Svijet obmana

Autor: Stipe Šuvar

U antičkom je svijetu slobodna ljudska gomila bila najzadovoljnija kada je osim kruha dobila iigre, doživljavajući najsvečaniji trenutak u gladijatorskoj smrti. Danas neizmjerne gomile hrle nastadione. Srednji je vijek nepovratno utihnuo, ali toreador živi kao njegov posljednji heroj.Prostori fantazije su se u međuvremenu mijenjali. Davni je čovjek svim predmetima oko sebepripisivao dušu, svijet je bio golema tajnovita scena na kojoj je trebalo odgonetati namjere neba,ptica, drveća, zvijeri, zemlje, svega. Suvremeni je čovjek okolni svijet umrtvio, oduzeo mu svečari i iznenađenja. On ima znanje. Sve što pozna za njega je i razgolićeno. Njegovi su prostorifantazije postali apstraktni, ali i - smješteni u njega samoga. Senzacija je samo u onome što ončini, što može, što hoće, što ne čini i ne može. Sanjari o onome što je dostupno bližnjemu, a nei njemu, poistovjećuje se s onima koji se nađu u situacijama što izazivaju sveopću pažnju.

Brodolomi, vratolomi, brakolomi, dovitljivosti, smiješnosti, lopovluci, mangupluci, golotinje,svetinje, rekordi, samoubistva, oceubistva, čedomorstva, sexappeal, gin, perverzije, diverzije,narkomani, megalomani, atlete, marionete, trikovi, skokovi, padovi, zvjezdice, bombice,bogataši, nogometaši, špijunaže, blamaže, rakete, sateliti - evo neznatnog dijela registra

1 / 7

Svijet obmana

Autor: Stipe Šuvar

pojmova za koje danas postoji uobičajeni interes i koji su predmet senzacija. Suvremeni ječovjek sklon da svakog dana iznova s neshvatljivom radoznalošću guta novosti vlastitog svijeta,i pri tom je nezasitan, halapljiv. Život bez novosti koje dopiru iz cijeloga ljudskog svijeta bio bimu nepodnošljiv. On smatra da su u njegovom osobnom životu ništa ne događa, da se nemašto iznimno dogoditi i stoga mu je potrebna svakodnevna hrana senzacija. Da li je posrijediosiromašenje suvremene ličnosti, njena pustoš koja oživi samo pod udarcima novosti? Živi setuđim podvizima, ljubavima, bogatstvima, nesrećama, nesvakodnevnim prilikama. Živi se utlapnjama i non-stop sanjarenjima. Živi se u neprestanom poistovjećivanju s drugima, npr. sfilmskim junacima i sportskim akterima. Živi se prisvajajući sve ono što je nedostižno. Cijeli jeljudski svijet pozornica na kojoj pojedinac vreba zbivanja koja će zaokupiti njegova osjetila.

Suvremena je ličnost, dakle, u stanju intenzivne komunikativnosti. To je stanje postiglazahvaljujući dvama činiocima: slobodnom vremenu i sredstvima komunikativnosti. Stoga jenajprije promotrimo u životnim okvirima koje su izazvali ti činioci.

Slobodno vrijeme.  Život čovjeka protiče u radnom vremenu i slobodnom vremenu. Što je radnovrijeme kraće, čovjek ima više mogućnosti da izražava sebe, odnosno on je tim manje podložanradu kao nužnom uvjetu svoje ekzistencije. Dok je rad fizička nužda, čovjek nije kreativan, negoprisilno producira predmete od kojih živi. Čovjek je od početka, dakle, tokom cijele povijesti,imao svoje slobodno vrijeme. Ali dok je ono bilo skoro neograničeno za pojedince koji supripadali vladajućim vlasničkim klasama, oni koji su pripadali radnim klasama imali su ga tektoliko da ga ispune snom. Slobodno vrijeme svih, to je tekovina u industrijaliziranom iuniverzalnom društvu. No većina ljudi i u današnjem se svijetu bavi poljoprivredom pa neprovodi svakodnevnu kontinuiranu dokolicu - plod gradskih aglomeracija, gdje su ljudi odvojeni iod sredstava kojima proizvode i od proizvoda koje proizvode, bivajući tek posluga lancapostrojenja koji se proteže od lokalnih preko nacionalnih do univerzalnih granica.

