Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET
Ileana Brozović
SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA, GLOBALIZACIJA IEKONOMSKI RAST
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET
SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA, GLOBALIZACIJA IEKONOMSKI RAST
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Suvremene ekonomske teorije
Mentor: dr.sc. Dragoljub Stojanov
Student: Ileana Brozović
Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije
JMBAG: 0009048838
Rijeka, rujan 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD .............................................................................................................................1
1.1. Problem istraživanja .....................................................................................................1
1.2. Predmet istraživanja .....................................................................................................2
1.3. Cilj rada ........................................................................................................................2
1.4. Hipoteza rada ...............................................................................................................2
1.5. Metode istraživanja ......................................................................................................3
1.6. Struktura diplomskog rada ...........................................................................................3
2. SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA ............................................................5
2.1. Povijesni pregled ..........................................................................................................5
2.2. Runde pregovora ..........................................................................................................7
2.3. Ministarske konferencije ..............................................................................................8
2.4. Cilj i doseg djelovanja Svjetske trgovinske organizacije ..........................................11
2.5. Organizacijska struktura Svjetske trgovinske organizacije .......................................15
2.6. Svjetska trgovinska organizacija i Republika Hrvatska ............................................17
3. GLOBALIZACIJA .......................................................................................................25
3.1. Pojam globalizacije ....................................................................................................26
3.2. Uzroci globalizacije ...................................................................................................27
3.3. Područja globalizacijskih procesa ..............................................................................31
3.4. Financijska globalizacija ............................................................................................32
3.5. Prednosti i nedostaci globalizacije .............................................................................34
3.6. Utjecaj globalizacije na nejednakost i na siromašvo stanovništva ............................36
4. EKONOMSKI RAST ...................................................................................................38
4.1. Čimbenici ekonomskog rasta......................................................................................38
4.2. Teorije ekonomskog rasta ..........................................................................................42
4.2.1. Smithova i Malthusova klasična dinamika .............................................................42
4.2.2. Neoklasični model rasta ..........................................................................................45
4.2.3. Harrod-Domarov model rasta .................................................................................47
4.2.4. Nove teorije ekonomkog rasta ................................................................................49
4.2.4.1. Modeli zasnovani na eksternalijama ....................................................................51
4.2.4.2. Modeli zasnovani na istraživanju i razvitku ........................................................51
4.2.4.3. AK modeli ...........................................................................................................52
5. MEĐUOVISNOST SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE,
GLOBALIZACIJE I EKONOMSKOG RASTA ..............................................................54
6. ZAKLJUČAK ...............................................................................................................58
LITERATURA .................................................................................................................61
POPIS GRAFIKONA .......................................................................................................66
POPIS TABLICA .............................................................................................................67
POPIS DIJAGRAMA .......................................................................................................68
1
1. UVOD
Tema diplomskog rada nosi naslov Svjetska trgovinska organizacija, globalizacija i
ekonomski rast. U radu se detaljno objašnjavaju svi pojmovi vezani za navedenu temu.
Postupno se opisuje i objašnjava kako je došlo do osnivanja Svjetske trgovinske
organizacije, te što ona znači za ostatak svijeta. Globalizacija se definira kao složeni
proces. U radu se objašnja što globalizacija općenito, ali i u ekonomskom smislu
označava, te kako utječe na svjetsku ekonomiju i rast i razvoj. Nastanak globalizacije
veže se uz GATT1 i tadašnje njegovo značenje - smanjenje trgovačkih carina među
zemljama. Kasnije je GATT preimenovan u WTO, što je u daljnjem nastavku rada
detaljno opisano. Utjecaji globalizacije i liberalizacije, te povezanost sa Svjetskom
trgovinskom organizacijom i sustavom uklanjanja carina, te provođenjem slobodne
trgovine dovelo je do sve većeg rasta. Bogate zemlje i njihove multinacionalne
kompanije dobivaju na moći, prenašajući kapital iz jedne zemlje u drugu. Tako utječu na
razinu zaposlenosti i ekonomsku aktivnost zemlje. Globalizacija stvara temelje rastu, jer
smanjuje inflaciju, potiče tehnološki napredak i rast produktivnosti
U uvodnom dijelu diplomskog rada objašnjavaju se sljedeći elementi rada: problem
istraživanja, predmet istraživanja, cilj rada, hipoteza rada, metode istraživanja, te
struktura diplomskog rada.
1.1. Problem istraživanja
Kao posljedica sve veće internacionalizacije2 u suvremenim ekonomskim odnosima i
procesima, dolazi do sve bržeg društvenog i ekonomskog razvoja, te do razvoja
globalizacije u svijetu. Svaka politika ima svoj temelj, i sukladno tome ekonomski rast
predstavlja stup svake ekonomske politike. Da bi rast bio ostvaren u poduzeću, on ovisi
o proizvodnji, dobiti poduzeća, te o broju zaposlenih. Razvijeni globalizacijski procesi u
1 General Agreement on Tariffs and Trade2 Čin prelaska međunarodnih granica s određenim poslovnim interesom
2
svijetu dovode do povezivanja industrijskih, tržišnih i financijskih, te drugih djelatnosti
na međunarodnom tržištu. Takvi odnosi stvaraju složenost međunarodnih ekonomskih
odnosa, jer svjetsko gospodarstvo gubi svoja tradicijska obilježja zasnovana na
nacionalnom ili religijskom razvoju. Time dolazi do potrebe povezivanja više država
radi ostvarivanja zajedničkih interesa i postizanja željenih ciljeva. Sve većom
globalizacijom svjetskog tržišta, rastao je i broj novoosnovanih međunarodnih
ekonomskih organizacija koje su svoje djelovanje zasnivale na međunarodnim
ugovorima i sporazumima, poput Svjetske trgovinske organizacije. Svrha problema
istraživanja je prikazati i objasniti kako i zašto se osnovala Svjetska trgovinska
organizacija, te kako njezin rad utječe na današnju trgovinu. Odnosno kakav utjecaj na
svijet imaju WTO i globalizacija i na koji način su utjecali na ekonomski rast.
1.2. Predmet istraživanja
Predmet istraživanja rada odnosi se na povezanost izmđu Svjetske trgovinske
organizacije, globalizacije i ekonomskog rasta. Svaki dio će se posebno obraditi, da se
utvrde veze između pojmova.
1.3. Cilj rada
Cilj rada je ustanoviti u kojoj mjeri i koliko su osnivanje i rad Svjetske trgovinske
organizacije i različiti globalizacijski procesi u području trgovine djelovali na ekonomski
rast tijekom godina.
1.4. Hipoteza rada
Hipoteza rada glasi: Svjetska trgovinska organizacija i globalizacija tijekom vremena
pozitivno su utjecali na ekonomski rast, koji omogućava ostvarivanje održivog
3
društveno-ekonomskog nivoa života za sve aktere društva, te povećava životni standard
stanovništva, bez obzira na sve popratne negativne posljedice.
Daljnim radom i istraživanjem, pokušava se potvrditi data hipoteza.
1.5. Metode istraživanja
Istraživanje teme rada zasniva se na korištenju spoznaja do kojih su došli razni autori.
Uključujući njihova nadopunjavanja i uspoređivanja. Znanstvene metode korištene pri
izradi ovog rada su: metoda istraživanja, metoda analiza i sinteza, metoda deskripcije, te
metoda klasifikacije. Sve te medote omogućile su da se sve prikupljene činjenice i
spoznaje povežu u jedinstvenu cjelinu.
1.6. Struktura diplomskog rada
Rezultati rada predočeni su u pet međusobno povezana dijela.
U prvom dijelu, UVODU, navedeni su problem i predmet istraživanja, cilj i hipoteza
rada, te metode istraživanja.
Drugi dio, SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA, opisuje povijesni pregled, cilj
i smjernice, doseg djelovanja i načela WTO-a, organizacijsku strukturu, te odnos između
Svjetske trgovinske organizacije i Republike Hrvatske.
Treći dio, GLOBALIZACIJA, obuhvaća pojam globalizacije, uzroke i posljedice
globalizacije, područja globalizacijskih procesa, financijsku globalizaciju i njezine
procese, prednosti i nedostaci globalizacije, te utjecaj globalizacije na nejednakost i
siromaštvo stanovništva.
4
U četvrtom dijelu, EKONOMSKI RAST, objašnjavaju se čimbenici i teorije ekonomskog
rasta.
U petom dijelu, MEĐUOVISNOST SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE,
GLOBALIZACIJE I EKONOMSKOG RASTA, objašnjava se povezanost između ta tri
pojma.
U šestom, završnom dijelu, slijedi ZAKLJUČAK kao rezime ukupnog rada.
5
2. SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA
„Svjetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja predstavlja
institucijski i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i
trgovine robama, uslugama i intelektualnom vlasništvu.“ (Vizjak, 2007.).
Svjetska trgovinska organizacija, nastala je zahvaljujući rezultatima GATT-ovih rundi
pregovora. Pravila i principi koji određuju rad i djelovanje Svjetske trgovinske
organizacije utvrđena su Urugvajskom rundom. Tako je utemeljena međunarodna
organizacija 1994. godine sporazumom u Marakešu, te je započela sa radom 1. siječnja
1995. godine. WTO je nasljednica Općeg sporazuma o carinama i trgovini i kao takvoj
organizaciji, djelovanje joj je prošireno na trgovinu usluga i na intelektualno vlasništvo.
Zahvaljujući brojnim Ministarskim konferencijama, omogućeno je dodatno proširenje
nadležnosti u djelovanju na međunarodnu trgovinu i povećanu brigu za zaštitu okoliša.
“ Četvrtom Ministarskom konferencijom 2001. godine u Dohi pokrenuta je nova runda
multilateralnih trgovinskih pregovora, tzv. Doha runda, čime će nadležnost WTO biti
dodatno proširena tzv. Singapurskim područjima ulaganja i zaštite okoliša” (Ministarstvo
vanjskih i europskih poslova).
Cilj Svjetske trgovinske organizacije je omogućavanje i stvaranje kanala slobodne
multilateralne trgovine za svaku članicu, kako bi pojedina gospodarstva ostvarivala rast,
povećala svoju proizvodnju, te time ostvarile veću stopu zaposlenosti, odnosno bolji
životni standard stanovništva. Vodeći se ka ostvarivanju tih ciljeva WTO mora poticati
održiv razvitak i zaštitu okoliša, te imati stalnu i pojačanu brigu za nerazvijene članice.
2.1. Povijesni pregled
U prvim desetljećima 20. stoljeća države su imale sve složenije odnose zbog trgovinskih
problema. Opći sporazum o carinama i trgovini, omogućio je ostvarivanje multilateralnog
6
pristupa trgovini, koji zabranjuje svaki oblik diskriminacijskog odnosa među članicama.
Na taj način stvoren je sustav koji priznaje sva međunarodna pravila vezana za trgovinu.
Ista pravila i uvjeti vrijedili bi za sve članice, koje bi morale sniziti svoje carine i ukinuti
neka trgovinska ograničenja, kako bi omogućile lakši pristup trgovanju robama i
uslugama sa ostalim članicama.
Kao rezultat neuspjelog stvaranja Međunarodne trgovinske organizacije, davne 1948.
godine, 23 države pristupile su Općem sporazumu o carinama i trgovini u Ženevi.
Sporazum je imao tri dijela.
Prvi dio: Princip nediskriminacije: odbacivanje svake diskriminacije, koja bi štetila
svjetskoj trgovinskoj razmijeni.
Drugi dio: Princip ukidanja svih necarinskih barijera: odnose se na količinska ili druga
ograničenja, s tim da izuzetak čine pojedini poljoprivredni proizvodi, te one zemlje koje
su imale ozbiljne platno-bilančane probleme.
Treći dio: Princip dogovaranja: Poticati međusobno dogovaranje po svim bitnim
pitanjima carinskih nesuglasica između članica osobito u pogledu daljnjih smanjenja
carina (Vizjak, 2007.).
U listopadu 1947. godine potpisivanjem “Protokola o privremenoj primjeni” usvojen je
GATT. Najveće zemlje obećale su da će primjenjivati Sporazum od 01.01.1948. godine,
a preostale zemalje mogle su koristiti Sporazum poslije ratifikacije u nacionalnim
vladama. Tako je stvoren jedan snažan trgovinski sustav, koji kasnije 1995. godine
nasljeđuje Svjetska trgovinska organizacija.
Nije sve išlo lakim i zadovoljavajućim putem, kao što navode Matić i Lazibat: “No,
postupak ratifikacije povelje ITO nije bio uspješan. Većina zemalja je otkrila nešto što je
ugrožavalo njihove nacionalne interese, tako da u zadanom roku nije bio prikupljen
potreban broj ratifikacija” (Matić, Lazibat, 2001.).
7
Krajnji rezultat bilo je odbijanje ratifikacije u američkom Kongresu, čime je automatski
postalo upitno i djelovanje samog Međunarodnog monetarnog fonda i Međunarodne
banke za obnovu i razvitak. Jedini mogući izlaz, bilo je da se GATT promovira u tajni
sporazum, te se pretvori u neku vrstu organizacije.
Svjetska trgovina suočena je sa mnogim problemima, a neke od njih navode Matić i
Lazibat: “Neki od problema svjetske trgovine bili su problemi njezine opće
bilateralizacije, raširenost trgovinskih blokova, prohibitivne carinske stope, kvantitativna
ograničenja i zabrane, te netransparentne vanjskotrgovinske politike.”(Matić, Lazibat,
2001.).
GATT dobiva zadatak da ukloni ta ograničenja, te tako multilateralizira i liberalizira
svjetsku trgovinu.
2.2. Runde pregovora
U vremenu od 1960.-1994. godine uslijedile su runde pregovora i konferencija sa
različitim tematikama
„Postizanju većeg stupnja liberalizacije trgovine pridonijele su Dillon runda (1960.-
1961.), Kennedy runda (1964.-1967.), Tokyo runda (1973.-1979.) i Urugvajska runda
(1986. - 1994.).“ (Šuman, 2005).
Nakon osnivanja Svjetske trgovinske organizacije, uslijedile su brojne konferencije. U
nastavku slijedi kratak prikaz i objašnjenja događaja zbivanja na pojedinim rundama.
Dvadeset i tri države sudjelovale su u Dillon rundi pregovora, a to je rezultiralo
usvajanjem brojnih tarifnih koncesija i dovelo do sniženja carina, te do prihvaćanja
određenih trgovinskih pravila. Takva trgovinska pravila obuhvaćena su Općim
sporazumom o carinama i trgovini.
8
Kennedy rundom zalagali su se za daljnu liberalizaciju trgovine, naglašavajući kako je
bitno ukloniti sva ograničenja koja bi usporava proces liberalizacije trgovine.
Glavno pitanje Tokyo runde bilo je uklanjanja necarinskih prepreka. Rezultat je bio
uspješan, jer je dogovoreno smanjenje carina. Tako su uvedeni sporazumi o uklanjanju
necarinskih prepreka za članice GATT-a.
Trgovina poljoprivrednim proizvodima i tekstilnim proizvodima, nije se odvijala prema
pravilima GATT-a. Ta pitanja bila su glavna tema Urugvajske runde. Osim toga, u tu
kategoriju spadala je i trgovina uslugama, jer ona nikada nije bila obuhvaćena pravilima
GATT-a.
“Najrazvijenije države željele su usvajanje jasnih pravila zaštite prava intelektualnoga
vlasništva kako bi zaštitile svoje proizvođače visokotehnoloških i inovativnih proizvoda”.
(Šuman, 2005.).
Osim navedenog, GATT je bio suočen sa još mnogo problema, od regionalnih odnosa
pojedinih članica, do poboljšanja sustava sa kojim bi članice jednostavnije rješavale svoje
sporove. Tijekom godina problemi su se uspješno rješavali, na obostranu korist svih
sudionica.
“Najznačajniji rezultat pregovora ove runde smatra se konačno postignut dogovor o
osnivanju Svjetske trgovinske organizacije WTO” (Matić, Lazibat, 2001.).
2.3. Ministarske konferencije
Dobar organizacijski ustroj, znači i uspješno djelovanje Svjetske trgovinske organizacije.
