BeeLFANT (onaj koji voli primitivno)

55

- Ja znam kako bolni mogu biti kreativni procesi.

ove riječi iznad, uputio je Garrick Beelfantu kad su krenuli u po-sao. Sreli su se u pravo vrijeme i obojica su imali jednaku glad da naprave nešto sa sobom. vrlo se brzo njihovo partnerstvo po-kazalo uspješnim i to isključivo u svijetu ilegalnih poslova gdje je bilo više prostora za njihov način djelovanja. Bili su mala grupa, njih dvojica, ali vrlo učinkovita. Radili su sa živopisnom posadom; Nigerijci, Kinezi, Rumunji, samo reci, sve ih poznaju... Njihove su akcije bile male i prizemne afere. Bili su daleko od vrha, ali imali su dobar pogled.

originalno, Garrick je bio škot – Alright, jocks! – vidite, i pola svog života proživio je u Amsterdamu.

Beelfant, beel se izgovara kao fail na engleskom, a fant je fant. Beelfant [Beil-fant]. osobna specijalnost, mogao ti je prodati bilo što za bilo što a da ti to ne bi ni primjetio.

U nekim periodima, nisu bili u stanju napraviti najneznatniji po-kret glavom ili rukom, a da ne počine kakav grijeh ili seriju ozbiljni-jih prekršaja. Skupa su se doimali kao kakav pomaknuti vodviljski akt.

Radili su novac. Beelfantu je on trebao da zadrži svoj stil življe-nja. Ustvari kad se bolje razmisli, radio je da bi ga svi ostavili na

56

miru. Garricka je više zanimala ozloglašenost. Silno je želio biti ozloglašen i njegovo se ime moralo pisati po zidovima. Kad bi se našao u nekom crnjaku naglo bi izašao iz kuće, udario nekog na ulici i vratio se bolje raspoložen. Znao bi izbaciti neki rasistički ko-mentar, ali su neki od njegovih najboljih prijatelja bili crnci. Teško za vjerovati ali, imao je lirsku dušu i samo par ljudi je znalo za tu stranu njegove ličnosti. Živio je brzo i usred zime se znao znojiti u enormnim količinama. Bio je od vrste koja se zaljubljuje i jedna pjesma ga je mogla natjerati na suze i jecaje a zbog jedne druge je znao zapucati. Njegov šarm je bio sirov, pa ipak znao je iznenaditi lucidnošću poput one da zna kako bolni mogu biti kreativni pro-cesi. Bio je pod utjecajem nekih filmova, ali kroz njegova usta su izlazile originalne misli.

ideja je bila razbiti konkurenciju. Garrick bi ušao na glavna vrata njihova ureda i izudarao njihovog najjačeg čovjeka u solarni plek-sus. Slijedio je stare i primitivne zakone i primitivno je uvijek bilo blisko njegovom srcu.

Garrick je bio najbolji u imitiranju galebova. Kričao bi poput tih ptičurina.

Bio je spreman učiniti bilo što u svrhu proslavljanja života, kako bi on to sam objasnio. Beelfant je znao da je Garrick ubio barem jednog čovjeka prije nego što ga je upoznao i da je ranio četvori-cu. Garrickovi su strahovi bili smješteni kojekuda, ali ne u tučama.

Garrick je znao susresti neke od oponenata i održati im predavanje;

- Alright, jocks… U ovom kaotičnom svijetu, moderan čovjek treba pronaći nekakav red. Ako želite mir i žudite za ispunje-njem vlastita života, pridružite mi se u potrazi za odgovorom kako postati bolji čovjek.

Mislili bi da je kreten, ali se nisu usuđivali takvo što izreći u nje-govu prisustvu. Mislili su da je lud, ali njegove su riječi imale du-blje značenje. Garrick je bio interesantan slučaj i bio je prijatelj.

Možda se pitate gdje je Garrick... Zašto se govori u prošlom vremenu o Garricku? Zašto ga Beelfant nije doveo sa sobom? Pa, Garrick je mrtav. Našli su ga mrtvog.

