedok lupnuo je petama. Samo radni kombinezon, rekao je. Nemam nita protiv

noenja kombinezona. Nita protiv noenja KOMBInezona? bijesno je ponovio

stoerni narednik Matho.

Do tog trenutka itava je prostorija utihnula. Tijekom cijelog~ 31 ~


32/265

Knjigoteka

vremena koje sam proveo u njemakoj vojsci, nikada se nisamsusreo sa slinom situacijom. Poeo sam osjeati potovanje premaJehovinim svjedocima.

Moda su se i mogli ubrojiti u luake, ali inilo se da se mogusuprotstaviti pruskom doasniku.

Nita protiv KOMBInezona, rekao si? Matho je odjednompodigao odbaeni kaput i protresao ga kao to bi protresao takora. to je s ostatkom uniforme? Zar ti se ne svia boja nekog komada?Ili moda kroj?

Sto mu gromova! Bacio je kaput natrag napod i utnuo ga takoda je preletio cijelom prostorijom. to misli, to je ovo, parika

modna revija? Ovdje si da bi se borio u ratu, a ne etao uokolo ialio se na odjeu koja ti ne odgovara! Sjedi po itave dane nasvojoj debeloj guzici, prodire Fhrerov kruh i kobasice, i tada joima drskosti da pone izigravati i kukati jer ti se ne svia kakoizgleda prokleta uniforma!

Narednie, ne smeta mi njezin izgled. Smeta mi samo ratovanje. Jehovin svjedok iskrenog se izraza lica okrenuo prema Mathou.Ja sam kranin. Ne ubij ... vjera mi zabranjuje da se prihvatimoruja ili nosim uniformu. Posve jednostavno.

ovjek se okrenuo kako bi otiao. Matho se brzo popeo uz stubeza njim. Uhvatio ga je za rame, okrenuo ga i utnuo nogom ustranjicu, to ga je poslalo naglavce prema dolje. Brzo i u tiini,prostorija je ispranjena. Dobro smo znali to e uslijediti. Nismoimali elju stajati ondje i promatrati to. Poput stoke nahrupili smovan na hodnik. Iza tih zatvorenih vrata, u prostoriji koja je

zaudarala na mous, prainu i ljudski znoj, tuni prizor odigrao sedo svog neizbjenog svretka. uli smo kako se Mathov glas die dohisterinog vriska, proklinjui Bibliju, Jehovine svjedoke i crkvuopenito. uli smo i odgovore njegove rtve, tiho, ali jasno:

Ne mogu si pomoi. Ja sam kranin. Neu uzeti oruje u ruke,radije u umrijeti.

I znali smo da e tako i biti, i on je znao da nikada nee izii iv iz

te prostorije.

~ 32 ~


33/265

Knjigoteka

uli smo kako Matho otkopava svoj teki koni pojas i bezsumnje gura njegovu kopu tom ovjeku pod nos, dok je izgovaraopoznate rijei bez ikakvog znaenja: Gott mit uns.

I Bog je bio s nama. Sveta njemaka vojska i blagoslovljeniFhrer hranili su njegovu nezahvalnu djecu kruhom i kobasicama, aipak ovaj je manijak ustrajao i odbijao se boriti.

Zauli smo prvi glasni pucanj koe kada je pojas prostrujaozrakom i zadao kopom udarac rtvi posred lica. Nije tu bio samoMatho, bilo je ondje jo est drugih narednika koji su mu pomogli uizvrenju njegova zadatka. Izmjenjivali su se, meusobno senatjeui tko e nanijeti najveu tetu, ili tko e prouzroiti najdui i

najglasniji krik u agoniji. Prolo je gotovo trideset minuta prije noto je blagoslovljena tiina konano prekrila prostoriju, a tada smoznali da su patnje gotove. Preostala je samo beivotna hrpa koju suutali prostorijom. Sada ga vie nisu mogli muiti. Otvorili su vrata ipozvali nas da se rijeimo tijela. Jedno oko visjelo mu je iz onejabuice do pola obraza. Na mjestu gdje mu je nekada bio nos, sadase nalazila samo grimizna kaa. Usne su mu bile raskomadane, aeljusti irom otvorene. Pokupili smo ostatke ljudskog bia i baciliih kroz prozor. Nakon to smo oprali pod, nastavili smo sasvakodnevnim poslom.

Sve je to bilo normalno i u redu. Samo jo jedno mrtvo tijelo kojeje trebalo pokupiti i pokopati u bezimenom grobu. Vjerojatno jeumro pod utjecajem alkohola. Ispao je kroz prozor u alkoholnombunilu. Broj zatoenika Sennelagera koji su pali kroz prozore ualkoholiziranom stanju bio je zapanjujui. To se dogaalo svakog

dana u tjednu i nije bilo nita posebno. Njegova supruga, ako jeimao suprugu, potroiti e potplate na cipelama hodajui od jednogureda do drugog. No, nitko joj nee moi pruiti zadovoljavajuiodgovor.

Vjerojatno nitko nee ni pokuati. Ljudi su u njemakoj vojscinestajali cijelo vrijeme. Tko bi se uope brinuo za jednog ubijenogJehovinog svjedoka?

Izbacili smo to iz svojih misli i otili posluati natporunikov~ 33 ~


34/265

Knjigoteka

tradicionalni govor dobrodolice novajlijama ili onome to bi ostalood njih. Fischer je bio u bolnici, a Jehovin svjedok je bio mrtav, i samBog zna koliko ih je jo preminulo te noi ili e nestati tijekom dana.

