Tehnologija Materijala 1 i 2

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I

Tehnologija materijala 2

1. VODA

Ĉista voda je bezbojna prozraĉna tekućina bez boje i mirisa, a po kemijskom sastavu je prirodni spoj od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Vode u prirodi moţemo podijeliti:

1 prema namjeni - vode za piće, industrijske i tehniĉke vode, mineralne vode 2 prema porijeklu - atmosferska ili meteorna (kišnica) voda - mekana voda jer ne sadrţi

otopljene minerale, neukusna je za piće, na svom putu kroz atmosferu moţe se oneĉistiti ĉesticama prašine i otapanjem plinova...

površinska voda - stajaća ili tekuća tj. u obliku snijega ili leda na polovima, ta je

voda najviše izloţena zagaĊenju uslijed ljudskih djelatnosti u industriji i agrikulturi, pa sa rijetko moţe koristiti za piće bez proĉišćavanja.

podzemne vode - ovisno o trajanju njihova boravka u tlu i o sastavu tla mogu imati više ili manje otopljenih mineralnih soli ili plinova, pa se tako njihova kvaliteta razlikuje. U tu vrstu voda ubrajaju se i mineralne vode te termalne vode.

Ispitivanje vode

Ispitivanjem vode za piće utvrĊuje se njena fiziĉka, hemijska ili bakteriološka znaĉajka. Fiziĉke znaĉajke su: gustoća vode, boja vode, temperatura vode, specifiĉna i latentna toplina i dr. a) Gustoća vode: kao mjera uzima se destilirana voda pri +4°C normalnog atmosferskog tlaka i

iznosi 100 N/dm3 (1000 kg/m3), pa se ta vrijednost upotrebljava i kao usporedna veliĉina gustoće za druge tvari.

b) Boja vode: uzrokovana je najĉešće raspadanjem organskih tvari c) Temperatura vode: je pokazatelj njezina porijekla. Za piće je najbolja voda ĉija je

temperatura 7 i 12°C. Voda kljuĉa pri temperaturi od 100°C pri ĉemu prelazi u plinovito stanje, dok se na temperaturi od 0°C smrzava prelazeći u kruto stanje. Tako se vode bez promjene svojih kemijskih svojstava moţe pojaviti u sva 3 agregatna stanja pri ĉemu se mijenja jedino gustoća.

d) Specifiĉna toplina: je ona koliĉina topline koja je potrebna da se jediniĉnoj masi tvari poveća temperatura za 1°C. Voda je tvar koja ima najveću specifiĉnu toplinu i iznosi 4180 J/kg°C.

e) Latentna toplina: je koliĉina topline potrebna da se odreĊenoj masi (1kg) tvari promijeni agregatno stanje, a da se pri tom ne poveća njezina temperatura.

U kemijska ispitivanja ubraja se ispitivanje tvrdoća voda, a u bakteriološka ispitivanja ubrajaju se razna odreĊivanja ţivih mikroorganizama u 1 ml vode.

Tvrdoća vode

Voda koja u sebi sadrţi ione kalija, magnezija i ţeljeza naziva se “tvrda voda”. Tvrdoću mjerimo u stupnjevima tvrdoće a moţe biti: a) stalna postojana ili nekarbonatna tvrdoća - nju ĉine soli kalija i magnezija u obliku sulfata,

nitrata i silikata. b) privremena, prolazna ili karbonatna tvrdoća - nju ĉine bikarbonati kalcija i magnezija koje

moţemo ukloniti kuhanjem, jer to su nestalni spojevi. Razlikujemo njemaĉke, engleske i francuske stupnjeve tvrdoće.

c) ukupna (zbroj prvih dviju) tvrdoća

Komentar [AB1]:


Omekšavanje vode

Voda se moţe omekšati uklanjanjem kalijeva iona iz otopine. To se postiţe dodavanjem sode. Za kemijsko omekšavanje vode dolaze u obzir dva osnovna postupka: omekšavanje taloţenjem omekšavanje izmjenom iona

Omekšavanje vode metodom taloţenja odvija se: termiĉki - koristi se za smanjenje tvrdoće pomoću vruće pare ili goriva koje se grije na oko

100 °C pa dolazi do disocijacije bikarbonata. termokemijski - sluţi za smanjenje tvrdoće i to uz dodavanje raznih regenata. kemijski - najstariji naĉin omekšavanja. Kao sredstvo za taloţenje koristi se gašeno vapno ili

kalcinirana soda, kaustiĉna soda, natrij fosfat, a po potrebi druge supstancije. Omekšavanje izmjenom iona

Obavlja se ionskim izmjenjivaĉima u kojima se nalazi izmjenjivaĉ. To su najĉešće kationski ili anionski izmjenjivaĉi koji se mogu regenerirati.

Upotreba vode

Prvenstveno se koristi kao voda za piće svih ţivih bića, kao tehnološka, tvrda ili mekana voda, prema potrebi, postoje i otpadne vode. Voda za piće more ispunjavati sljedeće uvjete:

a) da je bistra i bez mirisa b) da ne sadrţi mnogo otopljenih mineralnih tvari c) da nema razliĉitih patogenih mikroorganizama d) da je pitka

Takve uvjete ispunjavaju planinske vode i to na samom izvoru. Zato se more obavezno proĉišćivati voda za piće a proĉišćivanje moţe biti: fiziĉko - filtracijom kemijsko - kloriranjem, ozonizacijom, pod utjecajem ultraljubiĉastih zraka

Otpadne vode

Otpadnim nazivamo one vode koje su sudjelovale u ljudskim potrebama i koje treba uĉinit neopasnima za ljude, ţivotinje ili vegetaciju. S obzirom na njihovo porijeklo otpadne vode moţemo podijeliti na: gradske vode - odvode se sustavom kanala u rijeke jezera ili mora, koji u sebi sadrţe

kisik što razara organske neĉistoće. Takvo proĉišćavanje naziva se AUTOPURIFIKACIJOM. Osim te metode postoje još tri naĉina proĉišćavanja vode: mehaniĉki, kemijski i biološki. mehaniĉki: taloţenje vode kemijski: uporaba kemikalija biološki: irigacijski postupak i umjetni biološki postupak


2. TEHNIĈKI PLINOVI U tehniĉke plinove ubrajaju se zrak, dušik, inertni ili plemeniti plinovi, ugljen dioksid, acetilen, sumpor dioksid i još neki. Tehniĉki plinovi se razlikuju od prirodnih po naĉinu nastanka. Zrak

Zrak je smjesa plinova: kisik, dušik i plemeniti plinovi nepromjenjive su komponente u zraku, a promjenjive su ugljik dioksid, vodena para, veće ili manje suspendirane ĉestice prašine, a moţe sadrţavati i sluĉajna neoĉišćenja i razne mikroorganizme. Primjena zraka najĉešće je pri povišenom tlaku, pa komprimirani zrak u tehnici ima vaţnu ulogu kao energetski fluid. Zrak sluţi i kao prenosioc topline, pri sušenju, ako zrak ohladimo ispod njegove kritiĉne temperature moţemo ga prevesti u tekuće stanje. Prelaţenje plinova u tekuće stanje naziva se LIKVEFRAKCIJOM. Za zrak se najĉešće primjenjuje Lindeov postupak koji se temelji na tome da se plin rastezanjem, ekspanzijom ohladi. Taj efekt se naziva Thomason-Jouleov efekt. Tekući zrak je azurnoplave boje a pri obiĉnom tlaku i temperaturi energiĉno vrije na -192,2°C. Za transport zraka kao i drugih plinova koriste se kompresori, a najĉešće se primjenjuju: klipni, rotacijski, zavojni i turbokompresori. Mjerilo za odreĊivanje kapaciteta kompresora jest potrošnja zraka na pojedinim mjestima ili mjestima oduzimanja.

Kisik

Kisik je plin koji ĉini 1/5 atmosfere, a otkrio ga je Lavoisier. To je plin bez boje, mirisa i okusa, nezapaljiv ali potpomaţe gorenje, a primjenjuje se u raznim podruĉjima tehnike, u medicini i kemijskoj industriji. Dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili pri elektrolizi vode. Zajedno s gorivim plinom acetilenom stvara plamen visoke temperature pogodan za rezanje i zavarivanje metala. U raketnoj tehnici zajedno s vodikom i kerozinom sluzi kao gorivo za pogon raketa. Upotrebljava se u kemijskoj industriji za dobivanje kiselina i luţina te umjetnih gnojiva. Punjenje i ĉuvanje kao i transport kisika obavlja se u plinovitom stanju u ĉeliĉnim bocama od 40 l - 8,5 kg kisika pod tlakom od 150 bara. Boce se skladište izvan prostorija za boravak ljudi. Stanica za kisik-centrala za kisik sastoji se od dviju baterija boca. Veliĉina centrale za kisik ovisi o broju boca u bateriji.

Dušik

Dušik je kemijski element koji ulazi u sastav svih ţivih organizama i najrasprostranjeniji je plin na zemlji. Bez boje je, mirisa i okusa, ne gori i ne potpomaţe gorenje. Otkrio ga je 1772 g Rederford. Najveći dio nalazi se u atmosferi u slobodnom obliku i to 78,09 % Dobiva se frakcijskom destilacijom iz zraka, a osnovna oblast primjene mu je u sintezi amonijaka. Osim toga primjenjuje se kao inertan plin za neke kemijske reakcije, za pretakanje zapaljivih tekućina, u prehrambenoj industriji za pakiranje te u industriji plastiĉnih masa. Dušik u tekućem stanju koristi se za brzo smrzavanje hrane te hlaĊenje u toku transporta. Plinoviti dušik ĉuva se u ĉeliĉnim bocama pod tlakom od 150-200 bara. Ĉuvaju se u skladištima koja su namijenjena za još neki tehniĉki plin.

* Plemeniti plinovi

U njih se ubrajaju helij, neon, argon, kripton, ksenon i radon. Nalaze se u atmosferi, gdje ima najviše argona, pa helija i neona. Kripton, ksenon i radon nisu inertni ali su rijetki jer stvaraju niz kemijskih reakcija. Helij i argon nisu rijetki, a sluţe za stvaranje zaštitne atmosfere. Najĉešće se upotrebljavaju helij i argon, i to kao zaštitna atmosfera, za rezanje nerĊajućeg ĉelika, u detektorima za otkrivanje pukotina, kao svjetlosni izvori. Neon i helij se koriste za flouresecentne cijevi a argon, kripton i ksenon u laserskoj tehnologiji. Plemeniti plinovi proizvode se u plinovitom stanju i nalaze se u ĉeliĉnim bocama pod tlakom od 15 MPa.


Ugljen dioksid

Ugljen dioksid je anhidrid ugljiĉne kiseline, koji se primjenjuje u svakodnevnom ţivotu u sva 3 agregatna stanja. U normalnim uvjetima to je bezbojan plin, bez mirisa, blagog kiselog okusa, nije zapaljiv inertan je i nije toksiĉan. Ugljen dioksid je normalan proizvod izgaranja organskih tvari, nalazi se i u prirodnim vodama, teţi je od zraka oko 1,5 puta. Tekuću ugljen dioksid je bezbojna lakopokretljiva tekućina lakša od vode. Primjenjuje se u prehrambenoj industriji, kao sredstvo za gašenje poţara lakozapaljivih tekućina, za kemijske instalacije i za elektroinstalacije. Ĉvrst ugljiĉni dioksid upotrebljava se za hlaĊenje ţivotnih namirnica u transportu. Ugljiĉni dioksid dobiva se industrijski kao proizvod izgaranja pri proizvodnji vapna. Puni se u ĉeliĉne boce pod tlakom od 70-100 bara i u izolirane spremnike za transport pod tlakom od 20 bara.

* Acetilen C2H2

To je plin bez boje, mirisa i lako je zapaljiv. Tehniĉki acetilen ima karakteristiĉan miris koji potjeĉe od fosfora, a sa zrakom ĉini eksplozivnu smjesu. Burno se spaja s klorom i drugim halogenim elementima, već uz utjecaj svjetlosti. Zbog visoke temperature koju ima plamen acetilena, ovaj plin je praktiĉki nezamjenjiv pri rezanju metala i pri plinskom zavarivanju metala. Osnovni je naĉin dobivanja acetilena djelovanjem vode na kajive karbid, pri ĉemu se od 1kg kalcijeva karbida dobiva 370 l acetilena (nove metode-krekiranje ugljikovodika, piroliza metana u smjesi s kisikom) Acetilen se upotrebljava u kemijskoj industriji kao sirovina za dobivanje vinilklorida, vinilacetata, vinilacetilena-koji sluţi za proizvodnju plastiĉnih masa i umjetnog kauĉuka. Acetilen je plin bez boje a pri temperaturi od 0°C i tlaku od 21,5 bara prelazi u tekuće stanje, otapa se u tekućinama.

* Sumpor dioksid

To je bezbojan plin, nadraţujućeg i prodornog mirisa, rastvara se u vodi, etanolu i eteru. On je anhidrid sumporne kiseline. Na temperaturi od -10°C prelazi u tekuće stanje, 2,2 puta je teţi od zraka, štetan je za organizam. Nalazi se u vulkanskim plinovima i proizvodima izgaranja. Industrijski se dobiva prţenjem sulfidnih ruda, nije zapaljiv. Upotrebljava se za dobivanje drugih spojeva sumpora, kao sredstvo za bijeljenje ulja, u industriji celuloze.

3. GORIVA * Goriva su one tvari koje pri oksidaciji (sagorijevanju) oslobaĊaju odreĊenu koliĉinu topline što se moţe praktiĉno koristiti u razne svrhe. Da bi se neka tvar mogla koristiti kao gorivo, mora ispunjavati odreĊene uvjete: da se u prirodi nalazi u dovoljnim koliĉinama, da je eksploatacija relativno laka i ekonomiĉna, da u sebi ne sadrţi nesagorive tvari, da se moţe lako transportirati i skladištiti, da nije skupa, pri oksidaciji ne razvija štetne plinove za ţivot. Vrste goriva

Prema agregatnom stanju: KRUTA TEKUĆA PLINOVITA


Prema nastanku: FOSILNA (biljna ili ţivotinjska) MINERALNA UMJETNA Prema vrsti izvora energije: KEMIJSKA NUKLEARNA Prema svojstvima goriva: SAMOZAPALJIVA NESAMOZAPALJIVA TERMOSTABLINA TERMONESTABILNA Prema primjeni: za PEĆI I LOŢISTA BRODSKE MOTORE I LOKOMOTIVE KLIPNE MOTORE REAKTIVNE MOTORE RAKETNE MOTORE NUKLEARNE REAKTORE

Goriva namijenjena za letjelice u atmosferi i izvan nje dijele se na:

1. Goriva koja koriste zrak za sagorijevanje

ZA ZRAĈNO RAKETNE MOTORE ZA KLIPNE MOTORE

2. Goriva koja ne koriste zrak za sagorijevanje

a) TEKUĆA RAKETNA GORIVA jednokomponentna i dvokomponentna goriva

b) KRUTA RAKETNA GORIVA jednokomponentna (monogoriva) dvokomponentna (gorivo oksidator)

c) ELEKTRORAKETNA I NUKLEARNA GORIVA izvori elektriĉne energije nuklearna goriva termonuklearna goriva

* Svojstva goriva

U gorivima se nalaze gorive i negorive komponente. U gorive sastoje ubrajaju se ugljik, vodik i sumpor, a u negorive kisik, dušik, vlaga i mineralne tvari (pepeo). TOPLINSKA VRIJEDNOST goriva je ona koliĉina topline koje se moţe dobiti ori potpunom sagorijevanju jedinice koliĉine tog goriva. Razlikujemo:

a) gornju toplinsku vrijednost goriva - koliĉina topline koja se oslobodi pri potpunom sagorijevanju 1 kg krutog ili tekućeg goriva odnosno 1 Nm3 plinovitog goriva, pri ĉemu se voda u proizvodima izgaranja, zajedno s njima ohladi na poĉetnu temperaturu (Oznaka: Hg)

b) donju toplinsku vrijednost goriva - koliĉina topline koja se oslobodi pri ĉemu voda ostaje u parnom stanju i zajedno s drugim proizvodima sagorijevanja odlazi u atmosferu (Oznaka Hd)

Donja toplinska vrijednost goriva manja je od gornje za koliĉinu topline koja je potrebna da se vlaga iz goriva i voda nastala pri procesu sagorijevanja vodika pretvore u parno stanje. Toplinsku vrijednost velikog goriva moţemo odrediti na više naĉina a najĉešće se primjenjuju:


1. eksperimentalno odreĊivanje topl. vrij. - izgaranjem uzorka goriva u posebnim

ureĊajima. 2. izraĉunavanje topl. vrij. goriva iz podataka elementarne analize.

