Upload
joopika
View
319
Download
19
Embed Size (px)
Citation preview
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
1/200
ovek nije ivotinja zato to zna da je ivotinja, zato to zna
da je od roenja osuen na smrt i to zna da ivi unitavajui i da
gradi samo usmrujui.
Nikolaj Fjodorov
PAVEL KUZMI KASATKIN
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
2/200
MORBUS PARKINSONI
PREDGOVOR
Demjan Lavrentjevi Parkinson, izumitelj strane bolesti,
umro je od iscrpljenosti 1947. godine u logoru na Kolimi pod lanim
imenom Nikolaj Nikolajevi Kuznjecov. Pod tim otrcanim imenom
Parkinson e provesti jo etrdeset i tri turobne mrtvake godine - sve
do perestrojke, glasnosti i raspada SSSR-a, raspada kome je (sada ve
rehabilitovani) Demjan Lavrentjevi ako je verovati injenicama iz
predstojee hronologije i biografije - i te kako doprineo. D. L.
Parkinson je, dakle, rehabilitovan zajedno sa stotinama hiljada to
realnih to fiktivnih logoraa; ponovo dobija kuu svog iilelog bia -
ime. Njegova bolest, meutim, pala je u zaborav; tavori u
poniavajuem statusu. I dalje je to morbus Parkinsoni, popularnije
parkinsonizam, ali saglasni su njeni preiveli savremenici - simptomi i
klinika slika nemaju nikakve veze sa izvornom Parkinsonovom
boleu. Tu se ne radi o mutaciji same bolesti, kao u sluaju
tuberkuloze koja neprestano pronalazi biohemijske strategije
prilagodavanja antibioticima; ne - parkinsonizam je, uostalom,
neizleiv; sada je to profani skup sindroma pozajmljenih od nekoliko
beznaajnih bolesti koji, posmatrani zajedno, najvie nalikuju
Alchajmerovoj. Moderni parkinsonizam je oigledno falsifikat. Ali:
zato falsifikovati bolest? Isto to pitanje mui i F. R. Voznesenskog,
istoriara koji ima pristup arhivama carske Ohrane, NKVD-a, KGB-a i
Lubjanke. Samo, odakle poeti? Neupueni - a u ovoj stvari svi su
neupueni - nisu ni izbliza u stanju da zamisle dimenzije tih arhiva, da
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
3/200
ne govorimo o neizmernom mnotvu dokumenata pohranjenih u njima.
(Prema nekim svedoanstvima1, te arhive sadre u sebi popis svih
puteva, gradova, sela, ulica, kua, ljudi, njihovih spisa i razgovora, koji
obuhvata poslednja tri veka.)____________________________
1 Vidi tekst Seanja na Demjana Lavrentjevia, V. L. Mekdonaljda.
U toj arhivi samo odeljak Mitrofanovsk (beznaajna varoica
u kojoj se Parkinson rodio) zauzima celih 57.400 kvadratnih metara savie od 459.789.490.567 dokumenata. Sve je tu, nita nije sakriveno,
ali da bi se sklopila slika nekog dogaaja, da bi se rekonstruisala
biografija nekog oveka, potrebne su decenije predanog rada.
Voznesenski nema kud. Odluuje se za metodu nasuminog iitavanja
dokumenata. Oslanjae se na intuiciju. Koristie esto ulo. Kada je re
o Parkinsonu, tako je najbolje. Sledeih meseci Voznesenskigrozniavo radi. Tu su i prvi rezultati - solidno dokumentovna
Parkinsonova biografija do uzrasta od deset godina. Ali tu nema
niega. Bar niega interesantnog. Sve se to moe proitati u
sladunjavim pripovetkama ruskih realistikih pisaca. Te pripovetke, te
sapunske opere pre pojave sapunskih opera, zapravo su obrasci
vaspitavanja i odrastanja ruskih deaka onoga vremena. Voznesenski,fanatini (kako samo Rus moe biti) poklonik knjievnosti, dolazi do
poraavajueg saznanja: da je realizam u ruskoj knjievnosti
upropastio rusku realnost; da je unitio jednostavnost ruske due; da je
pustio u opticaj apsurdnu ideju socijalne pravde; da je, konano, tako
mislio i Demjan Lavrentjevi, zapisujui na nekom mestu: Posle
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
4/200
Dostojevskog, umesto raznovrsnosti i arolikosti varijeteta ruske due,
preostalo je samo pet psiholokih tipova Rusa. Tipovi Stavrogina,
Raskoljnikova, Marmeladova, Lebezjatnikova i Svidrigajlova.
Ali, ako se nita znaajno ne dogaa u podrumima arhive, akofascikla (kasnije nazvana Uspon i pad Parkinsonove bolesti) pati od
anoreksije, na beznadenoj udaljenosti od ozbiljne istorijske studije, u
privatnom ivotu naeg istoriara javljaju se prve patoloke promene.
Jedne veeri dolazi kui i zatie suprugu, Valentinu Nikolajevnu, kako
se gola elja ispred ogledala uobiajen prizor u ruskim domovima
srednje klase. Meutim, brzo sledi neto neuobiajeno, neto krajnjeonespokojavajue za psihu oblikovanu u politikom sistemu
zasnovanom na materijalizmu. Na muevljev pozdrav, Valentina
odgovara govorei kroz mar: Zdravstvuj, daragoj! Nakon prvog
oka, Voznesenski trai pribeite u racionalizaciji. Sve prebacuje na
raun premora. Sve pripisuje nervnoj iscrpljenosti. Kratkotrajnom
poremeaju percepcije. Na istoriar, meutim, ne zna (ili ne eli dazna) jednu bitnu stvar: poremeaji percepcije ne postoje. Vidi ono to
vidi i s tim mora da se nosi kako zna i ume. (Koliko sutra sve e
ispriati Eduardu Mandarinovu, pesniku od koga emo sve ovo i
saznati, ne toliko iz potrebe da se poveri koliko u nadi da e mu
Mandarinov rei okani se gluposti, to on u izvesnom smislu i ini.
Vidi, kae Mandarinov, dane provodi itajui rukopise preispoljnihpijandura. Zar misli da to moe proi bez posledica?
Delimino uspokojen, Voznesenski nastavlja da pretura po
arhivskoj grai. Ali mnogo vie saznaje o unutranjem ustrojstvu i
skrivenom smislu arhiva samog nego o predmetu svog istraivanja.
Shvata da arhiv nije kolektivno pamenje ve kolektivni zaborav sveta.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
5/200
Da ljudske zajednice, poput njihovih sastavnih delova - ljudi imaju
podsvest, matu i fantazije. Da su istraivai arhiva neka vrsta virusa.
Ipak, ima izvesnog napretka. Zapravo - znaajnog napretka. Pronalazi
primerak zabranjenog asopisa Novi ivot sa Parkinsonovim lankomIstorija moje bolesti. U lanku nalazi vane reference, koje donekle
suavaju polje istraivanja. Voznesenski je ushien. Ushienost, to je
pravilo, vodi u potitenost. Iste veeri hvata samog sebe u jednoj
veoma, veoma onespokojavajuoj polusvesnoj raboti. Sedi tako on,
Voznesenski, gleda televiziju, cepa povelike komade novinskog papira
iz Pravde, stavlja ih u usta i u slast jede. Krajnje neprijatna situacija.
To to je Valentina Nikolajevna onomad govorila na mar (i nekoliko
puta kroz isti otvor govorila u snu) moe se pripisati nesavrenostima
percepcije. Ali nema takvog umora, tako nesavrene percepcije, kojima
se moe opravdati nepobitna injenica da jede papir i da u tome nalazi
jedno gotovo spiritualno zadovoljstvo.
Te noi, Voznesenski uopte nije spavao.
Mandarinov e ga koliko sutradan umiriti. Feda, kae mu
poeta, provodi ivot meu hartijama, pretvara se u hartiju, ta je
udno u tome ako ovde-onde trpne i pojede neki komad? Uostalom,
mi smo odrasli u sistemu u kome je oblast onoga to se naziva
normalnim bila poprilino skuena. Treba proiriti um. Ko zna ta sve
ne jedu ljudi na Zapadu. Bitna je samosvest. Jedi ta ti se jede. Mora
da je Voznesenski pomislio: Doista, ta je loe ako jedem hartiju.
Hartija je celuloza. To je kao da jedem kupus. Bilo kako bilo, ne bez
izvesne strepnje, Voznesenski nastavlja mukotrpni posao u Arhivu.
Gorepomenute reference odvode ga do odeljka Dostojevski, jednog od
najveih u Arhivu, ija je povrina ravna povrini Bugarske. Teko je
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
6/200
tu raditi od mahnitih hordi istoriara knjievnosti, lekara, filozofa,
jurodivih, dokonih i, prosto, sumasiavih, koji parazitiraju na
zaostavtini Fjodora Mihajlovia. Ali nema se kud. Ukoliko nepobitno
utvrdi da je epilepsija velikog pisca u stvari bila maska zaParkinsonovu bolest, ukoliko uspostavi vezu izmeu Parkinsona i
Dostojevskog, to e biti prvorazredna nauna injenica. Kao i sve u
vezi s Dostojevskim. Onespokojavajuem sledu stvari, meutim, kao
da nema kraja. Voznesenski dolazi do otkria koje nijedan Rus nipoto
ne sme da otkrije: Dostojevski ne samo da nije bolovao od
parkinsonizma, on nije bolovao ni od famozne epilepsije: povremeni,
ne tako uestali napadi neega behu posledica nervne iscrpljenosti
usled dugih sati provedenih za kockarskim stolom i jedva da bi se
mogli podvesti pod dijagnozu ovog nitavnog, trivijalnog,
novovremenog parkinsonizma koji sa realnim parkinsonizmom nema
nieg zajednikog.
Na je istoriar, svedoi Mandarinov, na ivici oajanja. Zatootkrivati stvari koje ne eli da sazna? Koje niko ne sme da otkriva?
Zato da iz spremita zabranjenih knjiga iznosi podatke koji - e, jo
zabranjeniji i jo nedostupniji, biti tamo vraeni po hitnom postupku?
Moda zajedno s njim, Voznesenskim, preraenim u papir.
Pretvorenim u nepouzdan dokument. Voznesenski donosi odluku da
napusti ukleta istraivanja i da se posveti unosnijim, drutvenoprihvatljivijim poslovima. Za poetak, odlazi da se odmori u svoju
dau u Podmoskovlju. Nekoliko dana se doista i odmara. A onda,
jednog jutra - suoava se sa veoma, veoma, veoma onespokojavajuim
dogaajem.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
7/200
Budi se u svinjcu, meu svinjama. Prethodne noi nije bio
pijan. Ni one pre nje. Voznesenski, zapravo, nikada ili gotovo nikada
ne pije.
Jeste se SSSR raspao, jeste da je politiki sistem promenjen ida je tranzicija u toku, ali u Rusiji se sutinski nikada nita ne menja.
Voznesenski je svestan da je zaao podaleko izvan granica normalnog
ponaanja, izvan skuene teritorije realnosti, ije granice nisu iscrtali
ruski revolucionari nego ruski realistiki pisci. Hitno zakazuje pregled
kod psihijatra. Psihijatar, tipini mehaniar ljudskih dua, obrazovan u
Hruovljevoj eri, ne zna ta da uradi sa raspoloivim simptomima. -Pacijentu se ini da njegova ena govori kroz mar! Tja! ene
neprestano brbljaju. Rei se odbijaju od zidova. Nije uvek jednostavno
odrediti odakle dopire govor. - Pacijent jede hartiju. Nita strano.
Ljudi jedu gore stvari: noeve, ilete, malter, ugalj - nagledao se on
toga u svojoj praksi. Uostalom, moda pacijentovom metabolizmu
nedostaje olovo ili tamparska boja. - Pacijent spavao sa svinjama.Velika stvar! Napio se delija, a kae da nikada ne pije. Stara pria.
Alkoholiari i jesu alkoholiari zato to ne priznaju da su alkoholiari.
Sve u svemu, nije ba uobiajeno ponaanje, ali psihijatar poznaje
mnogo neuravnoteenije osobe na kljunim poloajima u vojsci i
administraciji. Uzevi sve u obzir, postavlja dijagnozu: Vi patite od
blaeg oblika hipohondrije. Ne savetujem vam da se odmarate.Dokolica loe utie na psihu.
