SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DAVID JERGIĆ

AMERIČKI DOLAR KROZ POVIJEST I PREDVIĐANJA ZA BUDUĆNOST

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

AMERIČKI DOLAR KROZ POVIJEST I PREDVIĐANJA ZA BUDUĆNOST

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Mentor: Dr.Sc. Dragoljub Stojanov

Student: David Jergić

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081114206

Rijeka, lipanj 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 2

1.1. Definiranje predmeta rada ..................................................................................... 3

1.2. Metode rada ........................................................................................................... 3

1.3. Struktura rada ........................................................................................................ 4

2.2. Osnovne informacije o američkom dolaru ........................................................... 5

2.3. Uloga američkog dolara do II. Svjetskog rata ....................................................... 7

2.4. Bretton Woods: Proglašenje dolara svjetskom valutom ........................................ 9

2.5. Rađanje slobodnog tržišta kapitalizma ................................................................ 11

2.6. Plaza sporazum - devalvacija američkog dolara.................................................. 13

2.7. Američki financijski centar ................................................................................. 15

2.8. Slom globalnog financijskog sustava .................................................................. 18

3. ANALIZA AMERIČKOG DOLARA........................................................................ 20

3.1. Međunarodne valute u 21. stoljeću ...................................................................... 20

3.1.1. Dva vodeća valutna bloka ............................................................................ 21

3.2. Dolar kao svjetska valuta ..................................................................................... 23

3.2.1. Što čini dolar svjetskom valutom ................................................................. 25

3.3. Monetarni odnosi u Europi nakon Drugog svjetskog rata ................................... 26

3.3.1. Razvoj obračunskih jedinica u Europskoj zajednici .................................... 28

3.3.2. Gotovinski novac ......................................................................................... 29

3.4. Čimbenici koji utječu na međunarodnu ulogu eura ............................................. 29

3.5. Tečaj eura u odnosu na dolar ............................................................................... 30

3.6. Odnos eura i američkog dolara ............................................................................ 32

3.7. Globalni financijski sustav danas ........................................................................ 36

4. PERSPEKTIVNI DIO RADA O AMERIČKOM DOLARU .................................... 41

4.1. Budućnost američkog dolara ............................................................................... 41

4.2. Druge svjetske valute kao alternative dolaru ....................................................... 41

4.3. Umjetna valuta kao alternativa ............................................................................ 42

5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 45

6. LITERATURA: .......................................................................................................... 46

2

1. UVOD

Međunarodni valutni sustav 21. stoljeća obilježen je sa nekoliko valuta, među kojima se

ističe američka nacionalna valuta poznata kao najdugovječnija i najstabilnija nacionalna

valuta u povijesti koja svoju pozicioniranost na međunarodnoj sceni može zahvaliti

brojnim čimbenicima.

Valuta dolara bitno utječe na opća kretanja financijskih tržišta, budući da je dolar glavna

svjetska valuta koja značajno utječe na cijene drugih valuta. Američki dolar je postao

vodeća svjetska valuta krajem Drugog svjetskog rata i bio je osnova Bretton Woods

sporazuma, jer su tada ostale valute bile virtualno vezane za njega. Valuta dolara je

bitno utjecala na financijske prilike poslijeratnog svijeta, a danas još i više, a kao

posljedica složenih geopolitičkih odnosa na svjetskoj sceni. Bretton Woods sporazum

koji je potpisan 14. srpnja 1944. godine od strane SAD, Velike Britanije i Francuske

imao je za cilj da se valutno tržište učini stabilnim putem kontrole vrijednosti državnih

valuta, što je postignuto osiguravanjem podupiranja cijena valuta i formiranjem

posebnog tijela, Međunarodnog monetarnog fonda. Osnovna svrha Međunarodnog

monetarnog fonda bila je: omogućiti ekspanziju uravnoteženog rasta međunarodne

trgovine i time doprinijeti povećanju i održavanju visoke razine zaposlenosti i visoke

razine realnog dohotka, učvrstiti stabilnost deviznih tečajeva na osnovu mogućnosti

korišenja sredstava Fonda za korekcije platnobilančnih neravnoteža te uspostaviti

povjerenje među zemljama članicama u pogledu dugoročne međunarodne monetarne

stabilnosti i uspostaviti multilateralni sistem plaćanja tekućih transakcija. Početna ili

pristupna obaveza svake članice Fonda sastojala se uglavnom iz ustanovljavanja pariteta

svoje valute i iz uplate odgovarajućeg iznosa financijskih sredstava. Paritet se određivao

u odnosu na zlato ili u odnosu na dolar, pa se stoga ovaj sistem naziva Sistem

zlatnodeviznog standarda. Eventualna promjena pariteta mogla se dogoditi samo ako se

zemlja nađe u tzv. fundamentalnoj neravnoteži i uz suglasnost Fonda. Određivanje

iznosa financijskih sredstava za uplatu kvote zemlje članice vršilo se proporcionalno

3

parametrima koji reflektiraju snagu nacionalne ekonomije. Kvota se uplaćivala 25% u

zlatu i 75% u domaćoj valuti

Valuta dolara ima izuzetan značaj na međunarodnom financijskom tržištu jer je dolar

rezervna valuta u mnogim zemljama svijeta. U današnje vrijeme sve više se koriste i

druge rezervne valute, kao što su euro i japanski jen.

1.1. Definiranje predmeta rada

Predmet istraživanja ovog rada je američki dolar koji je u kroz 20. stoljeće bio vladajuća

moneta na međunarodnoj monetarnoj pozornici. Krajem prošlog stoljeća vladavina

dolara je dovedena u pitanje uvođenjem eura u zemlje Europske unije.

Naime, ista je relativno brzo utvrdila svoju poziciju na međunarodnoj sceni. Predviđanja

su o budućoj ulozi eura, otišla tako daleko da se čak nagađa kako bi isti mogao

zamijeniti dolar na globalnoj razini.

1.2. Metode rada

Korištene su različite metode kako bi se zadovoljili osnovni metodološki zahtjevi –

objektivnost, pouzdanost, općenitost i sistematičnost.

Istraživana su znanstveno teorijska saznanja, relevantna literatura korištenjem osnovnih

metoda: analize i sinteze, indukcije i dedukcije, apstrakcije, generalizacije. Također su

korištene opće znanstvene metode: statistička, hipotetičko deduktivna i komparativna

metoda, kao i tehnike kao što su analiza sadržaja i dokumenata.

4

1.3. Struktura rada

U Uvodu su navedeni problematika istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, radna

hipoteza te je obrazložena struktura rada "Američki dolar kroz povijest i predviđanja za

budućnost".

Naslov drugog dijela rada je povijesno teorijski dio o američkom dolaru. U tome dijelu

objašnjene su osnovne informacije o dolaru. Također, u drugom dijelu rada analizirani

su najvažniji povijesni događaji koji su obilježili dominaciju američke valute na

svjetskoj monetarnoj sceni, a to su proglašenje dolara svjetskom valutom u Bretton

Woodsu, rađanje slobodnog tržišta kapitala i devalvacija dolara.

Analiza američkog dolara naslov je trećeg dijela rada. U tom dijelu predočeni su

rezultati istraživanja u okviru slijedećih tematskih jedinica:

Međunarodne valute u 21. stoljeću

Dolar kao svjetska valuta

Što čini dolar svjetskom valutom

Monetarni odnosi u Europi nakon Drugog svjetskog rata

Tečaj eura u odnosu na dolar

Odnos tečaja eura i američkog dolara

U četvrtom dijelu rada s naslovom Perspektivni dio elaborirana je budućnost američkog

dolara, kao i druge svjetske valute kao alternative dolaru te umjetna valuta kao

moguća alternativa dolaru.

Zaključni stavovi će na jasan i jezgrovit način sažeti sva prikupljena saznanja o

američkom dolaru te će se navesti predviđanja za američku nacionalnu valutu, za

sljedećih nekoliko godina.

5

2. POVIJESNO-TEORIJSKI, RETROSPEKTIVNI I

EKSPLIKATIVNI DIO O AMERIČKOM DOLARU

U nastavku rada navesti će se osnovne informacije o američkom dolaru koji je službeno

sredstvo plaćanja, obračuna i razmjene u Sjedinjenim Američkim Državama. Nadalje,

rad će kronološkim pregledom povijesnih okolnosti, pratiti zbivanja dominacije

američkog dolara na svjetskom financijskom tržištu. Posebna pažnja će se posvetiti

Bretton Woods sporazumu. U srcu Bretton Woodsa američkom je dolaru dodijeljena

uloga svjetske rezervne i trgovinske valute. Dolar, zamjenjiv za zlato postao je sidro

sistema fiksiranih valutnih razlika. Privilegirana pozicija američkog dolara je bila

priznanje da su SAD izašle iz pustoši rata kao globalni ekonomski pobjednik. Međutim,

ovaj aranžman je, prema analitičarima, imao fundamentalnu proturječnost – pokušaj da

nacionalna valuta funkcionira kao svjetska valuta.

2.2. Osnovne informacije o američkom dolaru

Supremacija Sjedinjenih Američkih Država u svjetskom gospodarskom, a posebice

financijskom sustavu, od kraja Drugog svjetskog rata, ostvarivala se

putem dominantnog učešća američkog dolara u svim vidovima međunarodnih

financijskih transakcija.

Danas se valuta Sjedinjenih Američkih Država koristi u 85% svih transakcija u svijetu i

čini 76% strukture svjetskih međunarodnih pričuva. Fenomen dolarske globalizacije ili

dolarske vladavine svijetom, rezultat je geopolitičkih promjena koje se u svijetu

odvijaju od samog početka dvadesetog stoljeća kao i promjena u svjetskom monetarnom

sustavu izvršenih u drugoj polovici prošlog stoljeća. Sveukupnost ovih promjena

omogućile su Sjedinjenim Američkim Državama da postanu ne samo vodeća

ekonomska sila svijeta, već i pokretač ili “lokomotiva” globalne gospodarskog

aktivnosti.

6

Svoju gospodarsku nadmoć, Sjedinjene Američke države počele su graditi koncem 19. i

početkom 20. stoljeća bivše kolonije stavljala u sferu svojih geopolitičkih interesa. U

duhu postulata na kojima je počivala britanska imperija (zagospodariti morskim

putovima, svjetskim sirovinama i međunarodnom bankarstvom) i Sjedinjene Američke

Države za jačanje svoje financijske i vojne premoći, svoju politiku nacionalne

sigurnosti vežu, gotovo isključivo, za osiguranje jeftinih izvora sirovina i jeftine radne

snage. Ove ciljeve u početku postiže mirnom ili vojnom okupacijom bivših, poglavito,

britanskih kolonija. Tako su u dvadeseto stoljeće, Sjedinjene Američke Države

zakoračile američko-španjolskim ratom, vođenim za stjecanjem neovisnosti Kube i

započetim novim američko-filipinskim ratom, koji je završio krvavom okupacijom

Filipina. Zatim su slijedile političko-ekonomske okupacije Latino-američkih država,

dva velika svjetska geopolitička rata u prvoj polovici prošlog stoljeća, nakon čega se u

šezdesetim godinama događa vijetnamski rat. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća

domaći izvori nafte više nisu bili dostatni za podmirenje ogromnih potreba Sjedinjenih

Američkih Država za "crnim zlatom", zbog čega svoju, sve više, financijsku nadmoć,

omogućenu promjenom svjetskog monetarnog sustava, ova velesila održava valutnim

spekulacijama i ratovima oko cijena sirovina, nadasve cijenama nafte i ponekim manjim

regionalnim ratom na Srednjem istoku.