* Kruta goriva

Dijelimo na :

prirodna (tvari koje nalazimo u prirodi) vegetabilna goriva u koja se ubraja drvo fosilna goriva koja su nastala od vegetabilnih goriva procesom mineralizacije

umjetna (dobivena preradom od prirodnih) 1. Prirodna kruta goriva

a) drvo tvrdo drvo: hrast, bukva, jasen, cer mekano drvo: bor, jela, topola, vrba

b) ugljen - nalazi se u zemljinoj kori u slojevima i u razliĉitim dubinama. Prema dubini u kojoj se nalazi razlikujemo dnevni ili površinski kop ili jamski ili dubinski kop (dnevni manje ugroţeni od uništavanja). Da bi se ugljeni uĉinili prikladnim za izgaranje moraju se podvgnuti procesima pripreme i to:

odvajanje od grubih neĉistoća svrstavanje ugljena prema veliĉini sušenje briketiranje

Treset - najmlaĊe fosilno gorivo, proizvod procesa potresivanja razliĉitog moĉvarnog bilja. Lignit - najmlaĊa vrsta ugljena drvenaste strukture. Upotrebljava se za loţenje velikih kotlova SmeĊi ili mrki ugljen - nastao u neozojskom razdoblju tercijarne formacije iz niţeg moĉvarnog bilja uz sudjelovanje ĉetinara i palmi. Glavne vrste su: obiĉni, zemljasti i smolasti ugljen. Kameni ugljen - najstarije fosilno gorivo nastalo u paleozojskom razdoblju. Sadrţi u sebi plin (metan). 3 skupine: masni: za proizvodnju koksa i za kovaĉke radove polumasni: za proĉišćivanje vode i plinova mršavi ili suhi: antracit dobiva se vrlo kvalitetan koks

Skladištenje ugljena obavlja se u hrpama prema vrstama i porijeklu.

2. Umjetna kruta goriva

Mogu se dobiti iz prirodnih krutih goriva mehaniĉkom preradom (briketi) i kemijskom preradom (koks i drveni ugljen) Briketi se dobiju iz sitnog ugljena koji nastaje provoĊenju i separaciji prirodnih krutih goriva. Koks se proizvodi suhom destilacijom ugljena. To je zagrijavanje ugljena bez pristupa zraka, pri ĉemu dolazi do termiĉke razgradnje. Pritom se stvaraju i plinoviti sastojci od kojih se hlaĊenjem izdvaja tekući dio - kondenzat, dok drugi dio ostaje u plinovitom stanju. Tekući kondenzat rastavlja se na uljni dio - katran i vodeni dio - otopina razliĉitih spojeva, kruti ostatak je koks, Suha destilacija primjenjuje se prvenstveno za kameni ugljen, a i za smeĊi ugljen. Dobiveni koks sadrţi 90-95% ugljika, 1% vodika, 1,5-2% kisika i dušika, 2-4% vlage i do 11% mineralnih primjesa. Razlikujemo metalurški i plinski koks. Metalurški koks ne smije imati više od 1% sumpora, postoje 2 vrste: koks za visoke peći


metalurški ili ljevaoniĉki koks

Plinski koks proizvodi se u plinarama, u pećima i komorama, iz ugljena bogatog isparljivim sastojcima. Polukoks je kruti ostatak koji se dobije pri suhoj destilaciji ugljena pri niskim temperaturama. Drveni ugljen dobiva se suhom destilacijom pri niskim temperaturama iz drveta. Suha destilacija drveta je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji razgradnje na visokoj temperaturi.

* Tekuća goriva

Prednosti tekućih goriva nad ĉvrstim gorivima: velika toplinska vrijednost mali sadrţaj štetnih tvari dobro se miješaju sa zrakom, potpuno sagorijevaju sadrţe vrlo malo vode lakše se skladište mogućnost transporta cjevovodima na veće udaljenosti

Nedostaci: laka zapaljivost i eksplozivnost sposobnost stvaranja elektrostatiĉkog napona otrovnost nekih tekućih goriva teško odstranjivanje emulgirane vode

Prema porijeklu tekuća goriva dijelimo na: prirodna i umjetna:

prirodna - sve vrste zemnog ulja: nafta umjetna - ona dobivena preradom nafte i plinova kao i proizvodi suhe destilacije krutih

goriva kao što su katran i katranska ulja.

a) Zemno ulje - nafta Nafta je fluorescentno zelenkastocrna uljasta tekućina. Anorganska teorija o postanku: nafta je nastala u velikim dubinama djelovanjem pregrijane vodene pare na metalne karbide. Organska teorija: nafta je nastala od masti i bjelanĉevina biljnih i ţivotinjskih organizama što su se zatrpani zemljom raspadali bez prisustva zraka na mjestima gdje su nekada bila mora. Nafta je smjesa ugljikovodika, a u malim koliĉinama sadrţi sumpor dušik i kisik. Na temelju rasporeda ugljikovih atoma u molekulama nafte, nafte se dijele na nafte parafinske baze, naftenske baze, miješane baze i asfaltnu naftu

Dobivanje nafte: nafta se stvarala u svim geološkim formacijama, a njena leţišta mogu se oĉekivati u sedimentnim slojevima u onim podruĉjima gdje je nekada bilo more. Leţišta nafte pronalaze se istraţnim bušotinama, nakon prethodnih geoloških istraţivanja. (udarno i rotacijsko bušenje naftnih nalazišta) Transport nafte: naftovodi „ sloţene instalacije koje obuhvaćaju otpremne stanice, magistralne naftovode, meĊustanice i privatne stanice za grijanje i za katodnu zaštitu, sustave za daljinsko upravljanje, te pogone za odrţavanje. Na putu kroz naftovod nafta se obiĉno hladi, izmjenom topline s tlom. Ako je temperatura tla niţa od struišta nafte, nafta moţe postupno izgubiti fluidnost (teĉnost). Prerada nafte: naĉini prerade dijele se na primarnu i sekundarnu preradu nafte. U primarnu preradu ubrajaju se frakcijska destilacija nafte, a u sekundarnu:

molekularno cijepanje - Cracking proces molekularna dogradnja - polimerizacija i alkiliranje molekularna pregradnja - izomerizacija hidriranje


Rafinacija nafte i preraĊevina: provodi se radi uklanjanja oneĉišćenja, postoje dvije metode: konvencionalna: sastoji se od propuštanja sumporne kiseline kroz naftu solventna: sastoji se od uporabe dvaju organskih otapala

Motorni benzini

Benzin je smjesa oktana i heptana tj. lakih parafinskih ugljikovodika, kao i aromatskih, olefinskih i nafteinskih. Gustoća benzina kreće se od 0,68 do 0,79 g/cm3 pri 15°C. Temperatura samozapaljenja u zraku za benzin iznosi 480-550°C. Temperatura smrzavanje je -30 do -120°C. Najvaţnije svojstvo motornog benzina je OKTANSKA VRIJEDNOST, a to je otpornost goriva prema detonaciji, prema naglom eksplozivnom izgaranju, pri ĉemu se pojavljuju visoki pritisak i temperatura. Oktanska vrijednost moţe se povećati dodavanje izomernih spojeva, benzola i alkohola te dodavanje antidetonatora.

Petrolej

Petrolej je drugi derivat nafte. Koristi se za pogon plinskih turbina svih tipova, posebno za turbomlazne zrakoplove. Goriva za mlazne motore dijele se na:

goriva za mlazne motore tipa 1 s oznakom GM-1 (gorivo za pogon turbomlaznih, turboelisnih i raketnih motora, a predstavlja ĉistu frakciju petroleja - kerozin)

goriva za mlazne motore tipa 4 s oznakom GM-4 (mješavina petroleja i benzina, a koristi se kao mlazno gorivo za turbomlazne motore).

Mlazna goriva moraju posjedovati veliku kemijsku stabilnost, zato se gorivim dodaju tvari koje usporavaju stvaranje taloga. Te tvari se nazivaju INHIBITORI.

Plinsko ulje

plinsko ulje vrlo lako D1 - najmanji cetanski broj je 45 plinsko ulje lako D2 - najmanji cetanski broj je 40 plinsko ulje srednje D3 - najmanji cetanski broj je 30 plinsko ulje teško D4 - najmanji cetanski broj je 25

Glavne znaĉajke plinskog ulja:

gustoća 840-880 kg/m3 temperatura samozapaljenja 330-350°C temperatura smrzavanja oko -30°C cetanski broj toplinska vrijednost 44000 kJ/kg

** Cetanska vrijednost je sklonost paljenju od trenutka ubrizgavanja do onog trena kad se ubrizgano gorivo upali. Poboljšanje cetanskog broja moţe se postići dodavanjem etilnog nitrata ili amilnog nitrata.


Maziva

Pod mazivima podrazumijevamo tvari koje se koriste za podmazivanje tj. za smanjenje trenja i trošenja pokretnih površina za prijenos energije. MeĊu maziva ubrajamo:

motorna ulja leţišna ulja masti ĉvrsta maziva vegetabilna ulja i masti ţivotinjska ulja i masti sintetiĉka ulja

Osnovne tehnike podmazivanja i vrste podmazivanja: Mazivo koje se nalazi izmeĊu kliznih površina spreĉava neposredni dodir površina i ukupno trenje svodi se na relativno mali otpor. Da se osigura efekt podmazivanja stvaranjem sloja maziva izmeĊu kliznih površina moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:

dijelovi mehanizma izmeĊu kojih dolazi do trenja moraju konstruktivno odgovarati jedan drugome tj. dodirne površine trebaju biti jednake veliĉine.

maziva moraju imati takvu mazivost i viskoznost da stvaraju stabilan spoj pod raznim radnim uvjetima.

Mazivost maziva je sposobnost dobrog prianjanja na metalnu ili drugu površinu tako da se s njom kemijski ne spaja. Najbolje je ono podmazivanje kojim se postiţe tekuće trenje tj. stvara kontinuirani film maziva prisilnim dovoĊenjem maziva meĊu tarne površine (HIDRODINAMIĈKO PODMAZIVANJE). Postoji i GRANIĈNO PODMAZIVANJE koje ovisi o mazivosti maziva, PODMAZIVANJE POD NAJVEĆIM TLAKOM - potrebna su posebna ulja i maziva koja podnose visoke temperature i tlakove. Trenje - sila što se opire gibanju opterećenih površina koje su u meĊusobnom dodiru. Razlikujemo trenje:

klizanja kotrljanja unutarnje trenje fluida

Vrste materijala za podmazivanje

Prema agregatnom stanju maziva se dijele na: tekuća, konzistentna (poluĉvrsta) i ĉvrsta. Prema porijeklu sirovina: biljna, ţivotinjska, mineralna, kompaundirana i sintetiĉka. Biljna i ţivotinjska maziva: su glicerini masnih kiselina, uz djelovanje kisika i topline polimeriziraju i stvaraju smolaste tvari. Mineralna maziva: dobivaju se preradom nafte i to vakuum destilacijom ostataka nakon frakcijske destilacije nafte. Prema stupnju obrade mineralna maziva mogu biti:

destilati - mineralna ulja - ne proĉišćavaju se nakon destilacije rafinati - mineralna ulja - proĉišćavaju se nakon destilacije specijalna ulja - proĉišćena mineralna ulja s dodatkom aditiva, to

su motorna, turbinska, hidrauliĉna i hipoidna ulja. Kompaudna ulja: mineralna ulja koja sadrţe 10% biljnih ili ţivotinjskih ulja ili masti. Dodaju se radi boljeg podmazivanja leţajeva koji dolaze u dodir s vodom. Sintetiĉka maziva: koriste se u zrakoplovnoj tehnici te u raketnoj i nuklearnoj.

Primjena ulja za podmazivanje:

motorna ulja: za podmazivanje motora s unutarnjim sagorijevanjem cilindarska ulja: za podmazivanje cilindara vretenska ulja: za podmazivanje lakoopterećenih leţajeva ĉije osovine imaju

velik broj okretaja.


avionska ulja: za podmazivanje zrakoplovnih motora. ulja za diferencijale: za podmazivanje diferencijala i prijenosnika transformatorska ulja: za punjenje elektriĉnih transformatora.

Primjena masti za podmazivanje: Za podmazivanje tarnih površina na kojima se ne zadrţava tekuće mazivo, koriste se masti. Masti su poluĉvrste ili ĉvrste smjese metalnih sapuna i mineralnih ulja.

kalijeve masti - za podmazivanje površina radne temperature od -15 do 80°C natrijeve masti - koriste se za površine s povišenom radnom temperaturom do

120°C litijeve masti - primjena u svim podruĉjima tehnike. Radna temperatura od -50

do 150°C aluminijske masti barijeve masti sintetiĉke masti - radna temperatura od -55 do 300°C ĉvrsta maziva - sluţe za podmazivanje ureĊaja i dijelova izloţenih visokom tlaku

i povišenim temperaturama. Nanose se u obliku paste, praha ili briketa. grafit - upotrebljava se u koloidnom obliku. Stabilan je do 400°C molibden - disulfat - sliĉan je grafitu, ali je mekši i ima manji koeificjent trenja.

Koristi se fino samljeven i pomiješan s mineralnim ili sintetiĉkim uljem ili mastima.

Fizikalno kemijske znaĉajke ulja i maziva

Gustoća ulja i maziva - ispituje se na temperaturi od 20°C i kreće se izmeĊu 0,86 i 0,95 g/cm3. Plamtište i gorište ulja - plamtište je temperatura pri kojoj se pare ispitivanog ulja pri zagrijavanju zapale kad doĊu u dodir s iskrom ili plamenom. Gorište je ona temperatura pri kojoj se razvije toliko para ulja da u dodiru s iskrom ulje nastavi gorjeti. Gorište je za 10 do 20°C više od plamišta. Talište, struište i toĉka zamućivanja - temperatura pri kojoj kruta tvar prelazi u tekuću fazu naziva se talište. Kod mazivih ulja talište je identiĉno struištu. Toĉka zamućivanja je ona temperatura pri kojoj se hlaĊenjem ulja pokaţe prvo zamućivanje. Boja mazivih ulja - sirova nafta je tamne boje koja se od nalazišta do nalazišta razlikuje. Isto tako razlikuju se po boji i ulja dobivena iz nafte. Destilirana ulja su bezbojna, ţuta, do tamnocrvene boje. Eksploatacijom ulja mijenjaju boju napredovanjem procesa oksidacije. Viskozitet mazivih ulja i indeks viskoziteta - za rad motora ulje mora imati konstantnu gustoću kako ne bi došlo do suhog trenja. Viskozitet ulja ovisi o njegovoj temperaturi pa se zbog eksploatacijskih uvjeta viskozitet izraţava pri 20, 50 ili 100°C. Broj emulgacije ulja - njime je definirana brzina izdvajanja ulja iz vodene emulzije Broj taloţenja ulja - je mjera za koliĉinu mehaniĉkih oneĉišćenja u ulju.

Aditivi maziva i ulja

Aditivi se dodaju uljima i mastima radi poboljšanja jedne od fiziĉko-kemijskih znaĉajki ulja. Takva ulja tada se nazivaju LEGIRANA ULJA. Sadrţaj aditiva u uljima kreće se do 3%. Prema naĉinu djelovanja aditivi se dijele na:

one koju poboljšavaju fiziĉko-kemijska svojstva ulja one koji povećavaju stabilnost ulja


Aditivi koji poboljšavaju fiziĉko-kemijska svojstva ulja: Aditivi za visoke tlakove - (EP aditivi) koriste se za hipoidne zupĉanike koji rade pod vrlo visokim

tlakovima. Po kemijskom sastavu to su spojevi klora, sumpora i fosfora. Aditivi za povišenje indeksa viskoznosti - (impruveri) po kemijskom sastavu su viskozne polimerne

supstancije koje su ovisno o temperaturi koloidno ili molekularno rastvorene u ulju.

Aditivi koji snizuju toĉku struišta - (depresori) poboljšavaju svojstva ulja na niskim temperaturama. Takvi aditivi dodaju se samo parafinskim uljima.

Aditivi protiv pjenjenja Aditivi za poboljšanje mazivosti Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Detergentni aditivi - dodaju se uljima radi smanjenja ĉaĊi i taloga na dijelovima motora. Kao

detergentni aditivi koriste se aluminijev naftenat, kalcijev __________ , natrijev sulfat. Dodaju se samo baznim uljima.

Aditivi za poboljšanje oksidacijske sposobnosti - (inhibitori) dodaju se radi spreĉavanja proces oksidacije. Dodavanjem inhibitora usporava se proces oksidacije, pa se vijek trajanja ulja produljuje. Po kemijskom sastavu to su metaloorganski spojevi, amini, fenoli ili olefini.

Antikorozijski aditivi - dodaju se uljima za leţajeve radi zaštite metalnih dijelova od kiselih sastojaka u uljima.