Po Marxu, povijest slobodnog vremena ujedno je i povijest oslobađanja čovjeka od robovanjanuždi rada, pa prema tome i antagonističkim međuljudskim odnosima. Svojedobno jekapitalizam ljudske mase svrstao u disciplinirane armije rada, koje su posluživale novi svijetstrojeva, što je nikao oko čovjeka kao golemo produženje njegovih ruku i izraz njegovihrazvijenih moći da prirodu sve više očovječuje, reproducira kao svoje univerzalno ljudsko tijelo.Te armije nisu znale za slobodno vrijeme, jer su morale služiti nezajažljivosti privatnogvlasništva, a s druge strane nisu mogle savladati svoju golemu bijedu. Svijet strojeva posluživalisu muškarci, žene i djeca po šesnaest i osamnaest sati dnevno. Čitavo stoljeće sva je stvarnostindustrijskog radništva bila neprekidni radni dan. U znaku zahtjeva za skraćenjem radnogvremena mase su se revolucionirale još pred jedno stoljeće, da bi danas osamsatni radni danbio izvojevan posvuda. Slobodno se vrijeme tako naglo uvećalo. Automatizacija većnagovještava njegovu neprekidnost. Čovjek sve manje treba trošiti mehaničku energiju svogatijela na proizvodnju svojih materijalnih potreba. Strojevi se sve češće pokreću neznatnimimpulsima, iza kojih stoji samo lagani ljudski pokret.

Događaju se i druge promjene koje suvremenog čovjeka suočavaju s novim količinamaslobodnog vremena. Na primjer, žena se oslobađa kućnih poslova. Čovjek ništa ne izrađuje usvojoj kući. Prehrana, odgoj i stanovanje podruštvljavaju se. Ili, spomenimo i ubrzanjesaobraćaja.

2 / 7

Svijet obmana

Autor: Stipe Šuvar

Dok je u radnom vremenu čovjek obavezan da radi, u slobodnom vremenu treba odlučiti čimeće se baviti, izabire mogućnosti svoga ljudskog izražavanja. Ako se ne izbori za vlastitikreativan život, bit će podložan onome što je tipizirani proizvod društva za zadovoljavanjeljudskih nematerijalnih potreba. Slobodno vrijeme ličnost ispunja prepuštena sebi i tražeći sebe.

Sredstava komunikativnosti.  Ljudsko je društvo postalo univerzalno. Ličnost se ne izražavasamo u ograničenim zajednicama, ona je povezana s čitavim čovječanstvom. Posljedice suzajedničke. Zahvaljujući sredstvima komunikativnosti svijet je svima postao pregledan. Život sezgusnuo, ubrzao - misao i osjećaji su se tome prilagodili.

Čovjek može biti nezainteresiran za susjede, pa i za svoju porodicu, ali ne može za općazbivanja, jer je njima podređen, ona ga određuju, a i prijete mu. Sredstva komunikativnosti činesvijet u cjelini dohvatnim. Ali to je privid, nestvarnost. Jedinka svemu prisustvuje, ali je tonestvarno prisustvovanje i doživljavanje. Međutim, u prividu se odvija veći dio našeg života.Bliske su se stvari udaljile, a daleke približile. Pojedinac se kreće ulicom i nikoga ne poznaje, alio svakome ponešto zna, jer previše zna o svima. Do trava i šuma može se doći samoautomobilom ili nekim drugim saobraćajnim sredstvom. Svuda si prisiljen biti okruženmnoštvom. Ne smiješ preći ulicu nego na dopuštenom mjestu. Nebrojene su granice ponašanja,koje ne prekoračuješ zastrašen da ne budeš upadljiv.

Veze pojedinca sa svijetom neizmjerno su se umnožile, a on je sve neznatniji. Pritiješnjenanonimnošću i sivilom vlastite svakidašnjice, čovjek posiže za blagim pilulama senzacija. A onesu jeftine, neiscrpne i uvijek na dohvat. Čitajući novine, gledajući film ili upirući pogled utelevizor, slušajući radio, listajući revije svakog dana pojedinac je obaviješten i ujedno uvučen udaleka zbivanja, približen inače nedostižnim ambijentima i akterima.