Ni psihijatar ni istoriar ne znaju ili, tanije, ne ele da znaju
da hipohondrija ne postoji. Da je hipohondrija, slino paranoji, uvek u
pravu. Da odsustvo manifestacija bolesti niukoliko ne znai da ovek
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
8/200
nije bolestan. Da je, konano, nemogue ne biti bolestan. Da je sam
ovek u stvari neizleiva bolest.
Voznesenski se vraa na posao. Na izlazu iz metroa na
Smoljenskoj stanici uinie mu se da ga neko prati. Taj utisak,meutim, pripisae zamoru i ubudue smatrati da ga niko ne prati.
Postulati dijalektikog materijalizma su efikasan sedativ. Voznesenski
verovatno razmilja ovako: Imam dovoljno muka sa hipohondrijom,
paranoja mi uopte nije potrebna. Tu je u pravu. Ima dovoljno
problema. Paranoja mu nije potrebna. Ali to uopte nije paranoja.
Voznesenskog prate. Tanije: ja, Pavel Kuzmi Kasatkin, danononopratim Voznesenskog po zadatku Slube koja je - za razliku od
Parkinsonove bolesti - prompnila ime ali ne i metode i sutinu. Kako
bih drugaije mogao napisati ove redove? Kako bih drugaije saznao
toliko intimnih stvari o uranu (operativno ime Voznesenskog)? I to
je sasvim logino. Arhiva jeste otvorena, jeste dostupna naunicima i
istraivaima, ali stvar mora biti pod kontrolom. Iz Arhiva se ne smeizneti, nekmoli objaviti, ni slovo vie od minimuma neophodnog da se
izgradi demokratski imid zemlje. (Moda u kasnije objasniti kako je
dolo do toga da se ogluim o striktna pravila Slube. Da je izdam
iznosei u javnost ono to je trebalo da spreim. Moda neu. Ja sam
samo sporedna linost u ovoj prii.)
Vratio se Voznesenski na posao. Ali nema vie onog
entuzijazma. Onog poleta. Onog elana. Moda su u pravu povrni ljudi
koji kau da ne treba eprkati po prolosti. Da jo manje treba initi
pokuaje da se isprave tamonje nepravde. Da se nikome nita od
onoga to ga je zadesilo ne bi dogodilo da to nije zasluio. Lako je
mogue da je povrnost ovekov usud, a da su takozvane dubine
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
9/200
vetake tvorevine mate. Na kraju, moda treba poverovati autoritetu
Dostojevskog, koji u jednom dokumentu (istina problematine
autentinosti) ovako govori o Parkinsonu i njegovoj porodici: Nije
iskljueno ni da je lekarska vetina Parkinsonovih bila zasnovana nalinom iskustvu, na sifilisu Semjuela Longfelovia, koji se, u sve teoj
formi, prenosio s generacije na generaciju, da bi bolest dostigla
vrhunac u linosti Demjana Lavrentjevia, u neku ruku inkarnaciji
sifilisa, gde vie nemamo posla sa ovekom koji ima bolest, ve sa
boleu koja je postala ovek. ta da se radi? pita se Voznesenski.
Ako napusti istraivanja, mira vie nee biti. Valentina Nikolajevna e
nastaviti da govori kroz mar. Moda i kroz jo gora mesta. Ko zna ta
ga sve eka. Postoji, uostalom, kritina taka u svakom ljudskom
poslu, taka posle koje nema povratka na prethodno stanje. Taka
posle koje se mora ii napred bez obzira na ishod. I Voznesenski
nastavlja da kri svoj put kroz guste naslage arhivske grade. Ve je
treu godinu u Arhivu. Iz oblaka papirne praine polako izranjaju
obrisi Demjana Lavrentjevia Parkinsona. Daleko je to od jasne slike.
Ali sada je izvesno: Parkinson je poznavao, drugovao i dopisivao se s
toliko umnih, znaajnih i obrazovanih ljudi da tvrdnja Dostojevskog da
je Demjan Lavrentjevi alkoholiar i sifilistiar jednostavno ne stoji.
Nije se on uzalud ogradio od takve mogunosti primedbom - tekst
problematine autentinosti.. (Kolike su samo naunici kukavice.)
Ko je, do avola, bio taj Parkinson i od kakve je to bolesti bolovao?
zapisuje tih dana Voznesenski u svoj dnevnik. Naravno, on i ne sluti da
je sveska napravljena od specijalnog hologramskog papira; i ne sanja
da se sve to napie istog trenutka pojavljuje u dnevniku-dvojniku koji
se nalazi u nekoj od prostorija Slube. Sluba i psihijatrija se
proimaju, meusobno dopunjuju, a da to psihijatrija, bar njeni nii
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
10/200
stepeni, i ne zna. To je zatvoren krug. Ne moe se otii kod psihijatra i
rei: Doktore, sve to napiem istog momenta se pojavljuje u
dnevniku-dvojniku i agenti Tajne slube itaju svako slovo.
Ali zahvaljujui tom dnevniku-dvojniku impregniranomnevidljivim hologramskim mastilom bio sam u mogunosti da
rekonstruiem sve detalje istraivake avanture F. R. Voznesenskog.
Drugaije ne bih mogao da znam ta Voznesenski misli. ta sanja.
Ovako, dovoljno je da uvee prelistam dnevnik i da saznam, recimo, da
je 23. 5. 1993. na istoriar sanjao Jakoba Bemea. Nemam nikakvu
predstavu kako Jakob Beme izgleda, ali pouzdano znam da je to on.Uostalom, besmislen san. Beme je popravljao nekakve izme i
neprestano ponavljao: Dua, Voznesenski, dua... Voznesenski tih
dana nema ba mnogo vremena za duu. Reference, zapisi, fusnote,
beleke na marginama knjiga - sve ga to upuuje da istraivanje nastavi
u odeljku Lenjin, ija se povrina poklapa s povrinom teritorije
nekadanjeg SSSR-a. Kakvih sve tamo nema dokumenata! Kakvihudesa! U ogromnom katalogu zabranjenih i zaplenjenih tekstova o
Vladimiru Iljiu, Parkinson zauzima poasno mesto. Otprilike 99 %
toga malo ko bi se usudio i da pogleda, nekmoli da istrauje ili da
objavi. Voznesenski sasvim sluajno pronalazi pismo-dvojnik
(znaajno i za istorijat Slube jer se tu radi o primitivnijoj verziji
hologramskog papira) u kome jedva itkim Parkinsonovim rukopisompie:
Lenjin je do te mere privren doktrini materijalizma da se
lagano pretvara u istu materiju2. Zahvaljujui tome ima elino
zdravlje. I istu takvu volju. Ukoliko se ne nae neko da taj organizam,
sastavljen iskljuivo od malignih elija, nane metkom ili jakom dozom
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
11/200
otrova, postoji opasnost da V. I. poivi i svih 350 godina. Rusija to
sebi ne moe dozvoliti. Istina, bie surovo kanjen za svoja zlodcla:
posle smrti preparirae ga kao divljeg vepra3 i izloiti pogledima
svetine, a njegova grena dua - koju avoli ve u ovom momentumue4 - sve e to posmatrati dugi niz godina.
____________________________
2 Ovo se pokazalo tanim. U zapisniku s obdukcije V. I. Lenjina, ugledni
lekar V. Osipov izmeu ostalog belei: (... ) konana dijagnoza odbacuje prie o sifilisu
i trovanju arsenikom. To je bila arterioskleroza koja je potpuno obuhvatila mozak.
Naslage kalcijuma su bile tako velike da se za vreme disekcije uo zvuk nalik udaru o
kamen.
3 Kao to je poznato, i ovo se pokazalo tanim. Lenjin je balsamovan i
izloen na Crvenom trgu, gde njegova dua i dan danas posmatra njegovo mrtvo telo u
providnom kovegu.
4Jo jedno ispunjeno Parkinsonovo proroanstvo. U monografiji Staljin E.
Radzinski navodi da je posle modanog udara Lenjin aputao: U pomo... oh, davo...
davo... pomo.
Voznesenski je u oku. Pismo je adresirano na Fani Kaplan,
revolucionarku koja e godinu dana kasnije, 1918, pucati na Vladimira
Iljia Lenjina. Ono je prvorazredna nauna injenica. Neoboriv dokaz
da je Demjan Lavrentjevi Parkinson inspirator zavere protiv
Vladimira Iljia. teta je samo to to ne moe biti objavljeno. Uprkos
svemu, Voznesenski nastavlja istraivanje. Ne obazire se na sumnjivu
lakou dostupnosti zvaninih verzija i dokumenata; trai zapise s
omota paklica cigareta, beleke na manetnama koulja, priznanicama i
raunima. Odlazi u odeljenje knjiga-dvojnika5 i tamo nalazi studiju
Staljin, koju e E. Radzinski napisati tek 1996. ,,U svom pismenom
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
12/200
svedoenju, pie na strani 161, ,,F. Kaplan je navela da je pucala u
Lenjina jer smatra da on udaljava ideju socijalizma za vie decenija.
Upitana o saizvriocima i partiji kojoj pripada, Kaplanova je rekla da je
potpuno sama izvrila atentat. Komandant Kremlja, Malkov, 3.septembra izvodi Kaplanovu u dvorite i ubija je metkom u potiljak.
Pesnik Demjan Bedni bio je zainteresovani posmatra. Le Kaplanove
je spaljen u buretu.
____________________________________
5 Knjige-dvojnici sline su dnevnicima i pismima-dvojnicima. Razlika je u
tome to su knjige-dvojnici napisane od strane Slube. Obino bivaju ponovonapisane posle nekoliko godina.
Zato Voznesenski ita knjigu za koju je siguran da je
falsifikat? Takva pitanja postavljaju samo oni koji ne poznaju tajne
ruskih arhiva. Kao to ne postoji savren zloin, ne postoji ni savren
falsifikat. Svaki falsifikat sadri u sebi izvestan procenat istine. Treba
samo poi od falsifikata ka autentinosti. Na istoriar odlazi u
biblioteku arhiva, u katalogu pod Mpronalazi Malkova, Apolonovia
Vjaeslava, zatim njegovu knjigu Ruski posni kuvar; otvara potom
stranu 161 i - umesto recepta za bor od cvekle i peuraka - nalazi
autentinu izjavu Fani Kaplan:
Htela sam da ubijem skota koji namerava da Rusiju izlei od
spasonosne bolesti. To je sve.
Neke stvari su Voznesenskom sada jasnije, iako nikada nee
biti sasvim jasne. Naprotiv, kako vreme bude proticalo, bie sve
opskurnije. D. L. Parkinson, uvida Voznesenski, nije puki teoretiar,
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
13/200
knjiki moljac, ve ovek od akcije. Kontrarevolucionar! Voda tajnog
drutva koje umalo nije promenilo tok ruske istorije. Na istoriar
odluuje da, uprkos opasnostima takvog jednog poduhvata, iznese na
svetio dana bar deli sage o Parkinsonu i njegovoj bolesti. Ali u tomega spreava iznenadna bolest. udna malaksalost. Uasna munina.
Visoka temperatura koja se povremeno penje do osamdeset petog
podeoka Celzijusove skale. Ta abnormalna temperatura nije vesnik
bliske smrti ve vatra oienja. Alhemijski proces nigredo, iz kojeg
Voznesenski izlazi sa spoznajom da se njegov ivot nalazi na
prekretnici, da, ukoliko eli da pronikne u misteriju Parkinsonove
biografije i parkinsonizma, i sam mora oboleti od Parkinsonove bolesti.
Voznesenski donosi odluku da oboli.
Stanje koje nazivamo zdravlje, zapisuje iste veeri u svoj
dnevnik-dvojnik, a ja iste veeri itam, zapravo je stanje otupelosti,
omamljenosti odsustvom bola. Zdrav organizam je neka vrsta
proteinske supe - hranljiva podloga za nastanak profanih bolesti.
Odahnuo sam im sam se inficirao. Pre svega, parkinsonizam je bolest
koja se prihvata dobrovoljno. Ona je stvar slobodnog izbora. To i nije
bolest u klasinom smislu ve pre ono to Jovan od Krsta naziva
tamnom noi due: sticanje svesti o bedi biologije i metabolizma, uvid
u palost due. Kao to pie Jovan od Krsta: Boanska svetlost uvek
svetli, ali ispoetka dua moe videti samo ono to ima blizu sebe ili -
bolje reeno - u sebi. To jest: svoje tame i posrnulost. U naem
mranom vremenu, Parkinsonova bolest je najuzvieniji oblik
pobonosti.
