Terorističke napade na dva velika grada Sjedinjenih Američkih Država, koji suorganizirani septembra 2001. godine u kojima su poginula ili ranjena nedužnalica, kao muslimani oštro osu||ujemo.

Tema ove knjige predstavlja činjenicu da jedna Božanska vjera apsolutno ne može bitiizvor ovog vandalizma, a naročito činjenicu da u islamu nema mjesta teroru. Ova činjeni-ca se sasvim jasno očituje kroz Kur'an, kao osnovni izvor islama, i kroz praksu, prvoMuhammeda, a. s., a onda i svih muslimanskih vladara koji su živjeli u historiji.Ne smije se zaboraviti da je me||u ljudima poginulim u New Yorku ili u Washingtonu biloonih koji vole Isaa, a. s., - kršćana, onih koji vole Musaa, a. s., - jevreja, a, isto tako, i mus-limana. Nastranu oprost od strane Allaha, dž. š.! Ubijanje ovih nedužnih ljudi veliki je gri-jeh koji će rezultirati džehennemskim azabom! Vjernik, odnosno osoba koja u sebi nosistrah od Allaha, dž. š., ni pod kojim okolnostima ne može počiniti takvo nešto!Vjera nare||uje ljubav, milost i mir. Što se tiče terora, on predstavlja suštu suprotnostvjeri; nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada setraže akteri terora, ne treba ih tražiti u religioznosti već - u ateizmu. Nije bitno ime kojenose teroristi, nije bitno šta piše u njihovim ličnim kartama. Ako jedan čovjek bezdušnoubija nevine ljude, on je ateist, a nikako vjernik. Iz tog razloga, krajnje su pogrešni ter-mini "islamski", "jevrejski" ili "kršćanski terorizam".U Božanskim vjerama apsolutno nema mjesta teroru! Naprotiv, akcije koje nazivamoterorom, odnosno ubistvo nevinog stanovništva, prema islamu, veliki su zločin, a musli-mani su zaduženi da sprečavaju ove akcije i da uspostavljaju mir, spokojstvo i pravdu naZemlji. U ovoj knjizi smo, u svjetlu kur'anskih ajeta i primjera iz historije, sa konkretnimčinjenicama dokazali da se islam kategorično protivi i zabranjuje teror, da mu je ciljuspostavljanje mira i spokojstva.

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro||en je 1956. godineu Ankari. Studirao je filozofiju na Istanbulskom, a umjetnost naMimar-Sinan univerzitetu. Od ’80-ih godina naovamo napisao jeniz djela iz oblasti vjere, nauke i politike. U fokusu većine njegovihstudija je rušenje darvinizma i materijalizma: legendi koje sedanas pokušavaju prezentirati pod plaštom nauke. Knjige HarunaYahye usmjerene su ka širokoj čitalačkoj publici, bez obzira da li suoni muslimani ili ne, i bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali.

Razlog koji se nalazi u pozadini toga je činjenica da su prire||ene samo sa jednim ciljem:podsticanje čitaoca na razmišljanje o temeljnim postavkama vjere, kao što su Božije pos-tojanje i Njegova jedinost, te ukazivanje na neosnovanost i zabludjelost ateističkih sis-tema.

^̂ II TT AA OO CC UU

● Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili po-

razu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih

filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom {to

su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju. Prema

tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju nala`e

iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti u pri-

lici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama vezanim za

ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama odvojimo mjes-

ta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.

● Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadr`aj ovih knjiga. Vjerska pitanja

svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allah-

ovih ajeta i `ivot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete

iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.

● Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e

shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim

efektnim i jednostavnim izra`avanjem na{e knjige sasvim zaslu`eno dobivaju laskavi

status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". ^ak i ljudi koji zauzimaju kategori~an

stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im knji-

gama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.

● Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmos-

feri uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se `eli okoristiti ovom knjigom trebala bi

je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i

iskustava.

● Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane sa-

mo radi postizanja Bo`ijeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umije}e

dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva u svim

njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji `ele ob-

jasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.

● Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne raz-

loge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz

knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige,

koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite

pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema

kojima }ete se mo}i koristiti.

IISSLLAAMM PPRROOKKLLIINNJJEETTEERROORR

AAllllaahh ppoozziivvaa uu KKuu}}uu mmiirraa ii uukkaazzuujjee nnaaPPrraavvii PPuutt oonnoommee kkoommee OOnn hhoo}}ee..

((YYuunnuuss,, 2255))

HHAARRUUNN YYAAHHYYAASSaarraajjeevvoo,, 22000033

PPrriijjeevvoodd ssaa ttuurrsskkoogg nnaa bboossaannsskkii::Enver Ibrahimkadi}

HARUN YAHYA ● 3

BBIILLJJEE[[KKAA OO AAUUTTOORRUU

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro|en je 1956. godine u Ankari. Nakon

osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se na Fakultetu prim-

ijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na Filozofskom fakultetu

Istanbulskog univerziteta. Od '80-ih godina naovamo napisao je niz djela iz oblasti

vjere, nauke i politike, zna~ajna djela koja iznose neosnovanosti teorije evolucije,

obmanjiva~ke metode evolucionista i mra~ne povezanosti darvinizma sa krvavim ide-

ologijama.

Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici

vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv demantirane jevrejske misli.

Simbolika autorovog kori{tenja Resulullahovog pe~ata na koricama knjiga je u vezi sa

sadr`ajem ovih knjiga. Pe~at simbolizira Kur'an-i kerim kao posljednju Objavu Allaha,

d`. {., i vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., kao hatemu’l- enbijaa. Sva svoja djela autor

je, tako|er, zasnovao na dva osnovna temelja: Kur'anu i sunnetu Muhammeda, a. s. Na

taj na~in on ima za cilj da ka`e "posljednju rije~" koja }e, jednu po jednu, pobiti sve

temeljne tvrdnje ateisti~ke filozofije i u potpunosti u{utkati ateisti~ke prigovore

uperene protiv vjere. Resulullahov pe~at je kori{ten kao dova namjere da se ka`u ove

"posljednje rije~i".

Zajedni~ki cilj svih autorovih djela je {irenje kur'anskih informacija i saop}enja

{irom Svijeta i na taj na~in podsticanje ljude na razmi{ljanje o temeljnim postavkama

vjere, kao {to su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i budu}i svijet (ahiret) i

izno{enje neosnovanosti ateisti~kih sistema i njihove izopa~ene prakse.

Upravo su veliku pa`nju na sebe privukla djela Haruna Yahye u mnogim zemljama

{irom Svijeta od Indije do Amerike, od Engleske do Indonezije, od Poljske do Bosne i

Hercegovine, od [panije do Brazila. Djela koja su prevedena na mnoge jezike poput

engleskog, francuskog, njema~kog, bosanskog, talijanskog, {panskog, portugalskog,

pakistanskog (urdu), arapskog, albanskog, ruskog, ujgurskog i indone`anskog prati

{iroka ~itala~ka publika.

Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i povodom da mnogi

oja~aju svoje ve} postoje}e vjerovanje. Svako ko pro~ita i analizira ove knjige uo~it }e

njihov prepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srda~nosti te

njihov nau~ni i racionalni pristup. Djela nose odlike kategori~nosti i apsolutne nes-

pornosti. Nemogu}e je da materijalisti~ku filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale filo-

zofije i gledi{ta ubudu}e iskreno brane oni koji pro~itaju i ozbiljno razmisle o temama

HARUN YAHYA ● 5

koje se obra|uju u njima. Ako, pak, budu branili, to mo`e biti samo emocionalna

odbrana iz inata, s obzirom da su se oni kroz ova djela uvjerili da su u potpunosti pobi-

jeni idejni oslonci ovih filozofija. Sve savremene ateisti~ke tendencije su idejno

pora`ene u djelima Haruna Yahye.

Nesumnjivo, ove karakteristike poti~u od izuzetno impresivnog stila i mudrosti

Kur'ana. Sam pisac nije ponesen gordo{}u zbog svojih djela; jedina mu je namjera biti

povod da ~itaoce usmjeri na Pravi, Allahov Put.

Od ovih djela autor nema nikakve materijalne zarade. Nikakvu materijalnu zaradu

nemaju ni svi ostali koji su uklju~eni u projekt publiciranja knjiga; od onih koji rade na

kompjuterskoj obradi teksta i dizajna stranica i korica, do onih koji su uklju~eni u mar-

keting i distribuciju. Jedini im je cilj da svojim hizmetom postignu Allahovo zado-

voljstvo.

Uzimaju}i u obzir ove ~injenice, proisti~e da je i podsticanje na ~itanje ovih djela,

koja omogu}avaju da se vidi ono {to se prethodno nije vidjelo i koja su povod usmjera-

vanja na Pravi Put, tako|er jedan veoma zna~ajan hizmet.

Umjesto preporu~ivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute ljudski

razum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane generalnim

iskustvom koje nema jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane vjere i razbijanju sumnja

bit }e razlog gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno da efikasnu odbranu vjere

nemaju djela koja su usmjerena ka isklju~ivom nagla{avanju autorovog knji`evnog

umije}a. Oni, pak, koji u aktualnom kontekstu gaje odre|ene sumnje, iz op}ih mi{ljenja

~italaca, gdje se sasvim jasno vidi efikasnost ovog hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost,

mo}i }e shvatiti da je pobijanje ateizma i {irenje kur'anskog morala jedini cilj djela

Haruna Yahye.

Tako|er se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateisti~ke misli osnovni povod

velikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja do`ivljavaju muslimani {irom Svijeta.

A na~in da se ~ovje~anstvo oslobodi ovih neda}a le`i u pora`avanju ateisti~ke misli,

izno{enje vjerskih fakata i prezentiranje kur'anskog morala na na~in na koji to ljudi

mogu poimati i provoditi u praksi. Uzme li se u obzir okru`enje tiranije, intriga i

anarhije, u koje se Svijet svakim danom sve vi{e nastoji uvu}i, postaje sasvim jasno da

se ovaj hizmet mora obaviti {to je mogu}e br`e i efikasnije. U protivnom, mo`e biti

veoma kasno.

Djela Haruna Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma bitnog hizmeta preuzela ulogu

prethodnice, uz Bo`iju pomo}, bit }e povod da ljude u XXI stolje}u dovedu do mira i

spokojstva koji su opisani u Kur'anu, do ~estitosti i pravde, do ljepota i blagodati.

w w w . h a r u n y a h y a . c o m

NNaasslloovv oorriiggiinnaallaa::Islam Teroru Lanetler

AAuuttoorr::Harun Yahya

PPrriijjeevvoodd ssaa ttuurrsskkoogg::Enver Ibrahimkadi}

UUrreeddnniikk::Ned`ad Lati}

LLeekkttoorr::D`emaludin Lati}

KKoorreekkttoorr::Emira D`ananovi}

DDeessiiggnn::Global Publishing

IIzzaaddaavvaa~~::Bosan~ica print

ZZaa iizzddaavvaa~~aa::Had`ib [i{i}

Sarajevo, 2003.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

297.1:323.285

YAHYA, HarunIslam proklinje teror / Harun Yahya ; prijevod

sa turskog Enver Ibrahimkadi}. - Sarajevo :Bosan~ica print, 2003. - 147 str. : ilustr. ; 23.5

Prijevod djela: Islam teroru lanetler. - HarunYahya. - Bibliografija: str. 146-147

ISBN 9958-650-12-6

COBISS/BH-ID 11799302

Uvod ...9

Izvor mira i sigurnosti: islamski moral ...15

Legalnost rata prema Kur'anu ...41

Pravo lice prakti~ara terora u ime vjere ...59

Stav islama prema zajednicama svetih knjiga ...83

Islam je donio mir i spokojstvo na Bliski Istok ...105

Korijeni terorizma: darvinizam i materijalizam ...119

Zaklju~ak: prijedlozi zapadnom svijetu ...143

SADR@AJ

HARUN YAHYA ● 7

‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 8

OOnnee kkoojjii ssuu vvjjeerroovvaallii ii ddoobbrraa ddjjeellaa ~~iinniilliiMMiilloossttiivvii }}ee,, ssiigguurrnnoo,, vvoolljjeenniimm uu~~iinniittii..

((MMaarryyaamm,, 9966))

HARUN YAHYA ● 9

eroristi~ke napade na dva velika grada Sjedinje-

nih Ameri~kih Dr`ava, koji su organizirani septembra 2001. godine u kojima su pogi-

nula ili ranjena nedu`na lica, kao musliman o{tro osu|ujem i izra`avam svoje sau~e{}e

ameri~kom narodu. Ovi napadi su na svjetski dnevni rad iznijeli veoma bitno pitanje o

stvarnim korijenima terorizma. Tim povodom je cijelom Svijetu saop}eno da je islam

vjera mira i tolerancije i da islam ljudima nare|uje milost i pravdu. Niz svjetskih lide-

ra, uglednih medijskih ku}a, televizija i radija javnosti su u mnogo prilika izlo`ili i ob-

jasnili da islam ni u kom slu~aju ne dopu{ta primjenu sile i da uvijek nare|uje mir me|u

ljudima i narodima. Zapadni krugovi, koji neposredno analiziraju islam i koji su poz-

navaoci stvarnog islama koga je Allah, d`. {., naredio Kur'anom sasvim otvo-

reno su iznijeli ~injenicu da je apsolutno nemogu}e u istu ravnu dovesti

islam i teror, i da Bo`anske religije ni na koji na~in ne dopu{taju

upotrebu sile i nasilja.

Tema ove knjige predstavlja ~injenicu

da jedna Bo`anska vjera apso-

TT

UUVVOODD

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 10

AAllllaahh zzaahhttiijjeevvaa ddaa ssee ssvvaa~~iijjee pprraavvoo ppoo{{ttuujjee,, ddoobbrroo ~~iinnii,, ii ddaassee bbllii`̀nnjjiimmaa uuddjjeelljjuujjee,, ii rraazzvvrraatt ii ssvvee {{ttoo jjee ooddvvrraattnnoo

ii nnaassiilljjee zzaabbrraannjjuujjee;; ddaa ppoouukkuu pprriimmiittee,, OOnn vvaass ssaavvjjeettuujjee.. ((AAnn--NNaahhll,, 9900))

lutno ne mo`e biti izvor ovog vandalizma koga osu|ujemo, a naro~ito ~injenicu da u is-

lamu nema mjesta teroru. Ova ~injenica se sasvim jasno o~ituje kroz Kur'an, kao os-

novni izvor islama, i kroz praksu, prvo, Muhammeda, a. s., a onda i svih muslimanskih

vladara koji su `ivjeli u historiji. Iz tog razloga }emo i u ovoj knjizi, u svjetlu kur'ans-

kih ajeta i primjera iz historije, sa konkretnim ~injenicama dokazati da se islam katego-

ri~no protivi i zabranjuje teror.

Kao {to je poznato, stolje}ima se na razli~itim podru~jima Zemljine kugle de{ava-

ju razli~ite teroristi~ke akcije. Odgovornost za ove akcije, koje se provode od razli~itih

grupa i sa razli~itim ciljevima, ponekad preuzimaju komunisti~ke organizacije, pone-

kad fa{isti~ke, a ponekad i radikalne ili separatisti~ke grupe. Dok zemlje, poput Ame-

rike, ~esto bivaju meta napada rasisti~kih i marginalnih teroristi~kih grupa, u evrops-

kim zemljama se teroristi~ke akcije organiziraju od strane teroristi~kih grupa raznih

profila. U Gr~koj 17. Novembar, RAF u Njema~koj, ETA u [paniji, u Njema~koj i ne-

onacisti, Crvene brigade u Italiji i jo{ niz drugih organizacija svoje ciljeve nastoje ost-

variti metodama terora i nasilja. One svirepo ubijaju bespomo}ne i one koji apsolutno

ne snose nikakvu krivicu! Uporedo sa progresivnim i promjenljivim svjetskim trendo-

vima pokazuju se promjene i raznolikost u metodama kojima se koriste teroristi~ke gru-

pe; u svakodnevnom su porastu njihova mo} i utjecaj koje posti`u zahvaljuju}i mo-

gu}nostima koje pru`a razvijena tehnologija. Polja i efekti teroristi~kog djelovanja na-

ro~ito su oboga}eni kori{tenjem i utjecajem sredstava masovne komunikacije kao {to

je internet.

Pored organizacija zapadnih korijena, kao {to su organizacije u SAD-u i Evropi,

postoje i teroristi~ke grupe koje su se pojavile na Bliskom istoku. Odgovornost za od-

re|ene teroristi~ke poduhvate, koji se de{avaju {irom Svijeta, preuzete su i realizirane

od strane upravo ovih grupa. Me|utim, ovdje je potrebno naglasiti jednu veoma bitnu

~injenicu. To {to osobe, koje stoje iza ovih i sli~nih akcija, nose kr{}anska, muslimans-

ka ili jevrejska imena odre|enim krugovima daju povoda za pogre{ne zaklju~ke i iz-

no{enje tvrdnji koje su protivne Bo`anskim religijama. Ako teroristi i nose muslimans-

ko ime, ako se i osje}aju kao takvi, njihovi se zlo~ini ne mogu nazivati "islamskim te-

rorizmom". Isto tako, "kr{}anskim terorom" ne mogu se nazvati zlo~ini ~iji su po~ini-

telji kr{}ani, a ni "jevrejskim terorom" zlo~ini iza kojih stoje jevreji, po{to je kao {to

}emo vidjeti i u narednim poglavljima nneemmoogguu}}ee uubbiijjaannjjee nneedduu`̀nnoogg `̀iivvlljjaa uu iimmee nneekkee

BBoo`̀aannsskkee rreelliiggiijjee.. Ne smije se zaboraviti da je me|u ljudima poginulim u New Yorku

ili u Washingtonu bilo onih koji vole Isaa, a. s., - kr{}ana, onih koji vole Musaa, a. s., -

jevreja, a, isto tako, i muslimana. Nastranu oprost od strane Allaha, d`. {.! Ubijanje ovih

nedu`nih ljudi veliki je grijeh koji }e rezultirati d`ehennemskim azabom! Vjernik, od-

nosno osoba koja u sebi nosi strah od Allaha, d`. {., ni pod kojim okolnostima ne mo-

`e po~initi takvo ne{to!

HARUN YAHYA ● 11

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 12

Analiziranjem terorizma, njegove korijene treba tra`iti uateizmu po{to vjerski moral nare|uje ljubav, milosr|e, oprost imir, a teror je na strani nemilosrdnosti i nasilja, on zahtijevaprolijevanje krvi, ubistvo i nano{enje bola.

BBeezz oobbzziirraa kkoolliikkoo ttvvrrddiillii ddaa pprriippaaddaajjuu nneekkoojj vvjjeerrii,, iizzvvrr{{iiooccii jjeeddnnoogg oovvaakkvvoogg vvaann--

ddaalliizzmmaa ttoo mmoogguu ppoo~~iinniittii jjeeddiinnoo uu cciilljjuu nnaappaaddaa nnaa ttuu vvjjeerruu!! Njihov cilj mo`e biti ocr-

njenje vjere u o~ima javnosti, odbijanje ljudi od vjere, izazivanje mr`nje i reakcije pro-

tiv vjernika! Prema tome, svaki napad "u ime vjere" na nevino pu~anstvo zapravo je

atak na~injen i protiv vjere!

Vjera nare|uje ljubav, milost i mir. [to se ti~e terora, on predstavlja su{tu suprot-

nost vjeri; nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada

se tra`e akteri terora, ne treba ih tra`iti u religioznosti ve} - u ateizmu. Temelje terora

treba tra`iti me|u ljudima zavedenim idejama fa{izma, komunizma, rasizma, materija-

lizma! Nije bitno ime koje nose teroristi, nije bitno {ta pi{e u njihovim li~nim kartama.

Ako jedan ~ovjek bezdu{no ubija nevine ljude, on je ateist, a nikako vjernik. To je

monstrum, koji se ne boji Boga, ~iji je jedini cilj prolijevanje krvi i zadavanje boli. Iz

tog razloga, krajnje su pogre{ni termini "islamski ", "jevrejski" ili "kr{}anski terori-

zam", po{to, u islamu, a ni u ostale dvije Bo`anske vjere, apsolutno nema mjesta tero-

ru! Naprotiv, aakkcciijjee kkoojjee nnaazziivvaammoo tteerroorroomm,, ooddnnoossnnoo uubbiissttvvoo nneevviinnoogg ssttaannoovvnnii{{ttvvaa,,

pprreemmaa iissllaammuu,, vveelliikkii ssuu zzlloo~~iinn,, aa mmuusslliimmaannii ssuu zzaadduu`̀eennii ddaa sspprree~~aavvaajjuu oovvee aakkcciijjee ii ddaa

uussppoossttaavvlljjaajjuu mmiirr,, ssppookkoojjssttvvoo ii pprraavvdduu nnaa ZZeemmlljjii..

HARUN YAHYA ● 13

‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 14

......""JJeeddiittee ii ppiijjttee AAllllaahhoovvee ddaarroovvee,, ii nnee ~~iinniittee zzlloo ppoo ZZeemmlljjii nneerreedd pprraavvee}}ii!!""

((AAll--BBaaqqaarraahh,, 6600))..

HARUN YAHYA ● 15

asvim je mogu}e da jedan dio ljudi, koji tvrde da

nastupaju u ime odre|ene vjere, pogre{no shvataju i primjenjuju tu vjeru. Iz tog razlo-

ga pogre{no je stvaranje mi{ljenja o toj vjeri na osnovu pona{anja tih ljudi. Najisprav-

niji put za upoznavanje jedne vjere je analiziranje svetog izvora te vjere.

Sveti izvor islama je Kur'an. Kur'anski moral se zasniva na ideji ljubavi, saos-

je}anja, milosti, poniznosti, po`rtvovanja, tolerancije i mira. Musliman koji u

pravom smislu `ivi po na~elima ovakvog morala jeste osoba krajnje ple-

menita, smotrena, skromna, pravedna, povjerljiva i harmoni~na.

To je osoba koja zra~i ljubavlju, po{tovanjem, spokojst-

vom i voljom za `ivljenjem.

SS

IIZZVVOORR MMIIRRAA

II SSIIGGUURRNNOOSSTTII::

IISSLLAAMMSSKKII MMOORRAALL

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 16

IIssllaamm jjee vvjjeerraa mmiirraa

Najop}enitije zna~enje terora je upotreba sile u politi~ke svrhe protiv ciljeva koji

nisu vojni. Drugim rije~ima, meta terorizma je potpuno nevino civilno stanovni{tvo. Je-

dina njihova krivica je {to se, u o~ima terorista, oni nalaze "na drugoj strani". Zbog to-

ga, tako|er, teror ima zna~enje primjene sile protiv nedu`nih ljudi, za {to ne postoji ni-

kakvo moralno opravdanje. To je, poput zlo~ina Hitlera ili Staljina, "zlo~in protiv ~ov-

je~anstva".

U svijetu kome vodi terorizam preovladavaju nasilje, rat,sukob, haos, strah, zabrinutost, napetost, nespokojstvo,

`alost i kavga...,

Kur'an je knjiga koje je objavljena kao uputa ljudima i u kojoj Allah, d`. {., na-

re|uje ljudima uzorno pona{anje i moral. A u osnovi ovog morala nalaze se ideje kao

{to su ljubav, saosje}anje, tolerancija, pravda i milost. Rije~ 'islam' u arapskom jeziku

dolazi u istom zna~enju kao i rije~ 'mir'. Islam je vjera koja je objavljena da ~ovje~anst-

vu pru`i `ivot pun spokojstva i mira, koji na Zemlji manifestira neograni~enu milost i

saosje}anje Allaha, d`. {.. U kur'anskim ajetima pozivaju se ljudi u islamski moral kao

model u kome }e na Zemlji mo}i za`ivjeti merhamet, saosje}anje, tolerancija i mir. U

208. ajetu poglavlja Baqarah ka`e se slijede}e:

OO,, vvjjeerrnniiccii,, `̀iivviittee ssvvii uu mmiirruu ii nnee iiddiittee ssttooppaammaa {{eejjttaannoovviimm;; oonn vvaamm jjee,, zzaaiissttaa,, nneepp--

rriijjaatteelljj oottvvoorreennii..

Kao {to se vidi iz navedenog ajeta, Allah, d`. {., saop}ava da se 'sigurnost' ljudi

mo`e posti}i za`ivljavanjem kur'anskog morala.

Prema kur'anskom moralu, musliman je zadu`en da se prema drugima, bili oni mus-

limani ili ne, pona{a lijepo i pravedno, da {titi slabe i nevine i da "spre~ava nered na Zem-

lji". Nered je svaki oblik anarhije i terora koji naru{avaju sigurnost, mir i spokojstvo ljudi

na Zemlji. Kao {to se isti~e u jednom ajetu, "Allah ne voli nered!" (Al-Baqarah, 205).

HARUN YAHYA ● 17

A u zajednici u kojoj `ivi islamski moral u gospodare mir, tolerancija, sporazum, oprost, ljubav,saosje}anje, uzajamno potpomaganje, po`rtvovanje i radost.

A ubijanje nevinog ~ovjeka jedan je najve}ih primjera nereda. Allah, d`. {., ovu

~injenicu na slijede}i na~in obja{njava u Kur'anu:

...... aakkoo nneekkoo uubbiijjee nneekkooggaa kkoojjii nniijjee uubbiioo nniikkooggaa,, iillii oonnooggaa kkoojjii nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd nnee

~~iinnii -- kkaaoo ddaa jjee ssvvee lljjuuddee ppoouubbiijjaaoo;; aa aakkoo nneekkoo bbuuddee uuzzrrookk ddaa ssee nnee~~iijjii ̀̀ iivvoott ssaa~~uuvvaa -- kkaaoo

ddaa jjee ssvviimm lljjuuddiimmaa `̀iivvoott ssaa~~uuvvaaoo...... (Al-Ma'ida, 32).

Kao {to se vidi, ubistvom ~ak i jednog ~ovjeka, "koji nije ubio nikoga, ili onoga

koji na Zemlji nered ne ~ini", ubica ~ini veliki zlo~in ravan ubistvu svih ljudi. U tom

slu~aju, sasvim je o~ito koliko zlodjelo predstavljaju ubistva, masakri i "samoubila~ki

napadi" koje provode teroristi. Ahiretski odgovor na ovo surovo lice terorizma Allah,

d`. {., saop}ava na slijede}i na~in:

AA ooddggoovvaarraatt }}ee oonnii kkoojjii lljjuuddee ttllaa~~ee ii bbeezz iikkaakkvvaa oossnnoovvaa rreedd nnaa ZZeemmlljjii rreemmeettee;; nnjjiihh

~~eekkaa bboollnnaa ppaattnnjjaa!! (A{-[ura, 42).

Sve ovo ukazuje na ~injenicu da je organiziranje teroristi~kih napada na nevino

stanovni{tvo djelo koje u potpunoj opre~nosti sa islamom i da nijedan pravi musliman

ne mo`e po~initi jedan takav zlo~in. Naprotiv, muslimani su zadu`eni da zaustave one

koji se usude na takav zlo~in, da uklone "nered na Zemlji" i da svim ljudima donesu

spokojstvo i sigurnost. Muslimani i islam su nespojivi sa terorom; oni su, ~ak, prepre-

ka teroru i rje{enje za eliminisanje terora.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 18

U 32. ajetu kur'anskog poglavlja Al-Ma'ida Allah, d`. {., saop}io je daonaj koji ubije jednu nevinu osobu "kao da je sve ljude poubijao". Dakle,nemilosrdno ubijanje ~ak i jedne osobe u potpunoj je opre~nosti sakur'anskim moralom.

AAllllaahh jjee pprrookklleeoo nneerreedd

Allah, d`. {., naredio je ljudima da se klonu zla; zabranio je nepravdu, nasilje,

ubijanje, prolijevanje krvi. Oni koji se ne pridr`avaju ovih Allahovih naredbi okarak-

terizirani su u Kur'anu kao ""oonnii kkoojjii iidduu ssttooppaammaa {{eejjttaannoovviimm"" i, sasvim jasno,

zauzeli stav koji je Kur'an zabranio. Neki od niza kur'anskih ajeta o ovom pitanju su

slijede}i:

AA oonnii kkoojjii nnee iissppuunnjjaavvaajjuu dduu`̀nnoossttii pprreemmaa AAllllaahhuu,, iiaakkoo ssuu ssee nnaa ttoo ~~vvrrssttoo oobbaavveezzaa--

llii,, ii kkiiddaajjuu oonnoo {{ttoo jjee AAllllaahh nnaarreeddiioo ddaa ssee ppoo{{ttuujjee,, ii ~~iinnee nneerreedd nnaa ZZeemmlljjii -- nnjjiihh ~~ee--

kkaa pprrookklleettssttvvoo ii nnaajjggoorree pprreebbiivvaallii{{ttee!! (Ar-Ra'd, 25).

......""JJeeddiittee ii ppiijjttee AAllllaahhoovvee ddaarroovvee,, ii nnee ~~iinniittee zzlloo ppoo ZZeemmlljjii nneerreedd pprraavvee}}ii!! (Al-Ba-

qarah, 60).

II nnee pprraavviittee nneerreedd nnaa ZZeemmlljjii kkaadd jjee nnaa nnjjoojj rreedd uussppoossttaavvlljjeenn,, aa NNjjeemmuu ssee mmoolliittee ssaa

ssttrraahhoomm ii nnaaddoomm;; mmiilloosstt AAllllaahhoovvaa jjee ddooiissttaa bblliizzuu oonniihh kkoojjii ddoobbrraa ddjjeellaa ~~iinnee (Al-

A'raf, 56).

U velikoj zabludi su oni koji misle da }e stvaranjem nereda, ubijanjem nevinih lju-

di, pobunom i tiranijom biti uspje{ni na Zemlji. To je zato {to je Allah, d`. {., zabranio

svaki nered, a koji podrazumijeva i teror i surovost, i prokelo one koji ~ine ovakva ned-

jela, a u jednom ajetu poru~io da ""AAllllaahh nnee ddooppuu{{ttaa ddaa ddjjeelloo ppookkvvaarreennjjaakkaa uussppiijjee"" (Yu-

nus, 81).

Me|utim, danas se {irom Svijeta de{ava teror, masakr i genocid, nemilosrdno se

ubijaju nevini ljudi, okrvavljene su zemlje ~iji su narodi vje{ta~kim razlozima dovede-

ni u poziciju me|usobnih neprijatelja. Ovi doga|aji, koji se de{avaju u zemljama koje

posjeduju me|usobno veoma razli~itu historiju, kulturnu i socijalnu strukturu, mogu, u

svakoj zemlji, imati odre|ene, sebi svojstvene razloge i izvore. Me|utim, sasvim je o~i-

to da je stvarni razlog udaljavanje od morala nare|enog u Kur'anu, a koji se zasniva na

ljubavi, po{tovanju i toleranciji. Kao rezultat ateizma, formiraju se mase koje ne posje-

duju strah od Boga i koje ne vjeruju u polaganje ra~una poslije smrti, koje misle da "io-

nako nikome ne}u polagati ra~un" i koje su, zbog toga, u stanju jednostavno po~initi

svaku vrstu svireposti, nemoralnosti i ne~ovje~nosti.

U Kur'anu je, tako|er, upozoreno na postojanje dvoli~nih ljudi koji nastupaju u

ime Boga i vjere, ali organiziranih za ~injenje zlo~ina koje je Allah, d`. {., prokleo. U

HARUN YAHYA ● 19

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 20

Naizgled, mo`e postojati nekoliko razloga za teroristi~ke akcije koje su do danas odni-jele mo`da stotinama hiljada `ivota. Me|utim, ne smije se gubiti iz vida da je stvarnirazlog to {to su akteri ovih akcija daleko od uzornog morala koji nala`e vjera i {to onine posjeduju dovoljnu ili bilo kakvu bogobojaznost.

jednom ajetu se govori o grupi od "devet osoba" koja je "zaklinjanjem najte`om zaklet-

vom" kovala plan za ubijanje Pejgambera:

UU ggrraadduu jjee bbiilloo ddeevveett oossoobbaa kkoojjee ssuu nnee rreedd nneeggoo nneerreedd ~~iinniillee.. ""ZZaakkuunniittee ssee nnaajjttee`̀oomm

zzaakklleettvvoomm"" -- rreekkoo{{ee -- ""ddaa }}eemmoo nnoo}}uu nnjjeeggaa ii ppoorrooddiiccuu nnjjeeggoovvuu uubbiittii,, aa oonnddaa nnjjeeggoovvoomm nnaajjbb--

llii`̀eemm kkrrvvnnoomm ssrrooddnniikkuu rree}}ii:: ''MMii nniissmmoo pprriissuussttvvoovvaallii ppooggiibbiijjii ppoorrooddiiccee nnjjeeggoovvee,, mmii,, zzaaiissttaa,,

iissttiinnuu ggoovvoorriimmoo!!''"" II ssmmii{{lljjaallii ssuu sspplleettkkee,, aallii ssmmoo iihh MMii kkaazznniillii oonnddaa kkaadd ssee nniissuu nnaaddaallii (An-

Naml, 48-50).

Kao {to nam ukazuje i slu~aj saop}en u navedenim ajetima, to {to se "u ime Boga"

pojavljuju odre|eni ljudi, {to se ~ak "zaklinju Allahovim imenom", {to, dakle, koriste

rije~i koje ih predstavljaju kao "vjernike" ne zna~i i da te osobe ~ine djelo koje je u skla-

du sa vjerom. Naprotiv, mogu ~initi djela koja su u apsolutnoj opre~nosti sa Allahovim

odobrenjem i vjerskim moralom. Mjerilo u ovom kontekstu su njihova djela. Ako su nji-

hova djela ""nnee rreedd nneeggoo nneerreedd"",, znajte da te osobe ne mogu biti pravi vjernici i njihov

cilj, isto tako, nije slu`enje vjeri.

Apsolutno je nemogu}e da osoba koja posjeduje strah od svoga Gospodara,

Allaha, d`. {., i koja je poimala islamski moral bude na strani nereda i da se na|e u sli~-

nim djelima. Iz tog razloga, rje{enje terora je u stvarnom islamu. Kada se objasni uzor-

ni moral saop}en u Kur'anu, onda ljudi ne}e biti na strani i u savezu sa grupama ~iji je

cilj stvaranje okru`enja neprijateljstva, rata i haosa. To je zato {to je Allah, d`. {., u

Kur'anu ljudima zabranio nered:

^̂iimm ssee nneekkii oodd nnjjiihh ddoo~~eeppaa ppoolloo`̀aajjaa,, nnaassttoojjii nnaapprraavviittii nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd,, nnii{{ttee}}ii uuss--

jjeevvee ii ssttookkuu.. -- AA AAllllaahh nnee vvoollii nneerreedd!! AA kkaaddaa mmuu ssee rreekknnee:: ""BBoojj ssee AAllllaahhaa!!"" -- oonn

oonnddaa iizz iinnaaddaa ggrriijjee{{ii.. NNjjeemmuu jjee ddoossttaa dd`̀eehheennnneemm,, aa oonn jjee,, ddooiissttaa,, ggrroozznnoo bboorraavvii{{ttee!!

(Al-Baqarah, 205-206).

Kao {to se razumije i iz navedenih ajeta, sasvim je nemogu}e da }e osoba koja

se boji Allaha, d`. {., ~ak i progledati kroz prste pokretu koji predstavlja i naj-

manju {tetu i opasnost za njegovu zemlju, narod, za ~ovje~anstvo. Misle}i da ni-

kome ne}e polagati ra~un za svoja djela, osoba koja ne vjeruje u Allaha, d`. {., i

Sudnji dan sasvim jednostavno mo`e podle}i izvr{enju svakog zla.

Da bi se spasilo od nesre}e zvane teror, koja je sve prisutnija u na{e vrijeme,

prvenstveno je potrebno, putem obrazovanja, uni{titi izopa~ena u~enja, koja se

iznose u ime vjere, i pou~iti ljude stvarnom kur'anskom moralu i strahu od

Allaha, d`. {.