Ovdje ste,rekao je natporunik s ugodnim osmijehom na licu,milou Boga i Fhrera. Ovo je vaa prilika da se pokajete i da vambude oproteno. Da izbriete grijehe prolosti i ponete isti izpoetka. Na je posao ovdje u Sennelageru, da vas izvjebamo dapostanete dobri i korisni vojnici: va je posao da suraujete s namai pokaete svoju voljnost da sluite Fhrerukao odani graani naeDomovine. To moete uiniti na nekoliko naina. Samo da vam damjedan primjer, moete se javiti kao dragovoljci za posebne zadatke

kada jednom budete na bojitu ... naravno, zakljuio je, uz usrdanpokret elegantne ruke, od vas emo oekivati razmjerno vie nood vaih suboraca. To je posve prirodno. To je jedino ispravno ivaljano. Vi imate prolost za koju se morate iskupiti, i vi -

Gospodine!Krupan, zdepast momak, koji je, kako su glasine govorile, bio

uspjean svodnik u Berlinu prije rata, podigao je ruku u vis iprekinuo natporunika usred njegovog elokventnog govora.

Gospodine!Natporunik si je dopustio samo blago mrtenje alabasterne

obrve kojim je izrazio svoje nezadovoljstvo. Da, ovjee? to je ?Veseli svodnik skoio je na noge. Zasigurno je znao, kao i svi

ostali, da su izgledi za preivljavanje u 999.bojni prilino slabi. Nijeimao to izgubiti ponaajui se kao gnjave i ozlovoljavajui

natporunika. Gospodine, mogu li vas neto upitati? rekao je. Naravno da moete, rekao je natporunik, izravnavi obrvu.

Pitajte to god elite. Samo nemojte da nam proe cijeli dan.Njegovo pitanje je bilo doista jednostavno. Htio je znati to bi se

dogodilo kada bi kriminalac poput njega izgubio glavu dok se borioza Fhrera i time se pokazao kao dobar i odan graanin Domovine.

Bi li to iskupilo njegova prijanja nedjela? Bi li on tada postao~ 34 ~


35/265

Knjigoteka

vrijednim ponovnog ulaska u vojsku kao vojnik sa svim pravima?Postavio je svoje pitanje najiskrenijim tonom. Iskren ovjek u

potrazi za znanjem. eljan i voljan izgubiti svoju glavu zbog Fhrerai Domovine, samo ako bude siguran da bi mu to vratilo ugled uoima vojske.

Nitko se nije usudio smijati, ak niti nasmijeiti. Hoftnannovesijevajue oi gledale su posvuda oko sebe, ali susrele su samonajsveaniju tiinu. inilo se kako svi vise u zraku i ekajunatporunikov odgovor na najgorue od svih goruih pitanja.

Natporunik je nestrpljivo udario jahakim biem po svojimizmama.

Dragi moj ovjee, ako netko umre smru junaka, tada seprema njemu ponaa kao prema junaku ... Za takvu okolnost dobivase puna naknada. lanak 226 Kaznenog zakonika posve jasnogovori da bilo tko tko padne na bojitu biva automatski pomilovan.U vezi toga ne mora nita strahovati. Vjerujem da sam odgovoriona tvoje pitanje i umirio te?

Ah, doista jeste, gospodine. Doista jeste. Samo sam se htiouvjeriti da znam to radim prije no to krenem i to i uinim. ovjek se veselo nasmijao. Nisam si htio skuhati kau, gospodine,bez da znam hou li poslijebiti iv da je i pojedem ... Shvaate li tohou rei, gospodine?

U svom uglu, Hofmann je izvadio svoju biljenicu i olovku i netoje brzo zapisivao. Maleni je jedva otvorio usta i izgovorio rijei sastrane, poput nekog drugorazrednog trbuhozborca.

Ne bih volio biti na tvom mjestu, prijatelju ... ne samo da si si

skuhao prokletu kau, nego si je pregorio do same ae!Dani koji su uslijedili bili su ispunjeni grubostima i okrutnou,

to je bilo normalno za Sennelager, i jo su petorica naihdragovoljaca nastradala. Jedan je kolabirao i umro tijekom mara;jedan se nije uspio dovoljno brzo udaljiti kada je runa bombapogrekom eksplodirala, a trojica ostalih su se uspaniila pri svomprvom susretu s tenkom tijekom vjebe i bila su promptno

pregaena i pretvorena u mljeveno meso kako bi posluili kao~ 35 ~


36/265

Knjigoteka

primjer ostalima.Ubrzo nakon toga, bilo je nekoliko pokuaja dezertiranja. Svatko

tko je pokuao pobjei bio je ponovno uhvaen u roku est sati idoveden natrag u Sennelager kako bi bio predan pukovnikuSchrammu, logorskom krvniku.