U sustavu Svjetske trgovinske organizacije, Konferencija ministra predstavlja najviši
organ. Sastoji se od predstavnika zemalja članica, koji odlučuju o pitanjima vezanim za
međunarodnu trgovinu i međunarodne trgovinske sporazume. Održano je više
9
Ministarskih konferencija tijekom godina djelovanja GATT-a. U nastavku slijedi kraći
pregled konferencija.
I Ministarska konferencija, održavana je u Singapur 1996. godine:
Singapurska ministarska deklaracija prikazuje i potvrđuje želju članica za daljnjom
provedbom liberalizacije trgovine. Posebno se zalaže za završetak pregovora trgovine
financijskih i telekomunikacijskih usluga, te usluga koje obuhvaćaju pomorski transport.
Osnovane su i radne skupine kako bi se lakše objasnio odnos između utjecaja trgovine i
politika. Potiče se daljna analiza za liberalizaciju trgovine, te se zalaže za daljni
ekonomski razvitak i zaštitu okoliša.
II Ministarska konferencija, održana je u Ženevi 1998. godine:
Ovom konferencijom pokreće se poseban plan za tranzicijske zemlje. Kako bi ojačale
svoje gospodarstvo i na taj način pristupile jedinstvenom trgovinskom sustavu, poput
razvijenih zemalja. Konferencijom u Ženevi podržava se globalna elektronska trgovina i
time se daje podrška za daljnje neoporezivanje elektronske trgovine.
III Ministarska konferencija, održana je Seattleu 1999. godine:
Konferencijom u Seattleu nije donesena ministarska konferencija, jer nije ostvarena
suglasnost članica o agendi. Brojne demonstracije popratile su ovu konferenciju, što je
rezultiralo stvaranjem antiglobalizacijskog pokreta, koji će kasnije biti sve prisutniji na
globalnoj razini.
IV Ministarska konferencija, održana je u Dohi 2001. godine:
Kina i neovisni carinski teritorij Tajvan postale su nove članice, IV Ministarskom
konferencijom. Područja pregovora četvrte Ministarske konferencije bila su pitanja
vezana za odnos između trgovine i investicija, ali i kako omogućiti članicama postizanje
bolje konkurentnosti, istovremeno pazeći i podupirući ekologiju i zaštitu okoliša. Brojna
su pitanja o kojima se raspravljalo na konferenciji i dogovoreno je da će se postupno
rješavati pitanja vezana za poljoprivredne i nepoljoprivredne proizvode, poticati će se
10
daljnja elektronska trgovina, te na sve moguće načine omogućiti slabo razvijenim
zemljama ulazak u sustav Svjetske trgovinske organizacije.
V Ministarska konferencija, održana je u Cancunu 2003. godine:
2003. godine održana je V. Ministarska konferencija u Cancunu U tom radu sudjelovala
je i Republika Hrvatska. Glavna zadaća konferencije bila je procjena stanja i određivanje
direktiva, kako bi se omogućio nastavak pregovora. Ovom koferencijom nije postignut
nikakav dogovor zbog prevelikih razlika između razvijenih i nerazvijenih zemalja.
VI Ministarska konferencija, održana je u Hong Kongu 2005. godine:
VI. Ministarska konferencija održana je 2005. godine u Hong Kongu. Usvojene su
odredbe djela razvijenih članica i mogućnost razvoja članica do 2008. godine. Ciljevi su
bili da svi proizvodi iz najmanje razvijenih zemalja moraju biti bescarinski i kvote bez
pristupa tržištu, te ukloniti izvozne subvencije za pamuk do kraja 2013. godine.
VII Ministarska konferencija, održana je u Ženevi 2009. godine:
Svjetska trgovinska organizacija, multilateralni trgovinski sustav i globalno gospodarsko
okruženje bili su tema Ministarske konferencije u Ženevi. S ciljem da se postigne svjetski
gospodarski oporavak i razvoj, pogotovo uz pomoć Svjetske trgovinske organizacije koja
svakako može doprinjeti rastu i razvoju.
VIII Ministarska konferencija, održana je u Ženevi 2011. godine:
Ovom konferencijom pokušalo se usmjeriti na rasprave o pitanjima multilateralnog
trgovinskog sustava, o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, trgovini i razvoju, te o planu
razvoja iz Dohe. Ministri su usvojili niz odluka.
Mnoge zemlje u razvoju aktivne su članice Svjetske trgovinske organizacije od kojih se
očekuje da rade ustupke, ali isto tako imaju i pravo na neke zahtjeve, koji se nemogu
ignorirati. Zemlje u razvoju, kao članice Svjetske trgovinske organizacije, mogu blokirati
11
početak nove runde pregovaranja, ali tada nebi bile u mogućnosti ostvariti trgovinske i
razvojne ciljeve. Za zemlje u razvoju posebno je značajno pitanje poljoprivrede.
“U tom području od razvijenih zemalja traže radikalne reforme. Ovo uključuje
eventualno ukidanje izvoznih premija i drugih oblika subvencija, smanjenje domaće
potpore i značajno poboljšanje u pristupu tržištu poljoprivrednih proizvoda” (Rupčić;
Utjecaj svjetske trgovinske organizacije na razvoj zemalja u razvoju).
Razvijene zemlje imaju više carine na gotove proizvode nego na sirovine, čime otežavaju
proces industrijalizacije zemalja u razvoju. Zato za zemlje u razvoju vrijede posebne
kluzule. Tri četvrtine članstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji čine zemlje u razvoju i
svojim glasom mogu utjecati na ishod trgovinskih pregovora. Ali isto tako bore se sa
nedostatkom ljudskih i tehničkih resursa, te su ekonomski ovisne o SAD-u, Europskoj
Uniji ili Japanu. Jake i ekonomski razvijene zemlje popout SAD-a, zalažu se za slobodnu
trgovinu, ali samo u određenim sektorima, koji odgovaraju američkom gospodarstvu, a u
ostalim sektorima vlada protekcionizam. Zemlje u razvoju suočene su sa različitim
carinskim stopama i imaju ograničen pristup tržištu. Potiče se rad i napredak velikih
korporacija razvijenih zemalja, dok se to isto ne radi u zemljama u razvoju. Time se šteti
privredi najsiromašnijih, i tada je potrebno da organi WTO reagiraju. Sve članice bi
trebale sudjelovati u pregovorima, a ne samo one najmoćnije. Liberalizirati treba i
zaštićene američke sektore kako bi se stvorilo ravnopravno izvozno tržište za zemlje u
razvoju.
2.4. Cilj i doseg djelovanja, te načela Svjetske trgovinske organizacije
Cilj Svjetske trgovinske organizacije je razvoj i stalno unapređenje sustava slobodne
trgovine. Poticanjem slobodne trgovine ostvaruje se rast proizvodnje, ostvaruje se viši
stupanj zaposlenosti, automatski se smanjuje nezaposlenost, raste dohodak i poboljšava
se životni standard stanovništva članica. Djelovanje WTO-a usredotočeno je na stvaranje
sustava pravila koja će vrijediti za međunarodnu trgovinu. Takav sustav mora biti
12
ravnopravan za sve i poticati liberalizaciju. Mora ukloniti sve carinske i necarinske
prepreke u trgovini, kako robama tako i uslugama. Sam sustav mora podržavati i
omogućavati lakšu prilagodbu i razvoj nerazvijenih zemlja u jedinstveni sustav
međunarodne trgovine.
Od samog početka WTO djeluje kao institucija koja potiče i usmjerava međunarodnu
trgovinsku razmjenu na svjetskoj razini. To djelovanje mora biti unutar prihvaćenih
multilateralnih i plurilateralnih sporazuma. Multilateralni sporazumi obvezni su za sve
članice, dok plurilateralni sporazumi obvezuju članice koje su potpisale sporazume.
Sporazumi Svjetske trgovinske organizacije baziraju se na osnovnim načelima same
organizacije, sa jedinstvenim ciljem kako bi stvorili međunarodni sustav slobodne
trgovine. Načela međunarodnog sustava slobodne trgovine, Svjetske trgovinske
organizacije, ista su načela na kojima se zasnivao i Opći sporazum o carinama i trgovini.
Sporazumi sadrže načelo nediskriminacije u trgovini, a načelo nediskriminacije zasniva
se na principu najpovlaštenije nacije i principu nacionalnog tretmana Slijedeće načelo
sporazuma je načelo liberalizacije trgovine kako bi članice povećale konkurentnosti, te
manje razvijenije zemlje ostvarile određenu pomoć. Objašnjenja načela nalazi se u
nastavku.
Princip najpovlaštenije nacije podrazumijeva da sve pogodnosti koje su date jednoj
članici WTO-a, moraju se dati i svim ostalim članicama.
“Po klauzuli najpovlaštenije nacije, članica WTO obvezna je sve ostale članice tretirati
kao onu najpovlašteniju, a isto tako i proizvodima iz zemalja članica odobriti tretman
jednak onome najpovoljnijem” (Matić, Lazibat, 2001.)
Princip nacionalnog tretmana štiti interese stranih ulagača, kako njihova roba, pri dolasku
na tržište, poslije carinjenja, ne bi bila stavljena u podređen položaj u odnosu na domaću
robu.
13
Cilj poštivanja ovih načela je da se stvore ravnopravni uvjeti za međunarodnu
konkurenciju, te da dođe do povećanja prekograničnih trgovinskih tokova i do porasta
blagostanja stanovništva članica. Zaštita ljudskih prava, sloboda i načelo nediskriminacije
temelji su moderne ekonomske zajednice.
U nastavku slijede primjeri primjena načela Nediskriminacije u afričkim i arapskim
zemljama, te u Hrvatskoj.
Afrički sustav zaštite ljudskih prava obuhvaća i prava naroda i time se razlikuje od
europskog i američkog sustava, koji ne obuhvaćaju prava naroda. Afrički sustav
naglašava ulogu ljudskih prava, poštivajući sve rijetkosti kontinenta i povijesti svog
naroda.
„Zemlje članice Arapske lige usvojile su Arapsku povelju o ljudskim pravima 15. rujna
1994. kojom se proklamira prava i slobode priznaju svim osobama na teritoriju država
članica bez diskriminacije na osnovu rase, boje spola, jezika, vjere, političkog mišljenja,
nacionalnog i socijalnog porijekla, imovine, rođenja ili bilo kojeg drugog statusa“ (Barić,
2005.).
„Nediskriminacija je temeljno načelo i Ustava Republike Hrvatske. Odražava
međunarodne i europske standarde zaštite, ostvarivanja i unapređenja ljudskih prava i
sloboda“ (Barić, 2005.).
Članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji osigurava svim članicama nediskriminaciju
roba i usluga prilikom izvoza u zemlje članice. Isto tako svaka članica ima pravo
nadoknade štete uzrokovane nekorektnom trgovinom.
Liberalizacija trgovine: Liberalizacija trgovine podrazumijeva smanjenje trgovinskih
barijera. Sve procedure i sva pravila trebala bi biti transparentna, tj. jasna i
nedvosmislena, kako bi svi učesnici na tržištu, znali što i kako moraju. Primjenom tih
pravila smanjuju se transakcijske troškovi, što omogućava privredni rast. S povećanjem
14
pritoka stranog kapitala, povećavaju se očekivanja stanovništva, a paralelno s tim rastu
dohodak i zaposlenosti. Na taj način sprječava se odljev najkvalitetnijih ljudskih resursa
iz zemlje.
Suradnja Europske unije i WTO-a: Europska unija jedna je od najsnažnijih
ekonomskih grupacija na svijetu. Od osnutka, Europska Unija zalagala se za uklanjanje
trgovinskih ograničenja među svojim članicama, kako bi im se omogućio ekonomski rast
i razvoj. Liberalizirala je mnoge međunarodne ugovore sa zemljama izvan EU. Od
postanka EU svjetska trgovina je narasla za oko sedamnaest puta, proizvodnja se
učetverostručila, svjetski prihod po stanovniku se udvostručio, dok su se prosječne carine
u industrijskim zemljama snižene s 40 posto 1940. godine na oko 4 posto u današnje
vrijeme (Vizjak, 2007.).
Suradnja Europske unije i Japana: Japan je druga svjetska velesila i važan je
trgovinski partner EU. Glavni cilj EU bio je omogućiti europskim izvoznicima i
investitorima pristup japanskom tržištu, sa što manje ograničenja. Nakon 1995. godine to
se ostvaruje stalnim usklađivanjem zakonske regulative na obje strane (Vizjak, 2007.).
Trgovinska suradnja Europske unije i Azijskih zemalja: Najvažniji trgovinski
partneri iz Azijskih zemalja su Kina i Indija. Pošto je Kina članica WTO-a smanjila je
carine za europske izvoznike. A samim sporazumom olakšano je i djelovanje europskih
bankara i odvjetništva u Kini.
Tijekom 2000. godine potaknute su mnoge inicijative za bolju suradnju EU i Indije. Izvoz
iz Indije u EU iznosio je 1890. godine 1,8 milijardi eura, da bi 1998. godine iznosio oko
9,8 milijardi eura. S druge trane izvoz iz EU u Indiju iznosio je 2,4 milijardi eura 1980.
godina, da bi 1998. godine iznosio 9,5 milijardi eura (Vizjak, 2007.).
Trgovinska suradnja Europske unije i zemalja Latinske Amerike: EU razvija
posebne trgovinske odnose sa grupacijom Srednje Amerike, Zajednicom država Anda, te
15
Meksikom. Sa tim zemljama ima sporazum o slobodnoj trgovini, i na taj način olakšani
su pristupi tržištima sa obje strane.
Konkurentnost domaće privrede ostvaruje se putem liberalizacije trgovine, na način da se
domaći resursi koriste najbolje što mogu u kombinaciji sa stranim ulaganjima.
Tehnologija se konstantno unapređuje i zajedno sa resursima i pametnim ulaganjima,
omogućava postizanje održivog rasta.
2.5. Organizacijska struktura Svjetske trgovinske organizacije
Uspješno djelovanje Svjetske trgovinske organizacije zahtjeva i dobar organizacijski
ustroj. Organizacijska struktura WTO sastoji se od Ministarske konferencije, Općeg
vijeća, te Izvršnog tijela. Slijede kratka objašnjenja za pojedinu organizacijsku strukturu.
Najodgovornije tijelo koje odlučuje o pitanjima Svjetske trgovinske organizacije,
međunarodnih trgovinskih sporazuma, je Ministarska konferencija. Sastoji se od
predstavnika svih država članica. Predstavnik može biti predsjednik države ili netko od
ministara. Odluke se donose jednoglasno, što znači da je odluka donešena tek kada se svi
sudionici slože sa prijedlogom. Ministarske konferencije imaju ovlasti za obavljanje svih
potrebnih funkcija Svjetske trgovinske organizacije, ali kako bi svi sporazumi članica bili
važeći, potrebno je da ih odobre nacionalne vlade.
Opće vijeće obavlja svakodnevne tekuće poslove Svjetske trgovinske organizacije koje
djeluje i kao opunomoćenik ministarskih konferencija. Vijeće djeluje kako bi kontrolirali
trgovinsku politiku članica, ali i pomogli pri rješavanju eventualnih spora između članica.
Članovi vijeća mogu biti predstavnici poslani iz zemalja članica ili to mogu biti
veleposlanici članica. Zasjedaju samo kada je potrebno.
Izvršna tijela WTO-a čine Tajništvo i Glavni direktor. Tajništvom rukovodi glavni
direktor. Pojedinim odjelima, uz direktora izravno rukovode i njegovi zamjenici.
Tajništvo osigurava svaki oblik potpore i pomoći, odborima i vijećima ili bilo tkome tko
16
zatreba pomoć. Tako pomaže zemljama u razvoju i usmjerava ih svojim stručnim
savjetima, kako bi zemlje izradile svoju analizu trgovine, te na taj način poboljšale
vlastitu konkurentnost. Pruža pomoć članicama u rješavanju pitanja oko sporova . Jedna
od važnijih uloga tajništva je savjetodavna uloga. Takvom ulogom savjete vlade onih
zemalja koje razmišljaju da postanu dio Svjetske trgovinske organizacije. Isto tako
važano je da promovira ciljeve i zadatke WTO-a na javnim mjestima kako bi se
informiralo građanstvo.