HARUN YAHYA ● 21

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 22

sobe koje se ne obaziru na zbivanja u

Svijetu koja se direktno njih ne ti~u su siro-

ma{ne za poimanje po`rtvovanosti, bratstva, ~estitosti i odgo-

vornosti, koje se posti`u vjerom. Tokom `ivota jedino propu{taju prilike

i, neobavije{teni o opasnostima sa kojima je suo~eno ~ovje~anstvo, nastoje za-

dovoljiti svoje prohtjeve i strasti. Me|utim, Allah, d`. {., u Kur'anu, kao dopustljiv is-

ti~e moral koji uvijek rezultira blagostanjem, koji je u vezi sa doga|anjima u okolini i koji

ljude poziva i vodi na Pravi Put. U jednom kur'anskom ajetu je na slijede}i na~in povu~ena pa-

ralela izme|u onih koji ne predstavljaju nikakvu korist za zajednicu i onih koji pozivaju na pra-

vedno postupanje:

Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji

ni{ta nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga po{alje, nikakva

dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji tra`i da se pravedno postupa, a

i sam je na Pravom Putu? (An-Nahl, 76).

Kao {to se razumije i iz navedenog ajeta, sasvim je sigurno da }e od velike koristi za zajednicu u ko-

joj se nalazi biti onaj "koji tra`i da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom Putu", koji je privr-

`en svojoj vjeri, koji se boji Boga, pridaje zna~aj moralnim vrijednostima, koji s ushi}enjem slu`i

narodu i ~ovje~anstvu. Zbog toga je krajnje bitno da se ljudi upoznaju sa istinskom vjerom i

da `ive prema normama morala saop}enih u Kur'anu. Ljude koji `ive ovim izvrsnim mora-

lom Kur'an definira na slijede}i na~in:

One koji }e, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i mi-

lostinju udjeljivati i koji }e tra`iti da se ~ine dobra djela,

a odvra}ati od nevaljalih - a Allahu se na kraju sve

vra}a (Al-Had`d`, 41).

OO

OOddggoovvoorrnnoosstt vvjjeerrnniikkaa

AAllllaahh,, dd`̀.. {{..,, nnaarree||uujjee ddoobbrroo~~iinnssttvvoo

Musliman je osoba koja se pridr`ava Allahovih naredbi, koja pedantno radi na o`i-

votvorenju kur'anskog morala, uljep{ava svijet, privre|uje, kojom gospodari mir i spo-

kojstvo. Njen cilj je ~injenje dobra i ljepote ljudima. U suri Al-Qasas to se saop}ava na

slijede}i na~in:

HARUN YAHYA ● 23

Oni koji bez dvoumljenja na meti dr`e civilno `ivlje i djecu trebali bi razmi{ljati o slijede}em: [ta je ovo dijete skrivilo?Zlostavljanje ovih nevinih ljudi djelo je za koje se ne}e mo}i polo`iti ra~un pred Allahom, d`. {.

......~~iinnii ddrruuggiimmaa ddoobbrroo,, kkaaoo {{ttoo jjee AAllllaahh tteebbii ddoobbrroo uu~~iinniioo,, ii nnee ~~iinnii nneerreedd ppoo ZZeemm--

lljjii,, jjeerr AAllllaahh nnee vvoollii oonnee kkoojjii nneerreedd ~~iinnee (Al-Qasas, 77).

Cilj osobe koja je u{la u vjeru islam je postizanje Allahovog zadovoljstva, milos-

ti i D`enneta, a radi toga ona mora poduzeti krajnje odlu~ne i ozbiljne korake i napore,

a moral sa kojim }e Allah, d`. {., biti zadovoljan, mora posti}i jo{ u toku ovosvjetskog

`ivota. Najvidljivije odlike ovog morala su merhamet, saosje}anje, pravda, ~estitost,

skromnost, tolerancija, nesebi~nost i strpljenje. Mu'min se na lijep na~in odnosi prema

drugima, natje~e se u dobro~instvu, ~ini dobro~instvo i po`rtvovan je. Allah, d`. {., na

slijede}i se na~in obra}a u kur'anskim ajetima:

MMii ssmmoo nneebbeessaa ii ZZeemmlljjuu ii oonnoo {{ttoo jjee iizzmmee||uu nnjjiihh mmuuddrroo ssttvvoorriillii.. ^̂aass oo`̀iivvlljjee--

nnjjaa }}ee zzaacciijjeelloo ddoo}}ii,, zzaattoo ttii vveelliikkoodduu{{nnoo oopprroossttii!! (Al-Hid`r, 85).

......AA rrooddiitteelljjiimmaa ddoobbrroo~~iinnssttvvoo ~~iinniittee,, ii rroo||aacciimmaa,, ii ssiirroo~~aaddii,, ii ssiirroommaassiimmaa,, ii kkoomm{{iijjaa--

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 24

Ljubav, milosr|e, me|usobno potpomaganje, saosje}anje, tolerancija i pra{tanje najzna~ajnije suodlike koje je ljudima podario islamski moral. Apsolutno je nemogu}e da teror, nasilje i sukob na|u

plodno tlo u dru{tvima u kojima je u istinskom smislu rije~i za`ivio ovaj moral.

mmaa,, bbllii`̀nnjjiimm,, ii kkoomm{{iijjaammaa ddaalljjnnjjiimm,, ii ddrruuggoovviimmaa,, ii ppuuttnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ssuu uu

vvaa{{eemm ppoossjjeedduu.. AAllllaahh,, zzaaiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii ssee oohhoollee ii hhvvaallii{{uu (An-Nisa', 36).

......JJeeddnnii ddrruuggiimmaa ppoommaa`̀iittee uu ddoobbrroo~~iinnssttvvuu ii ~~eessttiittoossttii,, aa nnee ssuuddjjeelluujjttee uu ggrriijjeehhuu ii

nneepprriijjaatteelljjssttvvuu;; ii bboojjttee ssee AAllllaahhaa,, jjeerr AAllllaahh ssttrraa{{nnoo kkaa`̀nnjjaavvaa!! (Al-Ma'ida, 2).

Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, od vjernika se tra`i da se lijepo od-

nose prema ljudima, da se me|usobno poma`u u dobro~instvima i da ne ~ine nered.

Onome ko ~ini dobro~instvo saop}ava se radosna vijest da }e ""......bbiittii ddeesseetteerroossttrruukkoo

nnaaggrraa||eenn"",, a rije~ima ""......kkoo uurraaddii hhrr||aavvoo ddjjeelloo bbiitt }}ee ssaammoo pprreemmaa zzaasslluuzzii kkaa`̀nnjjeenn,, ii

nnee}}ee iimm ssee uu~~iinniittii nneepprraavvddaa"" (Al-An'am, 160) upozoravaju se oni koji su na krivom i

lo{em putu.

Allah, d`. {., u Svojoj Knjizi ljudima Se predstavio kao ""OOnnaajj kkoojjii zznnaa {{ttaa jjee uu ssrrccii--

mmaa vvaa{{iimm"" i naredio im da se ""kklloonnuu ssvvaakkoogg zzllaa"". U tom slu~aju, sasvim je izvjesno da

}e osoba koja nosi ime "musliman", koje dolazi u zna~enju "onaj koji je predan Allahu,

d`. {.", biti osoba koja }e se boriti za uklanjanje terora.

Musliman ne mo`e biti ravnodu{an na ono {to se de{ava u njegovom okru`enju i

apsolutno ne mo`e biti ponesen logikom "`ivjela zmija koja me ne dira". To je zato {to

se on predao Allahu, d`. {., na Njegovom je Putu i predstavnik dobro~instva. U tom slu-

~aju, ne mo`e biti neosjetljiv prema teroru i tiraniji koja se de{ava. U biti, musliman je

najve}i neprijatelj terora koji ubija nevine ljude, koji nisu po~inili nikakav zlo~in. Vje-

ra islam je protiv svakog terora i spre~ava teror u samom po~etku, dok je, dakle, jo{ u

fazi ideje. Nare|uje vladanje mira i pravde me|u ljudima i ~uva ljude od smutnje, anar-

hije i nereda.

KKuurr''aannsskkii mmoorraall zzaahhttiijjeevvaa pprraavvdduuIstinska pravda, koju Allah, d`. {., opisuje u Kur'anu, nare|uje pravedno vlada-

nje me|u ljudima bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali, za{titu ljudskih prava,

apsolutno nepristajanje na tiraniju, stajanje na strani potla~enog u odnosu na tla~ite-

lja. Ova pravda zahtijeva vi{esmjerno procjenjivanje doga|aja, bezpredrasudno raz-

mi{ljanje, neutralnost, pravi~nost, toleranciju, milost i saosje}anje. Na primjer, oso-

ba koja ne uspijeva hladnokrvno pristupiti odre|enom slu~aju, koja podlegne uz-

bu|enju i osje}ajima, ostat }e pod utjecajem ovih emocija. Me|utim, osoba koja pra-

vi~no vlada sve individualne misli i osje}aje odla`e ustranu, zauzima put po mjerili-

ma kur'anskog morala, apsolutno je nepopustljiva u pravi~nosti i po{tenju, u svakoj

HARUN YAHYA ● 25

situaciji i pod svim okolnostima je na strani pravde. Ljudi bi morali posjedovati ta-

kav moral da, umjesto svojih interesa, prvenstveno misle na suprotnu stranu; trebali

bi biti pravedni ~ak i ako bi to bilo nau{trb samih njih. U jednom kur'anskom ajetu

Allah, d`. {., nala`e neizostavnu pravednost pa makar to bilo i na na{u {tetu ili na {te-

tu na{ih bli`njih:

OO,, vvjjeerrnniiccii,, bbuuddiittee uuvviijjeekk pprraavveeddnnii,, ssvvjjeeddoo~~iittee AAllllaahhaa rraaddii,, ppaa ii nnaa ssvvoojjuu {{tteettuu iillii

nnaa {{tteettuu rrooddiitteelljjaa ii rroo||aakkaa,, bbiioo oonn bbooggaatt iillii ssiirroommaa{{aann,, ttaa AAllllaahhoovvoo jjee ddaa ssee bbrriinnee

oo nnjjiimmaa!! ZZaattoo nnee sslliijjeeddiittee ssttrraassttii -- kkaakkoo nnee bbiissttee bbiillii nneepprraavveeddnnii!! AA aakkoo bbuuddeettee kkrrii--

vvoo ssvvjjeeddoo~~iillii iillii ssvvjjeeddoo~~eennjjee iizzbbjjeeggaavvaallii -- ppaa,, AAllllaahh zzaaiissttaa zznnaa oonnoo {{ttoo rraaddiittee!! (An-

Nisa', 135).

Osoba koja osje}a strah prema svome Gospodaru i koja je svjesna polaganja ra~u-

na na Sudnjem danu pona{a se pravi~no kako bi pridobila Bo`ije zadovoljstvo. Zna da

}e na Sudnjem danu odgovarati za sve ono {to uradi, izgovori ili pomisli i da }e mu ne-

izostavno biti uzvra}eno. U Kur'anu je besprijekorno opisana pravda, vjernicima je sa-

op}eno kako }e se odnositi prema doga|ajima sa kojima se susre}u i kako }e provodi-

ti pravi~nost. Za vjernike je to velika olak{ica i rahmet od Allaha, d`. {. Iz tog razloga

vjernici su zadu`eni i za postizanje Allahovog zadovoljstva, a i za potpuno provo|e-

nje pravde me|u ljudima kako bi mogli `ivjeti spokojno, sigurno i u miru.

Pravda koju nare|uje Kur'an podjednako se primjenjuje me|u svim ljudima, bez

obzira na njihov jezik, vjeru, rasu i etni~ke korijene. Pravda definirana u Kur'anu ne mi-

jenja se prema mjestu, vremenu i ljudima. Zbog svoje rase i boje ko`e, ljudi se danas

{irom Svijeta susre}u sa okrutnim i nepravednim opho|enjem. Me|utim, u Kur'anu se

"me|usobno upoznavanje ljudi" isti~e kao jedna od mudrosti stvaranja razli~itih naro-

da i plemena. Razli~iti narodi i plemena, koji su svi Allahovi robovi, trebaju se

me|usobno upoznavati, odnosno, upoznavati se sa razli~itim kulturama, jezicima, dos-

tignu}ima, obi~ajima i tradicijama. Jedan od ciljeva postojanja razli~itih rasa i naroda

je stvaranje jedne kulturne raznolikosti, a nikako povod za sukob i rat. Ova raznolikost

je jedna ljepota Allahovog stvaranja. Kao {to ne stvara nikakvu nadmo}, isto tako se ne

mo`e okarakterizirati ni kao neki nedostatak to {to je neko ve}eg, a neko ni`eg rasta, to

{to je ne~ija ko`a `ute, a ne~ija bijele boje. Sve to je stvoreno velikom Allahovom vo-

ljom i mudro{}u. Me|utim, sve ove razlike nemaju nikakvog zna~aja kod Allaha, d`. {.

Svaki vjernik veoma dobro zna da je jedina superiornost superiornost u bogobojaznos-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 26

ti i u vjeri u Allaha, d`. {., (iman). Ovu ~injenicu Allah, d`. {., na slijede}i na~in sa-

op}ava u kur'anskom poglavlju Al-Hud`urat:

OO,, lljjuuddii,, MMii vvaass oodd jjeeddnnoogg ~~oovvjjeekkaa ii jjeeddnnee `̀eennee ssttvvaarraammoo ii nnaa nnaarrooddee ii pplleemmeennaa

vvaass ddiijjeelliimmoo ddaa bbiissttee ssee uuppoozznnaallii.. NNaajjuugglleeddnniijjii kkoodd AAllllaahhaa jjee oonnaajj kkoojjii GGaa ssee nnaajj--

vvii{{ee bboojjii.. AAllllaahh,, uuiissttiinnuu,, ssvvee zznnaa ii nniijjee MMuu sskkrriivveennoo nnii{{ttaa!! (Al-Hud`urat, 13).

Kao {to se i saop}ava u navedenom ajetu, razli~itost u porijeklu ljudi nema nika-

kav zna~aj. Nazor pravednosti koju nala`e Allah, d`. {., zahtijeva jedan tolerantan, rav-

nopravan i mirnoljubiv odnos prema svim ljudima, bez obzira na njihovo porijeklo i

razlike bilo koje vrste.

HARUN YAHYA ● 27

MMrr`̀nnjjaa kkoojjaa ssee oossjjee}}aa pprreemmaa nneekkiimm lljjuuddiimmaa

vvjjeerrnniikkaa nnee ssmmiijjee uuddaalljjiittii oodd pprraavveeddnnoossttii

Jedan od faktora koji ~ovjeka mogu onemogu}iti u pravednom dono{enju odlu-

ke, razmi{ljanju zdravim razumom i u racionalnom pona{anju je gnjev ili mr`nja ko-

ja se osje}a prema doti~noj osobi ili zajednici. Ovo je stanovi{te koje je danas veoma

prisutno u ateisti~kim dru{tvima. Ljudi su veoma jednostavno u stanju po~initi svaku

vrstu nepravde i nemoralnosti prema osobi koju do`ivljavaju kao opozicionara. Na

ovu osobu svaljuju zlo~ine koje ona nije po~inila, pa ~ak i ako znaju da je nevina us-

tanju su svjedo~iti protiv nje. Ne pojavljuju se iako imaju argumente koji }e dokaza-

ti njenu nevinost. [tavi{e, kod aktualnih osoba }e se pobuditi velika radost ukoliko

ovu osobu zadesi neka velika nevolja, do`ivi nepravdu ili neku okrutnost. A njihova

najve}a zabrinutost je pobjeda pravde i ustanovljavanje nevinosti ove osobe.

Upravo zbog svih ovih razloga veoma je te{ko postizanje povjerenja me|u lju-

dima u ateisti~kim i neupu}enim dru{tvima. Svi `ive u nespokojstvu da }e svakog tre-

nutka do`ivjeti neku neprijatnost od druge osobe. A u ishodu me|usobnog gubitka

povjerenja vremenom se gube humane odlike kao {to je uzajamno pomaganje, tole-

rancija, saosje}anje, merhamet, bratski odnosi; ljudi se po~inju me|usobno mrziti.

Me|utim, na odluke iskrenog vjernika apsolutno ne mogu utjecati emocije koje

on osje}a prema odre|enoj osobi ili dru{tvu. Bez obzira o koliko nemoralnoj osobi je

rije~, bez obzira na njen neprijateljski odnos i stav, odla`u}i ustranu sve svoje nega-

tivne emocije, iskreni vjernik, u trenutku dono{enja odluke, postupa pravedno, pra-

vedno donosi odluku i preporu~uje pravednost. Ono {to osje}a prema toj osobi ne mo-

`e nadja~ati njegov razum i savjest. Savjest mu nala`e da se uvijek pridr`ava Allaho-

vih naredbi i preporuka i da nikada ne ~ini ustupke od uzornog morala - zato {to je to

naredba vjernicima koju je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. U kur'anskom poglavlju

Al-Ma'ida ka`e se slijede}e:

OO,, vvjjeerrnniiccii,, dduu`̀nnoossttii pprreemmaa AAllllaahhuu iizzvvrr{{aavvaajjttee,, ii pprraavveeddnnoo ssvvjjeeddoo~~iittee!! NNeekkaa vvaass

mmrr`̀nnjjaa kkoojjuu pprreemmaa nneekkiimm lljjuuddiimmaa nnoossiittee nniikkaakkoo nnee nnaavveeddee ddaa nneepprraavveeddnnii bbuuddee--

ttee!! PPrraavveeddnnii bbuuddiittee,, ttoo jjee nnaajjbbllii`̀ee ~~eessttiittoossttii,, ii bboojjttee ssee AAllllaahhaa,, jjeerr AAllllaahh ddoobbrroo zznnaa

oonnoo {{ttoo ~~iinniittee!! (Al-Ma'ida, 8).

Kao {to se zaklju~uje iz navedenog ajeta, kur'anski moral zahtijeva jedan prave-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 28

dan stav. Osoba koja iskreno vjeruje u postojanje svoga Gospodara veoma dobro zna

da }e jedino pravednim postupanjem zaslu`iti Allahovo zadovoljstvo. Osim toga,

svako ko se osvjedo~i u njegov uzoran moral vjerovat }e toj osobi, osje}at }e se pri-

jatno u njenom prisustvu, mirne savjesti mu mo`e povjeriti svaku odgovornost i za-

du`enje. Prema ovakvoj osobi se ~ak i njeni neprijatelji odnose sa po{tovanjem. [ta-

vi{e, ovakvo pona{anje vjernika mo`e poslu`iti kao primjer i povod nevjernicima da

promijene svoje ateisti~ko opredjeljenje.

IIssllaamm bbrraannii sslloobboodduu mmii{{lljjeennjjaa

Islam, vjera koja sasvim jasno osigurava i pod svoju za{titu uzima slobodu mis-

li i slobodu `ivljenja donio je naredbe koje zabranjuju i onemogu}avaju napetosti

me|u ljudima, nesporazume, negativno pri~anje jednih o drugima, a ~ak i odre|ena

mi{ljenja (sumnje). Kao {to se kategori~ki suprotstavlja teroru i surovostima, islam

je, isto tako, zabranio provo|enje i najmanje idejne presije:

UU vvjjeerrii nneemmaa pprriissiilljjaavvaannjjaa -- PPrraavvii PPuutt ssee jjaassnnoo rraazzlliikkuujjee oodd zzaabblluuddee!!...... (Al-Baqa-

rah, 256).

TTii ppoouu~~aavvaajj -- ttvvoojjee jjee ddaa ppoouu~~aavvaa{{,, ttii vvllaassttii nnaadd nnjjiimmaa nneemmaa{{!! (Al-Ga{iyah, 21-

22).

Prisiljavanje ljudi na vjeru ili izvr{avanje propisa koje nala`e ta vjera u suprot-

HARUN YAHYA ● 29

DDaa GGoossppooddaarr ttvvoojj hhoo}}ee,,

aa ZZeemmlljjii bbii ddooiissttaa bbiillii ssvvii vvjjeerrnniiccii..

PPaa zzaa{{ttoo oonnddaa ttii ddaa nnaaggoonnii{{

lljjuuddee ddaa bbuudduu vvjjeerrnniiccii??

((YYuunnuuss,, 9999))

nosti je sa su{tinom i duhom islama. Prema islamu, iskrena vjera mogu}a je jedino

slobodnom voljom i savje{}u. Naravno, muslimani se me|usobno mogu upozoravati

i podsticati na izvr{enje moralnih obaveza koje su nalo`ene u Kur'anu. Obja{njavati

ljudima kur'anski moral i pozivanje na Pravi Put najljep{im rije~ima obaveza je ko-

jom su zadu`eni svi vjernici. Vjernici ljepote Allahove vjere obja{njavaju u svjetlu

kur'anskog ajeta ""......nnaa ppuutt GGoossppooddaarraa ssvvooggaa mmuuddrroo ii lliijjeeppiimm ssaavvjjeettoomm ppoozziivvaajj......"" (An-

Nahl, 125), ali se, isto tako, pona{aju svjesni ajeta: ""TTii nniissii dduu`̀aann ddaa iihh nnaa PPrraavvii PPuutt

iizzvveeddee{{,, AAllllaahh iizzvvooddii nnaa PPrraavvii PPuutt oonnooggaa kkooggaa OOnn hhoo}}ee......"" (Al-Baqarah, 272). Nika-

ko ne ~ine prisilu; nad ljudima ne primjenjuju ni materijalne, a niti duhovne presije.

Ili, ~ine}i im neku ovosvjetsku privilegiju, ne}e usmjeravati druge na izvr{enje vjers-

kih propisa. Kada na svoj poziv dobiju negativan odgovor, vjernici odgovaraju, ta-

ko|er, u svjetlu Kur'ana: ""VVaammaa -- vvaa{{aa vvjjeerraa,, aa mmeennii -- mmoojjaa!!"" (Al-Kafirun, 6).

U svijetu u kome `ivimo nalaze ljudske zajednice poput kr{}ana, jevreja, budis-

ta, hindusa, ateista, deista, idolopoklonika, koji posjeduju veoma razli~ita vjerska uv-

jerenja. Muslimani, koji `ive u jednom ovakvom svijetu, du`ni su da se prema drugi-

ma, bez obzira na njihovo vjersko uvjerenje, odnose tolerantno, miroljubivo, praved-

no i humano. Pozivati u Allahovu vjeru lijepim rije~ima, miroljubivo i tolerantno, od-

govornost je kojom su zadu`eni vjernici. Da li }e to biti prihva}eno ili ne}e, da li }e

se vjerovati ili ne}e, odluka je koja pripada drugoj strani. Prisiljavati nekoga na vje-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 30

Muslimani su du`ni da, bez obzira na njihovu vjeru, prema drugima budu tolerantni, samilosni, pravedni i milosrdni.

rovanje, raditi na tome da se ne{to nazor prihvati djelo je koje je u suprotnosti sa

kur'anskim moralom. Allah, d`. {., je na slijede}i na~in u Kur'anu upozorio vjernike:

DDaa GGoossppooddaarr ttvvoojj hhoo}}ee,, nnaa ZZeemmlljjii bbii ddooiissttaa bbiillii ssvvii vvjjeerrnniiccii.. PPaa zzaa{{ttoo oonnddaa ttii ddaa

nnaaggoonnii{{ lljjuuddee ddaa bbuudduu vvjjeerrnniiccii?? (Yunus, 99).

MMii ddoobbrroo zznnaammoo {{ttaa oonnii ggoovvoorree;; ttii iihh nnee mmoo`̀ee{{ pprriissiilliittii,, nneeggoo ppooddssjjeettii KKuurr''aannoomm

oonnooggaa kkoojjii ssee pprriijjeettnnjjee MMoojjee bboojjii!! (Qaf, 45).

Dru{tveni model u kome se ljudi prisiljavaju na vjerske obrede apsolutno je u

suprotnosti sa islamom - po{to su vjera i vjerski obredi u direktnoj vezi sa Allahom,

d`. {., i imaju vrijednost jedino kada ih ~ovjek izvr{ava svojom voljom. Ako jedan sis-

tem prisiljava ljude na vjeru i izvr{avanje vjerskih propisa, u tom slu~aju ljudi to mo-

gu izvr{avati samo zato {to se boje tog sistema. A ono {to je prihvatljivo sa aspekta

vjere je do`ivljavanje vjere radi postizanja Allahovog zadovoljstva i u okolnostima

apsolutno slobodne savjesti.

Historija islama puna je primjera tolerantnog pona{anja muslimanskih vladara

koji su prema svim vjerama iskazivali po{tovanje i koji su svojim rukama uspostav-

ljali slobodu misli. Na primjer, engleski misionar TThhoommaass AArrnnoolldd, koji je radio u slu`-

bi indijske vlade, na slijede}i na~in obja{njava islamsku odliku slobodoljublja:

...Ni{ta se nije ~ulo ni o inicijativi prisiljavanja nemuslimana da postanu musli-

mani, a ni o provo|enju nasilja sa ciljem ukidanja kr{}anstva. Da su halife doz-

HARUN YAHYA ● 31

Jevreji koji nisu promijenili svoju vjeru 1492. g. protjerani su iz [panije, a taj vandalizam odvijao se pod dirigentskom palicom Isabelle iFerdinanda, koji se vide na slici gore. A zemlja koja je prihvatila protjerane jevreje bila je Osmanlijska imperija, koja je poznata po

tolerantnoj i pravednoj vlasti.

volile provo|enje jedne od ovih dviju alternativa, sasvim jednostavno su mogli

iskorijeniti kr{}anstvo iz svojih zemalja, kao {to su Ferdinand i Izabella iskori-

jenili islam u [paniji, kao {to je Louis XIV u Francuskoj protestantizam smat-

rao zlo~inom i kao {to je jevrejima tokom 350 godina bio zabranjen ulazak u

Englesku. Zbog toga {to je okrenula le|a zajedni~kim vjerskim aktivnostima sa

svim ostalim podru~jima kr{}anskog svijeta, nije se mogla ni poduzeti nikakva

inicijativa za pomo} isto~noj crkvi Azije od strane aktualnog dijela kr{}anskog

svijeta koji ju je smatrao jednim od ateisti~kih zajednica. Prema tome, to {to je

isto~na crkva nastavila svoje aktivno postojanje do dana{njih dana jedan je od

jakih dokaza da su vlasti, koje su slijedile Muhammeda, pokazivale jedan tole-

rantan vid uprave naspram kr{}ana.11

AAllllaahh,, dd`̀.. {{..,, zzaabbrraanniioo jjee uubbiijjaannjjee nneevviinniihh lljjuuddii

Ubiti nevinog ~ovjek jedan je od najve}i grijeha prema Kur'anu:

...... AAkkoo nneekkoo uubbiijjee nneekkooggaa kkoojjii nniijjee uubbiioo nniikkooggaa,, iillii oonnooggaa kkoojjii nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd

nnee ~~iinnii -- kkaaoo ddaa jjee ssvvee lljjuuddee ppoouubbiijjaaoo;; aa aakkoo nneekkoo bbuuddee uuzzrrookk ddaa ssee nnee~~iijjii `̀iivvoott

ssaa~~uuvvaa -- kkaaoo ddaa jjee ssvviimm lljjuuddiimmaa `̀iivvoott ssaa~~uuvvaaoo.. NNaa{{ii ppoossllaanniiccii ssuu iimm jjaassnnee ddookkaa--

zzee ddoonnoossiillii,, aallii ssuu mmnnooggii oodd nnjjiihh,, ii ppoosslliijjee ttooggaa,, nnaa ZZeemmlljjii ssvvee ggrraanniiccee zzllaa pprreellaa--

zziillii (Al-Ma'ida, 32).

II oonnii kkoojjii ssee mmiimmoo AAllllaahhaa ddrruuggoomm bboogguu nnee kkllaannjjaajjuu,, ii kkoojjii oonnee kkoojjee jjee AAllllaahh zzaabb--

rraanniioo nnee uubbiijjaajjuu,, oossiimm kkaaddaa pprraavvddaa zzaahhttiijjeevvaa,, ii kkoojjii nnee bblluuddnnii~~ee;; -- aa kkoo ttoo rraaddii,, iiss--

kkuussiitt }}ee kkaazznnuu!! (Al-Furqan, 68).

Kao {to se vidi iz navedenih ajeta, velikom kaznom se prijeti osobama koje ubi-

ju nevinog ~ovjeka. Allah, d`. {., upozorava da je ubistvo samo jedne osobe zlo~in ra-

van ubistvu cijelog ~ovje~anstva. Ne postoji mogu}nost da ~ovjek koji ~uva granice

koje je uspostavio Allah, d`. {., ne samo da ubije hiljade nevinih ljudi, ve} da na{ko-

di ~ak i jednoj osobi.

Oni koji misle da }e bje`anjem od ovosvjetske pravde izbje}i odgovornost apso-

lutno ne}e mo}i pobje}i od polaganja ra~una poslije smrti, na Ahiretu, pred Allahom,

d`. {. Upravo iz tog razloga vjernici, koji znaju da }e za sva svoja djela odgovarati na-

kon smrti pred svojim Gospodarom, pokazuju veliku pedantnost u izvr{avanju

Allahovih naredbi i o~uvanju granica izme|u dobra i zla.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 32

AAllllaahh,, dd`̀.. {{..,, nnaarree||uujjee vvjjeerrnniicciimmaa

ssaaoossjjee}}aajjnnoosstt ii mmiilloossrr||ee

U kur'anskim ajetima na slijede}i se na~in obja{njava moral muslimana:

AA uuzz ttoo ddaa jjee oodd oonniihh kkoojjii vvjjeerruujjuu,, kkoojjii jjeeddnnii ddrruuggiimmaa iizzddrr`̀lljjiivvoosstt pprreeppoorruu~~uujjuu ii kkoo--

jjii jjeeddnnii ddrruuggiimmaa mmiilloossrr||ee pprreeppoorruu~~uujjuu;; oonnii }}ee bbiittii -- ssrreettnniiccii!! (Al-Balad, 17-18).

Jedna od najbitnijih odlika morala koji Allah, d`. {., tra`i od Svojih robova kako

bi postigli spas na Danu odgovornosti, kako bi se domogli Njegove milosti i D`enneta

je, kako se vidi i iz navednog ajeta, biti jedan od onih ""kkoojjii jjeeddnnii ddrruuggiimmaa mmiilloossrr||ee pprree--

ppoorruu~~uujjuu..""

HARUN YAHYA ● 33

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 34

DDookk iissllaammsskkii mmoorraall iimmaa zzaa cciilljj `̀iivvoott iissppuunnjjeenn mmiirroomm,, ssiigg--

uurrnnoo{{}}uu,, lljjuubbaavvlljjuu ii rraaddoo{{}}uu......,,

Stvarni izvor milosr|a je ljubav prema Allahovu, d`. {. Ljubav koju vjernik osje}a

prema svome Gospodaru biva povodom za osje}anje topline u srcu prema bi}ima koja

je On stvorio. Onaj koji voli Allaha, d`. {., osje}a iskrenu ljubav i bliskost sa Njegovim

stvorenjima. Zbog ove sna`ne ljubavi i privr`enosti Gospodaru, Koji je Stvoritelj i nje-

ga, a i svih ostalih ljudi, prema svim ostalim se odnosi na lijep na~in, u svjetlu onoga

{to je nare|eno u Kur'anu. Zahvaljuju}i o`ivotvorenju ovog uzornog morala, pojavlju-

je se istinsko milosr|e. Ovaj model saosje}ajnog i nesebi~nog morala, ispunjenog lju-

bavlju, na slijede}i na~in opisuje se u kur'anskim ajetima:

NNeekkaa ssee ~~eessttiittii ii iimmuu}}nnii mmee||uu vvaammaa nnee zzaakklliinnjjuu ddaa vvii{{ee nnee}}ee ppoommaaggaattii rroo||aakkee ii ssii--

rroommaahhee,, ii oonnee kkoojjii ssuu nnaa AAllllaahhoovvuu PPuuttuu rrooddnnii kkrraajj ssvvoojj nnaappuussttiillii;; nneekkaa iimm oopprroossttee

ii nnee zzaammjjeerree!! ZZaarr vvaamm nnee bbii bbiilloo ddrraaggoo ddaa ii vvaammaa AAllllaahh oopprroossttii?? AA AAllllaahh pprraa{{ttaa ii

ssaammiilloossttaann jjee (An-Nur, 22).

HARUN YAHYA ● 35

...... tteerroorriizzaamm `̀uuddii zzaa ttiippoomm ddrruu{{ttvvaa uu kkoommee }}ee ggoossppooddaarriittii nnaassiilljjee,,

ssttrraahh,, nneessppookkoojjssttvvoo,, ttuuggaa ii hhaaooss..

II oonniimmaa kkoojjii ssuu MMeeddiinnuu zzaa `̀iivvlljjeennjjee iizzaabbrraallii ii ddoommoomm pprraavvee vvjjeerree jjoo{{ pprriijjee nnjjiihh jjee

uu~~iinniillii;; oonnii vvoollee oonnee kkoojjii iimm ssee ddoosseelljjaavvaajjuu ii uu ggrruuddiimmaa ssvvoojjiimm nniikkaakkvvuu tteeggoobbuu,, zzaa--

ttoo {{ttoo iimm ssee ddaajjee,, nnee oossjjee}}aajjuu,, ii vvii{{ee vvoollee nnjjiimmaa nneeggoo sseebbii,, mmaaddaa iimm jjee ii ssaammiimmaa ppoott--

rreebbnnoo.. AA oonnii kkoojjii ssee uu{{~~uuvvaajjuu llaakkoommoossttii,, oonnii }}ee,, ssiigguurrnnoo,, uussppjjeettii (Al-Ha{r, 9).

OOnnii kkoojjii vvjjeerruujjuu ii iisseellee ssee,, ii bboorree ssee nnaa AAllllaahhoovvoomm PPuuttuu,, ii oonnii kkoojjii ddaajjuu sskklloonnii{{ttee ii

ppoommaa`̀uu -- oonnii ssuu,, zzbbiilljjaa,, pprraavvii vvjjeerrnniiccii -- nnjjiihh ~~eekkaa oopprroosstt ii oobbiilljjee pplleemmeenniittoo (Al-An-

fal, 74).

II AAllllaahhuu ssee kkllaannjjaajjttee ii nniikkooggaa NNjjeemmuu rraavvnniimm nnee ssmmaattrraajjttee!! AA rrooddiitteelljjiimmaa ddoobbrroo--

~~iinnssttvvoo ~~iinniittee,, ii rroo||aacciimmaa,, ii ssiirroo~~aaddii,, ii ssiirroommaassiimmaa,, ii kkoomm{{iijjaammaa bbllii`̀nnjjiimm,, ii

kkoomm{{iijjaammaa ddaalljjnnjjiimm,, ii ddrruuggoovviimmaa,, ii ppuuttnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ssuu uu vvaa{{eemm ppoossjjeedduu..

AAllllaahh,, zzaaiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii ssee oohhoollee ii hhvvaallii{{uu (An-Nisa', 36).

ZZeekkjjaatt pprriippaaddaa ssaammoo ssiirroommaassiimmaa ii nneevvoolljjnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ggaa sskkuupplljjaajjuu,, ii oonnii--

mmaa ~~iijjaa ssrrccaa ttrreebbaa pprriiddoobbiittii,, ii zzaa oottkkuupp iizz rrooppssttvvaa,, ii pprreezzaadduu`̀eenniimmaa,, ii uu ssvvrrhhee nnaa

AAllllaahhoovvoomm PPuuttuu,, ii ppuuttnniikkuu.. AAllllaahh jjee ooddrreeddiioo ttaakkoo!! -- AA AAllllaahh ssvvee zznnaa ii mmuuddaarr jjee (At-

Tawba, 60).