Schramm je bio mesar tek spletom okolnosti. Nititemperamentom niti talentom nije odgovarao tom zadatku. Izgubioje nogu ispod tenka u Lembergu, to je uspjeno okonalo njegovukarijeru aktivnog vojnika. Umjesto da bude unaprijeen u pravogapukovnika i dobije lagodan posao iza nekog nepoznatog uredskogstola, vlasti su ga uz svoju zlobnu mudrost nagradile za njegove

usluge time to su ga premjestili u Sennelager. Prvo smaknueobavljeno pod njegovim zapovjednitvom izazvalo jekod njega okod kojega se nikada nije posve oporavio. Pri treem i etvrtomosjetio je kako gubi razum. No, imao je suprugu i troje male djece, iznao je kakva e biti njihova sudbina ako on bude odbio izvravatinaredbe. Stoga se odao alkoholu i revno pio jo od.tada. Pio bi prijepogubljenja kako bi smirio ivce i pomirio se sa svojom savjeu;pio bi tijekom pogubljenja kako bi smogao hrabrosti da ih izvri; apio bi i nakon pogubljenja kako bi zaboravio to je upravo uinio.Budui da je pogubljenja bilo mnogo, moe se pretpostaviti da sepukovnika rijetko moglo vidjeti trijeznog. epao bi uokolo logorom,koristei svoju sablju umjesto tapa za hodanje, ne progovorivi nitirijei s bilo kim. Na dane pogubljenja esto se znalo dogoditi da jebio previe pijan da bi se mogao kretati bez neije pomoi, pa ga jeodred za pogubljenja morao pratiti posvuda. Nikome nije niti

padalo na pamet prijaviti ga zapovjedniku logora. Schramma su svialili i prezirali, no ipak je bio miljenik mnogih vojnika.

Kada ste ga vidjeli u zamagljenoj sivoj svjetlosti ranog jutra, kakoepa dvoritem s pljoskom u ruci, mogli ste biti sigurni da jeza tajdan zakazano smaknue. Uvijek bi odvojio dodatnih pet minutavremena za pijenje na pola puta izmeu skladita s municijom iasnike menze, gdje je bio na sigurnome izvan domaaja von

Gernsteinova znatieljnog dalekozora. Sjeo bi na niski zidi,~ 36 ~


37/265

Knjigoteka

naslonio glavu na drak sablje, i zurio u nebo pomiljajui tko znakakve crne misli prije no to bi gurnuo svoju pljosku natrag u dep inastavio svojim putem dok mu je drvena noga kripala pri svakomkoraku. Kada bi stigao do logorskog zatvora, neizbjeno bi mu bilaponuena velika aa piva; koju bi on isto tako neizbjenoprihvatio. Nakon nekog vremena pojavio bi se sa streljakim vodomi krenuo prema dvoritu u kojem su se obavljala pogubljenja.

Jednom kada bi pogubljenje bilo dovreno, izbrisao bi svetragove rtava iz svog pamenja. Logorom je kruila jedna pria ukoju smo svi vjerovali, kako ga je jedne veeri pobonik u asnikojmenziupitao:

Kakvu je predstavu priredio general? General? pitao je Schramm, zapanjenog izgleda. Koji

general? Onaj kojega si jutros ubio, mome, rekao je pobonik.

General-bojnik von Steinklotz. Von Steinklotz? rekao je Schramm. Ja sam ubio general

bojnika von Steinklotza?Zasigurno je pomislio kako pati od privienja izazvanih

alkoholom. Okruen gromoglasnim smijehom, ispio je svoje pie,isteturao iz menze i pao na lice. Nekoliko suutnih desetnika odveloga je kui supruzi, koja ga jerazodjenula i stavila u krevet, a da on tonije niti primijetio.

U najmanje dvije prigode pokuao je samoubojstvo. Prvi puta seobjesio s greda na tavanu svoje kue, ali ena ga je pronala ipresjekla ue. Drugi puta je popio preveliku koliinu lijekova, ali mu

je ispran eludac i bio je poslan natrag na dunost. Ponekad, ulucidnijim trenucima, sjeo bi u asnikoj menzi i svirao na klaviru.Bio je izvrstan pijanist, no rijetko je bio dovoljno trijezan da biodrao koncentraciju dulje od nekoliko trenutaka.

Pukovnik von Gernstein takoer je izgubio nogu tijekom aktivneslube. Izgubio je dvije, tonije, no to je bilo teko primijetiti. Moglobi se lako pomisliti da ima samo malo nezgrapniji hod. Takoer je

imao i ukoen vrat, i nije mogao okrenuti glavu, bez okretanja~ 37 ~


38/265

Knjigoteka

ostatka tijela. Kraljenicu mu je podupirala elina jakna.Usta su mu bila tanka crta, gotovo bez usana, i smeurana.

Ostavio je polovicu lica u Smolensku, u bici izmeu njemakihTigrova i ruskih T-34. Von Gernstein je bio jedini preivjeli koji jeispuzao iz otvora gorueg tenka. No za tu je povlasticu skupo platio.Desno oko mu je zauvijek bilo fiksirano u staklasti pogled koji nijenita vidio, a jedna od ruku mu je bila usahnuti aporak. No ipak jebilo nemogue osjetiti suut prema tom ovjeku.Njegov je karakterbio odbojan, a nakon pet godina rata vidjeli smo previe okrutnostina ljudskom tijelu kako bismo tako olako bili dirnuti do alosti.

Prema njegovom posilnom, von Gernstein je obiavao sjediti do

etiri sata izjutra i igrati poker sa samom Smru i Vragom. Zakleo seda ih je jedne noi i vidio, Smrt je bila odjevena u crno od glave dopete, a oko vrata imala je kri Hohenzollemovih; dok je Vrag bio uuniformi SS-ovog Obergmppenfhrera. udna pria, ali nekilakovjerniji meu nama su povjerovali kako je to doista istina.Kolale su brojne glasine da je von Gernstein komunicirao s Vragom,kako je von Gernstein odravao crne mise, kako je von Gernsteinuskrsavao mrtve ... Meutim, bilo je izvjesno da je bilo netotajnovitoga oko toga ovjeka. Svjetlo je gorjelo u njegovim odajamaitave noi, a na njegovim privatnim vratima uvijek su bilaparkirana dva velika crna Mercedesa, koja bi stigla svake noi,tono u pono, i otila u zoru.