Za Voznesenskog je sada sve drugaije.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
14/200
Ono to je bilo lako, postaje nepodnoljivo. Ono to je bilo
teko, pretvara se u lakou. Na sveopte uenje prijatelja i porodice,
bez objanjenja se razvodi od prelepe Valentine Nikolajevne i posle
dva dana eni izvesnom Katarinom, takoe Nikolajevnom,Bezuhovom, neopisivo runom enom, bez jedne noge, hroninom
alkoholiarkom nesnosne naravi, koju obasipa dirljivom nenou i
panjom. Uopte ne haje za prigovore, govorkanja i ogovaranja. U
njegovom ivotu, od sada nadalje, vane su samo dve stvari: negovanje
Katarine Nikolajevne, strpljivo podnoenje njenih hirova i uvreda i
predani rad u Arhivu. Ponaanje njegove druge ene doista je sramno.
Onako kljasta, runa, polupijana, uspeva ak da nae i ljubavnika
(domara zgrade, propalicu Kliniku Voroilova) i sasvim otvoreno vara
Voznesenskog. Toliko bestidno i otvoreno da sam u nekoliko navrata
dolazio u iskuenje da ih likvidiram slubenim pitoljem i da celu stvar
araniram kao obraun eenske mafije. Ali uzdrao sam se, uveren da
Voznesenski zna ta radi. Da u svemu tome postoji neki skriveni
smisao. I pokazalo se da sam bio u pravu.
Na kraju, i ja u podlei. I mene e inficirati. Bie to neka
vrsta povrede na poslu, jer se parkinsonizam prenosi itanjem pria o
parkinsonizmu. Ali neu, iz razumljivih razloga, biti u prilici da
dobijem zadovoljtinu invalidske penzije.
Sada, kada je i Voznesenski bolestan, Parkinson i
parkinsonizam mu se otkrivaju kao slini slinom. Pred Voznesenskim
se otvaraju mistini ponori svete bolesti. To je veoma stara bolest.
Demjan Lavrentjevi nije njen izumitelj; on je samo jedan u nizu, da
tako kaem, bodisatvi parkinsonizma. Zapravo poslednji. Koji je svetu
ponudio spasonosnu bolest, a svet se opredelio za varljivo i smrtonosno
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
15/200
zdravlje. Voznesenski pronalazi Parkinsonovo Genealoko stablo
velikih bolesnika, iji je rodonaelnik Pravedni Jov. Stari zavet obiluje
klinikim slikama Parkinsonove bolesti. Pogledajmo nasumice Psalme
Davidove; uivajmo u blagoslovenim mukama. Opkolie me bolestipaklene, stegoe me zamke smrtne. (18, 5) Iilje u alosti ivot moj,
i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krijeposi moja i kosti moje
sasahnue. (31, 10) Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vici
oiju mojih, ni njega mi nema. Drugovi moji i prijatelji moji videi
rane moje odstupie, daleko stoje blinji od mene. (38, 12) 1
Nostradamusovo proroanstvo u strofama posveenim zbivanjima u
XIX veku pominje zagonetnu (...) bolest koja e spoetka izgledati
kao zdravlje, a bie bolest na smrt; a javie se, nakratko, sveto
zdravlje, naoko kao bolest; i bie na svetu borba dvaju bolesti dok se
ne pogube car sa zapada i car sa severa. I samrtno zdravlje e pobediti
za neko vreme. I Antihrist e za esti na se veru.
Prijatelji zaista naputaju F. R. Voznesenskog. Svi do jednog.Teko im se ta moe zameriti. Kako drugovati sa ovekom koji ne
jede nita osim hartije i sve ee spava po talama i svinjcima? Kako
biti prijatelj osobenjaku oenjenom veno pijanom, kljastom i
pokvarenom enom? Na istoriar na sve to ne daje ni pet para. Sve to
moda i jeste neprijatno; bitno je, meutim, da je etiki ispravno; da se
uklapa u biblijski tekst. Nije Parkinsonova bolest poput banalnihljudskih boljki ogranienih na prostor jednog ljudskog tela. Ne! Sveta
bolest je takve prirode da u svom napredovanju upotrebljava patologiju
spoljanjih dogaaja i ljudi. Ali isto tako na njih i utie. Parkinsonizam
nije pasivan; njegove manifestacije esto poprimaju oblike politike
akcije. I ne samo politike. itaoci sa duim pamenjem svakako e se
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
16/200
setiti serije nerazjanjenih nonih teroristikih napada na fudbalske
stadione i gimnastike dvorane sredinom devedesetih u Moskvi, Tiflisu
i Sankt Peterburgu, Svi do jednog su pripisani eenima. U stvari, bili
su delo Fjodora Voznesenskog. Izraz njegovog pravednog gneva premagnusnim hramovima bezbonog zdravlja.
Ni sam Demjan Lavrentjevi nije se ustruavao od
povremenih teroristikih akcija. Spoetka, naroito medu
obrazovanijim svetom, parkinsonizam je popularniji od marksizma,
socijalizma i nacionalizma. Ali, s vremenom, usled progresivnog
slabljenja discipline masa, zavodljive doktrine sitosti i zdravlja krenulesu ka pobedonosnom porazu humaniteta. Nije bilo izbora: mase se
moraju silom inficirati. A ima li povoljnijih okolnosti za irenje zaraza,
epidemija i infekcija od rata? Istorija je, belei Demjan Lavrentjevi,
podmukla bolest koju ni parkinsonizam nije u stanju da izlei.
Potrebne su radikalne mere. Vaseljenski hirurki zahvat. Svetski rat
koji e odstraniti bolesna tkiva. Tajno drutvo Mala Parkinsonovabraa, predvoeno Demjaiiom Lavrentjeviem, predano radi na
stvaranju uslova za izbijanje sveobuhvatnog ratnog sukoba. Parkinson
se lino grozi prolivanja krvi. Ali on zna da je to loa krv. Da, recimo,
Fani Kaplan nije po nareenju Demjana Lavrentjevia pucala u Lenjina
i naela mu zdravlje, Vladimir Ilji bi poiveo dovoljno dugo da,
sistematian i uporan kakav je bio, ostvari komunistiki projekatidealnog drutva. Svi bi u Lenjinovoj Utopiji imali stan, posao,
kupatilo, besplatnu zdravstvenu zatitu i kolovanje; formula: osam sati
rada, osam sati kulture i dokolice, osam sati odmora, besprekorno bi
funkcionisala. Bila bi to srena zajednica. Ali za ljudsko bie nema
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
17/200
nieg pogubnijeg od sree. Istoni greh bi kroz nekoliko generacija
postao deo genetskog koda.
I Voznesenski je svestan toga. ini sve da u svom ivotu zatre
sve to makar izdaleka podsea na to prostako oseanje. Kao to seneoekivano razveo i ponovo oenio, isto tako neoekivano daje otkaz
na mesto saradnika u Institutu za savremenu istoriju, gotovo budzato
prodaje luksuzan stan na Arbatu, kupuje seosku kuu na periferiji
Moskve i otvara obuarsku radionicu. Prestaje da odlazi u Arhiv. Tamo
mu je, uostalom, pristup zabranjen. Ali i nepotreban. On sada direktno
opti sa Demjanom Lavrentjeviem.
Pre nego to je zauvek napustio udericu u Podmoskovlju i,
ko zna pod kojim imenom i u kom obliju, otiao u nepoznatom
pravcu, Voznesenski je sastavio jednu hrestomatiju - meavinu
hronologije, biografije i bibliografije, u kojoj je sakupio dostupne
dokumente o Demjanu Lavrentjeviu - uglavnom nepouzdane - kao i
fragmente njegovih spisa iz kojih paljiv italac moe rekonstruisati ili
bar naslutiti obrise njegove doktrine. Zahvaljujui papirima-
dvojnicima, doao sam u posed kopije tog rukopisa. Umnoavam ga i
aljem izdavakim kuama u varljivoj nadi da e se neko usuditi da ga
objavi i u jo varljivijoj nadi da e se u sumornom dobu
postparkinsonizma moda nai nekolicina odvanih, spremnih da se
upuste u avanturu svetog bolovanja.
Ostali, koji na bilo koji nain dodu u dodir sa ovim tivom,
nisu u opasnosti, jer iako se parkinsonizam prenosi itanjem, on je
stvar slobodnog izbora.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
18/200
INFEKCIJA
Opkolie me bolesti paklene,stegoe me zamke smrtne.
Psalam 18, 5
Iilje u alosti ivot moj, i godinemoje u uzdisanju; oslabi od muke
krijepost moja i kosti moje sasahnue.
Psalam 31, 10
1884. Tokom jednog izleta sa prijateljima, Demjan
Lavrentjevi Parkinson iznenada dobija akutni napad misteriozne
bolesti, koja e kasnije po njemu biti nazvana - parkinsonizam.
Intenzitet napada i strani bolovi toliko su uasan prizor da
Parkinsonovi prijatelji u panici bee ne pokuavajui da mi prue
pomo.
Posle nekoliko godina, Demjan Lavrentjevi e opisati tok
napada: Opta slabost, drhtavica, dijareja, povraanje, unutranja
krvarenja, osip i gnojni irevi, visoka temperatura (i do 180 stepeni),
ekstremno povien krvni pritisak (350/220), insuficijencija bubrega,
srana aritmija, bolovi u miiima i kostima, privremeno slepilo i
gluvoa, Razdiran najstranijim bolovima, pie dalje Demjan
Lavrentjevi, ipak sam smogao snage da shvatim da moji prijatelji
nisu bili u stanju da mi pomognu, da tu ni medicina nita ne moe
uiniti. Jer moja bolest nije od ovoga sveta. Zavapio sam: Priznajem
krivicu svoju, i tuim radi grijeha svojih i Nemoj me ostaviti,
Gospode, Boe moj! I nemoj se udaljiti od mene. I to je pomoglo.
Bolovi, temperatura i spoljanje promene odjednom su prestali. Sto ne
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
19/200
znai da sam bio izleen. Ne, bolest je bezbolno ali snano ostala u
meni kao nezavisan entitet, kao drugo ja, koje sam prepustio njegovom
razvoju i nastavio pomno da prouavam dalje promene. Ta su me
istraivanja dovela do saznanja da medicina ima pogrean pristupbolesti; da je usredsreena na zdravlje a ne na bolest, koju posmatra
kao strano, neprijateljsko telo, nekakav parazitski organizam. Ali ja
sam shvatio da je bolest neotuivi, najsmisleniji i najkreativniji deo
ivota. Stavie - put ozdravljenja. Da je bolest najintimnija stvar
svakog bolesnika, odgonetka njegove sudbine i da tu ne moe biti
mesta uplitanju pozitivistikih nauka i treih lica, medicine i
medicinskog osoblja motivisanog zaradom, koji ne samo da nisu u
sranju da izlee bolest, ne samo da je pogoravaju ve izazivaju
nastanak novih, do tada nepoznatih bolesti.
1884. Demjan Lavrentjevi se ispoveda starcu Zosimi koji
nakratko boravi u porodinom letnjikovcu Parkinsonovih, u
Mitrofanovsku. Veliki duhovnik bodri Demjana Lavrentjevia daistraje. To je sveta bolest, govori Zosima. Spoznao si paklene muke.
Spoznao si kako je ljudsko telo preputeno samo sebi, kakva je muka
na ivot kada Gospod odvrati glavu, to e rei, roeni, kada
obustavi svoju pomo. Idi, boluj i stranstvuj...