57

* * *

Loša vremena dolaze polako i postepeno, a onda akceleriraju. Garrick je zašao u loš period. Počeo je posuđivati ozbiljne sume novca i Beelfant ga nikad nije pitao zašto mu treba sav taj novac i davao bi mu bez suvišnih pitanja. Znao je da su sve njegove ideje na granici normalnoga, ali Beelfant je bio sklon praviti prijatelje od luđaka i nije se čudio. Svote koje bi mu posudio običnim smrt-nicima bi potrajale mjesecima, ali nakon nekog vremena Garrick bi se ponovo pojavio i tražio još.

Beelfant je znao da je Garrick bio upleten u neke akcije i tran-sakcije na istočnoj obali Jadranskog mora, ali nije bio obaviješten o kakvom se obrtanju radi. očekivao je da će se Garrick uskoro vratiti s vrećom punom para, ali taj bi se vraćao s punom vrećom uzbudljivih i egzotičnih priča.

Beelfantu je postalo naporno i nije više mogao uživati u priča-ma. Garrickovi dugovi su rasli, a s njegovim dugovima rasla i Beel-fantova ozlojađenost. Da mu to kaže nije bio njegov stil. očekivao je od prijatelja da to razumije bez i jedne izgovorene riječi.

- Garrick, što radiš tamo, u tim zaraćenim zemljama?

Nije htio priznati da ima ikakve veze s tim ratom, ali Beelfant ga je više nego dobro poznavao i znao je kad bi lagao. Bilo mu je poznato da je bacio oko na oružje, palila ga je ideja i stalno je razmišljao u velikim brojkama. Beelfant je volio sebe što je bio prizeman; nije se uvlačio u trgovinu na veliko, stajao je ispred svog malog ureda i gledao na susjede.

Garrick je uvijek razmišljao u kontekstu velikog i spektakularnog.

Unatoč tome što je Garrick tjerao svoje, a Beelfant svoje, posao uglavnom nije patio. Sad dok je Beelfant pričao, Garrick se malo stanjio i utišao. Beelfant je nijekao glavom i glasno razmišljao.

- Slušaj me, Garrick... Taj rat je apsurdan i ti jako dobro znaš da ja dobro stojim s apsurdnim. Ja volim apsurdno. volim apsurdni humor. volim religiju zato što je apsurdna, ali taj njihov rat nije ono što ja tražim u apsurdnom.

58

Postoji uvriježeno mišljenje da kriminalci nisu kadar smisliti oz-biljnu, filozofsku misao, ali to jednostavno nije istina. Garrick se malo zamislio jer nije bio siguran misli li Beelfant ozbiljno. volio je način na koji Beelfant razmišlja i govori, ali njegove namjere su bile negdje drugdje.

* * *

Jedno je jutro primio telegram u kojem ga Garrick moli za još jednu sumu koja mu uopće nije zvučala malom. ostatak teksta se svodio na to kako se šalju pare preko Western Uniona. Dolje na kraju pisma je stajala njegova adresa, ime ulice, grad Split, a na samom vrhu je pisalo, urgentno.

- Majku mu… šta on misli da radi tamo dolje? – Beelfant je govorio naglas mada je bio sam u sobi.

vrijeme je bilo loše, sa sivim oblacima i sitnom kišom. Navukao je jaknu i otišao u Western Union i poslao novac na adresu koja mu je data. Prošlo je i poslijepodne, ali crne slutnje ga nisu napu-štale. Znao je da je Garrick znao biti lud i ranije, ali osjećao je da bi ovog puta moglo biti ozbiljno. Razmišljajući o svemu tokom slje-dećeg dana, postao je poprilično siguran da bi se ovaj put moglo zaista loše završiti. Garrick je u Splitu, ali što točno on tamo radi, mogao je samo nagađati.

vlastitog posla je imao dovoljno i to mu je omogućilo da ne raz-bija glavu previše. Predvečer bi se vidio s prijateljima i poznanici-ma u lokalnom baru, punom običnog svijeta i dima, i razgovarao s njima o svemu i svačemu. Ne bi se jadao i ne bi pričao o vlastitim brigama jer nije takav tip.

Par dana kasnije zazvonio je telefon. Ženski glas s druge stra-ne bio mu je potpuno nepoznat. ono što je znao jest: ovo će biti o Garricku.