Porta i ja smo jednog lijepog hrabrog dana, pijani do bezumlja,riskirali svoje ivote i pogledali u pukovnikove odaje. ak je i Portajednom ostao bez rijei. Bilo je to kao da smo naili na Aladinovu

pilju usred Sahare. Po itavom podu nalazile su se hrpe tepiha iperzijskih sagova; slike starih majstora nonalantno su bileobjeene na zidovima; bogate barunaste zavjese na prozorima isjajni luster koji nam je namigivao sa stropa ... inilo se jedvamoguim da takva rasko moe postojati usred neistoeSennelagera.

Jedne noi, sjeam se, bio sam na straarskoj dunosti s

Gregorom Martinom i Malenim. Stajali smo blizu garaa i~ 38 ~


39/265

Knjigoteka

promatrali tisue bljetavih svjetala s lustera u pukovnikovu stanu.Iznenada, Gregor je zacvilio poput uplaenog psa i ispustio svojupuku na pod. Skoio sam unatrag uz priguen ustraeni krik, aMaleni se okrenuo i odgalopirao u no uz vrisak. Jer ondje, u profiluna prozoru, pred naim izbuljenim oima, nalazio se straan liksamog Sotone ...

Stajali smo preneraeni, Gregor i ja. ak i kada je njegov liknestao s vidika nismo mogli skinuti pogled s prozora. Gregor sespustio na koljena i pipao po tlu u potrazi za svojom pukom,zabaene glave i ukoena pogleda. Maleni je u straamici oiglednoiznio novosti vrlo uvjerljivo, jer se za svega nekoliko sekundi

narednik Linge pojavio na licu mjesta i zahtijevao da sazna zbogega je nastala sva ta panika. Gregor je ispravio svoja svijenakoljena i ispruio drhtavu ruku prema prozoru. Otvorio je usta iproizveo kreketav zvuk poput abe kojoj je u grlu zapela riblja kost.

To je bio Vrag.. Vrag U uniformi.. Uniformi - Uniformi? Linge je pogledao jednoga pa drugoga. Kakvoj

prokletoj uniformi? SS-ovoj,prostenjao je Gregor. Obergruppenfhrera, dodao sam ja, osjetivi da je dolo

vrijeme da s neim originalnim pridonesem tijeku dogaaja.Linge je izgledao ozlojeeno. Za boga miloga, rekao je. Svi SS-ovi Obergruppenfhreri

izgledaju poput vraga. Recite mi neto to ne znam!

Ovaj je imao rogove, rekao je Gregor, u trenutku iznenadne ioajnike inspiracije. Prokleto velike rogove ... dva, virili su mu izela ... i tovie, dodao je uz trunku prkosa, pio je dim.

Pio je dim ponovio je Linge. Sumpor, rekao sam ja. Sumpor i paklena vatra, eto to je to

bilo.Do tada je podruje oko garaa ve bilo krcato vojnicima koji su

nam doli pomoi. Linge je nestrpljivo jezikom prelazio preko zuba.

~ 39 ~


40/265

Knjigoteka

Besmislice, rekao je otro. Gluposti i proklete besmislice.Nikada jo nisam uo toliku gomilu prokletih besmislica u cijelomsvom prokletom -

Pogledajte! rekao je Gregor. Eno ga opet!Lik je proao ispred prozora i nestao. Gregor se okrenuo i

pobjegao, a iako se ne mogu zakleti u to, ini mi se da ga je Lingeslijedio. U svakom sluaju, kada sam doao k sebi, shvatio sam dasam sam. itavo je podruje bilo tiho. Mimo poput groba, idva putavie mrano. Samo su tokice svjetlosti jo uvijek treperile inmigivale u von Gernsteinovom stanu, a negdje s druge straneprozora vrebao je sam Sotona okrenut svojim vrakim profilom ...

Dva puta tijekom mog paninog bijega preko otvorenogadvorita pao mi je ljem s glave i otkotrljao se uz klepet dopjeanika, i dva sam puta morao drui puzati na rukama ikoljenima u potrazi za njim prije no to sam konano stigao dosigurnosti straarnice i bacio se, uz nerazumljivo blebetanje, krozvrata. Linge je bio ondje, a lice mu je izgledalo poput zdjele fileka.Mrmljao je neto sam sebi u svojevrsnom maninom ludilu, izgrabio me kada sam protrao pokraj njega.

Tiina o ovome! rekao je. Nikome ni rijei! Nisi niti bio ublizini tog mjesta itave noi! Upamti: nisi niti bio ondje!

Da, naravno,rekao sam ljutito. Sad ete mi jo rei da ondjenije bilo nikakvog vraga -

Jebe Vraga! Nisi niti bio ondje!U iznenadnom ludilu, Linge je utnuo ljem koji je bio odbaen na

podu. Poletio je u vis i graciozno izletio kroz prozor, koji je u tom

trenutku ba bio zatvoren. Zauo se zvuk lomljenja stakla, tupiudarac i uzvik ljutnje i bola.

