SVEUČILIŠTE U RIJECI - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/250.B.pdf · Pod nove EU članice spadaju zemlje koje su se Europskoj Uniji pridružile 2004. i 2007. godine, a to

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARKO LACKOVIĆ

ANALIZA I UČINCI INFLACIJE NA GOSPODARSTVA NOVIH EU ČLANICA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANALIZA I UČINCI INFLACIJE NA GOSPODARSTVA NOVIH EU ČLANICA

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Makroekonomija EU

Mentor: Prof.dr.sc.Andrej Kumar

Student: Marko Lacković

JMBAG: 0081113074

Smjer: GEU, izvanredni studij

Rijeka, rujan 2013.

1. UVOD...................................................................................................................................1

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA.................................................................2

1.2. HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA.......................................................................................2

1.3. CILJ I SVRHA ISTRAŽIVANJA.................................................................................3

1.4. ZNANSTVENE METODE...........................................................................................3

1.5. STRUKTURA RADA...................................................................................................4

2. INFLACIJA KAO MONETARNI FENOMEN..................................................................5

2.1. POVIJEST INFLACIJE................................................................................................5

2.2. INFLACIJA I MONETARNE TEORIJE.....................................................................6

2.3. UZROCI INFLACIJE...................................................................................................8

2.3.1. INFLACIJA POTRAŽNJE.................................................................................8

2.3.2. INFLACIJA TROŠKOVA..................................................................................9

2.4. UTJECAJ INFLACIJE NA ZAPOSLENOST-PHILLIPSOVA KRIVULJA..........10

2.5. UTJECAJ INFLACIJE NA PROIZVODNJU............................................................11

2.6. VRSTE INFLACIJE....................................................................................................12

2.6.1. INFLACIJA PREMA INTENZITETU.............................................................12

2.6.2. INFLACIJA PREMA POČETNIM UZROCIMA............................................13

2.6.3. INFLACIJA PREMA GEOGRAFSKOM PODRIJETLU...............................13

2.7. NAČINI MJERENJA INFLACIJE.............................................................................13

2.8. POSLJEDICE INFLACIJE.........................................................................................14

2.9. SUZBIJANJE INFLACIJE..........................................................................................16

2.9.1. SUZBIJANJE INFLACIJE POTRAŽNJE........................................................16

2.9.2. SUZBIJANJE INFLACIJE TROŠKOVA........................................................17

3. UTJECAJ MONETARNE POLITIKE ECB NA MONETARNA KRETANJA...............18

3.1. EUROPSKA CENTRALNA BANKA........................................................................19

3.2. MONETARNA POLITIKA EUROPSKE CENTRALNE BANKE...........................19

3.3. NACIONALNE BANKE NOVIH ZEMALJA ČLANICA EU KOJE NISU

ČLANICE EUROZONE I NJIHOVA MONETARNA POLITIKA........................20

3.4. KRITERIJI IZ MAASTRICHTA................................................................................22

3.4.1. KRITERIJI STABILNOSTI CIJENA (KRITERIJ INFLACIJE).....................22

3.4.2. KRITERIJ DRŽAVNIH FINANCIJA.............................................................24

3.4.3. KRITERIJ STABILNOSTI TEČAJA...............................................................24

3.4.4. KRITERIJ DUGOROČNIH KAMATNIH STOPA.........................................25

4. ANALIZA KRETANJA STOPA INFLACIJE U NOVIM EU

ČLANICAMA....................................................................................................................27

4.1. INFLACIJA U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE EUROZONE..30

4.1.1. INFLACIJA U SLOVENIJI.............................................................................30

4.1.2. INFLACIJA U SLOVAČKOJ..........................................................................31

4.1.3. INFLACIJA U ESTONIJI.................................................................................32

4.1.4. INFLACIJA U MALTI.....................................................................................34

4.1.5. INFLACIJA U CIPRU......................................................................................35

4.2. INFLACIJA U NOVIM ZEMLJAMA ČLANICAMA EU KOJE NISU ČLANICE

EUROZONE................................................................................................................36

4.2.1. INFLACIJA U POLJSKOJ...............................................................................36

4.2.2. INFLACIJA U MAĐARSKOJ.........................................................................37

4.2.3. INFLACIJA U ČEŠKOJ...................................................................................38

4.2.4. INFLACIJA U BUGARSKOJ..........................................................................39

4.2.5. INFLACIJA U RUMUNJSKOJ.......................................................................41

4.2.6. INFLACIJA U LATVIJI...................................................................................42

4.2.7. INFLACIJA U LITVI.......................................................................................43

5. POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO NOVIH EU

ČLANICA...........................................................................................................................45

5.1. UZROCI I POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO EUROPSKE

UNIJE..........................................................................................................................45

5.2. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE

EUROZONE................................................................................................................47

5.2.1. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVENIJI.....................................................47

5.2.2. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVAČKOJ.................................................48

5.2.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ESTONIJI........................................................48

5.2.4. POSLJEDICE INFLACIJE U MALTI.............................................................49

5.2.5. POSLJEDICE INFLACIJE U CIPRU.............................................................50

5.3. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE NISU ČLANICE

EUROZONE................................................................................................................51

5.3.1. POSLJEDICE INFLACIJE U POLJSKOJ.......................................................51

5.3.2. POSLJEDICE INFLACIJE U MAĐARSKOJ.................................................52

5.3.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ČEŠKOJ..........................................................53

5.3.4. POSLJEDICE INFLACIJE U BUGARSKOJ.................................................54

5.3.5. POSLJEDICE INFLACIJE U RUMUNJSKOJ...............................................54

5.3.6. POSLJEDICE INFLACIJE U LATVIJI...........................................................55

5.3.7. POSLJEDICE INFLACIJE U LITVI...............................................................56

6. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................57

LITERATURA..........................................................................................................................59

POPIS TABLICA.....................................................................................................................64

POPIS GRAFIKONA..............................................................................................................65

1

1.UVOD

Tema ovog diplomskog rada je „Analiza i učinci inflacije na gospodarstva novih EU članica“.

Pod nove EU članice spadaju zemlje koje su se Europskoj Uniji pridružile 2004. i 2007.

godine, a to su Slovenija, Slovačka, Češka, Poljska, Mađarska, Cipar, Malta, Estonija, Litva,

Latvija, Rumunjska i Bugarska.

Inflacija se može dogoditi u bilo kojoj zemlji u bilo kojem trenutku. Ona ne bira zemlju po

tome da li je siromašna ili bogata, i nikada se ne javlja u istom obliku.

Inflacija nije nužno negativna pojava i ne mora uvijek imati negativne posljedice na

gospodarstvo. Naime, niske stope inflacije mogu biti pozitivne za gospodarstvo. Prema

Samuelsonu i Nordhausu nulta inflacija bila bi povezanija s višom održivom razinom

nezaposlenosti i nižom razinom proizvodnje, nego što bi to bio slučaj pri stopi inflacije od 2

do 4 %. Kao dokaz toj teoriji, u nastavku je tablica broj 1 koja prikazuje povezanost inflacije

i rasta BDP-a po glavi stanovnika.

Tablica 1: Inflacija i ekonomski rast

Stopa inflacije (% godišnje) Rast BDP-a po glavi stanovnika (% godišnje)

-20 – 0 0,7

0 – 10 2,4

10 – 20 1,8

20 – 40 0,4

100 – 200 -1,7

1000 + -6,5

Izvor: Samuelson, Nordhaus

Inflacija se može tumačiti dvojako: s gledišta Vlade neke zemlje i s gledišta stanovnika te iste

zemlje. Ako je inflacija smanjena politikom stroge štednje, to će za tu zemlju biti dobar

gospodarski pokazatelj, dok će za stanovništvo to značiti niže razine plaće i mirovina i pad

životnog standarda. Nositelji ekonomskih odluka obično pretpostavljaju da je postizanje rasta

BDP-a krajnji cilj ekonomske politike i da je to ono što javnost nagrađuje ponovnim izborom.

Javnost može vidjeti rast BDP-a i drugih ključnih makroekonomskih varijabli, kao što su

inflacija i nezaposlenost, na drugačiji način nego ekonomisti ili nositelji ekonomskih odluka.

Naravno, ljudi „ne vole“ nezaposlenost i inflaciju a „vole“ rast BDP-a. (Malešević Perović,

2008., str 524.)

2

Zemlje Europske unije, kao i ostale zemlje u svijetu, nije mimoišla velika recesija 2008.

godine. Svaka od zemalja Europske unije pronalazila je svoj put za izlazak iz recesije, neke

uspješno, a neke i manje uspješno. Uspješnije su bile zemlje zapadne Europe, gospodarski

razvijenije i bogatije, dok je puno teže bilo zemljama koje su se tek priključile uniji. Uz borbu

s recesijom, one su prije ulaska u Europsku uniju morale ispuniti mnogobrojne kriterije koje

je Europska unija pred njih postavila.

Kod novih zemalja članica EU postoji i podjela na one koje su uvele euro i ušle u eurozonu, a

to su : Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka i Estonija, i na one koje nisu uvele euro, a to su :

Latvija, Litva, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Poljska i Češka.

1.1.PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Predmet ovog diplomskog rada biti će inflacija u novim zemljama članicama Europske unije i

načini borbe protiv inflacije. Analizirati će se fenomen inflacije u svakoj od 12 zemalja koje

su u Europsku uniju ušle 2004. i 2007. godine i usporediti pokazatelje inflacije od godine

kada su ušle u Europsku uniju do 2012. godine. Usporediti će se pokazatelji inflacije pomoću

grafikona i tablica i sagledati kretanja stope inflacija. Sagledati će se koje su posljedice

inflacije u kojoj od zemalja i vidjeti rješenja monetarne politike. Potrebno je naglasiti da nisu

sve zemlje koje su ušle u Europsku uniju 2004. i 2007. godine članice eurozone, zbog čega ih

je teško međusobno uspoređivati.

1.2. HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA

Hipoteza istraživanja ovog rada je analiza kretanja stopa inflacije pomoću ekonomskih

pokazatelja u novim EU članicama.

Sve nove članice Europske unije nisu u istom položaju u smislu nastajanja i nadzora inflacije i

njenoj kontroli. Monetarna politika zemalja članica eurozone pod nadležnosti je Europske

centralne banke koja ima monetarne instrumente za kontrolu inflacije u tim zemljama, dok su

nove članice koje nisu u eurozoni pod nadležnosti svojih centralnih banaka.

Države koje su u Europsku uniju ušle između 2004. i 2007. godine bile su različite po

ekonomskoj razvijenosti i stupnju inflacije. Sve su one u Europsku uniju ušle s istim ciljem:

3

poboljšati svoju ekonomsku situaciju, ojačati gospodarstvo i steći uvjete za ulazak u

eurozonu. Nekima od njih to je uspjelo, a nekima još uvijek nije.

Ako takva raznolika unija opstane, za koliko vremena i hoće li se ikad dogoditi da u svim

njenim državama zavlada blagostanje, prosperitet i socijalni mir ili će uvijek postojati podjela

na bogati zapad i siromašniji jug i istok.

1.3. CILJ I SVRHA ISTRAŽIVANJA

Cilj i svrha ovog diplomskog rada je utvrditi kako inflacija djeluje na gospodarstvo novih EU-

članica.

Svaka od novih EU članica u koje spadaju: Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska,

Estonija, Latvija, Litva, Malta, Cipar, Rumunjska i Bugarska je obrađena prije ulaska u

Europsku uniju do 2012. godine, da bi se pomoću podataka iz tablice i grafikona utvrdilo kada

je inflacija bila najmanja a kada najveća, kao i razlozi podizanja ili smanjenja inflacije.

Pri tome je potrebno napomenuti da su Slovenija, Malta, Cipar, Slovačka i Estonija članice

eurozone, dok Latvija, Litva, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Poljska i Češka još uvijek

koriste svoje valute. To znači da je za probleme s inflacijom u zemljama eurozone zadužena

Europska centralna banka, dok su u zemljama koje još nisu ušle u eurozonu za te iste

probleme zadužene nacionalne centralne banke u suradnji s Vladama tih zemalja.

Isto tako analizirano je za svaku zemlju pojedinačno, koje je posljedice inflacija u njima

ostavila, te koje su politike koristile i da li su u tome uspjele.

1.4. ZNANSTVENE METODE

U ovom diplomskom radu korištene su razne znanstvene metode. Metoda analize korištena je

prilikom analiziranja statističkih podataka u tablicama i grafikonima. Metoda indukcije i

dedukcije korištena je prilikom donošenja općih zaključaka na temelju pojedinačnih činjenica

i obratno. Komparativna metoda korištena je prilikom uspoređivanja statističkih podataka i

ekonomskih teorija, a metoda kompilacije kod preuzimanja tuđih rezultata i podataka.

Statističke tablice i grafikoni koristili su se za prikaz statističkih podataka.

4

Prilikom izrade diplomskog rada od literature korištene su: knjige, statističke publikacije

domaćeg i inozemnog podrijetla, časopisi, stručni članci i internet stranice.

1.5. STRUKTURA RADA

Diplomski rad naslova „Analiza i učinci inflacije na gospodarstva novih EU članica“

podijeljen je na šest poglavlja.

U prvom dijelu, UVODU, definiran je predmet istraživanja, postavljena je radna hipoteza,

određeni su svrha i ciljevi istraživanja i nabrojane znanstvene metode koje su korištene u

diplomskom radu.

U drugom dijelu, INFLACIJA, obrađena je inflacija općenito, njezina povijest, uzroci i vrste,

kao i načini mjerenja inflacije. Na kraju drugog dijela obrađene su i posljedice inflacije.

U trećem dijelu, UTJECAJ MONETARNE POLITIKE ECB NA MONETARNA

KRETANJA, obrađena je Europska Centralna Banka, njena monetarna politika kao i kriteriji

iz Maastrichta, pri čemu sam se najviše dotaknuo kriterija inflacije.

Četvrti dio diplomskog rada, ANALIZA KRETANJA STOPE INFLACIJE U NOVIM EU

ČLANICAMA, obrađuje stope inflacije prema maastrichtskim kriterijima u svakoj novoj EU

članici posebno uz pomoć tablica i grafikona.

U petom dijelu, POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO NOVIH EU ČLANICA,

govori se o uzrocima i posljedicama inflacije na gospodarstvo Europske Unije općenito, kao i

o posljedicama inflacije u svakoj od novih EU članica posebno.

Šesti i posljednji dio je ZAKLJUČAK.

5

2. INFLACIJA KAO MONETARNI FENOMEN

Inflacija (lat. Inflatio – nadimanje) kao pojam upotrebljen je prvi put u Americi u doba

građanskog rata i to u knjizi A. Dalmera 1864 godine :“Velika financijska obmana ili

približavanje financijske eksplozije“, a u vezi s poplavom papirnih „greenbacksa“ kojima su

se prepunili kanali novčanog optjecaja. Od tada se taj pojam koristi za proces koji

karakterizira rast cijena.(Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001, str. 168.)

Inflacija je danas u svijetu vrlo nepopularna. U periodima kada je bila umjereno visoka,

isticalo ju se kao najvažniji problem s kojim se neka zemlja suočava. Ona ima važan politički

utjecaj (na primjer izbori) i krivi ju se za široki spektar problema. Još uvijek ekonomisti imaju

problema u identifikaciji inflacije. Utjecaj inflacije je često smatran razumljivim i

transparentnim fenomenom. Međutim, efekti inflacije nisu jednostavni. Oni imaju više slojeva

i uzroka. Inflacija ne samo da vodi do troškova već može dovesti i do potencijalnih koristi. To

ovisi o obliku inflacije i o situaciji u nacionalnom gospodarstvu. (Verbić, 2000., str. 25.)

Inflacija je tipična pojava u suvremenim gospodarstvima, bez obzira na to jesu li u pitanju

razvijena ili nerazvijena gospodarstva, velike ili male zemlje. Osnovno joj je obilježje rast

opće razine cijena, odnosno pad vrijednosti novca. (Benić, 2011., str. 268.).

Može se zaključiti da je inflacija kao pojava veoma nepredvidljiva; nikada se ne može sa

sigurnošću reći gdje će se i kada dogoditi, kao ni na koji način se na nju može djelovati.

2.1. POVIJEST INFLACIJE

Najstariji načini obezvređivanja novca poznati su od kada postoji i novac. To se radilo

između ostalog i na način da se smanjivala količina plemenitog metala u kovanici, pa je iz iste

količine plemenitog metala kovano više novca.

Najstariji poznati slučaj povećanja novčane mase smanjivanjem količine plemenitog metala u

novčanoj jedinici jest tzv. seisahteja (smanjenje dugova) u okviru Solonovih reformi 644.-

599. godine prije Krista. To je napravljeno na način da je od 73 stare drahme napravljeno 100

novih, dakle, nove su sadržavale manje srebra. U starom Rimu krivotvorili su novac

smanjujući mu vrijednosti mnogi carevi počevši od Nerona pa sve do Aurelia u III stoljeću.

(Babić, 2009., str. 435.).

6

Europa je iskusila veliku inflaciju u XVI. i XVII. stoljeću zbog velikog uvoza zlata i srebra iz

španjolskih kolonija. Poznata je i velika inflacija u Njemačkoj 1923. godine, kada su se

štampale novčanice od 500 milijuna pa čak i od milijarde maraka. Tijekom Drugog svjetskog

rata obezvrijeđene su mnoge valute kao što su kuna, forinta i marka. (Babić, 2009., str. 435.)