- Moje ime je Mariola. Možda ste čuli za mene?

- Mmmh?

59

- Ja sam čula dosta o vama od Garricka. on je naš zajednički prijatelj... – sviđao mu se njezin naglasak, ali nije htio razmišljati o tome.

- što je s Garrickom? – upitao je.

- Našli su ga mrtvog.

- što mu se desilo?

S njene je strane zavladala tišina.

- Kako je ubijen? - upitao je.

- Našli su ga u kanti za smeće.

Sad je i Beelfant ušutio.

- Moja sućut. vi ste jedina osoba koju sam mogla kontaktirati. Ne znam nikoga, niti imam neku adresu iz njegove stare domo-vine. Možda biste vi htjeli doći u Split i pokupiti ostatke tijela za njegovu rodbinu?

Beelfantove misli su povremeno dobivale fleš s mislima o novcu kojeg mu je Garrick dugovao, a koji je sada bio izgubljen. Boljelo ga je to, ali osjećao je i najiskreniju tugu zbog gubitka prijatelja.

Uzeo je prvi mogući let.

* * *

- Želite li, gospodine, prvi red do prozora?

- Rado, i molim vas, sjedalo do moga dajte nekoj finoj curi.

Službenik s aerodroma je doista smjestio ne jednu, nego dvi-je cure na sjedala odmah do Beelfantovog, ali brzo se razočarao. Krave nisu začepile usta tokom cijelog trajanja leta.

60

Premotavao je film o Garricku. Nije znao ništa o Garrickovoj fa-miliji gore u škotskoj. Njegova je bila samo još jedna imigrantska priča. Garrick se volio praviti važan kako je pohađao neku bolju školu s klincima iz viših klasa, ali Beelfant je znao da laže. Znao je njegovu prošlost, ali to je bila kolekcija zabavnih anegdota koje je mogao pokupiti bilo gdje. Nedostajale su stvarne činjenice; nije znao za njegovo mjesto rođenja, nije znao imena njegovih rodite-lja, ni mjesto njihova boravka.

Beelfant putuje samo kad je neophodno, kada posao zove. Po-kupiti ostatke prijatelja nije baš neki posao, a niti zadovoljstvo. Bio je znatiželjan što iz svega toga može izvući.

Nebo iznad Splita bilo je drugačije nego kod kuće. i zrak je bio drugačiji.

odlučio je zavirit u predgrađa Splita jer je sastanak s Mariolom imao kasno uvečer; napola je očekivao da će sresti none u crnini, one koje metu pločnik ispred kuće, bijele plahte na štriku i sav taj južnjački način življenja. Tako je otprilike i bilo. Klinci su igrali nogomet na pločniku, a umjesto lopte šutirali su plastičnu bocu.

U idućem kvartu naišao je na nogometno igralište s pravim go-lovima. Bilo je prazno i Beelfant je sjeo na praznu tribinu. Htio je dovesti vlastite misli u red i vidjeti kako dalje. Nešto mu je bilo čudno u vezi s igralištem; telefonska se govornica našla odmah do jednog od dva gola. Nikad nije vidio nešto takvo i nije imao pojma što telefonska govornica tamo radi. Nije imao koga za zvati.

Čudna stvar o ljudima dolje, barem u predgrađu, svatko je bio obučen u trenirku: muškarci, žene, stariji i djeca. izgledalo mu je kao da svako osjeća breme rata na svojim ramenima i nošenje komotnije odjeće napravit će teret nešto lakšim i podnošljivijim. Može biti, nosili su trenirke umjesto pidžama, poput bolesnika u bolnicama.

Ušao je u nekoliko kafića i u par navrata se uključio u razgovor s domorocima. Strpljivo ih je slušao. oni su dolazili s različitim verzijama političkih i ratnih zbivanja, ali u jednoj stvari svi su se slagali;

- Suviše je oružja i suviše je droge u našem predivnom gradu.

61

- Tko će pobjediti u ratu?

- Nitko.