Ovaj uzorni moral vjernika koji je opisan u navedenim ajetima proisti~e iz njiho-

ve duboke i iskrene ljubavi koju osje}aju prema Allahu, d`. {. A zbog ove privr`enosti

oni pedantno primjenjuju kur'anski moral koji je naredio njihov Gospodar. Zbog mi-

losr|a i u~injene pomo}i vjernici nikoga ne namjeravaju ostaviti pod dugom i ne o~e-

kuju naknadu ~ak ni koliko izraz zahvalnosti. Ono {to oni postavljaju kao istinski cilj je

da svojim uzornim moralom postignu Allahovo zadovoljstvo po{to su svjesni da }e za

svoja djela odgovarati na Sudnjem danu. U nizu kur'anskih ajeta saop}ava se da }e

svjesno neizvr{avanje ovih Allahovih odredaba rezultirati d`ehennemskim patnjama na

budu}em svijetu:

""[[ttaa vvaass jjee uu SSeekkaarr ddoovveelloo??""

""NNiissmmoo"" -- rree}}ii }}ee -- ""bbiillii oodd oonniihh kkoojjii ssuu nnaammaazz oobbaavvlljjaallii

ii oodd oonniihh kkoojjii ssuu ssiirroommaahhee hhrraanniillii!! (Al-Muddassir, 42-44).

""DDrr`̀iittee ggaa ii uu ookkoovvee ookkuujjttee,, zzaattiimm ggaa ssaammoo uu vvaattrrii pprr`̀iittee,, aa oonnddaa ggaa uu ssiinndd`̀iirree ssee--

ddaammddeesseett llaakkaattaa dduuggee vvee`̀iittee,, jjeerr oonn uu AAllllaahhaa VVeelliikkoogg nniijjee vvjjeerroovvaaoo ii ddaa ssee nnaahhrraa--

nnii nneevvoolljjnniikk -- nniijjee nnaaggoovvaarraaoo!!'''' (Al-Haqqa, 30-34).

Allah, d`. {., u odre|enim ajetima na slijede}i na~in saop}ava da su poricanje onog

svijeta i nepodsticanje na pomaganje siroma{nih razlozi dono{enja ove odluke na Ahiretu:

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 36

ZZnnaa{{ llii ttii oonnooggaa kkoojjii oonnaajj ssvviijjeett ppoorrii~~ee?? PPaa ttoo jjee oonnaajj kkoojjii ggrruubboo ooddbbiijjaa ssiirroo~~ee,, ii kkoo--

jjii ddaa ssee nnaahhrraannii ssiirroommaahh -- nnee ppooddssttii~~ee!! (Al-Ma'un, 1-3).

II ddaa ssee ppuukkii ssiirroommaahh nnaahhrraannii -- jjeeddaann ddrruuggoogg nnee nnaaggoovvaarraattee!! (Al-Fad`r, 18).

Kao {to se vidi i u navedenim ajetima, musliman opisan u Kur'anu odlikovan je

krajnjom saosje}ajno{}u i milosr|em. Neosporno je da osoba koja posjeduje ovakav

moral ne}e odobriti teror, jedno vandalisti~ko djelovanje usmjereno prema nevinom

stanovni{tvu. U biti, karakterna struktura terorista u apsolutnoj je opre~nosti sa kur'ans-

kim moralom. Terorist je nemilosrdna osoba koja na svijet gleda sa mr`njom i zlobom

i koja vapi za ubistvom, ru{enjem i prolijevanjem krvi.

[to se ti~e muslimana, odgojenog u moralu koji nala`e Kur'an, on svima pristupa

sa ljubavlju koju nala`e islam; s po{tovanjem se odnosi ~ak i prema idejama sa kojima

se ne sla`e; u zategnutim situacijama uvijek je popustljiv, onaj koji smanjuje tenzije i

koji pokazuje uravnote`enost i hladnokrvnost. A u dru{tvu formiranom od ovakvih je-

dinki vladat }e jedna civilizacija razvijenija od zemalja koje se danas isti~u kao najmo-

dernije dr`ave, preovladavat }e jedan visoki socijalni moral, radost, spokojstvo, prav-

da, sigurnost, izobilje i beri}et.

HARUN YAHYA ● 37

Islamski moral nare|uje za{titu, potpomaganje i dobro~instvo prema siroma{nim i sirotim.

AAllllaahh,, dd`̀.. {{..,, nnaarree||uujjee ttoolleerraanncciijjuu ii pprraa{{ttaannjjee

Ideja "tolerancije i pra{tanja, koja je izra`ena u 199. ajetu kur'anskog poglavlja

Al-A'raf, ""ttii ssaa ssvvaakkiimm -- lliijjeeppoo!!......"",, predstavlja jednu od temeljnih normi islama.

Obrati li se pa`nja na historiju islama, sasvim jasno }e se vidjeti kako su musli-

mani u djelo provodili ovu bitnu odliku kur'anskog morala. Kao {to }emo vidjeti i u

narednim poglavljima, u svakoj ta~ki do koje su dopirali muslimani su formirali jed-

no slobodno i tolerantno okru`enje. U miru i spokojstvu i pod istim krovom osigura-

li su `ivljenje naroda koji su im, u pogledu vjere, jezika i kulture, bili su{ta suprot-

nost; onima koji su im bili pot~injeni dali su mir i spokojstvo. Jedan od najbitnijih raz-

loga zbog kojih je stolje}ima uspjela ostati na nogama Osmanlijska imperija, koja se

prostirala na velikoj geografskoj povr{ini, bilo je o`ivotvorenje tolerancije i razumi-

jevanja koje je nalagao islam. Muslimani, koji su stolje}ima bili poznati po svojoj to-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 38

U zajednicama u kojima `ivi islamski moral zajedno je mogu}e vidjeti i crkve i d`amije i si-nagoge. Ovaj prizor na kome se na istom mjestu nalaze bogomolje sve tri Bo`anske vjere

rezultat je tolerancije, pravde i miroljubivog pristupa u islamskom moralu.

leranciji i saosje}ajnosti, uvijek su bili najmilosrdniji i najpravedniji ljudi svog vre-

mena. U ovoj vi{enacionalnoj strukturi sve etni~ke grupe slobodno su `ivjele i provo-

dile svoje vjerske odredbe i obi~aje, {tavi{e, imali su pravo na `ivot prema pravu svo-

jih vjera.

Tolerancija, koja je u istinskom smislu svojstvena muslimanima, cijelom svije-

tu donosi mir i blagostanje jedino ukoliko se primjenjuje u svjetlu kur'anskih nared-

bi. Upravo se ajetom: ""DDoobbrroo ii zzlloo nniissuu iissttoo!! ZZlloo ddoobbrriimm uuzzvvrraattii,, ppaa }}ee ttii dduu{{mmaanniinn

ttvvoojj ooddjjeeddnnoomm pprriissnnii pprriijjaatteelljj ppoossttaattii"" (Fussilat, 34) u Kur'anu skre}e pa`nja na ovu

odliku.

Allah, d`. {., je u kur'anskim ajetima saop}io da je oprost uvijek bolji, a ajetom:

""NNeepprraavvddaa ssee mmoo`̀ee uuzzvvrraattiittii iissttoomm mmjjeerroomm,, aa oonnooggaa kkoojjii oopprroossttii ii iizzmmiirrii ssee AAllllaahh }}ee

nnaaggrraaddiittii;; OOnn,, uuiissttiinnuu,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii nneepprraavvdduu ~~iinnee"" (A{-[ura, 40) obradovao je ve-

likom nagradom vjernike koji posjeduju ovaj moral. A u drugom ajetu Allah, d`. {.,

na slijede}i na~in opisuje vjernike: ""ZZaa oonnee kkoojjii,, ii kkaadd ssuu uu oobbiilljjuu ii kkaadd ssuu uu oosskkuuddiiccii,,

uuddjjeelljjuujjuu,, kkoojjii ssrrdd`̀bbuu ssaavvllaa||uujjuu ii lljjuuddiimmaa pprraa{{ttaajjuu -- aa AAllllaahh vvoollii oonnee kkoojjii ddoobbrraa ddjjeellaa

~~iinnee"" (Ali 'Imran, 134) Allah, d`. {., je u Kur'anu saop}io da je bolje oprostiti ~ak i

kada vam neko na~ini nepravdu. Ajet koji govori o ovom pitanju glasi:

......II ttii }}ee{{ kkoodd nnjjiihh,, oossiimm mmaalloo nnjjiihh,, nneepprreessttaannoo nnaa vvjjeerroolloommssttvvoo nnaaiillaazziittii,, aallii iimm

oopprroossttii ii nnee kkaarraajj iihh!! -- AAllllaahh,, uuiissttiinnuu,, vvoollii oonnee kkoojjii ~~iinnee ddoobbrroo (Al-Ma'ida, 13).

Sve ovo pokazuje da su moralne vrline koje savjetuje Kur'an vrline koje }e lju-

dima donijeti mir, spokojstvo i pravdu. [to se ti~e barbarizma koji se trenutno nalazi

na dnevnom redu cijelog Svijeta i koji se zove "teror", on je djelo neznalica koji u bi-

ti nemaju nikakve veze sa vjerom. Kulturno rje{enje koje }e se primijeniti protiv po-

jedinaca i grupa koje svoje vandalizme nastoje ogrnuti pla{tom vjere je podu~avanje

javnosti istinskom kur'anskom moralu. Drugim rije~ima, islam i kur'anski moral nije

teroristi~ka podr{ka i povod za terorizam; naprotiv, to je lijek koje }e Zemlju spasiti

od teroristi~ke nevolje.

HARUN YAHYA ● 39

‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 40

......AAllllaahh jjee pprreemmaa lljjuuddiimmaa zzaaiissttaa vvrrlloo bbllaagg ii

mmiilloossttiivv ((AAll--BBaaqqaarraa,, 114433))..

HARUN YAHYA ● 41

LLEEGGAALLNNOOSSTT RRAATTAA PPRREEMMAA

KKUURR''AANNUU

PPrema Kur'anu, rat je "nepo`eljna nu`nost" kojoj se

pribjegava jedino u nu`di i koji se neizostavno mora voditi u odre|enim humanim i mo-

ralnim granicama.

U jednom kur'anskom ajetu saop}ava se da su nevjernici oni koji izazivaju rat na

Zemlji, a da Allah, d`. {., ne daje pristanak na rat:

......KKaadd ggoodd ppookkuu{{aajjuu ppoottppaalliittii rraattnnuu vvaattrruu,, AAllllaahh jjee uuggaassii.. OOnnii nnaassttoojjee nnaa ZZeemmlljjii

ssmmuuttnnjjuu pprraavviittii,, aa AAllllaahh nnee vvoollii ssmmuuttlljjiivvccee (Al-Ma'ida, 64).

U bilo kojem nesporazumu vjernici moraju ~ekati dok

rat ne postane nu`an, dakle, u rat trebaju u}i u

slu~aju napada druge strane i

kada nestane druge alternative osim rata. Ova situacija se na slijede}i na~in saop}ava

u Kur'anu: ""......AAkkoo vvaass nnaappaaddnnuu,, oonnddaa iihh uubbiijjaajjttee!! -- nneekkaa ttaakkvvaa bbuuddee kkaazznnaa zzaa nneevvjjeerr--

nniikkee!! AA aakkoo ssee pprroo||uu -- ppaa,, AAllllaahh zzaaiissttaa pprraa{{ttaa ii ssaammiilloossttaann jjee"" (Al-Baqarah, 191-192).

Dakle, vjernici su zadu`eni da ~ekaju da suprotna strana ne{to poduzme, da preferi-

raju mir i sporazum, da ratuju jedino s ciljem odbrane u slu~aju napada sa druge

strane.

Obratimo li pa`nju i na `ivot Muhammeda, a. s., mo}i }emo uo~iti da je rat je-

dan metod kome se pribjegava jedino u slu~aju nu`de i u cilju odbrane.

Objava Kur'ana trajala je dvadeset i tri godine. Prvih trinaest godina trajanja Ob-

jave muslimani su kao manjina `ivjeli u Mekki, u jednom idolopokloni~kom sistemu,

gdje su svakodnevno bili izlo`eni veoma velikim presijama. Velikom broju muslima-

na ~injene su fizi~ke torture, neki su ubijeni, mnogima su oplja~kane ku}e i imovina,

konstantno su nailazili na uvrede i prijetnje. Unato~ tome, muslimani su nastavili ̀ iv-

jeti bez posezanja za silom, a idolopoklonike su stalno pozivali na mir.

Na kraju, kada su idolopokloni~ke presije dosegle ta~ku nepodno{ljivosti, pre-

seljenjem u Yesrib (koji je kasnije nazvan Medina), gdje je vladala slobodnija i prija-

teljska atmosfera, muslimani su formirali svoju upravu. ^ak i nakon {to su formirali

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 42

Trenutni izgledMedine, gradau kome su,nakon seobe,Muhammed, a.s., i muslimaniuspostavilisvoju vlast.

svoje politi~ko ustrojstvo, nisu se upu{tali u rat protiv agresivnih idolopoklonika

Mekke. Me|utim, nakon {to je objavljen slijede}i ajet, Muhammed, a. s., izdao je na-

redbu svojim ashabima da se pripremaju za rat:

DDooppuu{{ttaa ssee ooddbbrraannaa oonniimmaa kkoojjee ddrruuggii nnaappaaddnnuu,, zzaattoo {{ttoo iimm ssee nnaassiilljjee ~~iinnii -- aa

AAllllaahh iihh jjee,, ddooiissttaa,, kkaaddaarr ppoommoo}}ii oonniimmaa kkoojjii ssuu nnii kkrriivvii nnii dduu`̀nnii iizz zzaavvii~~aajjaa ssvvoo--

ggaa pprrooggnnaannii ssaammoo zzaattoo {{ttoo ssuu ggoovvoorriillii:: ""GGoossppooddaarr nnaa{{ jjee AAllllaahh!!""...... (Al-Had`d`,

39-40).

Ukratko, Allah, d`. {., je muslimanima dozvolio rat zato {to su bili izlo`eni pre-

siji i tiraniji. Drugim rije~ima, rat koji se dozvoljava je jedino rat u cilju odbrane. A

u drugim ajetima se upozoravaju muslimani da izbjegavaju nepotrebno provociranje

i nepotrebnu upotrebu sile:

II bboorriittee ssee nnaa AAllllaahhoovvoomm PPuuttuu pprroottiivv oonniihh kkoojjii ssee bboorree pprroottiivv vvaass,, aallii vvii nnee oottppoo--

~~iinnjjiittee bboorrbbuu!! -- AAllllaahh,, ddooiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii zzaappooddiijjeevvaajjuu kkaavvgguu (Al-Baqarah,

190).

Nakon objave ovog ajeta dogodili su se ratovi izme|u muslimana i Arapa idolo-

poklonika. Me|utim, ni u jednom od tih ratova muslimani nisu strana koja je izazva-

la rat. [tavi{e, prihvatanjem jednog mirovnog sporazuma (sporazum na Hudejbijji) u

kojem je pristao na niz zahtjeva idolopoklonika, Muhammed, a. s., osigurao je mir i

atmosferu sigurnosti i izgradio jedan socijalni sklop u kome }e se sa idolopoklonici-

ma `ivjeti u miru. Idolopoklonici su, opet, bili strana koja je naru{ila sporazum i ko-

ja je bila povod za po~etak novog ratnog stanja. Me|utim, u ishodu brzog porasta bro-

ja muslimana, muslimanska vojska postala je toliko jaka da joj se Arapi idolopoklo-

nici nisu mogli oduprijeti, kada je Muhammed, a. s., sa ovom vojskom krenuo i osvo-

jio Mekku. Prilikom ovog pohoda nije bilo nikakvog prolijevanja krvi; nijednoj oso-

bi nije na~injeno ~ak ni najmanje zlo i neprijatnost. Da je htio, Muhammed, a. s., mo-

gao se osvetiti idolopokloni~kim liderima osvojenog grada. Me|utim, nije dirao ni

jednog od njih i, opra{taju}i im, ostavio ih slobodne u njihovom vjerovanju. Odu{ev-

ljeni ovako visokim moralom i karakterom, mu{rici }e kasnije samovoljno prihvatiti

islam.

Ne samo prilikom osvajanja Mekke, prilikom svih ratova i osvajanja za vrijeme

Muhammeda, a. s., veoma pedantno su {ti}ena prava nevinih i bespomo}nih. Na ovo

veoma bitno pitanje Muhammed, a. s., ~esto je podsje}ao vjernike, a svojim djelima

HARUN YAHYA ● 43

im to i prakti~no pokazivao. Tako se u jednom hadisu obratio vjernicima koji su kre-

nuli u rat: ""IIddiittee uu ppoohhoodd uu sskkllaadduu ssaa RReessuulluullllaahhoovvoomm vvjjeerroomm!! MMee||uuttiimm,, ssttaarrccee,, `̀eennee

ii ddjjeeccuu nnee ddiirraajjttee!! BBuuddiittee oodd oonniihh kkoojjii ssuu bbllaaggoonnaakklloonnii ii mmiilloossttiivvii.. AAllllaahh,, dd`̀.. {{..,, vvoollii

iisskkrreennee..""22

O tome kakav stav muslimani moraju zauzeti ~ak i kada su u direktnom

ratu, Muhammed, a. s., u drugom hadisu isti~e slijede}im rije~ima:

""DDjjeeccuu nnee uubbiijjaajjttee!! NNee uussuu||uujjttee ssee ddiirraattii oonnee kkoojjii oobbaavvlljjaajjuu mmoolliittvvuu uu ssvvoojjiimm

ccrrkkvvaammaa!! NNee uubbiijjaajjttee `̀eennee ii oossttaarrjjeellee!! NNee ppaalliittee ii nnee ssiijjeecciittee ddrrvvee}}ee!! NNii kkuu}}ee nnee

rruu{{iittee!!""

Ova umjerena i miroljubiva politika Muhammeda, a. s., proisti~e iz temelja isla-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 44

ma koje je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. Allah, d`. {., u Kur'anu nare|uje vjernici-

ma da se lijepo postupa i prema onima koji nisu muslimani:

AAllllaahh vvaamm nnee zzaabbrraannjjuujjee ddaa ~~iinniittee ddoobbrroo ii ddaa bbuuddeettee pprraavveeddnnii pprreemmaa oonniimmaa kkoojjii

nnee rraattuujjuu pprroottiivv vvaass zzbboogg vvjjeerree ii kkoojjii vvaass iizz zzaavvii~~aajjaa vvaa{{eegg nnee iizzggoonnee -- AAllllaahh,, zzaa--

HARUN YAHYA ● 45

Kaba, koju svake godine posjetigotovo dva miliona muslimana izcijelog Svijeta, simbol je mira i tole-rancije islama.

iissttaa,, vvoollii oonnee kkoojjii ssuu pprraavvii~~nnii -- aallii vvaamm zzaabbrraannjjuujjee ddaa pprriijjaatteelljjuujjeettee ssaa oonniimmaa kkoo--

jjii rraattuujjuu pprroottiivv vvaass zzbboogg vvjjeerree ii kkoojjii vvaass iizz zzaavvii~~aajjaa vvaa{{eegg iizzggoonnee ii kkoojjii ppoommaa`̀uu

ddaa bbuuddeettee pprrooggnnaannii...... (Al-Mumtahina, 8-9).

Navedeni ajeti odre|uju odnos muslimana prema nemuslimanima: Musliman bi

se prema svim nemuslimanima trebao odnositi lijepo, samo ne bi trebao tra`iti prija-

telja u onome ko pokazuje neprijateljstvo prema islamu. Ako bi ovi {to pokazuju nep-

rijateljstvo napali muslimane i ako bi to bilo povod za rat, muslimani bi taj rat treba-

li voditi na jedan pravedan na~in i u granicama ljudskosti. Zabranjen je barbarizam

svake vrste, nepotrebna upotreba sile i nepravedno zlostavljanje. U drugom kur'ans-

kom ajetu Allah, d`. {., upozorava vjernike o ovom pitanju i saop}ava im da ih mr`nja

koju osje}aju prema neprijateljima nikako ne navede na nepravednost:

OO,, vvjjeerrnniiccii,, dduu`̀nnoossttii pprreemmaa AAllllaahhuu iizzvvrr{{aavvaajjttee,, ii pprraavveeddnnoo ssvvjjeeddoo~~iittee!! NNeekkaa vvaass

mmrr`̀nnjjaa kkoojjuu pprreemmaa nneekkiimm lljjuuddiimmaa nnoossiittee nniikkaakkoo nnee nnaavveeddee ddaa nneepprraavveeddnnii bbuuddee--

ttee!! PPrraavveeddnnii bbuuddiittee,, ttoo jjee nnaajjbbllii`̀ee ~~eessttiittoossttii,, ii bboojjttee ssee AAllllaahhaa,, jjeerr AAllllaahh ddoobbrroo zznnaa

oonnoo {{ttoo ~~iinniittee!! (Al-Ma'ida, 8).

ZZnnaa~~eennjjee dd`̀iihhaaddaa

Drugi veoma bitan pojam koji se, u skladu sa temom koju obra|ujemo, mora raz-

jasniti je i pojam d`ihada.

Doslovan prijevod rije~i d`ihad je trud, napor, naprezanje. Dakle, prema islamu,

vr{iti d`ihad ima zna~enje truditi se, naprezati se. Muhammed, a. s., saop}io je da je

"najve}i d`ihad onaj koji se vodi protiv svoga nefsa".33

Nefs podrazumijeva egoisti~-

ke strasti i pohlepu.

Kada analiziramo rije~ d`ihad u kontekstu kur'anskog morala, onda d`ihad do-

lazi u zna~enju idejne borbe za uspostavu pravde, mira i jednakosti, koja se vodi pro-

tiv onih koji tiraniziraju narod, pona{aju se nepravedno, koji primjenjuju torture i mu-

~enje, koji kr{e najlegitimnija ljudska prava. Isto tako, u punom smislu rije~i, d`ihad

je i svaka nau~na borba koja se vodi protiv ateisti~kih i antivjerskih ideja.

Pored ovakvog idejnog i duhovnog zna~enja, u d`ihad se ubraja i rat, kao fizi~-

ki na~in borbe. Me|utim, ovaj rat mora biti vr{en na na~in kako smo to prethodno opi-

sali, ograni~en i s ciljem odbrane. A kori{tenje termina d`ihad za opisivanje terora,

odnosno upotrebu sile protiv nevinih ljudi velika je nepravda i zabluda!

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 46

SSaammoouubbiissttvvoo jjee ~~iinn zzaabbrraannjjeenn KKuurr''aannoomm

Drugo zna~ajno pitanje koje se na dnevnom redu pojavilo tako|er nakon poslje-

dnjeg teroristi~kog napada koji se dogodio u Americi vezano je za samoubila~ke na-

pade. Odre|eni ljudi koji posjeduju iskrivljena saznanja o islamu na~inili su krajnje

pogre{na saop}enja u smislu da ova miroljubiva vjera dopu{ta samoubila~ke napade.

Me|utim, kao ubistvo drugih ljudi, i samoubistvo je ~in koji je, tako|er, u suprotnos-

ti s islamom. Rije~ima ""......ii nnee uubbiijjaajjttee ssee!!"" (An-Nisa', 29) Allah, d`. {., sasvim jasno

je zabranio samoubistvo. Po islamu, samoubistvo je kategori~ki zabranjeno, bez ob-

zira na okolnosti pod kojima se to dogodilo.

HARUN YAHYA ● 47

Jedan od osnovnih ci-ljeva teroristi~kihakcija - poputbomba{kih napada ipodmetanja po`ara -jeste stvaranje straha,zabrinutosti, nesigurnosti i panike unarodu.

Izvr{enje samoubistva, a prema tome i samoubila~kog napada - zajedno sa tim

napadom okon~ati i `ivote hiljada nevinih ljudi - nije u skladu sa islamskim mora-

lom. Allah, d`. {., u Kur'anu je zabranio samoubistvo! Iz tog razloga, apsolutno je ne-

mogu}e da jedno ovakvo djelo po~ini osoba koja tvrdi da vjeruje u Allaha, d`. {., i da

se pridr`ava kur'anskih zapovijesti. Ovo mogu po~initi jedino oni koji pogre{no poz-

naju islam, koji su neobavije{teni o istinskom kur'anskom moralu, koji ne koriste

svoj razum i savjest, koji su pod utjecajem ateisti~ke ideologije, ~iji su mozgovi isp-

rani osje}ajem mr`nje i osvete. I svi bismo se trebali usprotiviti ovakvim akcijama!

MMiilloossrr||ee,, ttoolleerraanncciijjaa ii hhuummaanniizzaamm kkrroozz hhiissttoorriijjuu iissllaammaa

Rezimiramo li ~injenice koje smo do sada iznijeli, mo`emo re}i da je islamska

politi~ka doktrina (odnosno islamski stav i principi u kontekstu politi~kih pitanja)

krajnje umjerena i miroljubiva. Ova ~injenicu prihvataju i mnogi histori~ari i teolozi

nemuslimani. Jedna od ovih osoba je i biv{a monahinja i stru~njak za bliskoisto~nu

historiju, engleska histori~arka KKaarreenn AArrmmssttrroonngg. U djelu Holy War (Sveti rat), u ko-

me analizira historiju tri velike Bo`anske vjere, Armstrong iznosi slijede}i komentar

o ovom pitanju:

Rije~ islam u arapskom jeziku potje~e od istog korijena kao i rije~ mir, a Kur'an

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 48

......II nnee uubbiijjaajjttee ssee

((nnee iizzvvrr{{aavvaajjttee ssaammoouubbiissttvvoo))!!

AAllllaahh jjee,, ddooiissttaa,, pprreemmaa vvaammaa

mmiilloossttiivv ((AAnn--NNiissaa'',, 2299))..

proklinje rat kao jedno anormalno stanje koje je opre~no Bo`ijoj `elji. (...) Is-

lam ne odobrava agresorski rat, odnosno rat koji je usmjeren ka uni{tenju sup-

rotne strane. (...) Islam prihvata da je rat neophodan i, u odre|enim situacijama,

smatra ga kao pozitivnu du`nost radi suzbijanja tiranije i surovosti. (Me|utim),

Kur'an pou~ava da rat treba biti ograni~en i da se, {to je mogu}e vi{e, vodi na

jedan human na~in. Ne samo protiv Mekkelija, ~ine}i savez sa lokalnim jevrejs-

kim plemenima, Muhammed je, u isto vrijeme, bio prisiljen boriti se i protiv

kr{}anskih plemena u Siriji, koja su planirala napad na njih. Me|utim, to opet

nije rezultiralo zaklju~kom da je on prokleo "Ehl-i Kitab" (kr{}ane i jevreje).

Njegovi muslimani su bili u situaciji da se brane, me|utim, nisu se upu{tali u

sveti rat protiv neprijatelja njihove vjere. Kada je kao komandanta muslimans-

ke vojske u rat protiv kr{}ana poslao Zubejda, svoga slugu koga je oslobodio,

Muhammed mu je naredio da se na Bo`ijem Putu bore hrabro, ali na jedan ljuds-

ki, human na~in. Naredio mu je da ne smiju uzmeniravati sve}enike, kalu|ere

ili monahinje i da ne smiju dirati nejake koji ne ratuju. Nikakvo krvoproli}e ne

smije se provoditi nad civilima, ne smije se posje}i ~ak ni jedno jedino drvo i

ni{ta se ne smije ru{iti...44

Halife, koje su do{le nakon Muhammeda, a. s., u osvojenim zemljama su tako|er

uspostavljali atmosferu mira i sigurnosti kako za lokalno stanovni{tvo, tako i za no-

voprido{le. Prvi halifa hhaazzrreettii EEbbuu BBeekkrr je prilikom pohoda na Siriju izdao jednu di-

rektivu. Milosrdan i tolerantan poredak koji je tra`io da se uspostavi na osvojenim te-

ritorijama predstavljao je uzoran primjer kur'anskog morala. Ta direktiva glasi:

Ljudi, dajem vam deset pravila koja }ete sr~ano primjenjivati: Nemojte izdati i

ne skre}ite sa Pravog Puta! Ne ubijajte djecu, ̀ ene i starce! Ne palite i ne uni{ta-

vajte stabla hurme i ne sijecite stabla bilo kojeg vo}a! Ne ubijajte deve, a ni bi-

lo {ta iz stada..! Nai}i }ete na one koji su svoj `ivot posvetili onosvjetskim pos-

lovima i ostavite ih u njihovim osamljenostima! Susrest }ete se sa onima koji

nude razli~ita jela; jedite, ali ne zaboravite spomenuti Allahovo ime!55

A hhaazzrreettii OOmmeerr, koji je preuzeo hilafet nakon hazreti Ebu Bekra i koji je poznat po

toleranciji, milosr|u i pravdi, sa lokalnim stanovni{tvom osvojenih dr`ava na~inio je raz-

li~ite sporazume koji predstavljaju primjere pravednosti i tolerancije. U Emannami (Do-

kument o sigurnosti) koju je dao Kr{}anima Jerusalema i Ludda, hazreti Omer je, npr.,

HARUN YAHYA ● 49

dao garancije da se ne}e ru{iti crkve i da se muslimani ne}e moliti u njima. Iste su bile i

garancije ponu|ene kr{}anima Lahma. Emannama data drugom nasturijanskom patriku

I{uayhebu (650.-660.) nakon osvajanja Medine tako|er je sadr`avala garancije da se

crkve ne}e ru{iti, da se nijedna zgrada ne}e rekonstruirati u d`amiju.66

Hazreti Omer ostao

je dosljedan svim ovim sporazumima i garancijama. Pismo koje je tre}i nasturijanski

patrik poslao svome prijatelju veoma je zna~ajno zbog toga {to se milosr|e i tolerancija

muslimanskih lidera prema Ehl-i kitabijama saop}ava iz pera jednog kr{}ana:

Uop}e nas nisu uznemiravali (...) ovi Arapi koji su se predali Allahovoj volji.

Oni su se doista s po{tovanjem odnosili prema na{oj vjeri, vjerskim slu`benici-

ma, prema na{im crkvama i manastirima...77

Ovi dokumenti o za{titi koje je davao hazreti. Omer pokazuju nam kakvu tole-

ranciju mo`e posjedovati vjernik ukoliko `ivi moralom koji je opisan u Kur'anu:

Ova Emannama zna~ila je za{titu vjere, `ivota, crkava i sinagoga za sve indivi-

due lokalnog stanovni{tva, zdrave i bolesne, dobre i lo{e. Kao {to ne}e biti

ru{ene, crkve ne}e biti ni naseljavane i ne}e im ni{ta faliti. Nikome od naroda se

ne}e na~initi ni najmanje zlo. Stavke ovog dokumenta (...) obaveze su halifa i

vjernika.88

Svi ovi primjeri primjena su pravde koju je Allah, d`. {., u Kur'anu naredio vjer-

nicima. U jednom ajetu, Allah, d`. {., ka`e slijede}e:

AAllllaahh vvaamm zzaappoovviijjeeddaa ddaa ooddggoovvoorrnnee sslluu`̀bbee oonniimmaa kkoojjii ssuu iihh ddoossttoojjnnii ppoovvjjeerraavvaa--

ttee ii kkaaddaa lljjuuddiimmaa ssuuddiittee ddaa pprraavvii~~nnoo ssuuddiittee.. UUiissttiinnuu jjee ddiivvaann AAllllaahhoovv ssaavvjjeett!! -- AA

AAllllaahh ddooiissttaa ssvvee ~~uujjee ii vviiddii!! (An-Nisa', 58).

A jedan od misionerskih lidera anglikanske crkve, Canon Taylor, u jednom

svom referatu na slijede}i na~in iznio je ljepote koje nala`e Kur'an:

... Odredio je du`nosti kao {to su klanjanje namaza, post i ~injenje dobra. Bacio

je ustranu izvje{ta~ene vrline koje su neiskrene i nestvarne, podvale i lakomis-

lenosti na~injene u ime vjere, moralne emocije koje se raznim na~inima mogu

iskrivljeno tuma~iti i me|usobno protuslovne rije~i onih koji raspravljaju o te-

ologiji. Zarobljenicima je ulio nadu u slobodu, ~ovje~anstvu bratske emocije i

potvrdio fundamentalne ~injenice ljudske prirode.99

Pogre{no ubje|enje da su u osvojenim zemljama muslimani nasilno vr{ili isla-

mizaciju pobija se ~ak i od strane zapadnih analiti~ara; svi potvr|uju pravedan i tole-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 50

rantan odnos muslimana prema drugima. Ovu ~injenicu na slijede}i na~in isti~e za-

padni analiti~ar LL.. BBrroowwnnee:

... Neosporne ~injenice dokumentiraju temeljnu neosnovanost tvrdnji kr{}ans-

kog porijekla koje govore o tome da su, pod prijetnjom ma~a, u osvojenim zem-

ljama muslimani narod utjerivali u islam. (...) Dinami~ni faktor u pozadini osva-

HARUN YAHYA ● 51

Mir, sigurnost i toleranciju, koja je u vrijeme muslimanske vlasti vladala u Jerusalemu, danas jenadomjestio rat i sukob.

janja bilo je njihovo islamsko bratstvo kojim su pozivali narod. (...) A obim ovog

bratstva se, sa primaocima islama, {irio poput lavine.1100

Svi muslimanski vladari, koji su tokom historije upravljali {irokim podru~jem,

nastavili su se krajnje tolerantno i s po{tovanjem odnositi prema stanovni{tvu drugih

vjeroispovijesti. I jevreji i kr{}ani su krajnje slobodno i sigurno `ivjeli u islamskim

zemljama.

Islamska pravda i tolerancija vladala je, tako|er, i u periodu Seld`u~ke i Osman-

lijske imperije. U svojoj knjizi The Preaching of Islam engleski analiti~ar Sir TThhoommaass

AArrnnoolldd na slijede}i na~in obja{njava kako su, zbog ovakvog seld`u~kog stava, kr{}ani

`eljeli u}i pod njihovu upravu:

"Ovaj osje}aj da je vjerski `ivot siguran pod islamskom upravom bio je povo-

dom da maloazijski (anadolski) kr{}ani toga vremena do~ekaju Seld_uke u

svojstvu spasilaca. (...) [tavi{e, s nadom u spas od despotizma Bizantijske im-

perije, stanovnici malih mjesta u Maloj Aziji su, u vrijeme Mihaila VIII (1261.-

1282.), pozvali Turke da zauzmu njihove kasabe. Mnogi od njih, bogati ili siro-

ma{ni, usudili su se, ~ak, na seobu u teritorije koje su se tada nalazile pod kont-

rolom Turaka."1111

MMeelliikk{{aahh,, kkoojjii se nalazio na vlasti u najsjajnijem periodu Seld_u~ke imperije, sa

velikom tolerancijom i milosr|em pristupao je narodu osvojenih teritorija, a u ishodu

toga taj narod ga je spominjao sa velikom ljubavlju i po{tovanjem. Svi nepristrasni

histori~ari iskreno isti~u Melik{ahovo pravedno i tolerantno vladanje. Njegova tole-

rancija stvorila je ljubav prema njemu i u srcima naroda svetih Knjiga (ehl-i kitab).

[tavi{e, iz tog razloga su mnogi gradovi, na na~in rijetko sretan u historiji, svojevolj-

no prihvatali da u|u pod upravu Melik{aha. U sje}anjima sve}enika OOddoo ddee DDiiooggllooaa,

pripadnika manastira St. Denis, koji je u drugim krsta{kim pohodima u~estvovao kao

specijalni pisar Louisa VII, koja su uvr{tena u aktualnoj knjizi Sir Thomasa Arnolda,

sasvim otvoreno se obja{njava kako su se muslimani pravedno odnosili prema svima,

bez obzira ko kojoj vjeri pripadao:

"Da, nakon one bijede i nesre}e koju su vidjeli, u srca muslimana Turaka nije

u{ao osje}aj sa`aljenja i stanje preostale povorke kri`ara bilo bi mnogo tragi~-

nije. Turci su lije~ili rane ovih jadnika, dare`ljivo su hranili siroma{ne me|u nji-

ma i rije{ili ih njihovih nevolja. [tavi{e, odre|eni muslimani su otkupili francus-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 52

ki novac, koga su Bizantinci trikovima i pod prijetnjom iskam~ili od hodo~as-

nika, i podijelili ga siroma{nim hodo~asnicima. Ovakvi za{titni~ki odnosi onih

koji su bili druge vjere i postupci Bizantinaca, istovjernika koji su ih upo{ljava-

li u napornim poslovima, tukli ih i varali, bili su takva prilika za razmi{ljanje

kr{}anskih hodo~asnika da su mnogi od njih svojevoljno prihvatili vjeru musli-

mana koji su ih spasili."1122

Ovi redovi ispisani od strane histori~ara iznose da su muslimanski vladari, koji

su posjedovali islamski moral, vladali tolerancijom, milosr|em i pravdom. Historija

Osmanlijske imperije, koja je stolje}ima slala nizam (regularna vojska u Osmanlijs-

koj imperiji - op. prev.) na tri kontinenta je, isto tako, puna primjera tolerancije.