Skladištenje tekućih goriva i maziva Tekuća goriva ĉuvaju metalnim buradima ili spremnicima raznih veliĉina na otvorenom prostoru ili pod zemljom, daleko od naseljenih mjesta. Rukovanje s njima mora biti paţljivo i savjesno. Skladišta moraju imati ispravne elektriĉne instalacije te dovoljno aparata za gašenje poţara. Plinovita goriva Plinovita goriva upotrebljavaju se u industrijskoj proizvodnji, za loţenje u industrijskim pećima i kotlovskim postrojenjima, te kao pogonsko gorivo za plinske motore. Prednosti plinovitih goriva u odnosu na kruta i tekuća su:

pri izgaranju nema pepela dobro se miješaju sa zrakom postiţe se bolje iskorištenje topline duljina plinskog plamena moţe se regulirati plinska loţišta su ĉista rukovanje plinovitim gorivima je lako

Prema porijeklu moţemo ih podijeliti na umjetna i prirodna plinovita goriva. Prirodna su nastala od raznih organskih tvari, i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte a to je najĉešće zemni plin. U umjetna ubrajamo: pogonski plin, gradski ili rasvjetni plin, generatorski plin, vodeni plin... a) Prirodna plinovita goriva i zemni plin - nalaze se na mjestima gdje ima nafte na dubini od 3000

- 5000 m i većim. Osnovni sastojci su im: metan, etan, propan, butan i nešto tekućih ugljikovodika uz nepoţeljne sastojke vode, sumporvodik, dušik i ugljiĉni dioksid. Zemni plin s više od 60 g/m3 tekućih ugljikovodika naziva se vlaţnim a onaj s manjim sadrţajem suhi. Prije dostavljanja zemnog plina potrošaĉima on se mora proĉistiti od neţeljenih sastojaka. Za dehidraciju zemnog plina koriste se 4 metode: kompresija, tretiranje supstancijama koje suše, apsorpcija i smrzavanje. Vlaţni zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan), ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin. Gustoća zemnog plina kreće se od 0,55 - 1,20 g/cm3, a toplinska moć od 34 MJ/Nm3 - 38 MJ/Nm3.


b) Umjetna plinovita goriva

1. Pogonski plin

Pogonski plin ili tekući plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima od 0,8 - 8 bara i pri temperaturi okoliša prelazi u tekuće stanje. Koristi se kao pogonsko gorivo za SUS motore. Tekući plinovi dobivaju se obiĉno kao sporedni produkti i to:

pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafte u proizvodnji tekućih goriva iz ugljena pri suhoj destilaciji mrkog i kamenog ugljena u proizvodnji koksa

Transportiraju se u ĉeliĉnim bocama pod tlakom u tekućem stanju u cisternama. 2. Gradski ili rasvjetni plin

Proizvodi se u plinarama i ugljena suhom destilacijom. To otrovan plin zbog sadrţaja ugljiĉnog monoksida i neugodno miriši. Ima sljedeći sastav: vodik (oko 50%), metan (do 34%), ugljik monoksid (oko 8%), teški ugljikovodici (do 4%), ugljik dioksid (oko 2%), dušik (oko 2%).Gradski plin se proizvodi i u tekućih goriva i to na 2 naĉina:

rasplinjavanjem tekućih goriva na normalnim tlakovima i niskim temp. procesom krekiranja

3. Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim sagorijevanjem krutih goriva i redukcijom produkata izgaranja u posebnim pećima tzv. generatorima. S obzirom na kemijski sastav i naĉin dobivanja generatorske plinove dijelimo u 3 vrste:

obiĉni - dobiva se pri izgaranju krutih goriva s nedovoljnom koliĉinom zraka, nepotpunim izgaranjem

miješani plin - dobiva se ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para

vodeni plin - dobiva se ako se preko uţarenog koksa pušta vruća vodena para

Generatorski plin je zapaljiv, zagušljiv i otrovan, a koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutrašnjim sagorijevanjem na raznim vozilima (kamioni), te za stacionarne motore na rijeĉnim brodovima.

Skladištenje i transport plinovitih goriva Skladištenje se obavlja u tri vrste spremnika:

a) vodene plinospreme - koristi se uglavnom za skladištenje gradskog plina b) suhe plinospreme c) visokotlaĉne plinospreme

Za skladištenje tekućih naftnih plinova upotrebljavaju se spremnici koji mogu biti leţeći ili stojeći, cilindriĉni ili okrugli. Tekući plinovi transportiraju se u cisternama cilindriĉnog oblika koje su priĉvršćene za pokretna postolja.


Nuklearno gorivo Nuklearna energija, nazvana i atomska energija je energija koja se oslobaĊa pri procesima transmutacije atomskih jezgara. Premda se nuklearna energija nalazi pohranjena u jezgrama svakog elementa, ona se moţe praktiĉki iskorištavati samo iz malog broja elemenata. Pojam primjene nuklearne energije obuhvaća svako iskorištavanje energije koja potjeĉe iz jezgre atoma. Nuklearna energija se oslobaĊa pri cijepanju jezgre (FISIJA), spajanju jezgara (FUZIJA) i pri spontanom radioaktivnom raspadu nestabilnih atomskih jezgara (ZRAĈENJE). Nuklearno gorivo je tvar koja podlijeţe fisijskoj ili fuzijskoj lanĉanoj reakciji i pritom oslobaĊa energiju atomske jezgre. Za sada se u tehniĉke svrhe koristi samo energija fisije. U prirodi postoji samo jedan element - uran koji spontano podlijeţe fisijskoj lanĉanoj reakciji. Nuklearno gorivo blaţe se zaštitnom košuljicom da bi se sprijeĉilo izbivanje fisijskih produkata korozija i rasipanje goriva. U tu svrhu upotrebljavaju se legure aluminija, nerĊajući ĉelik, grafit... Nuklearni reaktori Nuklearni reaktor je ureĊaj u kojem se obavlja kontrolirana lanĉana reakcija fisije radi dobivanja energije i neutronskog fluksa potrebnog za proizvodnju umjetnih radioaktivnih izotopa i za ispitivanje materijala. Nuklearni reaktor sastavljen je od:

a) jezgre reaktora, koja se sastoji od nuklearnog goriva b) moderatora (obiĉne ili teške vode, grafita ili kakvog lakog materijala) c) reflektora koji opkoljuje jezgru d) rashladnog ureĊaja e) kontrolnih šipki

Prema brzini odvijanja lanĉane reakcije (energija/brzina neutrona) dijelimo ih na:

termalne intermedijarne brze

Prema primjeni moderatora, rashladnom sredstvu i namjeni:

heterogeni homogeni

4. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kemijska industrija obuhvaća dio proizvodnog proces, kemijske promjene na robi, kojima se stvara nova upotrebna vrijednost. Veći dio proizvoda ubraja se u bazne proizvode kemije koji sluţe kao reprodukcijski materijal za kemijsku i druge industrije. Kuhinjska sol - natrijev klorid

Kuhinjska sol raširena je sol u prirodi, a nalazi se u morskoj vodi (2-4%), u nekim slanim izvorima ili kao kamena sol u podzemnim naslagama. neophodna je za ţivot organizama. Iz prirodnih nalazišta dobiva se na 3 naĉina:


a) rudarskim kopanje dobivaju se blokovi soli b) naslage kamene soli otapaju se do zasićenja i isparavanjem se sol kristalizira c) isparavanjem morske vode u solanama Troši se za konzerviranje mesa i ribe, za proizvodnju sode, natrijeve luţine, natrijeva sulfata, klora, solne kiseline i drugih kemikalija, te u proizvodnji stakla, keramici, metalurgiji... Pojavljuju se i specijalne vrste soli: jodirana sol i denaturirana sol

Soda

Soda ili natrij karbonat, uz natrije klorid najvaţnija je natrijeva sol. Danas se dobiva industrijski na dva naĉina: Leblancovim i Solvayjevim postupkom. Sirovine za Leblancov postupak: kuhinjska sol, sulfatna kiselina, ugljen i vapnenac. Sirovine za Solvayjev postupak: kuhinjska sol, amonijak, voda i ugljik dioksid. Soda se upotrebljava za pranje u domaćinstvu. Na trţištu se razlikuju dvije vrste sode:

kalcinirana soda kristalna soda

Klorovodiĉna ili kloridna kiselina

Klorovodik je bezbojan plin oštra mirisa koji se jako dimi u dodiru s vlaţnim zrakom. Vodena otopina klorovodika naziva se klorovodiĉnom ili kloridnom kiselinom, a ubraja se u jake kiseline, gustoće 1,19 g/cm3. Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na natrij klorid tako da se prvo dobiva plin koji se uvodi u vodu. Velike koliĉine kloridne kiseline upotrebljavaju se u industriji organskih i anorganskih kemikalija, za uklanjanje metalnih oksida s površine metala, kao sredstvo za neutralizaciju...

Natrij hidroksid Natrij hidroksid je kristalna bijela krutina koja u prisutnosti vrlo malih koliĉina primjesa poprima sivu boju. Trgovaĉko ime joj je kaustiĉna soda. Natrij hidroksid pojavljuje se u industriji u oblici vodene otopine tj. natrijeva luţina. Dobiva se elektrolizom vodene otopine kuhinjske soli. Glavni potrošaĉ natrij hidroksida je kemijska industrija u kojoj NaOH sluţi kao najvaţniji i najjeftiniji kemijski reagens za postizanje ţeljene baziĉnosti u reakcijskim smjesama.

Sumpor U zemljinoj kori ga ima 0.05% i moţe se lako dobiti. U prirodi se pojavljuje u dva tipa slobodnog sumpora:

sedimentni tip ili gipsani vulkanski tip

Sumpor se takoĊer pojavljuje u mnogim sulfidnim i sulfatnim rudama. Sumpor se pojavljuje u više alotropskih modifikacija od kojih je najvaţniji ranski i monoklinski sumpor. Sumpor se upotrebljava u poljoprivredi kao sredstvo protiv biljnih štetoĉina, za proizvodnju sumporne kiseline, crnog baruta, u medicini za lijeĉenje nekih koţnih bolesti, za vulkanizaciju guma te za dobivanje drugih sumpornih spojeva.


Sulfatna kiselina Sulfatna kiselina je jaka dvobaziĉna kiselina, bezbojna uljasta tekućina, gustoće 1,84 g/cm3 pri 15°C. Vrlo je hidroskopna i brzo uvlaĉi vlagu iz zraka. U dodiru s organskim tvarima djeluje istodobno oksidirajuće i dehidrirajuće, pa ih razara i pougljenjuje. Industrijski ona se proizvodi na 2 osnovna naĉina:

postupkom olovnih komora kontaktnim postupkom

Postupak olovnih komora zahtijeva:

peć za prţenje pirita glowerov toranj olovne komore gay-lussacov toranj pomoćne ureĊaje

(Sulfatna kiselina dobivena postupkom olovnih komora je više ili manje oneĉišćena. Tim postupkom dobiju se 2 kiseline: slabija-komorna i jaĉa-komorna) Kontaktni postupka dobivanja sulfatne kiseline obuhvaća 2 faze rada:

katalitiĉku oksidaciju sumpornog dioksida u sumporni trioksid apsorpciju sumpornog trioksida

Soli sulfatne kiseline nazivaju se SULFATIMA, a najpoznatiji su: modra galica (plavi kamen, bakreni sulfat), zelena galica, glanberova sol, amonijev i aluminijev sulfat i stipse (alauni).

Umjetna gnojiva proizvodi koji sadrţe sastojke neophodne za razvoj biljaka. a u tlu su deficitarni.

Upotrebljavaju se radi povećanja prinosa i poboljšanja kvalitete biljnih proizvoda jednostavna umjetna gnojiva:

dušiĉna (urea, amonij nitrat, amonij sulfat i amonijak) fosforna (superfosfat) kalijeva (kalij klorid, kalij sulfat, kompleksna gnojiva)

Mineralna veziva

Pod vezivima u graĊevinarstvu podrazumijevamo materijale koji izmiješani s vodom daju kašastu ili plastiĉnu masu, sposobni da na zraku ili pod vodom otvrdnu. Vezivni graĊevinski materijal dijelimo na:

a) Zraĉna veziva koja otvrdnjena nisu otporna prema djelovanju vode. Tu se ubrajaju vapno, gips i ilovaĉa (vrlo se rijetko upotrebljava)

b) Hidrauliĉna veziva nakon otvrdnjavanja otporna su na vodu i tu ubrajamo sve vrste cementa.

Zraĉna veziva: kao sirovina za dobivanje vapna koristi se vapnenac, to je kalij karbonat s većim ili manjim koliĉinama raznih primjesa. Gips - sadrţava - 3 vrste: graĊevinski, estrih i modelarski alabaster gips. Hidrauliĉna veziva: Najvaţniji graĊevinski materijal je cement, a postao je i sirovina za izradu betona. Da bi se postigla bolja svojstva cementa, dodaju se i dodaci: hidrauliĉni dodaci, regulatori vezanja, plastifikatori, zaptivaĉi, aeranti, sredstva protiv smrzavanja.


Keramiĉka roba Pod keramikom podrazumijeva se glineni proizvodi koji se dobiju modeliranjem, sušenjem i peĉenjem plastiĉnog tijesta gline, ruĉnim ili industrijskim naĉinom. Sirovine za izradu keramiĉke robe dijelimo na:

plastiĉne sirovine (glina) neplastiĉne sirovine (kremeni pijesak, feldspat, vapnenac)

Glina je nastala raspadanjem stijena što sadrţe alumosilikat. Prema postanku dijeli se na primarnu i sekundarnu. Primarna glina je npr. kaolin (porculanska zemlja), a sekundarna ilovaĉa. Sekundarna glina svrstava se u 4 skupine:

a) grnĉarska (lonĉarska) glina - vrlo je plastiĉna i vatrostalna b) ilovaĉa - upotrebljava se za proizvodnju opeke i crijepa c) uma - vrsta gline koja nije plastiĉna, pa se ne koristi u industriji keramike d) laporac (laporovita glina) - koristi se u industriji portlnad-cementa

Najvaţnije svojstvo gline je njezina plastiĉnost: to je svojstvo gline da se s vodom stvara tjestasta masa koja se moţe oblikovati, a oblik zadrţava i nakon sušenja i peĉenja. 5 faza tehnološkog procesa izrade keramiĉke robe:

priprema sirovina oblikovanje predmeta sušenje (120°C) peĉenje ocakljivanje

Keramiĉka roba moţe se podijeliti prema nekim znaĉajkama u dvije skupine: poroznu i neporoznu.

a) porozna keramiĉka roba - na prijelomu je zemljasta, propušta plinove i tekućine i upija ih. Obuhvaća sljedeće predmete: kamenina, fajans i majolika, terakota i lonĉarska roba

b) neporozna keramiĉka roba - na prijelomu je sjajna, nepropustljiva za plinove i tekućine. Najpoznatiji proizvodi su: kamenština (bijela i obiĉna) i porculan (sirovina porculana je fina vrst bijele gline koja se naziva kaolin) - postoji tvrdi i mekani porculan

Vatrostalni materijal Vatrostalnost znaĉi osobinu nekog materijala da se na visokim temperaturama ne istopi i ne omekša. Za izradu vatrostalnog materijala koriste se uglavnom: vatrostalne gline i kaolin, boksit i kvarit, oješĉar, magnezit, dolomit, azbest... U prometu se pojavljuju sljedeći vatrostlani materijali:

a) šamot - najpoznatiji vatrostalni materijal b) boksitni vatrostalni materijal c) silika ili dinas - opeke d) magnezitni i dolomitni vatrostalni materijali e) ĉisti grafit f) opeke od koksa g) simensit

Staklo i roba od stakla

Staklo je ĉvrsta, amorfna, prozirna tvrda mineralna talina. Staklo se moţe podijeliti prema:

1. Kemijskom sastavu: natrijevo-kalcijevo staklo (stakla za prozore, boce, šuplje i optiĉko

staklo) olovna stakla (optiĉka i kristalna stakla) aluminijborsilikatna stakla (kemijska i vatrostalna stakla) specijalna stakla


2. Naĉinu izrade i namjeni:

razna stakla (za prozore, zrcala i ornamentska) staklo za boce šuplje staklo staklo za izradu cijevi prešano staklo optika i specijalna stakla

Sirovine za izradu stakla dijele se na glavne i pomoćne. Glavne ili osnovne sirovine su: kremeni pijesak, soda ili sulfat, vapnenac, alumnij oksid, stakleni krš i specijalni dodaci. Pomoćne sirovine: sredstva za obezbojivanje, bistrenje, bojenje i matiranje. Tehnološki proces u proizvodnji stakla:

priprema sirovina mljevenje i miješanje topljenje (u peći s loncima ili kadne peći) obrada (obavlja se puhanjem, valjanjem, izvlaĉenjem i prešanjem)

Staklenu robu dijelimo na nekoliko skupina:

1. Ravno staklo (obuhvaća tanko staklo, prozorsko staklo i debelo staklo) prozorsko staklo stakla za zrcala i izloge ornamentsko ili katedralno staklo mutno staklo armirana stakla sigurnosna stakla višeslojna ili laminirana stakla “Pancolor” “Colorplex”

2. Šuplje staklo:

trgovaĉko staklo (ĉaše, boce, vrĉevi...) ambalaţno staklo (boce za alkoholna i bezalkoholna pića) rasvjetno staklo tehniĉko staklo (stakla za mikroskope)

3. Specijalne staklene izraĊevine:

laboratorijska stakla vatrostalna stakla optiĉka stakla olovna ili kristalna stakla


Sredstva za brušenje Od takvog materijala traţi se odreĊena tvrdoća i ţilavost da bi alati od tog materijala bili otporni na lom. Sredstva za brušenje dijele se na: prirodna i umjetna. Prirodna: šmirak, korund, kremen, granit, pješĉenjak, plovnĉac, dijamant. Umjetna: silicijev karbid, elektrokorund, borni karbid. U brusne alate ubrajaju se brusne ploĉe, brusno kamenje, brusni prah i pasta, brusni papir.

5. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Metalurgija je grana tehnologije koja se bavi prouĉavanjem postojećih i razvojem novih postupaka i metoda ekonomiĉnog dobivanja metala i legura, daljnjom preradom u odgovarajuće poluproizvode i gotove metale predmete te prouĉavanjem svojstava i primjena metala. Metal su kristalne supstancije koje se odlikuju nekim zajedniĉkim svojstvima: srebrnaste su boje (osim zlata i bakra), imaju specifiĉan metalni sjaj, dobri su vodiĉi topline i elektriĉne energije, u ĉvrstom su stanju na sobnoj temperaturi (osim ţive), imaju kristalnu strukturu, zagrijavanjem prelaze iz ĉvrstog u tekuće stanje, oblikovanje se obavlja lijevanjem, kovanjem, prešanjem, valjanjem, savijanjem i istezanjem. Legure nastaju miješanjem 2 ili više metala u rastaljenom stanju, tako da dobiju neka druga svojstva. Osnovna svojstva metala

Metali se razlikuju od ostalih elemenata po svojim tzv. metalnim svojstvima. Prema boji metali se dijele u 2 glavne skupine:

crni metali - ţeljezo s legurama, krom, mangan obojeni metali:

laki metali, gustoće ispod 3500 kg/m3 (aluminij, magnezij, titan) teški metali, gustoće iznad 3500 kg/m3 (bakar, nikal, cink, olovo) plemeniti metali (srebro, zlato, platina, iridij, paladij) rijetki metali (volfram, vanadij, molibden) rjeĊi metali (kobalt, antimon, bizmut, ţiva) radioaktivni (uran, torij, radij)

Gustoća materijala kreće se od 0.54 (litij) do 22,5 g/cm3 (osmij). Podjela na lake i teške Temperatura taljenja karakteristiĉna za svaki metal. Lakotopvi metali - tope se na 950°C, teškotopivi na 2000°C. Elektriĉna vodljivost ostvaruje se kretanje valentnih elektrona kroz metal. Najbolji vodiĉ je srebro, a zatim slijede bakar, aluminij, magnezij. Magnetska svojstva dolaze od elektrona koji svojim kretanjem stvaraju magnetsko polje. Prema magnetskom polju dijelimo ih:

dijamagnetne (bakar, cink, bizmut, olovo, srebro, zlato, ţiva) paramagnetne (aluminij, platina, kositar, natrij) feromagnetne (ţeljezo, kobalt, nikal)

Optiĉka svojstva metala oĉituju se u pojavi da zagrijani materijali zraĉe Kristalni sustavi materijala većina metala kristalizira u 3 kristalografska sustava: kubiĉnom, hegsagonskom i tetragonskom. Pojedine metale karakterizira više tipova kristalnih rešetaka, u ovisnosti o temperaturi. Ta pojava naziva se ALTROPIJA. Korozija metala i zaštita od korozije Korozija metala je postupno trošenje konstrukcijski metala pod utjecajem okoline. Dva su osnovna procesa korozije: kemijska korozija i elektrokemijska korozija. Zaštita od korozije:

metalna - provodi se radi dobivanja trajnih premaza metalima - metaliziranjem cinkom, olovom


nemetalna - sredstva pomoću kojih se stvara antikorzivna atmosfera (inertni plinovi, kemikalije) te sredstva koja stvaraju nepropusne prevlake (zaštitna ulja, masti i tekućine)

kombinirana Rude metala u prirodi i njihovo znaĉenje

Razni kemijski spojevi koji se nalaze u Zemljinoj kori, a iz njih se na ekonomiĉan naĉin dobivaju metali, nazivaju se rude. Prema kemijskom sastavu rude mogu biti:

oksidne (veza s kisikom) sulfidne (veza sa sumporom) silikatne (spojevi s silicijem) sulfatne (metal vezan na anhidrid sumporne kiseline) samorodne (elementaran metal)

Priprema rude obuhvaća nekoliko faza

a) Obogaćivanje i priprema rude obogaćivanje se obavlja radi uklanjanja neĉistoća tj. jalovine iz rude. IzvaĊenu rudu prvo treba usitniti. Nakon toga se obavlja svrstavanje prema odreĊenoj veliĉini zrna i to sijanjem a tek se onda obogaćuje. Osnovne metode koncentracije su masena i magnetska separacija, te metoda flotacije. Masena separacija sastoji se u odvajanju jalovine od rude na temelju razliĉite brzine taloţenja u struji vode ili zraka. Magnetska separacija primjenjuje se samo u ţeljeznih ruda koje imaju magnetiĉna svojstva. Metoda flotacije je najvaţniji postupak oplemenjivanja metalnih ruda. Temelji se na razlikama kvašljivosti rude metala i jalovine.

b) Prerada ruda: obavlja se radi dobivanja metala na više naĉina. Rude sadrţe i razne primjese pa se dodaju i topitelji. Topitelji su tvari odreĊenog kemijskog sastava koje s primjesama iz rude stvaraju trosku (šljaku ili zguru). Topitelji mogu biti kiselog (kvarc, silikati) i baznog (vapnenac i dolomit) karaktera.

c) Rafinacija sirovog metala termiĉki i elektrolitiĉki postupak

Ţeljezo

Proizvodnja ţeljeza temelji se na preradi ţeljeznih ruda. Ţeljezo se pojavljuje u oksidnim, sulfidnim, karbonatnim i silikatnim rudama. Danas se najviše upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. Oksidne rude su: magnetit, hematit, limonit. Karbonatna je siderit. Magnetit - najkvalitetnija ţeljezna ruda, sadrţi do 75% ţeljeza Hematit - sadrţi do 65% ţeljeza Limonit - sadrţi oko 35% ţeljeza Siderit - sadrţi oko 40% ţeljeza Bogate rude - više od 45% ţeljeza Srednje rude - 30-40% ţeljeza Siromašne rude - manje od 30% ţeljeza


a) Rad visoke peći IzvaĊena ruda mora se pripremiti za preradu, usitnjuje se i obogaćuje metodom flotacije. Pripremljena ruda ubacuje se u visoku peć zajedno s pomoćnim materijalima (koks, topitelji i zrak). Visoka peć je jamasta ili grotlena peć, visoka 25-70m, promjera 6-10m, zapremine 400-1000m3. IzraĊena je od ĉeliĉnog lima, iznutra obloţena vatrostalnom opekom, a izvana se hladi vodom dok se jama hladi zrakom. Najdonji glavni dio peći je PEĆICA u kojoj se skuplja rastaljen ţeljezo i troska. Iznad pećice formiran je LIJEVAK peći u obliku stošca koji se u najširem dijelu naziva TRBUH. Na lijevak se nastavlja JAMA koja se suţuje prema vrhu. Najniţa temperatura je u donjem dijelu peći (zona sušenja ili predgrijavanja 400-660°C) U srednjem dijelu peći temperatura iznosi 660-1200°C (zona redukcije) i pri dnu je 1800°C (zona taljenja). Glavni proizvodi visoke peći su sirovo ţeljezo (sivo i bijelo), troska i grotleni plinovi.

b) Ĉelik Ĉelik je tehniĉko ţeljezo koje sadrţi od 0.05-1,7% ugljika. Moţe se kovati valjati i zavarivati. Osim ugljika sadrţi i odreĊenu koliĉinu silicija, mangana, sumpora i fosfora. Dobivanje i vrste ĉelika: Bessemerov postupak - sastoji se u preraĊivanju bijelog sirovog ţeljeza bogatog silicijem i s do 0,1% fosfora. Odvija se u konverteru kruškastog oblika, izraĊenom od ĉelika a iznutra obloţenom silikatnom šamotnom opekom. Bijelo sirovo ţeljezo koje u sebi sadrţi dosta fosfora preraĊuje se Thomasovom konverteru (koristi se ţeljezo bogato fosforom i baziĉna obloga). Siemens-Martenov postupak osim sirovog moţe se koristiti i staro ţeljezo. Prednost mu je u tome što se proces odvija lagano, dobivaju se finiji ĉelici i odjednom se mogu preraditi velike koliĉine sirovina. Elektropostupak se odvija u elektriĉnim pećima, kao sirovina se koristi stari ĉeliĉni materijal i sirovo ţeljezo. Prema kemijskom sastavu ĉelici se dijele na: ugljiĉne i legirane. Prema namjeni i upotrebi: konstrukcijski, alatni i specijalni ĉelici. Prema strukturi: feritni, perlitni, austenitni, ledeburitni i martenzitni. Prema naĉinu prerade: lijevanjem, valjanjem, kovanjem, vuĉenjem, prešanjem. Legirani ĉelici: oni koji osim ugljika sadrţe još i dodatne elemente kao što su: krom, nikal, molibden, volfram, mangan, silicij... Najĉešće se koristi krom jer povećava tvrdoću i ĉvrstoću.

Bakar

Bakar je ţućkastocrvene boje, vlaknasta presjeka, tali se na 1084°C, vrelište je na 2310°C, gustoća mu je 8,94 kg/dm3. Dobro se valja, kuje i izvlaĉi, teško se lijeva, dobar je vodiĉ elektriĉne struje i toplinske energije. Upotrebljava se u elektroindustriji za izradu legura, u kemijskoj industriji za proizvodnju modre galice. Koliĉina bakra u prirodi iznosi 0,003%. Najvaţnije rude bakra su:

halkopirit (34,5% bakra), halkozin (79,8% bakra), kupirit, malahit (57,3% bakra), kovelin (66,44% bakra).

Legure bakra vaţni su tehniĉki materijali odliĉnih mehaniĉkih svojstava, a odlikuju se visokom provodljivošću elektriciteta i dobroj otpornosti prema koroziji i habanju. Bakrena legura s cinkom naziva se mjed ili mesing. Bronce - legura bakra - kositrene i specijalne.

Cink

Cink se Upotrebljava u velikoj mjeri u graĊevinarstvu, za kućne sprave i ureĊaje, u elektrotehnici, tiskarstvu, metalurgiji, u kemijskoj industriji, za proizvodnju razliĉitih cinkovih soli i preparata, protiv korozije... Cink je metal modrikastosvijetlosive boje koja potjeĉe od finog površinskog sloja baznog karbonata. U temperaturnom podruĉju od 100-150°C postaje plastiĉan i moţe se kovati. Cink se nalazi u sulfidnim rudama SFALERIT i karbonatnoj rudi SMITSONIT. Danas se cink dobiva na 2 naĉina: termiĉki i elektrolitiĉki. Prvo se ruda nakon vaĊenja mora koncentrirati i to metodom flotacije da se dobije koncentrat. Po termiĉkoj metodi prţenje se provodi u oksid, zatim se reducira s koksom u metal. Elektrolitiĉkom metodom dobiva se cink visoke ĉistoće 99,99%. Postupak se sastoji u prevoĊenju sulfidne vode u oksid cinka koji se zatim rastvara u sulfatnoj kiselini stvarajući cinkov sulfat, topljiv u vodi. Obavlja se


elektroliza pri ĉemu se cink izdvaja na katodi od aluminija. Nakon toga obavlja se rafinacija sirovog cinka pretapanjem.

Olovo

Olovo je metal sive boje, najmekši meĊu metalima, lako se savija i valja, ima veliku gustoću i nisko talište. Najvaţnija ruda olova je GALENIT, sulfidna ruda, koja se ĉisti metodom flotacije tako da se dobije koncentrat rude s oko 80% olova. Olovo se danas dobiva iskljuĉivo oksidacijskim redukcijskim postupkom koji se sastoji u prţenju tako da se olovo prevede u oksid, a naknadno se obavlja redukcija s koksom. Olovo se upotrebljava u industriji boja i stakla, u keramiĉkoj industriji za izradu vodovodnih cijevi, akumulatora. Olovo se najĉešće legira s antimonom i kositrom.

Aluminij

Aluminij ima malu gustoću, dobru provodljivost elektriĉne struje i topline, visoku refleksivnost na svijetlo i zraĉenje, visoka ĉvrstoća njegovih legura i dobra otpornost prema atmosferi. Dobivanje aluminija odvija se u dvije faze:

a) odvajanje dovoljno ĉistog alumnij oksida (GLINICE) iz prirodnih sirovina - BAYEROV POSTUPAK

b) elektroliza tako dobivenog aluminij oksida postupkom Heroneta i Halla

Za proizvodnju aluminija tim postupcima potrebne su sirovine (boksit), pomoćni materijal (kaustiĉna soda i flourni spojevi) i energija. Aluminijev oksid u boksitu pojavljuje se u 3 oblika: hidragilit, bemit i dijaspor. Bayerov postupak: aluminij koji je prešao u topljivi aluminat, odvaja se od taloga u dekantatorima i filterskim prešama. Aluminat se pere s toplom vodom u kojoj se rastvara natrijev aluminat, a primjese padaju na dno i odvajaju se cijeĊenjem. Dobiveni bistri natrijev aluminat odvodi se u spremnike gdje se hladi i pritom se izdvaja aluminij hidroksid i natrij hidroksid, alumnij hidroksid odvaja se filtriranjem, dobro se ispere, i podvrgne se ţarenju na 1200°C ĉime se dobiva GLINICA. Druga faza prerade sastoji se u dobivanju aluminija iz glinice i to elektrolizom glinice. Aluminij se dobiva elektrolizom glinice u elektrolitiĉkim pećima koje se sastoje od ugljenih elektroda. Al dobiven elektrolizom naziva se tehniĉkim ili trgovaĉkim, potom se rafinira. Aluminij se koristi u industriji transportnih sredstava, u brodogradnji, prehrambenoj industriji, metalurgiji, elektrotehnici...

Magnezij

Magnezij je vezan u spojevima. Vaţni spojevi za dobivanje magnezija su magnezit, dolomit, talk i azbest. Znaĉajne koliĉine magnezija nalaze se otopljen u morskoj vodi. Dobiva se elektrolizom taline bezvodnog magnezijeva klorida, koji se dobiva tako da se magnezij oksid reducira s koksom u struji klora. Proces se obavlja u elektriĉnim pećima tako da se magnezij kloridu kao topitelj dodaje magnezij fluorid. Dobiveni sirovi magnezij sadrţi primjese, a da bi se dobio ĉisti magnezij primjenjuje se destilacija. Upotrebljava se u metalurgiji, pirotehnici, fotografiji. Legure magnezija su: elektron, magnevin, dvometal.

Berilij

Berilij je tvrd, male atomske teţine, lako propušta rendgenske zrake, gustoće 1,86 kg/dm3, u prirodi se nalazi u obliku mnogih minerala, alumosilikata, tehniĉki je vaţan onaj pod imenom BERIL. Tehnologija proizvodnje: obavlja se elektroliza rastaljenog bezvodnog klorida. Metalni berilij ima tehniĉku vaţnost u nuklearnoj tehnici za oklope elemenata nuklearnog goriva, u aeronautici... Berilij se najviše koristi u obliku legura, a najĉešće se legira s bakrom, niklom, ţeljezom i aluminijem.


Titan

U metalnom stanju je u obliku crnog ili sivog praha ili u obliku sjajnih komada, tvrd i lak. Gustoća mu je 4,5 kg/dm3, a toĉka topljenja 1730°C. Znaĉajan je u proizvodnji nekih tehniĉki vaţnih legura, potrebnih naroĉito u zrakoplovnoj industriji. Glavne titanove rude: ilmenit, rutil. Dobiva se redukcijom titanova tetraklorida. Kao polazna sirovina koristi se oĉišćeni rutil koji se zagrijava s koksom do 900°C u struji klora.