Većina spomenutih ratova vođena je ne samo zbog ovladavanja jeftinim sirovinama i

jeftinom radnom snagom, već su bila i način izlaska američkog gospodarstva iz

poslovnih ciklusa kada su se ovi nalazila u fazi recesije, a posebice rješavanja problema

nezaposlenosti u SAD - indikatora što opredjeljuje ishod predsjedničkih izbora.

Troškovi vođenja regionalnih ratova SAD-a bili su stavka koja su najčešće opterećivali

više savezničke zemlje nego SAD.

Zahvaljujući superiornosti svog vojno-industrijskog kompleksa, potvrđenoj u Drugom

svjetskom ratu, Sjedinjene Američke Države su uspješno izišle iz gospodarske krize

koja je započela krahom burze 1929. Kraj Drugog svjetskog rata Sjedinjene Američke

Države dočekuju s nezaposlenošću koja je 4,5 puta manja nego u predratnom razdoblju i

s 100% iskorištenosti svojih proizvodnih kapaciteta prema 75% iskorištenosti prije rata.

S druge strane Oceana, ratom su razoreni europski saveznici i ratom oslabljeni SSSR.

7

Konferencijom na Yalti 1945. godine, svijet biva podijeljen između gospodarski moćnih

Sjedinjenih Američkih Država i ratom oslabljenog SSSR-a. Europski saveznici, kako je

Churchill znao isticati, "izbačeni" su sa političke scene svijeta. Kao najveći pobjednici

Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države započele su prilagođivati veliko

svjetsko tržište svojim interesima. Ogromnim investicijama na europskom kontinentu, u

okviru Marshallovog plana iz 1947. godine (Program za obnovu Europe), pozicioniraju

se u Europi i stvaraju sebi, za doglednu budućnost, veliko i unosno tržište roba i usluga.

Godine 1947. američke naftne kompanije podmirivale su polovicu potreba nafte na

zapadnoeuropskom tržištu. Stvaranjem hladnoratovske atmosfere (1941-1991.), ubrzo

nakon okončanja rata, Amerika se prihvatila imperativa da svojom vojno-zaštitnom

prisutnošću (NATO), ponajprije u Europi, štiti svijet od "sovjetske prijetnje" ili

"zajedničkog neprijatelja", komunizma. U takvom međunarodnim okolnostima,

Sjedinjene Američke Države više nisu imale niti moralnih, niti političkih barijera, u

građenju međunarodnih trgovinsko-pravnih, ekonomskih i financijskih struktura i

njihovom stavljanju pod svojom kontrolom. Upravo na ovim temeljima započinje

razdoblje građenja hegemonije dolara u svijetu, dolara kao svjetske rezervne valute.1

Slijedi povijesni pregled proglašenja dolara svjetskom valutom.

2.3. Uloga američkog dolara do II. Svjetskog rata

Dolar je sredstvo plaćanja, obračuna i razmjene u Sjedinjenim Američkim Državama.

Odmah poslije rata za nezavisnost 1785. godine, prvi ministar financija nove vlade,

Alexander Hamilton, je kao sredstvo plaćanja, obračuna i razmjene predložio dolar.

Kao prva sredstva plaćanja kod kolonista "novog svijeta" su bila riža, duhan,

žito, indigo i wampum, indijanski novac, nanizane probušene školjke, ali također

i engleski, francuski, španjolski zlatnici i srebrnjaci. Španjolski je kovani srebrnjak

godinama služio kao neslužbena valuta američkih kolonija. Međutim, njegova razmjena

1 Maras, G., Američki ratovi i poslovni ciklus (ili hegemonija dolara i američki ratovi), dostupno na

http://croative.net/index.php/vijesti/item/1371-ameri%C4%8Dki-ratovi-i-poslovni-ciklus-ili-hegemonija-

dolara-i-ameri%C4%8Dki-ratovi, 20. Svibanj 2013.

8

je bila vrlo nepraktična. Naime, da bi se mogao razmijeniti, morao je, doslovno, biti

razbijen na osam komadića.

Godine 1690., Massauchussetts Bay Colony je bila prva kolonija koja je izdala papirnati

novac. U vrijeme rata za nezavisnost, kako bi uspio financirati vojsku na čelu s

generalom George Washingtonom, Kontinentalni Kongres 1775.godine odobrava

neograničeno izdavanje papirnih novčanica, poznatih kao "Continentals". Budući da su

bile bez pokrića ubrzo su postale bezvrijedne. Otada u Americi postoji čak i jedan izraz

"nije vrijedan ni kontinentalca"2.

Po potpisivanju Deklaracije o nezavisnosti, riječi "Sjedinjene Države" po prvi put su se

pojavile na papirnom novcu, ali zbog propasti "Continentals-a", ljudi su bili sumnjičavi

prema tom novcu. Zbog toga je Kontinentalni Kongres, kako bi pridobio dodatnu

podršku za rat, 1781. godine osnovao u Philadelphiji Bank of North America, prvu

komercijalnu banku, a četiri godine kasnije je uveo dolar kao nacionalnu valutu koja je

zamijenila one iz pojedinačnih kolonija. Dolar je bio kovan od srebra.

Poslije 181 godine kovanja, "srebrni dolar" 3 je 1873. godine prestao biti standardnom

vrijednosti. Otkrića zlata na Aljasci, dovela su do povećanja zlatnih rezervi. Amerika je,

službeno, 1900. godine, uvela kao standard "zlatne rezerve".

Godine 1913. utemeljena je federalna struktura zvana Federal Reserve System, kao i

Središnja banka koja otada stavlja u optjecaj i papirnati i kovani novac u Sjedinjenim

Američkim Državama.

Dolar kakav je danas poznat, izdaje se u denominacijama do 100 dolara. Sve veće

vrijednosti su 1969. godine ukinute. Veličina dolara je promijenjena i smanjena 1929.

godine, kada je i odlučeno da će sve novčanice do 100 dolara na licu nositi portret, a na

naličju zgradu ili spomenik. Godine 1955. na novčanice su dodane riječi "U Boga se

uzdamo"4. Američki dolar se sastoji od 100 centi.

2eng. "Notworth a Continental"

3eng. "silverdollar"

4eng. "In God We Trust"

9

2.4. Bretton Woods: Proglašenje dolara svjetskom valutom

U srpnju 1944. godine predstavnici 44 nacija su se sastali u Bretton Woodsu, u New

Hampshireu, kako bi postigli novi institucionalni sporazum kojim bi se reguliralo

međunarodno gospodarstvo nakon 2. svjetskog rata. Nakon rata većina zemalja se

složila da je međunarodna gospodarska nestabilnost jedan od ključnih uzroka rata i da

se takva nesigurnost mora spriječiti u budućnosti.

Sporazum koji su sastavili poznati ekonomisti John Maynard Keynes i Harry Dexter

White predložen je prvotno Velikoj Britaniji kao dio Zajam najam zakona5, američkog

zakona svrha kojeg je bila pomoći Velikoj Britaniji u poslijeratnoj obnovi. Nakon

mnogih pregovora, konačna verzija Sporazuma iz Bretton Woodsa6 uključivala je

sljedeće ključne točke (Čustović i Vrgoč, 2009.):

1. Osnivanje ključnih vlasti koje bi promicale pravednu trgovinu i međunarodni

gospodarski sklad.

2. Fiksno utvrđivanje deviznih tečajeva.

3. Konvertibilnost američkog dolara u zlato, čime se jača američki dolar kao

odabrana rezervna valuta svijeta.

Od tri gore navedena parametra samo prvi još postoji. Organizacije koje su osnovane

kao izravna posljedica Sporazuma iz Bretton Woodsa su Međunarodni monetarni fond -

MMF7, Svjetska banka

8 i Opći sporazum o carinama i trgovini

9. One još uvijek postoje i

igraju vrlo važnu ulogu u razvoju i uređenju međunarodnih gospodarstava. MMF je, na

primjer, prvobitno nametnuo cijenu od 35$ po unci zlata što je trebalo biti uređeno

temeljem sustava utemeljenog Sporazumom iz Bretton Woodsa. Istim sustavom

regulirani su i devizni tečajevi koji su fiksno utvrđeni tijekom trajanja sporazuma (kao i

financiranje koje je bilo potrebno da se osigura to da se fiksno utvrđenim deviznim

tečajevima ne naruše osnove među na rodnog gospodarstva.) (Čustović i Vrgoč, 2009.).

5eng. Land-leaseAct

6eng. Bretton Woods Agreement

7eng. InternationalMonetarvFund - IMF

8eng. World Bank

9eng. General Agreement on Tariff's andTrade - GATT

10

Od ukidanja Sporazuma iz Bretton Woodsa MMF usko surađuje sa još jednim potom-

kom tog Sporazuma, naime Svjetskom bankom. Zajedno, ove dvije institucije sada

redovito posuđuju sredstva zemljama u razvoju, pomažući im na taj način razviti javnu

infrastrukturu koja može podržati stabilno trgovačko gospodarstvo, a koje pak može

pridonijeti na međunarodnoj razini. Kako bi osigurali da navedene zemlje uživaju

jednak i legalan pristup trgovini kao i industrijski razvijene zemlje, Svjetska banka i

MMF moraju surađivati sa GATT-om. Iako je GATT prvobitno osmišljen kao

privremena organizacija, sada provodi aktivnosti usmjerene prema uklanjanju

trgovačkih barijera, odnosno carina i kvota (Čustović i Vrgoč, 2009.).

Sporazum iz Bretton Woodsa bio je na snazi od 1944. do 1971. godine kada je zami-

jenjen sporazumom potpisanim na Smithsonian Institutu u Washingtonu10

na inicijativu

američkog predsjednika Richarda Nixona, a njegova svrha je bila korigirati nedostatke

Sporazuma iz Bretton Woodsa. Nažalost, i novi sporazum je također sadržavao iste

nedostatke: iako nije uključivao konvertibilnost zlata i američkog dolara, zadržao je

fiksno utvrđene devizne tečajeve, što nije išlo u prilog tadašnjem trgovačkom deficitu

SAD-a i potrebi međunarodne zajednice za slabljenjem dolara. Stoga ovaj sporazum

nije dugo trajao.

Do 1971. godine činjenica da je svijet bio na dolarskom standardu nije davala poseban

povod za duboku zabrinutost SAD-a. Međunarodni monetarni sustav bio je kreiran tako

da u njemu uloga dolara bude posebno naglašena. Specifična uloga dolara oslikavala je

političku i ekonomsku dominaciju SAD-a, te u isto vrijeme osiguravala američkoj

privredi određene prednosti materijalne koristi. Međutim, stvarnost je počela svjedočiti

da "ostatak svijeta" nerado prihvaća dolarski standard utemeljen na nesigurnoj valuti.

Istovremeno, što je posebno značajno, SAD su postajale svjesne položaja dolara i

njegove veze sa unutrašnjom ekonomijom. (Stojanov i Medić, 2001.)

Što se tiče Sporazuma iz Bretton Woodsa, možda je njegov najvažniji doprinos

međunarodnoj gospodarskoj zajednici njegova uloga u promjeni viđenja američkog

dolara. Uz još uvijek značajno jaču britansku funtu i revolucionarni euro koji ruši

barijere kako društvenog ponašanja, tako i međunarodne trgovine, američki dolar zasad

ostaje odabrana rezervna valuta svijeta. To je bez sumnje djelomično posljedica

10

eng. SmithsonianAgreement

11

Sporazuma iz BrettonWoodsa: utvrđivanjem konvertibilnosti zlata i američkog dolara

čvrsto je utemeljena uloga dolara kao najdostupnije i najpouzdanije valute svijeta. I dok

se Sporazum iz Bretton Woodsa može smatrati doktrinom prošlog vremena, njegov

utjecaj na američki dolar i međunarodnu gospodarsku zajednicu živi i dan danas

(Čustović i Vrgoč, 2009.).