Ipak, inflacija koja je nekad bila specifična, pretežno monetarna posljedica i izraz prvenstveno

ratnih poremećaja, danas je postala veoma složen, ali duboko ekonomski fenomen,

prvorazredan i gotovo opći svjetski problem ne samo perioda rata već i ekonomskog razvoja u

razdoblju mira. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001, str. 169.)

2.2. INFLACIJA I MONETARNE TEORIJE

Monetarne teorije u kojima su, uz ostalo i objašnjenja inflacije mogu se podijeliti u nekoliko

grupa, a to su (Perišin, Šokman, Lovrinović 2001. str 174.) :

- Klasične ekonomske teorije

- Neoklasične ekonomske teorije

- Keynesijanska teorija i

- Monetarizam.

U okviru klasične ekonomske teorije gdje ubrajamo A. Smith, D. Ricardo, T..Malthus, J.B.

Say, J.S. Mill i druge, postavljeni su temelji kvantitativne teorije novca. Varijable su novac,

roba i cijene. Oni smatraju da su krize nemoguće jer se između novca i cijena ne događa ništa

u sferi gospodarskih kretanja. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001. str. 174.)

Na klasične teoretičare nadovezao se i Fisher koji je dao svoj doprinos ekonomskoj misli

svojoj jednadžbom razmjene: MV+M`V`=PT, pri čemu je M gotov novac, V brzina optjecaja

gotovog novca, Mꞌ depozitni novac, Vꞌ brzina optjecaja depozitnog novca, P opća razina

cijena i T obujam novčanih transakcija po stalnim cijenama. S tom je jednadžbom potekla

Fisherova misao da promjene količine novca u jednadžbi razmjene, dok sve ostale stvari,

konkretno brzina kolanja i opsega trgovanja, ostaju jednake, može povećati ili smanjiti razinu

cijena. Uzlazno gibanje moglo bi se zaustaviti smanjivanjem novčane mase; povećanjem

novčane mase moglo bi se pak povećati razinu cijena – što je bilo aktualnije u Fisherovo

vrijeme. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001, str 175.)

7

Slijedeća faza monetarnih teorija zove se Keynesijanska teorija a ime je dobila po J.M.

Keynesu. Keynesa interesira prvenstveno problem depresije, nedovoljne potrošnje i

nedovoljne zaposlenosti koje je na površinu izbacila velika ekonomska kriza, on pokušava

istaknuti šta valja učiniti da se ti problemi riješe. Tu on razrađuje čitav lanac međusobno

povezanih faktora kao što su varijacije u javnim rashodima, porezima i javnom dugu kojima

se mogu stabilizirati cijene i realna ekonomija. Ta je doktrina J.M.Keynesa u teoriji označena

kao „Keynesijanska revolucija“. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 208.).

U Keynesovoj analizi inflacije najvažniji je odnos investicija i štednje: u uvjetima

nezaposlenosti treba smanjiti štednju i povećati investicije, a u uvjetima pune zaposlenosti i

inflacije treba povećati štednju da se smanji visoka potražnja, a to se obično postiže visokom

kamatnom stopom i antiinflacijskom fiskalnom politikom.

Sljedeća faza poznata je kao monetarizam i javlja se sredinom 50-ih godina 20. stoljeća, a

nastala je u okviru „Čikaške škole“ ekonomista na čelu s M. Friedmanom i pojavom njegove

„Nove formulacije kvantitativne teorije novca“. Tom se teorijom oživljava teza o značajnoj

ulozi količine novca, a „klasična“ kvantitativna teorija novca i cijena povezana je i uključena

u opću teoriju cijena; novac i promjene njegove količine predstavljaju bitan faktor koji utječe

na gospodarska kretanja. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 176.).

Friedman posebno naglašava stabilnost funkcije potražnje novca, a ne kao klasična

kvantitativna teorija, stabilnost brzine optjecaja. Postavka stabilnosti funkcionalnih odnosa

koji determiniraju potražnju novca, odnosno brzinu optjecaja novca polazi od promjene

novčane mase po stalnim stopama, što je također jedan od bitnih elemenata monetarističke

doktrine. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001. str 226.)

Dva vremenska aspekta koja se javljaju kod procesa izjednačenja potražnje i ponude novca su

dugoročni i kratkoročni. Kratkoročni aspekt se svodi na prodaju ili kupovinu određene

imovine što dovodi do novih odnosa ponude i potražnje i promjene njihovih cijena, a to će

utjecati na iznos dohotka i izdataka za potrošnju i investicije.

Dugoročni aspekt ima više faza. Povećanje količine novca dovodi do smanjene kamatne

stope, a to povećava potražnju, proizvodnju, cijene i zaposlenost. Porast cijena vodi porastu

kamatnih stopa, smanjenju potražnje, proizvodnje i zaposlenosti. Zbog porasta cijena

nominalno visoka količina novca realno će se smanjiti i biti će jednaka početnom realnom

iznosu novca, a ponovna ravnoteža ponude i potražnje novca ostvarit će se na početnoj razini

8

proizvodnje, zaposlenosti, realnog dohotka, realne količine novca, ali na višoj općoj razini

cijena (inflaciji), višoj razini nominalnog dohotka i nominalne količine novca. (Perišin,

Šokman, Lovrinović, 2001, str 227.)

Friedman se zalagao za rast ukupne količine novca po stabilnoj konstantnoj stopi da bi se

osigurali stabilni monetarni okviri za ekonomski rast.

2.3. UZROCI INFLACIJE

Inflacija nastaje zbog određenog stanja u privredi koje prouzrokuju različiti činitelji, a nije

nipošto samo posljedicom pretrpanih kanala novčanog opticaja. Kako je inflacija posljedica

neravnoteže između agregatne ponude i agregatne potražnje, uzroci inflacije mogu biti

povećanje potražnje ili smanjivanje ponude, odnosno svaki činitelj koji utječe na agregatnu

ponudu ili agregatnu potražnju utječe i na inflaciju. (Benić, 1993., str. 224.).

Uzroci inflacije mogu biti višestruki. Kod inflacije potražnje, previše potrošnje je

preusmjereno na premalo roba. Uzroci su porast novčane ponude, državnih rashoda te porast

izvoza čime se smanjuje domaća ponuda. S druge strane, porast nominalnih nadnica, porast

cijena inputa i energije i promjena deviznih tečajeva dovode do inflacije troškova. Visoke

stope inflacije najčešće su prouzročene političkom odlukom u situacijama u kojima država ne

može namaknuti prihode iz drugih izvora pa se odlučuje na „tiskanje novca“.

O uzrocima inflacije ne postoji suglasnost: smatra se posljedicom promjena količine novca u

optjecaju, posljedicom povećane potražnje, ponude a često i psihološkim faktorima. Svaka

inflacija je jedinstvena, pa svaka država prema svojim saznanjima o inflaciji, vodi jedinstvenu

antiinflacijsku politiku.

Inflacija je kompleksna pojava koja dovodi do poremećaja u gospodarstvu. Uvijek je

specifična, pa su specifični i uzroci koji do nje dovode.

2.3.1. INFLACIJA POTRAŽNJE

Teorije inflacije potražnje objašnjavaju inflaciju viškom agregatne potražnje nad ponudom na

razini pune zaposlenosti. S obzirom da različito objašnjavaju višak agregatne potražnje nad

9

ponudom, teorije se dijele na klasične teorije inflacije potražnje i Keynesijanske teorije

inflacije potražnje.

Klasična teorija inflacije potražnje temelji se na kvantitativnoj monetarnoj teoriji, pa se njeni

teoretičari nazivaju monetaristima. Oni polaze od definicije inflacije kao procesa opadanja

vrijednosti novca, pa inflaciju smatraju monetarnim fenomenom.

Prema monetarističkoj teoriji inflacija je monetarni fenomen jer je sam proces inflacije

smanjenje vrijednosti novca, a kako je u novcu izražena vrijednost svih dobara, odnosno

cijene, mora postojati određeni odnos između količine novca u optjecaju i razine cijena.

(Benić, 2011., str. 270.).

Keynesijanska teorija inflacije potražnje temelji se na međuovisnosti između agregatne

potražnje i domaćeg proizvoda, a ne na međuovisnosti između novčane mase i domaćeg

proizvoda kao u klasičnim teorijama inflacije potražnje. U tome je bitna razlika između

keynesijanske terije i klasične, odnosno monetarističke teorije inflacije potražnje. (Babić,

2009., str. 444. )

Borba protiv inflacije potražnje mora se usmjeriti na eliminiranje viška potražnje nad

ponudom. To se postiže mjerama monetarne i fiskalne politike. To je najčešće stabilizacijski

program.

Stabilizacijski program može biti ortodoksni ili heterodoksni. Ortodoksni stabilizacijski

programi sastoje se od restriktivne monetarne i fiskalne politike. Heterodoksni stabilizacijski

progami, pored čvrste monetarne i fiskalne politike uvode još i privremenu kontrolu (najčešće

zamrzavanje) cijena i nadnica. (Babić, 2009., str. 445.)

U realnom svijetu cijene su otporne na snižavanje, pa je borba protiv inflacije borba protiv

porasta cijena a ne borba za smanjenje cijena

2.3.2. INFLACIJA TROŠKOVA

Inflaciji troškova uzrok je smanjenje agregatne ponude uz istu agregatnu potražnju. Ova se

inflacija često naziva i inflacija ponude, a smanjenje ponude može biti posljedica porasta

nekih troškova ili posljedica uvođenja fiskalnih opterećenja (poreza, doprinosa, carine).

10

Teorija inflacije troškova temelji se na činjenici da u realnom ekonomskom životu ni na

tržištu proizvoda i usluga ni na tržištu proizvodnih faktora ne postoji savršena konkurencija,

pa ni elastičnosti njihove potražnje nije perfektna. Zbog toga cijene nisu određene samo

slobodnim djelovanjem snaga ponude i potražnje nego su često određene od prodavatelja

iznad razine koja bi bila određena djelovanjem ponude i potražnje na tržištu potpune

konkurencije. (Babić, 2009., str. 446)

Smatra se da do inflacije troškova dolazi zbog povećanja plaća koje je veće od rasta

produktivnosti rada. Inflaciju troškova možemo kontrolirati instrumentima monetarne i

fiskalne politike i borbom protiv povećanja plaća, profita i cijene proizvoda.

2.4. UTJECAJ INFLACIJE NA ZAPOSLENOST – PHILIPSOVA KRIVULJA

U ekonomskoj teoriji smatra se da postoji velika povezanost između smanjenja inflacije i

porasta nezaposlenosti. Način na koji to možemo grafički dokazati je Philipsova krivulja.

1958. godine A.W.Phillips objavio je čuveni članak koji je razmatrao odnos između inflacije

nadnica i nezaposlenosti. Niska nezaposlenost prouzročiti će visoku inflaciju, a stabilnost

cijena, odnosno niska inflacija, teško prihvatljivu visoku nezaposlenost. Ekonomske politike

suvremenih gospodarstava upravo su politike kompromisa između nezaposlenosti i

stabilnosti, što znači mogućnost izbora između manje nezaposlenosti uz višu inflaciju, ili

manje inflacije uz višu nezaposlenost. Taj kompromis može se grafički predstaviti

nelinearnom krivuljom koja je u literaturi poznata kao Phillipsova krivulja. (Benić, 1993., str

235.).

Phillipsova krivulja je dovela do mišljenja da svaki antiinflacijski program, bez obzira da li je

vezan za tečaj ili novčanu ponudu uvjetuje recesiju.

U nastavku je prikazana Phillipsova krivulja kojom se objašnjava odnos nezaposlenosti u

odnosu na inflaciju.

11

Grafikon 1: Philipsova krivulja

Izvor: Samuelson, Nordhaus, 2007, str. 679.

Na grafikonu 1. je prikazana nezaposlenost u odnosu na inflaciju. Ovaj grafikon nudi

jednostavan zaključak; što je veća inflacija, nezaposlenost je manja i obrnuto.

2.5. UTJECAJ INFLACIJE NA PROIZVODNJU

Utjecaj inflacije na proizvodnju najjednostavnije može se objasniti Balassa-Samuelsonovim

učinkom.

Balassa i Samuelson upozorili su na nedostatke apsolutne verzije teorije jednakog pariteta

kupovne moći kao teorije određivanja tečajeva valuta. Identificirali su razliku u rastu

proizvodnosti između sektora međunarodno razmjenjivih i sektora međunarodno

nerazmjenjivih dobara koja unosi sustavnu pristranost u odnos relativnih cijena i relativnih

tečajeva. Tako model, koji je prema njima i dobio naziv Balassa-Samuelsonov model, govori

da će brži rast proizvodnosti u sektoru razmjenjivih dobara u odnosu prema sektoru

nerazmjenjivih dobara nekoga gospodarstva s obzirom na inozemstvo dovesti do bržeg rasta

domaćih cijena, što će ujedno rezultirati i aprecijacijom realnog tečaja valute te zemlje.(

Funda, Lukinić, Ljubaj, 2007, str. 317.)

12

Rast proizvodnosti u sektoru razmjenjivih dobara utječe i na rast nadnica u tom sektoru, a i u

sektoru nerazmjenjivih dobara, zbog mobilnosti rada, a da bi se nadnice mogle podići podižu

se cijene proizvoda, što dovodi do rasta opće razine cijena u gospodarstvu.

Balassa-Samuelsonov model se temelji na 4 pretpostavke : 1. apsolutni PPP vrijedi samo za

razmjenjiva dobra; 2. nadnice u sektoru razmjenjivih dobara određene su proizvodnošću rada

u tom sektoru; 3. rad je savršeno mobilan unutar zemlje, ali ne i među zemljama, što pridonosi

izjednačavanju nadnica u sektorima i 4. kapital je savršeno mobilan unutar zemlje i među

zemljama.( Funda, Lukinić, Ljubaj, 2007., str. 317.).

Razina proizvodnosti u tranzicijskim zemljama i dalje je znatno niža od one u razvijenim

zemljama, pa je Balassa-Samuelsonov učinak zanimljiv novim članicama EU. Naime, taj

učinak im može pokazati hoće li ispuniti kriterije za ulazak u eurozonu.

2.6. VRSTE INFLACIJE

Inflaciju možemo klasificirati prema njezinim različitim karakteristikama. Postoji čitav niz

klasifikacija inflacije, ali najvažniji su: prema intenzitetu, prema početnim uzrocima i prema

geografskom podrijetlu.(Babić, 2009, str. 437.) U novije vrijeme posebno se ističe stagflacija

što je spoj riječi stagnacija i inflacija a označava porast cijena u situaciji kada privredne

aktivnosti stagniraju, kao i riječ incestija koja znači inflaciju u uvjetima recesije.

2.6.1. INFLACIJA PREMA INTENZITETU

Prema intenzitetu inflacije razlikujemo blagu ili pužuću inflaciju kada je stopa inflacije do 5

%. Ona je prema ekonomskim analitičarima čak i poželjna jer može stimulativno djelovati na

privredni razvoj.

Umjerena inflacija je ona kod koje se stopa rasta nalazi između 5 i 10 %. Za nju je

karakterističan polagani rast cijena. Cijene su razmjerno stabilne pa ljudi imaju povjerenje u

novac, zadržavaju ga vjerujući da će mu vrijednost dulje vrijeme biti jednaka, te potpisuju

dugoročne novčane ugovore.

13

Jaka ili galopirajuća inflacija je ona kada godišnja stopa inflacije prelazi 10 %. Novac ubrzano

gubi svoju vrijednost, pa ga ljudi zadržavaju samo koliko im je potrebno za dnevne

transakcije. Ugovori dobivaju valutne klauzule, kamate rastu a financijska tržišta odumiru.

Hiperinflacija je posebna vrsta inflacije kada je mjesečna stopa rasta cijena veća od 50 %.

Ona može trajati svega određen broj mjeseci, za razliku od kronične inflacije koja može trajati

godinama pa i desetljećima.(Babić, 2009, str 437.)

2.6.2. INFLACIJA PREMA POČETNIM UZROCIMA

Inflacija prema početnim uzrocima dijeli se na inflaciju potražnje i inflaciju troškova.

Inflacija potražnje i inflacija troškova objašnjeni su u poglavlju 2.3. pod nazivom „Uzroci

inflacije“ kao poglavlja 2.3.1. i 2.3.2. na stranici broj 8.

2.6.3. INFLACIJA PREMA GEOGRAFSKOM PODRIJETLU

Razlikujemo domaću inflaciju i uvoznu inflaciju. (Babić, 2009, str 437.)

Domaća inflacija nastaje uslijed djelovanja brojnih unutarnjih faktora u strukturi razvoja

privrede.

Uvozna inflacija nastaje uslijed deficita platne bilance, porasta cijena na svjetskom tržištu i

uvoza inflacije kroz uvoz roba i kapitala. Obično se javlja u zemljama sa slabije razvijenim

gospodarstvom.

2.7. NAČINI MJERENJA INFLACIJE

Za mjerenje inflacije koriste se indeksi cijena. Porast inflacije u stvari znači kretanje indeksa

cijena. Najvažniji indeksi cijena su indeks potrošačkih cijena, indeks cijena BDP i indeks

proizvođačkih cijena.

Najraširenija mjera inflacije je indeks potrošačkih cijena, poznat kao CPI koji izračunava

Zavod za statistiku rada SAD-a (BLS – U.S. Bureau of Labour Statistics). CPI je mjera

14

prosječne promjene cijena koju građanin plaća za košaricu potrošačkih roba i usluga u nekom

vremenskom razdoblju. (Samuelson, Nordhaus, 2005, str. 440.)