Ispitivanje metala i legura

a) Mehaniĉka ispitivanja

obuhvaćaju ĉvrstoću, elastiĉnost, rastezanje, tvrdoću, ţilavost...

najĉešće se za metale ispituje vlaĉna ĉvrstoća b) Kemijska ispitivanja:

odreĊivanje kemijskog sastava (spektrografska tehnika) c) Tehnološka ispitivanja:

naĉini obrade i oblikovanja pod raznim temperaturama d) Fizikalna ispitivanja:

ispitivanje boje, gustoće, tališta, specifiĉne topline, vrelišta, toplinske vodljivosti, nasipne teţine

6. POLIMERNI MATERIJALI Makromolekularni spojevi koji ĉine velike molekule nastale iz visokomolekularnih spojeva. Prema namjeni dijelimo ih na:

1. Plastiĉne mase 2. Kauĉuk - elastomere 3. Pomoćne polimerne materijale

Plastiĉne mase

To su umjetne tvari koje su plastiĉne tijekom prerade ali kasnije otvrdnu i zadrţavaju taj oblik. Sluţe za izradu posuĊa, cijevi, dijelova raznih aparata, zupĉanika, brtvila i ventila. Prema sirovini i naĉinu izrade dijele se na:

plastiĉne mase na bazi celuloze plastiĉne mase na bazi bjelanĉevina plastiĉne mase na bazi polimerizacije plastiĉne mase na bazi polikondenzacije

Prema fizikalnim svojstvima plastiĉne mase dijele se na:

1. Termoplastiĉne - zagrijavanjem se uvijek mogu vratiti u plastiĉno stanje (plastiĉne mase na bazi celuloze i bjelanĉevina, polimerizati, neki polikondenzati)

2. Termostabilne - stabilne su na temperaturi (polikondenzacijske plastiĉne mase)

Osim osnovnih materijala za izradu plastiĉnih masa koriste se i pomoćni materijali: punila, omekšivaĉi. katalizatori, boje, stabilizatori. Plastiĉne mase na bazi celuloze - celuloza obraĊena s kiselinom upotrebljava se kao osnovna sirovina za plastiĉne mase. Upotrebljava se za izradu predmeta široke potrošnje. Obradom celuloze dobiva se celon, vulkanfiber, celofan. Plastiĉne mase na bazi bjelanĉevine - za njihovu izradu koriste se ţivotinjske i biljne bjelanĉevine. Od te mase izraĊuje se sitna galanterija.


Plastiĉne mase na bazi polimerizacije - polimerizati, polietileni. polipropileni, polistirol. polivinilklorid (termoplast) - dobiva se polimerzacijom vinilklorida na 2 naĉina: kloriranjem etilena, iz acetilena i klorovodika, poliakrilati (pleksiglas). Plastiĉne mase na bazi polikondenzacije - fenoplasti, aminoplasti, poliesteri i poliamidi

Kauĉuk i glina

Kauĉuk se nalazi u biljkama koje posjeduju mlijeĉni sok, a najpoznatiji je kauĉukovac. Kauĉuk se nalazi u mikroskopskim cjevĉicama koje su rasporeĊene po cijeloj stabljici, u obliku koloidne vodene otopine. (zvane lateks, sadrţi 30-40% sirovog kauĉuka). Skupljeni lateks se procijedi, doda mu se mravlja i octena kiselina, ostavi se da se zgruša. Zgrušani kauĉuk reţe se na komade, tiješti rukama, pomoću valjka preša u listove sirovog kauĉuka, koji se svrstava po vrst, reţe se u odreĊene oblike i pakira. Svojstva sirovog kauĉuka: svijetloţute boje, na zraku potamni, pri temperaturi od 60°C postaje plastiĉan, pri 100°C ljepljiv, ima gustoću 900kg/m3. Vulkanizirani kauĉuk je guma. Vulkanizacija: propuštanjem kauĉuka kroz valjke dolazi do velikog trenja, molekule kauĉuka se kidaju u manje molekule što uzrokuje mehaniĉke promjene. Taj postupak se zove mastificiranje, a dobiveni kauĉuk mastificiranim. Vulkanizacija je proces kojim se polimer prevodi iz plastiĉnog u elastiĉno stanje. Za proizvodnju gume vaţna je smjesa stalnog karaktera što se provjerava u laboratorijima. Masticiranom kauĉuku u miješalicama se dodaju sve kemikalije potrebne za dobivanje gume osim sumpora. Kao dodaci se mogu koristiti: punila, omekšivaĉi, ubrzivaĉi, sredstva protiv starenja ili antioksidanti, boje, specijalni dodaci. Prema temperaturi pri kojoj se odvija vulkanizacija ona moţe biti topla ili hladna. Topla se odvija na temperaturi od 100-170°C. Prema temperaturi i postotku sumpora postoji meka guma (2,5-3% sumpora) i tvrda guma (do 32% sumpora). Sintetiĉki kauĉuk - s obzirom na kemijske znaĉajke razlikujemo:

polimeri i kopolimeri butadiena (izrada automobilskih guma) polimeri kloroprena (izrada ţica, kabela...) polimeri izobutilena (specijalne namjene) polisulfidni kauĉuk (fleksibilne cijevi za benzin) silikonski kauĉuk (elektriĉne izolacije i brtve)

Izrada gumenih proizvoda: Vanjske gume za motorna vozila izraĊuju se od gumenih ploĉa, armiranih tekstilom i pojaĉanih metalnom ţicom. Svaka autoguma sastoji se iz: kostura i vanjskog gumenog protektivnog sloja. Postoje 2 vrste guma: dijagonalne i radijalne. Glavni postupci za izradu poluproizvoda prije vulkanizacije: ekstrudiranje, kalandriranje, oblikovanje u kalupima. Asortiman gumenih robe: pneumatika, tehniĉka gumena roba, gumena galanterija. Skladištenje gumene robe: temperatura ne smije biti iznad +20°C niti ispod -10°C. Relativna vlaga oko 65%. Uzroci starenja u vanjskim uvjetima su sunĉeva svjetlost, vlaga, kisik, temperatura, ozon...


7. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA

Podjela drveta se moţe obaviti: a) prema naĉinu upotrebe

drvo za tehniĉku, kemijsku upotrebu, drvo za gorivo (listopadno, ĉetinarsko, egzotiĉno)

prema mehaniĉkim svojstvima moţe biti tvrdo (hrastovo, jelovo), meko (vrbovina, lipovina), fino (jabukovina), ĉetinari (jelovina, smrekovina), egzotiĉno drvo (ebanovina)

b) prema debljini: drva se dijele na razrede i podrazrede, razreda je 6 ovisno o promjeru drva. c) prema dobu sjeĉe: drvo zimske i drvo ljetne sjeĉe. Osnovna svojstva i sastav drveta

Estetska svojstva - tekstura, boja, sjaj, miris, finoća Osnovna fiziĉka svojstva - gustoća, vodljivost zvuka, topline, elektriciteta, propustljivost svjetlosti i poroznost. Mehaniĉka svojstva - tvrdoća, ĉvrstoća, elastiĉnost i ţilavost Glavni sastav drveta - celuloza, hemiceluloza, lignit, ekstraktne tvari.

Kemijska prerada drveta

Sastoji se u otapanju lignita i drugih sastojaka do odreĊene granice. Priprema se sastoji u ĉišćenju drveta, izradi sjeĉke, skladištenju sjeĉke, potom prerada, kuhanje u kotlovima. a) Natronski postupak - za proizvodnju celuloze upotrebljava se otopina natrij hidroksida u

koncentraciji od 10-40%. Temperatura je od 160-190°C pod tlakom od 6-12 bara. b) Sulfitni postupak - priprema sirovina, dodavanje bisulfitnog luga, kuhanje drveta,

preĉišćavanje i bijeljenje celuloze i iskorištavanje otpadnog luga. Papir

Papir je tanki plošni proizvod dobiven meĊusobnim prepletanjem vlakana uĉvršćenih ljepilom, a sadrţi takoĊer punila i prema potrebi boje. Osnovna sirovina za papir je celuloza i dodaci. Dobivanje papira se sastoji iz: pripreme papirštine, prerade papirštine u papir. Dobiveni papir se organoleptiĉki, mehaniĉki, kemijski... ispituje. Papir se koristi za izradu ambalaţe.

8. EKSPLOZIVI I BARUTI Eksplozivi su tehniĉki proizvodi sastavljeni preteţno od “eksplozivnih tvari”. To su spojevi koji kemijskom reakcijom razvijaju energiju u obliku topline i mehaniĉkog rada. U eksplozivu razlikujemo:

“progresivni” eksplozivi - sporija reakcija “brizantni” eksplozivi - reagiraju odmah

“Deflagracija” - ubrzano gorenje plamenom “Detonacija” - s mjesta inicijacije polazi i kroz masu eksplozivne tvari prolazi udarni val pritiska


Deflagrantni eksplozivi (baruti)

Crni barut - tamnosive do sivocrne boje, s jaĉim ili slabijim metalnim sjajem, lako se zapali iskrom, plamenom, udarcem ili trenjem, sastoji se od salitre, drvenog ugljena i sumpora. Pravi se tako da se salitra te drveni ugljen sa sumporom odvojeno samelju i onda kotrljanjem miješaju, rastrljavaju uz malo vode, zatim se zgrušnjava, razmrvi, prosije i polira pa se nakon toga vraća u presu. Malodimni barut - osnovni mu je sastav nitroceluloza. Proizvodnja se obavlja dvjema tehnikama: rad u vodenoj i rad u bezvodnoj fazi.

Jednokomponentni detonantni eksplozivi

Najviše se upotrebljavaju: trinitrotoluen, trinitrofenol, tetril, celulozni nitrat, praskavi pamuk, glicerinitrat (nitroglicerin).

Inicijalni eksplozivi

Inicijalni eksplozivi preteţno sluţe za punjenje upalnih sredstava, uglavnom kapisle namijenjene paljenju. Za iniciranje eksplozivnog procesa upotrebljavaju se najviše azid i fulminati teških metala, te soli nekih organskih kiselina.

Skladištenje eksploziva

Ambalaţa eksploziva mora biti zatvorena i nepropusna za vlagu u normalnim uvjetima, ĉvrsta i da ne nagriza materijale. Skladišta za eksplozivnu robu dijelimo na:

prema mjestu izgradnje: površinska, ukopna, podzemna, jamska prema namjeni: stalna, pomoćna, priruĉna, pokretna, tranzitna

9. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine

Tu spadaju prirodna i umjetna vlakna pogodna za izradu raznih tekstilnih proizvoda a) Prirodna vlakna

Biljna vlakna: glavni sastojak je celuloza koju prate, ovisno o vrsti vlakna lignin, pektin... sjemenska vlakna: pamuk, kapok, biljne svile. Pamuk se dobije iz raznih

pamuĉnih biljaka, sa sjemena koje raste u pamuĉnoj ĉahuri, pamuk se bere ruĉno, odvaja od sjemenja, pakira se jakim presama u bale, koje se umotavaju u jutu i reţu trakama. Srednja kvaliteta je MIDLING, od pamuka se izraĊuje preĊa, razne vrste tkanina i pletiva, konac i vata.

stabljiĉna vlakna: lan, konoplja, jute, ramija. Stabljika lana se ĉupa ili kosi i razvrstava, razaranje biljnog tkiva odvija se biološki, kemijski i mehaniĉki. U promet dolazi kao ĉešljani lan u balama od 100 kg.

lisnata vlakna: manila, agava, rafija i ananas vlakna iz plodova: kokosovo vlakno iz ploda kokosa

Ţivotinjska vlakna: vuna, dobiva se striţenjem i naziva striţenom ili runskom vunom. Vuna se pakira u bale po 150 kg, mogu se pakirati u tekstilnu ambalaţu od jute ili bez ambalaţe. Mineralna vlakna: azbest, dolazi u promet u obliku praha, ploĉa i konopaca, a sluţi za izradu termiĉkih i elektroizolacijskih brtvila.


b) Umjetna vlakna To su vlakna dobivena umjetnim putem iz celuloze, ţivotinjskih i biljnih bjelanĉevina. IzraĊuju se u obliku beskonaĉnih niti - filamentna vlakna, dijelimo ih na: Kemijska vlakna: viskozna svila, acetatna svila, bakrena svila i kazeinska vuna. Sintetiĉka vlakna: poliesterska, poliamidna i poliakrilnitrilna vlakna.

Predivo

Predenjem nastaju preĊe ili niti, a razlikujemo 2 naĉina predenja: a) predenje niti iz prirodnih ili umjetnih vlakana - upredanje moţe biti u obliku slova S i Z.

Kvaliteta prediva odreĊuje se na temelju svojstava: finoća, vlaga, jaĉina na kidanje i stupanj upredenosti. Razlikujemo predivo prema vrsti sirovine: pamuĉna, vunena, lanena, konopljina i svilena preĊa.

b) predenje niti iz tekuće predive mase proizvedene na industrijski naĉin Tkanine i odjevni predmeti

Tkanine su tekstilni proizvodi koji se dobiju unakrsnim preplitanjem najmanje dviju ili više skupina niti preĊe. Skup niti koje se proteţu uzduţ tkanine nazivamo osnovnom, a skup niti okomit na osnovu naziva se potkam. Proces izrade tkanina odvija se u nekoliko faza: priprema osnovne i potke te tkanje i dorada sirovih tkanina.

Skladištenje tekstilne robe

Tekstilna roba se po vrstama, porijeklu sirovine. Skladišta moraju biti suha i zraĉna, relativna vlaga od 60-70%, temperatura oko 18°C.

10. KOŢA

Vrsta koţe i svojstva

Koţa se moţe podijeliti na nekoliko naĉina: a) prema porijeklu - goveĊa, svinjska, ovĉja, kozja, egzotiĉne koţe... b) prema namjeni - koţa za obuću, tehniĉke i galanterijske koţe c) prema štavi o doradi - boks koţa, lak koţa...

Koţa se sastoji od 3 (dijela) sloja: pousmine, usmine, podusmine. Pousmina je vanjski sloj koţe, usmina - sastavljena uglavnom od kolagenih vlakana, podusmina predstavlja prijelaz od koţnog sloja prema tkivu mišića. Podusmina i pousmina se u koţarstvu odstranjuju. Sirova koţa sadrţi 20-30% bjelanĉevina, 70-78% vode i nešto masti i mineralnih tvari. Mora se konzervirati. Konzervira se polaganim sušenjem i soljenjem s oko 30-40% teţine soli spram teţine koţe.

Štavljenje koţe

Štavila daju sirovoj koţi nova svojstva: trajnost, teško bubrenje, elastiĉnost, nepropusnost za vodu i propusnost za plinove. Štavila se dijele na: Biljna - u biljna štavila spadaju tanini koji se nalaze u biljkama, u kori, lišću, plodovima Mineralna - natrij i kalij-dikarbonat, aluminij sulfat, stipsa, kromova stipsa Masna - goveĊi loj, svinjska mast, riblje ulje Umjetna - dodaju se kondenzacijom fenola i njegovih preraĊevina... Pomoćna sredstva: boje, sredstva za mašćenje i apretiranje


Dorada štavljene koţe: ispiranje, sušenje, struganje i brušenje koţe Donja koţa: pravi se od volovskih, bikovskih koţa (za teške cipele) Gornja koţa: izraĊuje se od lakših sirovina (za npr. rukavice, koţna galanterija, uvez knjiga...)

Skladištenje

Temperatura ne smije biti manja od 7°C niti veća od 20°C. Relativna vlaga iznosi izmeĊu 50 i 70%.

11. PREHRAMBENI PROIZVODI U prehrambene proizvode spada sve ono što se upotrebljava za ljudsku ishranu i piće Sastav hrane i podjela

Svi sastojci hrane dijele se u 3 skupine: a) hranjivi sastojci b) metaboliti c) dodaci

a) hranjivi sastojci: su oni koje ĉovjeĉji organizam koristi kao hranu. Najvaţniji sastojci su:

bjelanĉevine: tvari koje su osnovni ĉinilac za ţivotne funkcije (25% u organizmu, a voda 65%)

mogu biti biljnog i ţivotinjskog porijekla 2 skupine: proteini i proteidi

ugljikohidrati: sloţeni organski spojevi koji ĉine glavnu masu naše hrane, biljnog su porijekla

masti biljnog i ţivotinjskog porijekla biljne masti: razna ulja, kokosova mast ţivotinjske masti: maslac, svinjska mast

b) metaboliti: voda, mineralne tvari, vitamini i organske kiseline. Voda je potrebna pri izgradnji

probavnih i drugih tjelesnih sokova, za prijenos otopljenih hranjivih tvari... Mineralne soli su neophodne za pravilan rad i rast organizma, vitamini su zaštitne tvari, sadrţane u hrani u malim koliĉinama, nalaze se u povrću, voću, namirnicama ţivotinjskog porijekla (A, B, C ,D, E vitamin).

c) dodaci: su stimulansi, zaĉini i alkoholna pića, a dodaju se prema potrebi i ţelji.