U nastavku rada govoriti će se što je značilo ukidanje sporazuma iz Bretton Woodsa te

kako je stvoreno slobodno tržište kapitala.

2.5. Rađanje slobodnog tržišta kapitalizma

Pod pritiskom multinacionalnih kompanija, špekulanata i ostalih vlasnika dolara u

smislu oslobađanja od dolara, Nixonova administracija je bila prisiljena poduzeti

radikalne poteze jer kontinuirana inflacija dolara više nije bila moguća u okvirima

starog monetarnog sustava. Nixon je odlučio proklamirati "novu ekonomsku politiku",

koja je trebala doživjeti realizaciju u novoj konstelaciji odnosa snaga sa inozemstvom za

privredu SAD-a. (Stojanov i Medić, 2001.)

Dana, 15. kolovoza 1971. godine sustav utemeljen Sporazumom iz Bretton Woodsa

kojim je vrijednost valute vezana uz vrijednost zlata službeno je ukinut jednom

zauvijek. Pokušavalo ga se ukinuti i prije, no uvijek bi se ponovo vraćao u nekom

novom obliku.

Konačno ukidanje ovog sustava dogodilo se nakon donošenja sljedeće odluke:

vrijednost valuta se više neće fiksno utvrđivati u odnosu na vrijednost zlata uz dopušten

raspon fluktuacije od 1%, već će se sada vrijednost valuta utvrđivati na temelju

slobodnog kretanja tržišta služeći se parametrima kao što su trgovački tokovi i izravna

strana ulaganja (Čustović i Vrgoč, 2009.).

Dok je američki predsjednik Nixon bio uvjeren da će ukidanje spomenutog sustava do-

nijeti bolja vremena za međunarodno gospodarstvo, nije vjerovao da slobodno tržište

može diktirati pravu vrijednost valute na pravedan način bez katastrofalnih posljedica.

Nixon, kao i mnogi drugi ekonomisti, je vjerovao da bi u potpunosti nestrukturirano

12

devizno tržište rezultiralo katastrofalno konkurentnim devalvacijama, što bi pak dovelo

do propasti međunarodne trgovine i ulaganja. Krajnji rezultat, po Nixonu i njegovom

savjetničkom vijeću, bila bi globalna depresija.

U skladu s tim, nekoliko mjeseci kasnije uveden je novi sporazum, Smithonski

sporazum. Predsjednik Nixon ga je smatrao najznačajnijim sporazumom u povijesti

svijeta. Temeljem tog sporazuma nastojalo se zadržati fiksno utvrđene devizne tečajeve,

ali bez vezanja njihove vrijednosti uz zlato. Ključna razlika između Bretton Woodsa i

Smithsonskog sporazuma jest da potonji dopušta fluktuaciju te rasponu od 2,25% za

razliku od samo 1% predviđenih Sporazumom iz Bretton Wooodsa (Čustović i Vrgoč,

2009.).

Smithsonskim sporazumom su se pokušali riješiti akutni i trenutni problemi, u čemu je

sporazum i uspio, međutim, osnovni izvori monetarne nestabilnosti ostali su i dalje

prisutni. Dolar je ostao nekonvertibilan, a novi međunarodni monetarni medij nije bio

usvojen. Pored sporazuma i određenih dobivenih koncesija, trgovinski deficit SAD-a

bio je mnogo veći nego u prethodnom razdoblju. Efekti devalvacije, od koje je Japan

posebno strahovao, jednostavno se nisu ispoljili. (Stojanov i Medić, 2001.)

Na kraju se i ovaj sporazum pokazao neodrživim. Budući da devizni tečajevi nisu bili

vezani uz vrijednost zlata, cijena zlata na slobodnom tržištu dosegla je 215 $ po unci.

Štoviše, deficit SAD-a je nastavio rasti, a sa fundamentalnog aspekta, američki dolar je

pao ispod granice od 2,25% predviđene novim sporazumom. U svjetlu ovih događaja,

devizna tržišta su bila prisiljena zatvoriti svoja vrata u veljači 1972. godine (Čustović i

Vrgoč, 2009.).

Devizna tržišta su ponovo otvorena u ožujku 1973. godine i tada više nisu bila vezana

Smithsonskim sporazumom. Vrijednost američkog dolara se počela određivati na

temelju kretanja tržišta, njegova vrijednost se više nije vezivala uz vrijednost određene

robe, deviznog tečaja dolara više nije bila ograničena nikakvim parametrima. I dok je

ovakav sustav omogućio američkom dolaru, a time i ostalim valutama, agilnost

potrebnu za prilagođavanje novom međunarodnom gospodarskom okruženju koje se

brzo razvijalo, postavio je nažalost i temelje za još neviđenu inflaciju. Ukidanje sustava

utemeljenih Sporazumom iz Bretton Woodsa i Smithsonskim sporazumom i konflikti na

13

Bliskom Istoku koji su doveli do rasta cijena nafte pripomogli su stvaranju stagflacije,

kombinacija visoke stope nezaposlenosti i inflacije, u američkom gospodarstvu. Tek

kasnije tog desetljeća kada je predsjednik Federalnih rezervi Paul Volcker uveo novu

gospodarsku politiku, a predsjednik Ronald Regan uveo novu fiskalnu politiku,

američki dolar se vratio uobičajenim vrijednostima. Do tada devizna tržišta su se već u

potpunosti razvila i bila spremna služiti u mnoge svrhe: uz korištenje laissez-faire stila11

uređenja međunarodne trgovine, tržišta su počela privlačiti špekulante koji su željeli

sudjelovati na tržištu kojeg karakteriziraju nenadmašena likvidnost i kontinuiran rast.

Kraj Sporazuma u Bretton Woodsu 1971. godine označio je početak nove ekonomije

koja je oslobodila trgovanje i dovela do povećanja prilika za špekulaciju (Čustović i

Vrgoč, 2009.).

2.6. Plaza sporazum - devalvacija američkog dolara

Nakon ukidanja raznih regulatornih mehanizama vezanih uz određivanje deviznih

tečajeva koji su bili na snazi tijekom 20. stoljeća (zlatni standard, Sporazum iz Bretton

Woodsa i Smithsonski sporazum), devizno tržište ostalo je praktički bez regulative osim

mitske "vidljive ruke" kapitalizma slobodnog tržišta kojom se navodno nastojala

ostvariti ekonomska ravnoteža kroz ponudu i potražnju.

Nažalost, uslijed mnogih nepredviđenih događaja vezanih uz gospodarstvo poput krize

Organizacije zemalja izvoznika nafte12

, stagflacije tijekom 1970-ih i drastičnih

promjena fiskalne politike Federalnih rezervi, ponuda i potražnja su sami po sebi postali

nedovoljno sredstvo za uređenje deviznih tržišta. Bio je potreban novi, fleksibilni

sustav.

Vezanje vrijednosti valuta uz vrijednost određene robe, kao što je to bio slučaj sa

zlatom, i ograničene fluktacije s fiksno utvrđenim deviznog tečaja pokazali su se

suvišno rigidnim za ostvarivanja gospodarskog razvoja. Razlika između strukture i

rigidnosti je ono što je stvaralo probleme na deviznom tržištu tijekom 20. stoljeća, i

11

Slobodni stila 12

eng. Organizationof Petroleum ExportingCountries - OPEC

14

unatoč tome što je došlo do pomaka unaprijed, krajnje se rješenje tada još uvijek nije

naziralo.

Godine 1985. relevantni su se ministri financija i guverneri središnjih banaka vodećih

gospodarstava svijeta: Francuske, Njemačke, Japana, Velike Britanije i Sjedinjenih

Američkih Država, sastali u New Yorku u nadi da će postići diplomatski dogovor kojim

bi se optimizirala ekonomska učinkovitost deviznih tržišta. Sastanak je održan u hotelu

Plaza, a ministri su postigli određene dogovore u svezi pojedinih gospodarstava i

međunarodnog gospodarstva u cjelini.

Diljem svijeta inflacija je bila na niskoj razini. Za razliku od stagflacije zabilježene tije-

kom 1970-ih kada je inflacija bila visoka, a realni gospodarski rast nizak, svjetsko

gospodarstvo se 1985. godine preokrenulo za punih 180 stupnjeva ostvarenjem niske

stope inflacije i visoke stope gospodarskog rasta. (Čustović i Vrgoč, 2009.)

I dok je niska inflacija, čak i u kombinaciji sa snažnim gospodarskim rastom, ipak

dopuštala niske kamatne stope (situacija koja se svidjela zemljama u razvoju), postojala

je izravna prijetnja uvođenja zaštitnih mjera poput carinskih tarifa. SAD je bilježio

veliki i rastući deficit tekućeg računa, dok su Japan i Njemačka bili suočeni s velikim i

rastućim viškom. Takva fundamentalna neravnoteža mogla je dovesti do ozbiljne

ekonomske neravnoteže koja je pak mogla rezultirati poremećajem deviznih tržišta pa

tako i međunarodnog gospodarstva.

Rezultati neravnoteže tekućeg računa i zaštitnih mjera koje su uslijedile zahtijevale su

reakciju. Vjerovalo se da je glavni krivac brzi rast američkog dolara, koji je skočio za

više od 80% u odnosu na valute najvažnijih trgovačkih partnera SAD-a. Sve veća

vrijednost američkog dolara pomogla je u stvaranju ogromnih trgovačkih deficita.

Devalvirani dolar bi, s druge strane, pogodovao stabiliziranju međunarodnog

gospodarstva jer bi donio bolju ravnotežu između sposobnosti izvoza i uvoza svih

zemalja.

Na sastanku održanom u hotelu Plaza, Sjedinjene Američke Države su uvjerile druge

sudionike da je potrebno iskoordinirati multilateralnu intervenciju. U skladu s tim 22.

15

rujna 1985. godine potpisan je Plaza sporazum13

. Ovaj sporazum je osmišljen kako bi

omogućio kontrolirani pad dolara i rast ključnih antidolarskih valuta. Sve zemlje su se

složile unijeti promjene u gospodarsku politiku i intervenirati na deviznom tržištu

onoliko koliko je potrebno da bi se smanjila vrijednost dolara. SAD se obvezao smanjiti

proračunski deficit i kamatne stope. Francuska, Velika Britanija, Njemačka i Japan su se

obvezale povećati kamatne stope. Njemačka je također obećala smanjiti poreze, dok je

Japan obećao da će vrijednost jena zaista odražavati snagu japanskog gospodarstva.

Međutim, poteškoće u svezi provedbe ovog sporazuma u stvarnosti bio je to što se nisu

sve zemlje držale svojih obećanja, pri čem se posebice misli na SAD. Do smanjenja

proračunskog deficita nije došlo. Japan je teško pogodio nagli rast jena jer japanski

izvoznici nisu mogli ostati konkurentni na inozemnom tržištu, što je, po vjerovanju

nekih, dovelo do desetogodišnjer recesije u toj zemlji. Za razliku od Japana, SAD je

doživio značajan rast i stabilnost cijena kao rezultat ovog sporazuma.

Učinci ove multilateralne intervencije su bili vidljivi odmah i u roku od dvije godine

dolar je pao za 46 odnosno 50% u odnosu na njemačku marku (DEM) i japanski jen

(JPY). Kao posljedica toga, američko se gospodarstvo preorijentiralo na izvoz, dok su

druge zemlje, poput Njemačke i Japana, počele više uvoziti. Time se smanjio deficit

tekućeg računa na neko vrijeme, a zaštitne mjere su postale minimalne i neprijeteće. No,

možda je najvažniji učinak Plaza sporazuma taj da je uloga središnjih banaka u

regulaciji kretanja deviznih tečajeva time bila učvršćena: da, tečajevi više nisu fiksno

utvrđeni i stoga se određuju prvenstveno na temelju ponude i potražnje, no ta se

"nevidljiva ruka" pokazala dovoljnom pa su banke dobile pravo i odgovornost

intervenirati u ime međunarodne gospodarske zajednice onda kada je to potrebno

(Čustović i Vrgoč, 2009.).