Nastanjivanje jevreja, koji su u [paniji i Portugalu, od strane katoli~kih vlasti,

bili izlo`eni pokolju i progonu, na teritoriji koja se nalazila pod Osmanlijskom upra-

vom, u vrijeme ssuullttaannaa BBaajjaazziittaa IIII,, veoma je efektan primjer tolerancije koju je na-

metnuo islamski moral. Katoli~ki kraljevi, koji su u tom periodu vladali velikim di-

jelom {panske teritorije, velike su presije vr{ili nad jevrejima koji su prethodno mir-

no `ivjeli pod muslimanskom upravom Endeluzije. Dok su u Endeluziji u miru `ivje-

HARUN YAHYA ● 53

Veliki broj kri`arskih vojnika i lidera ostalo je zbunjeno muslimanskim pravednim, tolerantnim, milosrdnim i dobrotvornimmoralom, od koga nisu odustajali ~ak ni u toku rata, a to svojeodu{evljenje jasno su izrazili u sje}anjima koja su naknadno pisali.Na slici gore naslikan je prizor iz Drugih kri`arskih pohoda koje jerealizirao Louis VII.

li zajedno muslimani, kr{}ani i jevreji, katoli~ki kraljevi su preduzeli akciju nasilnog

pokr{tavanja cijele zemlje i s tim ciljem po~eli su vr{iti presije nad jevrejima, a pro-

tiv muslimana krenuli u otvoreni rat. Na kraju, 1492. godine, hem je sru{ena pos-

ljednja uprava muslimana, koji su bili stjerani na podru~je Granade na jugu [panije,

i izvr{en u`asan pokolj muslimana, hem su iz zemlje protjerani jevreji koji su odbili

pokr{tavanje.

Tako je dio ovih protjeranih jevreja uto~i{te potra`ilo i na{lo na teritoriji koja se

nalazila pod upravom Osmanlija.

Osmanlijska mornarica pod komandom KKeemmaall RReeiissaa svojim brodovima je na

osmanlijsku zemlju prevozila protjerane jevreje i muslimane koji su se uspjeli spasi-

ti od pokolja.

Sultan Bajazit II, koji je u historiji poznat po svojoj velikoj pobo`nosti, ove je

izmu~ene jevreje, koji su u prolje}e 1492. protjerani iz [panije, nastanio na odre|ena

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 54

Posljednja muslimanska uprava u [paniji sru{ena je 1492. g., a to podru~je su zauzeli kraljFerdinanda i kraljica Isabella. Na slici gore: detalj osvajanja grada.

mjesta svoje imperije, a naro~ito na podru~ja Soluna, koji se sada nalazi pod gr~kom

upravom, Edirna, Livadiye i Tirhale, koje se nalaze u blizini Egriboza. Velika ve}ina

od oko 25.000 jevreja, koji danas `ive na podru~ju Turske potomci su upravo ovih

jevreja, iseljenika iz [panije. Vjeru i obi~aje koje su prije petsto godina donijeli sa so-

bom prilagodili su turskim uvjetima i, sa svojim {kolama, bolnicama, stara~kim do-

movima, kulturnim institucijama i novinama, vode jedan miran `ivot. Kao {to me|u

njima ima trgovaca i poslovnih ljudi, postoje i oni sa razli~itim zanimanjima od

stru~njaka u tehni~kim pitanjima, kao {to je arhitektura, do ekonomske propagande.

Pored toga, postoje i intelektualni krugovi nau~nika i umjetnika raznih profila. Dok u

mnogim evropskim zemljama jevrejske zajednice stolje}ima `ive u strahu od antise-

mitskih rasisti~kih napada, jevreji u Turskoj `ive u jednom krajnjem miru. ^ak je sa-

mo ova ~injenica dovoljna da se mo`e ustanoviti poimanje tolerancije i pravde koju

nala`e islam.

Saosje}ajnost i tolerancija, koju vidimo kod sultana Bajazita II, va`i i za sve os-

tale osmanlijske sultane. Osvajanjem Istanbula, ssuullttaann MMeehhmmeedd je i jevrejima i

kr{}anima u gradu priznao pravo na slobodu `ivljenja. U jednom od svojih djela, u

HARUN YAHYA ● 55

Pobo`ni i bogobojazni sultan Bajazit II primio je jevreje, koji subrodovima dolazili na osmanlijsku teritoriju, i osigurao im sve uvjete

kako bi mogli slobodno ispovijedati svoju vjeru.

kontekstu muslimanskog tolerantnog i pravednog vladanja, AAnnddrree MMiiqquueell, koji je

poznat po vrijednim djelima o islamskom svijetu, ka`e slijede}e:

Kr{}anska populacija bila je pod veoma dobro organiziranim re`imom koga oni

nisu mogli na}i u vrijeme bizantijske i latinske uprave. Nisu bili izlo`eni nikak-

voj tiraniji. Naprotiv, imperija, a naro~ito Istanbul, bila je skloni{te {panskih

jevreja koji su u [paniji bili izlo`eni raznim torturama.1133

I u muslimanskim dr`avama prije Osmanlija nemuslimanima su tako|er bila

priznata velika prava. Profesor teologije i me|unarodnih odnosa na Georgetown uni-

verzitetu JJoohhnn LL.. EEssppoossiittoo na slijede}i na~in isti~e da su jevreji i kr{}ani, koji su kroz

historiju do{li pod upravu muslimanskih dr`ava, nailazili na veliku toleranciju:

Za mnoge nemuslimanske zajednice koje su egzistirale na bizantijskoj i perzijs-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 56

I za nemuslimanski narod koji je tokom dugog niza godina bio izlo`en tiraniji bizantijske i latinske dr`ave, osvajanje Istanbula od strane sultana Fatiha Mehmeda zna~ilo je slobodu `ivljenja.

koj zemlji i kojima su ina~e upravljali strani vladari, islamski re`im je zna~io

promjenu vlasti, ali ovi novi vladari su, u ve}ini slu~ajeva, bili popustljiviji i to-

lerantniji. Na kraju, ve}ina ovih zajednica posjedovala je vi{e autonomije i

ve}inom su pla}ali manje poreze. (...) Ispostavilo se da je islam jedna tolerant-

nija vjera, koja je jevrejima i lokalnim kr{}anima pru`ila znatno vi{e vjerskih

sloboda.1144

Kao {to se razumije i iz ovog komentara, muslimani nikada kroz historiju

nisu bili "oni koji stvaraju nered"; naprotiv, u sva podru~ja, koja su osvojili, svim

ljudima, bez obzira na naciju i vjeroispovijest, donosili su pravdu i mir. U skladu sa

Allahovom naredbom: ""II AAllllaahhuu ssee kkllaannjjaajjttee ii nniikkooggaa NNjjeemmuu rraavvnniimm nnee ssmmaattrraajjttee!! AA

rrooddiitteelljjiimmaa ddoobbrroo~~iinnssttvvoo ~~iinniittee,, ii rroo||aacciimmaa,, ii ssiirroo~~aaddii,, ii ssiirroommaassiimmaa,, ii kkoomm{{iijjaammaa

bbllii`̀nnjjiimm,, ii kkoomm{{iijjaammaa ddaalljjnnjjiimm,, ii ddrruuggoovviimmaa,, ii ppuuttnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ssuu uu vvaa{{eemm

ppoossjjeedduu.. AAllllaahh,, zzaaiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii ssee oohhoollee ii hhvvaallii{{uu"" (An-Nisa', 36) prema svim

ljudima su se odnosili na najljep{i na~in.

Ukratko, osnovu kur'anskog morala ~ine postupci ispunjeni prijateljstvom me|u

ljudima, bratstvom, mirom i saosje}anjem i, sa ovim superiornim odlikama, islam ima

za cilj osloba|anje Zemlje od nereda. Kur'anske odredbe i njihovo primjenjivanje

kroz historiju od strane muslimana toliko je o~ito da ne dopu{ta nikakvu raspravu o

tome. (Radi detaljnijih podataka v. Pravda i tolerancija u Kur'anu, Harun Yahya, Kul-

tur Yayincilik, 2000.)

HARUN YAHYA ● 57

Sultan Fatih Mehmed priznao je {iroka prava patrijar{iji, koja je prvi put autonomiju dobila za vrijemeTuraka. Na slici: sultan Fatih Mehmed u trenutku primanja patrika.

‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 58

BBiitt }}ee ssiigguurrnnii ssaammoo oonnii kkoojjii vvjjeerruujjuu ii vvjjeerroovvaannjjee ssvvoojjee ss mmnnooggoobboo{{ttvvoomm nnee mmiijjee{{aajjuu......

((AAll--AAnn''aamm,, 8822))..

HARUN YAHYA ● 59

PPRRAAVVOO LLIICCEE IIZZVVRR[[IILLAACCAA

TTEERROORRAA UU IIMMEEVVJJEERREE

^̂injenice koje smo do sada naveli pokazuju da je

organiziranje teroristi~kih akcija protiv nevinog stanovni{tva djelo koje je apsolutno op-

re~no vjerskom moralu. Nijedan iskren musliman ne mo`e po~initi jedan ovakav zlo~in.

Naprotiv, muslimani su zadu`eni da zaustave po~inioce ovog zlo~ina, da uklone "nered na

Zemlji" i da svim ljudima donesu mir i sigurnost. Islam se ne mo`e stavljati u istu pozi-

ciju sa terorom; naprotiv, islam je vjera koja suzbija i koja je rje{enje protiv terora.

Ne mo`e postojati "kr{}anski", "jevrejski" ili "islamski teror". Up-

ravo, pogleda li se na strukturu osobe koja prakticira aktualni

teror, jasno se ispostavlja da je teror jedan soci-

jalni, a ne vjerski fakat.

KKrrii`̀aarrii -- bbaarrbbaarrii kkoojjii ssuu nnaarruu{{aavvaallii ssvvoojjuu vvjjeerruu

Istinska poruka jedne vjere ili nekog drugog idejnog sistema ponekad se mo`e

sasvim iskriviti od strane njenih navodnih pristalica. Kri`ari, koji predstavljaju jedan

mra~ni period historije kr{}anstva, dobar su primjer toga.

Kri`ari su bili evropski kr{}ani koji su, radi osvajanja Svete zemlje (okolina Pa-

lestine), krajem XI st. krenuli iz Evrope. Imali su, navodno, vjerski cilj, me|utim, do-

nosili su vandalizam i strah u sva mjesta kroz koja su prolazili. Kao {to }emo detalj-

nije vidjeti u narednim poglavljima, ~inili su masovne pokolje civila, oplja~kali su

mnoga sela i gradove. A kada su osvojili Jerusalem, u kome su pod muslimanskom

upravom u miru `ivjeli muslimani, jevreji i pravoslavni kr{}ani, po~inili su veliko

krvoproli}e i pokolj. Odsijecaju}i im glave, barbarski su pobili jevreje i muslimane.

""PPoobbiillii ssuu ssvvee AArraappee ii TTuurrkkee nnaa kkoojjee ssuu nnaaii{{llii ((......)) ppookkllaallii ssuu ssvvee ii mmuu{{kkaarrccee ii `̀eennee!!""1155

- zapisao je jedan histori~ar. Jedan od kri`ara, RRaayymmoonndd ooff AAgguuiilleess, "hvale}i se", na

slijede}i na~in opisao je ovaj vandalizam:

Desile su se fantasti~ni prizori koje je vrijedjelo vidjeti. Neki od na{ih ljudi - a

to su bili oni najmilosrdniji - sjekli su du{manima glave. Neki su ih ga|ali i oba-

rali strijelama, a neki su ih `ive bacali u vatru, mu~ili ih dugotrajnim ubijanjem.

Ulice grada bile su pune odsje~enih glava, ruku i nogu, tako da je bilo veoma

te{ko i}i ulicom a da se ne spotakne{ i padne{. Sve to, me|utim, nije ni{ta u po-

re|enju sa onim {to se desilo u Solomonovom hramu. [ta se tamo desilo?! Ako

vam ka`em istinu, mo`da }e vam te{ko biti povjerovati u to! Mogu re}i samo da

je nivo krvi u hramu dosezao do iznad koljena na{ih ljudi!1166

Gore navedenim metodama kri`arska vojska je u toku dva dana svirepo pobila

40 hiljada muslimana.1177

Kri`arski barbarizam bio je razuzdan do tih granica da su, u toku ~etvrtih kri-

`arskih pohoda, oplja~kali Istanbul, grad u kome su `ivjeli njihovi istovjernici. Nisu

se ustezali ~ak ni od nasilnog otimanja zlata iz crkava.

Neosporno je da je sav ovaj barbarizam opre~an kr{}anskoj politi~koj doktrini.

Zato {to je u biti kr{}anstvo, kako se isti~e u Novom zavjetu, "poruka ljubavi". U

Evan|elju po Mateju stoji da je Krist rekao svojim pristalicama: ""......LLjjuubbiittee nneepprriijjaa--

tteelljjee,, mmoolliittee zzaa oonnee kkoojjii vvaass pprrooggoonnee"" (Evan|elje po Mateju, 5/44). A u Evan|elju po

Luki saop}ava se da je Krist rekao: ""OOnnoommuu ttkkoo ttee uuddaarrii ppoo jjeeddnnoomm oobbrraazzuu pprruu`̀ii ii ddrruu--

ggii......"" (Evan|elje po Luki, 6/29) Ni na jednom mjestu u Novom zavjetu nema nijedne

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 60

U svim mjestima u koja je u{la kri`arska vojska provodila je velike pokolje; ubijali su civile i oplja~kali niz gradova.

HARUN YAHYA ● 61

odredbe koja bi ozakonila

nasilje, a nezamislivo je

ozakonjenje ubijanja nevi-

nih ljudi. Pojam "pokolja

nevine dje~ice" u Novom

zavjetu spominje se u slu-

~aju kada je okrutni jev-

rejski kralj Herod poku{ao

ubiti Krista dok je jo{ bio

tek ro|ena beba.

Dobro, kada je kr{}a-

nstvo jedna vjera ljubavi,

koja uop}e ne dozvoljava

nasilje, kako se desilo da

su kr{}anski kri`ari po~ini-

li najve}i vandalizam u historiji? Najve}i razlog toga je {to su kri`ari bili jedna ban-

da, sastavljena od neukih ljudi za koje se mo`e re}i da su bili "ljudi sa dna". U pog-

re{nom smjeru su povedene mase koje gotovo ni{ta nisu znale o svojoj vjeri, koje u

svom `ivotu nikada nisu pro~itale, a mo`da ~ak ni vidjele Novi zavjet i koje su bile

neobavije{tene o moralnim kriterijima kr{}anstva. Jedna grupa, koja je nastupila u

ime vjere, pojavila se sa neistinom, sa kri`arskim sloganom "Tako Bog `eli" i za so-

bom u barbarizam povukla ove neuke mase. Djela koja vjera kategori~no zabranjuje

o`ivotvorili su kroz {iroke mase ovom obmanjiva~kom metodom.

Treba skrenuti pa`nju da su isto~ni kr{}ani, koji su u kulturnom pogledu u tom

periodu bili na daleko vi{em nivou, Bizantinci npr., bili daleko humaniji od kri`ara.

Prije dolaska kri`ara, a i nakon njihovog odlaska, pravoslavni kr{}ani vodili su jedan

zajedni~ki i miran `ivot sa muslimanima. Prema komentatoru BBC televizije, TTeerrrryy

JJoohhnnssuu,, odlaskom kri`ara sa Bliskog istoka "ponovo je zapo~eo civilizirani ̀ ivot i pri-

padnici tri vjere su se opet vratili zajedni~kom `ivotu u Jerusalemu."1188

Primjer kri`ara ukazuje na jednu generalnu ~injenicu: ako su sljedbenici neke

ideje daleko od civilizacije, u idejnom smislu nedovoljno razvijeni, ako su to "nepis-

meni" ljudi, tada je veoma visoka sklonost ka nasilju. Ova ~injenica va`i i za ideolo-

gije koje nisu vjerske. Svi komunisti~ki pokreti u Svijetu pristalice su nasilja, ali naj-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 62

Kri`arska vojska, koja je 12. septembra 1204. g. u{la u Istanbul,oplja~kala je grad svojih istovjernika, a skidali su ~ak i zlato sa crkava.

brutalniji i najkrvo`edniji od svih komunista bili su Crveni kmeri, koji su se pojavili

u Kambod`i- zato {to su oni bili najnepismeniji i najneobrazovaniji komunisti.

Kao {to neobrazovani ljudi do ludila dovode ideju koja zagovara silu, isto tako

se i u ideju koja se protivi nasilju (u vjeru, npr.) mo`e umije{ati nasilje. I u islamskom

svijetu su se desili primjeri toga.

KKaarraakktteerr bbeedduuiinnaa pprreemmaa KKuurr''aannuuU vrijeme Muhammeda, a. s., u Arabiji su postojale dvije osnovne socijalne

strukture: gra|ani i beduini. U gradovima Arabije vladala je kultura koja je bila pri-

li~no napredna za uvjete toga vremena. Trgova~ke veze su ove gradove povezivale sa

vanjskim svijetom, i to je pove}avalo "duhovni horizont" gradskih Arapa. Posjedova-

li su kulturu odijevanja, zanimali su se za knji`evnost, a osobito za poeziju. [to se ti-

~e beduina, oni su bili nomadska plemena nastanjena u pustinji koja su posjedovala

veoma zaostalu kulturu. Apsolutno su bili neobavije{teni o de{avanjima iz oblasti

umjetnosti i knji`evnosti. Imali su grub karakter, koji je imao veze sa veoma o{trim

pustinjskim uvjetima u kojima su `ivjeli.

Islam se rodio i razvio me|u stanovnicima Mekke, koja je predstavljala jedan od

najva`nijih gradova Poluotoka. Me|utim, {irenjem islama, sva arabijska plemena su

ga postepeno prihvatala. Me|u ovim plemenima bili su i beduini. Ali, postojao je je-

dan problem u vezi sa njima: njihov kulturni i intelektualni nivo bio je sasvim nedo-

voljan za poimanje islamskih dubina. Njihovo stanje se na slijede}i na~in iznosi u jed-

nom kur'anskom ajetu:

BBeedduuiinnii ssuu nnaajjvvee}}ii nneevvjjeerrnniiccii ii nnaajjggoorrii lliicceemmjjeerrii,, ii rraazzuummlljjiivvoo jjee {{ttoo nnee ppoozznnaajjuu

pprrooppiissee kkoojjee AAllllaahh SSvvoommee PPoossllaanniikkuu oobbjjaavvlljjuujjee.. AA AAllllaahh ssvvee zznnaa ii mmuuddaarr jjee ((At-

Tawba, 97).

Beduini, odnosno socijalne grupe koje su "najve}i nevjernici i najgori licemje-

ri" i koji su podesni za nepriznavanje granica, postali su u vrijeme Muhammeda, a. s.,

dio islamskog svijeta. Me|utim, u kasnijim periodima oni su po~eli predstavljati

problem u islamskom svijetu. Primjer toga je sekta harid`ija, koja se razvila me|u be-

duinima. Osnovna je odlika ove izopa~ene sekte, koja je, zbog toga {to su iza{li izvan

sunnitskog u~enja, poznata pod imenom harid`ije - pobunjenici, ta da su pripadnici

ove sekte krajnje o{tri, brutalni i fanati~ni. Potpunim iskrivljavanjem stvarnih zna-

~enja odre|enih ajeta, harid`ije, koje ne posjeduju nikakvo shvatanje u kontekstu

HARUN YAHYA ● 63

kvaliteta kur'anskog morala i sr`i islama, zapodjenule su rat protiv svih muslimana

koji ne pripadaju njima. [tavi{e, organizirali su i "teroristi~ke" akcije. Jedan od naj-

bliskijih ashaba Muhammeda, a. s., koga je on prozvao "vratima grada znanja", haz-

reti Alija, ubijen je no`em prilikom napada koga je organizirao jedan harid`ija.

A u potonjim periodima islama razvila se jo{ jedna surova organizacija poznata

pod imenom ha{ha{iti. Bila je to teroristi~ka organizacija sastavljena od militanata

koje je, jednostavnim sloganima i obe}anjima, bilo lahko zavesti, koji nisu posjedo-

vali nikakav uvid u bit i dubine islama i koji su, zbog svoje nepismenosti, zra~ili fa-

natizmom.

Drugim rije~ima, kako god su kri`ari u potpunosti iskrivili stvarnu poruku

kr{}anstva i tuma~ili je kao doktrinu vandalizma, i odre|ene nastrane grupe koje su

se pojavile u islamskom svijetu tako|er su pribjegle brutalnostima proisteklim pog-

re{nim tuma~enjima islama. Njihova zajedni~ka strana je {to su to, kako Kur'an ka`e,

"beduini", odnosno nepismeni, nekulturni, konzervativni ljudi opake i grube prirode.

Vandalizam kome su pribjegavali rezultat je ove njihove socijalne strukture, a nika-

ko produkt vjere za koju tvrde da joj pripadaju.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 64

Beduinske zajednice u vrijeme Muhammeda, a. s.,bile su nomadska plemena koja su `ivjela u pustinji.U te{kim pustinjskim uvjetima beduini su poprimiligrube i sirove karakterne linije.

sniva~ ruskog anarhizma Michael Bakunjin i

njegov u~enik Nachayev na slijede}i na~in definira-

ju idealnog terorista:

Idealni terorist je osoba koja je prekinula sve zakonite i moralne od-

nose sa legalnim poretkom i svim institucijama civiliziranog svijeta. (...)

Priznaju samo jednu nauku: uni{tenje.19

Kao {to je razumljivo iz ovih rije~i Bakunjina i Nachayeva, teroristi su osobe koje su

prekinule sve veze sa svim institucijama, i materijalnim i duhovnim, koje, prema tome, negira-

ju sve moralne vrijednosti i koje ove institucije do`ivljavaju kao smetnju i neprijatelja. A u jednoj

drugoj izjavi Bakunjin je rekao da bi "terorist trebao imati samo jedan cilj - nemilosrd-no uni{tenje! (...) Uzimaju}i u obzir ovaj cilj, morao bi uvijek, neumorno i hlad-nokrvno, biti spreman na smrt i na svojeru~no ubijanje onih koji ga spre~avajuu tome!"

Portret terorista se slijede}im re~enicama skicira u Revolucionarnom priru~niku, knjizi koja se

smatra nekom vrstom priru~nika terorizma:

...Revolucionar, prema kome se grubo postupa, trebao bi, tako|er, biti grub prema drugima za-

nemaruju}i pritom ljubav, zahvalnost, pa ~ak i dostojanstvo. Mora jedino znati za hladnu po-

`udnost revolucionarne misije, ~ija }e mu realizacija donijeti zadovoljstvo, dra` i nagradu.2200

Ove rije~i sasvim jasno razotkrivaju mra~nu stranu terorizma i pokazuju da je teror na ap-

solutno suprotnoj strani u odnosu na islam koji se zasniva na miru, toleranciji i ljuba-

vi. Po{to Allah, d`. {., ajetom "O, vjernici, `ivite svi u miru i ne idi-te stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj ot-

voreni!" (Al-Baqarah, 208) saop}ava da je mir jedini spas za lju-

de, a da je, suprotno tome - dakle, rat i sukob - slije|enje {ejta-

novog puta.

OO

TTeerroorriissttii ssuu nneemmiilloossrrddnnii,, jjeeddiinnii cciilljj iimm jjee uunnii{{tteennjjee

Michael

Bakunin

HARUN YAHYA ● 65

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 66

TTeerroorr iiss tt ii~~kkaa ppssiihhoollooggii jjaa mmaassaa

ruga zna~ajna odlika terorista je ~injenica da

se oni pona{aju u skladu sa duhom mase. U ovoj

masi gubi se individualna misao i izbor, svi se usmjeravaju ka

jednom cilju. Osobe koje se pona{aju u duhu mase u stanju su uraditi

ono {to, u biti, ne bi mogli kada su sami; nastupaju nesvjesno i beskarakter-

no. Niz nepismenih i nerazboritih ljudi, koji su u mnogim zemljama {irom Svije-

ta uklju~eni u teroristi~ke grupe, ne znaju}i ~ak ni {ta ni radi ~ega rade, pod utjeca-

jem slogana i mase, zapadaju u jednu emocionalnu histeriju; u euforiji masovne psiho-

logije upli}e se u zlo~ine mase koje, u biti, samovoljno ne bi po~inio. U trenutku se mo-

`e preobratiti u ubicu okrvavljenih ruku, agresivnog demonstratora, u terorista koji je u

stanju po~initi krajnje neljudska djela. Kada u|e u teroristi~ku grupu, osoba koja, kada je

sama, djeluje pokorno i smireno, u stanju je izazvati po`ar, bezrazlo`no napasti prolazni-

ka, oplja~kati poslovni lokal, izvr{iti masovni pokolj; u stanju je da, ~ak, sam sebe baci u

smrt. Predaje se instrukcijama koje se daju u grupi i, ponesen snagom koju dobija od ma-

se, bez razmi{ljanja izvr{ava ono {to mu se naredi. Ve}ina onih koji u~estvuju u teroris-

ti~kim akcijama, zbog utjecaja masovne psihologije, a i zbog toga {to posjeduju slabu

volju i savjest, dolaze u stanje «razuzdanog» stada. Ovakve osobe bivaju podlo`-

ne provokaciji, netolerantne su i ne priznaju nikakva pravila.

Neispravnost ove «psihologije mase» i potrebu djelovanja u skladu svog ra-

zuma i volje na slijede}i na~in se saop}ava u jednom kur'anskom ajetu:

Ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i ra-

zum, za sve to }e se, zaista, odgovarati! (Al-

Isra', 36).

DD

JJeeddaann oodd iizzvvoorraa tteerroorriizzmmaa::

ffaannaattiizzaamm TTrree}}eegg ssvviijjeettaa

Historijski primjeri koje smo do sada naveli prili~no su rasvjetljavaju}i u kon-

tekstu razumijevanja potpuno irealnog pojma, koji u posljednje vrijeme zaokuplja

pa`nju svjetske javnosti i koji se definira kao navodni "islamski teror" - po{to oni ko-

ji, nastupaju}i u ime islama, i danas vr{e teror ili ga podr`avaju - a oni predstavljaju

veoma neznatnu manjinu u islamskom svijetu - djeluju u skladu sa "karakterom be-

duina", a nikako u skladu sa u~enjem islama. Ni na koji na~in ne shvataju sr` islama.

Islam, koji je vjera mira i pravde, nastoje staviti u slu`bu barbarizma koji proisti~e iz

njihove socijalne i kulturne strukture. A {to se ti~e izvora ovog barbarizma, on le`i u

nerazboritosti osoba koje ne uspijevaju pojmiti ljubav prema ljudima, a {to mo`emo

definirati kao "fanatizam Tre}eg svijeta".

^injenica je da su muslimani {irom islamskog svijeta posljednjih nekoliko sto-

lje}a izlo`eni okrutnosti od strane zapadnih snaga ili njihovih "produ`enih ruku". Ko-

lonizatorske evropske zemlje, lokalni kolonizatori (Izrael, npr.) ili nasilni~ki lokalni

re`imi potpomognuti od strane Zapada po~inili su veliki zulum nad muslimanskim

narodima. Me|utim, to je stanje koje su muslimani morali shvatiti, analizirati ga i na

njega reagirati u svjetlu Kur'ana, koji nikada ne dopu{ta praksu "tiranijom protiv ti-

ranije". Naprotiv, kur'anskim ajetima Allah, d`. {., nare|uje muslimanima da "na zlo

uzvra}aju dobrim":

DDoobbrroo ii zzlloo nniissuu iissttoo!! ZZlloo ddoobbrriimm uuzzvvrraattii,, ppaa }}ee ttii dduu{{mmaanniinn ttvvoojj ooddjjeeddnnoomm pprriiss--

nnii pprriijjaatteelljj ppoossttaattii (Fussilat, 34).

Neosporno je da muslimani imaju legitimno pravo da pokazuju otpor prema zu-

lumu koji se vr{i nad njima, da osje}aju netrpeljivost prema po~iniocima toga.

Me|utim, to nikako ne bi trebalo biti povod za slijepu mr`nju i nepravedno neprija-

teljstvo. O ovom pitanju Allah, d`. {., upozorava vjernike rije~ima ""......II nneekkaa vvaass

mmrr`̀nnjjaa kkoojjuu pprreemmaa nneekkiimm lljjuuddiimmaa nnoossiittee,, zzaattoo {{ttoo ssuu vvaamm sspprriijjee~~iillii pprriissttuupp ^̂aassnnoommee

hhrraammuu,, nniikkaakkoo nnee nnaavveeddee ddaa iihh nnaappaaddnneettee!! JJeeddnnii ddrruuggiimmaa ppoommaa`̀iittee uu ddoobbrroo~~iinnssttvvuu ii

~~eessttiittoossttii,, aa nnee ssuuddjjeelluujjttee uu ggrriijjeehhuu ii nneepprriijjaatteelljjssttvvuu;; ii bboojjttee ssee AAllllaahhaa,, jjeerr AAllllaahh ssttrraa{{nnoo

kkaa`̀nnjjaavvaa!!"" (Al-Ma'ida, 2).

HARUN YAHYA ● 67

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 68

Prema tome, nastupaju}i sa tvrdnjom o "predstavljanju mu~eni~kog naroda",

vr{iti teror nad nevinim `ivljem drugih naroda - nema nikakve veze sa islamom.

Drugo pitanje koje je ovdje potrebno naglasiti je da je za zulum i presiju zapad-

nih sila prema muslimanima, o kojima smo malo~as govorili, odgovoran materijali-

zam, koji je u XIX st. preovladao tom civilizacijom, ateisti~ke filozofije i ideologije,

a nikako cijeli Zapad. Evropski kolonijalizam nije izrastao iz kr{}anskog morala, nap-

rotiv, izrastao je iz ateisti~ke struje koja se suprotstavljala ovom moralu, a svoje naj-

ve}e vandalizme ostvarila je podr{kom socijal-darvinisti~ke ideologije XIX st. Kao

{to i danas u zapadnom svijetu jo{ postoje elementi surovosti, smutnje i konflikta,

postoji isto tako i jedna miroljubiva, dobronamjerna i pravedna kultura, koja svoje na-

dahnu}e crpi osobito iz kr{}anstva. Zapravo, temeljno idejno razila`enje u Svijetu ni-

je izme|u islama i Zapada, ve} izme|u antivjerskih struja (materijalista, ateista, dar-

vinista i sl.) i vjernika (vjernika Zapada, a i vjernika islamskog svijeta).

Drugi pokazatelj da fanatizam Tre}eg svijeta nema nikakve veze sa islamom je

~injenica da se ovaj fanatizam do skore pro{losti poistovje}ivao sa komunisti~kom

ideologijom. Kao {to je ve} poznato, teroristi~ke akcije, sli~ne onima koje se danas

organiziraju protiv Zapada, 60-ih i 70-ih godina realizirane su od strane komunisti~-

kih organizacija koje su veliku podr{ku u`ivale od strane Sovjetskog Saveza. Upore-

do sa nestankom utjecaja komunisti~ke ideologije, jedan dio socijalnih struktura, ko-

je su porodile aktualne organizacije, nastoje koristiti islam. Ovaj "vandalizam ogrnut

pla{tom vjere", koga `ele formirati dodavanjem odre|enih islamskih pojmova i sim-

bola na stare komunisti~ke ideje, u biti je apsolutno opre~an moralnim vrijednostima

koje predstavljaju sr` islama.

Posljednja stvar koju treba naglasiti u kontekstu ovog pitanja je ~injenica da is-

lam ne pripada nikakvom narodu ili odre|enoj geografiji. Islam je posljednja vjera

koju je Allah, d`. {., objavio ~ovjeku kao vodilju i upu}ena je cijelom ~ovje~anstvu.

Muslimani su zadu`eni da svoju vjeru pravde objasne i predstave svim narodima svih

kultura i da srca tih ljudi pridobiju za nju.

Prema tome, protiv grupa ili pojedinaca koji pribjegavaju teroru nastupaju}i u

ime islama, koji formiraju nasilni~ke re`ime i koji, umjesto reda, stvaraju nered pos-

toji jedno jedino rje{enje: predstavljanje i izno{enje islamskog morala; njegovo razu-

mijevanje i za`ivljavanje od strane {irokih masa.

edna od najbitnijih odlika terorizma jeproizvoljan odabir cilja ili `rtve. A ovakav odabir

cilja je jedan od najbitnijih razloga za {irenje straha - zato {to to zna-~i da se niko ne mo`e osje}ati sigurno. Ako ve} ne postoji nikakav specijalan

razlog da bilo ko bude meta, tada niko ne mo`e biti siguran. Potencijalna meta, isto ta-ko, ni{ta ne mo`e uraditi da bi se za{titila - po{to terorist presu|uje po svojim pravilima i dje-

luje na mjestima i u vremenu koje sam odredi. A to pokazuje voluntaristi~ko pona{anje inemogu}nost prethodnog predvi|anja akcija politi~kog terora.

JJ

Teroristi~ke organizacije svoje ciljeve nasumce odabiraju prilikomubistva ili ranjavanja nevinog i bespomo}nog civilnog `ivlja. Autenti~anprimjer toga je eksplozija nervnog gasa u Japanu, u tokijskom metrou

20. marta 1995. g.

JJeeddnnaa oodd tteerroorr iiss tt ii~~kkiihh mmeettooddaa

jjee ss ttvvaarraannjjee ppaanniikkee ii ss tt rraahhaa uu nnaarroodduu

HARUN YAHYA ● 69

OOppaassnnoosstt rraaddiikkaalliizzmmaa

Uporedo sa pojmom terora koga obra|ujemo u ovoj knjizi, drugo pitanje koje se

tako|er mora obraditi je i pojam radikalizma.

Radikalizam dolazi u zna~enju stava u politici i umjetnosti koji tra`i dosljedno,

temeljito i nepokolebivo provo|enje postavljenih zakona, odluka i principa. Radika-

lima se nazivaju prista{e radikalizma, odnosno oni koji idu za temeljitim promjena-

ma i koji u tom smislu koriste o{tre, surove, a ponekad i agresivne metode.

Kao i u svim ostalim prilikama, i u ovom slu~aju bi muslimanima trebao jedino

Kur'an slu`iti kao kriterijum. A pogledamo li u Kur'an, vidjet }emo da se stav, koga

definiramo radikalizmom, ni u kom slu~aju ne podudara sa stavovima koje Allah, d`.

{., nare|uje vjernicima. Kada opisuje vjernike, Allah, d`. {., ih predstavlja kao one

koji su blagih rije~i, koji izbjegavaju sva|u i sukob, koji umjereno i prijateljski pris-

tupaju ~ak i onima koji izgledaju kao najve}i protivnici, kao one koji posjeduju nje-

`an karakter.

Jedan od primjera koji }e nam, kad je rije~ o radikalizmu, poslu`iti kao putokaz

je nare|enje "Blagim rije~ima govorite", koje je Allah, d`. {., izdao Musau i Harunu,

a. s., kada im je zapovijedio da idu kod faraona:

""IIddiittee ffaarraaoonnuu,, oonn ssee,, ddooiissttaa,, oossiilliioo,, ppaa mmuu bbllaaggiimm rriijjee~~iimmaa ggoovvoorriittee,, nnee bbii llii rraazz--

mmiisslliioo iillii ssee ppoobboojjaaoo!!"" (Ta-Ha, 43-44).