Biološka znanost o hrani sintetizira hranjive sastojke prema zadacima koje te tvari moraju ispunjavati u prirodi.

Konzerviranje prehrambenih proizvoda

Konzerviranjem se usporavaju ili totalno zaustavljaju procesi degradacije hrane, a to se postiţe: toplinom, hladnoćom, dehidriranjem, dodavanjem kemijskih konzervansa. Toplina:

uništava mikroorganizme i enzime koje uzrokuju kvarenje. pasterizacija - inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi manjoj od 100°C sterilizacija - inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi većoj od 100°C

Hladnoća: zaustavljaju se aktivnosti mikroorganizama, izolira se voda kao agens u procesu

kvarenja pri temperaturi niţoj od 0°C (hlaĊenje i smrzavanje)


Dehidriranje: pulverizacija: sušenje kojim se tekući proizvod prevodi u prah (uklanjanje vode)

Fizikalno kemijsko konzerviranje hrane:

obavlja se upotrebom šećera i soli, octene kiseline (kiseljenje) Prehrambeni proizvodi ţivotinjskog porijekla

a) meso i proizvodi od mesa: meso je najbogatiji izvor bjelanĉevina u ishrani, koje sluţi za izgradnju novih stanica bjelanĉevina u organizmu. Svjeţe meso se mora drţati u skladištima u kojima je temperatura od 0°C do 1°C. Meso se u promet isporuĉuje u svjeţem, smrznutom stanju i u obliku preraĊevina

b) ribe i proizvodi od ribe: riba je izvor proteina i vitamina, postoji slatkovodna i morska riba. Svjeţa riba dolazi u promet ţiva (slatkovodna), ohlaĊena (morska) i smrznuta (-8°C). PreraĊevine ribe: konzerve, polukonzerve, soljena i sušena riba.

c) mlijeko i mlijeĉni proizvodi: u mlijeku ima 3,5% masti i to raspršene u obliku vrlo sitnih kuglica pa je zato mlijeko bijele boje. Takvu razmućenu mast u vodi zovemo EMULZIJOM, pa se kaţe da je mlijeko prirodna emulzija. Prema naĉinu i stupnju obrade naĉinjena je osnovna podjela mlijeka na:

pasterizirano: trajna ili niska pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi

63-65°C u vremenu od 30 minuta. kratkotrajna pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 71-

76°C u vremenu od 15 sekundi. visoka pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi od 85°C

u vremenu od 1 minute. sterilizirano: dobiveno najkasnije 24 h nakon muţe, zagrijano na

temperaturi višoj od 100°C kuhano: ono koje je kljuĉalo najmanje 5 minuta i u tom vremenu

neprekidno miješano.

Mlijeĉni proizvodi obuhvaćaju mlijeko u prahu, zgusnuto mlijeko, kiselo mlijeko, jogurt, kefir, maslac, vrhnje, razne sireve. d) jaja i preraĊevine od jaja: osim bjelanĉevina i masti sadrţe fosforne spojeve i vitamine.

Najbolje se ĉuvaju na temperaturi 0-5°C. e) masti i ulja: razlikujemo ţivotinjske i biljne masti: ţivotinjske masti dobivaju se od masnog

tkiva ţivotinja a biljna ulja i masti dobivaju se iz plodova maslina, sjemenaka soje, suncokreta, tikve, repe...

Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla

a) Ţitarice i njihove preraĊevine Ţitarice su biljke iz porodice trava: pšenica, riţa, kukuruz, raţ, jeĉam, zob, proso, sirak i neljda. Glavni unutarnji dio zrna je jezgra ili brašneni dio, najvećim dijelom ispunjen zrncima škroba. Za skladištenje ţitarica u rasutom stanju koriste se privremena, stalna, podna skladišta i silosi. PreraĊevine od ţitarica ĉini brašno koje moţe biti poluproizvod i dalje kao sirovina za proizvodnju kruha i tjestenine. Tehnološki postupak dobivanja brašna: ĉišćenje i priprema ţitarica, mljevenje, prosijavanje i miješanje, pakiranje i odleţavanje.

b) Povrće voće i njihove preraĊevine

Prema dijeli koji se koristi za ljudsku ishranu povrće se dijeli u nekoliko skupina: lišće, plodovi, lukovice, korijen i stablo, cvijet (karfiol i artiĉoka), gomolj. Povrće se konzervira sušenjem i smrzavanjem. U konzerviranje u širem smislu pripada i izrada preraĊevina. U preraĊevine od povrća ubrajaju se: zatvorene sterilizirane ili pasterizirane konzerve, koncentrati, sokovi od povrća, marinirano povrće. Voće se prema sadrţaju glavnih sastojaka dijeli na: sirovo voće bogato vodom i sirovo voće bogato mastima (orasi, bademi...)


Razlikujemo i kontinentalno i juţno voće. Voće ekstrakvalitete, I I II kvalitete. Svjeţe voće se ne skladišti, skladište se naprimjer agrumi i jabuke. Osim kontinentalnog i juţnog imamo i sušeno i smrznuto voće. U voćne preraĊevine ubrajaju se pekmez, marmelada, dţem, slatko, voćni kompoti, voćni sokovi, voćni ţele...

c) Zaĉini Tvari koje se dodaju hrani radi poboljšanja okusa. To su dijelovi nekih biljaka, uglavnom tropskih, to mogu biti plodovi, lišće, stablo, cvijet i sjeme. U na se najviše upotrebljavaju paprika, papir ili biber (biljka biberovac), vanilija, cimet, lovor, ruţmarin, kim, gorušica, klinĉići. Najbolja temperatura skladištenja je ispod 15°C i relativna vlaga zraka 50-60%.

d) Stimulansi Kava: ubrani plodovi preraĊuju se mokrim i suhim postupkom, dobiva se sirova kava koja se mora prţiti. Prţena kava sadrţi 1-2,5% kofeina. Temperatura skladištenja je 10-20°C, relativna vlaga 50-60% (sirova kava). Prţena kava nije za skladištenje. Ĉaj: posebno pripremljeno i osušeno lišće grmolike biljke ĉajevca (crni i zeleni ĉaj). Alkoholna roba: proizvod koji sadrţi odreĊeni postotak etilnog alkohola. U alkoholna pića ubrajamo vino, pivo, rakije, vinjak, likere... Jaka alkoholna pića (18% alkohola ili više) dobivaju se destilacijom: rakija, vinjak, viski, votka, rum.

12. OPĆI DIO Pojam robe i podjela

Roba je proizvod ljudskog rada koji se masovno reproducira, ali ne za vlastite potrebe nego za trţište, gdje ide u društvenu upotrebu razmjenom. Prema trgovinskim strukama: prehrambena, tekstilna, metalna, tehniĉka... Prema ekonomskoj razmjeni: proizvodi za reprodukciju, investiciju i široku potrošnju Prema agregatnom stanju: ĉvrsta, tekuća, plinovita Prema naĉinu pakiranja i transporta: komadna i rinfuzna roba. Prema porijeklu: domaća i uvozna Prema stupnju obrade: sirovina, poluproizvod i proizvod.

Kvaliteta norma robe

Pod kvalitetom robe podrazumijeva se skup svih svojstava koja bitno utjeĉu na upotrebnu vrijednost robe. Propisani su stupnjevi kvalitete robe koji se oznaĉavaju brojĉano ili rijeĉima.

Ambalaţa

Svrha ambalaţe je da štiti robu od rasipanja, oštećenja, vanjskih utjecaja. a) Funkcija i podjela ambalaţe:

prema funkciji ambalaţa se dijeli: upotrebna funkcija: da se nekoj robi omogućuje da se moţe upotrijebiti trţna funkcija: posebnim izgledom propagira robu zaštitna funkcija funkcija pri skladištenju i transportu

klasifikacija ambalaţe: prema osnovnim funkcijama - velika i maloprodajna ambalaţa prema osnovnim materijalima - metalna, staklena, papirna, plastiĉna prema namjeni - za prehrambene, kemijske, tekstilne proizvode...

b) Vrste ambalaţnog materijala:

papir metal


staklo plastiĉne mase drvo tekstil

c) Oblici ambalaţe: prizmatiĉnog oblika (sanduci, kutije, vreće, bale) cilindriĉnog oblika (baĉve, cilindri, koturi, kalemi) kontejneri palete

Skladištenje

Prostor namijenjen smještanju i ĉuvanju robe u radnim organizacijama.


TEHNOLOGIJA MATERIJALA II


13. MATERIJALI U PROMETU

Znanost o materijalima prouĉava materijale koje dobijemo iz prirode i to su primarni materijali te njihove tehnološke procese, svojstva i primjenu. Preradom primarnih materijala dobijemo sekundarne materijale. Poznavanjem porijekla materijala uvjetuje se i prijevoz koji moţe biti vanjski ili unutarnji. U prometu susrećemo nekoliko oblika materijala i dijele se na:

1. materijali bez oblika 2. materijali 3. pastozni materijali 4. materijali stabilnog oblika.

Materijali bez oblika Su oni koji se u prometu javljaju u rasutom stanju ili su nepravilnog oblika. Ti materijali nemaju ambalaţu. Sipki materijali Su razni prašci, krupna i sitna zrnata roba gdje se dobiva oblik posude (ambalaţe) gdje se nalazi. Kod sipkih materijala nam je vaţan nasipni kut, a to je kotangens kuta koji zatvaraju horizontala i izvodnica stošca materijala, koji se oblikuje kada se materijal na standardan naĉin isipa na horizontalnu ploĉu odreĊene površine. Što je kut veći sipkost je bolja. To je bitno kod skladištenja i transporta. Pastozni materijali Su razne paste, masti, kreme, ţelei i razne pjene. Oni mogu teći pod silom koja je veća od sile teţe. Imaju veću postojanost oblika od sipkih i tekućih materijala. Svojstvo ovih materijala je toĉka kapanja, plastiĉnost i penetracija. Toĉka kapanja je vaţna kod pastoznih materijala da budu postojani na povišenim materijalima.. Plastiĉnost je karakteristika koja se izraţava smicanjem na plastometru i mjerenjem sile smicanja. Penetracija je svojstvo pastoznih materijala poja ukazuje na njihovu gustoću, to jest ĉvrstoću. Mjeri se na standardnom penatrometru na temperaturi od 25°C, slobodan pad u vremenu od 5 sekundi i prodiranje konusa oĉita se na instrumentu. Materijali sa oblikom To je roba koja ima ambalaţu, standardnog je oblika i kaţemo da je to komadna roba.

Podjela materijala u prometu


Materijali u prometu dijele se:

1. obzirom na rukovanje 2. obzirom na stupanj dorade 3. obzirom na svojstva materijala 4. obzirom na vrijednost materijala 5. obzirom na kvalitetu materijala

Obzirom na rukovanje s materijalima Moţe se govoriti o dokumentima te vrijednim papirima i novcu gdje se zahtijeva brzina i toĉnost pa se pri tome koristi posebna tehnika. Rukovanje sipkim materijalima potrebno je voditi raĉuna o skladištenju i prijevozu. Kod rukovanja je vaţno pravilno skladištenje kao i pakiranje da bi se mogla oĉuvati svojstva materijala u prijevozu ili tokom prijevoza. Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Materijali se dijele na:

sirovine

poluproizvode

gotove proizvode. Obzirom na svojstva materijala Obzirom na agregatno stanje materijali se dijele na:

plinove

tekućine

krute tvari U kojem će agregatnom stanju neki materijal postojati ovisi o njegovim fiziĉko-kemijskim svojstvima. Obzirom na osjetljivost materijali mogu biti:

osjetljivi na vlagu, kisik, koroziju i razne mirise

ekološko štetni (to su opasni materijali) Obzirom na mehaniĉka svojstva materijali mogu biti:

elastiĉni ili plastiĉni

ţilavi

tvrdi

kruti Obzirom na primjenu materijali mogu biti:

potrošni (roba široke potrošnje)

investicijski (sredstva rada i potrošni materijal) Obzirom na vrijednost materijala Dijele se na:

nisko vrijedne materijale

srednje vrijedne materijale

visoko vrijedne materijale. Nisko vrijedni materijali uglavnom nemanju ambalaţu, prijevoz im je u rifuzi; prijevoz im je cestovnim i ţeljezniĉkim prometom.


Srednje vrijedni materijali imaju ambalaţu, ali ne skupu, i to su najĉešće proizvodi preraĊivaĉke industrije. Visoko vrijedni materijali imaju propisanu ambalaţu i najskuplji prijevoz — zraĉni prijevoz (novac,

zlato, dokumenti). Obzirom na kvalitetu Materijali se obiĉno oznaĉavaju u ĉetiri skupine kvalitete i to:

1. izuzetno dobre kvalitete 2. dobre kvalitete 3. srednje kvalitete 4. donje razine kvalitete

Obzirom na komponente kvalitete moţemo govoriti o:

1. tehniĉko-tehnološkoj kvaliteti 2. estetsko-funkcionalnoj kvaliteti 3. ekonomsko-komercijalnoj kvaliteti

Sve te tri kvalitete ĉine ukupnu kvalitetu proizvoda ili materijala (RAZINU).

Klasifikacija materijala u prometu Osnovna sistematizacija materijala u prometu svrstava materijale prema industrijskoj grani ili proizvodnom podruĉju, a to je kolekcija materijala koja je zbirka istovrsnih materijala. Dio kolekcije jedne proizvodne grane u trgovini naziva se sortiment gdje se razlikuju trgovaĉki i proizvodni sortiment. Materijali koji imaju ista glavna svojstva pripadaju jednoj vrsti. U jednoj odreĊenoj vrsti mogu se izdvojiti podvrste, a u podvrstama sorte, u sortama redovi, u redovima razredi, u razredima grupe, a grupe idu na klase. SORTE materijala sadrţe više rodova, tj. trgovaĉkih klasa. ROD obuhvaća više vrsta materijala koji su meĊusobno sliĉni. RED obuhvaća više vrsta rodova materijala. RAZRED obuhvaća više vrsta redova materijala, ali meĊu njima je odreĊena meĊusobna razlika. GRUPE obuhvaćaju više razreda, obzirom na njihovu primjenu.

Danas u prometu za jedan proizvod ima više naziva ili više proizvoda ima jedan naziv. Za promet je bitna sistematizacija materijala da bi se oni mogli pravilno upotrebljavati. Postoji meĊunarodna klasifikacija i to moţe biti:

1. univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) 2. briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa (SMTK) 3. standardna meĊunarodna trgovinska klasifikacija (CTCI) 4. sluţbena nomenklatura statistike vanjske trgovine 5. europska nomenklatura artikala (EAN)

Univerzalna decimalna klasifikacija Klasifikacijski sustavi mogu biti opći i posebni. Opći Obuhvaćaju sve djelatnosti ljudskog uma i podijeljena je u deset oblasti koje se dalje dijele na grane, taj klasifikacijski sustav prihvatila je meĊunarodna federacija za dokumentaciju te je tako postao unificirani decimalni sustav. Prvu primjenu proveo je knjiţniĉar u Americi na klasiranju knjiga i ĉasopisa 1873 god. Posebni Klasifikacijski sustav namijenjen je samo jednom predmetu ili nekoliko srodnih predmeta. Prema UDK promet je u grani 656.


Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Vaţna je kod carinskih tarifa i prvi put se spominje 1955 god. i ona olakšava primjenu svih carinskih tarifa u procesu carinjenja. Nomenklatura je postavljena tako da u okviru pozicija postoji mogućnost dodavanja novih proizvoda tj., moţe se proširivati. Briselska nomenklatura —

skraćenica je SMTK — ona je obavezna pri uvozu i izvozu robe i materijala. SMTK vanjske

trgovine ima 1312 pozicija. Standardna meĊunarodna trgovinska klasifikacija Društvo naroda 1938 god. objavilo je listu minimalne statistike vanjske trgovine, a 1950 god. donio je sekretarijat UN standardnu meĊunarodnu trgovinsku klasifikaciju gdje je konaĉni tekst usvojen 1968 god. i po njemu su svi proizvodi podijeljeni u 10 sektora, a sektori u grane. Ukupno je 56 grana. Grane se dijele u grupe, a one u podgrupe i pozicije. princip pripisivanja brojeva je slijedeći: prvi broj je sektor, druga dva su grana, treće mjesto je grupa, ĉetvrto podgrupa i peto pozicija. Europska nomenklatura artikala Na zahtjev 12 Europskih zemalja 1974 god. da se uvede jedinstveno oznaĉavanje artikala, 1977 god. osnovana je EAN sa sjedištem u Briselu. U svibnju 1992 god. Hrvatska ulazi u tu udrugu — naziv CRO-EAN. U EAN razlikujemo dvije vrste numeracija: EAN 8 i EAN 13 (ovu

oznaku nose naši proizvodi), one ovise o veliĉini pakiranja. Prve tri crtice oznaĉuju kod zemlje gdje je proizvod proizveden (za Hrvatsku je to sa pozivnim brojem za Hrvatsku, a to je 385). Prema razliĉitosti proizvoda — ako ima od 1-9.999

spada u numeraciju EAN 8, a ako ima od 10.000-100.000 spada u numeraciju EAN 13. Sva ambalaţa sa kodovima ( ) moţe se reciklirati. Naš znak za zaštitu okoliša je golubica.

Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta nekog materijala predstavlja skup svih svojstava koja utjeĉu na uporabnu vrijednost. Kvaliteta moţe biti vezana samo za jedno svojstvo kao najbitniju karakteristiku. Kvaliteta je mjerilo uporabne vrijednosti materijala. U praksi se moţe podijeliti u dvije kategorije:

1. kvaliteta tvorniĉke izrade 2. kvaliteta koncepcije proizvoda

Kvaliteta tvorniĉke izrade U toku proizvodnje najvaţnija je kontrola kvalitete ulaznih sirovina, termiĉke izvedbe i kontrola gotovih proizvoda. Kvaliteta tvorniĉke izrade moţe se uzeti kao kvaliteta koncepcije proizvoda i kao kvaliteta proizvodnje. * Kvaliteta koncepcije proizvoda Ima tri aspekta ili gledišta i to:

1. tehniĉko-tehnološki 2. funkcionalno-eksploatacijski 3. dizajn


Kvalitetu proizvoda ĉine razni faktori, a novi proizvodi mogu biti: 1. proizvodi za uporabu koji još ne postoje 2. proizvodi koji po sastavu, svojstvima ili proizvodnji su novi, a primjena im je pouzdanija. 3. proizvodi kojima se bitno poboljšava kvaliteta.

Metode utvrđivanja kvalitete materijala

Metode mogu biti subjektivne i objektivne. Metode ispitivanja:

organoleptiĉka

mehaniĉka

fiziĉka

kemijska

tehnološka

transportna Organoleptiĉko ispitivanje provode degustatori. To je subjektivna metoda pomoću ljudskih ĉula i osjetila, a to su:

okus

miris

izgled

opip Okus - kod njega se odreĊuje:

slatkost

slanost

kiselost

ljutost

gorkost Okus se odreĊuje prema hedonistiĉkoj skali od 0-9. Ako je nešto 6,5 — to je prihvatljivi proizvod.

Okus proizvoda je dobar ako je 6,5, a najbolji je 9. Aromatiĉnost proizvoda se odreĊuje brojĉano od 0-3. Nula je bez arome, a tri je proizvod velike arome. Aromatiĉnost je vezana za vremenski period. Miris je bitan kod kvarljive robe - meso. U mesu, ribi nalaze se proteini (bjelanĉevine), koji se pri nepovoljnim uvjetima raspadaju i nastaju aminokiseline — daju specifiĉan miris kvarljive robe.

Pivo se mora pasterizirati, ima rok trajanja. Izgled — tu koristimo ĉulo vida. Kod tkanina se ispituje postojanost boje. Ta postojanost odreĊuje

se prema sivoj skali koja ima šest krugova. Opip — pomoću ruku. Bitan je kod odreĊivanja starosti mesa, na svjeţem mesu se otisak prsta ne

primijeti, a na starom mesu ostaje otisak prsta, ali meso se ne smije u principu dirati prstima. Kod soli, šećera ovisno o krupnoći. Skup organoleptiĉkog ispitivanja dan je bodovanjem tj. kvaliteta robe se odreĊuje bodovanjem. Svaka vrsta robe ima drugi sustav bodovanja. Negativni bodovi — to je sluĉaj kod kave jer nju

uvozimo, tj. uvozimo sirovu kavu. Naš niti jedan proizvod ne smije imati negativne bodove. Za ispitivane se koriste još i testovi ispitivanja ili usporeĊivanja, tj. imamo neki standard s kojim usporeĊujemo ostale predmete iz te skupine. Mehaniĉko ispitivanje je objektivno. Tu spadaju:

ĉvrstoća

tvrdoća

ţilavost

umor materijala.


Ĉvrstoća je otpor što ga materijal pruţa prema cijepanju. Aparati na kojima se ispituju materijali na ĉvrstoću zovu se kidalice ili dinamometri. Prilikom ispitivanja ĉvrstoće moţe se ispitivati istezljivost ili izduţenje materijala. Ovisno o materijalu moţe se naĉiniti epruveta (ili uzorak za ispitivanje) ĉije dimenzije su ovisne o vrsti materijala. Epruveta kod lima je 10×2 cm, a kod tkanine je 20×5 cm. Dijelovi kidalice su dvije štipaljke, satni mehanizam, utezi. Kad pod uticanjem teţine, utega ispitni materijal pukne, kazaljka na satnom mehanizmu stane i mi oĉitamo silu. Najidealnije bi bilo kad bi

materijal pukao na sredini, ako prekid ima oštre ivice materijal nije homogen to se ocjenjuje organoleptiĉkom, tj. subjektivnom metodom. Za odreĊivanje treba uzeti barem pet uzoraka epruvete. Ako se mjeri izduţenje ili istezanje, tj. rastezljivost ona se izraţava u % map. % rastezljivost tkanine. Kod ispitivanja materijala bitna je uloga u prostoriji, tj. normalni uvjeti 65 % vlage i temperatura 20°C. Tvrdoća je sila ili otpor kojom se materijal opire prodiranju nekog tvrĊeg materijala -sila prodiranja. Metode za ispitivanje tvrdoće su:

BRINEL-ova (oznaka HB)

WICKERS-ova (oznaka HW)

ROCKWELL-ova (oznaka HRC) prve tri koriste se u metalnoj industriji

SHORE

POLDI

BAUMANN Brinelova metoda nema pripreme uzorka i nije bitan okoliš. Uzorak materijala stavimo pod aparat i vrši se otisak ĉeliĉne kuglice (promjera 2,5,10 mm) u vremenu od 15 sekundi. Nakon toga izmjerimo promjer otiska i iz Brinelove skale oĉitamo tvrdoću materijala po Brinelu. Jako tvrdi materijali ne mogu se ispitati pomoću Brinela, tj. materijal veće tvrdoće od ĉelika (jer se ispitivanje izvodi pomoću ĉeliĉne kuglice). Nije dovoljno jedno ispitivanje (najmanje pet ispitivanja). Wickersova metoda — stroj (sliĉi na mikroskop) mora biti u toĉno odreĊenom poloţaju i na njega

ne smiju djelovati nikakvi vanjski uticaji. Otisak se vrši pomoću dijamantske piramide koja je pod kutom od 136° u vremenu od 15 sekundi, ali uzorak mora biti pripremljen. Uzorak se mora ispolirati i odmastiti. Nakon toga se mjeri promjer i tvrdoća se oĉita u tablici po Wickersu. Ako je promjer otiska u materijalu mali znaĉi da je materijal tvrd, a ako je promjer veliki onda je materijal mekan. Dozvoljava se tvrdoća do 1.000 Wickersa, iznad toga materijali su pretvrdi, tj. kruti su, tj. lako lomljivi. Promjer otiska se oĉitava preko okulara. Rockwellova metoda je kombinacija Wickersove i Brinelove metode. Kod Rock aparata postoje dvije skale, A i B. Na skali A pokazuje se tvrdoća dobivena utiskivanjem ĉeliĉne kuglice (za meke materijale), a na skali B tvrdoća dobivena utiskivanjem dijamantnog šiljka pod kutom od 120° (za tvrde materijale. Za polimerne materijale (guma) upotrebljava se Shore metoda, a stroj na kojem se vrše ispitivanja naziva se skleroskop. Skleroskop je visok 1/2 m, izreţe se dio materijala i spusti na dno skleroskopa i u to udara ĉeliĉni bat. Kod Shorea se mjeri visina odskoka ĉeliĉnog bata od polimernog materijala i direktno se oĉitava. Veća tvrdoća veći odskok bata. Najbolja tvrdoća za gume automobila je 50-60 Shora. Ţilavost materijala je otpor materijala prema udarnom opterećenju. Ispituje se pomoću šarpijevog bata, a to je utrošeni rad po jedinici površine (našeg uzorka kojeg ispitujemo). Umor materijala oĉitava se djelovanjem sile na materijal, a da on ne pukne. Materijal je izloţen mehaniĉkom opterećenju prije loma i tu se javljaju vibracije koje su odreĊene amplitudom i frekvencijom. Amplituda je mjerilo intenziteta vibracije, a frekvencija je broj titraja u sekundi. Do kojeg konaĉnog opterećenja moţemo djelovati oznaĉava se kao granica zamora ili umora materijala i te granice imamo u tablicama. Kod nas se takvo ispitivanje vrši u TOZ-u — kod

olovaka.


Elastiĉnost je svojstvo materijala da se prestankom djelovanja sile na njega vrati u poĉetno stanje.

Kod metala se izraţava kao Jungov modul elastiĉnosti nalazi se u tablicama. Plastiĉnost poslije djelovanja sile zadrţava oblik, tj. ne vraĉa se u poĉetno stanje.

Fizička ispitivanja Gustoća je teţina kubne jedinice tvari. Sluţi za izraţavanje kod svih tvari bez obzira na agregatno

stanje. Najlakši je litij, a najteţi osmij, granica je laki<3,5<teški. odreĊuje kvalitetu nekog

materijala. Aerometar sluţi za mjerenje , piknometar je aparat za mjerenje kod ulja i maziva. Kod goriva je Gustoća na 15°C, a kod ulja i maziva je na 20°C. Za kiseline i luţine se Gustoća moţe

odreĊivati u stupnjevima Bomea (°Be´) (map. za H2SO4 je =1,84 gcm-3 66°Be´). Gustoća se

mjeri Bomeometrom. Osnova za gustoću je 1l vode jer ona na 4°C ima gustoću 1g/cm3.

Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala prati promjene koje se dogaĊaju ako se

materijal zagrije za 1°C. Linearno rastezanje se oznaĉava sa , a kubno ili zapreminsko sa . Temperatura paljenja materijala je temperatura na kojoj materijal prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo. Što je veća energija veza meĊu atomima to je viša temperatura. Toplinska vodljivost materijala je svojstvo provoĊenja topline, pri tome je bitan koeficijent voĊenja topline, a to je toplina koja proĊe izmeĊu dvije toĉke od jednog cm

3 u sekundi, ako je

temperaturna razlika 1 K. Jedinica je W/mK (wat po metar kelvinu). Kod stakla je oko 1 W/mK, duraluminija 126 W/mK, zraka 0,25 W/mK. Elektrotehniĉki materijali — pogledati u prvom dijelu tehnologije materijala.

Kemijska svojstva materijala Kod kemijskih svojstava poznajemo:

1. kemijski sastav 2. kemijsku otpornost na koroziju 3. vatrootpornost 4. toplinsku otpornost 5. kristalografska svojstva.

1. Kemijski sastav Za odreĊivanja kemijskog sastava postoje razliĉite metode kao što su:

volumetrijska metoda

gravimetrijska metoda

spektografske metode

kromatografske metode Na bazi kemijskog sastava odreĊuje se vlaga. Uzmemo uzorak materijala, izvaţemo ga, zatim ga sušimo (max temperatura je 100°C), pa ga potom opet izvaţemo i dobijemo koliki je udio vlage u materijalu. Aparati za mjerenje vlage u laboratoriju su kondicionometri. Iglometar sluţi za ispitivanje vlage na terenu. On je malih dimenzija. Maksimalna temperatura kod brašna je 120°C,

nakon toga se zapali i ono izgori, tip brašna se odreĊuje prema % pepela u brašnu, manje

pepela kvalitetnije brašno veća kalorijska vrijednost. Pepeo ĉine razne silikatne tvari, to je ne goriva komponenta. Trgovaĉke reprize su ugovorene (dogovorene) vlage za obraĉune, vrijede u cijelom svijetu.


2. Kemijsku otpornost na koroziju Uzroĉnici korozije mogu bit fizikalnog porijekla — tu se ubrajaju temperatura i svjetlost;

kemijskog porijekla — to su vlaga i razne kemikalije i soli; elektrokemijskog porijekla razni

mikroorganizmi, razni vodiĉi koji dovode do elektrokemijskih pojava, kompleksni uzroĉnici su uvjetovani promjenom klime. Korozija se dijeli na:

kemijsku

elektrokemijsku. Daljnja podjela korozije je prema agresivnom mediju, to moţe biti:

atmosferska

korozija u tlu

korozija u vodi i vodenim otopinama. Katodna zaštita je zaštita protiv korozije u tlu — zaštita za one materijale koji idu u tlo.

Korozija se moţe sprijeĉiti raznim legiranjima to je jako skupo. Podjela korozije prema eksploatacijskim uvjetima — korozija moţe biti uz mehaniĉko naprezanje, razne vibracije,

uticajem lutajući struja i posredstvom nemetala. Podjela prema površini korodiranog materijala:

površinska

lokalna

toĉkasta (piting) - kod automobila

inter-kristalna

opća 3. Vatrootpornost Svi materijali koji ne gore. Azbest je mineralno vlakno, on ne gori ni pri kojoj temperatura. Razlikuje se vatrootpornost i vatrostalnost. Vatrostalnost je otpornost materijala do neke temperature. 4. Toplinska otpornost Materijali otporni na neke temperature. 5. Kristalografska svojstva Imamo strukture:

kristalno (ionska veza kod jednakih spojeva, kovalentna kod svih organskih spojeva, metalna kod metalnih spojeva moţe biti kubiĉna, heksagonska i tetragonska)

amorfno (svi anorganski spojevi su amorfni)


Osnovne metode defektoskopije Razlikujemo ĉetiri osnovne metode: 1. Metoda prozraĉivanja: (rendgenski aparati), koriste se X i Y zrake. Intenzitet zraka opada po

dubini prozraĉenog materijala. Najviše se koristi filmska, radio ili grafija. 2. Metoda prozvuĉavanja: pronalaţenje grešaka pomoću ultrazvuka gdje titraji imaju frekvenciju iznad 20 kHz. U praksi se korist frekventno podruĉje izmeĊu 1 i 25 MHz. Ta metoda sluţi za otkrivanje grešaka u materijalu 3. Magnetska metoda se zasniva na svojstvima materijala i mag. Polja i tom metodom se otkrivaju greške u materijalu i mogu se ispitati feromagnetski materijali. 4. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: zasniva se na ĉinjenici da su tekućine velike površinske aktivnosti ili kapilarno aktivne i uvlaĉe se u uske oku nevidljive pukotine na površini materijala i šupljine koje su u vezi sa površinom. Višak tekućine se ukloni te se moţe pukotina uĉiniti vidljivom na dnevnom ili ultraljubiĉastom svijetlu. Pri tome se koristi razvijaĉ u obliku praha koji se kapilarnim djelovanjem uvlaĉi u aktivnu tekućinu i pukotina ili šupljina postaju vidljive.

Tehnološka svojstva materijala Tu su dvije osnovne grupe:

1. obrada materijala bez skidanja strugotina 2. obrada materijala sa skidanjem strugotina 3. spajanje materijala (zavarivanje, lemljenje i zakivanje) 4. toplinska obrada

Transportna ili prijevozna svojstva materijala Materijali u prometu su izloţeni raznim djelovanjima pri ĉemu nastaju oštećenja. Na materijale u prometu djeluju:

1. mehaniĉka naprezanja — to su naprezanja pod uticajem

vertikalnih sila, razne vibracije, naprezanja klizanja. 2. klima — moţe prouzroĉiti oštećenje robe koja se prijevozi. Npr.

nema cerade na kamionu, a prevoze se vreće i pada kiša.

Marka i znak proizvoda Znak proizvoda — moţe biti obavezan, uobiĉajni i interni. Skup svih znakova ĉini deklaraciju (etiketu).

Marka proizvoda — to je ime proizvoda ili zaštićeno ime proizvoda. Npr. Coca Cola, Nivea... Tvornica mora

imati licencno odobrenje od matiĉne tvornice. Jedan licencirani proizvod je samo jedan za jednu

drţavu. Kod Coca Cole imamo , to je i marka i zaštitni zrak.


Deklaracija moraju biti dani osnovni podaci:

koliĉina robe (m ,kg)

sastav

ime, naziv robe

vlaga

npr. skupljanje tkanine.

Kod licenciranih proizvoda lice sa originalnim proizvodom

naliĉje na našem jeziku. Bez obzira dali se radi o našem ili uvoznom proizvodu mora postojati deklaracija. Moraju biti podaci (norme) pod kojim uvjetima je taj proizvod proizveden.