2.7. Američki financijski centar

Već iz prethodnih razmatranja mogla se uočiti uloga Sjedinjenih Država kao

nesumnjivog financijskog centra prvog reda i svojevrsnog epicentra tokova svjetskog

13

eng. Plaza Accord

16

novčanog kapitala. Nastavak rada govoriti će upravo o tom glavnom i središnjem

financijskom centru na globalnoj razini.

Razvitak suvremenog internacionalnog financijskog tržišta, velikih financijskih centara

internacionalnog karaktera i eurobanaka nerazdvojno je povezan s američkim

financijskim centrom.

Uspon američke financijske moći doveo je do stanja u kojem su američke

multinacionalne banke i drugi američki financijski posredinici došli u prvi plan i

nametnuli se kao nezaobilazni u svim značajnijim svjetskim financijskim aranžmanima

i odnosima.

Sjedinjene Američke Države s pravom su stekle renome svjetskog financijskog

epicentra. Odatle je pokretana snažna lavina financijskih tokova koji se se razlijevali

svijetom. Staviše, neko, premda relativno kratko, vrijeme nakon 2. svjetskog rata one su

bile jedini značajan emitent svjetskog financijskog kapitala. Sav ostali svijet nalikovao

je na financijsku periferiju. Jedinu iznimku u toj financijskoj pustoši predstavljala je

Švicarska koja je zadržala sve karakteristike svjetskog bankara. Međutim, ona je u

tadašnjim prilikama bila preslaba da bi mogla odigrati značajniju ulogu u popuni

financijske praznine koja se pojavila na toj golemoj "periferiji". Američki financijski

centar bio je praktički jedini koji je bio u stanju popuniti tu prazninu. Njegov potencijal

pokazao se doraslim da u to vrijeme, i to u relativno kratkom periodu između 1948. i

1952. godine, emitira oko 13,5 milijardi dolara u obliku pomoći i zajmova, što uz ranije

danih 5 milijardi čini iznos ekvivalentan iznosu od oko 75 milijardi dolara 1980. godine

(Perišin, 1988) .

Velika Britanija, Francuska i Njemačka, tri nekadašnje, a i današnje financijske velesile

i snažni financijski centri svijeta, potpuno su bile izgubile taj značaj, premda su i u to

vrijeme predstavljale privredni prostor od prvorazrednog svjetskog značenja. Na takvo

njihovo značenje utjecao je ne samo njihov veliki privredni potencijal i širina njihova

tržišta nego jednako tako i skup političkih prilika u svijetu. Jedini potencijalni emitent

svjetskog financijskog kapitala usmjerio je stoga svoju pažnju prvenstveno na taj

prostor, pa su zapadno-europske zemlje tih godina bile puki primaoc američkog kapitala

(Perišin, 1988.).

17

U tim se prilikama moglo s punim pravom govoriti o dva financijska pola: o američkom

polu emisije i europskom polu apsorpcije svjetskog novčanog kapitala. Od tada se,

međutim, mnogo toga promijenilo.

Centri puke apsorpcije novčanog kapitala vrlo brzo su prerastali u centre financijskog

posredovanja, a time i u centre apsorpcije i emisije novčanog kapitala. Posebnu ulogu u

tome odigrao je razvitak eurodolarskih odnosa i privredna regeneracija tog velikog

europskog privrednog prostora. Zatim su izrastali i drugi financijski centri, među kojima

je onaj japanski dobivao sve veće značenje.

Financijski tokovi među tim centrima su se sve više isprepletali. Jačala je time

transakcijska uloga svih tih centara. U njima su već postojale sve financijsko-

infrastrukturne pretpostavke za obavljanje svih funkcija financijskog posredovanja. Ti

centri predstavljaju danas krajnje točke moćnog financijskog trokuta koji čine SAD,

Zapadna Europa i Japan. Tu, na linijama tog trokuta koncentrirale su se neke od

najhitnijih karakteristika suvremenih svjetskih ekonomskih relacija. Na njima kao

osnovnim transverzalama svjetskih financijskih odnosa struje osnovni svjetski novčani i

financijski tokovi, s tim da se na nijednoj od tih točaka ne zadržavaju, premda se oko

njih formiraju goleme naplavine financijskih fondova. Time oni postaju sve moćniji

epicentri nove snažne cirkulacije.

Stalna cirkulacija, međutim, ne odvija se putanjom geometrijskih oblikovanog kruga

koji spaja točke spomenutog velikog trokuta nego se stalno račva i teče nizom brojnih

kanala koji opslužuju sve one bezbrojne točke deficita i suficita razasute širom svijeta.

Tek dodatno na tu cirkulaciju utječu brojni manji financijski centri koji postoje praktički

u svim razvijenijim privrednim sredinama. Pod utjecajem financijsko-posredničke

infrastrukture triju velikih centara došlo je tokom vremena do razvitka tih manjih,

moglo bi se reći satelitskih financijskih centara. Također je pod utjecajem privrednog

razvitka došlo do razvitka nekih nacionalnih financijskih centara, u kojima niču novi

internacionalni financijski centri (Perišin, 1988.).

18

2.8. Slom globalnog financijskog sustava

Posljednje poglavlje povijesno teorijskog pregleda o američkom dolaru navesti će

nekoliko činjenica o globalnoj financijskoj krizi koja je poharala svijet krajem prvog

desetljeća novog milenija.

Slom globalnog financijskog sustava započeo je u financijskom centru, na američkom

financijskom tržištu i zatim se preko financijskog instrumenta sekuritizacije kreditnih

potraživanja i derivativnih instrumenata za prijenos i trgovanje kreditnim rizicima

proširio na svjetsko financijsko tržište.

Početak krize veže se uz kolaps tržišta američkih drugorazrednih hipotekarnih kredita

koji datira iz kolovoza 2007. godine. Pratio ga je pad vrijednosti financijske imovine

utemeljene na prijenosu rizika tih kredita, i posljedični gubitak na vrijednosti portfelja

kod investitora u financijsku imovinu. Iskazani gubitak ili očekivano iskazivanje

gubitka u financijskim institucijama koje su investirale u financijske instrumente

povezane s američkim tržištem drugorazrednih hipotekarnih kredita smanjile su

vrijednost vlasničkih udjela u tim institucijama, što se odrazilo na pad vrijednosti

imovine investitora udionice financijskog sektora i rezultiralo s padom vrijednosti

kapitala na dioničkim tržištima. Također, gubici u financijskim institucijama doveli su u

pitanje njihovu sposobnost za otplatu preuzetih obveza te raste averzije investitora

prema emitiranom dugu financijskih institucija.

Zbog neujednačene ročne strukture imovine i obveza financijskih institucija, pojačanih

gubitkom vrijednosti financijske imovine u prethodnoj etapi krize, narušena je

likvidnost financijskog sektora. Najviše pogođene financijske institucije su bile one sa

pretežno kratkoročnim financijskim obvezama s jedne, i ulaganjima u originalno

dugoročnu imovinu koju su tretirale kao kratkoročni trgovački portfelj s druge strane.

19

Za takve je spas bio u pristupu likvidnosti i kapitalu izvan tržišta, dakle kod središnjih

banaka i država.14

Krahom američkog financijskog sustava, dokazano je kako je policentrična financijska

struktura, za koju se vjerovalo da je obilježje najrazvijenijeg i na rizike najotpornijeg

sustava, zapravo krhka i ranjiva. Europski i japanski financijski sustavi koji su po

strukturi bankocentrični, dokazali su do sada kudikamo veću stabilnost i otpornost na

rizike u okolnostima globalne krize

14

Starčević, A., Globalni financijski sustav nakon krize, (online), dostupno na

http://www.scribd.com/doc/140618339/Ante-Starcevic-Globalni-Financijski-Sustav-Nakon-Krize-Paper,

25. Travnja 2013.

20

3. ANALIZA AMERIČKOG DOLARA

Uvođenjem nove europske valute, dominirajuća era američkog dolara u globalnom

monetarnom sustavu završava. Stoga, će u narednom dijelu rada biti promatrana dva

vodeća valutna bloka te će se utvrditi uloge istih na međunarodnoj razini.

3.1. Međunarodne valute u 21. stoljeću

Novi je svjetski poredak moguće prikazati pomoću piramide valuta (slika 1.), koja

svjedoči o gospodarskoj snazi vodećih zemalja. Tek je nekoliko valuta koje u

suvremenim uvjetima poslovanja uživaju poziciju najvažnijih sredstava plaćanja.

Slika 1.: Piramida valuta 21. stoljeća

Izvor: Piramida valuta, dostupno na: http://www.24point0.com/NL/puzzle-and-fortune-

pyramid-powerpoint-diagram.html, 24. travnja 2013.

21

Sukladno prikazanom, vidljivo je kako se na najznačajnijoj poziciji nalazi američki

dolar, valuta koja se kroz povijest pokazala kao najstabilnija i najdugovječnija. Potom

slijedi euro, novonastala valuta Europske ekonomske i monetarne unije te britanska

funta i japanski jen, koji zahvaljujući svojoj snazi, mogu parirati američkom dolaru.

(Cohen, 2011.) Obzirom na prikazanu poziciju vodećih valuta u piramidi, o istima će

biti govora u slijedećem dijelu rada.

3.1.1. Dva vodeća valutna bloka

U posljednjih su nekoliko godina političari i ekonomisti započeli raspravu vezanu za

postojanje druge valute koja će biti dostojan suparnik američkom dolaru na

međunarodnoj razini. Tako se u budućnosti može očekivati sustav više međunarodnih

valuta u kojemu su dolar i euro vodeće međunarodne valute. (Fischer, 2011.).

Gospodarski je sustav danas oblikovan:

euro te

dolarskim valutnim blokom.

Uz navedena dva valutna bloka, gospodarski je sustav obilježen i brojnim plutajućim

valutama.

Sukladno prikazanom (slika 2.), vidljiva je geografska pripadnost zemalja valutnim

blokovima u 2008. godini. Tako su zemlje koje pripadaju dolarskom valutnom bloku

označene zeleno, dok su zemlje koje pripadaju euro valutnom bloku označene plavo.

Slikovni prikazanom kazuje da, valutni blok dolara, izuzev Sjedinjenih Američkih

Država, čini mnogo manjih zemalja i područja središnje Amerike, Zapadna Indija te

sjeverni dio Južne Amerike. Nadalje, dolarskom valutnom bloku pripada i većina

zemalja azijskog naftnog područja, brojne manje zemlje te Kina. Ono što je moguće

zaključiti temeljem prikazane slike, činjenica je kako niti jedna zemlja europskog

kontinenta ne pripada dolarskom valutnom području.

Slika 1. Dva vodeća valutna bloka

22

Izvor: Fischer, 2011.

Kada je pak riječ o euro valutnom području, moguće ga je podijeliti na nekoliko grupa.

Tako prvu grupu čine (Fischer, 2011.):

članice europske monetarne unije,

članice koje pripadaju ERM II,

neke balkanske zemlje te

male europske države.

Nadalje, slijedeću grupu čine zemlje Afrike koje su francuska, portugalska, španjolska i

danska ovisna područja. Dok je broj zemalja koje čine euro i dolarski valutni blok isti,

navedena se dva bloka razlikuju prema ekonomskim pokazateljima. Dolarski je valutni

blok veći, o čemu svjedoče i podaci o kretanju bruto društvenog proizvoda euro i

dolarsko valutnog bloka. U nastavku će biti promatrana važnost obiju valuta.