Sve članice zajedno donose odluke konsenzusom, te svi sporazumi doneseni u okviru
Svjetske trgovinske organizacije, moraju se odobriti u parlamentima zemalja članica.
Osim konsenzusa, postoji i mogućnost većinskog glasanja, iako od nastanka WTO-a 01.
siječnja 1995. godine nikada nije bila korištena ta mogućnost.
Prethodno je objašnjeno značenje Svjetske trgovinske organizacije i njezin postanak, te
sukladno tome mogu se navest značajnije razlike između GATTA-a i WTO-a. U
nastavku se objašnjavaju razlike između Općeg sporazuma o carinama i trgovini i novo
stvorene Svjetske trgovinske organizacije u šest važnih točaka.
1. GATT je bio međunarodni multilateralni sporazum. Sporazume su zaključivale članice
u okviru rundi. WTO je međunarodna organizacija koja ima svoje organe i djeluje s već
gotovim unificiranim sporazumima.
2. WTO u svoje djelovanje uključio je pravo intelektualnog vlasništva, te trgovanje
uslugama u multilaterarnom sustavu proširujući ulogu GATT-a.
3. WTO proširuje svoju domenu na zaštitu ljudi i okoliša, što prije nije postojalo.
4. Svi GATT-ovi neobvezujući ugovori, morali su se povući s vremenom i biti uređeni
prema GATT/WTO odredbama.
5. Sadašnje članstvo u WTO broji oko 150 država, što je mnogo više nego u vremenu
prvih osnivačkih sastanaka GATT-a, kada se u Bretton Woodsu odvojilo 23 predstavnika
država, da bi razgovaralo o daljnjem razvoju svjetske trgovine (Vizjak, 2007).
17
6. Za vrijem rada GATT-a, bilo je slučajeva nepoštivanja odluka najviših tijela.
Uspostavom WTO-a to više nije moguće. Legalno donesene odluke moraju poštivati sve
članice.
Uspostavom WTO sustava stvara se nova planetarna organizacija , koja će moći direktno
utjecati, razvijati i kontrolirati svjetski trgovinski poredak, što dosada nije bilo moguće
ostvariti (Vizjak, 2007.).
Kao što je uvodno objašnjeno Svjetska trgovinska organizacija osnovana je sporazumom
15. travnja 1994. godine u Marakešu i počinje djelovatati 1995. godine. Tako je stvorena
organizacija koja će uspješno upravljati gospodarskim, ali i financijskim sustavom.
2.6. Svjetska trgovinska organizacija i Republika Hrvatska
Slijedi kratak prikaz i objašnjenje kako je Hrvatska postala članicom Svjetske trgovinske
organizacije, i što članstvo znači za Hrvatsku i njezino gospodarstvo.
Važan uvjet za ulazak u europske integracijske procese, predstavlja članstvo u WTO-u.
Sve zemlje koje nisu članice tog sustava suočavaju se sa velikim problemom izvoza, jer
su ovisne o svojim vanjskotrgovinskim partnerima, i prema njihovim zahtjevima odvija
se izvoz. Hrvatskoj, kao članici WTO-a, članstvo omogućava izvoz, porast izvoza i
održavanje ravnoteže na makroekonomskoj razini, što na kraju rezultira rastom
gospodarstva. Da nije članica WTO-a, bila bi prepuštena na milost svih trgovinskih
partnera, koji možda nebi omogućili hrvatskoj robi jednak pristup tržištu, koji joj se jamči
kao članici.
18
Republika Hrvatska bila je sljednica bivše Jugoslavije i kao takvoj pripadalo joj je
članstvo u GATT-u. Tada Hrvatska nije zatražila svoje članstvo, i zato je morala prolaziti
postupak prijama kao i sve nove članice. No, zbog loše, ratne i krizne situacije koja je
tada vladala u zemlji, postupak ka članstvu se odužio. 1993. godine Hrvatska je dobila
status promatrača, i prijavila se za punopravno članstvo. Sljedeći korak zahtijevao je da
Tajništvo obavijesti vijeće i sve članice WTO-a. Tek tada, članice koje su bile
zainteresirane za pregovore, mogle su se javiti. To su članice koje su u postupku prijama
vidjele neki svoj interes, ili su samo željele sudjelovati u procesu. Morale su se prijaviti
Tajništvu, koje je formilo tzv. Radnu skupinu. Hrvatska je postala punopravnom
članicom u studenom 2000.godine.
Kao što je već spomenuto u radu da se pristup Hrvatske ka članstvu WTO-a odužio zbog
loše situacije u zemlji, pregovori su trajali punih šest godina. Hrvatska je morala
uskladiti sva svoja zakonodavstva (trgovinska, devizna, carinska, porezna) sa pravilima
WTO-a. Tijekom pregovora Hrvatska je pregovarala s 19 članica Svjetske trgovinske
organizacije, koje su htjele pregovarati o carinskim stopama koje će se odnositi na
njihove robe, i na koji način će im bit omogućeno pružanje usluga na hrvatskom tržištu.
To su bile: „SAD, EK, Japan, Mađarska, Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Norveška,
Švicarska, Turska, Australija, Novi zeland, Kanada, Urugvaj, Ekvador, Meksiko,
Kirgistan i Indija“ (Vizjak, 2007.).
Ulaskom u WTO Hrvatska je prihvatila sustav slobodne trgovine i manje carinske stope.
Slijedeća tablica (tablica 1) prikazuje promjene carinskih stopa u Hrvatskoj, nakon
njezinog pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.
19
Tablica 1: Promjene carina u RH nakon pristupanja WTO-u (izražene u postocima)
Vrsta proizvoda Carine prije ulaka uWTO
Carine nakon ulaskau WTO
Carine nakonprijelaznograzdoblja
Industrijskiproizvodi
9,7 % 6,5 % 5,34%
Poljoprivredniproizvodi
33,7 % 25 % 16,4 %
Riba i ribljiproizvodi
32,1 % 15,5 %. /
Izvor: Izrada studenta prema dostupnim podacima
Iz tablice je vidljivo da Hrvatska pristupanjem u članstvo WTO snižava carinske stope za
uvozne proizvode s 9,7% na 6,5%, te nakon prijelaznog razdoblja na 5,34%, Za
poljoprivredne proizvode carinske stope smanjene su s 33,7% na 25%, da bi se nakon
prijelaznog razdoblja smanjile na 16,4%. Smanjenje carina vidljivo je i kod riba i ribljih
proizvoda, koje su smanjene sa 32,1 % na 15,5 %.
“Prednosti pristupanju WTO očituje se prihvaćanjem svjetskog sustava slobodne
trgovine, uz smanjivanje carinskih opterećenja, što je dovelo do jeftinijeg pristupa
robama iz cijelog svijeta. Hrvatska je, pri tome, bila obvezna ukinuti zaštitne
protekcionističke mjere, koje su primjenjivane desetljećima u cilju zaštite” (Vizjak,
2007.).
Zemljama članicama WTO-a Hrvatska je otvorila svoje gospodarske resurse.
Stupanj pokrivenosti uvoza izvozom u Hrvatskoj u razdoblju od 2000.-2013.. godine,
prikazan je slijedećim grafikonom (grafikon 1).
20
Grafikon 1: Stupanj pokrivenosti uvoza izvozom u RH u % (2000.-2013. godina)
Izvor:Poslovni dnevnik,dostupno na: http://www.poslovni.hr/hrvatska/ovisni-o-uvozu-hrane-jer-smo-bez-
poljoprivredne-strategije-281648
Hrvatska je zemlja koja je prehrambeno ovisna.
Iz grafikona se vidi da je stupanj pokrivenosti uvoza izvozom prvi puta od 2000. godine u
razmjeni poljoprivredno prehrambenih proizvoda u 2013. godini bio manji od
pokrivenosti ukupne robne razmjene ostvarene na razini RH.
Glavni cilj svake zemlje je više izvoziti, a manje uvoziti, čime bi se podigao standard
stanovnika. Izvoz i uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj prikazat
će se tablicom (tablica 2), koja slijedi u nastavku.
21
Tablica 2: Izvoz i uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Republike Hrvatske
(2012.-2014.god., mil. USA)
Izvor: Narod.hr; dostupno na: http://narod.hr/gospodarstvo/hgk-uvoz-smanjen-za-133-izvoz-neznatno-
porastao-za-07
Promatrajući podatke iz tablice 2 vidljivo je da je u prva četiri mjeseca 2015. godine,
uvoz smanjen za 13,3 %, u odnosu na isto razdoblje u prethodne 2014. godini. Vidljivo je
i povećanje izvoza za 0,7%, dok se negativna bilanca iz 2014. godine od 431 milijuna
USD, smanjila na 298 milijuna USD u 2015. godini.
„Vanjskotrgovinska robna razmjena vrlo je osjetljiv i brz način mjerenja onoga što se
događa na našem lokalnom tržištu; proizvodimo li dovoljno i konkurentno, kakva je
potražnja, kakva je kupovna moć i kakve su preferencije potrošača. Unatoč pozitivnim
kretanjima ukupne vanjskotrgovinske razmjene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda,
pokrivenost uvoza izvozom zabrinjavajuće je niska u kategorijama 02 – meso (17 %), 04
– mlijeko i mliječni proizvodi (24 %), 07 – povrće (11 %) te 08 – voće (9 %).
Poljoprivreda i prerada bi, u ovim proizvodnjama, morale riješiti pitanja niske
konkurentnosti, poput nedostatnih kapaciteta, visokih troškova proizvodnje, povezivanja
primarne proizvodnje i prerade, asortimana proizvoda i drugo, a u čemu im sigurno mogu
pomoći EU fondovi, posebice EU poljoprivredni fond za ruralni razvoj,“
(republika.eu;dostupno na: http://republika.eu/novost/42781/uvoz-smanjen-za-13-posto).
22
Više od devedeset posto nacionalnog bankarskog sustava nalazi se u rukama stranaca. Na
tržištu su sve više inozemni proizvodi koji su daleko jeftiniji pa time se potiče
stanovništvo da kupuje inozemnu robu više proizvodne razine, dok nacionalna industrija
pred inozemnom konkurencijom postupno gasi, a javlja se sve više nezaposlenih (Vizjak,
2007.).
Hrvatska kao tranzicijska zemlja, pristupanjem WTO, otvorila je svoje gospodarstvo
inozemnim bankama. Grafikon 2 prikazuje izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku u
razdoblju od 2009.-2014. godine.
Grafikon 2 : Izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku (milijarde eura, 2009.-2014. god.)
Izvor: Banka.hr; dostupno na: http://www.banka.hr/hrvatska/izravna-inozemna-ulaganja-u-2014-cetiri-
puta-veca-nego-godinu-ranije
Izravna inozemna ulaganja (FDI) u Hrvatsku u 2014. godini iznosila su 2,87 milijardi
eura, čime su približena ulaganja iz 2009. godine. Prosječna godišnja vrijednost FDI
tijekom 2010.-1012 godine iznosila je oko milijardu eura, da bi se 2013. godine snizila na
735 milijardi eura.
Zemlje bi trebale štititi državne interese na način da dio ostvarenog kapitala ostane u
zemlji. Inozemni kapital posjeduje sve veći broj hrvatskih banaka, koji plasiraju kapital
tamo gdje će ostvariti najbrže profite pa se često ostvareni višak vrijednosti plasira u
drugim zemljama (Vizjak, 2007.).
23
Svjetska trgovinska organizacija slobodnom i stablinom trgovinom potiče ekonomski rast
i razvoj. Time bi se trebali poboljšati životni uvjeti stanovništva svih zemalja članica i na
taj način smanjiti stope nezaposlenosti. Jedan od velikih problema sa kojima je suočena
Hrvatska i dalje je velika stopa nezaposlenosti (grafikon 3), što ukazuje na probleme u
gospodarstvu.
Grafikon 3: Nezaposlenost po zemljama % (srpanj 2015. god.)
Izvor: Eurostat
Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj u srpnju iznosila je 15,1 %. Po postotku nezaposlenih
nalazi se odmah iza Grčke, Šanjolske i Cipra. Nezaposlenost na razini Europske unije
iznosila je 9,5 %, dok je u 19 zemalja eurozone nezaposlenost bila 10,9 %. Dok se ne
riješi ovaj važan problem, hrvatsko gospodarstvo neće ostvarivati rast.
Hrvatska, kao tranzicijska zemlja imala je velike potrebe za kreditima i zbog toga se
našla u situaciji da prodaje svoje vrijednosti, kao što su banke, firme, hoteli i slično.
Hrvatskoj članstvo u WTO-u, prvenstveno bi trebalo biti u interesu same zemlje, jer joj
omogućava da ostvari neke svoje prednosti. Putem članstva ulazi u najrazvijeniji dio
svjetskog gospodarskog sustava. Za nacionalni razvoj Hrvatska bi trebala privući domaća
financijska sredstva i uložiti ih u proizvodnju potrebnih dobara. Uz pomoć znanja i
znanosti ulagati u poljoprivredne procese industrije, poticati uzgajanje ekološki zdrave
hrane, more i u turizam. Vrlo je važno da stalno potiče i informira stanovništvo o
cjeloživotnom učenju i obrazovanju, iako se obrazovanje smatra individualnim pitanjem.
24
Isto tako da ulaže u ljudske resurse, što bi omogućilo brži napredak i razvoj zemlje, te
smanjilo veliku stopu nezaposlenosti.
Ulaskom u WTO, hrvatsko je gospodarstvo suočeno sa velikom količinom jeftinih
proizvodima, kao rezultat smanjenih zaštitnih carina. Zbog takve situacije pojavio se
strah među domaćim proizvođačima hrane, jer su se otvarala tržišta, dok su prehrambeni
proizvodi pojeftinili, a domaća proizvodnja ostala je na istoj razini koštanja. Danas smo
preplavljeni inozemnim trgovačkim lancima, gdje je hrana puno jeftinija. Hrvatski
proizvodi zbog toga teško pronalaze svoje mjesto na tržištu.
Republika Hrvatska zasigurno ima raspoložive kapacitete za proizvodnju i podmirenje
cjelokupne domaće potražnje, ali zbog pogrešnog i zastarjelog sustava proizvodnje
proizvodi su skupi i ne pronalaze mjesto do kupaca.
25
3. GLOBALIZACIJA
Ovo poglavlje rada nosi naziv Globalizacija i razjasnit će se pojam globalizacije, njezini
uzroci, područja na koja djeluje, financijska globalizacija kao važan aspekt globalizacije,
prednosti i nedostaci globalizacije, te kako je globalizacija utjecala na stanovništvo.
Svijet novog doba oblikovan je globalizacijom, liberalizacijom i tehnološkim razvojem.
Sve je to omogućilo da dođe do stvaranja velikih trgovačkih organizacija, modernih
globalnih tvrtki i paralelno sa time do nastanka i razvoja globalne ekonomije. Koje su se
povezale u jedinstveni sustav, a svjetsko tržište postalo je dostupno svima. Zahvaljujući
tim mogućnostima mnoge zemlje su napredovale u svom razvitku. Globalizacija ubrzava
procese poput cirkulacija informacija, ljudi i roba i omogućava njihovu interakciju, te
zahtijeva stalno ulaganje u sve vrste znanja, u unapređenje tehnologije, istraživanja i
razvoja. Jednostavno zahtijeva određenu vrstu prilagodbe. Svi koji žele uspijeti moraju se
prilagoditi procesima globalizacije, inače neće uspijeti.
„Tko jednom počne zaostajati u procesu globalizacije ili se na vrijeme ne uključi u
suvremene procese, bitno zaostaje”(Lončar, 2005.). Globalizaciji kao procesu, u korist je
išla situacija nakon Drugoga svjetskog rata. Pogotovo u Europi, jer su sve europske
zemlje, pogotovo one koje su bile razorene, primale su financijsku pomoć od strane
SAD-a i tako su započele proces međusobnog povezivanja. „Plan je bio stvoriti Europu u
kojoj će sve zemlje međusobno pomagati jedna drugoj, te surađivati“ (Šek, Komadina,
Vrzić, 2008.). Razvojem globalizacije, mijenjaju se i odnosi među ljudima. Odnosi
postaju sve jači i povezaniji, jer ljudi počinju globalno razmišljati gledajući drugačije na
svijet.