Netko je dobio svoje,rekao sam.Maleni je preao na drugu stranu prostorije i provirio kroz

razbijeni prozor, na kojemu je jedan komad stakla jo uvijek straopoput slomljenog zuba. S morbidnim zadovoljstvom okrenuo seprema Lingeu.

Porunik Dom,

jednostavno je rekao.

Dobio ga je

u prsa.

~ 4 ~


41/265

Knjigoteka

Porunik je uletio u straarnicu kao da mu je za petama bilodesetak T-34.Bijesno se osvrtao oko sebe.

Tko je bacio taj ljem? Odgovorite mi na pitanje! Tko je baciotaj ljem?

Narednik Linge postrance se povlaio u dubinu straarnice inervozno i pokajniki smjekao.

Kog se vraga ti cereka? zareao je porunik. Jesi li poludio?Jesi li ti manijak ubojica? Shvaa li da bi se mogao nai predstreljakim vodom zbog napada na asnika?

Gospodine, nisam ga bacio na vas, gospodine,rekao je Linge, uzkrajnju i ganutljivu iskrenost.

Iskliznuo mi je iz ruke, gospodine. U tom trenutku stajao sampokraj prozora, i iskliznuo mi je kroz prste.

Ispao mi je prije no to sam ga uspio zaustaviti. Ispruio samruku kako bih ga uhvatio, ali pao je dolje prije no to sam uspio touiniti.

Ah, za ime Boje, narednice, prestani blebetali kao prokletikreten! Porunik je nestrpljivo zakoraio naprijed, i ini se da jetada iznenada shvatio da jestraarnica udno popunjena za to dobanoi. to se ovdje dogaa? to svi ovi ljudi rade ovdje? Sumnjiavo je pogledao krug nervoznih lica, i istog se trenutkanamjerio na najslabiju kariku tog lanca: vojnika Nessa, koji je bioopepoznati glupan. Dom mu je priao, puckajui prstima isprednjega kao da je pas. Hajde, ovjee! Istinu na vidjelo! Nemoj samostajati i sliniti!

Vojnik Ness pogledao ga je oajnikim, ispraznim pogledom. Na

suprotnoj strani prostorije, iza porunikovih lea, narednik Linge jedao sve od sebe kako bi mu mimikom objasnio da e mu vrat bitiprerezan ako se usudi progovoriti ijednu rije. Nessova donja usnapolako se poela odvajati od svoga sidrita.

Dakle? obrecnuo se porunik. Namjerava li odgovoriti namoje pitanje ili eli pred streljaki vod zajedno s narednikomLingeom?

Ness je drui stao u stav pozor. Oi su mu bijedno lutale od~ 41 ~


42/265

Knjigoteka

porunika do narednika.Njegovi debeli vreasti obrazi tresli su seod straha.

Vidjeli su Vraga,rekao je. Vidjeli su Vraga, gospodine.Naravno, to je bilo dovoljno. im je Ness otvorio velika brbljava

usta, ostatak druine je jedva doekao da pone dodavati detalje.Dati Lingeu to ga ide. On je bio dovoljno razuman da shvati da je tustvar najbolje zadrati meu nama. On i ja i Maleni stajali smoutke, zgraajui se dok su kreteni davali pomijeane i promijenjeneverzije prie. Gregor je mudro nestao, Bog zna kamo. Ness je sadabrbljao glasnije od ostalih, a porunik je mahao rukamapokuavajui smiriti mete.

Za ime Boga, uutite! Uutite, rekao sam! elim pravo vojnoizvjee, a ne prokletu priu strave!

Dobio je svoje pravo vojno izvjee: u tono 01:05 sati Vrag jeprimijeen kako hoda pukovnikovim odajama. Svaki prisutni vojnikto je posvjedoio, a nekoliko njih bilo se spremno zakleti upostojanje rogova, sumpornih para, nazubljenog repa i drugihdetalja. Jedan je ovjek u svojoj revnosti ak uljepao priukopitima, ali to je bilo ljutito odbijeno na temelju toga to ih senikako nije moglo vidjeti osim ako je hodao na rukama i imao nogeu zraku.

Porunik Dom se veselo podboio o rub stola i tako je stajaoutke nekoliko trenutaka. Shvaao sam problem pred kojim senaao. I on sam je zasigurno ve ranije uo glasine koje su kruilelogorom; ak i da nije vjerovao u prie strave, bilo je prilino oitoda se odvijalo neto nepovoljno. Nema dima bez vatre i tako dalje, a

tko je bio taj tko je dolazio u posjetu svake noi kada bi satotkucavao pono u dvije velike crne Mercedesove limuzine? S drugestrane, svi smo mi mogli zamisliti pukovnikovu srdbu kada dobijeizvjee kako su noni straari pronaeni zajedno u straarnicikako brbljaju o Vragu. A svi smo isto tako znali tko e zapovijedatisljedeom satnijom koja e biti odaslana na bojite: asnik koji jebio odgovoran za podnoenje tog izvjea. Porunik Dom ...

Suutno sam ga pogledao, a on je podigao svoje izmueno, sivo~ 42 ~


43/265

Knjigoteka

lice prema meni. Bez sumnje, njegova je dunost bila prijaviti tajincident. Bilo mi je jedino drago to sam bio u svojim vlastitimpohabanim izmama koje mi nisu dobro stajale, a ne u njegovima.