23

3.2. Dolar kao svjetska valuta

Nakon Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države su jedina zemlja koja nije

doživjela štetu u ljudskim i materijalnim žrtvama kao što je to slučaj kod drugih nacija

čiji su gospodarski sustavi u to doba doživjeli ogromna razaranja. U to je doba dolar

zamijenio funtu te postao dominirajuća valuta zbog: 15

veličine američkog gospodarstva,

svjetske trgovine,

postojanje velikih i dobro razvijenih financijskih tržišta u Sjedinjenim

Američkim Državama te

stabilnosti valute.

Dolar je dugo vremena bio najvažnija i najstabilnija svjetska valuta. Obzirom na

promjene gospodarskog sustava te uvođenje i jačanje drugih valuta, postavlja se pitanje

može li euro ili pak japanski jen, prekinuti dugogodišnju vladavinu dolara?

Stoga je potrebno razmotriti ulogu istog u suvremenim uvjetima poslovanja. Sukladno

klasičnim ekonomistima, tri su funkcije novca:16

sredstvo razmjene,

obračunska jedinica te

čuvar vrijednosti.

Dodatnu dimenziju novcu, daje i razlika između privatnog ponašanja te odluka središnje

banke zemalja (koje se kod malih zemalja, ponašaju kao privatni agenti).

Sukladno ulozi sredstva razmjene u privatnim transakcijama, razlikuju se tri vrste

transakcija:17

15

Neaime S., Paschkis J., (2002.) The future ofthedollar – euro exchange rate, North American

JournalofEconomicsandFinance13, 56 – 71, str. 57. 16

Bilson J.F.O., MarstonR.C. (1984.) Excange Role TheoryandPractice, (online) Universityof Chicago

Press, dostupno na: http://www.nber.org/chapters/c6838.pdf, 25. Travnja 2013. 17

Bilson J.F.O., MarstonR.C. (1984.) Excange Role TheoryandPractice, (online) Universityof Chicago

Press, dostupno na: http://www.nber.org/chapters/c6838.pdf, 25. Travnja 2013.

24

transakcije između ne-bankovnih poduzeća koja su vezana za fakturiranje gdje

dolara ima posebnu ulogu,

transakcije između poduzeća i banaka gdje dolar nema posebnu ulogu te

transakcije na međubankarskom tržištu18

gdje je dolar sredstvo razmjene.

Kada je riječ o službenim intervencijama dolara kao sredstva razmjene, potrebno je

napomenuti kako je dolar valuta intervencije kojom središnje banke interveniraju u

postojećem privatnom, međubankarskom tržištu.

Promatrajući pak ulogu dolara kao obračunske jedinice, kod fakturiranja, pri robnoj

razmjeni između dvije zemlje, fakturiranje su vrši u obračunskoj jedinici zemlje

izvoznika. No, postoji sklonost i fakturiranju u obračunskoj jedinici, veće zemlje što je

slučaj kod Sjedinjenih Američkih Država. Kod razmjene materijalnih dobara, čak i ako

druga zemlja nije SAD, fakturiranje se vrši u američkim dolarima. Nadalje, kod

financijskih transakcija, dolar je dominanta valuta za posuđivanje i vraćanje sredstava.

Promatrajući ulogu dolara kao ''klina'', većina je zemalja u sedamdesetim godinama

prošloga stoljeća bila vezana za američku nacionalnu valutu. Broj se istih danas

smanjio, ali postoje zemlje koje su još uvijek vezane za američku nacionalnu valutu.

Smanjivanje broja zemalja koje su vezane za dolar, rezultiralo je napuštanjem fiksnih

cijena.

Slijedeća uloga američkog dolara, vrijednost je pohrane. Tako dolari u New Yorku te

euro dolari u Londonu, predstavljaju glavninu tekuće međunarodne imovine iako je bilo

diversifikacija u druge valute.19

Promatrajući udio globalnih valutnih rezervi, vidljivo je

kako je dolar najznačajnija rezervna valuta svijeta. Procjenjuje se kako se 60% ukupnih

18

Sve transakcije na međubankarskom tržištu uključuju kupnju i prodaju dolara u stranoj valuti. 19

Bilson J.F.O., MarstonR.C. (1984.) Excange Role TheoryandPractice, (online) Universityof Chicago

Press, dostupno na: http://www.nber.org/chapters/c6838.pdf, 25. Travnja 2013.

25

valutnih rezervi, danas čuva u dolarima. Izuzev dolara, valutne se rezerve vlada i

središnjih banaka drže i u drugim valutama:20

euro (Europska unija) 28% svjetskih rezervi,

funta (Velika Britanija) 4,2% svjetskih rezervi te

yen (Japan) 3,0% svjetskih rezervi.

U nastavku će biti govora o čimbenicima koji su utjecali na pozicioniranje dolara kao

najvažnije svjetske valute.

3.2.1. Što čini dolar svjetskom valutom

Unatoč gospodarskim usponima i padovima, ratovima i prirodnim katastrofama, dolar je

dugo vremena najvažnija svjetska rezervna valuta. Postavlja se pitanje koji su razlozi te

dugovječnosti?

Nekoliko je čimbenika utjecalo na pozicioniranost dolara kao glavne rezervne valute:21

ekonomska moć,

vojna moć te

snažna diplomacija.

Kroz povijest ali i danas, uzrok dominacije određene zemlje, njezina je ekonomska moć.

S tim u svezi, što je veći bruto društveni proizvod zemlje, veći je volumen trgovanja, što

rezultira većom potražnjom za određenom valutom. Nadalje, vojna je prevlast još jedan

od čimbenika koji utječe na pozicioniranje određene valute. Tako primjerice Sjedinjene

Američke Države, unatoč manjem broju protivnika, imaju dobre odnose s drugim

20

Thestrategicimportanceof US dollar, dostupno na: http://www.forextraders.com/forex-analysis/the-

strategic-importance-of-the-u-s-dollar.html, 25. Travnja 2013. 21

WhatmakesthedollartheReserveCurrencyofthe World, dostupno na: http://www.forextraders.com/forex-

analysis/forex-fundamental-analysis/understanding-a-global-currency-what-makes-the-dollar-the-reserve-

currency-of-the-world.html, 26. travnja 2013.

26

zemljama. Vojna snaga određene zemlje utječe na jačanje pozicije iste među drugim

zemljama.22

Još jedan od razloga koji je utjecao na vodeću poziciju američkog dolara, snažni su

diplomatski odnosi sa ostalima. Dominantna valuta, mora imati snažne diplomatske

odnose kako bi mogla ostvariti ekonomsku dominaciju nad drugim zemljama.

Sjedinjene Američke Države imaju sklopljene brojne ugovore o slobodnoj trgovini

diljem svijeta, čime također utječu na jačanje njihove ekonomske pozicije na globalnoj

razini.

3.3. Monetarni odnosi u Europi nakon Drugog svjetskog rata

Izuzev dolarskog valutnog bloka, gospodarski je sustav danas obilježen i euro valutnim

blokom o kojem je potrebno ponoviti nekoliko riječ. Monetarnu povijest prije

uspostavljanja Europskog monetarnog sustava može se podijeliti na tri razdoblja.

(Ćapeta, 1995.) Početak prvog razdoblja označava kraj Drugog svjetskog rata i

uspostavljanje Europske platne unije 1950. godine, dok je kraj prvoga razdoblje značilo

postizanje konvertibilnosti valuta 1958. godine. Drugo je razdoblje između postizanja

konvertibilnosti valuta, tj. razdoblje od 1958. godine do raspada međunarodnog sustava

fiksnih valutnih tečajeva ranih sedamdesetih godina, nakon kojega počinje treće, time

ujedno i posljednje razdoblje. Treće razdoblje obilježio je početak funkcioniranja

Europskog monetarnog sustava i trajalo je do 1979. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata opustošena Europa trebala je financijsku pomoć za

obnovu i razvoj gospodarstva. Najznačajnija ekonomska, vojna i politička sila svijeta –

SAD, uviđa probleme u Europi te 1947. godine razvija ideju o zajedničkom oporavku i

ujedinjenju zapadnoeuropskih zemalja. Tadašnji državni sekretar vanjskih poslova

George Marshall u lipnju 1947. godine predstavio je ideju o pomoći zapadnoeuropskim

22

WhatmakesthedollartheReserveCurrencyofthe World, dostupno na: http://www.forextraders.com/forex-

analysis/forex-fundamental-analysis/understanding-a-global-currency-what-makes-the-dollar-the-reserve-

currency-of-the-world.html, 26. travnja 2013.

27

zemljama pod uvjetom da one donesu zajednički plan obnove i da se dogovore o

veličini potrebne pomoći svakoj od zemalja.

Zapadna Europa povezala se oko prijedloga pomoći Marshallova plana 5. lipnja 1947.,

dok su zemlje istočne Europe odbile tu pomoć pod pritiskom SSSR-a te pristupile

Vijeću za uzajamnu ekonomsku pomoć. U razdoblju između 1948. i 1951. Godine,

američka pomoć u okviru Marshallovog plana iznosila je 13 milijardi USD, od čega

85% u obliku poklona. Velika Britanija, Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i

Nizozemska bile su glavne korisnice navedene pomoći. (Kandžija, 2003.)

Radi primjene Marshallovoh plana, 16. travnja 1948. godine osnovana je Organizacija

za europsku ekonomsku suradnju – OEEC, te se preko nje odvijala podjela američke

pomoći usmjerene europskoj obnovi. (Kandžija, 2003.)

Što se tiče gospodarske situacije nakon Drugog svjetskog rata, ista je bila vrlo

zamršena. Veliki problem tadašnjeg razdoblja bilo je neplaćanje bilateralnih ugovora na

kojima su te temeljili trgovački odnosi, te također veliki problem plaćanja predstavljala

je i konvertibilnost valuta jer tada niti jedna zemlja na području Europskog kontinenta

nije mogla postići konvertibilnost.

Kako unilateralno niti jedna zemlja nije mogla postići konvertibilnost, godine 1950.,

osnovana je Europska platna unija. Unutar nje, postavljen je sustav prebijanja deficita i

suficita platne bilance, te je na taj način prevladan bilateralizam. U Europsku platnu

uniju bilo je uključeno osamnaest zemalja koje su bile članice Organizacije za europsku

ekonomsku suradnju – OEEC. Uz pomoć suradnje koja se odvijala unutar Europske

platne unije većina valuta zapadnoeuropskih zemalja uspjela je godine 1958. postići

konvertibilnost. Istodobno s postizanjem konvertibilnosti 1958. godine šest je Europskih

zemalja Rimskim ugovorom uspostavilo između sebe Europsku ekonomsku zajednicu.

(Ćapeta, 1995.)

28

3.3.1. Razvoj obračunskih jedinica u Europskoj zajednici

Iako su tečajevi europskih valuta sve do ranih sedamdesetih godina bili vezani uz dolar,

kao izvaneuropsku referentnu jedinicu, već se u ranim godinama postojanja Europske

zajednice javila potreba za uvođenjem zasebne europske obračunske jedinice.

Obračunska se jedinica definira kao standard u kojem se izražavaju iznosi novca.

Budući da su se u različitim područjima zajedničkih politika Europskih zajednica svote

novca odnosile na sve članice, bilo je politički neprikladno izraziti ih u samo jednoj od

valuta Zajednice. Stoga, zajednička je politika zahtijevala izražavanje u valutama svih

zemalja članica Zajednice. Zajednica je uvela vlastitu obračunsku jedinicu još 1952.

godine u kontekstu Zajednice ugljena i čelika. (Ćapeta, 1995.)