Uz nastanku globalizacije mora se spomenuti i GATT, koji je imao za cilj smanjenje
trgovačkih carina među zemljama. Smanjenje carina rezultiralo je jačem međusobnom
trgovinskom povezivanju između članica. Tadašnji GATT temeljio se na klauzuli o
najvećim pogodnostima. Iz nje proizlaze tri temeljna načela: načelo reciprociteta, načelo
liberalizacije i načelo nediskriminacije.
26
“Načelo reciprociteta odnosi se na to da se trgovačke olakšice državama (članicama
GATT–a), priznaju jedna drugoj i moraju biti jednake za obje strane. Kasnije je to načelo
ublaženo u korist zemalja u razvoju. Načelo liberalizacije podrazumijeva postupno
smanjivanje carina i drugih ograničenja, a načelo carinske nediskriminacije da se
dvostruke carinske olakšice između dviju potpisnica moraju primijeniti na sve članice
GATT–a. Carinske stope, također, ne smiju se jednostrano povećati” (Šek, Komadina,
Vrzić, 2008.).
3.1. Pojam globalizacije
Pojam globalizacija počeo se intenzivnije koristiti tek u novije vrijeme, a različiti ga
autori različito definiraju.
„Globalizacija vuče korjene od latinske riječi globus što znači cjelokupan, odnosno
ukupan. S druge strane engleska riječ the globe označava Zemlju, zemaljsku kuglu,
okruglo ili loptasto nebesko tijelo, pri čemu globalizacija obuhvaća sve društvene procese
i odnose koji imaju planetarni karakter, koji se manifestuju u svim aspektima svjetskih
zbivanja“ (Tadić, 2011.).
“Pridjev globalan upotrebljavao se krajem 19. stoljeća za označavanje cijeloga svijeta,
dok je imenica globalizacija ušla u pozanti Websterov rječnik prvi put 1961. godine”
(Plevnik 2003.). Pojam globalizacije gotovo je bio nepoznat prije 1980.-ih godina. Danas
se pojam globalizacije upotrebljava svakodnevno i odnosi se na objašnjenje jednog
društvenog procesa, pokušavajući na taj način objasniti promjene koje su zahvatile
cjelokupno društvo. Jedinstvena definicija globalizacije ne postoji. Zbog toga što je
globalizacija toliko složeni i višedimenzionalni proces, i nemože se tumačiti kroz
znanosti. “Definiranje globalizacije ovisi o aspektu istraživanja, koje može biti
ekonomsko, socijalno, kulturno, komunikacijsko, ekološko ili pak upravljačko“ (Plevnik
2003.).
27
Za Davida Helda i njegove suradnike globalizaciju tvore veze rasprostranjene širom
svijeta. Za njih je to poput više procesa koji obuhvaćaju promjenu u organizaciji društva i
u njihovim odnosima. Pritom stvaraju mreže odnosa, a određeni su brzinom i učinkom.
Svojim značenjem pojam globalizacije obuhvaća veliki spektar ekonomskih, političkih i
kulturnih trendova suvremenog svijeta. Globalizacija se određuje i kao složeni skup
procesa koji potiče jačanje društvenih odnosa diljem svijeta i povezuje udaljena mjesta,
na način da lokalne događaje određuju oni svjetski (Braica, 2004.).
“Globalizacija je složeni proces, potpomognut razvojem tehnologije, koji smanjuje
važnost stvarne, zemljopisne udaljenosti kao faktor u uspostavljanju i održavanju
ekonomskih, političkih i sociokulturnih odnosa, te tako izražava rastuću međuzavisnost u
svjetskim odnosima “(Čečuk, 2002.).
“Pojam globalizacije izveden je od riječi „global“ što znači ukupnost, a globalizam je
način gledanja na zbivanja u globalu. Globalizacija bi tako podrazumijevala socijalni
proces koji teži sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta “(Lončar, 2005.).
3.2. Uzroci i posljedice globalizacije
Sedamdesete godine 19. stoljeća smatraju se počecima globalizacije. Ovisno kako tko
razumije i zastupa globalizaciju, spominju se različiti uzroci nastanka globalizacije.
Globalizacija, kao fenomen postalo je dio naših svakodnevnih života, uzrokujući žestoke
rasprave da li nam donosi više dobra ili zla. Mnogi su dočekali globalizaciju kao rješenje
za sve svoje probleme. Danas, u 21. stoljeću, vidljiva je velika zabrinutost zbog
negativnih posljedica globalizacije i njezinih procesa, u cjelokupnom društvu, odnosno
svijetu. Osim negativnih poljedica globalizacije, postoje i pozitivne strane tog procesa
kojim se omogućava razvoj znanosti, povećava se zdravstvena zaštita i osvještavaju se
ljudi na tom području. Jednostavno stvara veću i kvalitetniju povezanost među ljudima.
Budi se i razvija svijest o vlastitim i tuđim problemima i javlja se mogućnost pružanja
pomoći i suosjećanja s onima manje sretnima.
28
U nastavku slijede dijagrami koji prikazuju uzroke i posljedice globalizacije, uz popratna
objašnjenja ispod dijagrama.
Na sljedećem dijagramu (dijagram 1) imenovani su uzroci globalizacije, no to svakako
nisu svi uzroci.
Dijagram 1: Uzroci globalizacije
Izvor: Preuzeto: http://www.dadalos.org/globalisierung_hr/grundkurs_3.htm
Tehnološka revolucija: Najznačajniju ulogu u nastanku i razvoju globalizacije imale su
tehnološka revolucija i napredaku razmjene informacija i komunikacija. Razmjena
informacija i komunikacija najviše je omogućena pojavom interneta. Bez interneta nebi
bile ostvarive mnoge značajke globaliziranog društva, poput globaliziranja financijskog
tržišta, prebacivanja golemih suma novca s jedne strane svijeta na drugu. Za što je
potrebnan samo dijelić sekunde.
Brzina i troškovi transporta: Porast trgovine smatra se bitnim elementom ekonomske
globalizacije, jer porast trgovine dovelo je do velikog smanjenja troškova transporta i
potaknulo proces ubrzanja samog transporta. Takvi rezultati smatraju se pozitivnim
29
posljedicama globalizacije. Napredak se najviše osjetio na uslužnim sektorima, stvarajući
proizvode poput softwara i baza podataka, omogućavajući brzi protok informacija s jedne
strane svijeta na drugi.
Kraj hladnog rata: U vremenu dok je svijet bio podijeljen između Istoka i Zapada,
suradnja između država bila je na minimalnom nivou. Do promjene dolazi tijekom
devedesetih godina, prestankom podjele svijeta na Istok i Zapad. Jačaju se odnosi i
suradnje između država. Države koje su pripadale nekadašnjem istočnom bloku,
postupno se se otvorile i izašle na svjetsko tržište. Sve više država odlučivalo se za
demokraciju i tržišnu ekonomiju, što je svakako bilo pozitivno za njihov daljnji razvoj.
Globalni problemi: Globalni problemi zahtijevaju posebnu globalnu politiku i globalnu
svijest koja će se probuditi u svjesti cjelokupnog čovječanstva. Postoje međunarodne
organizacije, koje se bave svakodnevnim problemima, poput zaštite okoliša i ljudskih
prava. Jedna takva organizacija je i Greenpeace. To je ekološka organizacija koja se bavi
protiv zagađivanja Zemlje i zemljine atmosfere.
Liberalizacija: Globalizacija je smatrana posljedicom politike restrikcija pod vodstvom
SAD-a, pogotovo nakon završetka Drugog svjetskog rata i bez liberalizacije svjetske
trgovine u okvirima Svjetske trgovinske organizacije, ovakav razvoj ne bi bio moguć.
Iako bi globalizacijom s vremenom trebale nestajati nejednakosti u svijetu, zbog
različitosti u razvijenosti između zemalja one se produbljuju. Razvijene i bogate zemlje,
sa svojim gospodarstvima ostvaruju uklanjanje prepreka svom poslovanju u nerazvijenim
državama. Ali isto tako štite svoja gospodarstva, nedozvoljavajući siromašnim zemljama
izvoz njihovih dobara. Siromašne i manje razvijenije zemlje, za razliku od razvijenih,
nemaju jednake uvjete proizvodnje, niti razvijene institucije koje bi im za to bile
potrebne.
30
Slijedećim dijagramom (dijagram 2) prikazuju se neke od posljedica globalizacije.
Dijagram 2: Posljedice globalizacije
Izvor: Preuzeto: http://www.dadalos.org/globalisierung_hr/grundkurs_4.htm
Erozija nacionalne države: Erozija nacionalne države može se objasniti na primjeru
Europske Unije gdje su države Unije svoje nadležnosti prenijele nadnacionalnim
organizacijama. Tim načinom stvoren je euro, koji simbolizira monetarnu uniju i
predstavlja novac, kao platežno sredstvo, koje se koristi u svim europskim zemljama..
Društveni otpad: Društveni otpad, može se objasniti primjerom plaća radnika u
pojedinim zemljama. Radnici u siromašnijim zemljama zarađuju mnogo manje, nego
radnici u Europi. To se može objasniti kao jeftina radna snaga - minimalni troškovi, uz
što veći profit. Ali takva odluka i poslovanje može biti pogrešno, jer cilj nije samo
zarada i profit, nego mogućnost približavanja proizvoda tržištu.
Jaz između bogatih i siromašnih: Globalizacija kao proces sama po sebi stvara i
naglašava razlike između bogatih i siromašnih. Velike i moćne privatne firme spajaju se i
šire, stvarajući jake korporacije, dok su mala poduzeća osuđena na propast i zatvaranje.
Uništavanje okoliša: Uništavanje okoliša postojalo je i prije globalizacije, ali je
globalizacija samo dovela do pojačanja problema oko okoliša. Danas smo suočeni sa
globalnim zagađenjem zraka i brojnim uništenjem prirodnih krajolika.
31
Zbog sve veće i veće nejednakosti i štete koju osjećaju nerazvijene zemlje, počinju se
javljati antiglobalistički pokreti. Omogućili su da svijet sazna za težak, neljudski, ropski
dječji rad u zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike i za užasne radne uvjete u
tvornicama “Trećeg svijeta”. Iskorištavajući radnu snagu, proizvođači su ostvarivali svoje
ogromne profite, ne obazirajući se na način kako su to postigli. Takvim postupanjem i
razmišljanjem, slobodno tržište postaje samo neka zamisao, u teorijskom smislu, koja se
ne može primijeniti na cijeli svijet, već samo na bogate zemlje. Jer globalizacija je pod
utjecajem brojnih naprednih i ograničavajućih snaga poput tehnološkog razvoja,
političkog utjecaja i brojnih ekonomskih pritisaka.
Iako većini globalizacija donosi dobit, pod hino bi se trebale riješiti sve razlike u
raspodijeli između zemalja. Dobrom organizacijom i zajedničkim snagama trebali bi se
pobuniti protiv nejednakosti i siromaštva.
3.3. Područja globalizacijskih procesa
Globalizacija ima pet područja u kojima se odvijaju globalizacijski procesi: ekonomska,
društvena, politička, kulturalna, te ekološka dimenzija.
„Ekonomska dimenzija prikazuje porast trgovine,investiranja, pojačane i povećane
financijske tokove, stvaranje globalnog, jedinstvenog svjetskog tržišta, transnacionalno
integriranu prozvodnju, kraj nacionalnih ekonomija, prostorno i vremenski neograničene
puteve biznisa, gospodarske zakone koji su svjetski, te pojačane ekonomske i trgovinske
aktivnosti.” (Hrvatski Fokus; dostupno na: http://hrvatski-
fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=496:globalizacija-mreno-
povezivanje-integrira-ljude-do-apsolutnih-razmjera-2&catid=13:znanost&Itemid=16)
Društvena dimenzija globalizacije odnosi se na svijet u globalnom smislu. Na društvenu
sliku svijeta utječe svaki tehnološki napredak i svaka promjena u ekonomskom poredku,
ali i ostale dimenzije na temelju kojih se formira društvo. Svaka nova društvena veza,
32
odnos, smjernica ili jednostavno migracije ljudi preko granica smatraju se društvenom
globalizacijom.
Politika je organizirana teritorijalno, ali i dalje postoji državno uređenje i razgraničenje
svijeta. Iako je politika sve više organizirana i ustrojena globalno, ona nije stvar samo
jedne države, a njene posljedice imaju globalno značenje. Države više nemogu gledati
samo svoje ciljeve i interese, već moraju djelovati globalno prema cijelom svijetu.
Moderna i razvijena tehnologija, te pojačana trgovina i trgovinski tokovi olakšavaju
pristupu i komunikaciju s drugim kulturama. Svijet koji je globaliziran u jednu zajednicu
predstavlja spajanje različitih svjetskih kultura. Zbog vječite dominacije SAD-a, prema
ostalim zemljama, javljaju se i kritike na području kulture, obuhvaćene odnosom
dominacije američke kulture i jezika naspram drugih kultura. Upravo zbog velike
dominacije SAD-a, mnogi smatraju da globalizacija predstavlja amerikanizaciju svijeta.
Ekološka globalizacija ukazuje na ekološke probleme koji su uzrokovani modernizacijom
i industrijalizacijom svijeta. Ekološki problemi povećavali su se kako su se povećavale i
sve ostale dimenzije globalizacijskih procesa.
3.4. Financijska globalizacija
Ovim poglavljem ukratko se objašnjava financijska globalizacija, kao jedan od važnijeg
aspekta globalizacije.
Financijska globalizacija važan je dio cjelokupnog procesa globalizacije. Zbog važnosti
monetarne politike i novca za svaku pojedinu zemlju, financijska globalizacija u
usporedbi sa ostalim oblicima globalizacije je najosjetljivija. U njezine procese
uključene su razvijene zemlje, zemlje u razvoju ali i tranzicijske zemlje. Financijska
globalizacija preduvjet je trgovinske globalizacije i pokušava usporiti cjelokupni proces
globalizacije. Obuhvaćena je sustavom procesa. Ti se procesi obuhvaćaju pod pojmom
33
financijske globalizacije i utječu na međunarodni slijed kapitala i internacionalizaciju
financijskih usluga. Procesi su: internacionalizacija, tržište vrijednosnica, integracija
financijskih tržišta i financija, te financijske inovacije.
Financijska globalizacija internacionalizaciji nadređen je pojam. Internacionalizacijom
nacionalne granice ne gube važnost, dok se kod globalizacije gubi važnost nacionalnih
granica. Granice postaju nebitne i na taj način omogućava se nesmetan protok kapitala.
Odnosi na međunarodnoj razini između banaka i svih financijskih institucija postaju sve
stabilniji i jači. Ukidanjem granica olakšan je pristup investitorima na udaljena tržišta.
Lako uzimaju zajmove i depozite, te izdaju vrijednosnice denominirane u raznim
valutama. Time se razvija globalno financijsko tržište. Burze postaju povezanije, te se na
njima trguje danonoćno. Smanjuju se razlike među financijskim institucijama i veliku
važnost preuzima direktno tržište.
Karakteristika financijskih tržišta i financija je ta da dolazi do spajanja burza koje rade
simultano. OTC (over-the-counter market) tržište, je tržište koje raste, a dostupno je
svima, zbog napredne informatičke tehnologije. Tehnološki napredak i razvitak
omogućava ostvarivanje stalnih financijskih inovacija. Bez informatike i tehnologije,
financijske inovacije nebi bile moguće. Sve ono što donosi tehnologija omogućava lakši
pristup i veću automatizaciju raznih postupaka, ali i kontrole u sustavu bankarstva i
financija. Prihvaćanjem tehnoloških promjena, dolazi do promjena u tradicionalnih
bankarskim poslovima.
Procesi financijske globalizacije, kroz poboljšanje i unapređenje tržišta, te stabilnosti
bankarskog sustava mogu doprinjeti stvaranju modernih i učinkovitih financijskih
sustava. No, kod tranzicijskih zemalja koja nemaju razvijena tržišta kapitala, važnu ulogu
imaju banke kako bi kontrolirale sve tokove štednje i investicija u zemlji.