Sredstva komunikativnosti zarobila su tako suvremenog čovjeka, opsjedaju ga sadržajima kojedonose. Lišen mogućnosti da ih koristi, čovjek će biti nesretan, osjećat će se osiromašenim iprognanim u pustinju gdje se ništa ne događa i gdje sve samo tavori. Bez njih ljudske bisenzacije mogle izvirivati samo iz bliže okoline, sa njima one pristižu iz nedogleda. Istina,suvremeni čovjek ne čezne da preko tih sredstava sazna samo za neobična, iznimna ili unjegovom vlastitom životu nemoguća zbivanja, nego posjeduje neuklonjivu potrebu i da seobavijesti o životu drugih, da razabere što se sa svim zbiva i što će se sa njim samim zbiti,kamo se to giba ljudski svijet i gdje su granice njegovih mogućnosti. No, lako bi bilo pokazati damu sredstva komunikativnosti više nude ono što je senzacionalno u malim ljudskim razmjerima -neobični postupak, navika, događaj, slučaj te izniman uspjeh ili nesreća.

U prošlim društvima o iznimnim zbivanjima u životu pojedinaca i zajednica vijest se prenosilavrlo ograničenim sredstvima, najprije ljudskim glasom i pokretom, a zatim i vatrom, bubnjevima,zvonima, trubama, rogovima, psima, golubovima. Vijest je nicala i širila se na ograničenomprostoru. Danas se vijest prenosi nevidljivim putovima i nepreglednim prostranstvima, doprirućido svih. Dovoljno je samo da dopre na jedan novinski stupac i da budi znatiželju pa da sestrahovitom brzinom rasprostre.

Sredstva komunikativnosti: knjiga, novina, film, radio, televizor i druga temeljito su reformiralaljudski život. pomoću njih suvremeni čovjek nalazi svoje orijentacije u društvu, bez njih se ne bi

3 / 7

Svijet obmana

Autor: Stipe Šuvar

razlikovao od čovjeka prošlosti.

Ona su kriva, to jest zaslužna i za njegovo napajanje senzacijama. No, istovremeno bi se beznjih ljudski svijet vrlo sporo ili nikako kretao u izmjeni svojih uvjeta, dakle i u probližavanju svojojslobodi, slobodi ličnosti.

Svijet golem i sićušan.  Slobodno vrijeme nameće čovjeku zadatak da ga ispuni. I on to čini ugranicama svojih individualnih mogućnosti. A te su granice određene socijalnim zaprekama ipovlasticama, još uvijek zasnovanim na jagmi za materijalnim dobrima. Osobna se sreća mjerikoličinom stvari kojima se pojedinac okružuje i koje su tu da bi mu život učinile "lagodnim" i"zadovoljnim". Čovjek se osjeća vrednijim i svi ga drugi smatraju takvim, što je više "situiran"predmetima standarda. Treba obratiti pažnju na te "najvrednije" stvari koje i vlasnika čine"vrednijim": uz automobil čovjek je fizički pokretljiviji u doba kad je cijeli njegov svijet brži,kućanski aparati "oslobađaju" novo slobodno vrijeme, a sredstva komunikativnosti osiguravajuobaviještenost, dakle, i pripadnost svijetu koji je postao istovremeno golem i sićušan.

Čovjek je stekao slobodno vrijeme, ali ne i osobnu slobodu, jer - njegov je svijet na vrhuncusvojih konflikata, rastrzan jagmom za individualne, grupne, klasne, nacionalne uvjete fizičkogopstanka. Sva je dosadašnja povijest zapravo stigla na vrhunac, budući da suprotnosti kojih senije mogla osloboditi prijete samouništenjem nje same, totalnog čovjeka.

Ličnost u sebi sintetizira taj golem i sićušan svijet - tražeći tačke oslonca i elementebivstvovanja. Pri tom postaje jednostavna. Pojednostavljuje se. Bogatstvo ličnosti je usposobnosti osmišljavanja na različit način od drugih. Približenost univerzalnog društva izaziva,naprotiv, univerzalnu uniformiranost ličnosti. Tu je izvor senzacionalnog. Senzacija ne bi bilo dane postoji tipizirana kolektivna žeđ za njima.