U vremenu raspada međunarodnog sustava fiksnih valutnih tečajeva Bretton Woodsa

nastupili su problemi vezani za obračunsku jedinicu Europske zajednice, te se ona

raspala na više različitih jedinica. Nastala situacija onemogućila je obračunskoj jedinici

da obavlja svoju funkciju te time gubi svrhu svoga postojanja. Kako bi se riješili

navedeni problemi uvedena je obračunska jedinica u obliku košare valuta pod nazivom

Europska obračunska jedinica – EUA.

EUA se nije oslanjala na zlatnu vrijednost dolara, kao dosadašnje obračunske jedinice,

već je bila rezultat zbrajanja fiksnih svota tada devet valuta zemalja članica. Međutim,

Europska obračunska jedinica nikada nije bila prihvaćena kao obračunska jedinica u

okviru zajedničke poljoprivredne politike što je dovelo do značajnog problema razlike u

cijenama poljoprivrednih proizvoda na tržištima različitih zemalja članica. (Ćapeta,

1995.)

Nova obračunska jedinica (ECU) čija vrijednost zemalja EZ-a, čak i ako nisu bile

uključene u ERM, a vrijednost se izračunavala dnevno na osnovi deviznih tečajeva

valuta zemalja u odnosu na američki dolar. (Kandžija, Cvečić, 2008.)

Nova obračunska jedinica (ECU) čije je stvaranja predvidjela Rezolucija Europskog

vijeća 05. prosinca 1978. godine kreirana je u svrhu stvaranja Europskog monetarnog

29

sustava. U ožujku 1979. ECU je prihvaćen i kao obračunska jedinica u okviru

zajedničke poljoprivredne politike, ali s različitim poljoprivrednim tečajem. Također, u

prosincu 1980. nova obračunska jedinica prihvaćena je i za izražavanje proračuna

zajednice te je postala službena obračunska jedinica u pravnim instrumentima

Zajednice. (Ćapeta, 1995.)

3.3.2. Gotovinski novac

Euro kao nova europska valuta uveden je 01. siječnja 1999. godine ali samo u onim

poslovima u kojima se ne koristi gotovina. To razdoblje označavalo je razdoblje

prilagodbe građana na svakodnevno korištenje eura. Razdoblje prilagodbe u fazi B

specifično je i po dva osnovna načela koja su olakšala prijelaz. Prvo načelo ˝bez prisile,

bez zabrane˝ značilo je da nitko ne može biti prisiljen koristiti euro u prijelaznom

razdoblju, ali da se isto tako nikome ne može ni zabraniti njegovo korištenje. Drugim

načelom određen je kontinuitet ugovora sklopljenih u nacionalnim valutama jer

nastanak eura ne utječe na njihovu valjanost. (Vujčić, 2003.)

Uvođenje eura sa sobom nosi određene prednosti ali i nedostatke. Najznačajnija

prednost je jačanje Europske unije i njenog značaja u svijetu kroz ukidanje tečajnih

lista između zemalja članica EMU te će se na taj način spriječiti troškovi zbog valutnih

razlika. Mogući nedostaci su troškovi samog uvođenja eura, izrada novih novčanica i

kovanica te njihovo puštanje u optjecaj i povlačenje starih valuta iz optjecaja.

Proizvodnja gotovine eura nije i jedina teškoća oko njegova puštanja u optjecaj.

Distribucija eura velik je logistički problem, u nju su uključene službe sigurnosti, a u

nekim zemljama angažirana je čak i vojska. (Vujčić, 2003.)

3.4. Čimbenici koji utječu na međunarodnu ulogu eura

Međunarodni se značaj bilo koje valute može mjeriti i ocjenjivati temeljem nekoliko

kriterija koje čine:

30

uloga u međunarodnoj trgovini te svjetskim financijskim tržištima

opseg korištenja.

U tom kontekstu, međunarodni je značaj eura moguće promatrati ovisno o:23

ulozi koju isti ima na međunarodnim i financijskim tržištima,

opsegu korištenja od strane vlasti kao vlastite rezerve te interventne ili

stabilizirajuće valute te

mogućnosti korištenja od strane poduzeća izvan eurozone i dr.

Jedna od rezervnih valuta ujedno je i euro o čemu svjedoči i već spomenuti podatak,

kako se 28% svjetskih valutnih rezervi čuva u eurima. Nadalje, promatrajući njegovu

međunarodnu ulogu,, potrebno je spomenuti i njegovu ulogu kao sredstva razmjene. S

tim u svezi, udio se eura u fakturiranju i namiri u razmjeni s ostatkom svijeta povećao.

Ono što je potrebno istaknuti, činjenica je kako sve više zemalja izvan euro zone, koristi

euro kao sredstvo razmjene.24

Izuzev rezervne valute te sredstva razmjene, euro se koristi i kod financiranja investicija

budući da se značajan udio ponude i potražnje za međunarodnim vrijednosnicama

nominiranima u eurima može povezati s investitorima i pozajmljivačima iz država euro

područja. S obzirom na temeljne karakteristike novca, euro u međunarodnom okružju

može imati ulogu u javnom i u privatnom sektoru.25

Zahvaljujući svojoj stabilnosti, euro

je povećao svoju ulogu na međunarodnom valutnom tržištu te je dokazano kako isti

može parirati japanskom jenu i američkom dolaru.

3.5. Tečaj eura u odnosu na dolar

23

The global imoportanceofthe euro, dostupno na:

http://www.ecb.int/press/key/date/2006/html/sp061117.en.html, 25. travnja 2013. 24

The global imoportanceofthe euro, dostupno na:

http://www.ecb.int/press/key/date/2006/html/sp061117.en.html, 25. travnja 2013. 25

Pristupanje EMU, dostupno na: http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-euro.htm, 25. travnja

2013.

31

Euro je 01. siječnja 1999. godine, postao nacionalna valuta više od 300 milijuna ljudi na

području Europe. Prvi tri godine, isti je bio korišten samo u elektroničkim plaćanjima

dok stvarno sredstvo plaćanja, isti postaje 01. siječnja 2002. godine, kada su po fiksnim

stopama, novčanice i kovanice nacionalnih valuta zamijenjene eurom.

Slika 3. Zemlje u kojima je euro zakonito sredstvo plaćanja

Izvor: Map of euro area 1999 – 2011, dostupno na:

http://www.ecb.int/euro/intro/html/map.en.html, 25. travnja 2013.

Tako danas od 27 zemalja članica Europske unije, njih 17 koristi euro kao nacionalnu

valutu. Svoje nacionalne valute koriste slijedeće zemlje:26

26

Map of euro area 1999 – 2011, dostupno na:

http://www.ecb.int/euro/intro/html/map.en.html, 25. Travnja 2013.

32

Bugarska

Češka

Danska

Litva

Latvija

Mađarska

Poljska

Rumunjska

Švedska

Velika Britanija.

Obzirom da Hrvatska, prvog srpnja 2013., godine postaje punopravnom članicom

Europske unije, ista mora zadovoljiti određene kriterije konvergencije da bi mogla

uvesti euro kao sredstvo plaćanja.

3.6. Odnos eura i američkog dolara

U okviru će ovog dijela rada biti prikazan odnos dolara i eura od uvođenja eura 1999.

godine. Razdoblje promatranja obuhvaća razdoblje od 1999. godine do 2013. godine.

Sukladno prikazanom (slika 4.), vidljivo je kretanje američkog dolara u odnosu na

euro. Temeljem prikazanog, vidljive su oscilacije u kretanju najznačajnijih svjetskih

valuta. Tako je najniža razina tečaja dolara u odnosu na euro, bila 15. srpnja 2008.

godine kada je 1 USD bio 0,6254 EUR. Najviša razina dolara u odnosu na euro, u

promatranom je razdoblju bila 26. listopada 2010. godine kada je 1 USD bio 1,2118,

dok je prosječni tečaj dolara u odnosu na euro, u promatranom razdoblju, 1 USD =

0,8466 EUR.

Izuzev promatranja kretanja tečaja američkog dolara u odnosu na euro, od razdoblja

njegovog uvođenja pa sve do danas, također će biti prikazano kretanje istog u

posljednjih šest mjeseci.

33

Sukladno prikazanom na drugom slikovnom prikazu (slika 5.), vidljivo je kretanje

američkog dolara u odnosu na euro, u posljednjih šest mjeseci. Temeljem prikazanog,

moguće je vidjeti kako dolar u odnosu na euro ima određene oscilacije. Tako je najniža

razina tečaja eura u šestomjesečnom razdoblju, u odnosu na dolar, bila 01. veljače

2013., dok je pak najveća bila 09. studenog 2012. godine kada je 1 USD iznosio 0,7640

EUR.

Slika 4. Kretanje dolara u odnosu na euro u razdoblju do 1999. godine do 2013.

godine

Izvor: US Dollar, dostupno na:

http://www.ecb.int/stats/exchange/eurofxref/html/eurofxrefgraph-usd.en.html, 25.

travnja 2013.

34

Slika 5. Kretanje dolara u odnosu na euro u razdoblju od studenog 2012. godine do

travnja 2013. godine

Izvor: US Dollar, dostupno na:

http://www.ecb.int/stats/exchange/eurofxref/html/eurofxref-graph-usd.en.html, 25.

travnja 2013.

Valutni par euro i američki dolar je najtrgovaniji valutni par na Forextržištu, a odnos

eura i dolara se smatra jednim od najkompleksnijih na globalnom financijskim tržištu.

Službeni podaci govore da se trgovina ovim valutnim parom odvija u rasponu 2/3 od

ukupnog prometa na financijskom tržištu. Upravo iz toga proizlazi činjenica o velikoj

fluktuaciji cijene tj. odnosa eura i dolara. Gotovo da nema trgovca koji ne prati ovaj

valutni par bez obzira je li on predmet trgovine. Također i sve vodeće brokerske kuće u

svojim analizama obavezno uvrštavaju odnos eura i dolara.

Spomenuti valutni par pripada glavnim valutnim parovima, između ostalog i jer se dolar

smatra osnovnom valutom na globalnom tržištu. Odnos eura i dolara je posebno važan i

smatra se reperom u trgovanju valutama iz jednostavnog razloga što su za euro i dolar

vezane dvije najjače ekonomije u svijetu. Također je važna činjenica da značaj dolara

proistječe iz trgovine naftom na svjetskoj burzi koja se obavlja u dolarima, jer je nafta

još uvijek najvažniji svjetski energent. S druge strane, euro je moneta unije koju čini

35

više zemalja, gdje spadaju najmoćnije ekonomije zemalja Euro zone, poput vodećih,

Njemačke i Francuske. Međutim, kompleksan odnos eura i dolara se ogleda i u drugim

činjenicama koje su odraz negativnih aspekata dešavanja na svjetskoj ekonomskoj sceni

i geopolitičkom okruženju. Već par godina unatrag se reflektira dužnička kriza u Euro

zoni na ponašanje eura u globalnoj ekonomiji, a posebice ako se promatra odnos eura i

dolara. Obzirom da je svaka valuta odraz stanja gospodarstva određene zemlje jasno je

da ponašanje eura na financijskom tržištu oslikava kompleksno stanje gospodarskog

sektora Euro zone koja sadrži pored zemalja osnivača i pridružene članice čija je

ekonomija slabije razvijena. Otuda nastaju sve poteškoće koje se eventualno javljaju u

ukupnoj ekonomskoj situaciji u Euro zoni i bitno utječu na kretanje cijene eura. S druge

strane, situacija u američkom gospodarstvu trpi velike pritiske uslijed pojave globalne

ekonomske krize. Također, par godina unazad sve više se govori i o drugim

alternativnim valutama koje pretendiraju da postanu glavne sigurne valute u svijetu,

poput japanskog jena. Također ima i zemalja koje se sve više orijentiraju na euro kao

sigurnu valutu kako bi sačuvale svoje rezerve, a to dodatno komplicira i sam odnos eura

i dolara.