34
3.5. Prednosti i nedostaci globalizacije
Od davnina, svjetsko bogatstvo, nikada se nije pravedno raspoređivalo i procesi
ekonomske globalizacije samo su još više produbili nejednakosti i razlike između bogatih
i siromašnih. Zemlje u razvoju dobro su postupile kad su se pristupile procesu globalne
ekonomije.
“Međunarodna zajednica ne čini ništa kako bi spriječila da u svijetu koji raspolaže
velikim bogatstvom - gotovo 3 milijarde ljudi, tek nešto manje od polovine
čovječanstva preživljava s 2 ili manje dolara na dan”. 3
Pohlepa za novcem, bila je i ostat će, glavni uzrok velike socijalne nejednakosti među
ljudima. Smanjenjem i ukidanjem velikog broja ograničenja u međunarodnoj trgovini
omogućio se razvoj tržišta i izvoz roba i usluga za zemlje u tranziciji i za zemlje u
razvoju. Male i srednje ekonomije sa ograničenim nacionalnim tržištem dobile su
mogućnost za ostvarivanjem brzog ekonomskog rasta sa usmjerenom proizvodnjom na
međunarodna tržišta. Jedna od prednosti globalizacije je jeftiniji i olakšani pristup
potrošnih dobara, sirovina, novih tehnologija, kapitala i znanja. Globalizacijom se
omogućava pristup idejama i inovacijama na različitim područjima. Zahvaljujući idejama
i inovacijama nastaju broji investicijski projekti, potpomognuti tehnologijom koji stvaraju
nove proizvode. Odavnina ekonomisti se nisu bavili problemima uzrokovanim
globalizacijom, niti su ih brinule posljedice ili nedostaci globalizacije. Jednostavno su
globalizaciju smatrali pozitivnim procesom.
Razvijanjem globalizacije, pogotovo devedesetih godina, povećale su se financijske
krize, koje su se snažno osjećale na tržištima. Zbog takvih kriza, cijeli svijet se suočavao
sa ozbiljnim problemima. U Europi 1992. i 1993. godine postojala je mogućnost propasti
Europskog mehanizma deviznih tečajeva, dok je u Meksiku 1994. godine nastupila kriza,
te zbog devalvacije pesosa i Srednja Amerika je bila na rubu katastrofe.
3 Kofi Annan, bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda
35
Od 1997. godine, svijet trpi ozbiljne posljedice istočnoazijske krize koja je pogodila
Indoneziju, Koreju, Maleziju, Tajland i Filipine. Globalizacija i njezini procesi, uzrok su
svih ovih kriza. Zbog brojnih negativnih posljedica globalizacije, danas se pojavljuje
određen broj ekonomista koji ustaju protiv slobodnog pristupa u međunarodnim tokovima
kapitala.
Još jedna negativna strana globalizacije je ta da globalizacija ima negativan učinak na
raspodjelu dohotka i na sigurnost posla. Time narušava životni standard i stvara nižu,
slabije obrazovanu radničku klasu. Velike korporacije iz bogatih zemalja, lako sele posao
iz zemlje u zemlju. Isto tako traže nove, a otpuštaju stare zaposlenike. Sve je teže stvarati
dovoljno novih radnih mjesta. Tome u prilog idu konstantne tehnološke inovacije koje
uzrokuju promjene na tržištu rada. Broj obrazovanih, tj. visokoobrazvanih raste, ali
nažalost ne i njihove plaće, kao i nemogućnost pronalaska posla za slabije obrazovanu
radnu snagu. Tržište karakterizira nesrazmjer ponude i potražnje rada, i samo najjači
uspijevaju zadržati svoju dohodovnu poziciju.
Prisutstvom globalizacije pojavljuju se i demokratski problemi. Nacionalne demokracije
su oslabljene, a država postaje neefikasna u rješavanju društvenih problema. Tržište
stvara neka nova i vlastita pravila, kojima se ugrožava demokracija. Takvi problemi
najviše su se osjećali u slabije razvijenim zemljama, jer nacionalna politika postaje sve
ovisnija o nadnacionalnim organizacijama. Takvom ovisnošću zemlje, ugrožava se
nacionalni suverenitet.
Globalizacija utječe i na ekologiju. Okoliš se ubrzano uništava, zbog negativnih
eksternalija proizvodnje i potrošnje u uvjetima globalizacije. Porastom globalne
ekonomije, povećavaju se i efekti globalizacije. Ekonomija traži najniže ekološke
standarde, za što jeftinija ulaganja, i tu nastaju mnogi ekološki problemi globalnog
karaktera. Nacionalne države pokušavaju se izolirati od takvih problema ne smatrajući se
direktno odgovornima. Ali nitko, niti jedna organizacija nemože zaštiti Zemlju od
destruktivnog potrošačkog društva, osim samih ljudi, koji bi trebali podići vlastitu razinu
informiranosti o stanju okoliša.
36
3.6. Utjecaj globalizacije na nejednakost i na siromaštvo stanovništva
Odavnina zemlje se dijele na bogate zemlje (zemlje bogate kapitalom) koje su nositelji
globalizacije i neglobalizirane zemlje (siromašne zemlje, bogatije radom). Takve zemlje
su najčešće jako siromašne zemlje.
„Najveće probleme imaju zemlje s niskim dohotkom čije stanovništvo ima malu stopu
pismenosti i kratak životni vijek, preživljavajući s oskudnom ili nikakvom prehranom.
Većina tog stanovništva radi u poljoprivredi, a zbog opće zaostalosti mali dio ima priliku
zaposliti se u industriji ili ostalim nepoljoprivrednim djelatnostima. To stanovništvo čini
55% svjetskog stanovništva i ostvaruje samo 1/5 dohotka visokorazvijenih.“ (Lončar,
2005.).
Zemlje koje su prihvatile globalizaciju i pokušavale držati korak s njom najviše su
uspijele smanjiti carine i ostvariti više stope rasta BDP-a po stanovniku. Siromašne
zemlje koje nisu mogle biti ukorak s globalizacijom imale su manje stope rasta BDP-a po
stanovniku. Otvorene i jače zemlje pratile su proces globalizacije i za njih je to bio
pozitivan aspekt, za razliku od nerazvijenih zemalja. To dokazuje da postoji povezanost
između otvorenosti i rasta. U prilog ide i da zemlje čija su gospodarstva otvorena i
nemaju prepreka nepotrebnih protekcionističkih trgovinskih politika i ograničenja,
ostvaruju rast. Povećavaju državnu potrošnju i poboljšavaju kvalitetu obrazovanja.
Današnje zemlje u razvoju mogu brže napredovati zahvaljujući naprednoj tehnologiji
koja im to omogućava, za razliku od zemalja koje su isto bile u razvoju tijekom 18./19.
stoljeća. Svaka zemlja mora ulagati u obrazovanje, koje se stalno spominje, u kapital,
zdravstvo i kvalificiranost radnika kako bi smanjila siromaštvo i ostvarili ekonomski rast.
„Znanje i informacije ključni su za gospodarski razvoj“ (Lončar, 2005.).
Globalizacija stvara temelje rastu, jer smanjuje inflaciju, potiče tehnološki napredak i rast
produktivnosti. Prihvačajući globalizaciju moraju se prihvatiti i negativne strane koja ona
donosi povečavajući tako nejednakosti između zemalja. Optimalno rješenje bilo bi da se
37
nađe neka kombinacija politika koje bi promicale rast, ali i istovremeno smanjivale
nejednakosti.
Kako u svemu, tako i o pitanju globalizacije postoji podijeljenost između autora. Dok
jedni smatraju da globalizacija smanjuje siromaštvo, drugi pak tvrde suprotno i tvrde da
je smanjenje siromaštva skromno u odnosu na ostvarene stope rasta. Gledajući u globalu
utvrđeno je da se stopa siromaštva smanjila kao posljedica utjecaja globalizacije, odnosno
sve veće liberalizacije trgovine.
Globalizacija donosi veću korist bogatim i razvijenim zemljama, dok relativno šteti
siromašnijima. Time se može zaključiti da globalizacija donosi koristi većini
stanovništva. Pozitivni i negativni aspekti okružuju globalizaciju, no ako se pokušaju
riješiti negativne strane i dobro se upravlja prednostima, globalizacija može nadmašiti sve
nedostatke i gubitke.
Zemlje u tranziciji, pa tako i Hrvatska samo su objekti u procesu globalizacije. One su
siromašne, tehnološki zaostale i imaju velike deficite u vanjskotrgovinskoj razmjeni.
Hrvatski je problem i izrazito niska izvozna osnovica, te slaba mogućnost za poboljšanje i
povećanje izvozne osnovice. Svako širenje liberalizacije, pa tako i širenje liberalizacije
na sektore poljoprivrede ili na prava zaštite intelektualnog vlasništva, može donjeti i
popratne probleme za razvitak pojedinog nacionalnog gospodarstva.
„Naša zemlja koja 60% društvenog proizvoda stječe u vanjskoj trgovini, mora se
ozbiljnije suočiti s procesima restukturiranja gospodarstva i s dovršetkom procesa
privatizacije, koje su ratne i nepovoljne političke okolnosti prilično usporile i uputile
neispravnim smjerom. Svako zanemarivanje ili pokušaji odgađanja i usporavanja
potrebnih prilagodbi na dulji rok može donijeti samo još veće teškoće“ (Matić, Lazibat,
2001.).
38
4. EKONOMSKI RAST
Ekonomski rast i širenje ekonomskih kapaciteta je važno, ali ne i dostatno za ekonomski
razvoj i ukupno blagostanje društva, kako se često ističe u akademskim krugovima.
Ekonomski rast može potaknuti razvoj i ostvarenje blagostanja društva, ali i također imati
nepovoljan utjecaj na njih. Da bi imao povoljan utjecaj na razvoj i blagostanje,
ekonomski rast mora proizlaziti iz konkurentnosti koja će biti održiva tijekom vremena,
ali i biti utemeljena na znanju, istraživanju i razvoju, kao i inovacijama, te u harmoniji s
društvenim i ekološkim naslijeđem i željenom budućnošću. (Zbornik radova, 2014,
Konkurentnost, ekonomski rast i blagostanje)
Ekonomski rast predstavlja povećanje svake vrijednosti roba i usluga u ekonomiji.
Općenito se pod ekonomskim rastom, podrazumijeva povećanje bogatstva naroda.
Bogatstvom naroda smatra se prihod nacije. Ekonomski rast mjeri se kroz postotak
stvarnog bruto društvenog proizvoda. Rast se računa u stvarnoj vrijednosti, odnosno mora
biti prilagođen inflaciji. Da nema prilagodbe inflaciji, nebi se mogao odrediti efekt same
inflacije na cijenu proizvedenih roba i usluga. Riječ je o dugoročnom procesu, jer svako
gospodarstvo teži ka ostvarivanju dugoročnog ekonomskog rasta, čime se rješavaju
različita socijalna i ekonomska pitanja. Ekonomski rast mora biti u ravnoteži sa ostalim
razvojnim čimbenicima (političkim, socijalnim, ekološkim), jer tek tada pridonosi
razvitku društva i gospodarstva. Teorija ekonomskog rasta odnosi se na proizvodnju pri
punoj zaposlenosti. Ekonomski rast mjeri se godišnjom promjenom postotka društvenog
prihoda.
4.1. Čimbenici ekonomskog rasta
Proces ekonomskog rasta predstavlja sveobuhvatno djelovanje velikog broja ekonomskih
i neekonomskih faktora. Svi faktori međusobno su različiti po značaju i intenzitetu, ali
zajednički dovode do stvaranja procesa rasta. Tijekom povijest, ekonomski razvijene
zemlje nisu imale jednaki put ka ekonomskom razvoju, niti to moraju danas zemlje u
39
razvoju. Kao primjer Britanije koja je postala svjetski ekonomski predvodnik, izumljujući
parne strojeve, željeznice i naglašavajući slobodnu razmijenu.
Za razliku od Britanije, Japan koji se kasnije počeo jače ekonomski razvijati, razvio se na
temelju imitacije strane tehnologije, ali posebno štiteći domaću industriju od uvoza.
Usavršio se u prerađivačkoj industriji i elektronici.
Proučavajući ekonomski rast utvrđeno ja da se ekonomski rast bazira na četiri elementa
prikazana u tablici (tablica 3), bez obzira na to primjenjuje li ih bogata ili siromašna
zemlja.
Tablica 3: Čimbenici rasta
ČIMBENICI RASTA
SPOSOBNOST LJUDI - ponuda rada, obrazovanje, disciplina, motivacija
PRIRODNA BOGATSTVA - zemlja, minerali, goriva, kvaliteta okoliša
TVORBA KAPITALA - strojevi, tvornice, ceste
TEHNOLOGIJA - znanost, tehnika, poduzetništvo
Izvor: Izrada studenta prema dostupnim podacima
Slijedi objašnjenje čimbenika rasta.
Sposobnost ljudi: Znanje, spretnost i disciplina radne snage najvažniji su elementi
ekonomskog rasta. Druge sastavnice proizvodnje, poput kapitalnih dobra, sirovina i
tehnologija mogu se kupiti ili pozajmiti u svjetskoj ekonomiji. Samo kvalificirani i
iskusni radnici mogu efikasno upotrijebiti i održavati kapitalna dobra. Zbog toga je
prijeko potrebno ulagati u pismenost i zdravlje, kako bi se pridonjelo kvaliteti rada.
Ljudski resursi su najbitniji resursi za funkcioniranje svih čimbenika. Ljudski kapital se
konstantno akumulira putem učenja i obrazovanja i time se pridonosi porastu
proizvodnosti kapitala. Bogatije zemlje imaju više mogućnosti da ulažu u ljudski kapital i
40
znanje, od manje rzvijenijih. Samim time ostvaruju dugoročni rast. Potrebno je stvoriti
okruženja koja će poticati, podržavati i širiti znanja. Time će se stvoriti obrazovana radna
snaga za što bolje upravljanje tehnologijama. U društvenu proizvodnju spada samo radno
aktivno stanovništvo, dok u potrošnji sudjeluje cjelokupno stanovništvo. Time se smatra
da je radno aktivno stanovništvo kreator društvenog proizvoda i nacionalnog dohotka.
Neaktivno stanovništvo sudjeluje samo u potrošnji dobra.
Prirodna bogatstva: Prirodna bogatstva samo su jedan od četiri faktora rasta, a
predstavljaju prirodne izvore koje posjeduje neka zemlja (nafta, plin, voda, mineralni
izvori). Zemlje koje obiluju naftom ostvarile su gospodarski rast, samo na temelju
vlastitih rezervi nafte. Tamo gdje postoji ograničenost prirodnim resursima, veoma je
važna njihova racionalna upotreba kako bi se ostvarili što optimalniji ekonomski i
društveni ciljevi. No, postoje i zemlje koje nemaju vlastita prirodna bogatstva. Takve
zemlje nedostatak prirodnih resursa rješavaju uvozom.
Tvorba kapitala: Stvaranje i očuvanje kapitala predstavlja mukotrpan i dugogodišnji
proces, koji zahtjeva žrtvovanje tekuće potrošnje. Radnici u zemljama s višim dohotkom
mogu više izdvajati za štednju. S većom štednjom postoji mogućnost za ulaganja u nova
kapitalna dobra. U nekim zemljama npr. Japanu više dohotka ulaže se u tvorbu kapitala,
za razliku od SAD-a gdje sama poduzeća ulažu više u tvorbu kapitala izdvajajući iz
vlastite dobiti. Isto tako u mnogim zemljama sama država smanjuje svoju tekuću
potrošnju ili povećava poreze građanima, te na taj način sama poduzima investicije.
Takvim postupkom omogućava se stvaranje općeg društvenog kapitala (gradnja cesta,
plinovoda, naftovoda, javno zdravstvene mjere). Zemlje sa višim dohotkom omogućavaju
svojim radnicima da više izdvajaju za vlastitu štednju, a štednja omogućava ulaganja u
kapitalna dobra. Država najviše potiče ulaganje u privatni sektor (zdravstvo, izgradnja
cesta, plinovoda, naftovoda...) Da bi proizvodnja bila efikasna i ostvariva potrebno je
konstantno ulagati u tehnološki napredak uvođenjem novih proizvodnih metoda.