U redu, napokon je rekao. S mukom se ustao na noge. Hajdemo raistiti neke stvari. Tko je bio onaj koji je prvi ustvrdioda jevidio to mitsko bie u pukovnikovim prostorijama?

Desetnik Creutzfeldt, gospodine, i vojnik Hassel, rekao jenarednik Linge, to je bre mogao.

Skupo e platiti za taj incident sa ljemom, a usuujem seprimijetiti kako je on bio eljan povui jo

nekoga za sobom u blato.

Porunik je priao Malenom i zamiljeno stajao i promatrao ganekoliko trenutaka.

Desetnie Creutzfeldt,rekao je. Jesi li ti kojim sluajem netopopio prije no to si otiao na strau veeras?

Naravno, gospodine. Maleni je poprimio izraz imbecilnemudrosti i poeo raunati uz pomo prstiju.

etiri tamna piva i nekoliko aa rakije. Nekoliko, desetnie Creutzfeldt? Pa dvije ili tri. etiri ili pet... recimo oko est,rekao je Maleni

posluno. Drugim rijeima, desetnie, bio si pijan? Ne vie no obino,rekao je Maleni odvano. Trebam li ja to iz ove tvoje primjedbe shvatiti da si ti i inae

pijan kada si na dunosti, desetnie Creutzfeldt?Maleni je ozbiljno zastao kako bi razmotrio svoj odgovor.

Pa, da,na posljetku je rekao. Ali ne tako da biste vi to mogliprimijetiti.

Ba kao to sam i mislio,rekao je porunik. Delirium tremens.Imao si privienja, desetnie. Ako venisu ruiasti slonovi, onda suvragovi s kopitima ... najobinija izmiljotina pregrijane mate.Vidio si pukovnika kako je proao ispred prozora vidio si kakoispija alicu kipue kave vidio si ga kako nosi svoj ulanski ljem i

to si naravno zamijenio za par sotoninih rogova. Nije li tako,~ 43 ~


44/265

Knjigoteka

desetnie Creutzfeldt? Da, mislim da bi to moglo biti u pitanju,rekao je Maleni veselo.

Mislim kako ste najvjerojatnije u pravu, gospodine. Mislim da seto sve tako dogodilo.

Porunik se, zadovoljan, okrenuo prema meni. A ti, Hassel,rekao je ljubazno. Gotovo ne moram ni pitati jesi

li i ti uivao alkoholna pia tijekom veeri? Ne, gospodine, rekao sam. Mislim da me to ne morate niti

pitati.Porunik se nasmijeio stisnutim osmijehom. Tko je zapovjednik vae satnije? Porunik Lwe, zar ne?

Revni zbor dao mu je potvrdan odgovor. Dakle, rekao je porunik. Mislim kako emo ga ovom

prigodom ostaviti da u miru spava. No, ako saznam za jo kojeovakvo pijano ludovanje, ja u, shvaate li me, biti prisiljenrazmotriti ga mnogo ozbiljnije.

Shvaate li kakav bi ishod bio da sam odabrao podnijeti izvjeeveeranjih dogaaja? Svi bismo se mi, prijatelji moji, nali u vrlonepovoljnoj situaciji ... Savjetujem vam da ubudue drite svojepoglede uperene u smjeru od pukovnikovih prozora. to pukovnikradi u bilo koje doba dana ili noi, nije vaa briga. On ima sloboduzabavljati koga god eli u privatnosti svojih vlastitih odaja, azasigurno vam nee zahvaliti to ste ga pijunirali. Otiao je dovrata, a tada se jo neega sjetio. A to se tebe tie, rekao jenaredniku Lingeu, sljedei put kad bude stajao pokraj zatvorenogprozora s limenim eirom u rukama, samo provjeri da u dvoritu

ispod ne prolazi nikakav asnik. Obeavam ti da se sljedei putanee tako olako izvui.

To je po svim pravilima trebao biti kraj te prie, ali ljudima se nemoe zabraniti da govore, i do kraja sljedeeg dana vijest seproirila itavim logorom. Creutzfeldt i Hassel su vidjeli pukovnikavon Gernsteina s Vragom. Creutzfeldt i Hassel i narednik Linge sustajali i promatrali kako su pukovnik von Gernstein i Vrag kartali.

Vojnik Ness bio se spreman zakleti kako se svake noi, nakon to~ 44 ~


45/265

Knjigoteka

otkuca dvanaest sati, pukovnik von Gernstein pretvara u vampira ...Dvadeset i etiri sata kasnije, otisci vrajih kopita bili su

pronaeni ispod pukovnikovog prozora. Uslijedilo je neprestanohodoaenje ljudi iz svih dijelova logora, a neki od znanstvenopotkovanijih mjerili su otiske, pokuavi ak napraviti i gipsaniodljev. Neka budala je predloila da bi to mogli biti tragovi divljesvinje iz ume,ali to je, naravno, bilo oigledno smijeno: niti jednanjemaka divlja svinja s imalo smisla za samoouvanje nikada ne biriskirala svoj ivot i ula u dvorite Sennelagera. Za veinu ljudi, ovoje bio neoboriv dokaz da pukovnikovi noni posjetitelji nisu bilinimalo bolji no to se sumnjalo; a pojavila se i jedna do tada