U prvom dijelu rada je bilo govora o važnosti dolara kao svjetske valute kroz povijest,

a pojava eura 1999. godine je samo neznatno umanjila značaj američke valute.

Međutim, deset godina kasnije, ali i dalje gledano u budućnost, gdje su na pomolu

krupne izmjene na ekonomsko-političkom planu (jačanje ekonomija zemalja trećeg

svijeta, poput Kine i Indije, pronalaženje novih alternativa za rješenje problema izvora

energije poput vjetar, vode i slično) za očekivati je da će se bitno mijenjati i odnos u

jačini dva vodeće ekonomije svijeta, Euro zone i Amerike, a samim tim i odnos eura i

dolara. Osim navedenog, za trgovanje valutama je još jedna karakteristika važna kada je

u pitanju odnos eura i dolara. Naime, svi veliki fondovi i trgovci valutama prate indeks

američkog dolara (USDX) kao važan parametar za određivanje stava prema dolaru.

Obzirom da je indeks američkog dolara geometrijski ponderirani prosjek šest valuta

(euro, japanski jen, britanska funta,, kandskom dolar, švedska kruna i švicarski franak),

gdje od ukupnog udjela euro zauzima 57,6 posto učešća. Ovako visok procentualni

36

utjecaj eura na ukupnu vrijednost indeksa američkog dolara, dodatno komplicira

sagledavanje u generalnom smislu, kao i trgovački stav za odnos eura i dolara.27

3.7. Globalni financijski sustav danas

U posljednjem poglavlju ovog dijela rada brojčano će prikazati se prikazati stanje

globalnog financijskog sustava danas. Tekst je u cijelosti preuzet s mrežnih stranica

portala Novi svjetski poredak danas.28

U Sjedinjenim Američkim Državama danas, postoji oko 56 trilijuna dolara ukupnog

duga u financijskom sustavu, ali je tek samo oko 9 trilijuna dolara na bankovnim

računima. Dakle, mogli bi uzeti svaki peni iz banaka, pomnožiti ga šest, i još uvijek ne

bi imali dovoljno novca da se isplatite svi dugovi.

Sveukupno, postoji oko 190 milijardi dolara ukupnog duga na planeti. No, globalni

BDP je samo oko 70 trilijuna dolara. A ukupan nominalna vrijednost svih derivata

širom svijeta je negdje između 600 trilijuna i 1500 milijardi dolara. Dakle, postoji

ogroman problem financijskog sustava na globalnoj razini.

Globalni financijski sustav je klimav kao kula od karata koja je izgrađena na temeljima

duga, poluga i nevjerojatno rizičnih derivata. Financijski sustav nalazi se na vrlo

klimavim nogama, a kad padne, to će biti najveća financijska katastrofa u povijesti

planete.

Globalni financijski sustav je međusobno povezaniji danas više nego ikad prije, a kriza

u jednoj velikoj banci ili u jednom dijelu svijeta se može širiti brzinom svjetlosti. Pad

vrijednosti imovine od samo četiri posto potpuno bi izbrisao kapital mnogih od tih

banaka. Slijedi globalna financijska piramida shema po brojevima.

27

Odnos eura i dolara (online), dostupno na http://www.konverzija-valuta.com/odnos-eura-i-dolara, 25.

travnja 2013. 28

Zašto je svjetska financijska ekonomija osuđena na propast (online), dostupno na http://www.novi-

svjetski-poredak.com/2013/03/22/zasto-je-svjetska-ekonomija-odudena-na-propast-globalna-financijska-

piramida-po-brojevima/, 25. travnja 2013.

37

Slika 6. : Globalna financijska piramida po brojevima

Izvor: Globalna financijska piramida po brojevima (online), dostupno na

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2013/03/22/zasto-je-svjetska-ekonomija-

odudena-na-propast-globalna-financijska-piramida-po-brojevima/, 25. travnja 2013.

$ 9.283.000.000.000 - ukupan iznos svih depozita kod banaka u Sjedinjenim

Američkim Državama. FDIC ima samo 25 milijarde dolara u fondu za

osiguranje depozita koji bi trebali "jamčiti" za ove depozite. Drugim riječima,

omjer ukupnih depozita za osiguranje novca u bankama je više od 1-na-371.

$ 10.012.800.000.000 - ukupan iznos hipotekarnog duga u Sjedinjenim

Američkim Državama. Kao što se može vidjeti, uzme li se svaki novčić iz

svakog bankovnog račun u Americi i još ga se uvijek neće pokriti.

38

$ 10.409.500.000.000 - M2 opskrba novcem u Sjedinjenim Američkim

Državama. To je vjerojatno najčešće korištena mjera za ukupni iznos novca u

američkom gospodarstvu.

$ 15.094.000.000.000 - Američki BDP. To je mjera svih gospodarskih aktivnosti

u SAD-u za jednu godinu.

$ 16.749.269.587.407 - veličina američkog nacionalnog duga. On je porastao za

više od 10 milijardi dolara u proteklih deset godina.

$ 32.000.000.000.000 - ukupan iznos novca koji je globalna elita pohranila u

offshore banke29

(samo ono što je poznato).

$ 50.230.844.000.000 - ukupan iznos duga država u svijetu.

$ 56.280.790.000.000 - ukupan iznos duga (vlada, korporacije, potrošači, itd.) u

američkom financijskom sustavu.

$ 61.000.000.000.000 - kombinirana ukupna aktiva 50 najvećih banaka u svijetu.

$ 70.000.000.000.000 - približna veličina ukupnog svjetskog BDP-a.

$ 190.000.000.000.000 - približna veličina ukupnog iznosa duga u cijelom

svijetu. Ona je gotovo udvostručena tijekom proteklog desetljeća.

$ 212.525.587.000.000 - prema podacima američke vlade, ovo je ugovorena

vrijednost derivata koji se drže od strane najvećih 25 banaka u Sjedinjenim

Američkim Državama. Kako te banke imaju samo ukupnu aktivu od oko 8-9

trilijuna dolara u kombinaciji, izloženost američkih derivata najvećih banaka

nadilazi njihove ukupnu aktivu u omjeru od oko 24-na-1.

29

Offshore banka je pojam koji se odnosi na banku koja se nalazi izvan zemlje prebivališta ulagatelja.

39

$ 600.000.000.000.000 do $ 1.500.000.000.000.000 - procjene ukupne idejne

vrijednosti svih globalnih derivata općenito spadaju u taj raspon. Na krajnjem

rasponu, omjer globalnih derivata i globalnog BDP-a je više od 21-na-1.

Navedeni brojevi govore o slijedećem. Svaki dan, ukupan iznos duga će nastaviti rasti

brže od ukupnog iznosa novca do dana kada će "mjehur" prsnuti. Ono čega je svijet bio

svjedok u 2008. godini je bilo samo malo podrhtavanje u sustavu. To je izazvalo

najgoru ekonomsku krizu od Velike depresije, ali globalna financijska vlast je bila u

mogućnosti da se stvari stabiliziraju. Sljedeći put neće biti tako lako. Mnogi financijski

stručnjaci i teoretičari nagovještavaju da se sljedeći val gospodarskog kolapsa približava

brzo.

Kritična ekonomska depresija je već počela u južnoj Europi. Nezaposlenost je na

rekordnim razinama, a ekonomska aktivnost je skuplja vrlo brzo. Glavni offshore

bankarski centri na Cipru su na rubu urušavanja. Banke su bile zatvorene do jučer, ali

nitko ne zna kako će to riješiti probleme. Već se govori da kada se banke ponovo otvore

ili su se otvorile, da će biti stroga ograničenja o tome koliko novca ljudi mogu podići.

MMF upozorava da su tri najveće banke u Sloveniji u urušavanju i da će milijardu eura

bit potrebno da ih se spasi. Domine su počele padati, a ni Sjedinjene Države neće biti

imune na to. U stvari, to su najveći financijski problemi koji su Sjedinjene Države ikada

vidjele na horizontu. No, može se samo imati vjeru da Ben Bernanke, Barack Obama i

američki Kongres zna točno što radi i da će biti u mogućnosti spasiti Ameriku od

financijskog kolapsa koji dolazi, naravno, ako žele.

U središnjim medijima će se pružati samo pozitivne ekonomske vijesti koje vladajuće

političke struje željeti da budu prikazane javnosti. Ne postoji način da bi se globalna

financijska piramidalna shema bila u mogućnosti održati predugo. U nekom trenutku će

se potpuno srušiti. Kada se to dogoditi, još uvijek je neizvjesno, ali ono što je izvjesno

40

jest da će se zasigurno dogoditi scenarij kojeg svjetski financijski stručnjaci

predviđaju.30

30

Ibid.

41

4. PERSPEKTIVNI DIO RADA O AMERIČKOM DOLARU

4.1. Budućnost američkog dolara

Nakon što je bilo govora o važnosti američke i europske nacionalne valute te njihovom

međusobnom odnosu, u okviru ovog dijela rada biti će govora o budućnosti američkog

dolara. Američki dolar u javnosti uživa veliku popularnost zahvaljujući velikom broju

ljudi koji ga koriste i prihvaćaju. Nadalje, isti uživa veliko tržište nisko rizičnih te

visoko likvidnih vrijednosnih papira od kojih su najpoznatiji američki trezorski zapisi.

(Cooper, 2009.)

Velika većina svjetskih deviznih transakcija uključuje američki dolara, što svjedoči o

njegovoj važnosti. Međutim, kao i druge valute, dolar ima određene mane. Jedna od njih

je očuvanje vrijednosti u vremenima kada kupovna moć građana nije stalna. Buduća

uloga dolara na međunarodnoj razini, predstavlja veliko ekonomsko pitanje. Prema

Aliberu, stvarne činjenice kao što su to veličina i zdravlje američkog gospodarskog

sustava, sugerira kako će dolar i u budućnosti biti dominantna valuta. (Neaime,

Paschakis; 2002)

U nastavku će biti spomenute neke alternative koje bi mogle utjecati na pozicioniranost

američkog dolara.

4.2. Druge svjetske valute kao alternative dolaru

Jedna od alternativnih valuta o kojoj je već bilo govora u okviru rada je i euro koji se u

plaćanjima počinje koristiti 1999. godine, a u uporabu dolazi 2002. godine. Euro je

zakonsko sredstvo plaćanja u zemljama članicama Europske unije. Kao što je već

rečeno, isti kao jedinstveno sredstvo plaćanja koristi 17 zemalja članica Europske unije

42

koje su u određenom vremenskom razdoblju morale zadovoljiti određene, već

spomenute kriterije konvergencije. Nepodmireni je dug 1998. godine, pretvoren u eure

te je isti potom denominiran u eurima i podijeljen sudionicima eurozone. Tako europsko

tržište kapitala svoj razvoj doživljava u posljednjem desetljeću.

Unatoč velikom napretku, europsko je tržište kapitala još uvijek fragmentirano s

različitim stupnjevima likvidnosti ovisno o sigurnosti. Tako nositelji vrijednosnih

pričuva ne mogu držati eure već u eurima denominirane vrijednosne papire. (Cooper,

2009.) Proučavajući dostupne materijale, moguće je zaključiti kako niti jedna

nacionalna valuta danas ne može preuzeti ulogu američkog dolara na međunarodnoj

razini. Također, moguće je zaključiti kako će u budućem razdoblju, i preostale zemlje

težiti uvođenju jedinstvenog sredstva plaćanja koji će biti korišten u transakcijama

između zemalja Euro zone. Također, predviđa se kako će zemlje čije je gospodarstvo

povezano s gospodarstvom Europske unije (kao što su to Tunis, Maroko i druge zemlje)

uvesti euro kao jedinstveno sredstvo plaćanja. (Cooper, 2009.)