Tehnološka promjena i inovacija: Proces koji osigurava i omogućava brz ekonomski
rast je tehnološki napredak. Kombinacijom investicija i tehnoloških promjena kroz
41
neprekinuti tijek, najbogatije zemlje ostvarile su brzi ekonomski rast. Tehnološka
promjena omogućava postizanje procesa, koji će pridonjeti poboljšanju proizvodnje.
Troškovi će ostati isti, ali će se dobiti više proizvoda. Tehnički izumi i inovacije
predstavljaju temelj tehnoloških promjena. Mlazni pogon, atomska energija i razvitak
računala su izumi nastali za vrijeme Drugog svjetskog rata. Na temelju tih izuma razvijao
se i tehnološki napredak. Npr. Zahvaljujući mlaznom pogonu, mogli su se razviti veliki i
brzi zrakoplovi ili prve plinske elektrane. Atomska energija omogućila je proizvodnju
električne energije u termoelektranama, a računalo je postalo osnova za stvaranje
robotizirane proizvodnje. Zato su tehnološke promjene i inovacije važne, kako bi
omogućile gospodarski rast, a time i bolji životni standard stanovništva. Svaka inovacija
zahtjeva buđenje poduzetničkog duha.
Svakim danom ulaganja u istraživanja konstantno se povećavaju i ulaže se u znanje koje
se smatra investicijom, jer znanje predstavlja osnovni izvor blagostanja.
Tehnološki napredak javlja se u tri osnovna oblika. Tehnološki napredak može biti
neutralan, zatim tehnološki napredak koji štedi rad i tehnološki napredak koji štedi
kapital. Neutralan tehnološki napredak otvaruje se postizanjem više razine outputa s
istom količinom i kombinacijom inputa. Da bi se ostvario tehnološki napredak koji štedi
rad, potrebno je trošiti više kapitala, a manje rada tijekom proizvodnje roba ili usluga.
Obrnuto vrijedi za tehnološki napredak koji štedi kapital.
“U prvom slučaju govorimo o tehnološkom napretku koji štedi rad (npr. računala,
traktori, električne bušilice...), dok je tehnološki napredak koji štedi kapital
karakterističan za zemlje u razvoju, u kojima se daje prednost većem korištenju radne
snage u proizvodnim procesima nego angažiranju veće količine kapitala. To je u skladu s
politikom zapošljavanja u zemljama u razvoju – smanjiti nezaposlenost” (Mrnjavac,
Burnać, Kordić, Šimundić, Perić, 2009.).
42
4.2. Teorije ekonomskog rasta
Kroz povijest se razvilo više modela ekonomskog rasta, jer odavnina među ekonomistima
postoje neslaganja o tome koliko je potrebno, i da li je uopće potrebno, poticati pojedine
faktore ekonomskog rasta pri ukupnom ekonomskom rastu. Neoklasični i kejnezijanski
modeli ekonomskog rasta nastali su kako bi se objasnio ekonomski rast na nacionalnoj
razini, a kasnije su se prilagodili za objašnjenje regionalnog rasta. Neoklasične teorije
rasta baziraju se na problemu ponude, dok je potražnja dostatna. Nedostatke na strani
potražnje koji ograničavaju ponudu proučavaju teorije bazirane na kejnezijanskoj školi.
Razvojem novih modernih metoda izračuna rasta, počeli su se mijenjati temelji
dotadašnje ekonomske teorije rasta. S vremenom su nastajale nove teorije koje su svoje
teze bazirale na boljem i kvalitetnijem izračunu rasta. U novije vrijeme, to su teze koje se
odnose na ljudski kapital. “Ljudski kapital kao oblik “nevidljive” imovine teško je mjeriti
“(Škare, 2007.).
U nastavku slijedi Smithova i Malthusova klasična dinamika, zatim neoklasični model
rasta, te Harrod Domarov model rasta.
4.2.1. Smithova i Malthusova klasična dinamika
Rani ekonomisti poput Adama Smitha i Malthausa naglašavali su ključnu ulogu zemlje u
gospodarskom rastu. Njihova teza je da ako postoji besplatna zemlja, s porastom broja
stanovnika ljudi bi se jednostavno proširili na veći broj jutara. Iako kapital ne postoji,
pretpostavljali su da bi se nacionalna proizvodnja udvostručila s udvostručenjem broja
stanovnika. Nacionalni dohodak odlazio bi za nadnice, jer nisu postojale kamate na
kapital. Proizvodnja bi se širila ukorak sa stanovništvom. S time bi realna nadnica po
radniku bila konstantna tijekom vremena. No realnost je bila drugačija. Tijekom
vremena s porastom stanovništva javljala se sve veća potreba za zemljom i cijene zemlje
postajale su više. Dolazilo je do iscrpljivanja zemlje, jer se stalno obrađivala ista
površina, i zemlja je postajala oskudnija. Usporedno sa porastom stanovništva rasla je i
43
nacionalna proizvodnja. No, proizvodnja mora rasti sporije od stanovništva. S novim
poljodjelcima na fiksnoj površini, svaki radnik ima manje zemlje na raspolaganju, što
dovodi do zakona opadajućih prinosa.
Više ljudi stvara i veći odnos rada i zemlje, čime se dolazi do nižih nadnica. Što je veća
oskudnost zemlje, renta će biti veća. Malthus je pretpostavljao da će stanovništvo rasti,
dok god su nadnice iznad egzistencijalne razine. Nakon toga uslijedit će povećanje
smrtnost stanovništva.
Slijedi grafikon (grafikon 4) koji prikazuje ekonomski rast Smithova zlatnog doba. Iz
grafikona je vidljivo da proizvodne mogućnosti slijede rast, koliko raste i stanovništvo.
Grafikon 4: Smithovo zlatno doba
Izvor: Nordhaus (2004.)
Iz grafikona 4 je vidljivo da ako postoji neograničena zemlja i ako dođe do udvostručenja
stanovništva, rad se može proširiti na nova zemljišta i proizvesti dvostruko više hrane i
odjeće.
44
Slijedeći grafikon (grafikon 5) prikazuje malthusijanski slučaj, u kojem je prikazano da
rast stanovništva nije proporcionalan rastu dostupne hrane.
Grafikon 5: Malthusova zlosretna znanost
Izvor: Izvor: Nordhaus (2004.)
Grafikon 5 prikazuje situaciju kada postoji ograničeno zemljište. Dolazi do opadajućih
prinosa. Hrana raste samo 25 % uz udvostručenje rada.
Malthus nije priznavao tehnološke inovacije i kapitalne investicije, kojima se mogao
prevladati zakon opadajućih prinosa. Prva industrijska revolucija uzrokovala je povećanu
proizvodnosti zahvaljujući upotrebi strojeva. Do izražaja je došlo jačanje i razvitak
poduzeća, tvornica, željeznica, ali i ostvarivanja mogućnosti da se izgrade još jači i
kvalitetniji strojevi. Akumulacija kapitala i nove tehnologije postale su dominantne sile
koje utječu na ekonomski razvoj.
45
4.2.2. Neoklasični model rasta
Sve više pažnje počelo se pridavati akumulaciji kapitala i primjeni novih tehnologija, kao
glavnih čimbenika koje utječu na gospodarski razvoj.
“Osnovne pretpostavke neoklasičnog modela jesu da opisuje ekonomiju u kojoj
jedinstveni homogeni output proizvode dva čimbenika: rad i kapital, u situaciji njihove
pune zaposlenosti i potpune konkurencije, tako da se promatra rast potencijalnog outputa.
Ističe se potreba za povećanjem kapitalne opremljenosti, odnosno porasta količine
kapitala po radniku. Jedna od glavnih strategija razvoja nužna za rast jest mobilizacija
domaće i strane štednje kako bi se osigurala dovoljna sredstva za investicije” (Mrnjavac,
Burnać, Kordić, Šimundić, Perić, 2009.).
Tehnološki razvoj, omogućio je takav razvoj da zemlja ne postane ograničavajući faktor
proizvodnje i Malthusova teorija pokazala se pogrešnom. Industrijska revolucija
doprinjela je sve boljem razvoju strojeva koji su sve više povećavali proizvodnju. Svaka
nove tehnologije donjela je nešto novo i svaka nova tehnologija bila je presudna za
ostvarivanje ekonomskog rasta i razvoja.
Robert Solow predvodio je neoklasični model ekonomskog rasta. Tim modelom rasta
želio se ostvariti rast gospodarstva, a pojavile su se i neke nove odrednice modela. To su
bili kapital i tehnološka pomjena. Ako se pretpostavi da nema promjena u tehnologiji,
ekonomski rast ovisit će jedino o kapitalu po radniku. Kapital predstavlja dobro, koje se
koristi za proizvodnju drugih dobra. Povećanje kapitalne opremljenosti rada, dovest će do
povećanja ekonomskog rasta, ali ako stanje tehnologije ostane isto i ne mijenja se,
postupno će doći do zasićenja sustava. Kada postoji već stvoreni sustav i bez nove
tehnologije moći će se ostvarivati investicije, jedino što će stopa prinosa na investicije
biti niža.
46
Porastom kapitalne opremljenosit rada, rasti će i nadnice. Svaki radnik radit će sa većom
količinom kapitala i s time će rasti njegov granični proizvod. Ekonomski rast pomoću
kapitalne opremljenosti prikazan je slijedećim grafikonom (grafikon 6).
Grafikon 6: Ekonomski rast pomoću kapitalne opremljenosti rada
Izvor: Izvor: Nordhaus (2004.)
Grafikon 6 prikazuje krivulju agregatne funkcije proizvodnje (APF). Krivulja prikazuje
rast količine proizvodnje koju bi proizveo radnik, u odnosu na rast količine kapitala koju
ima svaki radnik. U početku proizvodnja raste intenzivno, dok kasnije dolazi do zasićenja
rasta zbog nepromijenjenosti u tehnologiji. Ako je ekonomski rast u skladu sa
akumulacijom kapitala, doći će do prestanka rasta standarda življenja.
Tehnologija se neprestano razvija i unapređuje, a sve to doprinosi ekonomskom rastu.
Tehnološka promjena označava proces gdje se više proizvoda može proizvesti s istim
utrošcima kapitala i rada.
Model akumuliranja kapitala ne može objasniti veliki rast proizvodnosti do kojeg je došlo
s vremenom, a ni velike razlike u dohotku po glavi stanovnika koje postoje među
različitim zemljama. Sukladno s time javljaju se nove teorije ekonomskog rasta baveći se
izvorima tehnološki promjena.
47
4.2.3. Harrod-Domarov model rasta
Neoklasični ekonomski pogled na ekonomski rast temelji se na istraživaju koje su
provodili Roy Harrod i Evsey Domar. Prošrenjem Keynesova modela predstavili su
Harrod-Domarov model, kojim objašnjavaju rast gopodarstva štednjom i produktivnošću
kapitala.
Bit viđenja Harrodova ekonomskog procesa svodi se na dvije hipoteze: “prvu, da se
kapital i rad moraju kombinirati u fiksnom omjeru koji nameće tekuća tehnologija, tako
da je za proizvodnju jedinice društvenog proizvoda potrebna fiksna količina kapitala i
fiksna količina rada; drugu, da zajednica želi trošiti konstantan dio dohotka, a ostatak
predstavlja štednju. Stopa rasta kapitala je omjer dvaju konstantnih tijekova - štednje i
investicija po jedinici proizvodnje, što diktira tehnologija. Ako želimo da ukupna količina
kapitala u svakom trenutku bude u cijelosti iskorištena, onda je spomenuti omjer ujedno i
stopa po kojoj proizvodnja mora rasti, a Harrod je zove zajamčenom stopom rasta
privrede. Ako se želi zadržati puna zaposlenost (uz fiksnu količinu rada i kapitala), koja
je potrebna po jedinici proizvodnje, stopa rasta proizvodnje mora biti jednaka stopi rasta
radne snage, a tu stopu Harrod naziva prirodnom stopom rasta privrede. Domarov se
pristup razlikuje od Harrodova po tome što ukupna količina kapitala i tehnološki zakoni
koji određuju proizvodnju nisu eksplicitno spomenuti i umjesto na tome težište je na
dvostrukoj ulozi investicija” (Brkić, 1993.).
Model se zasniva na pretpostavkama, a one glase:
• “Proizvodnja je funkcija ulaganja rada i kapitala i njihovo ulaganje podložno je
konstantnim prinosima
• Elastičnost supstitucije rada i kapitala je nula
• Rad raste po konstantnoj stopi rasta (prirodnoj stopi)
• Udio štednje u dokotku je konstantan
48
• Nivo cijena se ne mijenja i zanemaruje se utjecaj monetarne politike” (Brkić,
1993.).
Modelom se treba ostvariti rast, gdje bi sve varijable rasle prema istoj stopi odgovarajući
količini stope štednje i kapitala. Slijedi osnovna jednadžba Harrod-Domarovog modela:
∆Y s ∆Y = promijene BDP-a— = — Y = BDPY k s = nacionalna štednja
k = kapitalni koeficijent
Jednadžba modela pokazuje da je promjena BDP-a jednaka omjeru štednje i vrijednosti
kapitalnog koeficijenta. Štednjom i pametnim ulaganjem gospodarstva ostvaruju rast.
Model prikazuje da je moguće u određenom vremenskom razdoblju povećati štednju, uz
konstantni omjer kapitala (k), što bi uzrokovalo povećanje stope rasta nacionalnog
dohotka ΔY/Y.
Postoje tri važna elementa koja su povezana sa rastom, a važni su za model: garantirani
rast4, prirodna stopa rasta5 i stvarna stopa rasta6.
Povezanost stvarne i prirodne stope rasta može izazvati nesklade, zbog različitosti
djelovanja faktora. Faktori koji omogućavaju stvarni rast, razlikuju se od faktora koji
uzrokuju prirodni rast. Granična sklonost štednji i potrošnji utječu na stvarni output, ali
ništa ne garantira uspijeh gospodarstva da postigne dovoljan rast outputa i ostvari punu
zaposlenost stanovništva. Ako bi došlo do rasta investicija, porastao bi i output. Tako bi
se zadovoljio višak potražnje. No često, stvarni rast nije jednak zagarantiranom rastu i tu
se javljaju problemi. Efikasnom upotrebom investicija, naprednom tehnologijom, i
4 Stopa rasta outputa pri kojoj poduzeća vjeruju da imaju odgovarajuću količinu kapitala i stoga nepovećavaju niti smanjuju investicije5 Stopa pri kojoj raste radna snaga; povećavajući output6 Stvarna promjena outputa
49
politikama koja će omogućiti stanovništvu postizanje veće štednje, ostvario bi se i
ekonomski rast..
Samo štednjom i ulaganjem nije moguće ostvariti ekonomski rast i zato ovaj model nije
bilo moguće primjeniti u nerazvijenim zemljama. Kod nerazvijenih zemalja stopa štednje
vrlo je niska i zemlje su prezadužene. Ekonomske politike teže ostvarivanju dugoročne
stope rasta gospodarstva putem monetarne ili fiskalne politike. Tu se javlja vlada koja
može pokušati utjecati samo na prirodnu stopu rasta putem ulaganja u tehnološki
napredak. Ovim modelom gospodarstvo nemože postići punu zaposlenost i stabilan rast
prirodno. Ravnoteža Harrod-Domarovog modela nije stabilna, te najmanji šok može
dovesti do promijena u modelu
4.2.4. Nove teorije ekonomskog rasta
Nove teorije ekonomskog rasta poznate su kao endogene teorije rasta, koje smatraju da je
ekonomski rast endogeni rezultata ekonomskog sistema. Kao razlog nastanka novih
teorija ekonomskog rasta smatra se činjenica da u realnom životu stanovništvo ne
ostvaruje konvergenciju dohotka po stanovniku, kako zastupa neoklasični model. Među
zemljama su vidljive velike razlike u životnim standardima. Stabilne stope rasta imaju
samo razvijene zemlje, dok su kod siromašnih zemalja prisutne promijene u stopama
ekonomskog rasta. Drugi razlog je mogućnost ostvarivanja modela savršene
konkurencije. Napredak u tehnologiji proizlazi iz onoga što ljudi rade i time mnoga
poduzeća ostvaruju veliku tržišnu moć, što rezultira i velikim profitom.