1884. Parkinson u tajnosti odlazi na Tibet gde, prema
verodostojnim dokumentima, sve do kasne jeseni 1877. prouava
budistike medicinske spise. Postoje, meutim, isto tako verodostojni,
ako ne i verodostojniji dokumenti, koji govore da u tom razdoblju
boravi u Moskvi, gde je est i rado vien gost pomodnih intelektualnih
salona. Nita udno. Period izmeu 1845. i 1905. u istorijskoj nauci
poznat je kao crna rupa hronologije, vremenski iseak u kome je
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
20/200
krajnje teko utvrditi redosled dogaaja. S druge strane, u
Parkinsonovoj nevelikoj zaostavtini nije pronaen nikakav zapis na
osnovu kojeg bismo mogli odrediti gde je doista bio. Iste godine u
asopisu Novi ivot izlazi njegov prvi lanak (potpisan pseudonimomL. A. Sjeri), Ideja Parkinsonove bolesti, iz koga saznajemo da je
rodonaelnik
Parkinsonove bolesti niko drugi do Pravedni Jov. Slede potoni
kratke istorije bolesti i dela znamenitih bolesnika, meu kojima su - tla
pomenemo samo nekoliko sa spiska od 144.000 velikana
parkinsonizma - starozavetni proroci, car Daviti, faraon Ramzes,Neron, Oktavijan Avgust, Platon, Sokrat, Origen, Sveti Avgustin,
Karlo Veliki, Sveta Tereza, branja Asiki, Karlo Runi, Jakob Berne,
Markiz de Sad, Napoleon...
lanak, isu vie fantastian, isuvie uvrnut ak i za
onovremenu Rusiju, sklonu fantastici i uvrnutosti, izaziva burne
polemike.
Carska Cenzura zabranjuje Novi ivot.
Zbog nekog politikog napisa. Parkinson pogreno misli da je
to zbog njegove Ideje. Ceo tira Novog ivota zaplenjen i spaljen.
Parkinson intenzivno razmilja o misteriji
parkinsonizma: zbog ega delovanje izvesnog broja obolelih
doprinosi dobrobiti i ozdravljenju oveanstva, dok ga dela drugih
znamenitih bolesnika ine gorim i bolesnijim.
1887. Demjan Lavrentjevi reava misteriju ambivalentnosti
Parkinsonove bolesti. Izvorno spiritualna i oiujua, bolest iz
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
21/200
nepoznat ili razloga mutira u profani oblik - parkinsonizam li, koji
pogaa nie karaktere: ambiciozne osobe koje nisu u stanju tla podnesu
bol. Ali su zato i te kako sposobne da ga nanose. Profanacija bolesti
osnovni je uzrok naglog uspona medicine, oenije industrijalizacijeteenja i razvitka tehnika prividnog uklanjanja bola. Jer odstraniti
bol, belei Parkinson, nikako ne znai izleiti bolest. Naprotiv!
Bolest je najopasnija kada ne boli.
Docnija Parkinsonova istraivanja otkrivaju jo jednu,
apsolutno desakralizovanu mutaciju: parkinsonizam C, poslednji
stadijum, u kome je bolest toliko uznapredovala da se privida kaozdravlje. Doista, klinika slika u tom stadijumu navodi na pogrean
trag; puls, pritisak, krvna slika - u granicama normale; opte stanje
dobro. (Od parkinsonizma C pati priblino 75% svetske populacije;
veina, meutim, do samrtnog asa uopte nije svesna da je bolesna.)
Uprkos odsustvu klinikih simptoma, bolest se lako
prepoznaje na osnovu patolokih promena ponaanja. Oboleli obino iz
ista mira tre po parkovima; veru se po nepristupanim planinskim
vrhovima; namerno skau u vodu i plivaju bez cilja; poseuju
gimnastike dvorane; ne piju; ne pue i paze na ishranu.
U opirnom pismu Carskoj dumi, Parkinson ukazuje na
potrebu dalekosenih reformi. 1. Preimenovanje Ministarstva zdravlja
u Ministarstvo bolesti. (Predlog razuman: zdravlje nije problem; treba
reavati probleme bolesti i bolesnih.) 2. Spajanje Medicinskog i
Teolokog fakulteta (...) u cilju spreavanja daljeg obezduhovljenja i
desakralizacije medicine. Pismo nikada ne stie u Dumu. Svakoga
dana tamo pristiu stotine suludih, sumanutih i nemoguih pisama. U
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
22/200
Dumi postoji posebno odeljenje iji inovnici itaju poiljke i
razvrstavaju ih po odeljcima.
Parkinsonovo pismo zavrava u odeljkujurodivi.
1888. Parkinson ponovo odlazi na Tibet. Ovoga puta - retkost
za to doba - svi se raspoloivi dokumenti podudaraju. Imamo ak i
Parkinsonove beleke, neku vrsta dnevnika, iz kojeg saznajemo da
predmet njegovih istraivanja nisu studije budistikih medicinskih
knjiga ve prouavanje palingeneze, na Zapadu pogreno nazvane -
seoba dua. Demjan Lavrentjevi, naravno, ne veruje u seobu dua, pa
ak ni u inkarnacije odreenih energetskih entiteta uslovljenih
karmom; on je ortodoksni hrianin. Njegovo interesovanje za
palingenezu ne tie se onostranog. Njega palingeneza zanima kao
tehnika promene identiteta u toku zemnog ivota. Mistina znanja
steena na Tibetu dobro e mu doi u godinama koje slede kao
delotvorna zatita protiv neprestanih progona tajnih slubi. Nakon
druge posete Tibetu zapoee proliferacija Parkinsona, serija
metamorfoza i promena spoljanjeg izgleda, iako - tvrdi R. D.
Mejerholjd - njegov pravi identitet sve to vreme ostaje neizmenjen pod
gustim naslagama iluzornih linih opisa.
Na povratku s Tibeta, zbog tekih promrzlina provodi tri
nedelje u Gubernijskoj bolnici u Irkutsku. Donekle oporavljen,
organizuje ustanak bolesnika. Na elu kolone sakatih, kljastih i
iznurenih izlazi pred bolniku upravu sa zahtevom za poboljanje
uslova i humaniji odnos prema bolesnicima. Da bi ih ubedio u
pravednost svojih zahteva, prisiljava upravnika bolnice, lekare i
osoblje da legnu u bolesnike krevete, da jedu bolniku hranu i da
uzimaju terapiju.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
23/200
Sluajan, ali veoma vaan eksperiment, zabeleie kasnije u
svoj notes. Posle samo dva dana, do tada kao dren zdravi lekari i
bolniari listom su se porazboljevali i to upravo od bolesti onih
bolesnika u ijim su posteljama leali. Kljuni dokaz za tezu dabolnice, manipuliui odreenim simptomima, zapravo proizvode
bolesti.
Pobuna bolesnika, prva od tri koje je poveo Parkinson,
uguena je u krvi. U osvit treeg dana ustanka, odred kozaka u galopu
ujahuje na odeljenja i u paviljone; pripiti kozaci, svedoe preiveli,
nasumice pucaju iz nagana i nemilosrdno seku sabljama. Bilansbolnikog termidora: 57 mrtvih, 194 ranjena, 73 nestala bolesnika. I
druga strana belei gubitke. Zbog naprasne i nasilne obolelosti, umire
14 lekara i 28 bolniara. Ni kozaci nisu poteeni. Jedan praporik,
mislei da je u boci piritus, popio litar i po sone kiseline i umro.
Petorica grekom popili desetak litara metil-alkohola i
oslepeli.
Preivelo osoblje hvata prividnog Demjana Lavrentjevia.
iaju ga do glave. Napajaju ricinusom. Stavljaju mu pijavice. Na
kraju, polivaju ga katranom i posipaju perjem. Uopte ne primeuju da
to nije Parkinson, ve neki sluajni bolesnik. Ili ak sluajni
prolaznik...
Pravi Parkinson je daleko.
Septembar: Mesmerista i alhemiar Kalakurov dolazi u
Mitrofanovsk.
Oktobar: Prvi boravak F. M. Dostojevskog u Mitrofanovsku.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
24/200
Decembar: Ko zna odakle, u Mitrofanovsku se pojavljuje Lu
Salome. Navodno, radi proslave Nove godine. U stvari, tvrde apokrifi,
da bi ukrala duu Demjana Lavrentjevia. To e novogodinje slavlje
potrajati etiri meseca i prerasti u legendu koja e se dugo potom,zainjena basnoslovnim preuveliavanjima, prepriavati po
moskovskim i sanktpeterburkim salonima, sve dok u zabitima
provincije ne preraste u fantazmagorinu sotiju, verovatno najbliu
istini o onome to se zbivalo u ukletom letnjikovcu Parkinsonovih.
Sam Demjan Lavrentjevi je krt na recima kada se povede razgovor o
tom dogaaju. Ko bi mogao znati ta se zbivalo. Trajalo je to, to je
tano, etiri puna meseca, a svi su izgubili razum ve prvog januara.
Semjon Frank u jednom pismu citira lapidarnu Parkinsonovu reenicu
o Lu Salome: Tokom tri meseca provedena u drutvu te lepotice
saznao sam vie o paklu nego da sam proveo trideset godina u nekoj
peini u Sinajskoj pustinji. Na jedinoj sauvanoj strani famoznih
Parkinsonovih dnevnika docnije je pronaen fragment zapisa o
boravku Lu Salome:
Jo jedan snaan napad bolesti. U ovom stadijumu bolest ima
telo; to je glavom i bradom avanturistkinja i sifraetkinja Lu Salome.
Bie taj napad silovitiji, ali e mi istovremeno omoguiti objektivnije
sagledavanje zamrenih puteva patologije parkinsonizma.
Manifestacije bolesti koje se odvijaju unutarsopstvenog tela isuvie susubjektivne; tek kada se sa boleu suoimo kao s nekim drugim,
uviamo dubine sopstvene trulei. Lu Salome dolazi u Mitrofanovsk
bez mog poziva, verovatno bez iijeg poziva, ali tu je sasvim legitimno,
privuena mojim sramnim sklonostima i porivima koje je spremna da
zadovolji. Da bi mi zauzvrat uzela duu. Na nisci koju rado pokazuje
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
25/200
kockarima i razvratnicima u letnjikovcu, ve ima dvadesetak
minijaturnih biljurnih posudica u kojima uva due svojih rtava. S
naroitim ponosom pokazuje fiolu u kojoj je dua nemakog filozofa
Fridriba Niea, od kojeg je naposletku ostala samo vegetativnaljutura. Nema sumnje: Lu Salome je ena-bolest o kojoj sam itao u
spisima Jakoba Bemea. Sve elije njenog organizma su maligne. Ali
ona to ne zna. I zato puca od zdravlja. Ona je zapravo neka vrsta
psihofizikog vampira, koji iz okoline neprestano usisava zdravlje,
energiju, novac, nakit, hranu i pie. Prezirem takve ljude, a ipak me Lu
neodoljivo privlai i tu privlanost do neizdriljvosti poveava
apsolutnom nezainteresovanou za mene. Koja uopte nije glumljena.
Lu je u Mitrofanovsk dola privuena glasinama o proizvodnji
ogromnih koliina zlata i o legendarnoj dareljvosti mog oca.
ovek zapravo udi da bude bolestan da ne bi morao da se
suoi sa gresima koji izazivaju bolest.
1888. Parkinson zapoinje rad na eseju Tractatus
antlheliocentricus. Bie to burna godina za naeg junaka. Godina
sudbonosnih susreta. Demjan Lavrentjevi kree na hodoae u Jasnu
Poljanu, Lavrentij Akakjevi nema (ili, pre, ne eli da ima) novca za to
putovanje. Kao fanatini oboavalac Dostojevskog i neformalni rec
njegovog kulta, on nema visoko miljenje o Tolstoju. Uprkos injenici
da ga je Tolstoj pomenuo u jednoj pripoveci.
Demjan Lavrentjevi ima problem - Jasna Poljana je daleko.
Kako doi do Jasne Poljane? Ali, snalaljiv je Demjan Lavrentjevi;
stii e on tamo i usput podariti svetu jo jedan pronalazak -
autostopiranje - nevoljno utirui put buduem globalnom supkulturnom
fenomenu. Pre nego to se otisnuo na dugo putovanje, zaustavljajui
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
26/200
koijae, vozei se u taljigama sa stajskim ubretom, krijui se po
teretnim vagonima, Rusija i ostatak sveta tavore u svojevrsnoj paralizi
putovanja. Ko nema novca za potansku koiju ili voz - taj ne putuje.
Pronalazak autostopiranja, meutim, pokazao se kao jedinakorist od tog putovanja. Stvari u Jasnoj Poljani Parkinsonu uopte nisu
jasne. Realni Tolstoj se potpuno razlikuje od predstava o Tolstoju
pohranjenih u fantazijama njegovih poklonika. Lav Nikolajevi od
svojih posetilaca, koje inae rado prima, oekuje da ga posmatraju kroz
idealistiku optiku tih predstava. Oekuje da ni Parkinson ne bude
izuzetak. Ne moe da zamisli postojanje izuzetaka. Ali Parkinson jesteizuzetak. On vidi da je Tolstoj samo jo jedan u nizu ruskih pisaca.