Firaun je nevjernik koji je u svom vremenu i{ao najdalje u tiraniji i nasilju. Ne-

girao je postojanje Boga i sam sebe proglasio bo`anstvom. [tavi{e, bio je despot ko-

ji je prema vjernicima (sinovima Israilovim) primjenjivao stra{nu svirepost i pokolje.

Me|utim, kada se ide ~ak i jednom ~ovjeku koji je toliki neprijatelj, Allah, d`. {., svo-

jim poslanicima nare|uje "Govorite mu blagim rije~ima".

Obrati li se pa`nja na metodu na koju upu}uje Allah, d`. {., vidjet }e se da se

ovdje insistira na uspostavljanju dijaloga na jedan umjeren na~in, a nikako nije rije~

o sukobu kori{tenjem podbadaju}ih rije~i, razjaruju}ih slogana i uzbudljivih protest-

nih demonstracija.

Ostali odre|eni primjeri koji }e se muslimanima pokazati kao putokaz u komu-

niciranju mogu se na}i i u dijalogu izme|u [uajba, a. s., i nevjerni~kog naroda. Kur'an

nas na slijede}i na~in obavje{tava o ovom dijalogu:

II MMeeddjjeennuu -- bbrraattaa nnjjiihhoovvaa [[uuaajjbbaa.. ""OO,, nnaarrooddee mmoojj,,""-- ggoovvoorriioo jjee oonn -- ""AAllllaahhuu ssee

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 70

AAllllaahh vvaamm zzaappoovviijjeeddaa ddaa ooddggoovvoorrnnee

sslluu`̀bbee oonniimmaa kkoojjii ssuu iihh ddoossttoojjnnii

ppoovvjjeerraavvaattee ii kkaaddaa lljjuuddiimmaa ssuuddiittee,, ddaa pprraavvii~~nnoo

ssuuddiittee.. UUiissttiinnuu jjee ddiivvaann AAllllaahhoovv ssaavvjjeett!!......

((AAnn--NNiissaa'',, 5588))..

HARUN YAHYA ● 71

kkllaannjjaajjttee,, vvii ddrruuggoogg BBooggaa oossiimm NNjjeeggaa nneemmaattee,, ii kkrriivvoo nnaa lliittrruu ii nnaa kkaannttaarruu nnee

mmjjeerriittee!! VViiddiimm ddaa uu oobbiilljjuu `̀iivviittee ii bboojjiimm ssee ddaa vvaass jjeeddnnoogg ddaannaa nnee zzaaddeessii kkaazznnaa,,

ppaa ddaa ssvvii nnaassttrraaddaattee!!

OO,, nnaarrooddee mmoojj!! PPrraavvoo mmjjeerriittee ii nnaa lliittrruu ii nnaa kkaannttaarruu ii nnee zzaakkiiddaajjttee lljjuuddiimmaa ssttvvaarrii

nnjjiihhoovvee ii nnee ~~iinniittee zzlloo ppoo ZZeemmlljjii pprraavvee}}ii nneerreedd..

BBoolljjee vvaamm jjee oonnoo {{ttoo AAllllaahh oossttaavvlljjaa kkaaoo ddoozzvvoolljjeennoo,, aakkoo hhoo}}eettee ddaa bbuuddeettee vvjjeerr--

nniiccii;; aa jjaa nniissaamm vvaa{{ ~~uuvvaarr..""

""OO,, [[uuaajjbbee,,"" -- ggoovvoorriillii ssuu oonnii -- ""ddaa llii vvjjeerraa ttvvoojjaa ttrraa`̀ii oodd tteebbee ddaa nnaappuussttiimmoo oonnoo

~~eemmuu ssuu ssee pprreeccii nnaa{{ii kkllaannjjaallii iillii ddaa nnee ppoossttuuppaammoo ssaa iimmaannjjiimmaa nnaa{{iimm oonnaakkoo kkaa--

kkoo nnaamm jjee vvoolljjaa?? TTii ssii,, zzaapprraavvoo,, bbllaaggee nnaarraavvii ii zzrreeoo ~~oovvjjeekk!!""

""OO,, nnaarrooddee mmoojj,,""-- ggoovvoorriioo jjee oonn -- ''''sshhvvaattiittee ddaa jjee mmeennii jjaassnnoo kkoo jjee GGoossppooddaarr mmoojj

ii ddaa mmii jjee OOnn ddaaoo ssvveeggaa uu oobbiilljjuu.. JJaa nnee `̀eelliimm ~~iinniittii oonnoo {{ttoo vvaammaa zzaabbrraannjjuujjeemm;;

jjeeddiinnoo `̀eelliimm uu~~iinniittii ddoobbrroo kkoolliikkoo mmoogguu,, aa uussppjjeehh mmoojj zzaavviissii ssaammoo oodd AAllllaahhaa;; uu

NNjjeeggaa ssee uuzzddaamm ii NNjjeemmuu ssee oobbrraa}}aamm!!'''' (Hud, 84-88).

Analizira li se ovaj dijalog, vidjet }e se da je [uajb, a. s., svoj narod pozivao u

vjeru u Allaha, d`. {., i na uzoran moral i da je, pri tome, koristio krajnje umjeren i

skroman stil komuniciranja. Odre|ene mudrosti koje se spominju u navedenim ajeti-

ma mo`emo obazlo`iti na slijede}i na~in:

** ""JJaa nniissaamm vvaa{{ ~~uuvvaarr"" - ovim rije~ima [uajb, a. s., svom narodu isti~e da on nad

njima ne `eli uspostaviti nikakvu vlast; da nema tu namjeru, ve} im samo saop}ava

istine kojima ga je podu~io Allah, d`. {.

** ""TTii ssii,, zzaapprraavvoo,, bbllaaggee nnaarraavvii ii zzrreeoo ~~oovvjjeekk!!"" - ove rije~i koje su nevjernici ko-

ristili za [uajba pokazuju da je on bio krajnje umjeren, blag i uljudan i da su to veoma

vidljive odlike koje prihvataju ~ak i nevjernici. Nevjernici priznaju da je [uajb, a. s.,

re{id, zreo, razuman i jedan krajnje umjeren ~ovjek.

Analiziranjem kur'anskih ajeta, vidi se da je umjerenost, blagost i tolerantnost u

opho|enju zajedni~ka odlika svih Bo`ijih poslanika. Allah, d`. {., Ibrahima, a. s., opi-

suje rije~ima: ""IIbbrraahhiimm jjee ddooiissttaa bbiioo ppuunn ssaa`̀aalljjeennjjaa ii oobbaazzrriivv"" (At-Tawba, 114). A ajet

koji opisuje moral posljednjeg Bo`ijeg poslanika, Muhammeda, a. s., glasi:

SSaammoo AAllllaahhoovvoomm mmiilloo{{}}uu ttii ssii bbllaagg pprreemmaa nnjjiimmaa;; aa ddaa ssii oossoorraann ii ggrruubb,, rraazzbbjjeegg--

llii bbii ssee iizz ttvvoojjee bblliizziinnee...... (Ali 'Imran, 159).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 72

Jedna vidljiva odlika radikalizma je "srditost u na~inu komuniciranja". Ovaj stil

se na veoma vidljiv na~in o~ituje kroz govor, pisanje i demonstriranje pristalica radi-

kalizma. Me|utim, srditost nije svojstvo i odlika iskrenog muslimana. Opisuju}i vjer-

nike, Allah, d`. {., u Kur'anu koristi slijede}e rije~i: ""ZZaa oonnee kkoojjii,, ii kkaadd ssuu uu oobbiilljjuu ii

kkaadd ssuu uu oosskkuuddiiccii,, uuddjjeelljjuujjuu,, kkoojjii ssrrdd`̀bbuu ssaavvllaa||uujjuu ii lljjuuddiimmaa pprraa{{ttaajjuu -- aa AAllllaahh vvoollii oonnee

kkoojjii ddoobbrraa ddjjeellaa ~~iinnee"" (Ali 'Imran, 134).

Ina~e, ne postoji ni situacija koja bi od muslimana zahtijevala da pribjegavaju

srditom na~inu u komuniciranju. Jedina `elja koju bi jedan musliman trebao tra`iti od

drugih ljudi je da vjeruju u Boga i da `ive uzornim moralom. A to biva mogu}e jedi-

no ako Allah, d`. {., i njih uputi na Pravi Put. [to god mi uradili, koliko god ljudima

obja{njavali istinu, srca su u Allahovim rukama. Na ovu veoma bitnu ~injenicu Allah,

d`. {., vjernicima skre}e pa`nju slijede}im ajetom: ""...... AA zzaarr nnee zznnaajjuu vvjjeerrnniiccii ddaa bbii

AAllllaahh,, kkaadd bbii ssaammoo hhttiioo,, ssvvee lljjuuddee nnaa PPrraavvii PPuutt uuppuuttiioo......"" (Ar-Ra'd, 31).

Drugi ajet, koji tako|er isti~e istu ~injenicu, glasi:

DDaa GGoossppooddaarr ttvvoojj hhoo}}ee,, nnaa ZZeemmlljjii bbii ddooiissttaa bbiillii ssvvii vvjjeerrnniiccii.. PPaa zzaa{{ttoo oonnddaa ttii ddaa

nnaaggoonnii{{ lljjuuddee ddaa bbuudduu vvjjeerrnniiccii?? ((YYuunnuuss,, 9999))..

Zato je du`nost jednog vjernika da obja{njava Istinu i da ljude poziva u tu isti-

nu, na Pravi Put. Da li }e to oni prihvatiti ili ne}e, pitanje je koje je u potpunosti pre-

pu{teno njihovoj savjesti. I ovu ~injenicu Allah, d`. {., isti~e u Kur'anu saop}avaju}i

da "u vjeri nema prisiljavanja":

UU vvjjeerruu nneemmaa pprriissiilljjaavvaannjjaa -- PPrraavvii PPuutt ssee jjaassnnoo rraazzlliikkuujjee oodd zzaabblluuddee!! OOnnaajj kkoo nnee

vvjjeerruujjee uu {{eejjttaannaa,, aa vvjjeerruujjee uu AAllllaahhaa -- ddrr`̀ii ssee zzaa nnaajj~~vvrr{{}}uu vveezzuu,, kkoojjaa ssee nnee}}ee pprree--

kkiinnuuttii.. -- AA AAllllaahh ssvvee ~~uujjee ii zznnaa!! (Al-Baqarah, 256).

Prema tome, ne mo`e se vr{iti nikakva prisila ni da nemuslimani prime islam i

postanu muslimani, a ni prisila da se oni koji su muslimani klonu grijeha i izvr{avaju

du`nosti koje im vjera nala`e. U tom smislu mo`e se jedino dati savjet. Obra}aju}i se

Muhammedu, a. s., Allah, d`. {., u odre|enim ajetima saop}ava da on, a samim tim i

svi iskreni muslimani, ne smije vr{iti prisilu:

MMii ddoobbrroo zznnaammoo {{ttaa oonnii ggoovvoorree;; ttii iihh nnee mmoo`̀ee{{ pprriissiilliittii,, nneeggoo ppooddssjjeettii KKuurr''aannoomm

oonnooggaa kkoojjii ssee pprriijjeettnnjjee MMoojjee bboojjii!! (Qaf, 45).

HARUN YAHYA ● 73

RReeccii:: ""OO,, lljjuuddii,, IIssttiinnaa vvaamm ddoollaazzii oodd GGoossppooddaarraa vvaa{{eegg,, ii oonnaajj kkoo ssee uuppuuttii PPrraavviimm

PPuutteemm -- uuppuuttiioo ssee zzaa ssvvoojjee ddoobbrroo,, aa oonnaajj kkoo kkrreennee ssttrraannppuuttiiccoomm,, kkrreennuuoo jjee nnaa

ssvvoojjuu {{tteettuu,, aa jjaa nniissaamm vvaa{{ ooddvvjjeettnniikk!!"" (Yunus, 108).

Muslimani, isto tako, ne mogu biti ni radikali s obzirom da su zadu`eni da pozi-

vaju na Pravi Put, da ne vr{e pritisak na ljude i da ih ne prisiljavaju ni na {to i da se

~ak i najve}im bezdu{nicima obra}aju "blagim rije~ima". Radikalizam brani i prim-

jenjuje sve ono {to je suprotno svim ovim odlikama koje smo naveli. U biti, radikali-

zam je izvanislamski politi~ki stav i idejna tendencija koja je u islamski svijet u{la

naknadno. Upravo, analiziraju li se socijalni fakti koji se definiraju pod pojmom ra-

dikalizma, vidjet }e se da je to jjeeddnnaa zzbbiirrkkaa mmeettooddaa kkoojjee ssuu,, zzaapprraavvoo,, rraanniijjee kkoorrii{{tteennee

oodd ssttrraannee kkoommuunniissttaa i da je to jedan izraz ""`̀aarraa ppaaggaannsskkoogg"" (Al-Fath, 26) koji, zapra-

vo, nema nikakvog mjesta u islamu.

Svi muslimani moraju se dr`ati daleko od ovog o{trog, srditog i konfliktnog na-

~ina komuniciranja, koji je opre~an kur'anskom duhu i su{tini, a umjesto toga mora-

ju usvojiti umjereni, blagi, tolerantni, smireni i saosje}ajni stil koga je Allah, d`. {.,

opisao u Kur'anu. Svojom zrelo{}u, tolerancijom, umjereno{}u, ponizno{}u i du{ev-

nim mirom muslimani bi trebali biti uzor cijelom svijetu; trebali bi ostale zapanjiti so-

bom, a, prema tome, i islamskim moralom. Trebali bi, ne samo u ovim ve} i u drugim

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 74

Ubijanje ljudi i uni{tavanje okoline za teroriste predstavlja jedan "na~in `ivljenja", a prolijevanje krvi za njih predstavlja nasladu i cilj. Zato oni mogu nemilosrdno pucati na nevine stanovnike, baciti bombu na malu djecu, dizatizgrade u zrak...

oblastima, kao {to su nau~ni, kulturni, umjetni~ki, estetski, izra`avati i na najljep{i

na~in `ivjeti islam, a simbolizirati svijet.

I obja{njenje islama i put borbe protiv ideja koje su u opre~nosti sa islamom pro-

lazi kroz ove navedene predstave. U narednom ajetu Allah, d`. {., na jedan sasvim ja-

san na~in saop}ava stil koji musliman treba koristiti prilikom pozivanja na Pravi Put:

NNaa ppuutt GGoossppooddaarraa ssvvooggaa mmuuddrroo ii lliijjeeppiimm ssaavvjjeettoomm ppoozziivvaajj ii ss nnjjiimmaa nnaa nnaajjlljjeepp{{ii

nnaa~~iinn rraasspprraavvlljjaajj!! GGoossppooddaarr ttvvoojj zznnaa oonnee kkoojjii ssuu zzaalluuttaallii ss PPuuttaa NNjjeeggoovvaa,, ii OOnn

zznnaa oonnee kkoojjii ssuu nnaa PPrraavvoomm PPuuttuu (An-Nahl, 125).

PPssiihhoollooggiijjaa tteerroorraa ii nnjjeezziinnee mmeettooddee

Pojam terora ima {iri obim zna~enja od onoga koji se koristi u svakodnevnom je-

ziku.

Generalno, teror u dana{njem jeziku predstavlja oru`anu borbu koju, u princi-

pu, vode radikalne grupe. Teror doslovno zna~i iizzaazziivvaannjjee ssttrraahhaa,, zzaassttrraa{{iivvaannjjee.

Me|utim, ovo izazivanje straha i zastra{ivanje je prili~no velikog obima i predstav-

lja stanje straha i nnaassiilljjaa, stanje koje se odra`ava u svim sferama ljudskog `ivota. Te-

ror sadr`i jedan sistemati~an i pove}an strah radi nametanja ljudima odre|ene ideje i

postupaka te sve vrste nasilja koje bi pobudile strah. Me|utim, cilj prema kome je

usmjeren teror, u svakom slu~aju, direktno ili indirektno, bivaju civili.

Teroristi~ke organizacije koriste se terorom da bi na svoju stranu pridobile jav-

nost; ra~unaju da }e zadavanjem straha posti}i mo}, a sa tom snagom javnost ili, u

ve}ini slu~ajeva, jedan dio javnosti pridobiti na svoju stranu. Vrsta terora o kome up-

HARUN YAHYA ● 75

ravo govorimo je ono {to se prvo poima pri spominjanju rije~i teror, a generalno se

oslovljava kao desni~arski teror.

Me|utim, postoji jo{ i teror koji je vidljiv u zemljama Tre}eg svijeta i koga prim-

jenjuju diktatorski re`imi. Logika koja je ovdje vidljiva zapravo nije ni{ta drugo do

makro praksa logike ljevi~arskog terora. Kadar koji posjeduje vlast ili diktator je tla-

~itelj; vlast koristi jedino radi li~nih interesa i zbog toga je sukobljen sa razli~itim

dru{tvenim opozicijama. U tom slu~aju, da bi dokazao da je ja~i od opozicije, aktual-

ni re`im koristi istu formulu: primjenjuje teror da bi ga se narod bojao. A taj strah mu

osigurava mo}.

Teroristi~ke organizacije isti~u da im je, u skladu sa ideologijom koju zastupa-

ju, cilj uklanjanje uprave i vlasti, za koju smatraju da stvara tiraniju i nepravdu i, na

taj na~in, uspostavu jednog sretnog i pravednog na~ina `ivota. Me|utim, to uop}e ni-

je realan pristup. Za one koji posjeduju ovakvo shvatanje, Allah, d`. {., ka`e slijede}e

u prvim ajetima sure Al-Baqarah:

KKaaddaa iimm ssee kkaa`̀ee:: ""NNee rreemmeettiittee rreedd nnaa ZZeemmlljjii!!"" -- ooddggoovvaarraajjuu:: ""MMii ssaammoo rreedd uuss--

ppoossttaavvlljjaammoo!!"" ZZaarr??!! AA,, uuiissttiinnuu,, oonnii nneerreedd ssiijjuu,, aallii nnee ooppaa`̀aajjuu (Al-Baqarah, 11-

12).

Ubijanje ljudi za teroriste predstavlja oblik `ivljenja. Bezdu{no su u stanju pu-

cati na nevine ljude, baciti bombu na malu i sasvim nedu`nu dje~icu. Prolijevanje krvi

njima zna~i nasladu, nasladu i cilj. Izlaze iz ljudskosti i pretvaraju se u razjarene div-

lje `ivotinje. Ukoliko se me|u njima pojavi neko ko pokazuje i najmanji osje}aj mi-

losti, odmah ga izbacuju iz stroja progla{avaju}i ga kukavicom ili izdajicom. Ina~e, u

ve}ini slu~ajeva oni se i me|usobno oru`ano obra~unavaju i organiziraju se me|usob-

ne krvave ~istke unutar razli~itih frakcija.

Kao {to se vidi, terorizam nije ni{ta drugo do jedan satanski vulkan koji bljuje

krv. Ko god da podr{ku ovom kolu vandalizma, daje podr{ku jednom satanisti~kom

sistemu. Nikoga ne bi smjelo zavarati to {to teroristi koriste vjerske pojmove, {to dje-

luju pod vjerskim simbolima. Teroristi, koji se na taj na~in zaogr}u la`nim pla{tom

vjere, ~ine dva zlo~ina. Prije svega, zbog toga {to izazivaju krvoproli}e, a potom {to,

predstavljaju}i da to ~ine u ime vjere, ~ine jednu antivjersku propagandu.

Kao {to smo i ranije naveli, vjera i teror dva su apsolutno opre~na stajali{ta. Kao

svoj put, terorizam se opredjeljuje za agresivnost, ubijanje, rat, zadavanje bola, tira-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 76

Pored fizi~kih {teta koje ~ine ljudima, jedan od najbitnijih ciljeva terorista je i psihi~ko uni{tavanje naroda. Nemogu}e je daistinski vjernici budu teroristi, oni koji u narod siju strah, bezna|e i tugu, po{to, suprotno terorizmu, vjerski moral zahtijevaulaganje napora na za`ivljavanju ljubavi, mira, sigurnosti, saosje}anja, radosti i nade.

HARUN YAHYA ● 77

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 78

Ubijanje nevinih i bespomo}nih ljudi prema kur'anskom moralu predstavlja najgori vid zuluma.

Allah, d`. {., zabranjuje teror i svaku smutnju, aproklinje one koji se bave tim djelima.

niziranje... Me|utim, prema Kur'anu, sve to predstavlja zulum. Allah, d`. {., nare|uje

mir, dogovor, ~injenje dobra i dovo|enje u red me|uljudskih odnosa. Saop}ava nam

da zabranjuje teror i svaku vrstu nereda i da proklinje one koji se nalaze u akcijama

ove vrste:

AA oonnii kkoojjii nnee iissppuunnjjaavvaajjuu dduu`̀nnoossttii pprreemmaa AAllllaahhuu,, iiaakkoo ssuu ssee nnaa ttoo ~~vvrrssttoo oobbaavvee--

zzaallii,, ii kkiiddaajjuu oonnoo {{ttoo jjee AAllllaahh nnaarreeddiioo ddaa ssee ppoo{{ttuujjee,, ii ~~iinnee nneerreedd nnaa ZZeemmlljjii -- nnjjiihh

~~eekkaa pprrookklleettssttvvoo ii nnaajjggoorree pprreebbiivvaallii{{ttee!! (Ar-Ra'd, 25).

Temeljna karakteristika onih koji se nalaze u terorizmu, koji su se, na neki na-

~in, upleli u ovaj zulum jeste da su oni daleko od straha od Allaha, d`. {., i ljubavi pre-

ma Njemu, da imaju okamenjena srca i jedno bolesno duhovno stanje. Allah, d`. {., u

Kur'anu na slijede}i na~in spominje ljude ovog karaktera:

II nnee sslluu{{aajj nniijjeeddnnoogg kkrriivvookklleettnniikkaa,, pprreezzrreennaa,, kklleevveettnniikkaa,, oonnooggaa kkoojjii ttuu||ee rriijjee~~ii

pprreennoossii,, {{kkrrttccaa,, nnaassiillnniikkaa,, vveelliikkoogg ggrriijjee{{nniikkaa,, ssuurroovvaa ii,, oossiimm ttooggaa,, uu ttuu||ee pplleemmee

uulljjeezzaa!! (Al-Qalam, 10-13).

Neopravdano nasilje i agresivnost tako|er su djela koja Allah, d`. {., zabranju-

je. U islamu su, dakle, zabranjena ova djela, koja se danas karakteriziraju kao teror i

anarhija:

RReeccii:: ""GGoossppooddaarr mmoojj zzaabbrraannjjuujjee rraazzvvrraatt,, ii jjaavvnnii ii ppoottaajjnnii,, ii ggrriijjeehhee,, ii nneeoopprraavvddaa--

nnoo nnaassiilljjee,, ii ddaa AAllllaahhuu ssmmaattrraattee rraavvnniimm oonnee zzaa kkoojjee OOnn nniikkaakkaavv ddookkaazz oobbjjaavviioo

nniijjee,, ii ddaa oo AAllllaahhuu ggoovvoorriittee oonnoo {{ttoo nnee zznnaattee!!"" (Al-A'raf, 33).

HARUN YAHYA ● 79

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 80

......BBoojjttee ssee AAllllaahhaa,,

jjeerr AAllllaahh ddoobbrroo zznnaa oonnoo {{ttoo ~~iinniittee!!

((AAll--MMaa''iiddaa,, 88))..

kcije nasilja teroristi vide kao jedan na~inpropagande svojih organizacija. Dakle, ubijanje ne-

vinih ljudi, plja~ka banke, atentat, kidnapiranje ljudi, bomba{ki napad - za teroris-ta predstavljaju svojevrsnu propagandu i metod borbe. Ovaj stav, koji se mo`e rezimirati

kao "samo jednom akcijom u jednom danu osigurati ve}u propagandu od miliona saop}enja", iznositeroristi~ku privr`enost nasilju. Mentalitet, koji je daleko od svih humanih osje}aja, saosje}anja, mi-

losr|a, sporazuma i tolerancije podr{ku mo`e imati jedino u onim zajednicama koje su daleko od kur'anskogmorala i u kojima su utjecajne antivjerske i ateisti~ke ideologije. Iz tog razloga, uklanjanje aktualnog mra~nogna~ina razmi{ljanja i mentaliteta mogu}e je jedino {irokim za`ivljavanjem kur'anskog morala u javnosti.

AA

Teror izgleda kao propa-gandni mehanizamodre|enih organizacija. Cilj im jenano{enje {tete iliuni{tenje ljudi i njihovavlasni{tva. Aktualne organizacije misle da nataj na~in pove}avaju svojutjecaj i mo}.

AAkkccii jjee nnaassii ll jjaa tteerroorr iiss tt ii kkoorr iiss ttee kkaaoo ssvvoojj

oossnnoovvnnii pprrooppaaggaannddnnii mmeettoodd

HARUN YAHYA ● 81

AAllllaahh ppoozziivvaa uu KKuu}}uu mmiirraa ii uukkaazzuujjee nnaa PPrraavvii PPuutt oonnoommee kkoommee OOnn hhoo}}ee

((YYuunnuuss,, 2255))..

aralelno sa savremenim pitanjem terora, druga

veoma zna~ajna tema koja je do{la na dnevni red svjetske javnosti je odnos izme|u islama

i Zapada. Kao {to je ve} poznato, odre|eni analiti~ari su '90-ih iznijeli da se Svijet nalazi

pred jednim sukobom islam-Zapad. Upravo je to i glavna tema poznate teze i djela

Samuela Huntingtona Sukob civilizacija. Me|utim, ova teza zasniva se na utopisti~kom

scenariju koji proisti~e iz pretjeranog utjecaja odre|enih neukih i radikalnih ele-

menata u objema civilizacijama. U principu, ne mo`e postojati sukob

izme|u islamske i zapadne civilizacije, po{to je jevrejsko-

kr{}ansko uvjerenje, koje ~ini temelje zapadne civi-

lizacije, u skladu i savezu sa islamom, a

nikako u sukobu.

PP

SSTTAAVV IISSLLAAMMAA PPRREEMMAA

ZZAAJJEEDDNNIICCAAMMAA SSVVEETTIIHHKKNNJJIIGGAA

U Kur'anu se jevreji i kr{}ani nazivaju "zajednicama svetih Knjiga" (ehl-i kitab).

Razlog tome je {to su pristalice obje ove vjere pot~injene svetim Knjigama koje je

objavio Allah, d`. {. A {to se ti~e islamskog stava prema ovim zajednicama, on je kraj-

nje tolerantan i pravedan.

Pravedni islamski stav prema ehl-i kitabu formiran je jo{ u periodu ra|anja islama.

Kao {to je poznato, muslimani su u tom periodu bili u poziciji manjine koja je, pod pre-

sijama i torturama idolopoklonika, u Mekki nastojala o~uvati svoju vjeru. Zbog ja~ine

ovih presija neki muslimani su donijeli odluku o napu{tanju Mekke i tra`enju azila kod

pravednijih vladara. Muhammed, a. s., rekao im je da uto~i{te potra`e kod etiopskog

kralja Ned`a{ija, koji je bio kr{}anin. Kada su do{li u Etiopiju, muslimani, koji su

poslu{ali ovaj savjet, zatekli su jednu krajnje pravednu vlast koja ih je primila ljubazno

i s po{tovanjem. Kralj Ned`a{i odbio je zahtjeve idolopokloni~kih izaslanika koji su

tra`ili izru~enje muslimana, a muslimanima saop}io da slobodno mogu `ivjeti u nje-

govoj zemlji.

Ovakvo kr{}ansko pona{anje, koje se zasniva na idejama saosje}ajnosti, milosr|a

i pravi~nosti, ~injenica je na koju je Allah, d`. {., skrenuo pa`nju u Kur'anu:

...... ii ssvvaakkaakkoo }}ee{{ nnaa}}ii ddaa ssuu vvjjeerrnniicciimmaa nnaajjbbllii`̀ii pprriijjaatteelljjii oonnii kkoojjii ggoovvoorree:: ""MMii ssmmoo

kkrr{{}}aannii"" -- zzaattoo {{ttoo mmee||uu nnjjiimmaa iimmaa ssvvee}}eenniikkaa ii mmoonnaahhaa ii {{ttoo ssee oonnii nnee oohhoollee (Al-

Ma'ida, 82).

ZZaajjeeddnnii~~kkoo vvjjeerroovvaannjjee ii

vvrriijjeeddnnoossttii mmuusslliimmaannaa ii eehhll--ii kkiittaabbaa

Kr{}ansko i muslimansko vjerovanje zajedni~ko je u mnogo pravaca. Na isti na~in

i jevrejstvo sa islamom dijeli dosta zajedni~kih vjerovanja. Kur'anskim ajetom "...Mi

vjerujemo u ono {to se objavljuje nama i u ono {to je objavljeno vama, a na{ Bog i va{

Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo" (Al-'Ankabut, 46) Allah, d`. {., isti~e da

su muslimani i ehl-i kitab saglasni u vjeri u Boga.

Pristalice sve tri vjere:

* vjeruju da je Bog cijeli Kosmos stvorio iz ni~ega i da Svojom neograni~enom

mo}u gospodari cijelom materijom;

* vjeruju da je Bog, na jedan ~udotvoran na~in, stvorio `iva bi}a i ~ovjeka i da

~ovjek posjeduje du{u koju mu je Bog udahnuo;

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 84

* vjeruju u pro`ivljenje nakon smrti, raj i pakao, u postojanje meleka (an|ela), te

da je Bog na{e `ivote zasnovao na sudbini;

* vjeruju da je kroz historiju Bog ljudima poslao niz vjerovjesnika kao {to su Nuh,

Ibrahim, Ishak, Yusuf, Davud, a. s., a muslimani vole sve ove vjerovjesnike. U jednom

kur'anskom ajetu se na slijede}i na~in prenosi da muslimani ne prave nikakva razdva-

janja me|u vjerovjesnicima:

PPoossllaanniikk vvjjeerruujjee uu oonnoo {{ttoo mmuu ssee oobbjjaavvlljjuujjee oodd GGoossppooddaarraa nnjjeeggoovvaa,, ii vvjjeerrnniiccii --

ssvvaakkii vvjjeerruujjee uu AAllllaahhaa,, ii mmeelleekkee NNjjeeggoovvee,, ii kknnjjiiggee NNjjeeggoovvee,, ii ppoossllaanniikkee NNjjeeggoovvee::

""MMii nnee iizzddvvaajjaammoo nniijjeeddnnoogg oodd ppoossllaanniikkaa NNjjeeggoovviihh!!"" II oonnii ggoovvoorree:: ""^̂uujjeemmoo ii

ppookkoorraavvaammoo ssee;; oopprroossttii nnaamm,, GGoossppooddaarruu nnaa{{;; TTeebbii }}eemmoo ssee vvrraattiittii!!"" (Al-

Baqarah, 285).

Kr{}ani i jevreji su u Kur'anu oslovljeni kao "ehl-i kitab". U Kur'anu se, isto tako, nare|uje izra`avanje po{tovanja, ljubavi, milosr|a i bliskosti prema ehl-i kitabijama. Pristalice obiju ovih vjera vjeruju u Knjige koje je Bog objavio i brane iste moralne

vrijednosti kao i muslimani.

HARUN YAHYA ● 85

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 86

Ne samo u pitanjima vjere, ehl-i kitab su u skladu sa muslimanima i u pitanjima

moralnih vrijednosti. U savremenom svijetu, u kome se veoma brzo {iri nemoralnost

poput prostitucije, homoseksualizma i droge i model sebi~nih, koristoljubivih i

nemilosrdnih ljudi, ehl-i kitab i muslimani vjeruju u zajedni~ke vrline: ~estitost,

~ednost, poniznost, nesebi~nost, saosje}ajnost, milosr|e, ljubav...

Pored muslimana, i pristalice ehl-i kitaba danas vode borbu protiv amoralnih pojava koje sve vi{e uzimaju maha, kao {to jeprostitucija, narkomanija i homoseksualizam, a, isto tako, odlike, poput ~ednosti, po{tenja i po`rtvovanosti, pristalice sve tri

vjere prihvataju kao najve}e moralne vrline.

ZZaajjeeddnnii~~kkii nneepprriijjaatteelljjii mmuusslliimmaannaa ii eehhll--ii kkiittaabbaa

Druga bitna ~injenica koja zbli`ava kr{}anstvo, jevrejstvo i islam jesu ateisti~ke

filozofije, koje su veoma utjecajne u savremenom svijetu, i nesre}e koje one

prouzrokuju.

Me|u najpoznatijim ateisti~kim ideologijama koje su ~ovje~anstvu zadale najve}e

nevolje mo`emo navesti idejne struje kao {to su materijalizam, komunizam, fa{izam,

anarhizam, rasizam, nihilizam i egzistencijalizam. Obmanjeni njihovim falsificiranim

dijagnozama o evoluciji, dru{tvu i ~ovjeku, obmanjuju}im definicijama i ilustracijama,

veliki broj ljudi je izgubio svoju vjeru ili pao u sumnju. [tavi{e, ove ideologije su ljude,

zajednice i narode odvele u velike krize, sukobe i ratove i ~ovje~anstvu donijele velike

katastrofe. I u surovostima, nevoljama i krizama, koje ~ovje~anstvo jo{ pre`ivljava,

veliki udio imaju ove ideologije.

Negiranjem kreacionizma (stvaranja) i postojanja Allaha, d`. {., aktualne ide-

ologije zasnivaju se na zajedni~koj osnovi, na Darvinovoj teoriji evolucije, koja,

navodno, predstavlja jednu nau~nu postavku. Darvinizam predstavlja temelj ili osnovu

ateisti~kih filozofija. Ova teorija tvrdi da `iva bi}a evoluiraju zahvaljuju}i slu~ajnos-

tima i borbi za opstanak. Prema tome, najbitnija pouka koju je darvinizam dao ~ovjeku

je da "nije odgovoran ni pred kim, da je za svoj ̀ ivot zahvalan slu~ajnostima, da se mora

boriti da bi opstao i da, radi toga, u slu~aju potrebe, treba drugoga satrati. Ovaj svijet je

svijet sukoba i interesa." Socijalne poruke koje daju darvinisti~ki pojmovi poput

"prirodne selekcije", "borbe za opstanak" i "opstanak jakih" upravo su ovi savjeti.

Ovakvo poimanje morala upu}uje ljude na sebi~nost, koristoljubivost, nemilosrdnost i

surovost, a uni{tava kvalitete kao {to su saosje}ajnost, milosr|e, nesebi~nost i skrom-

nost. Sve to, isto tako, predstavlja kao jedan od neophodnih "`ivotnih zakona".

Nesumnjivo je da su ova darvinisti~ka podu~avanja u potpunoj opre~nosti sa

vjerovanjima ehl-i kitaba i kur'anskim porukama. Prema tome, darvinisti~ko u~enje

predstavlja osnovu jednog svijeta koji je, tako|er, u direktnoj opoziciji sve trima

vjerama.

Naspram ove ~injenice, ehl-i kitab, koji vjeruju u Boga i prihvataju uzoran moral

kome On podu~ava, i muslimani trebaju sklopiti me|usobni savez. Pristalice sve tri ove

vjere moraju zajedni~kim snagama cijelom Svijetu objasniti zablude darvinizma, koji

ina~e ne posjeduje nikakvo nau~no upori{te i koji se nastoji odr`ati u `ivotu samo zbog

HARUN YAHYA ● 87

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 88

Ateisti~ke ideologije poput fa{izma, komunizma i masonizma tokom historije ~ovje~anstvu su donijele nevolje i katastrofe, a dru{tva podu~ile silnoj mr`nji.

toga {to on predstavlja temeljnu podr{ku materijalisti~koj filozofiji. Zajedni~kim

snagama bi trebali voditi idejnu borbu protiv moralne degeneracije i svih ostalih

destruktivnih ideologija (komunizma, fa{izma, rasizma) koje svoju inspiraciju nalaze u

ateizmu. U slu~aju realizacije toga, Svijetom }e u veoma kratkom roku zavladati mir,

sigurnost i pravda.