Odavnina je poznata izreka Francisa Bacona7 da je znanje moć, što potvrđuje njegova
poznata rečenica "Onoliko možemo koliko znamo". Današnje ekonomije rast
gospodarstva temelje isključivo na znanju i proizvodnji znanja, ulagajući u ljudski
kapital. Općenito, rast i razvoj, nemoguće je postići samo putem fizičkog i financijskog
7 Francis Bacon ( 1561-1626) Engleski filozof i tvorac empirizma.
50
kapitala zbog globalizacije, raznih globalizacijskih procesa i internacionalizacije. Ti
procesi konstantno teže novim stvarima i tehnologijama, a sve se bazira na znanju.
„Upravo zbog toga znanje se pojavljuje kao novi faktor proizvodnje, kao osnovni faktor
ljudskog kapitala i inovacija, kao temeljni kreator konkurentskih prednosti, te kao
primarni izvor ekonomskog rasta i razvoja poduzeća, regija i nacionalnih gospodarstava“
(Boras i sur., 2002.; Kolaković, 2002.; Drašković, 2010.).
Kako navodi Strahinja: „Kapitalistička ekonomija, međutim, i dalje se bazira na
izrabljivanju čovjeka i nekontroliranoj eksploatacija prirodnih resursa“ (Strahinja, 2004.).
Znanje bi trebalo omogućiti bolji i pravedniji život svim akterima društva, ali i omogućiti
postizanje nekog novog održivo društveno-ekonomskog nivoa života. Zemlja, rad i
kapital kao tradicionalni resursi, u novoj ekonomiji zamijenjeni su znanjem, visokom
tehnologijom i razvijenom infrastrukturom. Promjene sa kojima su poduzeća i ekonomije
bile suočavane tijekom vremena (od tehnoloških revolucija, preko globalizacijskih
procesa) pridonjelo je jačem, boljem i kvalitetnijem razvitku konkurentnosti i jačanju na
globalnoj poziciji. Poduzeća su se morala prilagođavati svim promjenama i preprekama
koje su bile postavljene, jer jedino na taj način mogle su opstati i biti konkurentna. Važno
je naglasiti da znanje i intelektualni kapital igraju bitnu ulogu i kao što je već navedeno,
uvijek na umu treba imati izreku Francisa Bacona: „Znanje je moć“.
U nastavku slijede tri skupine modela endogenog rasta. „Modeli zanovani na
eksternalijama, modeli zasnovani na istraživanju i razvitku, te AK modeli“
(Mervar, 2003.). U nastavku su opisane i objašnjene osnovne karakteristike pojedinih
modela.
51
4.2.4.1. Modeli zasnovani na eksternalijama
Robert Lucas, Paul Romer i Maurice Scott autori su modela zasnovani na eksternalijama.
Smatrali su da „nove investicije u kapital dovode do tehnološkog napretka zahvaljujući
eksternalijama s konstantnim prinosima, s obzirom na razmjer na razini pojedinog
poduzeća, ali sa rastućim prinosima na opseg na razini cijelog gospodarstva“ (Jakovac,
2012.). Kapital obuhvaća i fizički i ljudski kapital i tako smanjuje štetne posljedice zbog
rasta količine kapitala po stanovniku. Na taj način sprječava se mogućnost smanjenja
granične proizvodnosti kapitala. Oni u ljudskom kapitalu vide primarnu snagu
ekonomskog rasta. Snažno se boreći i potičući subjekte makroekonomske politike da što
više ulažu u ljudski kapital, poput kreativnosti i sposobnosti zaposlenih, različitih vještina
i ideja pojedinaca, putem obrazovanja, jer najveće stope povrata ostvaruju se od ulaganja
u ljudski kapital. Kada poduzeća ili pojedinci akumuliraju kapital pridonose porastu
proizvodnosti kapitala za određene subjekte društva. Time bogate zemlje osiguravaju
stalan ekonomski rast, dok bi manje razvijene zemlje mogle zauvijek ostati siromašne.
Logično slijedi da gospodarstva koja više investiraju, rastu brže u dugom roku.
4.2.4.2. Modeli zasnovani na istraživanju i razvitku
Drugo područje analize endogenog rasta ključnu ulogu u rastu daje istraživanju i
razvitku.
„Schumpeter (1942.) smatrao je da istraživanje i razvitak nose gospodarski rast, a ono što
ih potiče jest uvjerenje da će time biti osigurani ekstra profiti. Isto je tako prepoznao
značenje tržišne moći. Dok se u uvjetima savršene konkurencije poduzeća mogu
besplatno koristiti inovacijama i nitko nema poticaja za istraživanje razvitak, u
monopolističkim je tržištima takav poticaj osiguran. Zbog porijekla osnovnih ideja na
kojima se zasniva ta grupa modela, oni se često nazivaju i neo-šumpeterijanskim
modelima“ (Mervar, 2003.).
52
Ako bi postojali uvjeti savršene konkurencije, poduzeća bi se mogla besplatno koristiti
inovacijama. Tada nitko nebi imao poticaja za istraživanje i razvitak. Za razliku od
monopolističkih tržišta gdje je takav poticaj osiguran. Modeli zasnovani na istraživanju i
razvitku omogućavaju unaprijeđenje svakog proizvoda mnogo puta. Troškovi su ulaganje
u istraživanje i razvoj, a svakim novim proizvodom ostvaruje se monopolistička renta.
Tim modelima istraživala se i otvorenost gospodarstva. Poduzeća u otvorenim
gospodarstvima imaju veću mogućnost zarade na svjetskom tržištu i više ulažu u
istraživanje i razvitak, za razliku od poduzeća koja posluju na domaćim tržištima.
4.2.4.3. AK model
AK modeli smatraju se jednostavnim modelima, zbog njihove strukture. Rast se shvaća
kao posljedica akumulacije kapitala „koja uključuje i ljudski i fizički kapital, s
činjenicom da bi se opravdala pretpostavka da ne postoje opadajući prinosi“ (Jakovac,
2012.). Kapital predstavlja temelj ekonomskog rasta. Na savršeno konkurentnim tržištima
poduzeća mogu povećavati količinu kapitala. Kod AK modela „ekonomski je rast
karakteristika agregatne proizvodne funkcije gospodarstva. Granični proizvod kapitala ne
smije pasti ispod subjektivne stope povrata koja osigurava da pojedinci nastave
beskonačno akumulirati kapital“ (Jakovac, 2012.). Kapital mora biti plaćen, u odnosu na
granični proizvod koji nikada nesmije biti niži od stope koja djeluje na ponudu i
potražnju, kako bi kapital ostao profitabilan.
„Odnosno, savršena konkurencija zahtijeva da kapital bude plaćen prema graničnom
proizvodu koji ne smije biti niži od eskontne stope da bi ostao profitabilan. Zbog toga
investicije nikada ne rezultiraju opadajućim prinosima, a neograničeni rast time postaje
moguć“ (Mervar, 2003.).
Od devedesetih godina porastao je broj istraživanja u kojima su se nastojali otkriti
čimbenici koji utječu na ekonomski rast. Osim onih već poznatih: kapitala, rada i
tehnologije. Ni danas istraživači sa sigurnošću nemogu tvrditi koji čimbenici dovode do
53
ekonomskog rasta. Kroz ekonomsku povijest viđeno je da su određene skupine koje su
bile na vlasti težile osiguranju renti, umjesto da su poticali produktivnost. Tim postupkom
vlasti su gušile ekonomski rast. S druge strane postojala je i određena grupa ljudi. To je
bila takva grupa ljudi koji bi investirali i upuštali se u rizične pothvate, samo da bi
ostvarile dohodak. Svaki način koji se pokaže kao dobar način, omogućit će postizanje
ekonomskog rasta, a suprotno tome svaki loši način će ga kočiti.
54
5. MEĐUOVISNOST SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE,
GLOBALIZACIJE I EKONOMSKOG RASTA
U ovom poglavlju objašnjava se povezanost između Svjetske trgovinske organizacije,
globalizacije i ekonomskog rasta.
Kroz teorije ekonomskog rasta dokazano je da se svaka zemlja može razvijati koja je
sposobna stvoriti kapital, jer kapital povećava produktivnost i bogatstvo. Kapital mogu
biti prirodni resursi, štednja, ljudsko znanje, različita iskustva, ali i vlada koja će
omogućiti da se svi domaći resursi pretvore u dohodak. Danas razvitak zemlje najviše
ovisi o procesu globalizacije, koja mijenja strukturu gospodarstva.
Današnji razvoj odvija se u uvjetima brzih tehnoloških napredaka i globalizacije
svjetskog gospodarstva. Da bi države ostvarile rast moraju usklađivati nacionalna
gospodarstva sa svim promjenama na globalnom tržištu i moraju biti u koraku s
tehnološkim napretkom. Te globalne promjene obuhvaćaju živote ljudi u svim zemljama
putem različitih ekonomskih, političkih, kulturnih i društvenih čimbenika. No, postoje
velike razlike između razvijenih zemalja poput SAD-a, Kine i Japana i manje razvijenih
zemalja poput Afrike, Azije i Latinske Amerike. Otvorene i jače zemlje pratile su proces
globalizacije i za njih je to bio pozitivan aspekt, za razliku od nerazvijenih zemalja, koje
imaju velike deficite u vanjskotrgovinskoj razmjeni, siromašne su i tehnološki zaostale.
Problem manje razvijenih zemalja postaje njihova ovisnost o razvijenim zemljama i
krucijalno pitanje postaje kako da se uključe u svjetske trgovinske tokove. Zbog toga
mnoge zemlje su postale članicama Svjetske trgovinske organizacije kako bi lakše
ostvarile svoje ciljeve. Osnovni cilj WTO je razvitak sustava liberalne trgovine, kako bi
se lakše ostvario ekonomski rast, odnosno kako bi došlo do ostvarivanja boljeg životnog
standarda stanovništva svih članica. Da bi se nerazvijene zemlje lakše prilagodile
trgovinskom sustavu, WTO za njih ima posebne klauzule poput pomoći u infrastrukturi,
ili im omogućava duži period vremena za primjenu određenih sporazuma i pomoći pri
rješavanja sporova. Veliki problem tijekom godina postala je dominacija razvijenih
zemalja koje prilagođavaju politku i trgovinu prema sebi, dok nerazvijene zemlje postaju
55
samo pijuni u toj igri. Najveću ulogu u tome ima SAD koja dopušta liberalizaciju
trgovine u onim aspektima koji odgovaraju američkom tržištu, dok u drugim aspektima
čvrsto podržava protekcionizam. Tu glavnu ulogu treba odigrati WTO, jer po njezinim
pravilima za sve članice vrijede ista pravila. Na temelju toga može se zaključiti da SAD
zauzima vodeću poziciju i dalje će ostvarivati rast i razvoj na štetu manje razvijenijh
zemalja, koje će i dalje tonuti prema dnu u svojem siromaštvu. Kod zemalja u razvoju
neophodna je državna intervencija, jer one ne ovise samo o tehnološkoj sposobnosti koju
konstantno nameće globalizacija, već i o efikasnom funkcioniranju države i njezinih
institucija. Trebaju ojačati nacionalno tržište, unaprijediti organizaciju i poslovanje,
ulagati u znanje, u radnike i njihova obrazovanja i stručna usavršavanja. Na taj način
ojačat će nacionalnu ekonomiju i smanjiti siromaštvo. Bitnu ulogu ima i otvorenost
gospodarstva, jer zemlje čija su gospodarstva otvorena i nemaju ograničenja, poput
protekcionističkih trgovinskih politika, ostvaruju rast. Otvorenost i liberalizacija tijekom
vremena, pridonosile su rastu BDP-a, što prikazuje tablica 4.
Tablica 4 : Udio razmjene u BDP-u (po regijama; %)
1985.-1991. 1992.-1997. Promjena
Afrika 59,7 67,3 7,6
Azija 61,5 77,0 15,5
Latinska Amerika 54,4 64,5 10,1
Tranzicijske zemlje 68,8 74,1 2,6
Izvor: Izrada studenta prema podacima Grgurić, 2004.
Tijekom godina, povećala se razmjena između regija zemalja. Najveće povećanje vidljivo
je u primjeru Latinske Amerike, dok je najmanji udio razmjene ostvaren kod tranzicijskih
zemalja. Razlog tome je nedovoljna otvorenost i razvijenost prema ostatku svijeta, poput
obrazovanja, tehnologije ili geografskog aspekta. Rješenje bi bila kombinacija politika
koje promiču rast i koje smanjuju nejednakost i siromaštvo, ali i promjene u odnosima
56
razvijenih zemalja, prema nerazvijenima. U smislu da olakšaju trgovinu i potiču razvitak
malih poduzeća, a ne samo velikih korporacija. Širenje liberalizacije na sve sektore, ali
uzimajući u obzir i ekološke aspekte, liberalizacijom i globalizacijom se razvija
nacionalno gospodarstvo, i pridonosi se jačanju i kvalitetnijem načinu života cjelokupnog
stanovništva. Globalizacija predstavlja proces ujedinjenja svijeta u jednu cjelinu. Iako
postoje negativne posljedice globalizacije (različite financijske krize, negativni učinci na
sigurnost posla i dohotka, demografski problemi), tu su i pozitivni utjecaji globalizacije
(tehnološki napredak, bolja zdravstvena zaštita, ulaganja u cjeloživotno obrazovanje,
veće ujedinjenje među ljudima). Koristi od globalizacije idu u prilog razvijenim
zemljama, dok se negativne strane globalizacije šire po nerazvijenim zemljama. Pitanje je
jedino da li bi se procesi siromaštva i nejednakosti promijenili, zaustavljajući
globalizaciju. Osobno smatram da nebi, jer siromaštvo je problem koji postoji odavnina.
Takve razlike pokušavaju se riješiti na drugi način, putem Svjetske trgovinske
organizacije koja potičući slobodnu trgovinu pokušava poboljšati životne uvjete
stanovništva članica, odnosno omogućiti članicama ostvarivanje ekonomskog rasta i
razvoja.
Smatram globalizaciju neminovnim društvenim procesom ujedinjavanja čovječanstva u
jedinstveno svjetsko društvo, jer bez globalizacije i liberalizacije svjetske trgovine nebi
bilo moguće ostvariti ekonomski rast. Iako manje razvijenije zemlje smatraju da im
globalizacija šteti i da nisu dovoljno zaštićene od strane Svjetske trgovinske organizacije,
ipak kao članice ostvaruju određeni stupanj napretka. Na primjeru Kine koja je nekada
bila siromašna zemlja, vidljivo je koliko je globalizacija omogućila gospodarski razvitak i
smanjenje siromaštva. Uspijela je iskoristiti globalizaciju u svoju korist, zahvaljujući
odlučnosti politike zemlje i aktera koji provode tu politiku. Na temelju pametne strategije
razvoja, vlada je ta koja podržava istraživanje i razvoj, obrazovanje i potiče izvoz. S
vremenom je provela liberalizaciju gospodarstva, kako bi omogućila priljev stranog
kapitala. Postupno se otvarala svjetskom tržištu i tako postala jedna od zemalja pri
samom vrhu razvijenosti. Ostale zemlje mogle bi se voditi tim primjerom, iako je Kina
možda samo iznimka. S vremenom manje razvijene zemlje, mogu smanjit stupanj
siromaštva i nejednakosti, ulažući u razvoj tehnologije i znanosti, te znanja stanovništva.
57
To će im omogućiti povećanje bruto društvenog proizvoda, no naravno treba vremena i
svakako pomoći od razvijenijih zemalja, što treba podupirati i WTO. Da li je to realno i
moguće, pokazat će vrijeme.
Bez obzira što postoje negativne strane globalizacije i rada Svjetske trgovinske
organizacije, zaključak ovog poglavlja je da oboje pozitivno utječu na ekonomski rast i
da omogućavaju postizanje kvalitetnijeg životnog standarda stanovništva.