Istina, neto bolji od Dostojevskog, u smislu knjievne vetine, ali ipak
samo ruski pisac. Parkinson mu ne osporava talenat. Daleko od toga.
Sve e se promeniti kada Tolstoj prihvati spasonosnu bolest, nada se
Parkinson; Lav Nikolajevi e umeti da je literarno uoblii i uini
primamljivom; desetine hiljada njegovih poklonika smesta e serazboleti i Parkinsonova bolest e postati moda...
Doao sam da vas zarazim Parkinsonovom boleu!
saoptava Demjan Lavrentjevi Divu iz Jasne Poljane. Div se,
meutim, pokazuje kao patuljak. Tolstoj je (Parkinson to ne zna)
hipohondar; panino se plai bolova, bolesti, patnje, smrti. ,,U pomo!
zapomae veliki pisac. ,,U pomo! Ovde je kliconoa! I ta biva?
Starosta, sluge, sluavke, posetioci - itavo ono aroliko drutvo koje
se muva po ruskim spahilucima (a koje su maestralno opisali Cehov i
Ivan Bunjin) opkoljava Demjana Lavrentjevia. Prskaju ga primitivnim
dezinfckcionim sredstvima. Potom ga tuku motkama. Na kraju, mau
ga katranom i posipaju perjem...
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
27/200
Parkinson sve to mirno podnosi. Sve prihvata kao spoljanju
manifestaciju bolesti. Kao jo jedno saznanje o mistinoj prirodi
parkinsonizma i sutinske nemoi medicine. Jer, ako je u onoj bolnici
kao predvodnik bune izbegao polivanje katranom i posipanje pepelom,katran i perje su ga saekali na mestu na kome je oekivao poetak
ozdravljenja.
Povratak u Mitrofanovsk poprilino se razlikuje od dolaska.
Parkinson, naime, u seoskoj krmi prodaje nekom probisvetu koji bi da
se skrasi u Tolstojevoj blizini ovei komad zemlje, vlasnitvo grofa
Tolstoja. I sada putuje gospodski. Prvom klasom. Mirne savesti. Velikipisac zagovara ukidanje privatne svojine; neka vidi kako to izgleda u
praksi. Dok voz zamie za krivinu, moemo na trenutak i videti kako
to izgleda. Tolstoj je van sebe. Opet zapomae. Starosta, sluge,
slukinje, hvataju zlosretnog kupca. Tuku ga motkama. Mau
katranom. Posipaju perjem...
Dalji razvoj dogaaja stvar je neke druge hronologijc i nas se
vie ne tie.
Parkinsonu se u vie navrata u snu javlja Jakob Beme. Nisu
to bili obini snovi, belei Demjan Lavrentjevi. Mogao sam opipati
velikog mistika. Osetiti mu dah. Seriju tih snova sam Parkinson
oznaava kao prekretnicu u svom duhovnom razvoju. krt je na
recima. Ne govori nita o sadraju razgovora, osim da mu je Beme
preporuio itanje njegovih spisa i poverio mu zadatak da napie
biografiju. Paralelno sa pisanjem Ideologije heliocentrizma, on poinje
rad na spisu Poslednji dani i smrt Jakoba Bemea.
U Mitrofanovsk stie Raspuin.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
28/200
Poslednji dani i smrt Jakoba Bemea izlazi iz tampe. Nevelika
knjiica privlai ogromnu panju knjievne javnosti. Prvo izdanje u
tirau od 5.000 primeraka rasprodato je za samo dva dana. Sledi
nekoliko ponovljenih izdanja. Sveti arhijerejski sinod Ruskepravoslavne crkve optuuje Parkinsona za irenje jeresi.
Parkinson ne haje za optubu. Ipak, za svaki sluaj, naputa
Moskvu i odlazi u nepoznatom pravcu.
1889. Trei, jo tei napad parkinsonizma izazvan
Raspuinovim zlokobnim prisustvom. Ako bolest ne prede u hronini
oblik, poverava se Demjan Lavrentjevi svom prijatelju Semjonu
Franku, sledei napad neu preiveti. Iz prie koju je Frank ispriao
grofu Trubeckom, a ovaj Berdajevu, iskrsava stravina anamneza:
napad je tako snaan da izaziva cepanje Parkinsonovog tela na zdravi i
bolesni deo. Da stvar bude gora, Demjan Lavrentjevi odnekud
odozgo posmatra proces disocijacije. I vidi zapanjujui prizor:
polovina njegovog tela iz kojeg je izdvojen dvojnik-bolest, dakle ono
to se smatra zdravljem, uopte nema ivota u sebi. To je, zapravo,
budui Parkinsonov le. Na drugoj strani, suptilna struktura bolesne
polovine, koju opaamo samo kada je u dodiru sa zdravim tkivom,
svetli blagom nezemaljskom svetlou. Sada su stvari neto jasnije:
bolovi, sve neprijatnosti bolovanja uopte, nemaju nikakve veze sa
boleu. Ono to boli jeste smrtni, propadljivi, bioloki deo.
Parkinsonizam kree u pobedonosni pohod. Pod uticajem
spisa Poslednji dani i smrt Jakoba Bemea u Moskvi nastaje religiozna
sekta hartijodera. Njeni sledbenici su spoetka veinom obuari. Voda
sekte, ili je moda bolje u potrebiti modernu re guru, izvesni
Vsevolod Lavrentjevi Mekdonaljd, takode je obuar. Nakon
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
29/200
iitavanja spisa i spoznaje da je i Jakob Beme bio obuar po
zanimanju, Mekdonaljd se, sasvim u ruskom duhu, preuznosi,
proglaava obuarski esnaf za izabrani narod i postavlja temelje
grotesknog usterskog mesijanizma i jo grotesknije, krajnje svedeneteologije i sotirologije: budi prljav, oeni se runom i zlom enom,
strpljivo boluj, prieuj se hartijom i spaen si. U pravu je Berajev
kada tvrdi da je kod Rusa mesijanizam usko povezan s lenjou; s
nestrpljenjem da se saeka dolazak Novog Jerusalima, u kome nee biti
rada; da su Rusi, samo da bi se mogli dokoliiti, spremni da prihvate
najsumanutije ideje. Jer, hartijoderi na elu sa Mekdonaljdom diu
ruke od svojih poslova, zatvaraju radionice, po ceo dan sede u
krmama, piju votku i odaju se teolokim raspravama. Zima ide, a u
Moskvi nigde valjenki i izama. I ne samo u Moskvi. Jeres se
munjevito iri Rusijom. Carske vlasti, nemilosrdne prema
socijalistikim i anarhistikim kruocima, iz nekog su razloga
neshvatljivo blage prema jeretikim sektama. Iako su ove druge
neuporedivo subverzivnije. Nije, konano, Lenjin sruio imperiju, nego
goloruki Raspuin.
I ta su drugo boljevizam i diktatura proletarijata do li
Mekdonaljdova teologija iz koje je odstranjena i poslednja trun
duhovnosti.
Umesto da knutom nateraju obuare da se late ila i iria,
vlasti ulau novac u obuku nove generacije obuara-ateista. Uzaludan
posao. Naprave nekoliko pari izama, nadiu se lepka i odmah se
prikljuuju hartijoderima. Ili revolucionarima-anarhistima. Stvar
odlazi predaleko. Ohrana, ne bez izvesne utemeljenosti, sumnja da je
Vsevolod Mekdonaljd u stvari prerueni Demjan Parkinson. Ali kako
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
30/200
to dokazati? to je jo nezgodnije, ako se to i dokae, kako izbei
neminovnu pobunu hartijodera koja bi - Ohrana to zna - bila samo
varnica sveopte pobune ogromne armije neradnika.
Sinod Ruske pravoslavne crkve smatra da ima reenje.Hartijodere treba privui pod skute kanonskog pravoslavlja, pod
kojima ve ima isuvie paganskih i telurskih kultova. Tako e se, misle
episkopi, jeres hristijanizovati. Ruski religiozni mislioci, i sami listom
jeretici, zastupae drugaije miljenje: da ti kultovi, uvueni u Crkvu, u
stvari paganizuju hrianstvo.
Patrijarh Ruske pravoslavne crkve poziva Mekdonaljda na
ruak. Mekdonaljd odlazi u Patrijariju. On nema nita protiv
pravoslavlja; esto i u crkvu odlazi; svoju jeres, pod uticajein
IVnieovog protestantizma, shvata kao jedan od bezbrojnih puteva koji
vode u Nebeski Jerusalim. Razgovor patrijarha i heresijarha protie u
srdanoj atmosferi.
Ali Mekdonaljd odbija da se odrekne svoje doktrine.
Carske vlasti prave jo jednu u nizu greaka koje utiru put
Oktobarskoj revoluciji: hapse Mckdonaljda i njegove pristalice i
osuuju ih na progonstvo u Sibir. Do tada lokalizovana na moskovsku
oblast, jeres hartijodera se iri na istok. Ironija sudbine ili inovnika
glupost - tek nai jeretici u progonstvu rade u fabrici papira.Sedamdeset i pet procenata proizvodnje zavrava kao sakrament
njihovih opskurnih obreda. U prestonici i velikim gradovima vlada
nestaica kancelarijskog papira, to usporava rad ionako spore
administracije, istovremeno ubrzavajui revolucionarne procese.
Jeres se iri u Mongoliji, Kini i Persiji.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
31/200
Tekstovi Demjana Lavrentjevia prevode se na strane jezike i
objavljuju na Zapadu.
Ideja parkinsonizma polako pridobija poklonike irom
Evrope. U Parizu, Londonu, Pragu i Berlinu niu Tajna drutva svetihbolesnika.
lanovi parike loe, Vilije de LIsle Adam, Pol Verlen,
ozefin Peladan i ari Bodler pretvaraju ideologiju parkinsonizma u
poetiku. Oi celoga umetnikog sveta uprte su u Pariz. Parkinsonizam
pod pseudonimom - dekadencija - postaje svetska moda.
Prvi progoni. Vlasti Pruske i Brandenburga stavljaju Drutvo
za izuavanje parkinsonove bolesti van zakona.Nacizam je u usponu,
iako to niko ne zna niti jo ima ime, ideologiju, vodstvo i oruanu silu.
Predsednici oba udruenja osueni su na smrt i obeeni. lanovi odlaze
na dugogodinje robije.
Parkinsonizam osvaja i jugoistok Evrope. U prestoniciKraljevine Srbije, u jednoj kafani na periferiji osniva se loa pod
imenom Crna ruka.
Policija upada u letnjikovac u Mitrofanovsku; hapse
Parkinsonovog oca i po kratkom postupku osuuju na progonstvo u
Sibir. Lavrentij Akakjevi Parkinson - ovek koga je upropastila
fanatina ljubav prema Dostojevskom - bio je vezivno tkivo krhkog
mikrouniverzuma poroka u Mitrofanovsku; snaga njegove volje
predugo je drala na okupu sve te nemogue prostore, nesolidne
graevine i apsurdnu ekonomiju letnjikovca. Sve se to uruava
njegovim odlaskom. Sa lica zemlje, ni kriva ni duna, nestaje varoica
Mitrofanovsk i vie od polovine gubernije. Spahije ija je imanja
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
32/200
prodavao, u onovremenom stilu, velikoduno oprataju dugove
Lavrentija Akakjevia. Piu dopise sudovima. Plaaju advokate.
Uzalud. Jednom pokrenuta, mainerija carske administracije nije u
stanju da se zaustavi. Parkison stariji mora u Sibir.Munom prizoru ispraaja prognanika na kijevskoj
eleznikoj stanici prisustvuje i Fjodor Mihajlovi Dostojevski. U
koloni kanjenika veliki pisac primeuje Parkinsona. Vadi belenicu.
Semjon Frank (koji takoe rado posmatra takve prizore, ali iz sasvim
drugih pobuda) stoji na vrhovima prstiju iza leda Fjodora Mihajlovia.
Zaviruje u belenicu. Dostojevski zapisuje. ,,U koloni kanjenika bio jei L. A. Parkinson, nekadanji vlastelin koji je propio svoje imanje i
nekoliko susednih poseda.