Beelfant je imao poštovanja za ljubav mještana prema svome gradu. ono do čega je manje držao bila je Garrickova ljubav pre-ma oružju. Bila je glupa ideja uplitati se u sukobe ovih ljudi. Ničeg nije bilo romantično u tom.

Sjedio je sam u kafeteriji. Trebalo mu je samo malo hlada. Mje-sto je bilo gotovo prazno i muhe su letjele u krug. Na drugoj strani prostorije sjedio je sredovječni čovjek umorna izgleda. U jednom je trenutku izvadio pištolj i zapucao na muhe, ispalio četiri-pet metaka. Beelfant se nasmijao. Malko je bilo riskantno smijati se u lice čovjeku s pištoljem i slabih nerava, ali se nije mogao suzdržati.

Beelfant je pomislio, mogu mislit da je Garrick ovdje našao sebi srodne duše.

* * *

Mariolu je trebao sresti navečer u nekom restoranu blizu samog centra. Došao je ranije i sjeo napolje, na terasu, te počeo s veče-rom bez nje jer je najavila da ne namjerava jesti.

Hrana je bila ukusna mada preteška. Dovršavao je tanjur kad se pojavila gurajući bicikl. Znao je da je ona. Bila je bjelkinja kao i svi otuda, ali njena koža je bila veoma tamna od lokalnog sunca. Njena je kosa bila crna, ravna i poslušna. Njene usne i njezin nos, njezino tijelo i forma njezine stražnjice činili su jednu neisprekida-nu liniju ugodnu za gledanje. Sva odjeća na njoj bila je crne boje; crna bluza i crna suknja. Možda zbog Garrickove smrti, a možda se uvijek tako oblačila. Bicikl koji je gurala bio je također crne boje koji je morao biti poklon od Garricka. Na krajičku donje usne ima-la je ucrtanu bol, ali nije znao je li ta bol privremena zbog gubitka prijatelja ili je bila stalno ucrtana.

imala je vremena, ali nije osjećala potrebu da sjedne. Naslonila se na zid odmah do stola i spustila lijevu ruku da se odmara na dršci bi-cikla. Beelfant je završavao s večerom i razgovarao između zalogaja.

62

Govorila mu je kako je Garrick bio predivan čovjek i velikodušan prijatelj.

- on nije bio predivan čovjek – prekinuo ju je - Predivni ljudi ne završavaju živote kao što je on završio svoj, u kanti za smeće. Predivni ljudi također umiru, ali ne na taj način.

Pomislila je kako je Beelfant hladna srca.

- Zašto ste onda došli ovdje, g. Beelfant? Zašto ste onda pre-valili sav taj put da pokupite njegove ostatke?

- Garrick je bio prijatelj i prijateljstva mi znače – žvakao je hra-nu, ali razumjela je.

- Bio je dobar u imitiranju galebova. Jesi li ikada čula kako skri-či poput galebova?

To ju je nasmijalo.

- Gore u brdima je rat. Je li on imao išta u vezi s ratom? – upi-tao ju je.

- ovdje sve ima veze s ratom. Sve što se događa je u međusob-noj vezi, ali on nije ovdje dolazio zbog rata.

- Je li odlazio u Bosnu?

- odlazio je. odlazio je više puta. odlazio je u brda.

- što je tamo radio?

- To ne bih znala reći. Uvijek se šalio kad se raspravljalo o oz-biljnim stvarima. Stvarno je bio na svoj način.

- Pričaj mi o njegovim šalama.

- Nikad ne bi rekao pravi razlog zbog kojeg ide u brda. Rekao bi da ga brda podsjećaju na škotsku. Jednom sam ga direktno pitala što ide tamo i odgovorio mi je kako ide brati divlje jagode.

- Divlje jagode?

63

- Da, zamislite. i stvarno, vratio se i donio mi teglu divljih ja-goda, tek ubranih.

- Pričaj mi onda što znaš o Garrickovoj smrti.

- Našli su ga u vrećama za smeće, ovdje u gradu. Nikada ga ne bi pronašli da smetlari nisu štrajkali. Našli su raskomadano tijelo u nekoliko komada i sve to u vrećama ispred kontejnera; ruka u jednoj vreći, noga u drugoj...

- A glava?

- Njegova glava je isto bila tamo. Nije bilo zabune.