U potrošačku košaricu su uključene cijene hrane, stanovanja, odjeće i obuće, goriva,

zdravstvene skrbi, prijevoza i ostalih svakodnevnih roba i usluga. Cijene svih tih roba i usluga

ne mogu se samo zbrojiti prema novčanoj vrijednosti ili masi.

Indeks cijena gradi se ponderiranjem svake cijene prema ekonomskoj važnosti dane potrošne

robe. (Samuelson, Nordhaus, 2005, str. 440).

To znači da se svakom artiklu dodjeljuje težina koja je proporcionalna njegovoj važnosti u

potrošačkim izdatcima.

Kada govorimo o indeksu cijena BDP-a , tada govorimo o cijeni svih roba i usluga

proizvedenih u nekoj zemlji u određenom vremenskom razdoblju, a ne o cijeni pojedninačnih

sastavnica.

Taj se indeks od tradicionalnih indeksa potrošačkih cijena (CPI) razlikuje i po tome što je on

lančano ponderirani indeks koji u obzir uzima promjenu udjela pojedinih roba. (Samuelson,

Nordhaus, 2005, str. 441).

Za sastavnice BDP-a postoje indeksi cijena poput indeksa osobne potrošnje, investicijskih

dobara i slično.

Indeks proizvođačkih cijena je najstariji indeks koji koristi Bureau of Labour Statistics još od

1890. Godine. On mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili proizvodnoj fazi.

Temelji se na približno 3400 potrošačkih cijena, uključujući cijenu hrane, industrijskih i

rudarskih proizvoda. Fiksni ponder koji služi za izračunavanje PPI-a jest neto prodaja svakog

potrošačkog dobra. (Samuelson, Nordhaus, 2005, str. 441).

Ovaj indeks najčešće koriste poduzeća, jer se sastoji od velikog broja pojedinosti.

2.8. POSLJEDICE INFLACIJE

Svaka jača i trajnija inflacija, bez obzira na primarne uzroke koji su inflaciju pokrenuli, ima

iste posljedice. Inflacija utječe na proizvodnju, troškove, potrošnju, štednju, investicije,

15

buđetske prihode i rashode, na bilancu plaćanja. Ona, također uvjetuje socijalne i psihološke

troškove i probleme. (Babić, 2009., str. 457.).

Veličina posljedica inflacije ovisi o brzini, intenzitetu i trajanju procesa inflacije, a to sve

ovisi o inicijalnom impulsu inflacije i reagiranju privrednih subjekata na taj impuls. Što su

intenzivnije reakcije privrednih subjekata na inicijalni impuls procesa inflacije, to će i taj

proces biti intenzivniji. (Babić, 2009, str. 457).

Inflacija odražava neravnotežu privrednog organizma i narušava normalne ekonomske

međuovisnosti i racionalno ponašanje privrednih subjekata zbog deformacija u strukturi

relatnivnih cijena. Vlade tada uvode razna administrativna ograničenja, npr.kontrolu cijena

pojedinih roba i usluga, ograničenja uvoza ili izvoza i sl. To ponekad dovede do kontraefekta

pa, na primjer dođe do oskudice pojedine robe ili usluga.

Veća inflacija dovodi i do promjene ponašanja stanovništva. Svi počinju više trošiti a manje

štediti jer novcu pada vrijednost pa više vrijedi sada nego što će vrijediti sutra.

Smanjuju se investicije a više se investira u kratkoročne projekte čija vrijednost raste brže

zbog inflacije. Kako se i opća i osobna potrošnja stalno povećavaju, tako se i inflacija

intenzivira, pa je ekonomskim analitičarima teško odrediti i usmjeriti ekonomske pojave i

procese.

Inflacija utječe na povećanje javnih prihoda i javnih rashoda. Budući da su javni prihodi

ovisni o nominalnom domaćem proizvodu, to porast nominalnog domaćeg proizvoda u

situaciji inflacije utječe na porast javnih prihoda (uz pretpostavku neizmjenjenog poreznog

sustava). (Babić, 2009, str. 460).

Kada su više stope inflacije, tada novac postaje bezvrijedan, pa se štedi u devizama, a

vrijednost se izražava u stranoj valuti, euru ili dolaru.

Sve se ovo događa prilikom većih inflacija. Što se tiče blagih inflacija, rašireno je gledište da

su one stimulativne za privredu, naročito u nerazvijenim zemljama kao jedan od instrumenata

razvojne politike. Pri tome se treba paziti da niska inflacija ne izraste u jaču, pa od

instrumenta razvojne politike postane kočnica u privrednom razvoju.

16

2.9. SUZBIJANJE INFLACIJE

Cilj je svake ekonomske politike stabilizacije postići opću gospodarsku ravnotežu, odnosno

ostvarenju pune zaposlenosti bez inflacije. Kako opća gospodarska ravnoteža nije statički, već

dinamički fenomen, to znači imati stalni rast proizvodnje i zaposlenosti uz stabilne cijene. (

Benić, 2011., str. 287.).

Međutim, nema gospodarastva koje istodobno može ostvarivati punu zaposlenost i stabilne

cijene, a imati slobodno tržište.

Tri su mogućnosti ostvarivanja gospodarskog rasta u odnosu prema kretanju cijena: cijene

trebaju biti blagorastuće, stabilne ili opadajuće. Iskustvo gospodarskog razvoja tržišnih

razvijenih gospodarstava upućuje na to da je razvoj bio najbrži kad su cijene bile stabilne ili

blagorastuće. Prema mišljenju većine ekonomista, uza svu opasnost od galopirajuće inflacije,

blago rastuće cijene (3-4 %, obavezno manje od 10 %) poticati će rast proizvodnje, investicija

i zaposlenost, a u duljem roku utjecati će na stabilnost cijena (s obzirom na veću

proizvodnju). (Benić, 2011., str. 287).

Različiti uzroci inflacije zahtijevaju i različite mjere za suzbijanje inflacije, a možemo

razlikovati mjere za suzbijanje inflacije potražnje i mjere za suzbijanje inflacije troškova.

2.9.1. SUZBIJANJE INFLACIJE POTRAŽNJE

Inflacija potražnje koja nastaje na razini pune zaposlenosti suzbija se mjerama monetarne i

fiskalne politike. Mjere monetarne politike djeluju tako da se smanjivanjem količine novca

povećava kamatna stopa što dovodi do smanjenja investicija i osobne i državne potrošnje.

Takve mjere monetarne politike dovode do nižega dohotka i zaposlenosti, odnosno pad

investicija vodi padu dohotka i potrošnje, a rezultat toga je smanjivanje inflacijskog jaza tj.

inflacije. (Benić, 2011., str. 288.)

Fiskalna politika suzbija inflaciju povećanjem poreza ili uvođenjem novih poreza. Također

dovodi do smanjenja proračunske potrošnje i smanjivanjem javnih rashoda.

17

2.9.2. SUZBIJANJE INFLACIJE TROŠKOVA

Inflacija može nastati i kod nepotpune zaposlenosti zbog nesavršenosti tržišta i porasta

troškova npr. kada plaće rastu iznad razine povećanja proizvodnosti rada. Jedan od glavnih

uzrika inflacije troškova je rast plaća, pa su mjere za suzbijanje te inflacije usmjerene na to da

plaće rastu sukladno rastu proizvodnosti rada.

Za suzbijanje inflacija troškova najčešće se primjenjuje politika dohodaka. To je

najkontroverznija od svih makroekonomskih politika. Bit je te politike da prosječne plaće

godišnje mogu rasti za onoliko koliko godišnje raste prosječna realna proizvodnost, što znači

da takav porast ne može viditi porastu cijena ili smanjivanju profita. (Benić, 2011., str 289.)

Politika dohodaka najčešće se primjenjuje kada se sve druge mjere pokažu nedjelotvornim, jer

ima malo pristaša među ekonomistima.

18

3. UTJECAJ MONETARNE POLITIKE ECB NA MONETARNA KRETANJA U EU

Suradnja na monetarnom planu između europskih zemalja započela je nakon Drugog

svjetskog rata. Europa je nakon rata bila razrušena, a gospodarstvo u kolapsu, pa je na taj

način omogućena međueuropska trgovina i uspostava konvertibilnosti europskih valuta, kao i

oporavak gospodarstva.

Time su stvoreni uvjeti za nastanak Europske ekonomske zajednice 1958. godine, prve

sveobuhvatne ekonomske regionalne integracije nadnacionalnog tipa. Budući da se u okviru

te zajednice počela stvarati carinska unija i ostvarivati zajednička poljoprivredna politika

temeljena na jedinstvenom cjenovnom sustavu, stabilno monetarno okružje postalo je još

važnije.(Babić, 2009., str. 597.)

Nakon što je 1973. godine dolar prestao biti vezan uz zlato, Europska zajednica je morala

pronaći rješenje za stabilan tečaj. Prvi takav pokušaj poznat je pod nazivom „Zmija“.

„Zmija“ je uspostavljena 1972. godine kao sustav unutar kojeg je europskim valutama sužen

raspon dopuštene međusobne bilateralne fluktuacije, unutar raspona koji je na međunarodnoj

razini bio dopušten u odnosu na dolar. (Babić, 2009., str. 597.)

Sustav zmije počeo se raspadati kada se 1973. godine dogodio prvi naftni šok.

Nakon toga slijedio je 1978. godine novi i uspješan pokušaj stabilizacije monetarnih odnosa u

Europskoj zajednici: uspostavljen je Europski monetarni sustav koji i danas predstavlja pravni

i politički okvir monetarne suradnje između europskih zemalja.

Sve članice Europskog monetarnog sustava nisu bile jednako gospodarski razvijene, a i imale

su različite fiskalne i monetarne politike, pa su intervencije radi očuvanja središnjih tečajeva

bile česte, i to je usporilo razvoj EMS-a. Zato se krenulo u drugu fazu razvoja, a to je

stvaranje Europskog monetarnog fonda.

Krajem prosinca 1991. godine dvanaest šefova država i vlada Europske zajednice na sastanku

u Maastrichtu, pod predsjedanjem Nizozemske, zaključili su dvije međudržavne konferencije,

o Monetarnoj i ekonomskoj te o Političkoj uniji, održanoj 14. prosinca 1990. u Rimu. Novi

sporazum potpisan je 7. veljače 1992. godine. On stvara „Uniju utemeljenu na Europskoj

zajednici“ dopunjenu novom politikom i novim oblicima suradnje. (Babić, 2009, str. 599.)

19

Europski monetarni institut (EMI) počeo je raditi 1. siječnja 1994. godine. EMI je pripremio

put za jedinstveni novac i uspostavio vezu između nacionalnih cetralnih banaka i Europske

centralne banke (ECB) u vezi s prelaskom na treću fazu, odnosno jedinstveni novac. (Babić,

2009., str. 599.)

Treća faza Europskog monetarnog sustava stupila je na snagu 1.1. 1999. godine, i za nju je

karakterističan jedinstveni novac, euro i jedinstvena moinetarna politika koju vodi neovisna

centralna banka.

3.1. EUROPSKA CENTRALNA BANKA

Europska centralna banka (EMC) nastala je u trećoj fazi ostvarivanja Europske ekonomske i

monetarne unije (EMU) 1. siječnja 1999. godine, iz Europskog monetarnog instituta (EMI) i

na čelu je Europskog sustava centralnih banaka (ESCB) – zajedničke monetarne vlasti u

EMU-u, a koji se opet sastoji od nacionalnih centralnih banaka i Europske centralne banke.

(Babić, 2009, str. 605.)

Primarni cilj Europske centralne banke je održanje stabilnosti cijena u zoni eura i očuvanje

kupovne moći eura.

3.2. MONETARNA POLITIKA EUROPSKE CENTRALNE BANKE

Kada je 1999. godine uveden euro, Europska centralna banka preuzela je potpunu

odgovornost za monetarnu politiku u eurozoni. To uključuje određivanje referentnih kamatnih

stopa i upravljanje stranim rezervama eurozone.

Europska centralna banka je odgovorna za upravljenje monetarnom masom koja cirkulira u

europskom prostoru. Kada monetarna masa raste brže od ekonomske aktivnosti, pojavljuje se

rizik od inflacije, a ako je monetarna masa količinski premala, zaustavlja se gospodarski rast

jer rastu kamatne stope. (Kandžija, Cvečić, 2010., str. 1001.)

To je razlog zbog kojeg je glavni cilj sustava Europske središnje banke održavanje stabilnosti

cijena. Radi pravodobne orijentacije ekonomskih posrednika, Vijeće guvernera ECB-a

odredilo je monetarnu stabilnost kao godišnji porast harmoniziranog indeksa potrošačkih

cijena (HICP) koji je niži od 2 % godišnje uz istodoban rast referentnog monetarnog agregata

20

M3 limitiranog na 4,5%. HICP je indeks koji najbolje opisuje promjene cijena reprezentativne

košare potrošačkih dobara i usluga kupljenih od kućanastva u eurozoni kroz određeno

vrijeme. (Kandžija, Cvečić, 2010., str. 1001.)

Cilj stabilnosti cijena podupire gospodarski rast, zaposlenost i ostale ciljeve ekonomske

politike Europske unije. Stabilnost cijena olakšava lakše razumijevanje promjena u relativnim

cijenama, a to omogućuje tvrtkama i potrošaćima da bolje i lakše odlučuju o potrošnji i

investicijama. Smanjuju se rizici i umanjuju negativni učinci poreznog i socijalnog sustava.

Stabilna razina cijena potiče i socijalnu i političku stabilnost.

3.3. NACIONALNE BANKE NOVIH ZEMALJA ČLANICA EU KOJE NISU ČLANICE

EUROZONE I NJIHOVA MONETARNA POLITIKA

Kod novih zemalja članica EU koje nisu ušle u eurozonu, monetarnu politiku provode njihove

nacionalne banke. To su: Latvija, Litva, Češka, Mađarska, Poljska, Bugarska i Rumunjska.

Prva će u eurozonu od spomenutih zemalja ući Latvija, 1.1.2014. godine. Do tada, za njenu

monetarnu politiku nadležna je Centralna banka Latvije, a valuta je letonski lats. Europska

komisija je navela da je Latvija postigla visoke i održive gosodarske integracije, i postigla

razinu inflacije i vladinog duga potrebnih za pristup eurozoni. Europska središnja banka je

također navela da je Latvija ispunila uvjete za ulazak u eurozonu, ali je upozorila da će veliki

strani depoziti u latvijskim bankama postati faktor značajnog rizika za financijsku stabilnost.

(cri.online, 2013.).

Narodna banka Litve (Lietuvos Bankas) nadležna je za monetarnu politiku Litve. Litva ima

valutu litavski litas. Narodna banka Litve je za 2012. godinu objavila priopćenje u kojem je

navela da je litvansko gospodarstvo bilo u fazi sporijeg rasta od očekivanog, i da je BDP

porastao samo 2,2 % što je manje od onog iz 2011. godine koji je iznosio 5,8 %. Privatna

potrošnja je također rasla sporije prema onoj iz 2011. godine, a oporavak i snažniji rast

očekuju se 2013. godine. Očekuje se i da će do kraja 2013. godine biti manji rast stope

nezaposlenosti te ubrzana stopa ekonomskog rasta.(Hanfa.hr, 2012.)

Češkom monetarnom politikom upravlja Češka centralna banka, a češka valuta je kruna.

Češka će podnijeti zahtjev za ulazak u eurozonu 2016. godine, a smatra se da neće uvesti euro

prije 2019. godine. Naime, iako je Češka u boljoj ekonomskoj situaciji od mnogih zemalja

21

članica Europske unije, u njoj vlada politička nestabilnost koja je razlog kasnijem ulasku

Češke u eurozonu. (Vijesti.me, 2013.)

U Mađarskoj monetarnu politiku vodi Mađarska središnja banka a mađarska valuta je forinta.

Kako bi pokrenula gospodarstvo, Mađarska središnja banka je donijela paket mjera kojima će

pomoći malim i srednjim poduzećima. Naime, tim tvrtkama odobriti će kredite uz

maksimalnu kamatnu stopu od maksimalno dva posto. Uz to, krediti se daju i tvrtkama koje

žele kredite u stranim valutama zamijeniti onim u forintama kako bi olakšale teret otplate

duga. Time je Mađarska preuzela modele iz SAD-a i eurozone gdje su kamate centralnih

banaka već sada na nula posto kako bi se maksimalno pojeftinilo financiranje posrnulog

gospodarstva. (poslovni.hr, 2013.)

U Poljskoj je za monetarnu politiku nadležna Poljska središnja banka, a valuta je zloti. Poljska

neće moći uvesti euro kao svoju valutu još najmanje do početka 2016. godine kada će biti

slijedeći parlamentarni izbori. Naime, prijelaz na euro zahtijeva reviziju ustava, za što je

potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, što poljska Vlada trenutačno nema. (Seebiz,

2013.)

Bugarska centralna banka je nadležna za bugarsku monetarnu politiku, a bugarska valuta je

lev. U Bugarskoj se ne očekuje skoro uvođenje eura i pridruživanje eurozoni. S tim se slaže i

Europska centralna banka u svojm izvještaju o konvergenciji. Bugarska vlada smatra da su

rizici od pridruživanja zoni eura mnogo veći nego dobrobit. Lev je vezan za euro od samog

početka pridruživanja Bugarske Europskoj uniji, tako da Bugarska već uživa mnoge

beneficije jedinstvene valute. U izvještaju Europske centralne banke najviše se ukazuje na

sporo korištenje sredstava iz europskih fondova u povećanju BDP-a i napretku infrastrukture.