U modelu `ivota koji je ~ovje~anstvu ponudio darvinizam postoji kavga i mr`nja. Vjeruje se da je napredak zajednice mogu} jedinopostojanjem sukoba. Me|utim, historija je pokazala da je ovakva praksa ~ovje~anstvu priredila samo katastrofu.

HARUN YAHYA ● 89

AAnnttiisseemmiittiizzaamm jjee rraassiizzaamm kkoojjii jjee ppoottppuunnoo oopprree~~aann iissllaammuu

Antisemitizam, odnosno rasisti~ka mr`nja prema jevrejima, tako|er je jedna od

ideologija koja je usmjerena protiv mira i sigurnosti nevinih ljudi i koja ugro`ava mir

savremenog Svijeta.

Antisemitizam je svoj rukopis ostavio iza velikih katastrofa XX st. Nesumnjivo,

najstra{nija od ovih katastrofa je tiranija i pokolji koje su nacisti po~inili prema jevre-

jima. Pored toga, u nizu zemalja {irom Svijeta, veliki broj autoritarnih re`ima je na

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 90

Tiranija, koja je kroz historiju primjenjivana protiv jevreja i koja se zasniva na temeljimarasizma, u apsolutnoj je opre~nosti sa islamom. Ali, protivljenje koje se danas izra`avaprema agresivnosti izraelske dr`ave i njenom dr`avnom teroru sasvim je prirodno i opravdano. Me|utim, tiraniziranje nevinog jevrejskog naroda i njegove male djece djelo jekoje je neprihvatljivo iskrenim muslimanima.

ni{anu imao jevreje, nad kojima su po~inili zulum. Organizacije koje imaju fa{isti~ku

ideologiju organizirale su krvave napade ili druge vidove uznemiravanja jevreja, a

primjeri toga vidljivi su i u dana{nje vrijeme.

Dobro, a kakav stav bi muslimani trebali imati prema antisemizmu?

Odgovor je sasvim jasan: KKaaoo ii pprroottiivv ssvviihh oossttaalliihh rraassiissttii~~kkiihh iiddeeoollooggiijjaa,, mmuussllii--

mmaannii bbii ssee ttrreebbaallii ssuupprroottssttaavviittii ii aannttiisseemmiittiizzmmuu,, bboorriittii ssee pprroottiivv oovvee iiddeeoollooggiijjee mmrr`̀nnjjee ii,,

kkaaoo ii sslluu~~aajjii ssvviihh ddrruuggiihh zzaajjeeddnniiccaa,, ttrreebbaallii bbii ssttaattii ii uu ooddbbrraannuu pprraavvaa jjeevvrreejjaa.. Bilo u

Izraelu ili u dijaspori, muslimani bi jevrejima trebali priznati prava na slobodan `ivot,

slobodu vjeroispovijesti, za{titu identiteta i pravo na izra`avanje.

Muslimani danas, sasvim opravdano, osu|uju agresorsku, bezdu{nu i tiransku

politiku izraelske dr`ave. Me|utim, naravno da se zbog cionisti~kih zlo~ina ne mogu

osu|ivati nevini jevreji (ra~unaju}i i izraelske dr`avljane).

Nikada ne osu|ivati cijelu zajednicu, odvajati pravo od krivoga i zalime od nevinih

naredbe su koje se naro~ito isti~u u Kur'anu. Nakon {to su obja{njeni grijesi jevreja i

kr{}ana koji su postupali suprotno Bo`ijim naredbama, u Kur'anu se na slijede}i na~in

govori o uzornom morali ostalih pojedinih jevreja i kr{}ana:

AAllii,, nniissuu ssvvii oonnii iissttii.. IImmaa iisspprraavvnniihh sslljjeeddbbeenniikkaa KKnnjjiiggee kkoojjii ppoossvvuunnoo}} AAllllaahhoovvee

aajjeettee ~~iittaajjuu ii mmoollee ssee;; OOnnii uu AAllllaahhaa ii uu oonnaajj ssvviijjeett vvjjeerruujjuu ii ttrraa`̀ee ddaa ssee ~~iinnee ddoobbrraa

ddjjeellaa,, aa oodd nneevvaalljjaalliihh ooddvvrraa}}aajjuu ii jjeeddvvaa ~~eekkaajjuu ddaa uu~~iinnee ddoobbrroo~~iinnssttvvoo;; oonnii ssuu ~~eessttiittii;;

bbiilloo kkaakkvvoo ddoobbrroo ddaa uurraaddee,, bbiitt }}ee zzaa nnjjeegg nnaaggrraa||eennii.. -- AA AAllllaahh ddoobbrroo zznnaa oonnee kkoojjii

ssee NNjjeeggaa bboojjee!! (Ali 'Imran, 113-115).

Prema tome, to {to, kao muslimani, reagiramo i osu|ujemo agresivnu politiku

Izraela i dr`avni teror ove dr`ave ne mo`e imati nikakve sli~nosti sa antisemitizmom.

Aspekt kojem se mi suprotstavljamo u slu~aju Izraela je njegova zvani~na ideologija

koju predstavlja cionizam kao jedna rasisti~ka ideologija.

U principu, antisemitizam je paganska ideologija i ne mo`e se braniti od strane

bilo koga ko vjeruje u Bo`anske vjere. Antisemit je neprijatelj i Ibrahima, a. s., i Musaa,

a. s., a i Davuda, a. s., a to su ~estiti ljudi i pejgamberi koje je Allah, d`. {., odabrao i

zadu`io da budu primjer ostalima. I ostali rasizmi poput antisemitizma (kao {to je nepri-

jateljstvo prema crncima i sl.) tako|er su izopa~enosti koje proisti~u iz sujevjerja i

raznih ideologija koje su izvan Bo`anskih vjera.

[tavi{e, kada se analiziraju antisemitizam i ostali primjeri rasizma, sasvim

HARUN YAHYA ● 91

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 92

otvoreno }e se vidjeti da oni zastupaju i brane ideju i socijalni model koji je potpuno

opre~an kur'anskom moralu. Ilustracije radi, u korijenima antisemitizma vidljivi su

osje}aji mr`nje, nasilja i nemilosrdnosti. Antisemit mo`e biti toliko bezdu{an da

podr`ava ubijanje i tiraniziranje jevreja, bez razlike bili oni `ene, djeca ili starci.

Me|utim, kur'anski moral podu~ava i upu}uje na ljubav, saosje}anje i milosr|e me|u

ljudima. Muslimanima se nare|uje da ~ak i prema nepri-

jateljima budu pravedni i samilosni.

S druge strane, antisemiti i drugi rasisti protive se

miroljubivoj koegzistenciji onih koji potje~u iz

razli~itih etni~kih korijena ili onih sa razli~itim

vjerskim uvjerenjem. (Na primjer, nacisti, koji su

njema~ki rasisti, i cionisti, kao jevrejski rasisti,

usprotivili su se koegzistenciji jevreja i Nijemaca.

Obje ove strane prihvatali su koegzistenciju

kao degeneraciju svoje rase.) Me|utim,

kao {to smo i ranije istakli, u islamu ne postoji takva diferencija. Kao {to se me|u

rasama ne pravi ni najmanja razlika, isto tako se u 13. ajetu sure Al-Hud`urat podsti~e

na miroljubivu koegzistenciju ljudi razli~itog uvjerenja.

PPrreemmaa KKuurr''aannuu,, mmuusslliimmaannii,, jjeevvrreejjii ii kkrr{{}}aannii ttrreebbaallii bbii `̀iivvjjeettii uu pprriijjaatteelljjssttvvuu

Kr{}ani i jevreji, koji se u Kur'anu spominju kao ehl-i kitab (zajednice svetih

Knjiga), ljudi su koji vjeruju u jednog Boga i koji podlije`u odredbama koje dolaze od

Njega. A to ih ~ini bliskim muslimanima.

U Kur'anu se pravi zna~ajna razlika izme|u ehl-i kitaba i mnogobo`aca. Ovo je

naro~ito bitno i sa aspekta socijalnog `ivota. Ilustracije radi, za mnogobo{ce se ka`e:

""OO,, vvjjeerrnniiccii,, mmnnooggoobboo{{ccii ssuu ssaammaa ppooggaann,, ii nneekkaa vvii{{ee nnee ddoollaazzee nnaa hhaadd`̀ SSvveettoommee hhrraammuu

ppoosslliijjee oovvooggooddii{{nnjjeegg hhaadd`̀aa"" (At-Tawba, 28) - po{to su mnogobo{ci ljudi koji ne priz-

naju nikakvo Bo`ansko pravilo, koji nemaju nikakve moralne kriterijume i koji su

spremni na svaku vrstu poganosti i nastranosti.

Me|utim, ehl-i kitabije ppoossjjeedduujjuu ooddrree||eennee mmoorraallnnee kkrriitteerriijjuummee zzaassnnoovvaannee nnaa

tteemmeelljjiimmaa BBoo`̀iijjee OObbjjaavvee,, ppoossjjeedduujjuu ppoojjmmoovvee zzaabbrraannjjeennoogg ii ddoozzvvoolljjeennoogg.. Muslimanima

su dozvoljena jela koja pripremaju ''oni kojima je data Knjiga''. Isto tako, muslimanima

istina, samo pod odre|enim uvjetima i u odre|enim okolnostima je dozvoljeno skla-

panje braka sa njihovim `enama. Ajet koji govori o tome glasi:

Kako za sebe same, muslimani, isto tako, `ele da i jevreji i kr{}ani `ive mirno, da, me|usobnim iskazivanjem ljubavi, bliskosti,po{tovanja i saosje}anja, `ive u stalnoj solidarnosti kako bi svoje molitve i humane zadatke mogli ispunjavati u miroljubivom okru`enju.

HARUN YAHYA ● 93

OOdd ssaaddaa vvaamm ssee ddoozzvvoolljjaavvaajjuu ssvvaa lliijjeeppaa jjeellaa;; ii ddoozzvvoolljjaavvaajjuu vvaamm ssee jjeellaa oonniihh

kkoojjiimmaa jjee ddaattaa KKnnjjiiggaa,, ii vvaa{{aa jjeellaa ssuu nnjjiimmaa ddoozzvvoolljjeennaa;; ii ~~eessttiittee vvjjeerrnniiccee ssuu vvaamm

ddoozzvvoolljjeennee,, ii ~~eessttiittee kk}}eerrii oonniihh kkoojjiimmaa jjee ddaattaa KKnnjjiiggaa pprriijjee vvaass,, kkaadd iimm vvjjeenn~~aannee

ddaarroovvee nnjjiihhoovvee ddaaddeettee ss nnaammjjeerroomm ddaa ssee ss nnjjiimmaa oo`̀eenniittee,, aa nnee ddaa ss nnjjiimmaa bblluudd

~~iinniittee ii ddaa iihh zzaa pprriilljjee`̀nniiccee uuzziimmaattee.. AA oonnaajj kkoo oottppaaddnnee oodd pprraavvee vvjjeerree -- uuzzaalluudd }}ee

mmuu bbiittii ddjjeellaa nnjjeeggoovvaa ii oonn }}ee,, nnaa oonnoommee ssvviijjeettuu,, nnaassttrraaddaattii (Al-Ma'ida, 5).

Ove odredbe, odnosno to {to se, u ishodu braka, izme|u muslimana i ehl-i kitabija

mogu formirati rodbinske veze, i to {to obje strane mogu prihvatati me|usobne pozive

na objedovanje, pokazuje da su to temelji koji osiguravaju formiranje srda~nih

me|uljudskih odnosa i jednog mirnog zajedni~kog `ivota. Dok se Kur'anom pre-

poru~uje ovaj umjereni i tolerantni stav, nezamislivo je da muslimani posjeduju ne{to

{to je opre~no tome.

Postupci Muhammeda, a. s., prema ehl-i kitabijama sadr`e, tako|er, veoma lijepe

primjere pravednosti i tolerancije. Ilustracije radi, jedna od ta~aka sporazuma

na~injenog sa kr{}anskim narodom Ned`ran sa juga Arapskog poluotoka glasila je:

@ivoti Ned`ranlija i onih {to su u njihovoj pratnji, njihova imovina, vjera,

porodice, crkve i sve ono {to posjeduju stavit }e se pod za{titu Allaha, d`. {., i

Allahovog Poslanika.2211

Ovaj i sli~ni sporazumi Muhammeda, a. s., bili su povod objave narednog ajeta i

miroljubivog su`ivota ehl-i kitabija i muslimana:

OOnnee kkoojjii ssuu vvjjeerroovvaallii,, ppaa ii oonnee kkoojjii ssuu bbiillii JJeevvrreejjii,, kkrr{{}}aannii ii SSaabbiijjccii -- oonnee kkoojjii ssuu uu

AAllllaahhaa ii uu oonnaajj ssvviijjeett vvjjeerroovvaallii ii ddoobbrraa ddjjeellaa ~~iinniillii -- ddooiissttaa ~~eekkaa nnaaggrraaddaa oodd

GGoossppooddaarraa nnjjiihhoovvaa;; nnii~~eeggaa ssee oonnii nnee}}ee bboojjaattii ii nnii zzaa ~~iimm nnee}}ee ttuuggoovvaattii!! (Al-

Baqarah, 62).

Medinska povelja, koju je Muhammed, a. s., potpisao sa kr{}anskim, jevrejskim i

mnogobo`a~kim zajednicama, jedan je od najzna~ajnijih sporazuma koji predstavlja

primjer pravednosti i tolerancije.

Ova povelja, koja je sa~injena 622. g. nakon hid`re muslimana u Medinu, a kao

odgovor na zahtjeve zajednica koje posjeduju razli~ita vjerovanja, sastavljen je pod

rukovodstvom Muhammeda, a. s., i stupio na snagu kao pisani pravni sporazum. A u

ishodu toga, zajednice razli~itih rasa i sa razli~itim vjeroispovijestima, koje su do tada

gajile neprijateljstvo jedne prema drugima, dobile su priliku da zasnuju zajedni~ki

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 94

`ivot. Putem ovog sporazuma Muhammed, a. s., pokazao je da se me|u nepomirljivim

zajednicama - koje su se, u svakoj prilici, me|usobno napadale - mogu okon~ati sukobi

i da sporazumno mogu zajedno `ivjeti.

Prema Medinskoj povelji, svi su bili slobodni da, bez ikakve presije, odaberu

vjeru, da slobodno naprave politi~ki ili filozofski odabir. Povelja je pru_ala mogu}nost

formiranja zajednice ljudi koji imaju svoj stav i koji su bili slobodni u primjeni svog

prava. Me|utim, niko ne}e {tititi i stati iza onoga ko po~ini prijestup! Strane potpisnice

sporazuma me|usobno }e se pomagati, bit }e podr{ka jedni drugima i pod za{titom

Muhammeda, a. s. Me|usobni nesporazumi me|u stranama izlo`it }e se Allahovom

Poslaniku.

Sporazum koji je pripremljen po nalogu Muhammeda, a. s., na jedan postepen

na~in, primjenjivan je od 622. do 632. g. Ovim dokumentom prevazi|ene su strukture

plemenskog tipa koje su se zasnivale na krvnim i rodbinskim vezama; formirali su

zajednicu udru`ivanjem ljudi razli~itog geografskog, kulturnog i etni~kog porijekla.

Medinskom poveljom osigurana je veoma {iroka vjerska sloboda.

Prema ehl-i kitabu se, u vrijeme Muhammeda, a. s., primjenjivala jedna pravedna i tolerantna politika.

HARUN YAHYA ● 95

PPrreemmaa mmaannaassttiirriimmaa,, ccrrkkvvaammaa ii ssiinnaaggooggaammaa

mmoorraa ssee oossjjee}}aattii ppoo{{ttoovvaannjjee

Druga zna~ajna ~injenica koju saznajemo iz Kur'ana je da se muslimani s kra-

jnjim po{tovanjem moraju odnositi prema kr{}anskim i jevrejskim bogomoljama. U

Kur'anu se i bogomolje ehl-i kitabija, manastiri, crkve i sinagoge, spominju kao mjesta

u kojima se spominje Bo`ije ime i koja se nalaze pod Allahovom za{titom:

......AA ddaa AAllllaahh nnee ssuuzzbbiijjaa nneekkee lljjuuddee ddrruuggiimmaa,, ddoo tteemmeelljjaa bbii bbiillii ppoorruu{{eennii mmaannaassttiirrii,, ii

ccrrkkvvee,, ii hhaavvrree,, aa ii dd`̀aammiijjee uu kkoojjiimmee ssee mmnnooggoo ssppoommiinnjjee AAllllaahhoovvoo iimmee.. AA AAllllaahh }}ee

ssiigguurrnnoo ppoommoo}}ii oonnee kkoojjii vvjjeerruu NNjjeeggoovvuu ppoommaa`̀uu -- ttaa AAllllaahh jjee zzaaiissttaa mmoo}}aann ii ssiillaann!! (Al-

Had`d`, 40)

Navedeni ajet pokazuje da se svaki musliman sa po{tovanjem treba odnositi

prema bogomoljama ehl-i kitabija i da ih treba {tititi.

U biti, Allah, d`. {., u Kur'anu nare|uje muslimanima da ni prema kojem narodu

ne gaje mr`nju. U nizu ajeta se nare|uje pravedan odnos i prema idolopoklonicima.

Zaista, kao {to je uradio sa ehl-i kitabijama, radi osiguranja dru{tvenog poretka,

Muhammed, a. s., na~inio je odre|ene sporazume i sa idolopoklonicima. Prema njima

se uvijek odnosio pravedno i njihovi zahtjevi za za{titu prihvatani su od strane

Muhammeda, a. s.

Ovaj zahtjev za azil podrazumijevao je, tako|er, i zahtjev za Muhammedom, a.

s., za{titu od mogu}nosti bilo kakve nepravde ili napada. Veliki broj nemuslimana i

idolopoklonika je u toku `ivota Muhammeda, a. s., od njega tra`io uto~i{te, a, izlaze}i

ususret njihovim zahtjevima, on im je osiguravao za{titu, po{to je u kur'anskoj suri At-

Tawba Allah, d`. {., naredio da prihvati njihove zahtjeve kada mu se idolopoklonici

obrate za azil. Spomenuti ajet glasi:

AAkkoo ttee nneekkii oodd mmnnooggoobboo`̀aaccaa zzaammoollii zzaa zzaa{{ttiittuu,, ttii ggaa zzaa{{ttiittii ddaa bbii ssaasslluu{{aaoo AAllllaahhoovvee

rriijjee~~ii,, aa ppoottoomm ggaa oottpprreemmii nnaa mmjjeessttoo ppoouuzzddaannoo zzaa nnjjeeggaa...... (At-Tawba, 6)

Kr{}ani i jevreji su ehl-i kitab, odnosno pot~injeni su Knjigama koje im je Allah,

d`. {., objavio. Posjeduju pojmove ispravno - pogre{no, dozvoljeno - zabranjeno.

Znaju da }e polagati ra~un pred Bogom, uva`avaju i vole Njegove poslanike. Sve ove

~injenice ukazuju da muslimani bez pote{ko}a mogu koegzistirati sa sljedbenicima

svetih Knjiga (ehl-i kitab).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 96

D`amije, crkve i sinagoge su mjesta u kojima se spominje Bo`ije ime i gdje se obavljaju molitve.

Allah, d`. {., u Kur'anu skre}e pa`nju na po{tivanjesvih ovih mjesta molitve i potrebu njihova odr`avanja.

HARUN YAHYA ● 97

OOkkuupplljjaannjjee ookkoo ''''jjeeddnnee zzaajjeeddnnii~~kkee RRiijjee~~ii''''

U kontekstu ehl-i kitaba, Allah, d`. {., u Kur'anu izdaje nare|enje muslimanima:

pozivati na "okupljanje oko jedne zajedni~ke Rije~i'':

RReeccii:: ""OO,, sslljjeeddbbeenniiccii KKnnjjiiggee,, ddoo||iittee ddaa ssee ookkuuppiimmoo ookkoo jjeeddnnee RRiijjee~~ii ii nnaammaa ii vvaammaa

zzaajjeeddnnii~~kkee:: ddaa ssee nniikkoommee oossiimm AAllllaahhuu nnee kkllaannjjaammoo,, ddaa nniikkooggaa NNjjeemmuu rraavvnniimm nnee

ssmmaattrraammoo ii ddaa jjeeddnnii ddrruuggee,, ppoorreedd AAllllaahhaa,, bbooggoovviimmaa nnee ddrr`̀iimmoo!!""...... ((AAllii ''IImmrraann,, 6644))..

Upravo je to poziv koga mi upu}ujemo kr{}anima i jevrejima: do|ite da se, kao

ljudi koji vjeruju u Boga i koji se pokoravaju Njegovim objavama, okupimo oko

zajedni~ke Rije~i, tj. vjere: svi zajedno volimo Boga, na{eg Stvoritelja i Gospodara,

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 98

Kraj svim zlo~initeljstvima do}i }e ujedinjenjem svih

vjernika, i muslimana i kr{}ana i jevreja, i njihovim

usmjeravanjem ka Bogu.

SSvvii vvjjeerrnniiccii bbii ssee ttrreebbaallii mmoolliittii jjeeddnnii zzaa ddrruuggee ii bbiittii uu sslloozzii..

HARUN YAHYA ● 99

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 100

SABA

H,

15.9

.200

1

TÜR

KIY

E, 1

6.9.

2001

STA

R,

18.9

.200

1

Nakon zlo~ina~kog napada na New York i Washington, pripadnici razli~itih jezika i vjera zajedno

su se molili Bogu.

pokoravajmo se Njegovim naredbama i molimo se da nas Bog jo{ vi{e pribli`i Istini.

Kada se muslimani, kr{}ani i jevreji na ovaj na~in okupe oko zajedni~ke Rije~i,

kada shvate da su prijatelji jedni drugima, a ne neprijatelji, kada vide da im je istinski

neprijatelj ateizam, Svijet }e tada biti jedno sasvim druk~ije podru~je. U slu~aju da se

nau~na borba protiv ateisti~kih ideja vodi saosje}anjem, ljubavlju i pod svjetlom nauke,

prestali bi stoljetni sukobi, neprijateljstva, mr`nja, strahovi i teroristi~ke akcije i

uspostavila bi se nova civilizacija, koja bi bila zasnovana na "zajedni~koj Rije~i", na

ljubavi, po{tovanju i miru.

AK[A

M,

21.

9. 2

001

AKIT

, 28

. 9.

200

1RA

DIKA

L, 2

5. 9

. 20

01

HARUN YAHYA ● 101

Postoje odre|ene zna-

~ajne ~injenice koje musli-

mani moraju imati u vidu.

Ne smiju zaboraviti da su

sasvim jasni kriteriji kojima

nas Allah, d`. {., o razli~i-

tim vjerama i narodima po-

u~ava u Kur'anu, a ti su:

** Kur'an zabranjuje

svaku vrstu rasizma;

** u Kur'anu se na-

re|uje da se, sve dok prema islamu i muslimanima ne budu zauzimali neprijateljski stav,

prema razli~itim vjerama odnosimo krajnje umjereno i prijateljski.

Sasvim je jasna ~injenica da jevreji imaju niz pogre{aka koje se kritiziraju, na koje

se skre}e pa`nja i na koje se upozorava u Kur'anu. O~igledni su tako|er i zlo~ini protiv

~ovje~anstva koje danas vr{i Izrael. Me|utim, sve to ne bi smjelo biti povod da musli-

mani osje}aju mr`nju prema jevrejima. Zlo~ini koje su, zbog cionisti~ke ideologije,

po~inili i koje i danas ~ini jedan dio jevreja, ne smiju se pripisati istinskoj jevrejskoj

vjeri i njezinom narodu.

Drugi temeljni aspekt kome smo podu~eni opet u Kur'anu je da ne iznosimo pre-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 102

Papa za vrijeme posjete "Zidu pla~a" i Romano Prodi, predsjednikkomisije EU, u trenutku govora prilikom posjete Islamskom centru u

Briselu – poruke me|uvjerskog prijateljstva i solidarnosti

sudu prema nekome zato {to pripada nekoj rasi, naciji ili vjeri. U svakoj ljudskoj zajed-

nici nalaze se i oni koji su dobri i oni koji su lo{i. U Kur'anu se skre}e pa`nja na ovu

diferenciju. Ilustracije radi, nakon isticanja da je jedan dio ehl-i kitabija ustao protiv

Boga i da je "u zlu svaku mjeru prekora~io", skre}e se pa`nja i na izuzetke od toga pa

se ka`e:

AAllii,, nniissuu ssvvii oonnii iissttii.. IImmaa iisspprraavvnniihh sslljjeeddbbeenniikkaa KKnnjjiiggee kkoojjii ppoossvvuunnoo}} AAllllaahhoovvee

aajjeettee ~~iittaajjuu ii mmoollee ssee;; OOnnii uu AAllllaahhaa ii uu oonnaajj ssvviijjeett vvjjeerruujjuu ii ttrraa`̀ee ddaa ssee ~~iinnee ddoobbrraa

ddjjeellaa,, aa oodd nneevvaalljjaalliihh ooddvvrraa}}aajjuu ii jjeeddvvaa ~~eekkaajjuu ddaa uu~~iinnee ddoobbrroo~~iinnssttvvoo;; -- oonnii ssuu

~~eessttiittii;; bbiilloo kkaakkvvoo ddoobbrroo ddaa uurraaddee,, bbiitt }}ee zzaa nnjj nnaaggrraa||eennii.. -- AA AAllllaahh ddoobbrroo zznnaa oonnee

kkoojjii ssee NNjjeeggaa bboojjee!! (Ali 'Imran, 113-115).

A u drugom ajetu se ka`e: ""MMii ssmmoo ssvvaakkoomm nnaarroodduu ppoossllaanniikkaa ppoossllaallii:: ""AAllllaahhuu ssee

kkllaannjjaajjttee,, aa kkuummiirraa ssee kklloonniittee!!"" II bbiilloo jjee mmee||uu nnjjiimmaa oonniihh kkoojjiimmaa jjee AAllllaahh nnaa PPrraavvii PPuutt

uukkaazzaaoo,, aa ii oonniihh kkoojjii ssuu zzaasslluu`̀iillii ddaa oossttaannuu uu zzaabblluuddii;; zzaattoo ppuuttuujjttee ppoo ssvviijjeettuu ddaa vviiddiittee

kkaakkoo ssuu zzaavvrr{{iillii oonnii kkoojjii ssuu ppoossllaanniikkee uu llaa`̀ uuttjjeerriivvaallii"" (An-Nahl, 36). Svim svojim

poslanicima Allah, d`. {., objavio je da je Bog samo jedan, i da sve molitve, robovanje

i pokornost trebaju biti usmjereni jedino prema Njemu. Me|utim, neki od onih kojima

su slati poslanici i Knjige na{li su Pravi Put, a neki su ostali na stranputici. Dok su neki

ljudi na strani dobra, drugi se odlu~uju za put smutnji. To je jedan Allahov zakon. I vjer-

nici bi trebali posjedovati ovakav nadzor; ne bi smjeli gubiti iz vida da, kao {to u svakoj

vjeri mogu postojati iskreni vjernici uzornog morala koji se boje Boga, isto tako, mogu

postojati i oni koji su daleko od morala koji nala`e vjera.

Nadamo se i `elimo osnivanje jednog svjetskog poretka u kome }e sve rasisti~ke

stranputice biti napu{tene, gdje }e, bez obzira na rasu i vjeru, svi ljudi mo}i zajedno

`ivjeti u miru, gdje }e svi biti po{tovani i sa za{ti}enim pravima. Nema sumnje,

udru`ivanjem vjernika i idejnom borbom protiv svih ateisti~kih ideologija osigurat }e

se `eljeni mir i sigurnost. Allah, d`. {., u svojim ajetima ka`e slijede}e:

NNeevvjjeerrnniiccii jjeeddnnii ddrruuggee nnaasslljjee||uujjuu.. NNee ppoossttuuppiittee llii ttaakkoo,, nnaassttaatt }}ee ssmmuuttnnjjaa nnaa ZZeemmlljjii

ii nneerreedd vveelliikkii!! (Al-Anfal, 73).

AA zzaa{{ttoo jjee mmee||uu nnaarrooddiimmaa pprriijjee vvaass bbiilloo ssaammoo mmaalloo ~~eessttiittiihh,, kkoojjii ssuu bbrraanniillii ddaa ssee

nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd ~~iinnii,, kkoojjee ssmmoo MMii ssppaassiillii!! AA oonnii kkoojjii ssuu zzlloo rraaddiillii ooddaavvaallii ssuu ssee

oonnoommee uu ~~eemmuu ssuu uu`̀iivvaallii,, ii ggrriijjee{{nniiccii ssuu ppoossttaallii!! (Hud, 116).

HARUN YAHYA ● 103

KKoo uu~~iinnii ddoobbrroo ddjjeelloo ddoobbiitt }}ee

vveelliikkuu nnaaggrraadduu zzaa nnjjeeggaa......

((AAnn--NNaammll,, 8899))..

IISSLLAAMM JJEE DDOONNIIOO MMIIRR

II SSIIGGUURRNNOOSSTT NNAA BBLLIISSKKII IISSTTOOKK

naliziramo li povijest, vidjet }emo da su na teritoriji na

kojoj su vladali muslimanski vladari uvijek preovladavali mir, tolerancija i sigurnost. Praksa koju

je Muhammed, a. s., primjenjivao u toku svog `ivota na osvojenim podru~jima veoma je bitan

primjer toga. Me|utim, pravedni vladari koji su do{li nakon Muhammeda, a. s., koji nisu odstu-

pali od kur'anskog morala i koji su slijedili put svoga Poslanika tako|er su uspjeli formirati

dru{tveno ustrojstvo ispunjeno mirom i sigurno{}u. Pravda, ~estitost i po{tenje, koji

su opisani u Kur'anu, preovladavali su i u vremenu ovih vladara, a takav vid

vladavine poslu`io je kao uzor potonjim pokoljenjima.

Jerusalem i Palestina, podru~je na kome su `ivjele sve tri

vjere, tako|er je veoma bitan primjer sa aspekta

prosperiteta i sigurnosti koje

AA

muslimani donose uspostavom svoje vlasti. U posljednjih 1400 godina muslimani su u

Jerusalem i Palestinu uvijek donosili i uspostavljali mir.

MMiirr ii pprraavvddaa kkoojjuu jjee uu PPaalleessttiinnii uussppoossttaavviioo OOmmeerr,, rr.. aa..

Sve do 71. godine n. e. Jerusalem je bio jevrejska prijestolnica. Me|utim, te godine

rimska vojska organizirala je siloviti napad protiv jevreja, a nakon velikog vandalizma

protjerali su ih sa tog podru~ja. Dok je za jevreje po~eo period dijaspore, Jerusalem i

okolina do{li su u stanje napu{tene zemlje.

Me|utim, nakon {to je, u vrijeme imperatora Konstantina, Rimska imperija prih-

vatila kr{}anstvo, Jerusalem je ponovo postao ta~ka interesiranja. Kr{}anski Rimljani

izgradili su crkve u Jerusalemu, a ukinuli zabranu jevrejskog povratka i nastanjivanja u

tom podru~ju. Palestina je do VII st. ostala kao Rimska (Bizantijska) zemlja. To

podru~je su jedno kratko vrijeme u svojim rukama dr`ali Perzijanci, ali ga je potom

Bizantija ponovo preuzela.

A najve}a prekretnica u historiji Palestine bila je 637. g., kada ju je osvojila mus-

limanska vojska. Ovo osvajanje zna~ilo je uspostavu mira i sigurnosti u Palestini, koja

je bila popri{te stoljetnih ratova, protjerivanja, plja~ki i pokolja, koja je veoma ~esto

mijenjala vladare razli~itih vjeroispovijesti i gdje je svaka promjena vlasti zna~ila nove

vandalizme. Islamska dominacija predstavljala je po~etak jedne ere u kojoj }e razli~ite

vjere mo}i zajedno `ivjeti u Palestini.

Palestinu je osvojio Omer, r. a., drugi halifa nakon Muhammeda, a. s. Njegov

ulazak u Jerusalem i izuzetna tolerancija, zrelost i uljudnost, koje je nakon toga pokazao

prema razli~itim vjerama koje su tu `ivjele, bili su vijesnici po~etka lijepe ere. U svojoj

knjizi Holly War (Sveti rat), engleski histori~ar i stru~njak za Bliski Istok, KKaarreenn

AArrmmssttrroonngg, na slijede}i na~in je opisao hazreti Omerovo osvajanje Jerusalema:

Halifa Omer je u Jerusalem u{ao na bijeloj devi, a pored njega je bio gr~ki

upravnik grada, nadsve{tenik Sophronius. Halifa je prvo zamolio da ga odvedu na

Brdo Hrama (mjesto poru{enog hrama Sulejmana, a. s.), gdje je njegov prijatelj

Muhammed ~inio No}no putovanje (Mi'rad`). Tu se sageo i pomolio (prou~io

dovu). Nadsve{tenik je ovaj prizor posmatrao sa velikom prestravljeno{}u...

Mislio je da su mu se ve} primakli posljednji dani. Potom je halifa Omer izrazio

`elju da vidi kr{}anske hramove, i ba{ kada je bio u crkvi Holy Sepulchre (Sveti

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 106

grob), do{lo je vrijeme namaza. Nadsve{tenik ga je uljudno pozvao da u toj crkvi

obavi svoju molitvu, me|utim, halifa Omer pristojno je odbio ovaj poziv.

OObbjjaassnniioo jjee ddaa }}ee,, uu sslluu~~aajjuu ddaa ttuu kkllaannjjaa nnaammaazz,, nneekkii mmuusslliimmaannii kkaassnniijjee ttuu,, uu zznnaakk

ssjjee}}aannjjaa nnaa oovvaajj sslluu~~aajj,, hhttjjeettii ssaaggrraaddiittii dd`̀aammiijjuu,, aa ttoo bbii mmoogglloo zznnaa~~iittii rruu{{eennjjee ccrrkkvvee

SSvveettii ggrroobb.. Zbog toga je Halifa izi{ao iz crkve i na mjestu malo podalje od nje

obavio svoju molitvu. Upravo se na tom mjestu, ta~no naspram crkve Sveti grob,

danas nalazi mala d`amija izgra|ena u znak sje}anja na halifu Omera.

A druga, velika d`amija halife Omera izgra|ena je ta~no na Brdu Hrama. KKrr{{}}aannii

ssuu ggooddiinnaammaa oovvaajj pprroossttoorr,, ggddjjee ssuu ssee nnaallaazziillee rruu{{eevviinnee jjeevvrreejjsskkoogg HHrraammaa kkoorriissttiillii

kkaaoo ggrraaddsskkoo ssmmeettlljjii{{ttee.. HHaalliiffaa jjee ssvvoojjeerruu~~nnoo ppoommaaggaaoo mmuusslliimmaannaanniimmaa uu ~~ii{{}}eennjjuu

oovvoogg ssmmee}}aa, a izgradnjom dva hrama na tom mjestu muslimani su nastanili islam

u tre}i sveti islamski grad.2222

Kada je do{ao u Jerusalem, halifa Omer, r. a., kao rezultat muslimanske toleran-

cije, sa jerusalemskim patrikom potpisao je slijede}i sporazum:

Hazreti Omerova d`amija i Mesd`idu'l Aksa u pozadini

HARUN YAHYA ● 107

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 108

Emannama (Dokument o sigurnosti) data narodu Ilye (Jerusalema) od strane

Omera, Allahovog roba i emir-ul-mu'minina,

Emir-ul Mu'minin garantira da }e biti za{ti}eni `ivoti i imeci cijelog naroda, i

bolesnog i zdravog. U isto vrijeme, garantiram da se ne}e dirati njihove bogomolje,

kri`evi i vjere. Kao {to se crkve ne}e mo}i ru{iti, isto tako se ne}e mo}i pretvarati ni u

prebivali{ta. Prava koja su prije posjedovali bit }e im doslovno za{ti}ena. Niti }e onome

{to posjeduju biti na~injena neka {teta, a niti }e im se vr{iti bilo kakav pritisak u vezi sa

vjerom. Niko od njih ni na koji

na~in ne}e biti o{te}en... Allah,

Njegovi pejgamberi, sahabije i

mu'mini svjedoci su ovog spo-

razuma.