„Zagovornici slobodne trgovine i globalizacije, naprotiv, ističu da je slobodna trgovina
najzaslužnija za svjetski gospodarski napredak i prosperitet i da njezini pozitivni učinci
svakako imaju prevagu nad onim negativnim“ (Šuman, 2005.).
58
6. ZAKLJUČAK
Europska unija otvorila je svoje tržište svim zemljama Jugoistočne Europe, ne očekujući
od njih da učine isto. Liberalizacija trgovine u tim zemljama provodila se u skladu sa
Svjetskom trgovinskom organizacijom, a njihov odnos reguliran je Ugovorom o
stabilizaciji i pridruživanju. Tu je riječ o manje razvijenim zemljama, baš poput Hrvatske,
koje sudjeluju s veoma malim postotkom u uvozu Unije. Samim time ne predstavljaju
značajniju opasnost za njihove gospodarstvenike. Ako zemlje ne provedu neke promjene
u svojim gospodarstvima i ne poboljšaju kvalitetu izvoznih proizvoda, neće ostvariti
povećanje izvoza, što im omogućuje Unija. I zato je vrlo važno postojanje svjetske
organizacije koja će se brinuti o unapređivanju trgovine i razvoju svjetskog trgovinskog
sustava s unaprijed dogovorenim pravilima, kao što je Svjetska trgovinska organizacija.
Svjetska trgovinska organizacija omogućava postizanje rasta proizvodnje, rasta dohotka,
te pridonosi povećanju zaposlenosti. Uloga Svjetske trgovinske organizacije je osiguranje
što slobodnije trgovine, kako bi potrošači imali veći izbor gotovih proizvoda, ali i usluga
koje koriste. Isto tako slobodnom i stablinom trgovinom potiče se ekonomski rast i
razvoj. Odnosno za cilj ima poboljšati životne uvjete stanovništva svih zemalja članica.
Potiče i održiv razvitak i zalaže se za zaštitu okoliša, čime pridonosi ekonomskom rastu
članica, i povećanju životnog standarda stanovništva
Globalizacijom započinju procesi koji su prisutni u cijelome svijetu. Svjetska ekonomija
bila je podležna nedaćama zbog posljedica globalizacije gospodarstava pojedinih država i
povezivanja financijskih tržišta. Ekonomska globalizacija od povijesnog razvoja
prilagođava se i oblikuje. Cilj globalizacije je postupno oduzimanje dijela suvereniteta
nacionalnih država, iako nacionalne države i dalje ostaju značajan čimbenik u procesima
ekonomske globalizacije.
“Posebno je to važno istaknuti za države naše regije koje su prirodno povezane i
usmjerene na međusobnu suradnju zbog niza sličnosti koje ih povezuju (od zajedničke
prošlosti, stupnja razvijenosti, političke i gospodarske kulture, iskorištavanja prirodnih
resursa) do neminovne suradnje u budućnosti, kao uvjeta napretka, razvoja i stabilnosti
59
regije, a to neće biti moguće bez slobodnog tržišta, privatnog poduzetništva i
usmjeravajuće, regulatorne i korektivne uloge države“ (Stiglitz, 2004.).
Globalizacija kao proces mijenja naše životne poglede i predstavlja način na koji danas
živimo. Kritičari globalizacije smatraju da globalizacija povećava svjetske nejednakosti,
te da pogoršava životne standarde najsiromašnijih i uništava lokalne kulture. S druge
strane javlja se skupina koja podržava globalizaciju. Oni vjeruju da se globalizacijom
dijeli svijet na pobjednike i gubitnike. Samo oni koji uspiju imati će koristi, dok će svi
ostali biti jadni i siromašni. Globalizacija nije jedan samostalni proces, već je kompleksni
set procesa koji se odvijaju na kontradiktoran način. Tome je pridonjelo i stalni razvoj
informacije i komunikacije, te tehnološki napredak. Istina je da zemlje gube dio svog
entiteta i ekonomske moći koju su nekada posjedovale, ali to je samo jedna od posljedica
globalizacije. Bez obzira na sve negativne strane globalizacije, to je proces na koji se
treba gledati kao na mogućnost koja će osigurati bolji i brži ekonomski rast i razvoj i
blagostanje stanovništva. Proces globalizacije je proces koji je teško, pa vjerovatno i
nemoguće zaustaviti i koji svojim djelovanjem pruža velike mogućnosti onim zemljama
koje uspiju držati korak s njom i izazovima koje globalizacija donosi. Nemilosrdna je i
ostavlja svakoga tko se nemože prilagoditi traženim procesima. Procesu globalizacije
suprotstavljaju se antiglobalisti, pokušavajući zaštiti ekonomsku neovisnost, te
nacionalne i kulturne posebnosti država.
Različiti globalizacijski procesi djelovali su na razvitak ekonomske i političke, društvene
i kulturalne, te ekološke dimenzije. Globalizacija teži jedinstvenosti i sveobuhvatnosti
svijeta. Konstantnim tehnološkim napretkom mijenja ekonomski poredak i omogućuje
formiranje društva.
Ekonomski rast i razvitak ovise o raspoloživost resursa gospodarstva, ali i o državnoj
politici. Takva politika mora imati za cilj poboljšanje efikasnost upotrebe resursa
pojedine zemlje. Osnovni cilj svake zemlje je da postigne opću razinu ravnoteže i ostvari
određeni stupanj zadovoljenja potreba stanovništva. Iz navedenog proizlaze kratkoročni
ciljevi, poput visoke stope zaposlenost i niske stope inflacije, ali i dugoročni, kao visok
60
ekonomski rast, pravednija raspodjela dohotka i stabilnost ekonomske strukture.
Međunarodnoj trgovini, osnovni je cilj poboljšati funkcioniranje odnosa između svih
aktera, povećavajući učinkovitost vanjskotrgovinskog sektora. Svaka mala i nerazvijena
zemlja koja se želi uključiti u tijekove velikog svjetskog gospodarstva, nemože i nesmije
voditi vlastitu trgovinsku politiku. Takvom politikom nebi mogle ostvarit ekomski rast,
već moraju biti podređene pravilima međunarodnih organizacija.
Današnje suvremene ekonomije svoj rast ostvaruju isključivo na znanju i proizvodnji
znanja, odnosno konstantnim ulaganjem u ljudski kapital, što bi bilo nemoguće bez
različiti globalizacijskih procesa sa kojima su ekonomije odavnina bile suočene.
Iako postoje pozitivne i negativne strane utjecaja i rada Svjetske trgovinske organizacije,
kao i procesa globalizacije, one pozitivne prevladavaju i omogućavaju kvalitetniju,
sigurniju i jaču uspostavu društva, ekonomskih odnosa, trgovine i rasta općenito. Može se
potvrditi hipoteza rada da su Svjetska trgovinska organizacija i globalizacija pozitivno
utjecali na ekonomski rast stvarajući temelj društveno-ekonomskog rasta i razvoja,
povezivajući tržišne, financijske, industrijske, i druge djelatnosti. Pozitivni aspekti
nadilaze sve negativne i time osiguravaju kvalitetniji, sigurniji i uspješniji rast
stanovništva, povećanje blagostanja, gospodarstva i trgovine.
Svjetska trgovinska organizacija je organizacija sa pravilima i pravnim ishodima, ali je
veliki upit tko su ti ljudi koji stoje na čelnim pozicijama organizacije. Stavljam se u
dileme da li će raditi za dobrobit cjelokupnog čovječanstva, kako joj pravila nalažu, s
obzirom na svoju poziciju ili će kao što smo i u proteklom razdoblju imali prilike vidjeti
da rade u interesu sebe i malih broja ljudi. Duboko vjerujem da ima puno mladih,
školovanih i neiskvarenih ljudi koji će se boriti da dođu na više instance i time iskorijeniti
svu korupciju, nečovječnost, kriminal, rasizam, nejednakost i siromaštvo.
61
LITERATURA
Knjige:
1. Acemoglu, D., 2009, Introduction to Modern Economic Growth, dostupno na:
www.ppge.ufrgs.br/giacomo/arquivos/eco02237/acemoglu-2007.pdf
2. Mrnjavac, Burnać, Kordić, Šimundić, Perić, 2009., Gospodarstvo 3, dostupno na:
www.efst.unist.hr/~mrnjavac/interno/gospodarstvo_3__tisak.pdf
3. Clive, G., 2010, The Truth about Trade: The Real Impacct of Liberalization (izdvojene
stranice), dostupno na: https://books.google.hr/books?isbn=1134459572
4. Čečuk, A., 2002., Financijska globalizacija, Graf form, Split, 2002
5. Dragičević, M., (2002.): Znanje kao temeljni strateški resurs 21. stoljeća (i slučaj
Hrvatske) U: Znanje – temeljni ekonomski resurs, Sundać, D. (ur.), Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
6. Harald, H..,2008, Agreeing and Implementing the Doha Round of the WTO, dostupno na:
https://books.google.hr/books?isbn=1139474170
7. Kent, J., 2004, Who’s Afraid of the WTO?, dostupno na:
https://books.google.hr/books?isbn=0195347307
8. Lončar, J., 2005.,Globalizacija – pojam, nastanak i trendovi razvoja, Geografski
odsjek, PMF, Zagreb
9. Plevnik, J., 2003. Iza globalizacije: Geoekonomija međunarodnih odnosa, Zagreb
10. Rodrik, D., 2009, One Economics, Many Recipes: Globalization, Institutions, and
Economic Growth, dostupno na: isites.harvard.edu/.../Rodrik%20_One%20Economic
62
11. Stiglitz, E. Joseph, 2004, Globalizacija i dvojbe koje izaziva
12.Strahinja, D., (2006.): Ekonomija – gdje je tu čovjek?, Digital point, Rijeka
13. Šuman, Ž., 2005, WTO i EU u procesu globalizacije: Odabrane teme
14. Šuman, Ž., 2008, Globalizacija, WTO i EU: Izazovi i kontroverze
15. Vizjak, A., 2007, Svjetska trgovinska organizacija - WORLD TRADE ORGANIZATION -
WTO; Postanak, ustroj i razvoj
Članci:
1. Barić, Punda, V., 2005., Načelo nediskriminacije - jedno od temeljnih načela zaštite ljudskih
prava i sloboda
2. Bendini, R., 2015, Europska unija i Svjetska trgovinska organizacija, dostupno na:
http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_6.2.2.html
3.Braica, S., 2004., Pokušaj definicije pojma globalizacije: dostupno na:
hrcak.srce.hr/file/128096
4. Grgurić., I., 2004., Globalizacija, rast, nejednakost i siromaštvo Financijska teorija ipraksa, dostupno na: hrcak.srce.hr/file/8896
5. Jakovac, P., 2012., Znanje kao ekonomski resurs: Osvrt na ulogu i značaj znanja te
intelektualnog kapitala u novoj ekonomiji znanje, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/86073
6. Kandžija, V., Lovrić, Lj., 2006, Ekonomski rast tranzicijskih temelja u procesu
globalizacije, dostupno na: hrcak.srce.hr/file/17606
63
7. Kapstein, B., Ethan, Milanović, B., 2002, Odgovor na globalizaciju: Socijalna politika
u novim tržišnim ekonomijama, dostupno na:
http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/188/192
8. Lončar, J., 2005., Globalizacija, pojam, nastanak i trendovi razvoja, dostupno na:
hrcak.srce.hr/file/128096
9. Matić, B., Lazibat T., 2001., Od GATT do WTO, dostupno na: hrcak.srce.hr/file/45102
10. Markešić, K., Amalija, Nova Akropola, broj 57, Globalizacija, dostupno na:
http://nova-akropola.hr/kategorija-kultura/globalizacija/
11. Mervar, A., 2003., Esej o novijim doprinosima teoriji ekonomskog rasta, dostupno
na: hrcak.srce.hr/file/40112
12. Meštrović, M., (ur.), Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj, dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/47899
13. Portal svijesti, 2012, Globalizacija i njezina načela, dostupno na:
http://www.portalsvijesti.com/teme/nwo/globalizacija-i-njezina-nacela/
14. Rupčić Nataša, Utjecaj svjetske trgovinske organizacije na razvoj malih i zemalja u
razvoju
15. Šek, F., Komadina, L., Vrzić, M., 2008., Utjecaj globalnog gospodarstva na pomorskipromet, dostupno na: hrcak.srce.hr/file/83137
16. Šikić, Z., 2013, Rast nejednakosti i ekonomski rast, dostupno na:
http://www.banka.hr/komentari-i-analize/rast-nejednakosti-i-ekonomski-rast
64
17. Škare, M., 2007, Priroda gospodarskog rasta u Hrvatskoj, dostupno na:
staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_535.pdf
18. Škuflić, L., Vlahinić-Dizdarević, N., 2001, Hoće li liberalizacija trgovinske politike
Europske unije prema zemljama jugoistočne Europe utjecati na značajniji rast njihova
izvoza?, dostupno na: hrcak.srce.hr/file/45017
19. Tadić, S., 2011., Globalizacijski procesi i religijske promjene, dostupno na:
hrcak.srce.hr/file/107738
20. Zbornik radova, 2014, Konkurentnost, ekonomski rast i blagostanje, dostupno na:
www.efos.unios.hr/...ekonomski-rast.../Zbornik_IFK_2014_konacni.pdf
21. Zdrilić, I., Puvača, M., Roso, D., Utjecaj globalizacije na promjene u načinu
poslovanja i organizacijskoj kulturi, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/63479
Ostali izvori:
1.Banka.hr, dostupno na: http://www.banka.hr/hrvatska/izravna-inozemna-ulaganja-u-
2014-cetiri-puta-veca-nego-godinu-ranije
2. Ekonomski rast i AS, dostupno na: oliver.efpu.hr/~mskare/ppt/predavanje18.ppt
3. Hrvatski fokus; dostupno na: http://hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=496:globalizacija-mreno-povezivanje-integrira-ljude-do-apsolutnih-razmjera-2&catid=13:znanost&Itemid=16
4. Izvješće o sudjelovanju izaslanstva vlade Republike Hrvatske na VI. Ministarskoj
konferenciji Svjetske trgovinske organizacije, Hong Kong (13.-18. prosinac 2005.
godina), dostupno na: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/Arhiva//133-10.pdf
65
5. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Svjetska trgovinska organizacija, dostupno
na:
http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi/svjetska-trgovinska-
organizacija-%28wto%29/
6. Narod.hr, dostupno na: http://narod.hr/gospodarstvo/hgk-uvoz-smanjen-za-133-izvoz-
neznatno-porastao-za-07
7. Novi svjetski poredak, 2014, Prošlost i budućnost ekonomije: Globalizacija i novi
svjetski ekonomski poredak, dostupno na:
http://www.novi-svjetski-poredak.com/2014/07/01/proslost-i-buducnost-ekonomije-
globalizacija-i-novi-svjetski-ekonomski-poredak/
8. Poslovni dnevnik, dostupno na: http://www.poslovni.hr/hrvatska/ovisni-o-uvozu-
hrane-jer-smo-bez-poljoprivredne-strategije-281648
9. Republika.eu, dostupno na: http://republika.eu/novost/42781/uvoz-smanjen-za-13-posto
10. World Trade Organisation, dostupno na:
https://www.wto.org/english/thewto_e/minist_e/min11_e/min11_e.htm
66
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1: Stupanj pokrivenosti uvoza izvozom u RH u % ............................................20
Grafikon 2: Izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku .........................................................22
Grafikon 3: Nezaposlenost po zemljama % ......................................................................23
Grafikon 4: Smithovo zlatno doba ....................................................................................43
Grafikon 5: Malthusova zlosretna znanost .......................................................................44
Grafikon 6: Ekonomski rast pomoću kapitalne opremljenosti rada ..................................46
67
POPIS TABLICA
Tablica 1: Promijene carina u RH nakon pristupanja WTO .............................................19
Tablica 2: Izvoz i uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda RH ...........................21
Tablica 3: Čimbenici rasta ................................................................................................39
Tablica 4: Udio razmjene u BDP-u (po regijama; %) .......................................................55
68
POPIS DIJAGRAMA
Dijagram 1: Uzroci globalizacije ......................................................................................28
Dijagram 2: Posljedice globalizacije ................................................................................30