Beelfantov stomak nije bio previše senzitivan prema takvim pri-čama; hrana je bila istog okusa kao i prije, ali slušajući je, zaparalo mu se srce.

Mariola je pričala kako se spetljao s nekim veoma lošim druš-tvom i više se nije umio iskobeljati, no Beelfant ju je prestao sluša-ti. iznenadila se i možda razočarala što nije pokazivao znatiželju u vezi tog njegovog lošeg društva, ali bit će da je došla s pogrešnom idejom o njemu. Beelfant nije ovdje došao razmišljajući o osveti.

- Pronašli su svega nešto sitniša u njegovim džepovima.

Njihov je razgovor postajao sve rijeđi, a pauze između sve duže. Ponudila mu je smještaj za noć i Beelfant je rado prihvatio. Pitala je za prtljagu i rekao je da nije donio ništa sa sobom. Bili su relativ-no blizu njenog apartmana i dok su hodali gurajući bicikl, izložila mu je sutrašnji raspored; ugovorila je susret s lokalnim vlastima i raspitala se kako pokupiti Garrickove ostatke.

* * *

Grad se navečer odmarao. šetnja do stana bila je mirna. Ljudi su sjedili na balkonima i ispred kuća. Klinci su se spremali na spava-nje. Beelfant se prisjetio tipa koji je pucao na muhe i zamišljao ga kako sada sjedi na verandi i teško diše.

64

Zašli su u naselje sa starijim novogradnjama, zapuštenih i nače-tih fasada, ali bez tragova metaka. Ušli su u lift Marioline zgrade i Beelfant je bio zahvalan što ga je primila. Mrzio je hotelske sobe i dopadala mu se njezina prisutnost. izašli su na sedmome katu i ušli u jednostavno opremljen stan u kojem se osjećala ženska ruka.

Živjela je sama.

Sjeo je na kauč u dnevnoj sobi. Prozor je bio otvoren i noćni zrak je slobodno strujao. otvorila je dva piva.

- Bili ste ljubavnici, ti i Garrick? – pogledao ju je.

- Ne, nikada.

Televizor je bio upaljen, ali su smanjili ton. Davale su se vijesti.

- Ne vidim ništa loše u tome ako ste bili ljubavnici.

- Garrick me nikad nije taknuo ako ne računamo prijateljske zagrljaje.

- Ti nisi od te vrste?

Propitivao ju je, ali ju nije prisiljavao da daje odgovore. Pauze u razgovoru bile su ugodne.

- imala sam samo dva ljubavnika u svom životu.

- Da?

- Prvi je bio rođen na isti dan kad i ja, a drugi je po zanimanju bio grobar.

Beelfant je razumio zašto se sviđala Garricku. Mariola je znala kako izraziti stvarnu bol. Postoje oni koji to umiju.

Beelfantov je krevet te noći bio suviše mekan i nije najbolje spa-vao. Previše misli mu je strujalo kroz glavu. Sutradan nakon što je odradio svoju jutarnju rutinu pranja i brijanja, stanje mu se popra-vilo. Nakon kave otišli su poslom.

65

* * *

Slijedio je Mariolu po hodnicima zgrade policije dok nisu završili na jednom šalteru gdje su im poručili da sačekaju. Najprije je tre-bao obaviti razgovor s nekim od lokalnih autoriteta i njih je pred-stavljao glavni inspektor. izgledao je ozbiljan i oštar, ali je bio do-voljno ljubazan. Nije ga pitao skoro ništa u vezi s Garrickom, nije htio znati bilo što u vezi s cijelim slučajem. Nije mu također dao nikakvu informaciju i činilo se da je htio tako. izmjenili su nekoliko riječi čisto reda radi. onda mu je postavio neočekivano pitanje. Pitanje koje je došlo niotkuda.

- Jeste li možda bili legionar, prije nekih petnaestak godina?

- Ne inspektore, nisam nikada bio legionar.

- Jeste li sigurni? – dok ga je pitao potpisivao je dokumente primopredaje kovčega.

- Kad sam imao sedamnaest... Ljudi su mislili da sam pimp, a ja nikad nisam bio pimp – odgovorio je Beelfant.