(Euractiv, 2012.)

Rumunjska centralna banka vodi monetarnu politiku u Rumunjskoj, a valuta je leu. Iako je

ambiciozan plan rumunjske vlade bio da se euro uvede 2015. godine, Rumunjska centralna

banka smatra da se to neće dogoditi do najmanje 2017. godine zbog velikog duga Rumunjske

prema MMF-u. Da bi Rumunjska mogla što prije vratiti taj dug, morala bi prodati mnoga

državna poduzeća. Još jedan je problem u tome što je većina banaka u Rumunjskoj u stranom

vlasništvu pa je njezin bankarski sustav slabo otporan na krizu eura. MMF smatra da će se

gospodarski rast potaknuti prodajom velikih gubitaških kompanija u području proizvodnje

energije i prijevozničkih usluga. (Business.hr, 2013.)

22

3.4. KRITERIJI KONVERGENCIJE

Kriteriji konvergencije ili, kako se još nazivaju kriteriji iz Maastrichta su kriteriji koje moraju

zadovoljiti zemlje članice EU kako bi mogle ući u treću fazu Ekonomske i monetarne unije i

uvesti euro. Sve te zemlje moraju zadovoljiti četiri kriterija konvergencije a to su: kriterij

stabilnosti cijena, kriterij državnih financija, kriterij stabilnosti tečaja i kriterij dugoročne

kamatne stope.

3.4.1. KRITERIJ STABILNOSTI CIJENA (KRITERIJ NIVOA INFLACIJE)

Kriterij stabilnosti cijena kao prvi kriterij, ujedno je i cilj središnjih banaka uopće, i to ne

samo u Europskoj uniji. Razlog opredjeljenja središnjih banaka za održavanje niske i stabilne

inflacije je u tome jer takva inflacija pogoduje jačanju gospodarske aktivnosti i rastu životnog

standarda. Postoji niz argumenata koji idu u prilog toj tvrdnji kao što su oni da niska inflacija

povećava transparentnost relativnih cijena, povećava produktivni potencijal ekonomije i

održava socijalnu stabilnost.

Uz spomenute mogli bi se nizati ostali razlozi, poput održavanja povjerenja u nacionalnu

valutu, no bitno je naglasiti da osim ovih razloga, postoji jedan važan prizemni, više tehnički

detalj zbog kojeg je niska i ujednačena inflacija u svim članicama monetarne unije ključ za

uspostavljanje i dugoročnu održivost same monetarne unije. Riječ je o već spomenutoj

raspodjeli troškova i koristi same monetarne unije, jer država s preferencijom niske inflacije u

sklopu zajedničke monetarne politike (koja odražava prosjek preferencija u pogledu inflacije

svih članica), snosi trošak u vidu gubitka blagostanja. Stoga se kriterij stabilnosti cijena

postavlja kao uvjet za sve, a kako bi država s niskom inflacijom imala poticaj ući u monetarnu

uniju. (Faulend et al, 2005, str. 7).

To bi značilo da država koja ima središnju banku koja najbolje održava stabilnu i nisku

inflaciju traži to isto od drugih država i njihovih središnjih banaka budući da su sve te banke

istovjetne zajedničkoj središnjoj banci.

Visoka razina stabilnosti cijena određuje se prema prosječnoj stopi inflacije u tri zemlje EU s

najnižom stopom inflacije. Referentna vrijednost inflacije izračunava se tako da se prosječna

stopa inflacije tri države s najnižom stopom inflacije uveća za 1,5 % postotnih poena, a sve

zemlje koje prelaze tu referentnu vrijednost, ne ispunjavaju dotični kriterij. Za mjerenje

23

inflacije koriste se indeksi potrošačkih cijena koji pokazuju promjene u cijenama dobara ili

usluga koje promatrano stanovništvo kupuje radi potrošnje. Bitno je pratiti cijene u trenutku

donošenja odluke o kupovini kao i snimati tržišne cijene proizvoda zajedno s porezima i

subvencijama. (Faulend et al, 2005., str 7. i 8.)

Budući da se nacionalni indeksi potrošačkih cijena razlikuju prema konceptu, metodologiji i

samoj praksi, pojavila se potreba za instrumentom koji će moći sve to harmonizirati da bi

rezultati bili usporedivi, pouzdani i pravodobni.

Eurostat je još u 90-tim godinama prepoznao potrebu harmoniziranja indeksa potrošačkih

cijena radi međunarodne usporedivosti. Međutim nakon donošenja Ugovora iz Maastrichta

harmonizacija se javila kao imperativ. Kao rezultat višegodišnjeg rada stručnjaka iz

nacionalnih statističkih institucija i nacionalnih središnjih banaka država članica Europske

unije te stručnjaka iz Europske središnje banke i Europske komisije razvijeni su tzv.

harmonizirani indeski potrošačkih cijena (engl. Harmonized indices of consumer prices,

HICP). Takvi harmonizirani indeksi osiguravaju mjerenje inflacije na kompatibilnoj osnovi,

uzimajući u obzir različitosti nacionalnih ekonomija. HICP-ovi su skupina indeksa izračunatih

prema harmoniziranoj metodologiji i odgovarajućoj pravnoj podlozi. (Faulend et al. 2005., str.

8.)

Među njima su najznačajniji (Faulend et al, 2005., str 8 i 9):

The Monetary Union Index of Consumer Prices (MUICP) – agregirani indeks

potrošačkih cijena država članica EMU (država iz eurozone) ; ključni pokazatelj

stabilnosti cijena za Europski sustav središnjih banaka te Europsku središnju banku

The European Index of Consumer Prices (EICP) – za eurozonu i ostale države EU

The European Economic Area Index of Consumer Prices (EEAICP) – najširi od svih

indeksa; pokriva svih 25 država članica EU te Island i Norvešku

Nacionalni HICP-ovi za svaku državu članicu EU

Jednom kada država pristupi EU njezin HICP bi trebao biti kompatibilan sa onima od

postojećih članica. Nacionalne HICP – ove izrađuju nacionalne statističke institucije.

24

3.4.2. FISKALNI KRITERIJ

U monetarnoj uniji tj. u situaciji kada država nema utjecaja na monetarnu politiku i ne može

se koristiti politikom tečaja, fiskalna je politika jedini instrument kojim se može služiti u

vođenju ekonomske politike u svrhu održavanja makroekonomske ravnoteže.

Fiskalni kriterij zasniva se na načelu održive fiskalne politike jer ona neće povećavati rizik od

više stope inflacije u budućnosti. Državi s višim udjelom javnog duga u BDP-u mogla bi

odgovarati viša stopa inflacije zbog inflacioniranja dijela duga. Zbog toga da bi svaka država

vodila zdravu fiskalnu politiku i da bi održavala stabilnost cijena i imala pravednu raspodjelu

koristi i troškova, Monetarna unija je morala uspostaviti kriterije koji će to osigurati.

U Ugovoru je zapisana svojevrsna definicija takve fiskalne politike – ona fiskalna politika

koja za rezultat nema prekomjerne deficite, odnosno, u praktičnom smislu, ona fiskalna

politika kod koje a) godišnji proračunski manjak ne prelazi 3% BDP-a te b) javni dug (dug

države) ne prelazi 60 % BDP-a. Postoji doduše i određena fleksibilnost, pa se tako može

tolerirati proračunski manja i iznad, ali blizu 3 % BDP-a, pod uvjetom da je riječ o

privremenom i izvanrednom događaju. (Faulend et al, 2005, str. 8 i 9.).

Kod država koje su imale jako velike proračunske manjkove ili jako visoki udio javnog duga

u BDP-u, zadovoljavajućim se smatra i da ona kontinuirano smanjuje proračunski manjak

iako se udio duga BDP-u približava referentnoj vrijednosti.

3.4.3. TEČAJNI KRITERIJ

Stabilnost tečaja je tehnički cilj svake monetarne unije, ali njegova dugoročna održivost više

je stvar napora država članica da usklade svoje ekonomske politike i kontinuirano ih

prilagođavaju.

Država koja je buduća članica Europske unije mora biti spremna, tj. mora postići adekvatnu

razinu realne i nominalne konvergencije da bi mogla trajno fiksirati tečaj i ući u monetarnu

uniju. U suprotnom se može dogoditi da pretrpi negativne posljedice kao što su niski rast ili

recesija. (Fauland et al, 2005., str. 12.)

25

Realna konvergencija je dugotrajan proces, ali je postizanje njezine adekvatne razine važno,

iako nije obavezno. Važno je jer omogućava lakše ispunjavanje zahtjeva nominalne

konvergencije, a osobito kriterija stabilnosti cijena.

Maastrichtski kriterij stabilnosti tečaja jedan je od kriterija koji pokazuje postignutu razinu

nominalne konvergencije. Važan, ako ne i glavni motiv njegova uspostavljanja bio je,

međutim, spriječiti mogućnost zloporabe konkurentskih devalvacija ili deprecijacija pred

fiksiranje tečaja i ulazak u Monetarnu uniju, čime se zapravo željelo otkloniti bilo kakvu

mogućnost manipulacije tečajem radi postizanja boljega konkurentskog položaja. U

tehničkom smislu, kriterij stabilnosti tečaja zahtijeva od države članice sudjelovanje u

tečajnom mehanizmu (eng. Exchange Rate Mechanism II, ERM II) najmanje dvije godine

neprekidno, bez ozbiljnih potresa na deviznom tržištu i devalvacije prema euru. (Faulend et

al, 2005, str. 13).

Sudjelovanje u tečajnom mehanizmu za države članice EU izvan eurozone je dobrovoljno i

do njega može doći u bilo kojem trenutku nakon uključenja u Europsku uniju.

3.4.4. KRITERIJ NIVOA DUGOROČNIH KAMATNIH STOPA

Posljednji od kriterija donešen je iz vrlo pragmatičnog razloga a taj je spriječiti kapitalni

dobitak na obveznice zemalja koje su plaćale visoku premiju zbog tečajnog rizika. To bi

značilo da će se u državi s početno nižim kamatnim stopama one povećavati, a posjednici

obveznica ostvariti kapitalni gubitak, dok će u državama s početno višim kamatnim stopama

one smanjivati, a posjednici obveznica ostvariti dobitak.. (Fauland et al, 2005., str. 15.)

Dakle, kriterij dugoročnih kamatnih stopa odnosi se na ujednačenost dugoročnih kamatnih

stopa među državama članicama.

Ugovorom iz Maastrichta definirano je „da se trajnost konvergencije koju je postigla država

članica i njezina sudjelovanja u tečajnom mehanizmu europskoga monetarnog sustava

odražavaju na razinama dugoročnih kamatnih stopa“ (članak 121 (1)). Radi praktičnog

praćenja poštivanja toga kriterija članak 4. Protokola o kriterijima konvergencije dodaje da će

kriterij konvergencije kamatnih stopa značiti da u posljednjoj godini prije provjere ispunjava

li država kandidatkinja kriterije za pristup Ekonomskoj i monetarnoj uniji, države članice

imaju prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu koja ne prelazi za više od 2 postotna

26

boda kamatne stope u tri države članice s najboljim ostvarenjem kriterija stabilnosti cijena u

tom promatranom razdoblju. (Faulend et al, 2005, str 15).

Dugoročne kamatne stope mjere se na osnovu bruto prinosa dugoročnih obveznica ili

usporedivih financijskih instrumenata.

27

4. ANALIZA KRETANJA STOPA INFLACIJE U NOVIM EU ČLANICAMA

Kako bi se priključile Europskoj uniji, zemlje u tranziciji moraju ispuniti određene

gospodarske, političke i pravne uvjete. U njima mora postojati demokratska vlast, vladavina

prava, te odgovarajuće slobode i institucije.

Potrebno je ostvariti sličnosti u iznosu BDP-a per capita, razine nominalnih nadnica,

ravnoteže realnog deviznog tečaja (smanjenje indeksa devijacije deviznog tečaja) i s tim

povezano sličnosti razina cijena i odnosa cijena vanjskotrgovinskih i lokalnih dobara. ( Bilas,

2005, str 170).

Europska komisija je u listopadu 2002. godine nakon dugih pregovora odlučila da deset

zemalja odlično napreduje u izvršavanju svih kriterija koje je pred njih postavila Europska

unija i da mogu pristupiti uniji u 2004. godini. To su bile: Estonija, Cipar, Latvija, Litva,

Malta, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Češka. 2007. godine njima su se pridružile

još dvije članice, a to su Bugarska i Rumunjska.

Od spomenutih 12 zemalja koje su nove članice Europske unije, u eurozoni su: Slovenija,

Cipar, Malta, Slovačka i Estonija. To znači da je njihova nacionalna valuta euro. U eurozoni

još uvijek nisu: Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Češka, Rumunjska i Bugarska.

Prema podacima s Eurostata,u svim novim zemljama članicama Europske unije vidljiv je

trend rasta stope inflacije, naročito u godinama kada su ušle u uniju, dakle 2004. i 2007.

godine. Kretanje stopa inflacije rezultat je rasta globalnih cijena hrane i energije. Posljedica

toga je poskupljenje potrošačke košarice, a to je posebno vidljivo u 2008. godini. U tim je

zemljama došlo i do porasta plaća, iako to nije održivo jer ne prati porast produktvnosti.

Ako spomenute zemlje podijelimo na one koje su u eurozoni, i one koje u nju još nisu ušle,

vidi se da je u prosjeku u tim zemljama porast inflacije veći od prosječnog porasta inflacije

svih novih zemalja članica EU, dok je u novim zemljama članicama EU koje su uvele euro

porast inflacije niži od prosjeka porasta inflacije u svim novim zemljama članicama EU.

Slovenija, zemlja koja je prva od novih zemalja članica uvela euro, 2007 godine, značajno je

snizila stopu inflacije s 5,7 % u 2003. godini na 2,5 % 2006. godini, neposredno prije

usvajanja nove valute. Nakon Slovenije 2008. godine, dijelom eurozone postaju dvije otočne

države – Cipar i Malta, koje su u razdoblju od 2003. do 2007. godine uspijevale održati

stabilnu i relativno nisku inflaciju. 2008. godina pokazala se izrazito nepovoljnom u smislu

28

postizanja stabilne inflacije. Naime, jedino je Slovačka, 16. zemlja euro-zone od 2009.

godine, zadržala stopu inflacije na nižoj razini od 3,9 %, dok su ostale nove zemlje članice,

točnije Bugarska, Estonija, Latvija i Litva billježile stope inflacije i veće od 10 %. (Kersan

Škabić, Mihaljević, 2010, str. 14). Estonija je uvela euro 2011. godine.

Kretanje cijena može se povezati uz Balassa-Samuelsonov efekt. Taj efekt nam govori da je u

tranzicijskim zemljama produktivnost veća u sektoru vanjskotrgovinskih roba nego u sektoru

domaćih roba. Domaće robe postaju skuplje i to uzrokuje rast cijena u cijeloj ekonomiji što

dovodi do inflacije.

U tablici broj 2 prikazane su godišnje prosječne stope inflacije novih zemalja članica EU u

razdoblju od 2001. do 2011. godine u postotcima (HICP – indesk potrošačkih cijena)

Tablica 2. Godišnja prosječna stopa inflacije novih zemalja članica EU članica eurozone u

razdoblju od 2001. do 2011. godine u % (HICP – potrošačkih cijena)

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Prosjek

Slovenija 8,6 7,5 5,7 3,7 2,5 2,5 3,8 5,5 0,9 2,1 2,1 4,08

Cipar 2 2,8 4 1,9 2 2,2 2,2 4,4 0,2 2,6 3,5 2,53

Estonija 5,6 3,6 1,4 3 4,1 4,4 6,7 10,6 0,2 2,7 5,1 4,31

Malta 2,5 2,6 1,9 2,7 2,5 2,6 0,7 4,7 1,8 2 2,5 2,41

Slovačka 7,2 3,5 8,4 7,5 2,8 4,3 1,9 3,9 0,9 0,7 4,1 4,11

Prosjek 5,18 4 4,28 3,76 2,78 3,2 3,06 5,82 0,8 2,02 3,46 3,49

Prosjek

EU-12

7,57 4,93 3,84 4,26 3,83 4 4,77 7,66 2,35 2,32 3,73 4,48

Prosjek

EU

2,2 2,1 2 2 2,2 2,2 2,3 3,7 1 2,1 3,1 2,26

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata

Iz tablice 2 može se vidjeti da je najviša stopa inflacije bila u Estoniji 2008. godine, što je

posljedica recesije te godine, pa je u skoro svim zemljama te godine stopa inflacije bila

najviša. Najniža stopa inflacije bila je 2009. godine u Estoniji i u Cipru. Gledajući prosjek

svih godina, najveću stopu inflacije bilježi Slovenija, a najnižu Malta. Ako se usporedi

prosjek stope inflacije u zemljama eurozone i u svim novim EU članicama, vidi se da je

prosjek stope inflacije zemalja eurozone niži.

29

U tablici broj 3 prikazana je godišnja prosječna stopa inflacije novih zemalja članica EU koje

nisu članice eurozone u razdoblju od 2001. do 2011. godine u postotku (HICP – indeks

potrošačkih cijena).