Potpis: Omer b. Hattab.2233

Ukratko, zajedno sa muslimanima u Jerusalem i u cijelu Palestinu do{la je i civi-

lizacija. Umjesto brutalnih i barbarskih uvjerenja, koja nisu bila izraz po{tovanja prema

svetim vrijednostima druge strane i koja su ljude inspirirala na me|usobne pokolje

samo zbog razli~itih uvjerenja, zavladala je pravedna, tolerantna i umjerena islamska

kultura. Nakon hazreti Omerovog osvajanja, u Palestini su muslimani, jevreji i kr{}ani

stolje}ima ̀ ivjeli u miru i sigurnosti. Muslimani nisu nastojali da bilo koga prisilom pri-

moraju na islamiziranje, me|utim, odre|eni nemuslimani, koji su u islamu prepoznali

istinu i istinske vrline, svojevoljno su pre{li u islam.

Ovaj mir i sigurnost u Palestini trajao je sve dok se teritorija nalazila pod islam-

skom vladavinom. Me|utim, krajem XI st. tom teritorijom je zavladala nova snaga i na

civiliziranu palestinsku zemlju donijela nevi|eni barbarizam i divlja{tvo. Ti barbari bili

su kri`ari.

KKrrii`̀aasskkii vvaannddaalliizzaamm

Dok su narodi sve tri velike vjere u miru i sigurnosti `ivjeli u Palestini, evropski

kri{}ani su donijeli odluku o organiziranju jednog "kri`arskog" pohoda. Pozivom pape

Urbana II upu}enom sa Vije}a u Clermontu 27. novembra 1095. g., pod geslom

"spa{avanja Svete zemlje od muslimana", a, zapravo, radi preuzimanja legendarnog

bogatstva Istoka, preko sto hiljada ljudi iz cijele Evrope zaputilo se prema

Palestini. Nakon dugog i iscrpnog puta i niza plja~ki i pokolja koje su

po~inili nad muslimanima, 1099. g. su stigli do Jerusalema. Nakon

dugog okru`enja grada, koje je trajalo oko pet sedmica,

grad je pao. Kri`ari su u{li u nj i pokazali

vandalizam koji se rijetko susre}e u povi-

jesti. Kao {to smo ve} ranije istakli,

izvr{ili su stra{an pokolj; svi muslimani

i jevreji u gradu posje~eni su sabljom!

U vrijeme Osmanlijske imperije pripadnici sve tri vjere uJerusalemu su `ivjeli u me|usobnoj toleranciji i miru.

HARUN YAHYA ● 109

Palestinski mir i sigurnost, koji su do tada trajali od hazreti Omera, r. a., okon~ani su

kri`arskim vandalizmom. Ga`enjem svih moralnih kriterija kr{}anstva, koje predstavlja

vjeru ljubavi i milosr|a, kri`ari su, navodno u ime te vjere, primjenjivali teror.

SSaallaahhuuddddiinn EEjjjjuubbiijjeevvaa pprraavveeddnnoosstt

Barbarska kri`arska vojska je za svoju prijestolnicu odabrala Jerusalem i osnovala

Latinsko kraljevstvo ~ije su se granice su se protezale od Palestine do Antakije.

Me|utim, `ivot ovog kraljevstva ne}e biti dugog vijeka. SSaallaahhuuddddiinn EEjjjjuubbii, koji je sve

muslimanske emirate Bliskog istoka ujedinio pod zastavom d`ihada, u Hittinskom ratu

1187. g. porazio je cijelu kri`arsku vojsku. Nakon rata, dva komandatna kri`arske

vojske, RReeyynnaauulldd ooff CChhaattiilllloonn i kkrraalljj GGuuyy, dovedeni su pred Salahuddina Ejjubiju. On

je smrtnom kaznom presudio Reynauldu of Chatillonu, koji se prethodno proslavio

nevi|enim vandalizmom nad muslimanima, me|utim, na slobodu je pu{ten kralj Guy,

koji nije po~inio iste zlo~ine. Jo{ jednom je palestinska zemlja vidjela {ta zna~i praved-

nost.

Neposredno nakon Hittina - ta~no na dan Mirad`a kada je Muhammed, a. s., u toku

jedne no}i preveden iz Mekke u Jerusalem - Salahuddin Ejjubi je, ulaskom u Jerusalem,

oslobodio grad koji se osamdeset i osam godina nalazio pod kri`arskom okupacijom.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 110

Za vrijeme kri`arskih pohoda, muslimani ijevreji, koji su `ivjeli u Jerusalemu, bili su pod-

vrgnuti velikim pokoljima.

Kada su zauzeli Jerusalem, kri`ari su pobili sve muslimane i zbog toga su ovaj put sa

strahom o~ekivali da }e isti vandalizam Salahuddin Ejjubi po~initi nad njima. Me|utim,

Salahuddin nijednog kr{}anina u gradu nije dirnuo. [tavi{e, samo je naredio da latinski

kr{}ani (katolici) napuste grad, a ortodoksi, koji nisu bili kri`ari, mogli su nastaviti

`ivjeti u gradu i moliti se onako kako im to njihova vjera nala`e. Ovo drugo musli-

mansko osvajanje Jerusalema engleski histori~ar Karen Armstrong opisuje na slijede}i

na~in:

Drugog novembra 1187. g. Salahuddin i njegova vojska su u Jerusalem u{li kao

osvaja~i; narednih osam stotina godina to }e biti muslimanski grad. (...)

Salahuddin je odr`ao rije~ (da ne}e izvr{iti pokolj) koju je prethodno dao

kr{}anima i grad je zauzeo u svjetlu visokih islamskih principa. IIzzbbjjeeggaaoo jjee ssllii--

jjeeddee}}ii KKuurr''aann nnaassiilljjee,, ii nniijjee uussttaaoo nnaa oossvveettuu zzaa ppookkoolljj iizz 11009999.. gg.. NNiijjee uubbiijjeenn nnii

jjeeddaann kkrr{{}}aanniinn,, nniijjee ppoo~~iinnjjeennaa nnii jjeeddnnaa pplljjaa~~kkaa!! A fidija, koja se tra`ila za

osloba|anje zarobljenika, bila je krajnje niska. (...) Ve}ina zarobljenika, kao {to je

nare|eno Kur'anom, oslobo|ena je bez pla}anja fidije. (...) Salahuddinov brat El-

Adil zatra`io je da se oko hiljadu zarobljenika da u njegovu slu`bu, a kasnije -

kada je vidio da su u `alosnom stanju - bez naknade ih je sve pustio na slobodu.

OO,, vvjjeerrnniiccii,, bbuuddiittee uuvviijjeekk pprraavveeddnnii,, ssvvjjeeddoo~~iittee

AAllllaahhaa rraaddii,, ppaa ii nnaa ssvvoojjuu {{tteettuu iillii nnaa {{tteettuu rrooddiitteelljjaa ii

rroo||aakkaa,, bbiioo oonn bbooggaatt iillii ssiirroommaa{{aann,, ttaa

AAllllaahhoovvoo jjee ddaa ssee bbrriinnee oo nnjjiimmaa!! ZZaattoo nnee

sslliijjeeddiittee ssttrraassttii -- kkaakkoo nnee bbiissttee bbiillii nneepprraavveeddnnii......

((AAnn--NNiissaa'',, 113355))..

HARUN YAHYA ● 111

(...) Imu}ni gradski kr{}ani spakovali su svoje vrijedne stvari i na brzinu napustili

grad, me|utim, novac kojim su oni raspolagali bio je vi{e nego dovoljan za otkup

svih ratnih zaroljenika u gradu. Nadsve}enik Heraclius je, kao i svi drugi, platio

fidiju od deset dinara, a potom, sa kolima napunjenim dragocjenostima, napustio

grad.2244

Ukratko, Salahuddin Ejjubi i muslimani pod njegovom komandom su se prema

kr{}anima odnosili krajnje pravedno i milosrdno; {tavi{e, prema njima su pokazivali

vi{e milosr|a nego {to su to ~inili njihovi lideri.

Ne samo kr{}ani, muslimanskim osvajanjem Jerusalema i jevreji su dobili mir i

sigurnost. Poznati {panski jevrejski pjesnik YYuuddaa aall--HHaarriizzii, koji je grad posjetio nakon

{to su njime zavladali muslimani, svoje emocije je na slijede}i na~in opisao u jednom

svome djelu:

Bog je odlu~io da Sveto mjesto ne ostane u rukama sinova Esavovih i upozorio je

princa sinova Ismailovih, du{u Salahuddinovu, hrabru i dostojanstvenu osobu. On

je sa svojom vojskom osvojio Yera{alayim i saop}io da }e prihvatiti sve sinove

Efraimove. Sada `ivimo pod okriljem mira...2255

Izvan Jerusalema, u ostalim gradovima Palestine tako|er je vladao kri`arski van-

dalizam i muslimanska pravednost. RRiicchhaarrdd tthhee LLiioonnhheeaarrtt (Richard lavljeg srca), koji

se u engleskoj historiji predstavlja kao veliki junak, 1191. g. u tvr|avi Akra nitkovski

je poklao 3000 muslimana me|u kojima je bilo i mnogo `ena i djece. Iako su bili svje-

doci ovog vandalizma, muslimani nikada nisu pribjegli kori{tenju istih metoda. U

skladu sa Allahovom odredbom ""......jjeeddnnii ddrruuggiimmaa ppoommaa`̀iittee uu ddoobbrroo~~iinnssttvvuu ii ~~eessttiittoossttii,,

aa nnee ssuuddjjeelluujjttee uu ggrriijjeehhuu ii nneepprriijjaatteelljjssttvvuu......"" (Al-Ma'ida, 2), prema nevinim civilima

muslimani nikada nisu primjenjivali silu. Nepotrebnu surovost nisu upotrebljavali ~ak

ni prema kri`arskoj vojsci koju su porazili.

Kri`arski vandalizam i muslimanska pravednost koja je do{la nakon toga jo{

jednom je pokazala jednu historijsku ~injenicu: vvllaasstt kkoojjaa jjee uussppoossttaavvlljjeennaa nnaa pprriinn--

cciippiimmaa iissllaammaa pprruu`̀aallaa jjee pprriilliikkuu mmiirroolljjuubbiivvee kkooeeggzziisstteenncciijjee rraazzllii~~iittiihh vvjjeerraa.. Ova

~injenica se nastavljala dokazivati tokom sedam stolje}a nakon Salahuddina Ejjubija, a

naro~ito u vrijeme Osmanlijske imperije.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 112

PPrraavveeddnnaa ii ttoolleerraannttnnaa vvllaasstt OOssmmaannlliijjsskkee iimmppeerriijjee

Uporedo sa sultan Javuz Selimovim osvajanjem Jerusalema i okolice 1514. g., u

Palestini po~inje osmanlijska vlast koja }e trajati gotovo ~etiri stotine godina. Ovaj

period }e, kao i u svim ostalim oblastima pod vla{}u Osmanlija, i u Palestini osigurati

mir, prosperitet i "miroljubivu koegzistenciju razli~itih vjera".

Osmanlijskom imperijom upravljalo se poretkom zvanim ""ssiisstteemm nnaacciijjee"", ~ija je

osnovna odlika pru`anje mogu}nosti ljudima razli~itih vjerovanja da `ive u skladu sa

svojim vjerovanjem, pa ~ak i u skladu sa svojim pravom. Kr{}ani i jevreji, koji se u

Kur'anu spominju kao "ehl-i kitab", na osmanlijskoj teritoriji na{li su toleranciju, sig-

urnost i slobodu.

Najve}i razlog tome je {to, unato~ tome {to je to bila islamska dr`ava kojom su

upravljali muslimani, Osmanlijska imperija nije imala cilj da nasilno islamizira svoje

podanike. Naprotiv, osmanlijska dr`ava je imala cilj da osigura sigurnost i mir i za

nemuslimane; da njima vladaju pravedno i na na~in da budu zadovoljni islamskom

upravom.

U tvr|avi Akrakralj Richard

pobio je 3000muslimana, me|u

kojima je bilo i`ena i djece.

HARUN YAHYA ● 113

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 114

Iako je bila muslimanska zemlja,Osmanlijska imperija je svim svojimpodanicima priznala pravo na sloboduvjeroispovijesti. Zbog toga je u osmanlijskoj zemlji uvijek vladalookru`enje miroljubivosti i sigurnosti.Kao {to se vidi i na ovoj slici u skladusa islamskim moralom, poma`u}isiroma{ne, {titili su ljude bez obzirakojoj vjeri i rasi oni pripadali.

Me|utim, ostale velike svjetske sile iz tog perioda posjedovale su daleko nemilos-

rdniji pristup; nasilni~ko i netolerantno poimanje vlasti. [panska kraljevina nije mogla

podnijeti postojanje muslimana i jevreja na poluotoku Iber, gdje je provela velike bru-

talnosti protiv obiju ovih zajednica. Samo zbog toga {to su jevreji, u nizu drugih evrop-

skih zemalja vr{ile su se velike presije na jevreje (zatvarani su, npr. u getaa), ponekad

su bili na meti masovnih pokolja. Kr{}ani su ~ak i me|usobno iskazivali

nepodno{ljivost; sukobi izme|u katolika i protestanata su tokom XVI i XVII st. pretvo-

rili Evropu u more krvi. "Tridesetgodi{nji ratovi", koji su se vodili od 1618. do 1648.

g., u osnovi su bili rezultat sukoba katolika i protestanata. U ishodu ovog rata, srednja

Evropa je gotovo bila pretvorena u ru{evine, a samo u Njema~koj stradala je jedna

tre}ina od ukupne populacije od petnaest miliona.

I danas je u odre|enim zemljama vidljiva

nepodno{ljivost, koja je,unato~ tome {to su

pripadnici iste vjere, u XVI iXVII st. vladala me|u

katolicima i protestantima.Nevina djeca u ovim

sukobima trpe najve}u{tetu.

HARUN YAHYA ● 115

U ovom okru`enju, nesumnjivo je bitna ~injenica da je vlast koju su uspostavili

Osmanlije bila krajnje humana.

Veliki broj histori~ara i politologa skre}e pa`nju na ovu ~injenicu. Jedan od njih je

i profesor na Columbia univezitetu ddrr.. EEddwwaarrdd SSaaiidd, u Svijetu priznati stru~njak za

Bliski Istok. U jednom intervjuu objavljenom u izraelskom dnevniku Ha'aretz, Edward

Said, koji je porijeklom jerusalemski kr{}anin i koji radi na ameri~kim univerzitetima,

predlo`io je ""oossmmaannlliijjsskkii ssiisstteemm nnaacciijjaa"" kao put za uspostavu trajnog mira na Bliskom

Istoku:

Kako god u arapskom svijetu mogu `ivjeti ostale nacionalne manjine, isto tako je

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 116

Put za postizanje mira na Bliskom Istoku i u cijelomSvijetu je primjena tolerantnog, pomirljivog i

pravednog osmanlijskog modela, koji se zasniva natemeljima kur'anskog morala.

ZAMAN, 30.8.2000.

TÜRKIYE, 15.4.1995.

Dr. Edward Said,stru~njak zaBliski Istok

(me|u Arapima) mogu} i ̀ ivot jevrejske manjine. (...) To je veoma dobro funkcioniralo

pod vla{}u Osmanlijske imperije. Njihov sistem izgleda mnogo humaniji od sistema

koje sada imamo.2266

Historija pokazuje da je islam jedini vjerski sistem koji Bliskom istoku nudi

pravedan, tolerantan i blag na~in uprave. Do danas nije prevazi|ena "Pax Ottomana"

(Osmanlijski mir), koja je okon~ana povla~enjem Osmanlija iz ovog regiona. Prema

tome, put za postizanje mira na Bliskom istoku je za`ivljavanje osmanlijskog modela

tolerantnosti i pomirljivosti, kao {to podu~ava kur'anski moral. Po{to je islam put mira,

tolerancije i sigurnosti i eliminacija svake vrste surovosti sukoba, rata i terora.

HARUN YAHYA ● 117

......AAllllaahh jjee mmiilloossttiivv pprreemmaa SSvvoojjiimm rroobboovviimmaa

((AAllii ''IImmrraann,, 3300))..

eliki broj ljudi smatra da je teoriju evolucije prvi iznio

Charles Darwin; da je to teorija koja se zasniva na nau~nim dokazima, opa`anjima i opitima.

Me|utim, kao {to Darwin nije prvi idejni otac teorije evolucije, isto tako nau~ni dokazi nisu

platforma na kojoj se ova teorija zasniva. Ta teorija nije ni{ta drugo do jedno idejno pri-

lago|avanje prirodi materijalisti~ke filozofije, odnosno jedne anti~ke dogme. I danas se

ta teorija, unato~ tome {to ne postoje nau~na otkri}a koja bi je podr`ala, slijepo

brani samo zahvaljuju}i materijalisti~koj filozofiji.

Ovaj fanatizam priredio je ~ovje~anstvu mnogo velikih

neda}a po{to je, uporedo sa {irenjem darvinizma i

materijalisti~ke filozofije, koja

VV

KKOORRIIJJEENNII

TTEERROORRIIZZMMAA::

DDAARRVVIINNIIZZAAMM II

MMAATTEERRIIJJAALLIIZZAAMM

je u darvinizmu na{la svoje upori{te, promijenjen i odgovor na pitanje {ta je ~ovjek.

Ljudi koji su svojim stanovi{tem da je ~ovjek bi}e koje je stvorio Bog i koje treba ̀ ivjeti

prema uzornom moralu kojem ga je On podu~io davali odgovor na aktualno pitanje

podlegli su paradoksalnoj ideji da je ~ovjek ''`ivotinja koja je postala uz pomo}

slu~ajnosti i koja se razvila zahvaljuju}i borbi za opstanak". [to se ti~e fakture ove

velike zablude, ona }e biti veoma te{ka. Vandalisti~ke ideologije poput rasizma,

fa{izma, komunizma i niza drugih barbarskih i konfliktnih pogleda na svijet na{li su

svoje upori{te u ovoj zabludi.

U ovom poglavlju analizirat }emo neda}e koje je darvinizam nanio ~ovje~anstvu

i iznijet }emo povezanost darvinizma sa terorizmom, jednim od najbitnijih globalnih

pitanja dana{njice.

DDaarrvviinniissttii~~kkaa llaa`̀:: ""@@iivvoott jjee ssuukkoobb""

Razvijaju}i svoju teoriju, Darwin je krenuo od slijede}e temeljne pretpostavke:

""RRaazzvvoojj `̀iivviihh bbii}}aa uu vveezzii jjee ssaa pprriirrooddnnoomm bboorrbboomm zzaa ooppssttaannaakk.. UU oovvoojj bboorrbbii ppoobbjjee||uujjuu

oonnii kkoojjii ssuu jjaa~~ii.. [[ttoo ssee ttii~~ee ssllaabbiihh,, oonnii ssuu oossuu||eennii nnaa nneessttaannaakk!!""

Prema Darwinu, u prirodi je uvijek prisutna jedna bespo{tedna borba za `ivot,

jedan stalni sukob. Jaki uvijek pobje|uju nejake i na taj na~in omogu}avaju svoj razvoj.

A podnaslov u njegovoj knjizi Porijeklo vrsta rezimirao je ovo njegovo mi{ljenje:

"Porijeklo vrsta u borbi za opstanak i prirodnoj selekciji putem odr`anja superiornih

rasa".

[[ttaavvii{{ee,, DDaarrwwiinn jjee iizznniioo tteezzuu ddaa jjee ""bboorrbbaa zzaa ooppssttaannaakk"" pprriissuuttnnaa ii mmee||uu lljjuuddsskkiimm

rraassaammaa.. Prema ovoj nerealnoj tvrdnji, "superiorne rase" bivale su nadmo}nije u ovoj

borbi. Darwin smatra da su superiorne rase bili evropski bijelci. [to se ti~e azijskih ili

afri~kih rasa, one su ''zaostale u borbi za opstanak.'' Upu{taju}i se jo{ dalje, Darwin je

nastupio sa tvrdnjom da }e, potpunim porazom u "borbi za opstanak", u skoroj

budu}nosti ove rase nestati sa lica Zemlje:

"U skoroj budu}nosti, koja mo`da ne}e potrajati ni stolje}ima, rase civiliziranih

ljudi u potpunosti }e sa lica Zemlje izbrisati divlje rase i prije}i na njihova

podru~ja. S druge strane, ~ovjekoliki majmuni }e (...), isto tako, nesumnjivo, biti

eliminirani. Na taj na~in do}i }e do {irenja praznine izme|u ~ovjeka i njegovog

najbli`eg srodnika. Zahvaljuju}i tome, opstat }e rase koje su ~ak civiliziranije od

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 120

trenutnih evropskih rasa i majmuni babunske vrste kkoojjii ssuu zzaaoossttaalliijjii ~~aakk ii oodd

ddaannaa{{nnjjiihh ccrrnnaaccaa,, aauussttrraallsskkiihh ddoommoorrooddaaccaa ii ggoorriillaa..""

Indijski antropolog LLaalliittaa VViiddyyaarrtthhii na slijede}i na~in obrazla`e na~in na koji je

rasizam Darwinove teorije evolucije nametnut socijalnim naukama:

""DDaarrwwiinnoovvuu ttvvrrddnnjjuu oo ''ooppssttaannkkuu nnaajjjjaa~~iihh'' sa velikim odu{evljenjem do~ekali su

sociolozi koji vjeruju da je ljudsko pokoljenje pro{lo kroz jedan proces kulturne evolu-

cije i da se na najvi{em stepenu nalazi civilizacija bijelog ~ovjeka. UU iisshhoodduu ttooggaa,, vveelliikkii

bbrroojj zzaappaaddnniihh nnaauu~~nniikkaa iizz ddrruuggee ppoolloovviinnee XXIIXX sstt.. vvaattrreennoo ssuu pprriihhvvaattiillii rraassiizzaamm..""

DDaarrwwiinnoovv iizzvvoorr iinnssppiirraacciijjee:: MMaalltthhuussoovvaa tteeoorriijjaa nneemmiilloossrrddnnoossttii

Darwinov izvor inspiracije u aktualnom kontekstu bila je knjiga An Essay on the

Principle of Population (Jedan esej o principima populacije) engleskog ekonomista

TThhoommaassaa MMaalltthhuussaa. Malthus je prora~unao da se ljudska populacija enormno brzo

pove}ava ukoliko se ne kontrolira. On smatra da su neda}e poput ratova, gladi i bolesti

vode}i faktori koji ljudsku populaciju dr`e pod kontrolom. Ukratko, prema ovoj van-

dalisti~koj tvrdnji, da bi odre|eni ljudi mogli `ivjeti, drugi moraju umrijeti. Postojanje

ovdje zna~i "konstantni rat".

Malthusove ideje su u XIX st. prih-

vatile relativno {iroke mase. Te okrutne

ideje naro~ito su prihvatali vi{i slojevi

evropskih intelektualaca. U tekstu

""NNaauu~~nnaa ppoozzaaddiinnaa nnaacciizzmmaa"" na slijede}i

se na~in iznosi zna~aj koji je Evropa XIX

st. pridavala Malthusovim idejama o po-

pulaciji:

"^lanovi vladaju}eg stale`a u Evropi u

prvoj polovini XIX st. su se sastali kako

bi raspravljali o novootkrivenom 'prob-

lemu porasta populacije' i razradili

metode primjene Malthusovih ideja

radi pove}anja smrtnosti siroma{nih.Thomas Malthus

HARUN YAHYA ● 121

Zaklju~ak do kojeg su do{li ukratko je glasio: ""UUmmjjeessttoo pprreeppoorruu~~iivvaannjjaa ~~iissttoo}}ee,,

ssiirroommaa{{nnee ttrreebbaammoo ppooddssttiiccaattii nnaa nnjjiihhoovvee ppoottppuunnoo ssuupprroottnnee nnaavviikkee.. UUlliiccee uu nnaa{{iimm

ggrraaddoovviimmaa ttrreebbaammoo pprraavviittii uu`̀iimm,, nnaattrrppaattii uu kkuu}}ee {{ttoo vvii{{ee lljjuuddii ii ttrreebbaammoo rraaddiittii nnaa

{{iirreennjjuu kkuuggee.. SSeellaa uu nnaa{{iimm zzeemmlljjaammaa ttrreebbaammoo ppooddiizzaattii uu bblliizziinnii ssttaajjaa}}iihh vvooddaa,, ppoodd--

ssttiiccaattii nnaa `̀iivvoott nnaa mmoo~~vvaarrnnoomm zzeemmlljjii{{ttuu......""

U ishodu ove okrutne prakse, prema Malthusu, jaki }e, u borbi za opstanak, uni{titi

one slabe pa }e se i na taj na~in uravnote`iti enormni porast populacije. U Engleskoj se

u XIX st. doista primjenjivao aktualni program "uni{tenja siroma{nih". Osnovan je

industrijski poredak u kome su djeca od 8 do 9 godina po 16 sati dnevno upo{ljavana u

rudnicima uglja i prilikom ~ega ih je hiljadama umrlo zbog lo{ih uvjeta rada. "Borba za

`ivot", koju je Malthus teoretski smatrao neophodnom, u Engleskoj je milionima

siroma{nih priredila `ivot put patnji.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 122

Primjena teze "borbe za opstanak", koju je Malthus smatrao neophodnom, u XIX st. je maloj djeci i siroma{nima u Engleskoj donijela nevi|enepatnje. Me|utim, primjena kur'anskog morala ljudima donosi `ivot ispunjen prosperitetom i ljepotama.

Pod utiskom upravo ovih ideja, Darwin je "borbu za `ivot" primijenio na cijelu

prirodu i iznio tvrdnju po kojoj }e u ovoj borbi za opstanak pobje|ivati oni koji budu

jaki i koji su se najbolje prilagodili uvjetima sredine. [tavi{e, tvrdio je da je aktualna

borba za opstanak jedan legitiman i nepromjenljiv zakon prirode. Negiranjem stvaranja,

pozivao je ljude na napu{tanje vjerskih uvjerenja i na taj na~in na meti imao sve moralne

kriterije koji bi mogli biti prepreka nemilosrdnoj "borbi za `ivot".

Ra~un za {irenje ovih irelanih ideja, koje pojedince usmjeravaju ka bezdu{nosti i

surovosti, ~ovje~anstvo }e kobno platiti u XX st.

UUllooggaa ddaarrvviinniizzmmaa uu pprriipprreemmaammaa zzaa PPrrvvii ssvvjjeettsskkii rraatt

Uporedo sa preovladavanjem darvinizma u evropskoj kulturi, ideja "borbe za

opstanak" tako|er je po~ela pokazivati svoj utjecaj. Prvenstveno su evropske koloni-

jalne dr`ave stanovni{tvo koloniziranih dr`ava predstavljale kao ""rraassee zzaaoossttaallee uu eevvoolluu--

cciijjii"", a u svemu tome pozivale su se na darvinizam koji im je slu`io kao opravdanje za

postizanje legaliteta zlo~ina koje su ~inile.

[to se ti~e najkrvavijeg politi~kog utjecaja darvinizma, on se ogleda u Prvom

svjetskom ratu, koji je izbio 1914. g.

U svojoj dokumentarnoj knjizi

Europe Since 1870 (Evropa od 1870.)

poznati engleski profesor historije JJaammeess

JJoollll obja{njava da je jedan od faktora koji

su priredili Prvi svjetski rat bila vjera u

darvinisti~ke ideje koja je u tom periodu

bila prisutna kod evropskih vlastodr`aca.

Ilustracije radi, glavnokomanduju}i

austro-ugarske vojske general FFrraannzz

BBaarroonn CCoonnrraadd vvoonn HHooeettzzeennddoorrffff pisao je

slijede}e u svojim sje}anjima nakon rata:

''Religije koje u prvi plan iznose ljubav

prema ~ovjeku, moralna u~enja i

(sli~ne) filozofske doktrine ponekad suKnjiga Evropa od 1870. engleskog profesora

historije Jamesa Jolla

HARUN YAHYA ● 123

doista u stanju oslabiti lljjuuddsskkuu bboorrbbuu zzaa ooppssttaannaakk.. Me|utim, nikada ne}e uspjeti

u~initi da ova borba ne bude reaktivna snaga svijeta. (...) Velika katastrofa svjet-

skog rata realizirala se u potpunom skladu sa ovim velikim principom. OOvvaajj rraatt,,

kkoojjii jjee ffoorrmmiirraann tteemmeelljjnnoomm ssnnaaggoomm `̀iivvoottaa lljjuuddii ii ddrr`̀aavvaa,, jjeeddaann jjee pprriirrooddnnii zzaakkoonn,,

iissttii kkaaoo tteerreett ggrroommaa kkoojjii ssee mmoorraa iisspprraazznniittii..''''

Nije te{ko shvatiti za{to je Conrad, koji je posjedovao jednu ovakvu ideolo{ku

vodilju, povukao Austro-Ugarsku na zapo~injanje rata. Ovakve ideje nisu bile

ograni~ene samo na vojna lica tog vremena. KKuurrtt RRiieezzlleerr, li~ni savjetnik i bliski prijatelj

njema~kog kancelara TThheeoobbaallddaa vvoonn BBeetthhmmaann--HHoollllwweeggaa, 1914. g. pisao je slijede}e:

''Apsolutno i vje~no neprijateljstvo postoji u prirodi me|uljudskih odnosa.

PPeerrmmaanneennttnnaa mmrr`̀nnjjaa kkoojjuu vviiddiimmoo ssvvuuggddjjee (...) ne proisti~e iz iskvarenosti ljudske

prirode; naprotiv, ttoo ppoossttoojjii uu bbiittii iizzvvoorraa pprriirrooddee ii `̀iivvoottaa!!''''

A jedan od generala iz Prvog svjetskog rata FFrriieeddrriicchh vvoonn BBeerrnnaarrddii na slijede}i

na~in je na~inio paralelu izme|u rata i prirodnih zakona borbe:

''''RRaatt jjee jjeeddnnaa pprriirrooddnnaa ppoottrreebbaa,, neopodan koliko i sukob elemenata u prirodi; u

biolo{kom smislu daje umjesne rezultate po{to su ti rezultati u vezi sa temeljnim

odlikama bi}a!''

Kao {to se da zaklju~iti, Prvi svjetski rat zapo~eo je zahvaljuju}i evropskim mis-

liocima, generalima i vlastodr{cima, koji su prolijevanje krvi, zadavanje i trpljenje bola

do`ivljavali kao svojevrstan "prosperitet" i koji su to smatrali stati~nim "zakonom

prirode". A ideolo{ka osnova koja je, u osnovi pogre{nim aktualnim idejama, cijelo ovo

pokoljenje odvela u katastrofu nije bilo ni{ta drugo do Darwinovi pojmovi "borbe za

opstanak" i "superiorne nacije".

Prvi svjetski rat iza sebe ostavio je osam miliona mrtvih, stotine poru{enih

gradova, milione ranjenih, sakatih, nezbrinutih i nezaposlenih.

Osnova i nacisti~kog, Drugog svjetskog rata, koji je po~eo dvadeset i jednu godinu

nakon ovog rata i koji je iza sebe ostavio oko pedeset i pet miliona `rtava, tako|er se

zasnivao na darvinizmu.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 124

Prvi svjetski rat, koji je okon~an smr}u i ranjavanjem miliona ljudi i ru{enjem gradova, izbio je zbog vlasti i mislilaca koji su prihvatili darvinizam, a, prema tome, i tvrdnje da je prolijevanje krvi glavni put ka prosperitetu.

HARUN YAHYA ● 125

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 126

FFaa{{iizzaamm:: ppuutt kkoojjii jjee ttrraassiirraaoo ddaarrvviinniizzaamm

Podupiru}i rasizam u XIX st., darvinizam je formirao temelje i jedne ideologije

koja }e se pojaviti i razviti u XX st. i koja }e cijeli svijet zaviti u crno: nnaacciizzmmaa.

Nacisti~ki ideolozi tako|er su bili pod velikim utjecajem darvinizma. Analizira li

se ova ideologija, koju je uobli~io AAddoollff HHiittlleerr ii AAllffrreedd RRoosseennbbeerrgg,,

uo~it }e se pojmovi koje je na desetine puta Darwin ponavljao u

svojoj knjizi Porijeklo vrsta kao {to su "prirodna

selekcija", "selektivno razmno`avanje", "me-

|urasna borba za opstanak"... Ime svojoj poz-

natoj knjizi (Mein Kampf) Hitler je dao

tako|er inspiriran darvinisti~kim prin-

cipom da je `ivot arena sukoba i da

nadmo}niji u ovoj borbi ostaju u

`ivotu. U knjizi se naro~ito osvr-

nuo na me|urasni sukob i rekao

slijede}e:

''U ishodu nove rasne hijer-

arhije, koju }e priroda sama od

sebe oformiti, historija }e

donijeti jednu jedinstvenu

imperiju.''

Fa{izam, koji se idejno zasniva na darvinizmu, prouzro~io jesmrt miliona ljudi. Ova ideologija vandalizma u krv je zalilamnoge gradove, ~ije su ulice ostale preplavljene le{evima.

HARUN YAHYA ● 127

A na poznatom nirnber{kom mitingu 1933. g. iznio je da "visoke rase vladaju

niskim rasama" i da je to ''pravo vidljivo u prirodi i jedino logi~no pravo.''

Da su nacisti bili pod utjecajem Darwina ~injenica je koju su danas prihvatili

gotovo svi histori~ari, stru~njaci o aktualnom pitanju. Ovu ~injenicu na slijede}i na~in

iznosi PPeetteerr CChhrriippss, autor knjige The Rise of Fascism (Uspon fa{izma):

''Kada je prvi put obznanio svoju teoriju da je ~ovjek evoluirao od majmuna,

Charles Darwin je postao predmet ismijavanja, me|utim, kasnije su to prihvatile

{iroke mase. Darwinove teorije nacisti su (...) koristili kako bi opravdali rat i

rasizam!''

Histori~ar HHiicckkmmaann na slijede}i na~in saop}ava da je Hitler bio pod utjecajem

darvinizma:

''Hitler je bio okorjeli evolucionist. Bilo kakve da su dubine njegove psihoze,

knjiga Mein Kampf iznosi jednu seriju evolucionisti~kih ideja, a posebno mjesto

ustupljeno je borbi za opstanak i idejama o

ubijanju slabih radi postizanja ''naprednog''

dru{tva.''

Hitler, koji je nastupio sa ovim idejama,

gurnuo je svijet u nevi|eni vandalizam.

Veoma veliki broj politi~kih ili etni~kih

grupa, predvo|enih jevrejima, podvrgnuti su

strahovitim surovostima i pokoljima u

nacisti~kim logorima. Drugi svjetski rat, koji

je po~eo nacisti~kim agresijama, odnio je u

smrt pedeset i pet miliona ljudskih `ivota! U

pozadini ove najve}e katastrofe koja je

zabilje`ena u historiji ~ovje~anstva nalazio se

darvinisti~ki pojam "borbe za opstanak".

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 128

Nacisti~ka tiranija prouzrokovala smrt miliona nevinihljudi i maloljetne djece ili `ivota u strahu.

Drugi svjetski rat iza sebe je ostavio desetine miliona mrtvih i ranjenih, desetine miliona gladnih,

bez ognji{ta i neza{ti}enih; stotine poru{enihgradova i upropa{tenih dr`avnih ekonomija.

HARUN YAHYA ● 129

KKrrvvaavvii ssaavveezz:: ddaarrvviinniizzaamm ii kkoommuunniizzaamm

Dok su se na desnom krilu socijaldarvinizma nalazili fa{isti, na lijevom krilu sta-

jali su komunisti. Me|u najvatrenijim braniteljima Darwinove teorije komunisti su

uvijek zauzimali zna~ajno mjesto.