Posle nekoliko trenutaka, Dostojevski precrtava reenicu.
1890. Demjan Lavrentjevi odlazi u Tursku. Smrtno bolesna
imperija, bolesnija i od ruske, pokazae se docnije kao pogodno tle za
irenje njegovih ideja. Turska je do te mere bolesna da od nje ima ta i
da se naui. Sledeih nekoliko godina na junak je hotelijer. U kvartu
Laleli vodi pansion Karadeniz, jeste to hotel, ali je i neka vrsta bolnice.
Gosti pansiona su mahom tuberkulozne ruske grofice, iscrpljene
nesrenim ljubavima, koje tu provode svoje poslednje dane. Ne znamo
mnogo o tom periodu Parkinsonovog ivota. Gotovo nita osim da se
predstavlja kao IsmailagaCengi i da noi provodi u pisanju svog
kapitalnog dela Tractatus antiheliocentricus.
Neki dogaaji, meutim, ukazuju na to da Parkinson
inkognito dolazi u Rusiju. Nategnuto bi bilo, na primer, septembarsku
revoluciju u najveoj moskovskoj bolnici (praobraz budue
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
33/200
oktobarske) koja umalo nije sruila carski reim, pripisati spontanom
revoltu najteih, jedva pokretnih bolesnika. Nemogue je da Parkinson
nije umean. Sve poinje, kao onomad u Novosimbirsku, naoko
bezazleno. Bolesnici odbijaju doruak i lupaju kaikama o manjerke.Stvar uobiajena. Bolnika hrana je loa. Nekoliko bolniara s
batinama dovoljno je da stvari dovede u red. Ali ne i ovoga puta.
Pobuna je dobro organizovana; disciplina meu pobunjenicima -
gvozdena. Sve tee kao da pobunjenici slede uputsiva jo nenapisane
Malaparteove Tehnike dravnog udanv. /au/imaju kuhinju, ostavu,
magacin lekova i operacione sale. Sazivaju konferenciju za tampu, na
koju pozivaju dopisnike domaih i stranih novina. Pozivaju bolesnike
ostalih bolnica, poliklinika i sanatorij uma da se prikljue revoluciji.
Oziv je iznad svakog oekivanja. Moskovsko zdravstvo je potpuno
paralizovano.
Nie osoblje: bolniari, kuvari, istaice, staju na stranu
revolucionara.
Na listi zahteva prepoznajemo Parkinsonov rukopis: 1.
izjednaavanje prava zdravih i bolesnih; 2. prestanak ograniavanja
kretanja bolesnika; 3. pravo bolesnika da sami sebi postavljaju
dijagnozu i odreuju terapiju; 4. dvadeset poslanikih mesta za
bolesnike u buduem parlamentu Rusije...
Parkinson - sada je ve jasno da je on voa - koristi pobunu da
bi postavio temelje budue Republike bolesnih. Prema svedoanstvu
preivelih uesnika, Parkinsonova kratkotrajna republika bila je
ustrojena na kastinskom principu. Dravne poslove vode oboleli od
primarnog parkinsonizma, izvrna vlast preputena je obolelima od
parkinsonizma B, dok se oboleli od parkinsonizma C bave poslovima
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
34/200
nadzora i distribucije dobara. Svima ostalim, kako zdravim tako i
delimino bolesnim, preputeni su grubi i prljavi poslovi. Tu se,
meutim, ne radi o rasizmu, kako priviaju pojedini zapadni autori;
podela na kaste je profilaksa iji je cilj spreavanje daljih mutacijaparkinsonove bolesti.
Smeten u varljivim daljinama Sibira, vie plan grada nego
grad, Novosimbirsk je pogodan za desant kozakili eta. Ali u Moskvi,
pred oima ambasadora, novinara i svetskih putnika, apsolutno je
nemogue poslati vojsku na goloruke bolesnike, makar oni ugroavali
dravni poredak. Mora se pribei lukavstvu. Vlast prihvata sve zahtevepobunjenika. Parkinson je podozriv. Ali ne i ostali. Pred parom
kobasica koje je Ministarstvo zdravlja obealo kao zamenu za bljutavu
kau, ideali naglo poinju da blede. Bolesnici se posluno vraaju u
krevete. ekaju sledovanje bora i kobasica. Zamenik ministra
zdravlja, pred svitom ambasadora, stranih i domaih novinara, lino
sipa bor i deli kobasice. I stvar je zavrena. Ve sutra ujutru, umanjerkama je ponovo sluzava kaa. Nekolicina odvanijih poinje da
lupa kaikama. Ali vie nema nikoga ko bi mogao da politizuje tu
buku. Parkinson je uzeo svoju istoriju bolesti i otiao.
U bolesnike sobe ulaze bolniari s debelim batinama.
Tractatus antiheliocentricus izlazi iz tampe u Nemakoj,
potpisan imenom Michaela Sendivogiusa, alhemiara iz XVII veka,
zakletog protivnika Nikole Kopernika.
Iste godine Tractatus antiheliocentricus preveden je na
engleski, francuski, vedski i panski jezik.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
35/200
Jakobu Burkhartu, kome se Tractatus inae svia, pada u oko
reenica - revolucionarna zamena geocentrinog modela
heliocentrinim praobraz je Francuske revolucije i svih revolucija koje
e iz nje nastati - na osnovu koje zakljuuje da Sendivogius nikako nemoe biti autor Tractatusa, iz prostog razloga to je umro mnogo
godina pre pada Bastilje.
Burkhart belei: Pravi autorTractatusa je, po svemu sudei,
Demjan Lavrentjevi Parkinson.
Vsevolod Lavrentjevi Mekdonaljd nesrenim sluajem upada
u mainu za mlevenje drvene mase i biva pretvoren u tabak najfinijeg
papira. Njegova muenika smrt i simbolina transmutacija u hartiju
obezbeuje mu svetaki status.
1891-1900. Parkinson ponovo odlazi na Tibet, gde e u stanju
duboke meditacije, bez hrane i vode, provesti celih deset godina.
Parkinsonizam se pobedonosno iri Evropom. Bolji, plemenitiji i
obrazovaniji deo Starog sveta listom prihvata doktrinu Dernjana
Lavrentjevia. Profinjeni umovi sposobni su da shvate da je zdravlje
neizvesno, privremeno, varljivo, da je bolest neizbena i - budui
zajednika svim ljudima - univerzalna; da dobro zdravlje doliva ulje na
ionako razbuktalu vatru sebinosti i gordosti u svetu. Ali, paralelno s
procvatom parkinsonizma, jaaju i jedva prikriveni solarni kultovi -
doktrine snage, svetlosti i zdravlja neuporedivo prihvatljivije za
iskorenjene mase i lumpenproletarijat podloan samoobmani. ta je, na
primer, opus Riharda Vagnera nego nacizam u formi muzike?
ta su drugo fenomeni uvoenja opteg prava glasa, skraenja
radnog vremena i emancipacije ena nego komunizam?
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
36/200
1901. Tajni Kongres Internacionale parkinsonizma u Bernu.
Demjan Lavrentjevi podnosi referat u kome analizira situaciju u
svetu. Diskretnost kongresa, iz razumljivih razloga kako emo videti,
podrazumeva odsustvo pisanih dokumenta. Ali apsolutna tajnost nepostoji. Medu uesnicima kongresa ima poprilino obolelih od
parkinsonizma C, mutacije koja se, izmeu ostalog, odlikuje
pojaanom brbljivou. Ako je verovati glasinama tih parija
parkinsonizma, uesnici Kongresa jednoduno su zakljuili da je
zdravstvena situacija u svetu alarmantna; da je oveanstvo u celini
istije i zdravije; da - zahvaljujui profanom zdravlju - duhovnost slabi
i da je jedini spas od pretvaranja oveanstva u koloniju vieelijskih
organizama - izazivanje svetskog rata. Mens sana in corpore sano!
grmi Parkinson iz delimino neitkog stenograma jednog od uesnika
Kongresa. Ta paganska deviza je postala dravna politika na poetku
XX veka. Stvar stoji drugaije: duh ne moe biti zdrav u zdravom i
obesnom telu. tavie, u takvom telu uopte ne moe biti duha.
injenica je da se bolje oseamo kada smo, hajde da kaem, zdravi, ali
prijatnost tog oseanja sniava sve kriterijume. Opijeni tim oseanjem,
do jue ozbiljni ljudi odaju se nedopustivom ponaanju. Nema godine a
da se ne izmisli neki novi sport, kao da postojei, atletske discipline
nasledene iz neznaboake antike, nisu dovoljni. Pogledajte kako cvet
engleske aristokratije tri za loptama. Da bismo spreili ozdravljenje
sveta, njegovo pretvaranje u puku bioloku masu, mi, gospodo,
moramo izazvati svetski rat. Samo rat, kao najuzvienija forma
parkinsonizma, moe svojim uasima i prolivanjem suvine krvi uveriti
otupelo oveanstvo da je bolesno.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
37/200
efovi loa dobijaju strogo poverljivi Akcioni plan za
izazivanje svetskog rata.
Ni jedan jedini primerak tog plana nikada nije pronaen.
1902. Parkinson odlazi u Ameriku. Imigracione vlasti mu bez
obrazloenja zabranjuju ulazak na teritoriju Sjedinjenih Drava.
Demjan Lavrentjevi prisilno provodi nekoliko meseci u karantinu i
vraa se u Evropu parobrodom Luizitanija. Amerika se nikada nee
oporaviti od te, da li sluajne da li namerne, zabrane. Kult zdravlja,
mladosti, zdrave hrane i sporta, koji neizbeno zavrava u debilitetu,
nigde nije tako snaan kao u Americi.
Lavrentij Akakjevi Parkinson umire u progonstvu.
1902. Parkinson stupa u Otomansku vojsku kao sanitetski
oficir i biva rasporeen u bataljon kojim komanduje ambiciozni major
Kemal Paa. U godinama koje slede njih dvojica e preobraziti lice
Turske, iako e svu slavu tog poduhvata Kemal Paa - docniji Atatiirk -prigrabiti za sebe. Da nije bilo susreta te dvojice velikih bolesnika,
svetska istorija bi sasvim sigurno poprimila drugaiji tok. Bolesnik sa
Bosfora, kako u ono vreme u zapadnoj tampi nazivaju Otomansku
imperiju, doista jeste carstvo bolesti, drutvo u poodmakloj fazi
raspadanja, najdekadentnija drava na svetu. Iako pojam dekadencija
jo nije uao u turski jezik. Ako je to uopte turski jezik. Pozajmice izarapskog i persijskog, u novije vreme i francuskog, decenijama
potiskuju turske rei; sve ukazuje na neminovnost cepanja turskog
jezika na dijalekte arapskog i persijskog i potom neizbenu podelu
turske teritorije na persijski i arapski deo. Kemal Paa uvida kuda sve
to vodi; svestan je geopolitike katastrofe koja bi nastala nestankom
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
38/200
Turske kao mongolske tampon-zone izmeu nasmrt zavaenog
arijevskog i semitskog sveta. Ali ne zna ta da se radi. Samo
Provienje mu alje Demjana Lavrentjevia. Koji dobro zna ta mu je
initi. Tokom samo nekoliko razgovora pored logorske vatre ubespuima Anadolije, Demjan Lavrentjevi uverava Kemal Pau da je
dearabizacija turskog jezika, dearabizacija Turske kao celine,
nemogua sve dok je u upotrebi arapsko pismo. to je sasvim logino.
Predlae uvoenje ruske varijante irilice kao najpodesnije za fonetiku
turskog jezika. Kemal Paa je oprezan. Ako je upotreba arapskog
pisma dovela turski jezik na ivicu nestanka, a Turke na korak od
asimilacije, uvoenje ruske irilice, neuporedivo agresivnijeg pisma,
vrlo brzo bi rezultirala rusifikacijom svega i svaega i pretvaranjem
Turske u rusku guberniju.
Kompromisno reenje je uvoenje latininog pisma. Demjan
Lavrentjevi na licu mesta sastavlja buduu tursku abecedu. Sledeih
nekoliko dana Kemal Paa vredno ui da pie. U zaostavtini DemjanaLavrentjevia pronaen je list hartije iz oficirske belenice, s prvom
reju Sovezluk - koju je Kemal Paa, jedan Turin uopte, napisao na
novom pismu.
Sledei korak ka evropeizaciji je promena nacionalnog stila.