Tablica 3. Godišnja prosječna stopa inflacije novih zemalja članica EU koje nisu članice

eurozone u razdoblju od 2001. do 2011. godine u % (HICP – indeks potrošačkih cijena)

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Prosjek

Latvija 2,5 2 2,9 6,2 6,9 6,6 10,1 15,3 3,3 -1,2 4,2 5,35

Litva 1,6 0,3 -1,1 1,2 2,7 3,8 5,8 11,1 4,2 1,2 4,1 3,17

Mađarska 9,1 5,2 4,7 6,8 3,5 4 7,9 6 4 4,7 3,9 5,44

Češka 4,5 1,4 -0,1 2,6 1,6 2,1 3 6,3 0,6 1,2 2,1 4,61

Poljska 5,3 1,9 0,7 3,6 2,2 1,3 2,6 4,2 4 2,7 3,9 2,95

Rumunjska 34,5 22,5 15,3 11,9 9,1 6,6 4,9 7,9 5,6 6,1 5,8 11,84

Bugarska 7,4 5,8 2,3 6,1 6 7,4 7,6 12 2,5 3 3,4 5,77

Prosjek 9,3 5,6 3,5 5,5 4,6 4,5 5,9 8,9 3,5 2,5 3,9 5,2

Prosjek

EU-12

7,57 4,93 3,84 4,26 3,83 4 4,77 7,66 2,35 2,32 3,73 4,48

Prosjek

EU

2,2 2,1 2 2 2,2 2,2 2,3 3,7 1 2,1 3,1 2,26

Izvor: Izrada studenta prema podacima eurostata

Iz tablice tri može se vidjeti da je najveća stopa porasta inflacije bila u Rumunjskoj 2001.

godine s tim da treba napomenuti da je Rumunjska ušla u EU tek 2007. godine. Uspoređujući

podatke za godine od kada su ove zemlje u EU, najveća stopa porasta inflacije bila je u 2008.

godini kada se dogodila recesija. Stopa inflacije najmanje je rasla 2010 godine. Ako se

usporedi prosjek stope inflacije u članicama EU koje nisu uvele euro sa prosjekom stope

inflacije svih novih zemalja članica EU, vidi se da je prosjek stope inflacije viši u zemljama

koje još nisu uvele euro.

30

4.1. INFLACIJA U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE EUROZONE

U nove članice EU koje su ušle u eurozonu spadaju : Slovenija od 2007. godine, Slovačka od

2009. godine, Malta i Cipar od 2008. godine, te Estonija od 2011. godine.

4.1.1. INFLACIJA U SLOVENIJI

Prema podacima s Eurostata, stopa inflacije u Sloveniji 2012. godine iznosila je 2,7% što je

nešto više od prosječne inflacije u eurozoni, te nešto više od inflacije 2011. godine kad je ona

iznosila 2,1%.

Ukupnom rastu inflacije najviše su pridonijele povećane cijene bezalkoholnih pića, alkohola,

hrane i duhana, te ugostiteljskih, stambenih i komunalnih usluga.

Ured za makroekonomske analize slovenske vlade (UMAR) priopćio je da je na relativno

nisku stopu inflacije prošle godine djelovala niska gospodarska aktivnost, odnosno smanjena

potrošnja na domaćem tržištu i okruženju, što će se nastaviti i u 2013. Zato veći rast inflacije

u 2013. godini ne treba očekivati. (Lider, 2012)

U grafikonu broj 2 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim

cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene

BDP-a i nezaposlenosti u Sloveniji u % od 2001. do 2011. godine.

31

Grafikon 2 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna

stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u

Sloveniji u % od 2001. do 2011. godine


Iz grafikona broj 2 vidljiva je usporedba nezaposlenosti, BDP-a, HICP-a i PPI-a od 2001. Do

2011. godine. Najmanje oscilacije imala je nazaposlenost, a najveće BDP. Najviša stopa

nezaposlenosti zabilježena je 2011. Godine, a najveći pad BDP-a 2009. godine. Inflacija je

bila najviša 2001. Godine dok Slovenija još nije bila članica EU, a tada je počela padati i tu je

tendenciju zadržala do 2005. Godine. Opet je naglo porasla 2008. Godine. Može se zaključiti

da je pravilo Phillipsove krivulje većinom primjenjivo, jer u u slučaju pada inflacije dolazi do

porasta nezaposlenosti.

4.1.2. INFLACIJA U SLOVAČKOJ

Prema podacima s Eurostata, u Slovačkoj je 2012. godine porast stope inflacije iznosio 3,7%,

što je manje nego 2011. godine. Razlog povećanju inflacije je povećanje cijena hrane i

energenata. Rasle su i cijene zdravstvenih usluga dok se rast plaća usporava.

-10

-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

32



BDP-a i nezaposlenosti u Slovačkoj u % od 2004. do 2011. godine.



Slovačkoj u % od 2004. do 2011. godine


Iz grafikona broj 3 vidljivo je da je nezaposlenost kroz sve godine u Slovačkoj izuzetno

visoka, s tim da je najviša bila 2004. godine, a najmanja 2008. godine, nakon čega opet ima

tendenciju rasta. BDP je bio najviši 2007. godine da bi u dvije godine naglo pao i bio najniži

2009. godine. Potrošačke cijene su rasle i padale blaže od proizvođačkih cijena koje su naglo

padale i dizale se. Uspoređujući inflaciju i nezaposlenost može se utvrditi da je teorija

Phillipsove krivulje djelomično primjenjiva.

4.1.3. INFLACIJA U ESTONIJI

Prema podacima s Eurostata u Estoniji je 2012. godine porast inflacije iznosio 4,2 %, što je

nešto manje nego 2011. godine. Inflacija raste zbog toga jer su cijene stanarina i hrane

dosegnule zapadnoeuropsku razinu, a plaće su ostale iste. Zbog tog razloga mnogi stanovnici

Estonije sele ili se zapošljavaju u obližnjoj Finskoj.

-10

-5

0

5

10

15

20

2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

33



BDP-a i nezaposlenosti u Estoniji u % od 2001. do 2011. godine.



Estoniji u % od 2001. do 2011. godine


Iz grafikona broj 4 može se vidjeti da je nezaposlenost u Estoniji bila visoka 2001. godine dok

Estonija još nije bila članica Europske Unije. Nakon toga nezaposlenost je padala, da bi opet

počela rasti 2008. godine i postigla svoju najvišu razinu 2010. godine. Proizvođačke i

potrošačke cijene su rasle i padale istodobno i najviše su bile 2007. i 2008. godine, a zatim su

naglo pale 2009. godine. Od tada opet imaju tendenciju rasta. BDP je bio najviši 2006.

godine, a naglo je pao 2009. godine. Nakon toga je u roku od godine dana narastao za oko 18

%. U slučaju Estonije, kada se usporedi nezaposlenost i indlacija može se primjeniti teorem

Phillipsove krivulje.

-20

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

34

4.1.4. INFLACIJA U MALTI

Prema podacima s Eurostata inflacija u Malti bila je u 2012. godini uvećana za 3,2% što je

više nego u 2012. godini. Razlozi inflacije u Malti su rast cijena zbog promjene fiskalne

politike, stalni rast cijena goriva, uvođenje „eko-poreza“ i nefleksibilnost cijena na raznim

tržištima kao što su tržišta ribe, farmaceutsko tržište i slično.



BDP-a i nezaposlenosti u Malti u % od 2005. do 2011. godine.

Grafikon 5: Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna


Malti u % od 2005. do 2011. godine


Iz grafikona broj 5 vidi se da je nezaposlenost relativno jednaka, bez puno varijacija. BDP je

bio najviši 2007. i 2008. godine, a nakon toga je naglo pao i bio najniži 2009. godine. Nakon

toga je naglo narastao u godinu dana. Proizvođačke cijene imale su puno veće varijacije od

potrošačkih cijena, više su rasle i više padale. Najviše su bile 2006. godine, a najniže 2007.

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

35

godine. Potrošačke cijene bile su najviše 2008. godine, a najniže 2007. godine. Prilikom

usporedbe inflacije i nezaposlenosti vidi se da se može primjeniti pravilo Phillipsove krivulje.

4.1.5. INFLACIJA U CIPRU

Prema podacima s Eurostata inflacija u Cipru bila je 2012. godine uvećana za 3,1 % što je

malo manje nego u prethodnoj godini. Inflacija u Cipru najviše uzrokuje preveliki bankarski

sektor koji bi se trebao svesti na razinu primjerenu realnom gospodarstvu Cipra a ne služiti za

pranje novca i kao porezni raj. Da bi izašao iz krize Cipru je potrebna pomoć od 10 milijardi

eura, a za uzvrat mora smanjiti proračun, provesti strukturne reforme i privatizirati državnu

imovinu.

U grafikonu broj 6 prikazane su: stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI),

prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Cipru u % od 2001. do 2011. godine.



Cipru u % od 2001. do 2011. godine


-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

36

Iz grafikona broj 6 može se vidjeti da najviše iskače dijagram proizvođačkih cijena. One su

od 2007. do 2008. godine naglo narasle, a zatim 2009. godine isto tako naglo pale. Nakon

toga nastavile su rasti. Potrošačke cijene nisu imale tako velike oscilacije. Najviše su bile

2008. a najniže 2009. godine, nakon čega su rasle. Nezaposlenost je bila najniža 2002. i 2008.

godine, nakon čega stalno raste i najviša je 2011. godine. BDP je bio najviši 2007. godine, a

najniži je bio 2009. godine. Usporedi li se nezaposlenost i inflacija, može se reći da je teorija

Phillipsove krivulje relativno primjenjiva.

4.2. NOVE ZEMLJE ČLANICE EU KOJE NISU U EUROZONI

Nove zemlje članice EU koje još nisu ušle u eurozonu i uvele euro kao svoju valutu su:

Poljska, Mađarska, Češka, Bugarska, Rumunjska, Latvija i Litva.

4.2.1. INFLACIJA U POLJSKOJ

Prema podacima s Eurostata,inflacija u Poljskoj u 2012. godini iznosila je 3,7 %. Razlog

povećanju inflacije su cijene goriva te roba i usluga vezanih za transport. Cijene ostalih

proizvoda rasle su sporije od opće stope inflacije.



BDP-a i nezaposlenosti u Poljskoj u % od 2001. do 2011. godine.

37



Poljskoj u % od 2001. do 2011. godine


Iz grafikona 7 može se vidjeti da je stopa nezaposlenosti bila najviša 2002. godine, a od tada

je imala stalnu tendenciju pada sve do 2008. godine. Inflacija je bila najviša 2001. godine

kada Poljska još nije bila članica EU. Nakon toga inflacija se nije podizala iznad 5%, pa se

može reći da se radi o pozitivnoj inflaciji, osim u segmentu proizvođačkih cijena koje su

porasle 2004. i 2011. godine. Kod Poljske se može primijeniti pravilo Phillipsove krivulje, jer

su krivulja inflacija i krivulja nezaposlenosti većinom međusobno dijametralne.

4.2.2. INFLACIJA U MAĐARSKOJ

Prema podacima s Eurostata,u Mađarskoj je inflacija 2012. godine iznosila 5,7 % i porasla je

u odnosu na 2011. godinu. Razlog tome je stagnacija potrošnje i značajan pad investicija kao i

smanjivanje aktivnosti u Mađarskom gospodarstvu za 1 %. Mađarska vlada smatra da će

iduće godine, kada aktivnosti u gospodarstvu porastu za 0,9 %, inflacija pasti na 4,3 %.

0

5

10

15

20

25

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

38



BDP-a i nezaposlenosti u Mađarskoj u % od 2001. do 2011. godine.



Mađarskoj u % od 2001. do 2011. godine


Iz grafikona broj 8 vidljivo je da je najveća nezaposlenost bila 2010. godine, a rasla je od

2008. godine koja je bila krizna u cijelom svijetu, pa i u Europi. Najveći pad BDP-a bio je

2009.godine, a može se reći i da BDP u Mađarskoj ima najveće oscilacije od sva četiri

pokazatelja. Najveće potrošačke cijene bile su 2007. godine, a najviše proizvođačke cijene

2006. godine. Ako usporedimo nezaposlenost s inflacijom, ne možemo potvrditi teoriju

Phillipsove krivulje.

4.2.3. INFLACIJA U ČEŠKOJ

Prema podacima s Eurostata inflacija u Češkoj je 2012. godine iznosila 3,5 % i bila je veća u

odnosu na 2011. godinu. Razlog tome je skok cijena energenata. Potrošačke cijene su narasle,

a najveći rast su zabilježile cijene goriva.

-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

39



BDP-a i nezaposlenosti u Češkoj u % od 2001. do 2011. godine.



Češkoj u % od 2001. do 2011. godine


Iz grafikona broj 9 vidi se da je nezaposlenost bila najviša 2004. godine, a zatim je imala

konstantu pada i bila najniža 2008. godine, da bi se iza toga ponovo počela povećavati. BDP

je bio najniži 2009. godine kada je naglo pao za oko 7 %, a zatim se u samo godinu dana isto

toliko i podigao. Najviši BDP zabilježen je 2006. godine. Proizvođačke i potrošačke cijene

imale su nagle rastove i padove, a kada usporedimo nezaposlenost i inflaciju, može se reći da

se u Češkoj donekle može primijeniti teorija Phillipsove krivulje.

4.2.4. INFLACIJA U BUGARSKOJ

Prema podacima s Eurostata,inflacija u Bugarskoj u 2012. godini rasla je 2,4 %, što je nešto

manje od 2011. godine. Glavni pokretač inflacije u Bugarskoj su rastuće cijene hrane i goriva.

Bugarska obitelj troši trećinu svojih prihoda na hranu i dodatnih petnaest % na robu i usluge

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

40

čije su cijene direktno povezane sa cijenama goriva. Konstantni porast inflacije i zamrlo

tržište rada spriječavaju oporavak potrošnje.



BDP-a i nezaposlenosti u Bugarskoj u % od 2001. do 2011. godine.



Bugarskoj u % od 2001. do 2011. godine


Iz grafikona broj 10 vidi se da je nezaposlenost bila najviša 2001. godine, dok Bugarska nije

bila članica Europske Unije. Najniža nezaposlenost bila je 2008. godine, a zatim je ponovo

počela rasti. Potrošačke cijene bile su najviše 2008. godine, a odmah slijedeće godine su bile

najniže. Najnestalnije su proizvođačke cijene koje u godinu dana naglo padnu,a zatim

slijedeću godinu naglo narastu. Ako usporedimo nezaposlenost i inflaciju, može se vidjeti da

postoji mogućnost primjene Phillipsove krivulje.

-10

-5

0

5

10

15

20

25

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

41

4.2.5. INFLACIJA U RUMUNJSKOJ

Prema podacima s Eurostata inflacija u Rumunjskoj narasla je 2012. godine za 3,4 %, što je

nešto sporiji rast od onog 2011. godine. U Rumunjskoj inflacija raste ponajviše zbog rasta

cijena hrane. Rastu i cijene neprehrambenih proizvoda, ali nešto sporije. Porasle su i cijene

energije.



BDP-a i nezaposlenosti u Rumunjskoj u % od 2001. do 2011. godine.



Rumunjskoj u % od 2001. do 2011. godine


Iz grafikona broj 11 može se zaključiti da je nezaposlenost u Rumunjskoj skoro konstantna s

vrlo malim varijacijama. Potrošačke i proizvođačke cijene su, za razliku od nezaposlenosti

imale vrlo velike varijacije. Najviše su bile 2001. godine dok Rumunjska još nije bila članica

Europske Unije. I dok su potrošačke cijene nakon toga imale konstantu pada, potrošačke

cijene su izmjenjivale nagle padove i poraste. BDP je bio najniži 2009. godine, a nakon toga

-10

-5

0

5

10

15

20

25

30

35

40

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

42

ima tendenciju rasta. Prilikom usporedbe nezaposlenosti i inflacije može se donijeti zaključak

da je primjenjiva teorija Phillipsove krivulje.

4.2.6. INFLACIJA U LATVIJI

Prema podacima s Eurostata, inflacija u Latviji 2012. godine je iznosila 2,3 % i bila je manja

nego u 2011. godini. Do povećanja inflacije dolazi jer aktivnosti u sektorima graditeljstva i

usluga i dalje slabe, a i zato jer je zbog posljedica krize Latvija morala 2008. godine posuditi

7,5 milijardi eura od međunarodnih kreditora.



BDP-a i nezaposlenosti u Latviji u % od 2001. do 2011. godine.



Latviji u % od 2001. do 2011. Godine


-20

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

25

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

43

Iz grafikona broj 12 vidi se da je BDP u Latviji bio najniži 2009. godine. Imao je nagli pad u

odnosu na 2007. godinu od oko 27 %. Nakon toga je u godinu dana naglo narastao i imao i

dalje tendenciju rasta. Nezaposlenost je bila najveća 2010. godine, da bi nakon toga počela

padati. Potrošačke i proizvođačke cijene rasle su i padale gotovo u isto vrijeme, pa su bile

najviše 2007. i 2008. godine, dok su najniže bile 2009. i 2010 godine. Prilikom usporedbe

inflacije i nezaposlenosti dolazi se do zaključka da je teorija Phillipsove krivulje primjenjiva.

4.2.7. INFLACIJA U LITVI

Prema podacima s Eurostata u Litvi je inflacija 2012. godine narasla 3,2 % i bila je malo

manja nego 2011. godine. Uzrok tome je porast cijena energije i hrane kao i trošarina. Odluke

o vezivanju minimalnih plaća i socijalne pomoći za inflaciju mogle bi imati za posljedicu još

veću inflaciju, što bi značilo da je pridruživanje Litve eurozoni još uvijek problematično.