Upozorava se često na tzv. ubrzanost ritma života u suvremenosti. Što je posrijedi? Čovjekdanašnjice radi manje nego čovjek prošlosti. Uvjeti održanja su lakši. Materijalne potrebe nemogu se protezati iznad određene granice. Slobodnog je vremena više. Pa ipak život protiče unapetostima, grozničavo. Očigledno, ubrzanje se dogodilo samo na planu zadovoljavanjačovjekovih nematerijalnih potreba unutar slobodnog vremena. Čovjek se tu napreže da što višedoživi. A u stvari tako malo doživljava, Zaprepašćujuća je činjenica da se njegov jučerašnji danne razlikuje od današnjeg, a i sutrašnji će biti isti.

Tipizacija potreba, želja, ideala, navika i shvaćanja jedna je od bitnih odlika našeg doba. Svešto sazna, čuje, vidi, čovjek je vidio i jučer i prekjučer. Ali on sebi sugerira da se suočava snedoživljenim. Stoga gledalac hiljada filmova ne gubi radoznalost, premda svi filmovi dotiču teknekoliko ljudskih problema i na isti ih način, sračunato i namješteno, razrješavaju. U svimromanima u nastavcima organi vlasti i dobri građani razotkrivaju i uglavnom ubijaju zle ljude:kradljivce, ubice, kockare, a nebrojeni strasni čitaoci dnevno gutaju na stotine strana takvihtekstova.

Sredstvima komunikativnosti možemo zahvaliti što se proizvode i masovne psihoze golemihrazmjera. Stoga se neka nova igra za odrasle u desetak dana proširi po cijelom svijetu, milijunidjevojaka šišaju kosu po uzoru na junakinju u netom snimljenom holivudskom filmu, neko

4 / 7

Svijet obmana

Autor: Stipe Šuvar

sredstvo protiv ćelavosti dopre u svako zemlju. Postoji težnja uzdizanja na "svjetski nivo", težnjada se ide ukorak, da se bude moderan, obaviješten i naviknut na sve novo. Svaki dan mora bitiobilježen nekim događajem i posvuda mase luduju da upoznaju taj događaj dana. Sutra će opetludovati za novim događajem, ravnodušne prema onom jučeranšnjem, koji je zaboravljen, a akoga se i prisjete, izgledat će im dozlaboga banalan.

Zaboravljanje prošlosti danas je također opća činjenica. Ličnost sve prošlo potiskuje da bi semogla uživjeti u trenutno. Zaboravne su i zajednice, cijela društva. Ako se tome dodaravnodušnost prema budućnosti - dobili smo elemente na podlozi kojih se neprestanoponavljaju tvrdnje o silovitom ritmu života, o njegovoj grozničavosti. U odnosu na budućnostpostoji samo univerzalna psihoza atomskog uništenja, ali ona je ujedno i oslonac opravdanja dase bude slijep prema onome što nije sadašnji hip. I s tog aspekta golemi je svijet postaosićušan, jer je samo svijet danas, a ne i svijet jučer i sutra.

Tako je suvremena ličnost prisiljena da prihvaća i doživljava svijet pritiješnjen ponorima i premaishodištu i prema stremljenju.

Fabriciranje senzacija.  Ljudske stvari još vladaju ljudima. Materijalna bijeda pritiska cijelezajednice, a više od polovice čovječanstva je neishranjeno. Polarizacija bogatstva i bijedeizmeđu društvenih klasa, a na internacionalnom planu između naroda, porasla je do tačke kadase njeno razrješavanje ne može više odlagati. S obzirom na dobra koja za sebe proizvode, ljudisu u najrazličitijim položajima, na osnovu kojih postoje mnoge skale nejednakosti idiskriminacija. I kada se ukinu kapitalistički odnosi privatnog vlasništva, kao što su to učinilesocijalističke revolucije, ostaju nerazriješeni bitni sukobi ljudskih interesa i izvori nejednakosti.Podjela rada odražava i podjelu ljudi prema cijenjenim i prezrenim profesijama, lagodnom ilimučnom radu, dobroj ili slaboj zaradi, mogućnosti da se živi u obilju materijalnih dobara iprisiljenosti da se bude u siromaštvu. Stoga je i dalje aktualna svestrana borba da se izmijeneživotne situacije, da se "bolje" živi.