Kemal Paa je sada skeptian. Ne eli da slua Parkinsonove sugestije.
Ne shvata zato je neophodno zabraniti fesove, ferede i vreaste
pantalone. ta e onda ostati od Turaka? pita. ,,I zato menjati
odeu? Demjan Lavrentjevi razmilja minut-dva i kae: Kemal
Pao, moete li da zamislite sledei prizor: sedmoricu ljudi odevenih u
frakove, sa cilindrima na glavi, koji nekog nesrenika nabijaju na
kolac? Kemal Paa pokuava da zamisli takav prizor. I ne uspeva. U
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
39/200
pravu si! kae. Zabraniu fesove i ferede i nabijanje na kolac.
Egzekucije se u evropskoj Turskoj imaju izvravati na civilizovan
nain, veanjem i streljanjem.
Prva velika akcija u pripremi za oiujui svetski rat.Dravni udar loe Crna ruka u Beogradu. Kralj Aleksandar koji vodi
proaustrijskti politiku ubijen zajedno s kraljicom Dragom. Zaverenici
na vlast dovode prorusku dinastiju Karadordevia. Kralj Petar I
Karadordevi, koji se kolovao u Rusiji, lini je poznanik Demjana
Lavrentjevia i veliki potovalac njegovih spisa.
Najglasnije kritike prevrata i regicida u Srbiji dolaze iz
Engleske, zemlje lova, sporta i razonode. U decenijama koje slede
Engleska nee propustiti nijednu priliku da se osveti Srbiji i Srbima.
asopis Novi ivotu septembarskom broju objavljuje intimne
zapise Demjana Lavrentjevia pod naslovom Istorija moje bolesti,
vizionarski tekst u kome se previda kratkotrajni uspon i pad
parkinsonizma. Carska cenzura zabranjuje Novi ivot. Ovoga puta zbog
Parkinsonovog teksta. U obrazloenju zabrane pie: Zbog klevetanja
Fjodora Mihajlovia Dostojevskog, diplomatskih skandala i vredanja
javnog morala.
Zahvaljujui injenici da je sauvano dvadesetak primeraka
Novog ivota, u mogunosti smo da pretampamo zapise.
D. L. Parkinson
ISTORIJA MOJE BOLESTI
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
40/200
Ovo je pria o mom ivotu. Moja biografija, koja je u stvari
istorija jedne opake bolesti. Povest o nastanku te bolesti, njenom toku,
njenim usponima i padovima...
Pria poinje u Rusiji, u Mitrofanovsku, na imanju mog ocaLavrentija Akakjevia Parkinsona. Ironija sudbine udesila je da moj
dolazak na svet bude propraen morbidnim okolnostima. Moja mati,
Jevdokija Fjodorovna, sledei tipian klie ruske dekadencije tog
vremena, umire na poroaju. Otac, koji nikada ranije nije pio,
momentalno se odaje pijanenju. Kao da je ekao da neko blizak umre
da bi dobio povod da se prepusti samounitavanju. Ne zbog alosti;namerne smrti porodilja, sraunate da izazovu saaljenje i potovanje
okoline, tada su jo uvek uobiajena stvar. Pije zbog Dostojevskog.
Lavrentij Akakjevi se nada da e ga Dostojevski, tada na vrhuncu
slave, primetiti i udostojiti ga epizode u nekom od svojih romana. On
odlino poznaje autora Karamazovib. Ali Dostojevskog ne interesuju
utivi, bledi, nezanimljivi plemii. Njega interesuju zloin, trule iporok. To je zlatno doba realizma. Pisci inspiraciju za svoja dela crpu
iz stvarnih dogaaja. Njihovi junaci su ljudi od krvi i mesa. Ako pak
nema dogaaja koji zavreuju umetniku panju, spisatelji se ne
ustruavaju da ih izazovu. Da organizuju intrigu koja e zavriti
ubistvom i skandalom. Da stvore realnost koju e kasnije umetniki
obraditi.
Moj otac, Lavrcntij Akakjevi, odluuje da se izbori za svoje
mesto u literaturi. Letnjikovac Parkinsonovih u Mitrofanovsku postaje
stecite umetnika, anarhista, pijanica, jurodivih, religioznih mislilaca,
prikrivenih revolucionara i lanih proroka, da bi Fjodor Mihajlovi
imao to idealnije uslove za rad. Tu se okuplja i odaje pijanenju i
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
41/200
orgijanju jedno raskalano meunarodno bratstvo koje ne priznaje
nikakve zakone. S vremena na vreme dolazi i Dostojevski da bi se
kockao i gubio ogromne sume tueg novca. Uprkos besomunom
opijanju, Lavrentij Akakjevi uspeva da ouva izvesnu otmenost due.Njegovo potovanje prema velikom piscu postepeno prerasta u
religiozni fanatizam; on budzato rasprodaje svoje posede, potom
posede suseda, i na kraju imanja potpuno nepoznatih ljudi, da bi autoru
Karamazovih davao nepovratne pozajmice koje, opet, Fjodoru
Mihajloviu omoguavaju da nesmetano gubi i da produbljuje oajanje
iz koga nastaju, prema nekima blistave, prema drugima isuvie
sladunjave, stilski neujednaene stranice njegove proze. Zauzvrat, moj
otac oekuje da bude udostojen jedne male epizode u nekoj od pievih
knjiga. Da bi se izborio za skromno mesto na tim sumranim
stranicama po kojima se potucaju sumnjive spodobe i koje neprestano
zavejava sneg, da bi upalio iskru pievog nadahnua, nesretni plemi
se odaje nezamislivim ekstravagancijama i bizarnostima. Uveliko je
prevaziao sumanutost veine knjievnih junaka Dostojevskog i svi su
saglasni: Lavrentij Akakjevi zasluuje bar pedesetak redova. Ali,
poput svih velikih pisaca, Dostojevski je veliko ubre. U jednom
razgovoru sa ernievskim - za koga nije izvesno da li je u to vreme
uopte iv - Fjodor Mihajlovi besramno ismeva svog domaina i
dobroinitelja. Ve na ivici oajanja, moj otac odlazi u Moskvu i ubija
neku babu. I gotovo da uspeva u svom poduhvatu: odmah nakon to je
u Vjedomostima proitao vest o tom dogaaju, Dostojevskog pohodi
Muza i on zapoinje rad na Zloinu i kazni. Ali, gle iznenaenja! Gle
podlosti! Umesto mog oca, u romanu se kao ubica pojavljuje nekakav
po svemu sudei izmiljeni Raskoljnikov.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
42/200
Da li je Dostojevski pisao Zle dubove na osnovu vlastitog
oskudnog spiritualnog iskustva? To pitanje jo uvek eka na odgovor.
Na letnjikovac i zbivanja u njemu uveliko prevazilazc talenat i
sposobnost Dostojevskog da u njima prepozna epicentar raspadanjaCarevine, karcinom revolucije, ije se metastaze pribliavaju srcu
Rusije - Moskvi. Dostojevski jeste genije, priznajem, samo u pogrenoj
oblasti. Trebalo je da bude genijalni konstruktor, ali on hoe da pie
iako nije u stanju da izmisli zaplet, ve nadahnue za svoje izvetaene
romane nalazi u kriminalnim hronikama. On u stvari i nije pisac, ve
crni mag. Faust ruske knjievnosti. Njegovi romani doprinose raspadu
tradicionalnih vrednosti i stvaranju predstave o Rusima kao jurodivim,
krvolonim kreaturama neuporedivo vie od svih tajnih udruenja
revolucionara koji docnije njegovu poetiku jednostavno pretvaraju u
politiku. Sa Dostojevskim, realizam postaje moniji od realnosti.
Poast njegove popularnosti pustoi majicu Rusiju, obesveuje Trei
Rim, kolevku zlatnog pravoslavlja. Posle Dostojevskog, umesto
raznovrsnosti i arolikosti ruskih dua, preostae samo pet psiholokih
tipova Rusa. Tipovi Stavrogina, Raskoljnikova, Marmeladova,
Lebezjatnikova i Svidrigajlova.
Koliko je samo Dostojevski razliit od mog oca, pionira
autodestrukcije, pretee body arta, jednog od doajena ruske trulei,
koji medu prvima uvida spasonosnost raspadanja. Ne padaDostojevskom na pamet da Lavrentija Akakjevia stavi makar u neku
pripovetku. Zna da bi, ma koliko mala bila epizoda, sporedni junak
zasenio autora. Da bi se Rusija spasila, esto je govorio moj otac,
ona najpre mora da istruli, da fermentira, da se putem sublimacije
transformic u novi kvalitet. U tim recima prepoznajem uticaj M. I).
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
43/200
Kalakurova, mesmeriste i alhemiara, estog gosta u Mitrofanovsku,
koji u podrumu letnjikovca nameta alhemiarsku laboratoriju i uz
asistenciju Lavrentija Akakjevia Parkinsona pokuava da bakar
pretvori u zlato. Poduhvat je na kraju rezultirao transmutacijom metala,ali u obrnutom smeru. Umesto zlata, nai alhemiari dobijaju velike
koliine bezvrednog kalaja. Kalakurov krivicu za neuspeh pripisuje
odsustvu srebroljublja kod svog domaina i pomonika. ,,Lavrentije
Akakjeviu, ako hoete da dobijete zlato, morate da ga oboavate, da
ga strasno elite, jer plemenita vetina Alhemije ne radi samo sa
prirodnim silama ve i s neuporedivo snanijim silama due. Moj
otac, meutim, zna laki nain da se dokopa zlata, a da pri tom ne mora
da padne tako nisko i da ga voli. Prodaje jo nekoliko tuih veleposeda
(ionako e za koju godinu biti pretvoreni u kolhoze), a pozamaan
prihod ulae u nabavke ampanjca i akonija, u velikodune honorare
za putujue glumake druine, u jo velikodunije bakie za sumnjive
lepotice, ive sasude opskurnih obreda seksualne magije kojima
rukovodi famozni Gurijev. Najvee sume pak odlaze u bezdani dep
Fjodora Mihajlovia, odakle novac otie u depove i kasebelosvetskih
kockara i kockarnica.
Burna zbivanja u naem letnjikovcu samo su naizgled
haotina. Sada je to jasno zahvaljujui najnovijim saznanjima iz teorije
subatomske fizike, koja upuuju na zakljuak da haos poiva natemelju strogih zakonitosti, isuvie komplikovanih za nae primitivne
predstave o redu. (Nije li konano sva beda zapadnjakog poimanja
pravilnosti saeta u prizoru streljakog stroja koji u savrenom poretku
ispaljuje plotun u srce nevinog oveka.) Ali u ono vreme, haos je jo
uvek samo haos. Ipak, ukoliko se lokalne vlasti blagovremeno i
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
44/200
izdano podmite, haos ni tada nije haos. Zahvaljujui blagodatima
korupcije, dionizijske svetkovine u Mitrofanovsku odravae se bez
predaha jo nekoliko burnih godina. Slava letnjikovca Parkinsonovih
nezadrivo se iri ruskim prostranstvima i privlai sve vie poklonika.Ako napregnemo vid, ugledaemo u tom infernalnom kolopletu i
Raspuina, zastalog na putu u Petrogradski dvorac. Budui da greh
magnetskom silom privlai svetost, u Mitrofanovsk jednog jutra stie i
starac Zosima. ,,Lavrentije Akakjeviu, kae sveti starac, vi i ne
slutite koliko ste blizu spasenja. Vi ste dodirnuli dno pakla. Dovoljno
je da se iskreno pokajete i vi ste u raju. I dobija odgovor: Oe
Zosima, sigumo je tako ako vi kaete, ali ja sam veoma umoran i
moram najpre da se naspavam. Starac Zosima se krsti i apue: Ovaj
ovek se sasvim odrekao sebe. Lavrentij Akakjevi je spaen.