BDP-a i nezaposlenosti u Litvi u % od 2001. do 2011. godine.

44



Litvi u % od 2001. do 2011. godine


Kada se pogleda grafikon broj 13 prvo što se primjeti je nagli pad proizvodačkih cijena od

2008. do 2009. godine. On iznosi oko 31 % u godinu dana. Isto tako naglo su proizvođačke

cijene skočile od 2009. do 2010 godine. BDP je bio najniži 2009. godine, dok je najviši bio

2003. I 2007. godine. Nezaposlenost je bila visoka 2001. godine, a zatim je imala konstantan

pad do 2007. godine, a zatim se opet povećavala do 2010. godine. Ako se usporedi

nezaposlenost s inflacijom vidi se da je teorija Phillipsove krivulje primjenjiva.

-20

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

PPI

HICP

Nezaposlenost

Bdp

45

5. POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO NOVIH EU ČLANICA

Obuhvaćanjem dvanaest novih članica 2004. i 2007. godine Unija je dobila nova rastuća

gospodarstva s preko 100 milijuna stanovnika. To je potaknulo gospodarski rast i stvorilo

nova radna mjesta. U novim članicama Unije već su vidljive neke koristi: dolazi do

gospodarskih reformi i rasta, povećava se trgovinska razmjena, otvaraju se nova radna mjesta,

financijska pomoć se iskorištava na pravilan način i stvaraju se stabilne demokracije.

(Kandžija, Cvečić, 2010., str 209.)

Nove zemlje članice u prvim godinama članstva osjetile su pozitivne gospodarske rezultate

putem povećane trgovine, investicija i financijskih poticaja iz proračuna Unije.

U kontekstu širenja članstva na nove zemlje do izražaje dolaze i troškovi ili nedostatci tog

procesa, posebno za zemlje koje nisu u nj uključene (Kandžija, Cvečić, 2010., str 210.):

Izostanak koristi potencijalnih zemalja članica zbog usporavanja integracije u

unutarnje tržište i slabiji gospodarski rast i razvoj

Neuspješni proces pridruživanja slabi poticaje za gospodarske i političke reforme, što

smanjuje dotok inozemnih ulaganja i stope gospodarskog rasta

Mogućnost političke destabilazacije u Europi i usporavanje procesa demokratizacije

Slabije mogućnosti borbe protiv organiziranog kriminala, nelegalne imigracije i

terorizma

Jačanje euroskepticizma u potencijalnim članicama EU-a

Proširenje Europe prekinulo je njezinu umjetnu podjelu na istok i zapad i pojedincima pružilo

slobodu kretanja, studiranja i rada izvan granica vlastitih zemalja.

5.1. UZROCI I POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO EUROPSKE UNIJE

Velika gospodarska kriza 2008. godine u Europi dio je svjetske financijske krize koja je

nastala u Americi u ljeto 2007. godine krizom tržišta nekretnina. Uzrok krize bio je nagli pad

cijena nekretnina koje su prije toga rasle uz pomoć relativno lakih načina uzimanja kredita s

niskim kamatnim stopama s mogućnošću promjena. Kada su te kamatne stope narasle, dužnici

ih više nisu mogli vraćati i kriza je poprimila globalne razmjere.

Kriza se proširila svijetom i dovela do problema u europskim bankama.

46

Tako je Njemačka morala spašavati svoju Hypo Real Estate holding kompaniju. Britanci su

dokapitalizirali velike banke kao što su Royal Bank of Scotland, HBOS, Barclays, Francuzi

BNP i Societe Generale i Nizozemci ING. To je vodilo rastu kamatnih stopa i manjoj ponudi

povoljnih kredita, odnosno novca, što izravno utječe na manju osnovnu potrošnju i investicije.

Prodaja, osobito dobara koja se kupuju na kredit (automobili) drastično je padala, zalihe su

rasle, a padala je i vrijednost dionica. Da bi umanjile takav utjecaj, prvo američka središnja

banka, a zatim Europska središnja banka i sedam vodećih banaka već koncem 2008. godine

smanjuju kamatnu stopu na 3,25% (Benić, 2012, str 848)

Kriza koja je nastala 2007. godine stvarana je desetljećima u prvom redu velikim promjenama

u udjelima rada i kapitala u korist kapitala. Posljedica toga bila je prevelika razlika između

ponude i potražnje koju su ljudi rješavali kreditima, a to više nisu mogli kada su počeli živjeti

izvan svojih mogućnosti.

Europska dužnička kriza od 2010. godine do danas sve je veća i prijeti slomom kako

Europske monetarne unije tako i nekih zemalja kao što su Grčka, Portugal, Španjolska i

Italija. Ona sa sobom donosi ekonomske probleme kao što su porast nezaposlenosti i pad

BDP-a.

Koncem 2010. dug Grčke iznosio je 340 mld eura, Irske 144,5 mld eura, koncem 2011. dug

Španjolske iznosio je 735 mld eura, Portugala 490 mld dolara, dok je u siječnju 2012. dug

Italije bio 1935 mld eura ili 120 % GDP, iako bi propisani najviši dug u eurozoni mogao biti

60% GDP-a. (Benić, 2012, str. 849)

Oporavak gospodarstva u Europskoj uniji sporiji je od oporavka američkog gospodarstva jer

je financijski sustav Europske unije veći i riskantniji od američkog. Ipak, nema razloga za

veliki optimizam jer kriza u Europi nije samo ekonomska, već je i socijalna i politička. Zemlje

u Europskoj uniji razlikuju se po veličini ali i po tome da li su vjerovnici ili dužnici. Kada se

spašavalo Grčku od bankrota produbio se jaz između zemalja sa visokim i sa niskim BDP-om,

pa je solidarnost između zemalja sve više upitna.(Benić, 2012., str.849.)

47

5.2. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE

EUROZONE

Da bi se ublažile posljedice inflacije u eurozoni, brine se Europska centralna banka koja

svojim potezima pokušava potaknuti gospodarstvo i smanjiti nezaposlenost. Zato je

najnovija monetarna politika ECB-a da smanji kamate kako bi inflacija u eurozoni pala. Isto

tako ECB želi pojačati aktiviranje vrijednosnih papira poduprtih imovinom. To su mjere koje

ECB može poduzeti za oporavak eurozone , ali nacionalne vlade moraju nastaviti sa

strukturnim reformama i provođenjem planova za stvaranje čvršće monetarne unije. (seebiz,

2013.)

5.2.1. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVENIJI

Slovenija je postala članica eurozone 2007. godine.

Kada se promatra razdoblje od 2001. do 2012. godine u Sloveniji, prema statističkim

podacima na Eurostatu inflacija potrošačkih cijena kretala se od 0,9% do 8,6%. Kada je

Slovenija 2004. godine ušla u Europsku uniju inflacija potrošačkih cijena se ustalila do 2008.

godine kada je naglo porasla.

Slovenija je bila jedna od najbolje pripremljenih zemalja kandidatkinja za članstvo u EU.

Međutim, 2012. godine stanje se promijenilo.

Problemi Slovenije nakon inflacije su više cijene, manja konkurentnost države i skoro

nepostojeći gospodarski rast. Slovenija ima problem s izvozom zbog relativne zatvorenosti

slovenskog tržišta za strane ulagače. Premalo je proizvoda visoke tehnologije. Smanjenje

izvoza odražava se i na tržište rada pa je i stopa zaposlenosti, iako manja od one u eurozoni,

ipak dvostruko veća od one 2008. godine.

Slovenija pokušava uvesti oštar program štednje kako bi stabilizirala svoje gospodarstvo.

Smanjuju se plaće u javnom sektoru i predviđa ušteda koja će, kako se nadaju u slovenskoj

Vladi, smanjiti proračunski deficit na predviđenih 3 %.

Najveći problem u slovenskoj krizi je taj što je najvažnija banka u zemlji, Nova ljubljanska

banka, u većinskom vlasništvu države, a i ona i druge slovenske banke opskrbljene su niskom

razinom vlastitog kapitala.

48

U 2012. godini inflacija u Sloveniji je iznosila 2,8%. Najviše su porasle cijene alkoholnih pića

i duhana. Cijene odjeće i obuće su pale. (SEEbiz, 2013.)

5.2.2. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVAČKOJ

Slovačka je postala članicom eurozone 2009. godine.

Prema podacima s Eurostata, ako se promatra razdoblje od 2001. do 2012. godine u

Slovačkoj, može se primjetiti da se inflacija kretala od 0,7 % 2010. godine do 8,4 % 2003.

godine. U Slovačkoj nije bilo duljih razdoblja smanjene ili povećane inflacije, uvijek su to

kratka razdoblja od najviše dvije godine.

Iako je Narodna Banka Slovačke sebi kao glavni cilj zadala cjenovnu stabilnost, inflacija je u

Slovačkoj stalno fluktuirala sve do 2007. godine. To se događalo zbog prilagođavanja

administrativnih cijena i promjene indirektnih poreza. Godine 2007. inflacija je padala najviše

zbog pada cijena energije, da bi 2008. godine počela rasti najviše zbog rasta cijena hrane,

energije i usluga, koje su rasle na globalnoj razini.

Međutim, 2012. godine usprkos krizi Slovačka bilježi rast proizvodnje od 10,8%, a na

europskoj razini to je 2,5% iznad prosjeka. Kao pozitivan faktor ističe se i to što je Slovačka

već dosegla skoro 70 % europskog prosjeka u životnom standardu. Stopa nezaposlenosti

smanjena je na 14 %, ali to nije malo uzme li se u obzir da u istočnim regijama iznosi 30 %.

(ECB, izvješće o konvergenciji, 2008., str. 50.)

Premijer je istaknuo da želi smanjiti javni deficit i da će povositi stopu poreza na dobit i porez

bogatih građana. Povisit će se i porezi za banke i doći će do promjena u sistemu.

5.2.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ESTONIJI

Estonija je ušla u eurozonu 2011. godine

Prema podacima s Eurostata u razdoblju od 2001. do 2012. godine inflacija u Estoniji kretala

se od 0,2 % 2009. godine do 10,6 % 2008. godine. Inflacija je padala od 2001. do

2003.godine, a zatim je rasla sve do 2008. godine. 2009. godine je naglo pala, a nakon toga

fluktuira.

49

Inflacija je počela rasti u 2004. godini kao posljedica povećanja administrativnih cijena, a to

povećanje je povezano s ulaskom Estonije u EU. Rasle su i cijene energije i povećavale se

plaće i cijene nekretnina. U 2008. godini inflacija je nastavila rasti, najviše zbog rasta cijena

roba i mjera prilagođavanja poreza i spore prilagodbe plaća ekonomskom okruženju. Inflacija

se rapidno smanjila 2009. godine, iako je ekonomija bila u recesiji.(ECB, izvješće o

konvergenciji, 2010., str. 42.)

Vlada Estonije 2003. godine se monetarnom politikom počela boriti protiv inflacije, a ta je

borba postala glavni cilj i Estonskoj Centralnoj Banci. Fiskalnom politikom liberaliziralo se

tržište proizvoda.

Predviđanja za 2013. godinu su da će Estonija biti najbrže rastuća ekonomija u eurozoni i da

će BDP rasti.

5.2.4. POSLJEDICE INFLACIJE U MALTI

Malta je postala članica eurozone 2008. godine.

Od 2001. do 2012. godine, prema podacima s Eurostata, inflacija u Malti se kretala od 0,7%

2007. godine do 4,7 % 2008. godine. Inflacija je u Malti stalno varirala i ne postoji duži

vremenski period rasta ili pada inflacije.

Na početku promatranog razdoblja inflacija u Malti bile je relativno niska. Početkom 2004.

godine došlo je do povećanja inflacije zbog promjene stope PDV-a kao i zbog prilagođavanja

cijena energenata svjetskim cijenama. Od 2001. godine BDP raste, i podiže cijene proizvoda i

usluga koji su jako važni za gospodarstvo Malte (turizam i elektronika). Zbog rasta BDP-a

došlo je do otpuštanja radnika i stagnacije u farmaceutskoj industriji.

Promatrajući spomenuto razdoblje, inflacija u Malti bila je relativno stabilna i kretala se

između 2 i 3% od 1999. godine do 2006. godine. Razlog stabilnosti inflacije je posljedica

važnih političkih odlukakao što je stabiliziranje tečaja na istoj razini još od nezavisnosti Malte

1964. godine. Fiskalna politika podržava stabilnost cijena. (ECB, izvješće o konvergenciji

2007., str. 49.)

Promatrajući proizvodnju vidi se da je njezin rast bio usporen od 2001. godine, sa dvije

godine stagnacije. Do te stagnacije je došlo zbog rasta konkurentnih tržišta. Postupni

50

oporavak ekonomije počinje u 2005. godini i nastavlja se u 2006. godini, a inflacija 2007.

godine pada zahvaljujući borbi protiv povećanja cijena energenata koja je prilično utjecala na

inflaciju u Malti. (J.Debello, 2013.)

Najveći rizik da inflacija u Malti naraste povezan je s mogućim porastom cijena energije na

svjetskoj razini, kao i mogućnost povećanja konkurencije na nekim tržištima bitnim za Maltu,

kao što je tržište maloprodaje hrane i avioindustrije. Javni sektor mora se i dalje regulirati i

administrativno procesuirati.

U bodućnosti za Maltu je važno da nastvai podipirati fiskalnu stabilnost, a za javni i privatni

sektor da zadrži umjerene plaće, da ulaže u rast radničke produktivnosti i da ostane

konkurentna na njoj bitnim tržištima i da ulaže u rast radničke produktivnosti.

5.2.5. POSLJEDICE INFLACIJE U CIPRU

Cipar je ušao u eurozonu 2008. godine.

Prema podacima s Eurostata, u Cipru se od 2001. do 2012. godine inflacija kretala od 0,2%

2009. godine do 4,4% 2008. godine. Od 2001. do 2003. godine inflacija se podizala, 2004.

godine je pala, zatim se opet podizala do 2008. godine, a nakon toga je nestalna.

Promatrajući spomenuto razdoblje inflacija u Cipru bila je konstantna, sa kraćim periodima

nešto više inflacije, najviše zbog velikog povećanja cijena hrane i energije, kao i EU

usklađivanja koji se odnose na povećanja trošarina na energente i povećanje PDV-a sa 10%

na 15% u periodu 2002-2003. godine. (ECB, Izvješće o konvergenciji, 2007., str., 33.)

Dugoročna inflacijska postignuća odražavaju političke odluke od kojih je najznačajnija

dugoročno stabiliziranje tečaja koje datira još od 1960. godine. Od 1992. godine ciparska

funta je vezana za ECU, a kasnije za euro. Relativno održavanje razine inflacije podržano je

liberalizacijom proizvodnog tržišta.

Postotak nezaposlenosti bio je relativno nizak, do podizanja 2002. godine, a tržište radne

snage relativno prilagodljivo. Veliki rast plaća bio je 2002. i 2003. godine, naročito u javnom

sektoru. U slijedeće 2 godine plaće padaju prateći umjereno povećanje troškova radne snage.

Uvozne cijene bile su fluktuirajuće, a podigle su se 2003. godine kao odgovor na više cijene

nafte.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2007., str. 33).

51

Rizik povećanja inflacije u Cipru povezan je s europskim usklađivanjem koje se odnosi na

povećanje BDP-a određenih roba i usluga, što bi dovelo do povećanja inflacije za 1 postotni

bod. To bi u budućnosti moglo dovesti do rasta inflacije, nepovoljnog rasta cijena nafte i rasta

plaća. Daljnji rizici su povezani sa liberalizacijom sektora kao što su telekomunikacije i

energenti, obuzdavanje plaća u javnom sektoru kao i moguće slabljenje međunarodne

potražnje naročito na turizam. (ECB, Izvješće o konvergenciji., 2007., str.33.)

Za Cipar je najvažnije da nastavi fiskalno jačanje, kao i da održava umjerene plaće, naročito u

javnom sektoru. To bi dovelo do rasta produktivnosti, boljih uvjeta tržišta rada i razvoja

konkurentnosti. Važno je da i Cipar nastavi sa strukturnim reformama proizvodnje i tržišta

radne snage.

5.3. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE NISU ČLANICE

EUROZONE

Monetarnu politiku u novim članicama koje nisu članice eurozone vode njihove nacionalne

banke, a protiv inflacije bore se zajedno s vladama tih država. Međutim, svaka od tih novih

članica EU teži tome da što prije uđe u eurozonu, a prva od njih to će napraviti Latvija.

Ulazak u eurozonu bitan je zbog nekoliko aspekata: pokazuje da se eurozona širi, dokazuje

kako je zemlja koja je bila najjače pogođena krizom od svih europskih zemalja u razdoblju

od nekoliko godina i izašla iz krlze i uspjela ispuniti kriterije ulaska u eurozonu, što svim

novim članicama pokazuje kako je ulazak u eurozonu ostvariv.

5.3.1. POSLJEDICE INFLACIJE U POLJSKOJ

Inflacija u Poljskoj u 2012. godini iznosila je 3,7% prema statističkim podacima s Eurostata,

što je iznad referentne vrijednosti od 3,1 % po kriteriju cjenovne stabilnosti.