Suvremeni je svijet ratište mnoštva ideologija kao izraza parcijalnih interesa. Postoje dubokipoticaji za vladavinom dušama. Ličnost može sagledati svijet tek preko sadržaja koji su filtriraniutjecajem vladajućih ideologija i vladajućih društvenih snaga. Cilj je praviti novac hranećimnoštvo probranim sastojcima "duhovnih" produkata, ili je cilj, hraneći monoštvo planiranimsadržajima za "ubijanje" slobodnog vremna, uniformirati sva stremljenja, kanalizirati ih premadogmama.

Fabriciranju duhovnog života ličnost se ne može oduprijeti. Sve što može jest da se pokušasnaći i eventualno izgraditi vlastite kriterije. Industrijalizirana zabava i komercijaliziranižurnalizam apostrofirani su kao najveća zla našeg vremena. Oni ne poznaju granice, Najveći suodgojitelji i najefikasniji faktori utjecaja. A ipak su to stvari ljudskog svijeta. Dirigiraju i pomoćunjih se dirigira. Jer, ljudi npr. misle tako kako pišu novine koje redovno čitaju.

Preko srestava komunikativnosti nude se senzacije, vode kampanje, grade i ruše idoli, stvarajustanja kolektivnog transa. Milijuni se povode za modnim hirovima, obožavaju ili mrze na istinačin, vjeruju bez sumnje i prihvaćaju bez traženja razloga. Fabriciraju se laži i predrasude, idolii hobiji, običaji i moral, osjećaji i uvjerenja. Postoji odnos nevidljivog producenta i nebrojenih

5 / 7

Svijet obmana

Autor: Stipe Šuvar

konzumenata. A taj odnos počiva na najprofanijim motivima zgrtanja novca i vladanjauvjerenjima. Sve što se u ovom svijetu događa u znaku je otpora onih malobrojnih koji novacnezasitno zgrću svim namjerama da se takvo zgrtanje onemogući. Da bi osigurali zgrtanje, oniproizvode i nameću ljudskim mnoštvima takvu sliku svijeta u kojoj je njihov posao najuzvišeniji ineophodan u vječnosti.

Mogu li se sprečavati te zaraze? Recimo i tako da se u nekoj zemlji zabrani neumorno pisanje onekoliko "najslavnijih", "svjetskih" filmskih glumica sa takvom pažnjom da se ne propuštazabilježiti njihova svaka riječ, promjena frizure, a da se i ne govori o flertovima i razvodimabrakova. To bi bilo sasvim promašeno. Ako se i ne dozvoli uvoz internacionalnih zvijezda,publika će gledati nacionalne zvijezde koje ne mogu a da ne oponašaju one prve.

Još nekoliko razloga.  Suvremena je ličnost izgubila neka uporišta, na kojima se još nedavnomogao graditi emocionalni i racionalni interes. Tako su npr. znanosti postale nedostupnije. Onesve više određuju i podvrgavaju sebi čovjekov život i sve što je dostupno, ali su postale suvišenerazumljive, začahurene, tajnovite. Upravljaju ljudskim svijetom iz pozadine. Razmnožile suse. Svaka se nauka svela na vrlo uzak krug pitanja i odgovora. Svakodnevne su brojne naučnesenzacije koje obični ljudi sa znatiželjom prihvaćaju. Međutim, jedino su po rezultatu sigurni daje naučni pothvat i stvarni pothvat. Ono što znanosti sadrže poznaju i razumiju u stvari samonjihovi tvorci. Naročito su egzaktne znanosti postale enigme za sve osim za one koji ihunapređuju. Tome je pridonijela i usmjerenost na primjenu njihovih rezultata u ratne ikonkurentske kapitalističke svrhe, itd. Dakle, suvremeni se čovjek osjeća nemoćan predznanostima, i osjeća ih samo kao tajanstvene sile koje sve više određuju njegove uvjete.

Splasnuli su i religiozni zanosti. Religija se uglavnom sastojala u personificiranju prirodnih sila okojima zavisi zemljoradnja. Već zbog toga ona se gubi u gradskim aglomeracijama. Današnjičovjek ipak posjeduje fond elementarnih znanja koja religiju razotkrivaju. Budući da ne volinaivnosti, on se pretežno osjeća superiornim i prema religioznoj naivnosti. No, time nismo reklida i religija ne može biti predmet potrebe senzacionalnog doživljavanja.