Jutra mogu biti mnogo bolja bez skupljanja ostataka prijatelja. iz nekog razloga, Beelfant je sebe zamišljao kako s urnom odlazi na avion, ali to nije bio slučaj. Dobio je hrpu kostiju s nešto mesa. Sve što su mogli pronaći i skupiti na jednom mjestu, stavili su u metalni kovčeg koji je bio tek pola dužine od Garricka kakvog je poznavao. Zavarivač je obavio dobar posao po rubovima.

Potpisivao je dokumente u vezi primanja Garrickovih ostataka, a zatim poplaćao račune. Čekali su da ih odvedu na aerodrom.

Uhvatio je kovčeg za dršku sa svoje lijeve strane, a Mariola je pomagala koliko je mogla s desne. Uzela je slobodan dan s posla i dosta mu je pomogla.

- imali smo zajedničke planove – prisjećala se - imao je sjajnu ideju o uzgajanju pasa dalmatinaca. odavde potječu, ali tu ih više nema. Poznati su po cijelome svijetu. Njihov brend je prak-tički etabliran. Garrick je mislio da će posao biti unosan.

66

Beelfant nije izdržao i dobro se nasmijao njenoj priči.

- vidim da sve znate bolje – htjela ga je udariti tašnom.

ispričao se i prijateljski ju zagrlio. Bilo je mahanja rukom prije nego što je ušao u avion.

* * *

Samo jedna misao mu se vrtjela po glavi otkad su sletjeli na am-sterdamski aerodrom i ideja mu se činila ispravnom i isplativom. Troškovi su mu strahovito narasli; Garrick mu je dugovao mnogo, treba pridodati troškove putovanja i transporta tijela. A tek men-talna bol koju im je nanio...

oraspoložio se bivajući sve više obuzet idejom koja mu se nije prestajala vrtjeti po glavi; osjećao se tako inspiriranim da je me-talni kovčeg metnuo na rame dok je kročio ulicama.

Najednom mu se sve činilo zabavnim. šetati se u sigurnosti am-sterdamskih ulica noseći prijatelja u metalnoj kutiji. Prolazio je pokraj izloga tattoo shopova, roti shopova i salona za akupunktu-ru. vratio se svojim voljenim Nigerijcima, Rumunjima i Kinezima, gradu koji voli isto kao što svoj grad vole oni s juga. Bacao je po-glede, ali se nigdje nije zadržavao i brzo je stigao kući. Nikoga nije bilo uokolo i konačno je mogao popričati nasamo s Garrickom.

- Alright, jocks... to sam ja.

ili,

- Yea, Garrick... još smo prijatelji, ne brini.

ili,

- Ti sad ličiš ni na što, ali ništa se ne sekiraj. Učinit ću te kraljem džungle, džungle na asfaltu.

Donio je mašinu za zavarivanje i ostali neophodan alat da otvori metalni kovčeg. Uzeo je tomahavk i obavio mrzak posao cijepanja Garrickovih ostataka. Ne treba ni reći da je obavio dobar posao.

67

Garrick bi se ponosio s njim. Da je znao kako će završiti, ništa ga ne bi učinilo sretnijim.

- Alright, jocks, vidim kako treperiš.

Garrickove su kosti svjetlucale i treperile u polumraku kuhinje. Beelfant je zapalio cigaretu i povukao dim.

oprao je smrad s tijela i obukao novu košulju. Dotjerao se kako i priliči nekome poduzetnom.

* * *

Bio je spreman za još jedan tour po kineskim ilegalnim kockarni-cama. Nešto što nije radio godinama.

Skinuo ih je sa svoga vrata odavno. Svi smo prijatelji na jednom te istom brodu - to je zadnje što je rekao Chenu. A Chen? Chen je bio uglađen i prepreden.

- Recite, g. Beelfant. vi ne silazite u downtown, ako nemate neki posao na umu. Pretvorio sam se u uho – Chen je prekrižio noge, jednu o drugu.

- Slušaj me, Chen. Trebam tvoje najbolje kuhare. imam tigrove kosti... – Chenove oči su zasjale, nije mu promaklo.