Ukoliko gledamo period od 2001. do 2012. godine , najviša inflacija bila je 2001. godine, a

najniža 2003. godine. 2004. godine došlo je do porasta inflacije zbog ulaska Poljske u

Europsku Uniju. 2005. i 2006. godine inflacija se smanjila, a zatim cu cijene ponovno počele

rasti kao rezultat rasta cijene hrane, viših administrativnih cijena i porasta plaća. Inflacija je

2008. godine prešla 4 %, a razlog tome je rast troškova radne snage, promjene u

administrativnim cijenama i globalni rast cijena hrane i energije. 2009. godine inflacija se

52

ustalila ali je 2010. godine pala zbog sporijeg rasta uvoznih cijena. 2011. godine inflacija je

porasla najviše zbog podizanja stope PDV-a.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str. 159.)

Inflacija u Poljskoj 2012. godine je nešto niža od one u 2011. godini najviše zbog stroge

fiskalne i monetarne politike koju poljska Vlada provodi zajedno s Poljskom Centralnom

bankom, a zajednički cilj im je smanje stope inflacije.

5.3.2. POSLJEDICE INFLACIJE U MAĐARSKOJ

U Mađarskoj je inflacija 2012. godine iznosila 5,7 % što je iznad referentne vrijednosti od

3,1% po kriteriju cjenovne stabilnosti. Ukoliko se promatra period od 2001. Do 2012. godine,

inflacija se u Mađarskoj kretala od 3,5 % u 2005. godini do 9,1 % u 2001. godini, prema

podacima s Eurostata.

Česte promjene administrativnih cijena i indirektnih poreza odigrale su ključnu ulogu u

oscilacijama inflacije u spomenutom desetljeću. Mađarska je doživjela gospodarski rast koji

je trajao od početka stoljeća pa sve do 2006. godine. Za to je najviše bila zaslužna fiskalna

politika. Prateći politiku uspješne fiskalne konsolidacije, od sredine 2006. godine, fiskalna

politika je utjecala na inflaciju velikim povećanjem administrativnih cijena i indirektnih

poreza. Nakon toga je došlo do velikog ekonomskog pada koji je kulminirao recesijom 2009.

godine. Realni BDP je naglo pao 2007. i 2008. godine. (ECB, izvješće o konvergenciji, 2012.,

str. 139.)

Mađarska je 2008. godine morala prihvatiti kredite Međunarodnog monetarnog fonda kako bi

spriječila bankrot. Krediti su iznosili ukupno 20 milijardi dolara, a vraćanje je otežano zbog

previsokih kamata. Mađarska forinta 2008. godine je gubila na vrijednosti, a istovremeno

Mađarska je morala za svoje državne obveznice plaćati sve veće kamata.

Mađarska se počela polako oporavljati 2010. godine, a 2011. godine inflacija je iznosila 3,9

%. Cijene hrane su pale a Vlada je pokušala obuzdati inflaciju specijalnim porezima koji su

bili usmjereni na određene sektore (energetski, telekomunikacijski, maloprodajni sektor).

Inflacija je 2012. godine opet porasla zbog Vladine mjere povećanja minimalnih plaća za 18

%, povećanja indirektnih poreza i porasta cijena hrane. (ECB, izvješće o konvergenciji, 2012.,

str 139.)

53

Mađarska vlada pokušava smanjiti inflaciju uvođenjem novih poreza. Već su uveli poreze na

banke, telekomunikacije i nezdravu hranu, a priprema se i porez na infrastrukturu – plaćala bi

se naknada za korištenje vodovodne, telekomunikacijske, odvodne i energetske infrastrukture,

bez obzira u čijem je vlasništvu.

5.3.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ČEŠKOJ

Ako promatramo period od 2001. do 2012. godine, prema podacima s Eurostata, može se

primjetiti da je inflacija u Češkoj varirala od -0,1 % 2003. godine do 6,3 % 2008. godine.

Inflacija je padala od 2001. godine do 2003. godine, zatim je došlo do rasta sve do 2009.

godine kada je naglo pala da bi iza toga rasla nešto slabijim intenzitetom.

Između 2003. i 2007. godine makroekonomske aktivnosti dovele su do rasta ekonomije,

međutim 2008. godine češka ekonomija je počela usporavati i 2009. je ušla u recesiju kao

rezultat kolapsa svjetske razmjene. Od 2010. godine inflacija raste kao posljedica rasta cijena

hrane i energije kao i zbog rasta administrativnih cijena (proizvodi vezani uz kućanstvo i

lijekovi i medicinska pomagala). (ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str. 83.)

Da bi Češka izašla iz krize i smanjila deficit javnih financija, Vlada je odlučila povećati

poreze i smanjiti ili ukinuti neke porezne olakšice. Povećati će se porez na dodanu vrijednost

na 15 i 21 %, ograničiti paušalno plaćanje i privremeno ukinuti gornja granica zdravstvenog

osiguranja.

Te mjere bi trebale donijeti oko milijardu eura 2013. godine, a 1,3 milijarde eura 2014.

godine. Mjere koje stupaju na snagu 2013. godine su : povećanje poreza na promet nekretnina

sa 3 na 4 %, smanjenje poreznih olakšica za „porezne rajeve“, ukidanje „zelene nafte“ tj.

subvencioniranog goriva za poljoprivrednike i ograničavanje paušalnog plaćanja poreza na

prihod za fizičke osobe. Prihodi od povećanja PDV-a i oporezivanja fizičkih osoba ići će u

državni buđet. Od 2016. godine uvesti će se jedinstvena stopa PDV-a od 17 %. (Indeks.hr,

2012.)

54

5.3.4. POSLJEDICE INFLACIJE U BUGARSKOJ

Promatrajući period od 2001. do 2012. godine u Bugarskoj, prema podacima s Eurostata, vidi

se da se inflacija kretala od 2,3 % 2003. godine do 12 % 2008. godine. Najviše je rasla od

2004. godine do 2008. godine, 2009. godine je naglo pala, a zatim ponovno poćela polako

rasti.

Ekonomska i monetarna politika odigrale su važnu ulogu u oblikovanju razvoja inflacije u

ovom desetljeću u spomenutom periodu. Proces snižavanja inflacije koji je trajao do 2003.

godine bio je povezan s važnim političkim odlukama od kojih je najvažnija politika stabilnosti

cijena koju je Vlada provodila zajedno sa Bugarskom Centralnom Bankom. Između 2004. i

2008. godine Bugarska Vlada je pokušala mjerama monetarne politike smanjiti inflaciju, ali

očekivanja su bila prevelika što je dovelo do najveće inflacije 2008. godine. Za vrijeme 2008.

godine u Bugarsku je ušao strani kapital koji je doveo do rasta domaće potražnje i investicija

koji je doveo do premale proizvodnje u odnosu na potražnju. U 2011. godini nastavio se rast

nezaposlenosti.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str.65.)

Bugarsko gospodarstvo 2012. godine realno je uvećano 0,8% što je puno slabije od 6% -7%

koliko je iznosilo prije gospodarske krize. Slabi rast gospodarstva pripisuje se slabom izvozu

u eurozonu i slaboj domaćoj potražnji. Glavni pokretač inflacije su rastuće cijene hrane i

goriva.

5.3.5. POSLJEDICE INFLACIJE U RUMUNJSKOJ

Prema podacima s Eurostata, u razdoblju od 2001. do 2012. godine u Rumunjskoj se inflacija

kretala od 3,4 % 2012. godine do 34,5 % 2001. godine. Inflacija je padala od 2001. do 2007.

godine, a nakon toga je bila nestalna. 2009. godine inflacija je usporila što je utjecalo na pad

cijena roba i smanjivanja ekonomske aktivnosti. Između 2009. i 2011. godine cijene

potrošačkih dobara su fluktuirale i na njih je najviše utjecala cijena energije i hrane koje

zajedno čine 50 % potrošačke košarice u Rumunjskoj.

Dinamika inflacije u Rumunjskoj trebala bi se promatrati kroz razdoblje kada domaća

potražnja premašuje proizvodnju između 2004. i 2008. Godine, nakon čega slijedi smanjenje

ekonomske aktivnosti u 2009. i 2010. godini, i oporavka u 2011. gdini.

55

Tržište rada reflektiralo se kroz ekonomski razvoj, pa je između 2004. i 2008. godine

nezaposlenost pala i plaće su porasle više od razine produktivnosti. Zbog toga je

nezaposlenost opet počela rasti sa 5,8 % u 2008. do 7,3 % u 2010. godini. U 2011. godini

nezaposlenost je ostala nepromijenjena, dok su se plaće snizile za 3.7 %. (ECB, izvješće o


MMF od Rumunjske traži da nastavi sa strukturalnim reformama, jer su zabrinuti da bi se

gospodarstvo moglo smanjiti, a rumunjski lei izgubiti na vrijednosti, što bi se negativno

odrazilo na bankarski sektor.

5.3.6. POSLJEDICE INFLACIJE U LATVIJI

Gledajući razdoblje od posljednjih deset godina, prema podacima s Eurostata, inflacija

potrošačkih cijena u Latviji bila je nestalna, krečući se od -1,2 % do čak 15,3 % . Nakon

priključenja Latvije Europskoj uniji 2004. godine, inflacija se ustalila između 6 i 7 %, sve dok

nije počela naglo rasti 2007. i 2008. godine .

Uzrok velikoj inflaciji nakon ulaska u EU bili su povećanje administrativnih cijena i

indirektnih poreza. Daljnjem rastu inflacije pridonijeli su veliki porast plaća te rast cijena

energenata i hrane, kao i veliki porast potražnje za kreditima. Za vrijeme 2005. i 2007. godine

latvijska ekonomija suočila se sa makroekonomskom neravnotežom, što je dovelo do duboke

krize 2008. godine kada je godišnja stopa inflacije iznosila 15,3 %. (ECB, izvješće o


Kako bi izašli iz krize, vlada Latvije poduzela je stroge mjere proračunske štednje. Otpustila

je državne službenike i smanjila plaće. To je potaknulo konkurentnost gospodarstva i njegov

oporavak.

Inflacija u 2010. godini iznosila je -1,2 % i to je značilo da je Latvija povratila svoju

konkurentnost. U 2011. godini inflacija je opet porasla, najviše zbog povećanja cijena hrane,

energenata i više stope indirektnih poreza. U 2012. godini inflacija se smanjila na 2.3 % zbog

pada cijena hrane i energenata kao i zbog smanjenja PDV-a. (Dnevnik.hr, 2013)

Ekonomska i monetarna politika su odigrali važnu ulogu u kretanju inflacije u Latviji u

posljednjem desetljeću. Cilj monetarne politike bio je usmjeren na stabilnost cijena.

56

Stanovnici Latvije nisu dijelili optimizam sa Vladom, pa su prosvjedovali zbog strogih mjera

štednje koje su im nametnute, ali kada ništa nisu uspjeli promijeniti, mnogi od njih su

napustili zemlju.

Latvija je podnijela zahtjev za pristupanje Eurozoni 2014. godine jer je ispunila svih četiri

kriterija iz Maastrichta.

5.3.7. POSLJEDICE INFLACIJE U LITVI

Prema podacima s Eurostata, Litvi je se inflacija od 2001. do 2012. godine kretala od -1.1 %

2003. godine do 11.1 % 2008. godine. Od 2001. do 2003. godine inflacija je padala, a zatim je

rasla do 2008. godine. Nakon toga je fluktuirala.

Inflacija u Litvi počela je rasti nakon 2003. godine. U sljedećim godinama rast inflacije se

nastavio i 2008. godine iznosila je 11,1%. Razlozi porasta inflacije u 2008. godini bili su više

stope indirektnih poreza, slabome utjecaju uvoznih cijena, i aprecijaciji litasa. Daljnjem rastu

inflacije pridonijeli su i rast cijene energenata i hrane te veše stope plaće. Gospodarstvo Litve

je 2009. godine doživjelo gospodarski pad. Proizvodnja je bila smanjena za 14 %. Da bi

izbjegla bankrot, Vlada je bila prisiljena povećati poreze i smanjiti potrošnju. Nezaposlenost

se povećala, desetine tisuća ljudi je iselilo iz zemlje, a životni standard je drastično pao. Na to

je najviše utjecalo povećanje cijena struje.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str. 121.)

Kada je 2009. godine kriza snažno pogodila Litvu, vlada Litve je, umjesto da zatraži

financijsku pomoć Međunarodnog monetarnog fonda preuzela odgovornost i uvela snažne

mjere štednje. Državni izdaci smanjeni su za 12 %. Tržišta su se zatvorila, pa je vlada morala

smanjiti plaće. Mjere štednje pomogle su gospodarstvu da se oporavi unutar godinu i pol

dana.(Aljazeera, 2013.)

Slijedeće godine ponovno dolazi do rasta gospodarstva. Stopa inflacije u Litvi porasla je i

2012. godine za 3,2 % i to kao rezultat povećanja cijena hrane i energije.

57

6. ZAKLJUČAK

Tema ovog diplomskog rada je „Analiza i učinci inflacije na gospodarstva novih EU članica“.

Kao što je na više mjesta u ovom radu istaknuto, inflacija se događa konstantno, ne birajući

vrijeme ni državu koju će pogoditi. Svaki puta je drugačija i po intenzitetu i po vremenu

trajanja.

Naročito teško inflacija je pogodila zemlje koje su u Europsku uniju ušle naknadno, 2004. i

2007. godine. To su većinom zemlje istočne i južne Europe, koje su većim dijelom bivše

socijalističke i gospodarski slabije razvijene zemlje. Da bi ušle u Europsku uniju morale su

ispuniti mnoge uvjete koji su bili potrebni za članstvo. Ispunjavanje tih uvjeta nije bilo lako, a

to su najčešće plaćali stanovnici srednjeg i slabijeg imovinskog stanja, smanjenjem njihovih

plaća i mirovina i povećanjem cijena hrane, stanovanja i energenata. Zbog toga ne čudi

skepticizam ljudi tih zemalja prema životu u Europskoj uniji.

Nakon ulaska u Europsku uniju čekao ih je još jedan zadatak, a to je ulazak u eurozonu , za

koji su morale ispuniti uvjete. Slovenija, Slovačka, Malta, Cipar i Estonija u tome su uspjeli

zahvaljujući dobroj monetarnoj politici nacionalnih banaka i svojih vlada. U eurozonu će

2014. godine ući i Latvija, a sve ostale nove članice EU također teže ulasku u eurozonu.

Ekonomska kriza dogodila se 2008. godine. To je bio novi udarac za one zemlje koje su tek

ušle u uniju i još uvijek se prilagođavale novim zakonima i načinu života.

Tijekom vremena, uz pomoć različitih mjera borbe protiv recesije zemlje unije su, neke više a

neke manje uspješno, izlazile iz recesije. Inflacija se smanjila i može se držati pod kontrolom

uz pomoć ekonomskih politika koje vlade pojedinih zemalja donose svaka za svoju zemlju.

Neke su zemlje iz recesije izašle strogom ekonomskom politikom, neke jačanjem

gospodarstva, izvoza, turizma i ostalih grana gospodarstva, neke su pametno iskoristile

europske fondove. Neke, koje nisu mogle drugačije, zatražile su financijsku pomoć MMF-a i

Europske Centralne Banke.

Hrvatska je 1. 7. 2013. godine postala 28. članica Europske Unije. Od dana podnošenja

zahtjeva za članstvo u Europsku Uniju 2003. godine do 2013. godine prošlo je puno vremena

u kojem je Hrvatska morala ispuniti svoje uvjete za ulazak u uniju, prilagoditi zakone i

propise.

58

Godina 2013. u kojoj Hrvatska ulazi u Europsku Uniju jedna je od gospodarski najlošijih do

sada, jer će ove godine gospodarski rast iznositi 0%. Bez obzira na crne prognoze, treba biti

optimističan i vjerovati da će i ova kriza ubrzo proći uz veliko zalaganje, rad i mjere

monetarne politike koje će dati konkretne rezultate.

59

LITERATURA

I.KNJIGE

1.Babić M., Ekonomija-uvod u analizu i politiku, 2009., Novi informator d.o.o.

2.Benić Đ., Osnove ekonomije, 1993., Školska knjiga, Zagreb

3.Benić Đ., Uvod u ekonomiju, 2011., Školska knjiga, Zagreb

4.Bilas V., Proširenje EU i sudjelovanje novih članica u tečajnom mehanizmu 2, 2005,

Ekonomski fakultet Sveučilište u Rijeci

5.Kandžija V., Cvečić I., Ekonomika i politika Europske Unije, 2010., Ekonomski fakultet

Sveučilište u Rijeci

6.Perišin I., Šokman A., Lovrinović I., Monetarna politika, 2001., Sveučilište u Rijeci,

Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Pula

7.Samuelson P., Nordhaus W., Ekonomija, 2007., MATE d.o.o.