Mojeobrazovanje i vaspitanje Lavrentij Akakjevi Parkinson
ne zapostavlja nijednog trenutka. Od najranijeg detinjstva brigu o meni
preuzima, u konvencionalnom smislu fiktivna, ali stroga francuskaguvernanata, madmazel Delmas. Moji dani ispunjeni su uenjem
stranih jezika, asovima klavira, itanjem klasine literature. Sa osam
godina sam ve bolje govorio latinski nego ruski (koji, uostalom,
nikada sasvim nisam ni savladao niti sam voleo da njime govorim).6
Do svoje petnaeste godine, zahvaljujui kosmopolitskom drutvu koje
se okuplja u kui, osim francuskog, teno govorim engleski, nemaki,panski i turski. Poznajem i jezike Knjige: starogrki i hebrejski. Sa
esnaest godina ve sam bio visok sedam stopa, celih osam santimetara
vii od dva metra i pet santimetara koliko iznosi moja visina posle
prelaska na metriki sistem i netanog preraunavanja. Sa oevim
blagoslovom - trenutno nije bio u mogunosti da mi da nita drugo -
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
45/200
Dostojevski sve spiskao - putujem u Jasnu Poljanu, na poklonjenje
svom idolu Lavu Tolstoju. (Sta je to u nama Parkinsonima to nas
nagoni da puzimo pred piscima?) Bauka Lav me prima. Na moje
veliko razoaranje, starac koji bazdi na beli luk, podriguje i bacapohotne poglede na slukinje nikako se ne uklapa u oblije Zlatnog
teleta s dugom bradom i rubakom koje je napisalo Rat i mir, a koga
sam u naivnosti postavio na sredinje mesto svog deakog
mnogoboakog hrama. Kasnije u svoje razoaranje ovako opisati
imenjaku, pesniku Demjanu Bednom: Nema tu mnogo ta da se kae.
Jedina razlika izmeu Dostojevskog i Tolstoja je u tome to se Tolstoj
ne kocka. Da li je ambis na ijoj jednoj strani stoji Tolstoj a na drugoj,
beskrajno udaljenoj, njegovo delo, izvrio presudan uticaj na mene da
prezrem literaturu, umetnost uopte i da se posvetim spiritualnoj
patologiji, moe se se samo nagaati. Bilo kako bilo, prvih godina XX
veka opsednut sam prirodnim naukama. Da poslovina nepraktinost
Parkinsonovih za ovosvetske poslove nije umeala svoje prste, svet bi
mnogo ranije saznao za entropiju. Svaki napor uinjen da se u jedan
sistem unese red ima za rezultat poveanje nereda, napisao sam u
pismu Vladimiru Solovjovu. Tema pisma, meutim, nije teorijska
fizika, kako bi se na prvi pogled moglo zakljuiti, ve daleko suptilnije
teoloko pitanje o udelu linih napora i Boije milosti na putu spasenja
oveka. Solovjov dri da je lini napor presudan; da je doktrina o
milosti direktan plod endemske ruske lenjosti i rastrojenosti. Ja pak
smatram da je Milost (blagodat) jedina sila sposobna da preobrazi
iskvarenu ljudsku prirodu. U ivoj prepisci koja traje nekoliko godina
(i ak se nastavlja izvesno vreme posle Solovjovljeve smrti) sklapam
obrise teorije prema kojoj asketski napori, istina, dovode do smanjenja
unutranje haotinosti podvinika, ali zauzvrat poveavaju rastrojstvo
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
46/200
okolnog stanovnitva. Tu teoriju potkrepljujem teko oborivim
dokazima. to je u jednoj zemlji vie manastira i monaha, to je u njoj
nered sve vei. Ima li boljeg primera od Rusije? S druge strane,
najbolje ureene i najdisciplinovanije drave, poput Holandije,Nemake i Engleske, uopte nemaju manastire i monahe. Zelja da
ovek bude spaen izraz je vrhunske gordosti. Niko to ne zasluuje.
Solovjov se, meutim, ne predaje. Pa ta onda, Demjane
Lavrentjeviu? otpisuje religiozni mislilac. U Rusiji e se spasiti bar
nekoliko hiljada, a u zemljama koje pominjete nee niko. Postoje lani
haosi koji svoju haotinost duguju haotinosti nae percepcije. Kao
to postoje i lane harmonije i prividi reda iza kojih se kriju
nezamislive rastrojenosti. Oba ta stanja, meutim, meusobno su
isprepletati,! u basnoslovnom mnotvu meduoblika. Sve se svodi na
sledee: kako da upotrebimo haos umesto da snagu traimo na
pokuaje da ga pobedimo (to je nemogue) ili ga izbegnemo. to je
jo manje mogue.
______________________________
6 Ubeen sam da tegobna istorija ruskog naroda mnogo duguje ortografiji
ruskog jezika, pogotovo mekom znaku i tvrdom I . Prvi isuvie umekava izgovor,
drugi ga pak ini isuvie tvrdim. Po njemu, narodi su samo telesni izrazi jezika kojima
govore. U ruskom sluaju: ili isuvie popustljivi ili isuvie surovi.
Ovo, u stvari, nije pria o mom ivotu. Ta pria se ne moe
napisati. Iz prostog razloga to sam esto menjao identitete. Mada,
naalost, nedovoljno esto. Opasno je imati samo jedan identitet.
Tokom vremena ovek se navikne na svoje ime, navike, vrline i mane i
u jednom trenutku postaje mu udobno u samom sebi. U toj kaljuzi. On
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
47/200
poinje da voli samog sebe, to je ravno duhovnoj smrti. I ne samo
duhovnoj. Jer, uskoro se javlja strah da e to jednoga dana umreti.
ovek se do te mere poistoveuje sa sopstvenim identitetom, s tim
fantomom, da potpuno zaboravlja na stvarnog sebe i vie nije u stanjuda pojmi da je taj lani identitet u stvari sam strah od smrti. Tajnu mi
otkriva starac Zosima tokom estih boravaka u naem razvratnom
letnjikovcu. Iako to u stvari (sada mogu rei jer su obojica mrtvi) nije
bio starac Zosima ve starac Isaija preruen u starca Zosimu. Kao to je
i Zosima bio preruen u Isaiju. Ne bih odbacio mogunost da su i
Zosima i Isaija u stvari maske identiteta, a da su samo njih dvojica
znali ko su. Jer je istinski mistik samo onaj za koga niko ne zna da
postoji. (U istinskoj pravoslavnoj tradiciji smrtnim grehom se smatra
biti bilo ko.) Ako su ve njih dvojica, iskusni podvinici, sveti ljudi,
smatrali da je pametno da prikrivaju ko su, kolikim se samo
opasnostima izlaemo mi obini grenici. Sinko, govorio mi je
Zosima, ime, stas, navike, seanja, sve su to irom otvorena vrata za
avola. Ne sme nikada biti jedan isti due od godinu, najvie dve.
Pogotovo nikada ne sme postati poznat. Jer poneko se i odrekne
lanog identiteta, ali slave se, bez Boije pomoi, niko ne moe odrei.
Uzmi primer svog oca. Iako pije, iako se, koliko u poodmaklom dobu
moe, odaje razvratu, huljenju i ko zna kakvim nepoinstvima, on je
spaen jer mu je potpuno svejedno ko je, a najee to uopte i ne zna.
Da nije one tate elje da ga Fjodor Mihajlovi pomene u nekoj prii,
bio bi to sveti ovek.
Nisam najbolji uenik starca Zosime. Nisam ni medu
najgorima. Nekako se saznalo da postojim, ali niko nije mogao sa
sigurnou da kae ko sam. Savremenici to tumae sujetom,
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
48/200
nesigurnou, strahom od pojavljivanja. U stvari, bio je to strah od
lanog identiteta, koji sam savladavao pribegavajui sve lanijim
identitetima, toliko fantastinim da je opasnost da poverujem u neki
bila nitavna. Rastereen brige o sebi, jer su ta sebe bila potrona,prolazna, u svakom momentu zamenjiva nekim drugim, mogao sam da
se posvetim mojoj bolesti, strpljivom radu na njenom istraivanju,
usavravanju i popularizaciji.
Moja bolest moe da spase svet. Samo ako uspem da ga
zarazim. Ovde-onde mi je, istina, polazilo za rukom da uz velike
napore inficiram nekoliko bolnica i gradova, kao i nekolicinunadahnutih ljudi koji e tu bolest maskiranu u politiki program
upotrebiti na dobrobit svojih naroda. Turska bi, recimo, izgledala
potpuno drugaije da Kemal Paa nije imao dovoljno prezira prema
profanosti zdravlja i dovoljno sluha za uzvienost patologije. Ali, sve u
svemu, doiveo sam poraz. Lakomislena i povrna ideologija zdravlja
potisnuc moju boljku i svet osuditi na prevremenu smrt. tavie,izbrisae svaki pomen na Parkinsonovu bolest. (O njoj e se govoriti
samo u fikcijama.) Da bi prevara bila savrena, pripisae je izvesnom
dr Parkinsonu, beznaajnom provincijskom lekaru, bie skup simptoma
od kojih je drhtanje najkarakteristiniji, simptoma koji uzeti zajedno
uopte nisu bolest u klasinom smislu te rei ve ono to se u
pravoslavnoj tradiciji naziva raslabljenost. Ili, neto modernije:istroenost usled preteranog odavanja uivanjima.
Svaka pijanica i svaki bludnik ima takvu Parkinsonovu bolest.
Ne preterujem kada kaem da od takve bolesti najnie vrste danas
boluje elo oveanstvo. Njena primitivnost, neosveenost i
nerafinisanost ine da se ona doivljava kao zdravlje.
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
49/200
Istinska Parkinsonova bolest uglavnom nema nikakvih
simptoma. Nikakvih jadnih drhtavica. Nikakvih malaksalosti,
nesvcstica, nepravilnogpulsa, povienih pritisaka i temperatura, loih
krvnih slika i slinih trica i kuina koje proistiu iz panine jurnjave zazdravljem. Nita od svega toga. Pa ipak, iako se oboleli odlino osea,
to je najuasnija od svih bolesti. Bolest-majka koja rada sve osfale
bolesti, lako, kaem, nema nikakvih simptoma, rano sam je otkrio. Jo
u detinjstvu. Imao sam obiaj (a ko nije) da ujutru, posle buenja,
leim u krevetu u stanju privremenog blaenstva, posmatrajui varljivu
igru sunevih zraka na zidovima sobe. Sve dok jednog jutra to
blaenstvo nije grubo prekinuto pitanjem koje se samo postavilo: Kako
uopte ita postoji? Bezdan nitavila se ukazao pred mojim nevinim
unutranjim okom. U trenu sam shvatio uasnu istinu: postojanje je
bolest. Runa izraslina na biu. Ma ta bilo to bie.
Odmah sam se pomolio Bogu i potisnuo taj muni doivljaj.
Bolest je bila tek u poetnoj fazi, a Gospod je, zahvaljujui bujicamagreha u letnjikovcu mog oca, obilno izlivao milost na one koji bi mu se
obratili s tog mesta crne magije i razvrata. Ali nikada nisam zaboravio
to sudbonosno jutro. Zdravlje donosi zaborav, a ja sam bio spoznao
bolest. Iako tada, a ni mnogo godina potom, nisam shvatio da je ona u
stvari lek.
Svet lei uronjen u haos. Stvari nisu na svojim mestima. One
koje treba da budu spojene, razdvojene su; one koje treba da budu
razdvojene se spajaju. Stvar je neuporedivo gora u neistraenim
oblastima psihologije. Tek tu vlada pometnja. Da ne pominjem
takozvane egzaktne nauke. Dobro i zlo su odavno zamenjeni
relativnim pojmovima prijatno i neprijatno. Vrhunska ovekova
7/30/2019 Svetislav Basara - Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti
50/200
dunost: da pati i da podnosi bol, podmuklo je oglaena boleu,
patolokim stanjem. I u prevarantskom duhu epohe nazvana
mazohizam, prema izvesnom nemakom baronu koji je bio spreman na
sve osim na patnju. Tako su i oni hrabri muevi, koji bi rado patili ibolovali, prinueni da se odaju mekutvu iz zazora da ne budu oglaeni
za pervertite.
Onda se jednog dana, posle nekoliko godina, bolest iznenada
manifestovala u svoj svojoj silini. Bejah poao u Demidovo, udaljeno
nekih petnaest vrsta od Mitrofanovska, da preuzmem novac od ko zna
koga kome otac bee prodao ko zna ije imanje, kada, negde napolovini puta, osetih stranu malaksalost i padoh u prainu. Mislio sam
da umirem. Moji udovi su se nekontrolisano tresli i poskakivali; drhtao
sam; moji organi su jedan po jedan otkazivali. Srce je prestajalo da
kuca po nekoliko minuta (ili mi se tako inilo); plua potpuno