neispriana pria. Prialo se kako je potekla od intendanta drugesatnije, ali uskoro se prepriavala u svim dijelovima logora nekolikoputa dnevno. inilo se da je prethodni pobonik, koji se jednom uetiri izjutra vraao u logor iz oblinjeg bordela, bez sumnje dobropripit i ne ba u stanju podnijeti bilo kakav ok nervnog sustava,susreo pukovnika i njegovu odvratnu druinu kada je prolazio krozglavna vrata. Pobonik je pronaen sljedeeg jutra, leao je na tlu setiri slomljena rebra i tragovima ugriza po cijelom tijelu. Bio jebijesan i nikada vie nije mogao uspostaviti potpunu kontrolu nadsobom. Na kraju je bio prebaen u vojnu psihijatrijsku bolnicu uGiessenu, i pria se da jeondje lutao odjelima s metlom na ramenu igovorio svakome koga bi susreo kako je on Smrt s kosom. Jednogase dana objesio u asnikoj kupaonici.

U meuvremenu su se Sennelagerom glasine proirile poputhorde skakavaca koja je prodirala sve pred sobom. Jedna od

najboljih pria koja se pojavila bila je ona koja je potekla oddesetnika Glenta, koji je jednog jutra uao u pukovnikov stan ponekom poslu. Vjerujui da jepukovnik negdje iziao, odjednom ga jespazio kako sjedi za stolom i karta poker s dvoje svojih strahovitihprijatelja. Posjetitelji su se, prema Glentovoj prii, odmah ogrnulisvojim platevima i navukli eire preko oiju, no prije toga je uspiovidjeti njihova lica. Rekao je da su bila odvratna. Poput neega iz

pakla. Poput lubanja prekrivenih pergamentom, s crnim rupama na~ 45 ~


46/265

Knjigoteka

mjestu na kojem su trebali biti nos i usta, plamteim crvenim oimai bez uiju. A itava je soba zaudarala na sumpor i paklenu vatru ...

Sljedeeg dana, Glent je zatraio premjetaj. Njegova zamolba jebila otro odbijena, ali nije vie bio dijelom pukovnikova osoblja,nego je poslan da radi u Naoruanju, jer su po mom miljenjupretpostavljali kako e ondje imati manje izgleda za susret sVragom i Smru.

Vie no ikada prije, ljudi su se bojali susreta s pukovnikom.kripanje i pucketanje njegovih umjetnih udova u daljini bilo je

dovoljno da se raisti podruje u krugu jednog kilometra. Jednogadana, neoekivano je susreo narednika Hofmanna. Nitko nijedovoljno dugo zastao kako bi mogao posvjedoiti o tom prizoru.

Razbjeali smo se poput takora s tonueg broda, tako da nitkosa sigurnou nije mogao tvrditi to se dogodilo, ali Hoftnann je vieod tjedan dana proveo u bolnici, s tako visokom temperaturom damu se u ustima moglo skuhati jaje. Vratio se kao da jenetko tko sevratio iz groba, i mogu se zakleti da s nikim nije progovorio nitirijei u prvih dvadeset i etiri sata.

No, ako je pukovnik doista komunicirao s Vragom, to ba i nijebilo previe udno za mjesto poput Sennelagera. Na takvimmjestima bilo je svakakvih vrsta ljudi. Od svodnika i prostitutki dogenerala. Jedan od generala koji su bili ondje zvao se von Hanneken,a on je u svojim slavnim danima bio zapovjednik njemakih snaga uDanskoj. Njegov pad bio je posljedica najobinije pohlepe. Pretjerao

je s poslovanjem na crnom tritu, pa ga je netko otkucao. Nitigenerali nisu bili imuni na to. Od uivanja u blagodatima okupiraneDanske, pao je na samo dno hrpa otpada u Sennelageru. Porta je bioposebice zainteresiran za njega. Bio je posve uvjeren da je ovajnegdje skrio pravo malo bogatstvo dobara s crnog trita, i bio jeodluan izvui tu tajnu iz njega prije no to ga poalju u akciju inetko mu prosipa mozak.

Dakle?

upitao bi Maleni svakog jutra bez iznimke.

Je l

~ 46 ~


47/265

Knjigoteka

propjevao? Jo nije,rekao bi Porta. Radim na njemu.Radim na njemu! Pazio ga je poput majke. Donosio mu je cigarete

i duple porcije, pazio je da ne upadne u neprilike, pratio ga je ustopu. Sve dok ga jednoga dana, kada je uo glasine kako se naboravak u Sennelageru pribliava kraju, nije uhvatila panika, pa jepromijenio taktiku. Osigurao je pomo Wolfa, Hofmannova starogneprijatelja, a jednoga od Portinih posebnih prijatelja, i zajedno suodveli generala na neto to su oni nazvali posebno razdobljevjebi. Nikada nismo saznali to se dogodilo, ali sljedei dan su sePorta i Wolf napili do besvijesti u menzi i otili ruku pod ruku do

oblinjeg bordela. Od tada nadalje, general Portu vie nije zanimao,pa ga jeostavio da propliva ili potone, ve kako mu se bude svidjelo.