Umjetnosti se također izoliraju. Izrode se čim su sračunate na trgovinu. Neke su u sukobu snestrpljivošću suvremenog čovjeka. On na njih ne želi utrošiti svoje vrijeme. Umjetnosti stvarajui doživljavaju tek male elite. A mnoštva su zaokupljena onim što je trenutno i što se ne moračuvati u nutrini.

Nestvarni horizonti.  Golema je težnja suvremene ličnosti da se upoznaje s općim tokovimadruštva, da smjesti sebe u cjelinu zbivanja, da se osjeća prisutnom u zajedničkom usudu. Ionda kada tobože zauzima stav ravnodušnosti, ličnost je izazvana. Ne može a da ne suosjeća ine podražava, da se ne poistovjećuje. Odatle traženje senzacija jest samo traženje oslonca iujedno napor osmišljavanja. Rekli smo već da se ličnost tu zadovoljava onim što joj jeponuđeno, a to se nudi svima. Ponuda je masovna, pa je i potražnja istovrsna. Traži se ono štose nudi. I traži se svaki dan ono što se svaki dan nudi.

Kada svjetina razdire odijelo filmskog glumca ili kada milijuni uređuju frizuru po uzoru na neku,bilo koju slavnu ličnost, onda je to najobičnija ljudska želja za afirmacijom. Želja da se iziđe izanonimnosti postoji i onda kada čovjek ne sanja da će biti ono što netko drugi jest. Težnja da se

6 / 7

Svijet obmana

Autor: Stipe Šuvar

bude uočjiv rađa utapanjem u masovno epigonstvo, u do kraja niveliranu pustoš, u trajanje bezzrnca raznolikosti. Dakle, nema izlaska u nove draži, nema bijega, jer se uvijek ostaje na istom.No, svatko osjeća da najviše što može imati jest osjećaj priosutnosti u zajedničkom ljudskomživljenju. Horizonti su nestvarni i za one koji su slavni, moćni, poznati, originalni i za one koji imese dive, podražavaju ih, dosađuju im i snivaju da će biti kao oni. Mnogo se danas govori o težnjitzv. "malog", "običnog" čovjeka da ne bude ono što jest, odnosno da postane "poznat" i"slavan". A to je nestvarna težnja jednako kao što je nestvaran svijet prema kojemu je onausmjerena.

Senzacije se sastoje samo u onome što nije opće. Zanima nas rijetka osobina, rijetki načinsmrti, rijetki nadgrobni natpis itd. Zanima nas sve što je egzotično, daleko i nedostupno. Azanosi nas ono što je "idealno", to jest u skladu s našom projekcijom najljepšeg vlastitog života.

Sve su senzacije vezane za svega nekoliko stotina ili hiljada ličnosti, za samo ograničeni brojambijenata. U prostor senzacije ne spadaju milijarde ljudi. Opća pažnja na pojave bijede,nepravde, nasilja, kolektivnog licemjerja usjeri se samo onda, kada one izazovu potres, premakojem se ne može ostati ravnodušan.

Potreba za senzacionalnim kod suvremene ličnosti ima svoje najdublje razloge u skučenostisvakodnevnih uvjeta. Dok je rad pritješnjenost i dok se slobodno vrijeme ne pretvori ustvaralačko izražavanje, ličnosti će tražiti svoju prisnost sa totalnim ljudskim svijetom uhorizontima fabriciranih senzacija. Nije posrijedi nikakva "kriza", nego nemogućnost drukčijegzajedničkog i pojedinačnog življenja, dok ljudi svoj svijet ne preobraze u svijet bez trajnihproturiječnosti, svijet bez vladavine njihovih, ljudskih stvari nad njima.

(Esej Stipe Šuvara "Svijet obmana", prvi put objavljen 1961, preuzet je - uz neznatna skraćenja- iz zbornika njegovih socioloških radova pod naslovom SVIJET OBMANA, u izdanju "AugustaCesarca", Zagreb, 1986.){jcomments on}

7 / 7