Ova veza izme|u darvinizma i komunizma prote`e se do samih utemeljiva~a oba

ova izma. Osniva~i komunizma, MMaarrxx ii EEnnggeellss, pro~itali su Darwinovu knjigu Porijeklo

vrsta neposredno nakon njenog izla`enja iz {tampe i ostali odu{evljeni njegovim

"dijalekti~ko-materijalisti~kim" pristupom u knjizi. Me|usobno dopisivanje Marxa i

Engelsa pokazuje da su oni Darwinovu teoriju smatrali "temeljem komunizma sa

aspekta prirodnih nauka". U knjizi Dijalektika prirode, koju je napisao pod utjecajem

Darwina, Engels je izrekao niz pohvala na ra~un Darwina, a u poglavlju "Uloga rada u

prijelazu iz majmuna u ~ovjeka" nastojao je i sam dati svojevrstan doprinos teoriji

evolucije.

Svi ruski komunisti koji su slijedili Marxa i Engelsa, kao {to su PPlleekkhhaannoovv,, LLeennjjiinn,,

TTrroocckkyy ii SSttaalljjiinn,, prihvatili su Darwinovu teoriju evolucije. Plekhanov, koji se smatra

osniva~em ruskog komunizma, poznat je po rije~ima: ""MMaarrkkssiizzaamm jjee pprriimmjjeennaa

ddaarrvviinniizzmmaa uu ddrruu{{ttvveenniimm nnaauukkaammaa!!""

A {to se ti~e Trockog, on je davao izjave poput one da je ddaarrvviinniizzaamm ''''nnaajjvvee}}aa ppoobb--

jjeeddaa ddiijjaalleekkttii~~kkoogg mmaatteerriijjaalliizzmmaa""..

U formiranju komunisti~kog kadra veliku ulogu imalo je Darwinovo obrazovanje.

Ilustracije radi, SSttaalljjiinn,, kkoojjii jjee pprreetthhooddnnoo bbiioo ssvvee}}eenniikk,, zzaahhvvaalljjuujjuu}}ii DDaarrwwiinnoovviimm

kknnjjiiggaammaa,, ppoossttaaoo jjee aatteeiissttaa.. Tu ~injenicu bilje`e histori~ari.

A Mao, koji je komunisti~ki re`im uspostavio u Kini i koji je pobio milione ljudi,

otvoreno je isticao da se filozofski oslonac sistema koga je uspostavio, ""tteemmeelljj kkiinneesskkoogg

ssoocciijjaalliizzmmaa'''' zzaassnniivvaa nnaa DDaarrwwiinnuu ii nnjjeeggoovvoojj tteeoorriijjii eevvoolluucciijjee..

Utjecaj darvinizma na Maoa i kineski komunizam veoma detaljno obja{njava his-

tori~ar sa Harvardskog univerziteta JJaammeess RReeeevvee PPuusseeyy u svojoj analiti~koj knjizi China

and Charles Darwin (Kina i Charles Darwin).

Ukratko, izme|u teorije evolucije i komunizma postoji jedna neraskidiva veza.

Tvrdnjom da su `iva bi}a produkt slu~ajnosti teorija evolucije osigurala je navodno

nau~nu podr{ku ateizmu. Komunizam, kao apsolutno ateisti~ka ideologija, zbog toga je,

tako|er, neizbje`no vezan za darvinizam. [tavi{e, isti~u}i da je razvoj u prirodi mogu}

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 130

jedino zahvaljuju}i sukobu (odnosno "borbi za opstanak"), teorija evolucije podr`ava

pojam "dijalekti~kog sukoba", koji se nalazi u osnovi komunizma.

Mnogo bolje }e biti mogu}e shvatiti dimenzije nesre}e koju je Svijetu donio

darvinizam ako se uzme u obzir da je komunisti~ki "dijalekti~ki sukob" jedna "ma{ina

zlo~ina", koja je tokom XX st. pobila oko 120 miliona ljudi!

DDiijjaalleekkttii~~kkii ssuukkoobb nnee rraazzvviijjaa vvee}} rruu{{ii ddrruu{{ttvvoo

Kao {to smo ve} naglasili isti~u}i teoriju po kojoj sukob izme|u `ivih bi}a dopri-

nosi njihovom razvoju, darvinizam je osigurao jednu navodno nau~nu va`nost filozofije

"dijalekti~kog materijalizma".

Kao {to se razumije iz samog imena, dijalekti~ki materijalizam zasniva se na

Komunisti~ki lideri, od kojih je svaki bio okorjeli darvinist, stavili su svoj potpis ispod jedne mra~ne epohe historije, na godine koje su, zahvaljuju}i njima, protekle u patnjama i tiraniji.

HARUN YAHYA ● 131

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 132

Komunisti, koji su darvinisti~ki pojam "sukoba" primijenili na "sukob klasa", pokolje i prolijevanje krvi prihvatili su kao osnovni metod nametanja svoje ideologije.

pojmu sukoba. Osniva~ ove filozofije, Marx, rekao je da ""uusslluu~~aajjuu ddaa nneemmaa ssuupprroottnnoossttii

ii ssuukkoobbaa,, ssvvee bbii oossttaalloo oonnaakkoo kkaakkoo jjee bbiilloo uu ssvvoomm pprrvvoobbiittnnoomm oobblliikkuu"". A govore}i da je

""ssiillaa ttrruuddnnaa jjeeddnniimm nnoovviimm ddrruu{{ttvvoomm,, aa bbaabbiiccaa ssvvaakkoogg ssttaarroogg ddrruu{{ttvvaa"", Marx je, radi

prosperiteta, ljude pozvao na upotrebu sile, na rat i prolijevanje krvi!

I Lenjin, koji predstavlja prvog politi~kog realizatora Marxovih teorija, pokli~em

"PPrroossppeerriitteett jjee bboorrbbaa ssuupprroottnnoossttii"", branio je teoriju po kojoj ljudi opre~nih mi{ljenja

moraju biti u stalnoj borbi. [tavi{e, Lenjin je ~esto isticao da se ova borba mo`e voditi

jedino prolijevanjem krvi, odnosno terorom. Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije

bolj{evi~ke revolucije, Lenjin je, u ~asopisu Proleteri, iznio teroristi~ke metode koje je

on prihvatio:

''''AAkkcciijjaa zzaa kkoojjuu ssee mmii zzaallaa`̀eemmoo jjee oorruu`̀aannaa bboorrbbaa;; ovu borbu realiziraju pojedinci

i male grupe. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali

dijelovi (ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolu-

cionarnu organizaciju. Oru`ana borba je usmjerena ka dva razli~ita cilja, koji u

potpunosti moraju odvojiti jedan od drugog. KKaaoo pprrvvoo,, oovvaa bboorrbbaa iimmaa zzaa cciilljj

iizzvvrr{{aavvaannjjee aatteennttaattaa nnaa ppoojjeeddiinnccee,, lliiddeerree,, vvoojjnnee ii ppoolliicciijjsskkee sslluu`̀bbeenniikkee,, aa kkaaoo

ddrruuggoo,, kkoonnffiisskkoovvaattii vvllaaddiinn iizzvvoorr pprriihhooddaa,, aa ii iizzvvoorree pprriihhooddaa pprriivvaattnniihh lliiccaa!! Dio

konfiskovanog novca i}i }e u partijsku kasu, dio za cilj specijalnog naoru`avanja

i priprema za ustanak, a dio za `ivotne tro{kove u~esnika u borbi koju defini-

ramo!''

Jedna od najo~itijih ideologija koje su se u XX st. suprotstavljale komunizmu bila

je ffaa{{iizzaamm. Zanimljivo je, me|utim, da je fa{izam, koji se isti~e kao opre~nost komu-

nizmu, branio pojam sukoba u najmanju ruku koliko i komunizam. Dok su komunisti

vjerovali u potrebu "sukoba klasa", fa{isti su samo promijenili ovu sferu sukoba i lan-

sirali pojam "sukoba izme|u rasa i nacija". Na primjer, jedan od najzna~ajnijih idejnih

izvora nacizma i vode}ih rasista, njema~ki histori~ar HHeeiinnrriicchh vvoonn TTrreeiittsscchhkkee,, pisao je

da se nnaacciijjee ''''mmoogguu rraazzvviijjaattii jjeeddiinnoo ssuurroovviimm rriivvaallssttvvoomm kkoojjee ssllii~~ii nnaa DDaarrwwiinnoovvuu bboorrbbuu

zzaa ooppssttaannaakk......""

[to se ti~e Hitlera, on je, inspiriran Darwinovim poimanjem sukoba, rekao sli-

jede}e:

''''PPrriirrooddaa jjee jjeeddaann rraatt iizzmmee||uu jjaakkiihh ii ssllaabbiihh,, aappssoolluuttnnaa ppoobbjjeeddaa jjaakkiihh nnaadd ssllaabbiimmaa!!

HARUN YAHYA ● 133

Da to nije tako, u prirodi bi dolazilo do jedne stalne devijacije. (...) Oni {to `ive

moraju se boriti! Na ovom svijetu, u kome je stalno prisutan jedan ratni zakon

`ivota, pravo na `ivot ne posjeduje onaj ko ne `eli ratovati!''

[to se ti~e slike koju su u XX st. formirale ove dvije sociodarvinisti~ke ideologije,

koje vjeruju da je, za ja~anje i razvoj dru{tva, neophodan rat, sukob, kavga i prolijevanje

krvi, ona je sasvim o~ita. Zbog ove ideologije umrlo je na desetine miliona nevinih

ljudi; na desetine miliona ih je ranjeno ili osaka}eno; dr`avne ekonomije su propale;

prihodi koji su se trebali odvojiti za zdravlje, nauku, tehnologiju, obrazovanje i umjet-

nost prvenstveno su kori{teni za naoru`anje, a potom za zalije~ivanje rana koje su nane-

sene upravo tim oru`jem te za ponovnu izgradnju poru{enih gradova. U historiji se

sasvim jasno pokazalo da sukob, kavga i teror ne doprinose razvoju dru{tva, ve},

naprotiv, njegovom nazatku i propasti.

Naravno da su u svijetu prisutne opre~nosti. Kako god u prirodi postoje svjetlost i

tama, dan i no}, toplo i hladno, suprotnosti postoje i u idejama i praksama. Me|utim,

idejne opre~nosti i razila`enja ne zahtijevaju sukob! Naprotiv, ukoliko se suprotnostima

pristupi tolerantno, miroljubivo, s razumijevanjem, s ljubavlju, saosje}ajno i milosrdno,

pojavit }e se niz ljepota. ^ovjek koji svaku ideju uporedi sa drugom jo{ vi{e razvija

svoju ideju ili je upotpunjuje uvi|aju}i njezine nedostatke. Kroz izlaganje ljudi koji

brane opre~ne stavove mo`e se vr{iti razmjena ideja ili davati produktivne kritike.

Me|utim, to mogu ostvariti samo oni koji se dr`e normi kur'anskog morala, koji su

iskreni, miroljubivi i skromni.

Velika je tiranija i bezdu{nost ubiti ili zadavati bol nekome zbog toga {to on brani

druga~iju ideju, {to je pristalica druge vjere ili {to potje~e od razli~ite rase. Samo zbog

toga su se tokom historije nasmrt me|usobno borili i nemilosrdno ubijali sinovi iste

zemlje. Ili, ljudi razli~ite rase ili nacije ~inili su krvoproli}a ne odvajaju}i `ene i djecu!

A sve te vandalizme u stanju je po~initi jedino onaj koji ~ovjeka sa suprotne strane vidi

samo kao naprednu `ivotinju, koji mu ne pridaje zna~aj dostojan ~ovjeka i koji ne

vjeruje da }e pred Bogom polagati ra~un za svoja djela.

Najljep{i i najispravniji stav koji se treba zauzeti prema opre~nim idejama istaknut

je u Kur'anu. Idejna razmimoila`enja de{avala su se tokom povijesti, a najpoznatiji

primjer toga je slu~aj Musaa, a. s., i faraona koji je `ivio u istom periodu. Unato~

faraonovoj opakosti i agresivnosti, Allah, d`. {., zadu`io je Musaa, a. s., da ga pozove

na Pravi Put, a metod kojim }e se koristiti saop}io je na slijede}i na~in:

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 134

To {to u prirodi postoje suprotnosti nesmije biti povod za sukob i kavgume|u ljudima. Uzajamnimpo{tovanjem, ljubavlju i tolerancijommogu}e je posti}i pomirenje me|usuprotnostima. Dok kur'anski moralljudima nudi `ivot u miru i radosti,dijalekti~ki sukob ljudima donosijednu neprestanu nesre}u, katastrofui smrt.

HARUN YAHYA ● 135

""IIddiittee ffaarraaoonnuu,, oonn ssee,, ddooiissttaa,, oossiilliioo,, ppaa mmuu bbllaaggiimm rriijjee~~iimmaa ggoovvoorriittee nnee bbii llii

rraazzmmiisslliioo iillii ssee ppoobboojjaaoo!!"" (Ta-Ha, 43-44).

Pridr`avaju}i se Allahovih naredbi, Musa, a. s., na{iroko je faraonu objasnio vjeru

i strpljivo mu iznio sve teme kako bi onemogu}io njegov ateizam i tiraniju prema

narodu. Na njegov ovako uzoran moral i strpljenje faraon je odgovorio jednim agre-

sivnim stavom rekav{i da }e ubiti i njega i sve one koji slijede njegove ideje. Me|utim,

u ishodu njegovog ovakvog stava, faraon nije iza{ao kao pobjednik. Pobijedili su Musa,

a. s., i njegove pristalice.

Kao {to i ovaj primjer pokazuje, pobjeda ili razvoj jedne ideje ne posti`e se

sukobom, ratom ili agresivno{}u. Doga|anja izme|u Musaa, a. s., i faraona na neki

na~in predstavljaju si`e povijesti; primjer koji pokazuje da pobje|uju pristalice mirolju-

bivosti i pravde, a nikako pristalice sukoba i tiranije. Uzoran moral uvijek biva nagra|en

i na ovom, a i na budu}em svijetu.

DDaarrvviinniizzaamm ii tteerroorriizzaamm

Kao {to smo i do sada vidjeli, darvinizam predstavlja temelj razli~itih opakih ide-

ologija koje su u XX st, svijetu priredile najkrvavije katastrofe. I, pozivaju}i se na

darvinizam, ove ideologije su podr`avale "rat ili sukob sa onima koji ne pripadaju

njima", {tavi{e, prihvatile su to kao svoje najbitnije metode.

Sasvim je o~ita ~injenica da su u Svijetu prisutne razli~ite vjere, razli~iti pogledi

na svijet, razli~ite filozofije, i krajnje je prirodno da ove razli~ite ideje posjeduju

me|usobno razli~ite odlike. Me|utim, ove ideje mogu se ocijeniti na dva me|usobno

razli~ita na~ina.

1) Prema neistomi{ljenicima se mo`e izra`avati po{tovanje, mo`e se raditi na

uspostavi dijaloga sa njima i slijediti jedan "human" metod, a to je metod koji je u

skladu sa kur'anskim moralom.

2) Sa neistomi{ljenicima se mo`e sukobljavati, zametati kavga, mo`e se izabrati

put postizanja presti`a nau{trb neistomi{ljenicima, odnosno mo`e se postupati "`ivot-

injski" i brutalno. A to je materijalisti~ki ili ateisti~ki metod!

Katastrofa zvana terorizam nije ni{ta drugo do ovo drugo stajali{te, pristup ili

odnos prema neistomi{ljenicima.

Analiziramo li razlike izme|u ove dvije solucije, vidjet }emo da je krajnje utje-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 136

cajna darvinisti~ka poduka da je ~ovjek ''`ivotinja u konfliktu". Mo`da ve}ina pojedi-

naca ili grupa koje su se opredijelile za put konflikta nemaju pojma o darvinizmu i prin-

cipima ove ideologije. Me|utim, na kraju, oni ipak prihvataju jedno stajali{te koje

po~iva na darvinizmu. Ono {to ih utvr|uje u njihovom stavu su slogani koji se u prin-

cipu zasnivaju na darvinizmu, kao {to su "Na ovom svijetu opstaju jaki", "Velika riba

guta malu ribu", "Ratobornost je vrlina"... Odstranite darvinizam i ovi slogani postat }e

Me|u ljudima ili zajednicama mogupostojati odre|ena idejnarazila`enja i neslaganja. Me|utim,rje{enje ovih nesuglasica nikada nesmije biti rat, kavga ili sukob. Svarazila`enja bi se, kao {to jesaop}eno u Kur'anu, trebala rije{itiobostranim stpljenjem, tolerancijom, saosje}anjem i razumijevanjem.

HARUN YAHYA ● 137

bezna~ajni i isprazni. Zapravo, uklanjanjem darvinizma, vi{e ne}e biti ni konfliktnih

svjetonazora.

Tri Bo`anske vjere (kr{}anstvo, judaizam i islam), u koje vjeruje veliki broj ljudi

na Zemlji, protive se konfliktu. Sve tri ove vjere imaju za cilj osiguranje mira i si-

gurnosti na Zemlji, protive se ubijanju nevinih ljudi, primjeni tiranije i tortura. Konflikt

i nasilje prihvataju se kao anormalna i nepo`eljna djela, koja su opre~na moralu kojeg

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 138

Jedini na~in da se narednim pokoljenima u emanet ostavi jedan sretan i miran `ivot u blagostanju je formiranje zajednica u kojima je ostvaren kur'anski moral.

je Bog odredio za ~ovjeka. Me|utim, i konflikt i nasilje darvinizam vidi i isti~e kao

nu`ne, prirodne, ispravne i legalne pojmove.

Zato, ukoliko se neko pojavi i pribjegava teroru u ime islama, kr{}anstva ili

judaizma, koriste}i se simbolima i pojmovima tih vjera, znajte da taj nije ni musliman,

ni kr{}anin, ni jevrej. U stvarnosti, on mo`e biti samo socijaldarvinist. Skriven pod

pla{tom vjere, on ne mo`e posjedovati iskrenu vjeru. Ako i tvrdi da djeluje u slu`bi

vjere, u biti, on je neprijatelj vjere i vjernika - zbog toga {to svirepo ~ini zlodjelo koje

je vjera striktno zabranila, i to na na~in da u o~ima javnosti stvara odbojnost i nepri-

jateljsto prema vjeri.

Prema tome, temelji nevolje zvane teror, koja je obavila cijeli Svijet, skriveni su u

ateizmu, koji je u savremenom dobu definiran kao materijalizam i darvinizam, a ne u

bilo kojoj Bo`anskoj vjeri.

SSvvaakkii ~~oovvjjeekk kkoojjii `̀eellii mmiirr ii ssiigguurrnnoosstt

ttrreebbaa uuoo~~iittii ooppaassnnoosstt ddaarrvviinniizzmmaa

Kada se bori sa bilo kojim problemom, najbitnije je da se uo~i i otkloni korijen,

stvarni izvor tog problema. Ilustracije radi, bilo koliko da se uredi i o~isti okolina

smetlji{ta koje okolo {iri neprijatne mirise, to smetlji{te }e nastaviti sa {irenjem smrada.

Sve mjere predostro`nosti bit }e relativne i kratkotrajne. Rje{enje je u ~i{}enju izvora

smrada, u potpunoj eliminaciji smetlji{ta. Prema tome, efektno i trajno rje{enje u borbi

protiv terorizma nije rad na pojedina~nom traganju i onesposobljavanju terorista. Da bi

se Svijet mogao osloboditi od terorizma, potrebno je prvenstveno ustanoviti i uni{titi

izvor koji inspirira teroriste, a to su nastrane ljudske ideologije i obrazovanje u nji-

hovom duhu.

Danas se gotovo u svim zemljama Svijeta u {kolama izu~ava darvinizma kao jedna

nau~na grana. Omladina se ne podu~ava pogledu po kom je Bog stvorio ljude, da su oni

bi}a koja posjeduju du{u, razum i savjest, da }e, nakon smrti, pred Bogom polagati

ra~un, da }e Bogu odgovarati za sve ono {to su uradili na ovom svijetu i da }e prema

tome biti vje~no smje{teni u D`ennet ili D`ehennem. Naprotiv, podu~avaju se besmis-

lici da su oni nekontrolirana bi}a nastala u ishodu slu~ajnosti, da su njihovi preci `ivo-

tinje i da }e jedino uz pomo} konfrontacije i rata biti superiorniji i uspjeti ostati u ̀ ivotu.

HARUN YAHYA ● 139

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 140

AAllllaahh zzaahhttiijjeevvaa ddaa ssee ssvvaa~~iijjee pprraavvoo ppoo{{ttuujjee ii ddoobbrroo ~~iinnii,, ii ddaa ssee bbllii`̀nnjjiimmaa uuddjjeelljjuujjee,, aa rraazzvvrraatt ii ssvvee

{{ttoo jjee ooddvvrraattnnoo ii nnaassiilljjee zzaabbrraannjjuujjee...... ((AAnn--NNaahhll,, 9900))..

A nakon ove etape veoma je jednostavno isprati mozak onih koji su tokom svog {kol-

skog `ivota uzimali ovakve poduke, dovesti ih u stanje neprijatelja ~ovje~anstva i

na~initi ih toliko bezdu{nim da budu u stanju ubijati i nevinu dje~icu. Omladinu koja je

primila ovakvu naobrazbu u svoje redove veoma jednostavno mo`e privu}i svaka

izopa~ena ideologija, uvu}i je u djela opre~na razumu i savjesti, a svakovrsnu

izopa~enost i surovost prikazati im kao zna~ajne ciljeve. Komunisti~ke, fa{isti~ke i

rasisti~ke teroristi~ke grupe, koje su u posljednjem stolje}u harale Svijetom, produkti

su ovog sistema obrazovanja!

A druga velika {teta ovog sistema obrazovanja je nastojanje da se, odstranjivanjem

vjere iz obrazovanja, vjera ograni~i na neuko stanovni{tvo. Dok se "obrazovani"

ateiziraju darvinisti~ko-materijalisti~kim podukama, dotle vjera ostaje u svijesti

''neukih i neobrazovanih''. U tom slu~aju, stvara se atmosfera povoljna za {irenje

praznovjerja; utjecajni postaju oni koji, u ime vjere, iznose ideje koje su apsolutno

opre~ne vjeri.

Posljednja zbivanja sasvim su o~it primjer ove postavke. Nijedan ~ovjek koji se

boji Allaha, d`. {. i koji zna da }e na Ahiretu polagati ra~un za sve ono {to je uradio

nikada ne}e u~initi ni{ta {to bi prouzrokovalo smrt i ranjavanje hiljada nevinih ljudi,

ni{ta {to bi hiljadama nevine dje~ice na~inilo siro~adima. Takva osoba zna da }e za

svaku osobu kojoj je nanesena {teta ponaosob polagati ra~un pred Allahom, d`. {., i da

}e za svaku od njih biti ka`njen nesnosnim d`ehennemskim azabom.

Na kraju, rje{enje je u odbacivanju darvinisti~ko-materijalisti~kog obrazovanja,

koje predstavlja primarni izvor terora, i obrazovanje omladine prema nastavnom pro-

gramu koji je prire|en u skladu sa istinskim nau~nim otkri}ima te podu~avanje bogob-

ojaznosti, razumnom i savjesnom pona{anju. U ishodu toga nastat }e zajednice formi-

rane od miroljubivih, povjerljivih, tolerantnih i milosrdnih pojedinaca, kakve je Allah,

d`. {., opisao i istakao u Kur'anu.

HARUN YAHYA ● 141

OOnn rroobbuu SSvvoommee oobbjjaavvlljjuujjee jjaassnnee aajjeettee ddaa bbii vvaass iizz ttmmiinnaa nnaa ssvvjjeettlloo iizzvveeoo......

((AAll--HHaaddiidd,, 99))..

apadni svijet danas opravdano je zabrinut i u prob-

lemima sa organizacijama koje teror koriste kao na~in komuniciranja. Sasvim je o~ito da

sve aktere terora i one koji stoje iza njih treba kazniti po mjeri me|unarodne pravde i prava.

Me|utim, od svega toga najbitnija je dugoro~na strategija koju treba voditi radi trajnog

rje{enja ovog problema.

Dosada{nja analiza pokazuje da je teror zlo~in protiv ~ovje~nosti i da uop}e nema

mjesta ni u jednoj Bo`anskoj vjeri, da je neosnovan i izmi{ljen pojam "islamskog

terorizma" koji je u poslijednje vrijeme veoma prisutan u svjetskoj

javnosti. To nam osigurava zna~ajne kutove posmatranja:

1) Naravno da je zapadni svijet, a naro~ito

SAD, u pravu i da }e preduzeti

ZZ

ZZAAKKLLJJUU^̂AAKK::

PPRRIIJJEEDDLLOOZZII

ZZAAPPAADDNNOOMM SSVVIIJJEETTUU

najo{trije mjere protiv terorizma. Me|utim, nnaa jjeeddaann ssaassvviimm jjaassaann nnaa~~iinn ttrreebbaallii bbii

iizznniijjeettii ddaa,, kkaakkoo ggoodd ttoo nniijjee rraatt pprroottiivv bbiilloo kkoojjee vvjjeerree ii nnjjeenniihh pprriissttaalliiccaa,, ttoo nniijjee nnii rraatt

pprroottiivv iissllaammaa ii mmuusslliimmaannaa;; nnaapprroottiivv,, ttrreebbaallii bbii bbiittii ooddrree||eenniijjii ii iizznniijjeettii ddaa jjee ttoo jjeeddnnaa

mmjjeerraa pprreeddoossttrroo`̀nnoossttii uu kkoorriisstt iissllaammaa.. Po svaku cijenu bi se trebao onemogu}iti

opasni scenario "sukoba civilizacija", koji je prezentiran '90-ih godina. Me|u civi-

lizacijama bi trebala za`ivjeti tolerancija i mir, a ne sukob i rat.

2) TTrreebbaalloo bbii ssee ppooddrr`̀aattii rraazzuummiijjeevvaannjjee iissllaammsskkiihh zzaajjeeddnniiccaa ii rraazzvvoojj iissttiinnsskkoogg

iissllaammaa,, kkoojjii pprreeddssttaavvlljjaa vvjjeerruu lljjuubbaavvii,, pprriijjaatteelljjssttvvaa,, mmiirraa ii bbrraattssttvvaa.. Prisilna sekula-

rizacija nije rje{enje koje se treba koristiti protiv radikalnih frakcija u islamskim

zemljama; naprotiv, takva politika }e mase usmjeriti ka ve}oj reakciji. Rje{enje je u

razumijevanju istinskog islama, odnosno asimilacija pojmova koje nala`e kur'anski

moral, kao {to su ljudska prava, demokracija, sloboda, uzoran moral, nauka, umjet-

nost, estetika i {irenje islamskog modela koji nudi radost `ivljenja.

3) Izvor terora je neukost i fanatizam, a rje{enje toga je obrazovanje. Krugovima

koji gaje simpatije prema teroru trebalo bi se objasniti da je to djelo koje je u apso-

lutnoj opre~nosti sa islamom, da, naprotiv, tako nanose {tetu islamu, muslimanima i

cijelom ~ovje~anstvu te bi se, radi osloba|anja od barbarizma, te osobe trebale obra-

zovati. Ameri~ka podr{ka jedne ovakve obrazovne politike dat }e veoma pozitivne

rezultate.

4) Istina, ameri~ka vanjska politika je u posljednjoj deceniji muslimane {irom

Svijeta za{titila od razli~itih vandalizama i pokolja. Trogodi{nje srpske pokolje u

Bosni mogu}e je bilo zaustaviti jedino nakon ameri~kog uplitanja u taj konflikt,

nakon ~ega je potpisan trajni mirovni sporazum. Na isti na~in, ameri~kom interven-

cijom, od srpskog terora za{ti}eni su i Albanci, kosovski muslimani. Zna~ajnim

sankcijama SAD je obuzdala ruske napade na ~e~enske civile, koji su dostizali dimen-

ziju genocida. Intenzivnijim nastavkom i obja{njavanjem ove politike muslimanima

{irom Svijeta nepotrebne predrasude o Americi i zapadnom svijetu bi se trebale eli-

minirati.

5) Protiv terora koji proisti~e iz komunizma, fa{izma, rasizma i ostalih

ateisti~ko-materijalisti~kih ideologija, isto tako, trebala bi se razraditi dugoro~na kul-

turna rje{enja. Darvinisti~ka i materijalisti~ka misao danas predstavlja osnovu obra-

zovnog sistema mnogih savremenih zemalja {irom Svijeta. Me|utim, kao {to smo

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 144

prethodno naglasili, darvinizam je nastrana ideologija koja ~ovjeka do`ivljava kao

konstantno sukobljavaju}u `ivotinju, koja vjeruje da }e ~ovjek mo}i napredovati

jedino uz pomo} sukoba i rata i koja predstavlja osnovu terorizma svake vrste.

Darvinizam koji zastupa ideju da }e jedino jaki opstati i koji rat do`ivljava kao vrlinu

sli~i na veliku mo~varu koja ve} decenijama cijeli Svijet gu{i u nevoljama. Zato,

pored zakonskih i sigurnosnih predostro`nosti, prilikom obra~una sa terorom

potrebno je zapo~eti i jednu veliku obrazovnu kampanju u cijelom Svijetu. U osnovi

tog obrazovanja trebalo bi biti izlaganje stvarnog lica obmana darvinizma i materi-

jalizma i podu~avanje primjernom moralu koga je Bog odredio ~ovjeku. @eljeni mir

i prosperitet osigurat }e se jedino {irokim za`ivljavanjem ljepota morala kojeg nala`e

vjera. Nemogu}e je eliminirati ovu nevolju ako se ne isu{i mo~vara iz koje ona

izrasta.

Za o~ekivati je da }e ovakve mjere biti od pomo}i u osloba|anju od terora i

ostalih fanati~nih, nemilosrdnih i divljih sustava. Amerika, koja se predstavlja kao

"nacija pod Bo`ijom blagonaklono{}u", svojom kr{}anskom kulturom u biti je pri-

jatelj muslimana. Svra}aju}i pa`nju na ovu ~injenicu, Allah, d`. {., u Kur'anu za

kr{}ane ka`e: ""......ii ssvvaakkaakkoo }}ee{{ nnaa}}ii ddaa ssuu vvjjeerrnniicciimmaa nnaajjbbllii`̀ii pprriijjaatteelljjii oonnii kkoojjii ggoovvoorree::

""MMii ssmmoo kkrr{{}}aannii"" zzaattoo {{ttoo mmee||uu nnjjiimmaa iimmaa ssvvee}}eenniikkaa ii mmoonnaahhaa ii {{ttoo ssee oonnii nnee oohhoollee""

(Al-Ma'ida, 82).

Nerazumijevanjem ove ~injenice u povijesti su se pojavljivale neuke grupe

(npr. kri`ari) koje su izazivale sukob izme|u ove dvije vjere. Da se isti scenario ne

bi ponovio, potrebna je uspostava saveza izme|u istinskih kr{}ana i istinskih mus-

limana. Razvoj situacije nakon tragi~nih zbivanja u Americi upu}uje na ~injenicu

da je posijano sjeme ovog saveza! Ovaj vandalisti~ki teroristi~ki akt rezultirao je

pokretanjem procesa pribli`avanja izme|u muslimana i kr{}ana, bio je povod da

veliki broj kr{}ana zapo~ne ozbiljnije istra`ivanje islama i da muslimani krenu u

znatno ozbiljnije napore u obja{njavanju istinskog islamskog morala opisanog u

Kur'anu.

Cijeli ovaj slijed doga|aja ima kvalitet jedne radosne vijesti - da }e se ljudi

pobli`e upoznati sa islamskim moralom i da }e se osloboditi predrasuda koje su do

danas imali. Dvadeset i prvo stolje}e bit }e stolje}e u kome }e se, ako Bog da, shvatiti

da je islamski moral jedini put koji }e ~ovje~anstvu donijeti `eljeni mir i sigurnost.

HARUN YAHYA ● 145

BBIILLJJEE[[KKEE

1 Thomas W. Arnold, The Preaching of Islam: The History of the Propagation of

the Muslim Faith, Lahor, Ashraf Press, 1961, str. 56-57, Islam Kültür Atlasi,

Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan Kibaroglu-

Zerrin Kibaroglu, Inkilab Yayinlari, 1997, str. 221

2 Ramuz El Ehadis, tom 1, 84/8

3 Ibid, tom 1, 76/12

4 Karen Armstrong, Holy War, MacMillian London Limited, 1988, str. 25

5 Majid Khoduri, Islam'da Savas ve Baris, Fener Yayinlari, Istanbul, 1998, str.

123; Taberi, Tarih I, 1850

6 Hamidullah, Mecmuatü'l-Vesaik, 195-197

7 Frend, 289; Hamidullah, Islam Peygamberi, II. 920; Levent Öztürk, Asr-i

Saadetten Haçli Seferlerine Kadar Islam Toplumunda Hiristiyanlar, Iz

Yayincilik, istanbul, 1998, str. 55

8 Yrd. Doç. Dr. Orhan Atalay, Dogu-Bati Kaynaklarinda Birlikte Yasama,

Gazeteciler ve Yazarlar Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1999, str. 95; Hamidullah,

El-Vesaik, str. 380-381, No: 358

9 History of Latin Christianity, tom II, str. 216-217, Islam Kültür Atlasi, Ismail

Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan Kibaroglu-Zerrin

Kibaroglu, Inkilab Yayinlari, 1997, str. 222

10 L. Browne, The Prospects of Islam, str. 11-15, str. 269-270

11 Yesevizade, Sevgi Peygamberi, Hakikati Arayis Nesriyati, Ankara, 1996, str.

272-273; Sir Thomas Arnold, The Preaching of Islam, str. 97; Finlay: 4A

History of Greece, III, 358-9; J. H. Krause: "Die Byzantiner des Mitte latters",

Halle, 1869, str. 276

12 Osman Turan, Türk Dünya Nizaminin Milli, Islami ve Insani Esaslari, tom 2,

str. 138

13 F. Emecen, K. Beydilli, M. Ipsirli, M.A. Aydin, I. Ortayli, A. Özcan, B.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 146

Yediyildiz, M. Kütükoglu, Osmanli Devleti ve Medeniyeti Tarihi, Islam Tarih,

Sanat ve Kültür Arastirma Merkezi, Istanbul, 1994, str. 467

14 John L. Esposito, The Islamic Threat: Myth or Reality, Oxford University

Press, New York, 1992, str. 39

15 Geste Francorum, or the Deeds of the Franks and the Other Pilgrims to

Jerusalem, trans. Rosalind Hill, London, 1962, str. 91

16 August C. Krey, The First Crusade: The Accounts of Eye-Witnesses and

Participants, Pinceton & London, 1921, str. 261

17 Ibid, str. 262

18 Alan Ereira, David Wallace, Crusades: Terry Johns Tell the Dramatic Story of

Battle for Holy Land, BBC World Wide Ltd., 1995.

19 http://www.teror.gen.tr/turkce/propaganda/eleman/ozellikler.html

20 http://www.teror.gen.tr/turkce/propaganda/eleman/ozellikler.html

21 Majid Khoduri, Islam'da Savas ve Baris, Fener Yayinlari, Istanbul, 1998, str.

209-210

22 Karen Armstrong, Holy War, MacMillan, London, 1988, str. 30-31

23 Rapor, Ibn Abdulhakem'in Fütuh Misir ve Ahbaruha'sindan alinmis, P.K. Hitti

de oradan History of Arabs adli eserine iktibas etmistir. (Londra: Macmillan,

1950) str. 163. Islam Kültür Atlasi, Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki,

prijevod: Mustafa Okan

24 Karen Armstrong, Holy War, str. 185

25 Bernard Lewis, Islam Dünyasinda Yahudiler, Imge Kitabevi, Istanbul, 1996,

Yahudi Ansiklopedisi, tom 1, Yusuf Besalel, Gözlem Gazetecilik Basin ve

Yayin AS, 2001, str. 246

26 18.8.2000, Ha'aretz; MiddleEast.Org, August 2000

HARUN YAHYA ● 147