to se tie nas ostalih, mi smo se zadovoljili naslaivanjem zbogpada biveg Gestapovca, Lutza. Lutz je bio osobna meta Malenoga. Uprolosti je prouzroio Malenome gubitak desetnikih oznaka i trimjeseca tekog rada u kaznionici u Besansonu, a Maleni se sadaveselio kako e mu uzvratiti istom mjerom. to se nas ticalo, mogaoje utati Gestapovca itavim logorom, to jae, to bolje. Svakoga smodana ekali izvjee. Omiljeni sport Malenoga bio je izvesti Lutza navjebe. Maleni bi sjeo na krov nadstrenice za vozni park ipjevuckao svoje zapovijedi, dok bi krupni i debeli Lutz, otean svimmoguim komadima opreme, stenjao naprijed, natrag i ukrugovima, te na kraju neizbjeno pao u jarak pun gustog crnogblata, koje se nalo ondje. Kada bi se naao na rubu kolapsa, bilobimu nareeno da se brzim korakom vrati do spavaonica, a za njime

bi ponosnim korakom iao Maleni, bockajui ga vrkom bajuneta iponosno ga pokazujui svima koji su stajali i promatrali. Kaokonano ponienje, Lutz je bio prisiljen otpjevati pjesmicu koja jepoinjala rijeima: Vojniki ivot je divan ivot...

Nitko se nije mijeao. Lutz je bio u odjelu za koji je bio zaduenMaleni, i bio je njegova odgovornost.

Maleni je od njega trebao napraviti dobroga vojnika. Dva se puta

pokuao ubiti, a drugi put je bio kanjen s etiri dana samice. Kad~ 47 ~


48/265

Knjigoteka

bolje razmislim, ona mu se zasigurno uinila trakom raja nakongrube torture Malenoga.

Kada je razdoblje vjebi bilo gotovo, svi oni koji su preivjeli bilisu proglaeni vrijednima odlaska na bojite, kako bi ih ubiloneprijateljsko oruje ili raskomadale neprijateljske granate.Sennelager je bio samo pokus za jo krvaviju pravu stvar. Neki odtih jadnika zasigurno su se upitali zato su se uope dragovoljnoprijavili.

~ 48 ~


49/265

Knjigoteka

II

Nacija u kojoj prosjena obitelj ima etvero djece moe sipriutiti ratovanje jednom u svakih dvadeset godina: tada moepoginuti dvoje djece, a drugo dvoje e preostati kako bi nastavili rasu.

Himmler. Govor asnicima u Politikoj koli u Braunschweigu,9. sijenja 1937.

Obergruppenfhrer Berger zgrabio je telefon istog trenutka kadaje poeo zvoniti. Privukao je slualicu uhu, i povikao: Dirlewanger? Jesi li to ti? Na drugom kraju ice, Dirlewanger jenapravio grimasu svom odrazu u prozoru. Reeno mi je , rekaoje, da eli porazgovarati sa mnom. Govorio je oprezno; paljivoneutralno, odluno neodreeno, poput ovjeka koji nonim palcemispituje temperaturu vode. Da je to uistinu bio palac, bio bi istog

trenutka povuen: temperatura je bila daleko ispod nitice. elio porazgovarati s tobom! zagrmio je Berger I elim

porazgovarati! Kog vraga izvodi? to se to kod tebe dogaa? Atoti, dovraga, misli da se dogaa? Dirlewanger je istog trenutkapreao u agresivnu obranu. to oekuje da e se ovdje dogaati?Ne mogu napraviti omlet bez jaja, nisam ja prokleti arobnjak!Zaboga, Bergeru, ovo ovdje nije izlet! Trebam jo ljudi, i to hitno!

A tko ne treba?

rekao je Berger

Misli da drimo snageuskladitene u hladnjai samo zato da bismo uli tebe kakomekee? Saberi se, ovjee! Oistili smo svaki zatvor i svekanjenike domove u cijeloj Njemakoj. to jo moemo uiniti?eli da otvorimo koncentracijske logore i poaljemo ti te ljude?

Svejedno mi je koga ete mi poslati,obrecnuo se Dirlewanger.Moete otvoriti ludnice i poslati ovamo luake to se mene tie. Nezanima me to su i tko su, samo ako mi ne natovarite gomilu

vriteih homia.~ 49 ~


50/265

Knjigoteka

To je jedna skupina gdje podvlaim crtu. idovi i tetke idu mi naivce. Ali to se tie ostalih, poalji mi koga god eli samo minekoga poalji!

Nastala je kratka tiina. Vrlo dobro , rekao je Berger ukoeno. Dobit e svoje ljude.

Moda ba i nisu lijepi, ali e ih dobiti.Sljedeeg jutra, logori, zatvori, utoita bili su proeljani u

potrazi za iskoristivim materijalom. Sve je prolazilo, ako nije upitanju bio idov ili poznati homoseksualac. ak bi se i manijakalniubojica mogao iskoristiti u dobre svrhe, samo ako ga se moglouvjebati. A ako ga je itko mogao uvjebati, bio je to Dirlewanger.

Dirlewanger je svoju praksu odradio kod glavnog mesara u SS-u,Standartenfhrera Theodora Eickea iz brigade Mrtvake lubanje(Totenkopf). Ponosio se i to ne bez razloga to nije bilo ovjekakojeg on ne bi mogao slomiti ...

~ 5 ~


51/265

Knjigoteka

DEZERTERI

Iz Sennelagera, poslali su nas u podruje smrdljivih movara,prepuno vlage i komaraca, nekoliko kilometara izvan Matoryte.Bojna je bila brojano popunjena, ali samo je Prva satnija imalatenkove. Ostalih jedanaest bilo je svedeno na ulogu pjeatva, imorali smo neasno gacati pjeice bljutavim vodama movara.Maleni je svog

Documents

Sven Hassel - Carstvo pakla.pdf