Unatoč povećanju eura kao sredstva plaćanja i u zemljama izvan Euro zone, smatra se

kako isti neće ozbiljno ugroziti poziciju dolara kao najvažnije svjetske valute. Nadalje,

sukladno svjetskim projekcijama, vrijednost će europskih i japanskih vrijednosnica

padati zahvaljujući demografskim razlozima te starenju stanovništva.

4.3. Umjetna valuta kao alternativa

Jedna od alternativa koju je moguće uzeti u razmatranje a koja bi potencijalno mogla

umanjiti međunarodnu ulogu dolara, jest i umjetna valuta. Prijedlog je njezinog

stvaranja dao guverner kineske centralne banke još 2009. godine, a ista bi rezultirala

znatnim povećanjem uloge specijalnih prava vučenja koji označavaju sintetičku

obračunsku jedinicu Međunarodnog monetarnog fonda koja je sastavljena od četiriju

svjetskih valuta: (Cooper, 2009.)

američki dolar,

euro,

japanski jen i

43

britanska funta.

Ono što nije opće poznato, činjenica je kako je službeni cilj međunarodne zajednice od

kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća bilo stvaranje specijalnih prava vučenja

kako bi se osigurao bolji nadzor međunarodne likvidnosti. Glavno pitanje cjelokupnog

ovog koncepta, stvaranje je neto dobiti koje će biti rezultat umjetno stvorene valute, a

razlikovati će se od trenutne prakse temeljene na američkom dolaru. (Cooper, 2009.)

Nadalje, u stručnoj je literaturi moguće pronaći i mišljenje kako posebnu povlasticu ima

nacija čija se nacionalna valuta službeno koristi budući da pitanje nacionalne valute daje

posebnu ulogu na međunarodnoj razini.

Poteškoće koje se javljaju kod ''sintetičkih'' valuta, rješiva su pitanja ali problem je što

se kod istih javljaju neprihvatljive i nepoželjne poteškoće. Jedno od pitanja koje je

potrebno razmotriti kod specijalnih prava vučenja, tiče se načela koja reguliraju

izdavanje sintetičkih valuta. Tako specijalna prava vučenja kreirana pod postojećim

aranžmanima Međunarodnog monetarnog fonda uključuju petogodišnje procjene

potreba svjetske ekonomije za dodatnom likvidnošću te odluka guvernera

međunarodnog monetarnog fonda. (Cooper, 2009.)

Također, sve do 2009. godine, bila su samo dva uspješna izdanja, jedan je bio u kasnim

šezdesetim, dok je drugi pak bio u kasnim sedamdesetim godinama. Posljednja

distribucija specijalnih prava vučenja, razmatrana je prije nekoliko godina a ista

uključuje distribuciju za nove članice – Kinu i Rusiju te označava novu raspodjelu

vrijednosti.

Danas, specijalna prava vučenja mogu koristiti: (Cooper, 2009.)

Međunarodni monetarni fond,

Svjetska banka,

Banka za obnovu i razvoj te

Nacionalne monetarne vlasti.

44

Ako bi specijalna prava vučenja postala prava međunarodna valuta, ista bi morala biti

dostupna i pravnim i fizičkim osobama. Također, razmatrajući uvođenje specijalnih

prava vučenja ili neke druge sintetičke valute, postavlja se pitanje što će se dogoditi s

dolarima koji su državni u privatnim i službenim svrhama, ako korištenje eura na

međunarodnoj razini počne rasti? Mogu li tada specijalna prava vučenja ili pak neke

druge međunarodne valute, zamijeniti američki dolar?

S tim u svezi, jedan od pristupa bio bi napuštanje i zamjena postojećih valuta,

specijalnim pravima vučenja ali postupno tako da američki dolar ili druge valute, ne bi

opadale na važnosti. Još jedan pristup označava ''zamjenu računa''. (Cooper, 2009.)

Zamjena računa označava zamjenu udjela dolara i drugih valuta u ekvivalentnim

vrijednostima specijalnih prava vučenja. No, opet se postavlja pitanje o budućnosti

dolara i drugih nacionalnih valuta koje će biti predmetom zamjene. Također, postavlja

se pitanje o ulozi američkog javnog duga u gospodarskoj i financijskoj krizi iz 2007.

godine, koja još uvijek ostavlja posljedice u gospodarskim sustavima te održivosti

dolara kao međunarodne valute plaćanja.

45

5. ZAKLJUČAK

Gospodarski je sustav 21. stoljeća obilježen s dva valutna bloka. Stariji valutni blok,

valutni je blok dolara unutar kojeg se prema geografskoj pozicioniranosti nalaze

ekonomski snažnije zemlje svijeta. Mlađi je valutni blok, valutni blok eura koji je

karakterističan za zemlje europskog kontinenta ali isto tako i brojne druge zemalja koje

se nalaze izvan euro zone. Kroz diplomski rad je bilo govora i o odrednicama američke i

europske valute plaćanja, ali isto tako, bilo je govora i o razlozima njihovog uvođenja.

Stvaranjem europske valute, američka je valuta konačno dobila dostojnog konkurenta

koji trenutno ne može ozbiljno ugroziti vodeću poziciju najpoznatije svjetske valute.

Kroz rad je također bio promatran i odnos dolara i eura od uvođenja nove valute. U

razdoblju do 1999. godine pa do 2013., prikazane su određene oscilacije u kretanjima

dolara u odnosu na euro. Naime, u prvim godinama od uvođenja eura, dolar je imao

tendenciju rasta u odnosu na euro. Uvođenjem novčanica i kovanica u uporabu, dolar

bilježi pad u odnosu na euro, koji je prisutan u cjelokupnom promatranom razdoblju

unatoč blagim tendencijama rasta u odnosu na euro.

Tečaj američkog dolara danas utječe na mnoge druge grane gospodarstva. Prije

većine kapitalnih ulaganja, mjesecima se pomno prati vrijednost dolara na svjetskom

tržištu. Potražnja za američkim dolarom uvijek je velika.

Kada je pak riječ o budućnosti dolara i njegovom odnosu sa eurom, moguće je samo

nagađati budući da isti ovisi o cijelom nizu čimbenika koji uvjetuju kretanje određene

valute. Ono što je moguće zaključiti, činjenica je kako trenutno, niti jedna valuta ne

može ozbiljno ugroziti poziciju dolara.

46

6. LITERATURA:

Knjige:

1. Cohen B. J. (2011.), The Future global currency: The Euro versusthe Dollar.

Oxon, Roultledge.

2. Ćapeta, T. (1995), ECU i monetarna integracija u Europi, Institut za razvoj i

međunarodne odnose, Zagreb.

3. Čustović, E., Vrgoč, R. (2009.), Svjetski novac - prednosti i izazovi Forex

tržišta, Expletusgratia, Zagreb.

4. Kandžija, V. (2003), Gospodarski sustav Europske Unije, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

5. Kandžija, V., Cvečić I. (2008), Makrosustav Europske Unije, Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

6. Stojanov., D., Medić, Đ. (2001), Makroekonomske teorije i politike u globalnoj

ekonomiji, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.

7. Perišin, I. (1988.), Svjetski financijski vrtlog, Naprijed, Zagreb.

8. Vujčić, B. (2003.), Euro, Masmedia, Zagreb.

Stručni članci:

1. Bilson J.F.O., MarstonR.C. (1984.), Excange Role Theory and Practice, (online)

Universityof Chicago Press, dostupno na:

http://www.nber.org/chapters/c6838.pdf.

2. CooperR.N., (2009.) The future of the Dollar, (online) Policy Brief, dostupno na:

http://www.iie.com/publications/pb/pb09-21.pdf. 26. travnja 2013.

3. Fischer C. (2011.) Currency Blocs in 21st

Century, (online) dostupno na:

http://www.suomenpankki.fi/bofit_en/tutkimus/tyopajat/Documents/17_180920

12china/Currency%20blocks%20in%20the%2021st%20century.pdf.

47

4. Krugman P. R. (1984.) The International Role of the Dollar: Theory and

Prospect, Exchange Rate Theory and Practice, (online) dostupno na:

http://www.nber.org/chapters/c6838.pdf.

5. Neaime S., Paschkis J., (2002.) The future ofthedollar – euro exchange rate,

North American Journal of Economics and Finance 13, 56 – 71

6. Steil B., (2009.) The Future od the Dollar, Currency challenges in a Globalized

World, (online) Harvard International Review, dostupno na:

http://www.cfr.org/content/thinktank/Publications/040_Steil_Features.pdf.

Internetski izvori:

1. What makes the dollar the Reserve Currency of the World, (online), dostupno

na: http://www.forextraders.com/forex-analysis/forex-fundamental-

analysis/understanding-a-global-currency-what-makes-the-dollar-the-reserve-

currency-of-the-world.html.

2. Maras, G., Američki ratovi i poslovni ciklus (ili hegemonija dolara i američki

ratovi), dostupno na http://croative.net/index.php/vijesti/item/1371-

ameri%C4%8Dki-ratovi-i-poslovni-ciklus-ili-hegemonija-dolara-i-

ameri%C4%8Dki-ratovi.

3. Map of euro area 1999 – 2011, (online), dostupno na:

http://www.ecb.int/euro/intro/html/map.en.html.

4. Odnos eura i dolara (online), dostupno na http://www.konverzija-

valuta.com/odnos-eura-i-dolara.

5. Piramida valuta (online), dostupno na:http://www.24point0.com/NL/puzzle-and-

fortune-pyramid-powerpoint-diagram.html.

6. Pristupanje EMU (online), dostupno na:

http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-euro.htm.

7. US Dollar, (online), dostupno na:

http://www.ecb.int/stats/exchange/eurofxref/html/eurofxref-graph-usd.en.html.

8. The global imoportanceofthe euro, (online), dostupno na:

http://www.ecb.int/press/key/date/2006/html/sp061117.en.html.

48

9. Thestrategicimportanceof US dollar, (online), dostupno na:

http://www.forextraders.com/forex-analysis/the-strategic-importance-of-the-u-s-

dollar.html.

10. Zašto je svjetska financijska ekonomija osuđena na propast (online), dostupno na

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2013/03/22/zasto-je-svjetska-ekonomija-

odudena-na-propast-globalna-financijska-piramida-po-brojevima/.

11. Starčević, A., Globalni financijski sustav nakon krize, (online), dostupno na:

http://www.scribd.com/doc/140618339/Ante-Starcevic-Globalni-Financijski-

Sustav-Nakon-Krize-Paper.

POPIS SLIKA

Slika 1: Novčanica od 10 američkih dolara

Slika 2: Piramida valuta 21. stoljeća

Slika 3: Zemlje u kojima je euro zakonita valuta

Slika 4: Kretanje dolara u odnosu na euro u razdoblju od 1999. godine do 2013. godine.

Slika 5: Kretanje dolara u odnosu na euro u razdoblju od studenog 2012. godine do

travnja 2013. godine

Slika 6: Globalna financijska piramida po brojevima

49

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom AMERIČKI DOLAR

KROZ POVIJEST I PREDVIĐANJA ZA BUDUĆNOST izradio samostalno

pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov, a pri izradi

diplomskog rada pomagao mi je i asistent mr.sc Pavle Jakovac U radu

sam primijenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje,

stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući navelo u diplomskom radu na uobičajen, standardan

način citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Student:

David Jergić