II. ČLANCI

1. Benić Đ., Ekonomska kriza u Europi, 2012., Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju

Sveučilište u Dubrovniku

2. Faulend M., Lončarek D., Curavić I., Šabić A., 2005., Kriterij EU s posebnim naglaskom

na ekonomske kriterije konvergencije-gdje je Hrvatska?, Hrvatska Narodna Banka

3. Funda J., Lukinić G., Lubaj I., 2007., Ocjena Balassa-Samuelsonova učinka u Hrvatskoj,

4. Kersan Škabić I., Mihaljević A., 2010., Nove zemlje članice EU i EMU-konvergencija i

financijska kriza, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

5. Podgornik B., Treba li se Hrvatska ugledati na Latviju, 2013., Novi list

6. Malešević Perović I., Financijska teorija i praksa, 2008., Ekonomski fakultet u Splitu

7. Verbič M., Income, employment and distribution effect of inflation, 2000., University of

Maribor

60

6.Izvješće o konvergenciji, 2007., ECB

7.Izvješče o konvergenciji, 2008., ECB

8. Izvješće o konvergenciji, 2010., ECB

9.Izvješće o konvergenciji, 2012., ECB

III. INTERNET IZVORI

1.Boris Jakšić, 2012., Kriza razotkriva naličje poljskog ekonomskog čuda, Politika novine i

magazini d.o.o., Beograd, 23.4.2013., http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Kriza-razotkriva-

nalicje-poljskog-ekonomskog-cuda.lt.html

2. Zoran Arbutina, 2012., Slovenija – od uzornog učenika do zemlje problema, Deutsche

Wellw, Njemačka, 19.4.2013., http://www.dw.de/slovenija-od-uzornog-u%C4%8Denika-do-

zemlje-problema/a-16083703

3. Agencija Aljazeera, 2012., Slovačka ukida jedinstvenu poreznu stopu, Aljazeera,

15.4.2013., http://balkans.aljazeera.net/vijesti/slovacka-ukida-jedinstvenu-poreznu-stopu

4. Joško Tomasović, 2012., Kako je Slovačka postala europsko ekonomsko čudo, tportal,

Zagreb, 28.3.2013., http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/206848/Kako-je-Slovacka-postala-

europsko-ekonomsko-cudo.html

5. Advance.hr, 2012., MMF vrši pritisak na Rumunjske vlasti pred izbore – pozivaju na

privatizaciju državnih poduzeća koja igraju veliku ulogu u ekonomiji zemlje, advance.hr,

Zagreb, 5.4.2013., http://www.advance.hr/vijesti/mmf-vrsi-pritisak-na-rumunjske-vlasti-pred-

izbore-pozivaju-na-privatizaciju-drzavnih-poduzeca-koja-igraju-veliku-ulogu-u-ekonomiji-

zemlje/

6. Business.hr, 2013., Prijelazna bugarska vlada snizila očekivanja – gospodarstvo će rasti

između 1 i 1,5 posto, Business.hr, Zagreb, 27.3.2013.,

http://www.business.hr/ekonomija/prijelazna-bugarska-vlada-snizila-ocekivanja-

gospodarstvo-ce-rasti-izmedju-1-i-1-5-posto

http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Kriza-razotkriva-nalicje-poljskog-ekonomskog-cuda.lt.html

http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Kriza-razotkriva-nalicje-poljskog-ekonomskog-cuda.lt.html

http://www.dw.de/slovenija-od-uzornog-u%C4%8Denika-do-zemlje-problema/a-16083703

http://www.dw.de/slovenija-od-uzornog-u%C4%8Denika-do-zemlje-problema/a-16083703

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/slovacka-ukida-jedinstvenu-poreznu-stopu

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/206848/Kako-je-Slovacka-postala-europsko-ekonomsko-cudo.html

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/206848/Kako-je-Slovacka-postala-europsko-ekonomsko-cudo.html

http://www.advance.hr/vijesti/mmf-vrsi-pritisak-na-rumunjske-vlasti-pred-izbore-pozivaju-na-privatizaciju-drzavnih-poduzeca-koja-igraju-veliku-ulogu-u-ekonomiji-zemlje/



http://www.business.hr/ekonomija/prijelazna-bugarska-vlada-snizila-ocekivanja-gospodarstvo-ce-rasti-izmedju-1-i-1-5-posto

http://www.business.hr/ekonomija/prijelazna-bugarska-vlada-snizila-ocekivanja-gospodarstvo-ce-rasti-izmedju-1-i-1-5-posto

61

7. Marina Martinović, 2013., Bugarska – najsiromašnija zemlja EU, Deutsche Welle,

Njemačka, 17.3.2013., http://www.dw.de/bugarska-najsiroma%C5%A1nija-zemlja-europske-

unije/a-16616370

8. Christoph Kersting i Anto Janković, 2012., Estonija – gospodarsko čudo koje stanovnici

napuštaju, Deutsche Welle, Njemačka, 18.3.2013., http://www.dw.de/estonija-gospodarsko-

%C4%8Dudo-koje-napu%C5%A1taju-stanovnici/a-16311051

9. Bisera Fabrio, 2013., Kako smo izašli iz krize: rekli su da dignemo javni dug. Nismo ih

poslušali, Jutarnji list, Zagreb, 20.4.2013., http://www.jutarnji.hr/estonski-premijer-andrus-

ansip--preporucili-su-nam-da-dignemo-javni-dug--ali--nismo-ih-htjeli-poslusati/1094420/

10. Source.ba, 2012., Češka ekonomija bi mogla skliznuti u recesiju, source d.o.o., BIH,

5.3.2013., http://www.source.ba/clanak/797188378474/

11. Index.hr, 2012., Češka na pragu recesije: prognoza rasta srezana, a pravi problemi tek

slijede, index.hr, Zagreb, 25.2.2013., http://www.index.hr/vijesti/clanak/ceska-na-pragu-

recesije-prognoza-rasta-srezana-a-pravi-problemi-tek-slijede/596734.aspx?mobile=false

12. EU4journalists, 2012., Europska središnja banka, European Journalism Centre, EU,

21.3.2013., http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C23/23/

13. Dragana Markanović, 2011., Europska središnja banka, Entereurope, EU, 10.4.2013.,

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=41

14. Business.hr, 2012., Bugarska odustaje od eura?, Business.hr, Zagreb, 1.4.2013.,

http://www.business.hr/ekonomija/rumunjska-odustaje-od-eura

15. Banka.hr, 2010., Češka: ubrzavanje inflacije i nezaposlenosti u prosincu, Banka magazin,

Zagreb, 10.4.2013.,

http://www.banka.hr/Default.aspx?PrintDetail=PrintD&tabid=102&mid=480&dnnprintmode

=true&SkinSrc=%5BG%5DSkins/_default/No+Skin&ContainerSrc=%5BG%5DContainers/_

default/No+Container&View=Details&ItemID=56755

16. Business.hr, 2012., Mađarskoj prijeti inflacija od 5,7 %, Business.hr, Zagreb, 5.4.2013.,

http://www.business.hr/ekonomija/madjarskoj-prijeti-inflacija-od-5-7-posto

http://www.dw.de/bugarska-najsiroma%C5%A1nija-zemlja-europske-unije/a-16616370

http://www.dw.de/bugarska-najsiroma%C5%A1nija-zemlja-europske-unije/a-16616370

http://www.dw.de/estonija-gospodarsko-%C4%8Dudo-koje-napu%C5%A1taju-stanovnici/a-16311051

http://www.dw.de/estonija-gospodarsko-%C4%8Dudo-koje-napu%C5%A1taju-stanovnici/a-16311051

http://www.jutarnji.hr/estonski-premijer-andrus-ansip--preporucili-su-nam-da-dignemo-javni-dug--ali--nismo-ih-htjeli-poslusati/1094420/

http://www.jutarnji.hr/estonski-premijer-andrus-ansip--preporucili-su-nam-da-dignemo-javni-dug--ali--nismo-ih-htjeli-poslusati/1094420/

http://www.source.ba/clanak/797188378474/

http://www.index.hr/vijesti/clanak/ceska-na-pragu-recesije-prognoza-rasta-srezana-a-pravi-problemi-tek-slijede/596734.aspx?mobile=false

http://www.index.hr/vijesti/clanak/ceska-na-pragu-recesije-prognoza-rasta-srezana-a-pravi-problemi-tek-slijede/596734.aspx?mobile=false

http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C23/23/

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=41

http://www.business.hr/ekonomija/rumunjska-odustaje-od-eura

http://www.banka.hr/Default.aspx?PrintDetail=PrintD&tabid=102&mid=480&dnnprintmode=true&SkinSrc=%5BG%5DSkins/_default/No+Skin&ContainerSrc=%5BG%5DContainers/_default/No+Container&View=Details&ItemID=56755



http://www.business.hr/ekonomija/madjarskoj-prijeti-inflacija-od-5-7-posto

62

17. Linas Galvel, 2008., Litva, Deloitte Litva, Vilnius, 6.4.2013.,

http://www.deloitte.com/assets/Dcom-Shared%20Assets/Documents/hr_Country_snapshots-

hr.pdf

18. Martins Zutis, 2008., Latvija, Deloitte Latvija, Riga, 6.4.2013.,

http://www.deloitte.com/assets/Dcom-Shared%20Assets/Documents/hr_Country_snapshots-

hr.pdf

19. Suvremena.hr, 2008., Slovačka: inflacija u veljači 3,4 %, Bankamagazin, Zagreb,

15.4.2013., http://www.suvremena.hr/6629.aspx

20. James Debello, 2013., Malta's and euroarea annual inflation at 1,8 %, Maltatoday,

6.5.2013., http://www.maltatoday.com.mt/en/businessdetails/business/businessnews/Malta-s-

and-euro-area-annual-inflation-at-1-8-20130315

21. Dnevnik.hr, 2013., Cipar treba razviti gospodarstvo na novim osnovama, Dnevnik.hr,

Zagreb, 1.5.2013., http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/cipar-treba-razviti-gospodarstvo-na-novim-

osnovama---279917.html

22. Malj.net, 2012., Slovenija u skupini zemalja s najvećim padom standarda, seebiz.eu,

26.4.2013.,

http://www.malj.net/index.php?option=com_content&view=article&id=729:slovenija-u-

skupini-zemalja-s-najveim-padom-standarda-&catid=3:europa-i-svijet&Itemid=4

23. Banka.hr, 2013., MMF: milijardu eura za Cipar, Banka.hr, Zagreb, 1.4.2013.,

http://www.banka.hr/svijet/mmf-milijardu-eura-za-cipar

24. Monika Griebeler i Snježana Kobešćak, 2013., Grybauskaite: Mi već zapravo imamo

euro, Deutsche Welle. Njemačka, 6.4.2013., http://www.dw.de/grybauskaite-mi-ve%C4%87-

zapravo-imamo-euro/a-16661863

25. Presscut, 2011., Sloveniji prijeti stagflacija, Finance.si, Ljubljana, 22.4.2013.,

http://limun.hr/main.aspx?id=752088

26. Andreas Meyer-Feist i Anto Janković, 2012., Gura li Orban Mađarsku u bankrot,

Deutsche Welle, Njemačka, 22.4.2013., http://www.dw.de/gura-li-orban-ma%C4%91arsku-u-

bankrot/a-15644404

http://www.deloitte.com/assets/Dcom-Shared%20Assets/Documents/hr_Country_snapshots-hr.pdf




http://www.suvremena.hr/6629.aspx

http://www.maltatoday.com.mt/en/businessdetails/business/businessnews/Malta-s-and-euro-area-annual-inflation-at-1-8-20130315

http://www.maltatoday.com.mt/en/businessdetails/business/businessnews/Malta-s-and-euro-area-annual-inflation-at-1-8-20130315

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/cipar-treba-razviti-gospodarstvo-na-novim-osnovama---279917.html

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/cipar-treba-razviti-gospodarstvo-na-novim-osnovama---279917.html

http://www.malj.net/index.php?option=com_content&view=article&id=729:slovenija-u-skupini-zemalja-s-najveim-padom-standarda-&catid=3:europa-i-svijet&Itemid=4

http://www.malj.net/index.php?option=com_content&view=article&id=729:slovenija-u-skupini-zemalja-s-najveim-padom-standarda-&catid=3:europa-i-svijet&Itemid=4

http://www.banka.hr/svijet/mmf-milijardu-eura-za-cipar

http://www.dw.de/grybauskaite-mi-ve%C4%87-zapravo-imamo-euro/a-16661863

http://www.dw.de/grybauskaite-mi-ve%C4%87-zapravo-imamo-euro/a-16661863

http://limun.hr/main.aspx?id=752088

http://www.dw.de/gura-li-orban-ma%C4%91arsku-u-bankrot/a-15644404

http://www.dw.de/gura-li-orban-ma%C4%91arsku-u-bankrot/a-15644404

63

27. Aljazeera, 2012., Opozicija pobijedila na izborima u Litvaniji, Aljazeera, 5.5.2013.,

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/opozicija-pobijedila-na-izborima-u-litvaniji

28. Business.hr, 2013., Latvija podnijela službeni zahtjev za ulazak u eurozonu 2014.,

Business.hr, 5.5.2013., http://www.business.hr/dogadjaji/latvija-podnijela-sluzbeni-zahtjev-

za-ulazak-u-eurozonu-2014

29. Aljazeera, 2012., Češka vlada usvojila povećanje PDV-a, Aljazeera, 5.5.2013.,

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ceska-vlada-usvojila-povecanje-pdv

30. Marko Biočina, 2012., Mađarska vlada rasprodaje udjele u tvrtkama, pa i 21,2 % MOL-a,

Večernji.hr, Zagreb, 5.5.2013., http://www.vecernji.hr/biznis/madarska-vlada-rasprodaje-

udjele-tvrtkama-21-2-posto-mol-a-clanak-480501

31. Wikipedia, 2013., http://hr.wikipedia.org/wiki/Inflacija

32.Eurostat,2013,http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&langua

ge=en&pcode=tec00118

33.Seebiz, 2013, http://www.seebiz.eu/inflacija-u-sloveniji-u-sijecnju-dosegla-24-posto/ar-56555/

34.Odjel za promociju trgovine i ulaganja, 2013, www.mg.gov.pol

35.Euractiv, 2012., http://www.euractiv.rs/eu-prioriteti/4667-bugarska-mali-napredak-u-apsorbovanju-

sredstava-eu

36.Tin Bašić, 2013, Mađarska središnja banka davat će beskamatne kredite, Poslovni dnevnik,

19.7.2013., http://www.poslovni.hr/trzista/maarska-sredisnja-banka-davat-ce-beskamatne-kredite-

236727

37.Index.hr, 2013., http://www.index.hr/vijesti/clanak/ceska-nece-uvesti-euro-prije-2019/680536.aspx

38.Business.hr, 2013., http://www.business.hr/kompanije/transgaz-prva-u-nizu-kompanija-koje-ce-

rumunjska-vlada-dijelom-privatizirati

39.Crionline, 2013., http://croatian.cri.cn/348/2013/06/06/141s65901.htm

40.Hanfa.hr,2012.,http://www.ripe.hanfa.hr/hr/vijesti/narodna-banka-litve-objavila-

priopcenje-o-stanju-nacionalnog-gospodarstva/

41.Seebiz.eu, 2013., http://www.seebiz.eu/tusk-poljska-prije-ulaska-u-eurozonu-mora-

promijeniti-ustav/ar-67775/

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/opozicija-pobijedila-na-izborima-u-litvaniji

http://hr.wikipedia.org/wiki/Inflacija

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=en&pcode=tec00118

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=en&pcode=tec00118

http://www.seebiz.eu/inflacija-u-sloveniji-u-sijecnju-dosegla-24-posto/ar-56555/

http://www.mg.gov.pol/

http://www.euractiv.rs/eu-prioriteti/4667-bugarska-mali-napredak-u-apsorbovanju-sredstava-eu

http://www.euractiv.rs/eu-prioriteti/4667-bugarska-mali-napredak-u-apsorbovanju-sredstava-eu

http://www.poslovni.hr/trzista/maarska-sredisnja-banka-davat-ce-beskamatne-kredite-236727

http://www.poslovni.hr/trzista/maarska-sredisnja-banka-davat-ce-beskamatne-kredite-236727

http://www.index.hr/vijesti/clanak/ceska-nece-uvesti-euro-prije-2019/680536.aspx

http://croatian.cri.cn/348/2013/06/06/141s65901.htm

http://www.seebiz.eu/tusk-poljska-prije-ulaska-u-eurozonu-mora-promijeniti-ustav/ar-67775/

http://www.seebiz.eu/tusk-poljska-prije-ulaska-u-eurozonu-mora-promijeniti-ustav/ar-67775/

64

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablica Stranica

1 Inflacija i ekonomski rast 1

2 Godišnja prosječna stopa

inflacije novih zemalja

članica EU članica eurozone

u razdoblju od 2001. do

2011. godine u %(HICP-

potrošačke cijene)

28

3 Godišnja prosječna stopa

inflacije novih zemalja

članica EU koje nisu članice

eurozone u razdoblju od

2001. do 2011. godine u

%(HICP-potrošačke cijene)

29

65

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1 Phillipsova krivulja 11

2 Prosječna stopa promjene

inflacije u proizvođačkim

cijenama(PPI), prosječna

stopa promjene inflacije u

potrošačkim cijenama(HICP)

i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Sloveniji u

% od 2001. do 2011. godine

31






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Slovačkoj u

% od 2004. do 2011. godine

32






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Estoniji u %

od 2001. do 2011. godine

33






i promjene BDP-a i

34

66

nezaposlenosti u Malti u %







i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Cipru u %


35






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Poljskoj u %


37






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Mađarskoj u

% od 2001. do 2011. godine

38






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Češkoj u %

39

67







i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Bugarskoj u

% od 2001. do 2011. godine

40






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Rumunjskoj

u % od 2001. do 2011.

godine

41






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Latviji u %


42






i promjene BDP-a i

nezaposlenosti u Litvi u % od

44

68

2001. do 2011. godine

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA I UČINCI INFLACIJE NA

GOSPODARSTVA NOVIH EU ČLANICA izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr.

sc. Andreja Kumara, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Vinko Zaninović.

U radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti

koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u

duhu hrvatskog jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Student

Marko Lacković