Materijali za pakiranje Pod pojmom materijala za pakiranje podrazumijeva se ambalaţa. Moţemo reći da više od 90 % proizvoda ima ambalaţu. Najviše zastupljena ambalaţa je papir i on ĉini do 40 %, oko 30 % ĉine plastiĉne mase (dobivaju se iz nafte), 20 % su metali, 10 % su ostali materijali (razne kombinacije). Koriste se reciklirani — obnovljeni materijali. Ambalaţu moţemo podijeliti na

nekoliko stanovišta:

prema funkcijama

prema ambalaţnom materijalu

prema oblicima

prema namjeni. Ambalaţa prema funkciji:

uporabna

zaštitna

trţišna

skladišno transportna. Uporabna funkcija ambalaţe — uporabom ambalaţe dolazimo do robe (sprej, tube - moramo

pritisnuti ambalaţu, tj. tubu da dobijemo pastu). Ne moţemo odvajati robu od ambalaţe. Zaštitna funkcija — štiti robu od vanjskih uticaja.

Trţna funkcija — to je roba široke potrošnje. Ima nekoliko imena, npr. reklamna prodaja ... Razne

grupe ljudi, tj. timovi ljudi se bore reklamama. Maheri u reklamiranju u Europi su Talijani, a u svijetu Amerikanci. Bitan je dizajn ambalaţe, ide se do toga da se troši do 90 % sredstava na financiranje ambalaţe. Skladišno transportna funkcija — bitna je u toku prijevoza i skladištenja komadne robe (roba sa

ambalaţom). Tu prvenstveno treba voditi raĉuna kakvog je oblika ambalaţa. Dva osnovna oblika ambalaţe su kvadratna ili prizmatiĉna i cilindriĉnog ili okruglog oblika. Pri skladištenju i transportu utjeĉu razne statiĉke i dinamiĉke sile na robu u toku prijevoza. Tokom prijevoza nastaju razna mehaniĉka oštećenja — voditi brigu o njima.

Ambalaţa prema ambalaţnom materijalu: Materijali se dijele na glavne i pomoćne. U glavne ambalaţne materijale ubrajamo:

drvo

papir

metal

staklo

tekstil

plastiĉne mase


U pomoćne ambalaţne materijale spadaju:

materijali za otvaranje

materijali za zatvaranje

materijali za jastuĉenje Ambalaţa prema oblicima: Spomenuti će biti kod opisa nekog glavno i pomoćnog materijala. Ambalaţa prema namjeni:

komercijalna (sitno pakiranje, roba u trgovini)

transportna (krupno pakiranje)

Komercijalna ambalaţa — moţe biti: odvojiva (staklenke flaše) povratna(naplaćuje se kaucija)

nepovratna (cijena ambalaţe uraĉunata u cijenu pića) neodvojiva (sprej, tube, paste) Pivo, ako je :

nepasterizirano (rok trajanja 8 dana)

pasterizirano (rok trajanja 45 dana) Za ambalaţu je propisan standard ISO 901. Transportna ambalaţa: — mogu biti za jednokratnu upotrebu i višekratnu upotrebu i to

cilindriĉnog ili prizmatiĉnog oblika transportne ambalaţe. Niti jedna transportna ambalaţa više nije povratna. Niti palete niti kontejneri nisu ambalaţni materijali. Kad je paleta obavijena sa

plastiĉnom masom (folijom) skupa sa transportnim materijalima onda ona spada u ambalaţu (npr. kod paleta cigli).

Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaţa Drvo je jedno od najstarijih ambalaţnih materijala, a prema prirodi dijeli se na:

zimzeleno

listopadno. Svojstva drveta kao ambalaţnog materijala mogu biti:

estetska (boja, miris, sjaj, finoća drveta)

fiziĉka (Gustoća, vlaţnost, deformacija). Drvo koje dolazi kao ambalaţa mora imati propisanu vlagu koja iznosi 15 %. Drvo se usitni, izvaţe, stavlja se u komore, zagrijava se na 105°C, 48 sati i u razlici teţina prije i poslije sušenja dobije se vlaga. Preporuĉuje se sušenje na zraku.

mehaniĉka — jedna od bitnih karakteristika je uvjetovana vlaknastom strukturom drveta i

razlikujemo tri veliĉine mehaniĉkih svojstava obzirom na graĊu drveta:

1. mehaniĉka svojstva u pravcu vlakna

2. mehaniĉka svojstva u radijalnom pravcu

3. mehaniĉka svojstva u tangencijalnom pravcu Drvo se koristi u obliku dasaka, gredice, greda za izradu paleta, sanduka, baĉava, raznih kotura, za izradu kontejnera. Za to se korist smreka, jela i bukva i to se koristi piljeno drvo koje ima prednosti i nedostatke. Prednosti su:

mala Gustoća

laka i jeftina obrada

lako odrţavanje i popravak

visoka otpornost na umor

relativno niska cijena


Nedostaci su:

nedovoljna homogenost (kvrge, ĉvoruge)

niska otpornost na smicaje

upija vlagu - jer je prirodna tvar

organski nedostaci (dno mogu napasti glodavci, drvni moljci, kukci)

drvo je zapaljiv materijal - jer je prirodna tvar Drvo se koristi u obliku furnira, a to su listovi debljine do 3,5 mm. Furnir se proizvodi na tri naĉina:

rezanjem

ljuštenjem

struganjem Rezani furnir — proizvodi se rezanjem drveta u jednoj ravnini u radijalnom ili tangencijalnom smjeru. Pri

proizvodnji tog furnira drvo se mora pariti da omekša. Ljušteni furnir — proizvodi se ljuštenjem tankih listova sa trupaca koji rotiraju oko svije osi i on se koristi

najĉešće za proizvodnju šperploĉa. Šperploĉe su slojevito slijepljeni i prešani drveni furnir. Lijepljenje se vrši ukrštavanjem neparnog broja ploĉa furnira, a to se radi da bi se dobila bolja mehaniĉka i fiziĉka svojstva. Jedino kod vina baĉva mora biti do vrha puna jer ako nije dolazi do stvaranja octa. Kod svih ostalih medija u baĉvama potreban je prostor zbog širenja. Papir ili ambalaţa od papira — ĉini 40 % od ukupno upotrebljavanih ambalaţnih materijala. 97 % od ukupno

proizvedenih papira u Njemaĉkoj je reciklirani papir. Papir se koristi u obliku papira, kartona i ljepenke. Papir se obiĉno smatra do 150 g/m

2 teţine. Karton je izmeĊu 150 g/m

2 i 400 g/m

2. Papir

je naĉinjen od biljnih celuloznih vlakana koja se dobiju mehaniĉkim, kemijskim postupkom iz krpa, pamuka, drveta, slame i drugih biljaka koje u sebi sadrţe celulozu. Papir, karton i ljepenka razlikuju se prema vlaknima koja su u njih ugraĊena i to su: vlakna iz sjemena, vlakna iz lika i vlakna iz drveta. U tehnološkom smislu vlakna mogu biti:

vlakna od krpa

celulozna vlakna

drvenjaĉe

sintetiĉka vlakna. Obzirom na podjelu sirovina razlikuju se sljedeće vrste papira:

papir od krpa

bezdrvni papir

papir sa drvenjaĉom Papir od krpa sastoji se iskljuĉivo od vlakana pamuka, lana, konoplje ili kudjelje. Ima izrazito dobra svojstva. Sluţi za izradu novaca, zemljišnih knjiga, dokumenata - skup. Bezdrvni papir Proizvodi se od raznih vrsta celuloze i on se koristi za izradu raznovrsne ambalaţe.


Papir sa drvenjaĉom Sadrţi vrlo malo celuloze i ti papiri se koriste kao novinski papiri, kartoni i za izradu valovite ljepenke. Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Postupak dobivanja celuloze je natronski i bisulfitni. Drvenjaĉa Drvenjaĉa se sastoji od bilo kojih vlakana biljaka koji u sebi sadrţe celulozu. Dodaci Dodaci se mogu i ne moraju dodavati, a dodaci su:

Punila — da se povećaju mehaniĉka svojstva, masa i kvaliteta

Ljepila — da se tinta ne razlijeva (nalivpero) po papiru (papir po

kojem se razlijeva tinta nema u sebi ljepila)

Boje

Ultramarin — dodaje se do 1 % ako hoćemo sasvim bijeli papir.

/pitanje proizvodnja papira/ Proizvodnja papira Papir se proizvodi na papirnom stroju koji se sastoji iz mokrog i suhog dijela stroja. Pripremljene sirovine i dodaci dolaze u mokri dio stroja koji se sastoji iz raznovrsnih sita kroz koje ulazi voda zagrijana na oko 50°C i tu se oblikuje papirnata masa sa dodacima ili bez njih. Ta papirnata masa ulazi u suhi dio stroja koji se sastoji iz valjaka kroz koje prolazi masa i vrši se oblikovanje papirnatih traka. Do kraja suhog stroja nalaze se valjci prilikom prolaska kroz suhi stroj temperatura se poveća da se voda isparava, valjci se mogu micati — razne debljine trake.

Na izlasku iz suhog stroja papirna traka se mota na jedan valjak. Maksimalna širina trake papirnatih rola je 2 m. Nakon izlaska iz stroja vrši se dorada papira:

rezanje

bojanje

plastificiranje. Papir se mjeri u g/m

2 i prema teţini moţe biti:

papire

kartone

ljepenke. Papir Papir je teţine od 8 - 150 g/m

2, dijeli se na deblji papir i tanki karton (polu karton 150 - 250 g/m

2

. Karton Karton je teţine od 250 - 500 g/m

2, dijeli se na deblji karton i tanku ljepenku, ima teţinu od 500

- 600 g/m2.

Ljepenka Ljepenka je teţine od 600 - 5000 g/m

2 .

Osnovne karakteristike papira Dozvoljena vlaga je od 6 -7 %. Kod toga je vaţno duţina svojstvo i kidanja papira, te duţina papirne trake jednako mjerne duţine i debljine koja puca zbog vlastite teţine. Duţina kidanja veća je u uzduţnom smjeru u odnosu na popreĉni smjer. Svojstvo koroznosti i propusnosti na plinove ovisi o pojedinim vrstama papira.


Kartoni Kartoni su proizvodi krući od papira i razlikujemo obiĉni ili jednoslojni papir teţine od 200 - 300 g/m

2, sloţeni ili višeslojni papir koji ima obiĉno tri sloja, a izraĊuje se u teţini 200 - 700 g/m

2 .

najĉešće je od tri sloja gdje je srednji sloj od recikliranog papira. Naruĉuje se po brojevima, gdje brojevi oznaĉuju teţinu ili gramaturu. Prešani papir — je karton velike gustoće i ĉvrstoće jednake debljine i vrlo glatke površine. Koristi se za izradu

za omote biljeţnica, fascikala, kao izolator u elektro industriji. Ljepenka — se pakira u vezove od 25 kg. Svaki vez ima broj koji oznaĉava koliko ljepenki ima u vezu.

Ljepenka se izraĊuje u brojevima 10, 12, 15, 18, 20, 25, 40, 45, 50, 60, 70, 80, 90 i 100. U praksi se smatraju ljepenkom sve ljepenke teţine 300 - 350 g/m

2 , kao i ljepenke koje se koriste kod

izrade knjiga. Tu imamo od 4.000 - 5.000 g/m2 . Posebna vrsta ljepenke je valovita ljepenka koja

je sastavljena od jednog ili više slojeva, a proizvodi se uvijek u neparnom broju slojeva. Prema naĉinu obljepljivanja razlikujemo:

ljepenka bez obloge

ljepenka sa oblogom s jedne strane

ljepenka sa oblogom sa obje strane

peteroslojna i sedmeroslojna ljepenka. /ispit/ Vrste valovitog kartona prema visini vala:

veliki val — oznaka A visina mu je 4,59 mm

mali val — oznaka B visine 2,63 mm

srednji val — oznaka C visine 3,68 mm

sitni val — oznaka E visine 1,20 mm.

Val A Koriste se za ambalaţu koja sluţi za prijevoz staklenih keramiĉkih proizvoda, te raznih ureĊaja i aparata osjetljivih na udar. Valovi ublaţavaju udarce. Val B Slabije ublaţuju udarce, ali imaju veću otpornost na pritisak pa mogu izdrţati veće opterećenje po jedinici opterećene površine. Rabe se za pakiranje predmeta koji nisu jako osjetljivi na udare, ali svojom teţinom mogu izravnati valove. To su kutije za pakiranje prehrambenih proizvoda ili neki proizvodi u metalnoj industriji koji imaju veliku teţinu. Val C najĉešće se rabe u kombinaciji sa valovima A i B, a rabe se za pakiranje izuzetno teških proizvoda. Val E (sitni val) Koristi se za izradu komercijalne ambalaţe.


Osim ovih tipova valovitih kartona nalaze se i drugi tipovi valovitih ljepenki kao:

unakrsna - valovita ljepenka koja dolazi na trţište kao 5, 6, 7 slojeva i njena su svojstva po duţini i širini ista

saĉasti paneli — gdje je karton naĉinjen od dviju ravnih papirnatih traka, a

izmeĊu je papirna konstrukcija u obliku saća i ti kartoni su najĉešće kao transportna ambalaţa.

/pitanje/ Proizvodnja celofana Celofan je proizvod koji nastaje kemijskom preradom celuloze, a ima dobra svojstva te je pogodan za ambalaţu, izradu samoljepljivih traka i u tiskarskoj industriji. U procesu kemijske prerade celuloze dobije se poluproizvod viskoza, a to je otopina gusta kao med koja se izvlaĉi kroz sapnice u kadu sa sulfatnom kiselinom i ako se takvoj viskozi doda glicerin moţe se izvlaĉiti u folije i to je celofan. Kaţemo da je celofan celuloza koja ima debljinu folije od 0,0022 - 0,45 mm, a širina folije je oko 1.300 mm, teţina je od 15 - 65 g/m

2. U normalnim uvjetima celofan je

higroskopan, pa se straga lakira polimernim ili nitroceluloznim lakovima. Celofan se koristi u proizvodnji laminata, a to su materijali sastavljeni iz nekoliko slojeva razliĉitih materijala sjedinjenih u cjelinu lijepljenjem. Sljepljivanje laminata moţe biti na više naĉina i to:

mokrim kaširanjem

suhim kaširanjem te kaširanje taljivim ljepilima i voskom. Kod mokrog kaširanja ljepilo je biljnog porijekla i to se proizvode najĉešće laminat, papir - papir, papir - karto, papir - alufolija, te papir - platno. Lijepljenje se vrši preko valjaka i onda se suši. Ljepilo je u obliku tekućine. Kod suhog kaširanja ljepilo se nanosi u obliku praha, te se stavlja izmeĊu zagrijanih ploĉa da se površine slijepe. Na trţištu se celofani oznaĉuju troznamenkastim brojem iza kojeg se nalazi nekoliko velikih slova i na kraju dvoznamenkasti broj. Troznamenkasti broj odnosi se na teţinu celofana, a svako slovo oznaĉava odreĊene karakteristike.

Tehnologija proizvodnje papirne ambalaže Tehnologija proizvodnje, oblik i kvaliteta komercijalne i transportne ambalaţe odreĊena je osnovnim svojstvima proizvoda koji se pakira. Papirna ambalaţa se proizvodi štancanjem papira ili kartona, spajanjem proizvedenih šablona lijepljenjem, šivanjem i spajanjem spojnicama, npr. poštanske omotnice koriste celulozni papir mase 90 - 120 g/m

2, omotnice su normizirane veliĉine

A i B i s unutrašnje strane moraju imati premazan samoljepljivi sloj koji mora odgovarati propisima o pakiranju u poštanskom prometu. Od natron papira izraĊuju se vrećice (komercijalna ambalaţa) i vreće (transportna ambalaţa) i to krojenjem, šivanjem ili lijepljenjem. vreće se mogu izraditi od 2 - 6 slojeva natron papira. U prometu se nalaze otvorene šivene vreće sa boĉnim nabojima, šivene ventil vreće, otvorene lijepljene vreće sa boĉnim nabojima, otvorene lijepljene vreće, lijepljene ventil vreće, lijepljene vreće sa rukavcem, te specijalne vreće za specijalnu namjenu. Proizvodnja ambalaţe od kartona i valovitog kartona sastoji se od tri faze:

grafiĉka obrada papira

krojenje

sastavljanje iskrojenih dijelova. Razlikujemo još transportne kutije koje su od valovitog kartona nosivosti od 30 do 70 kg. Kartonske baĉve — za prijevoz i skladištenje praškastih materijala zapremine od 10 - 100 l.


Kartonske cijevi — duţine od 20 do 2.000 mm i promjera od 10 - 600 mm, a koriste se za praškaste i pastozne

materijale. U prometu se nalaze i prodajne kutije koje mogu biti sloţive i nesloţive s obzirom na vrstu materijala. Iskorištavanje i reciklaţa papira Skupljanjem starih papira i njihovim sortiranjem moţe se vršiti recikliranje i da se papir moţe do 7 puta reciklirati. Skupljeni papir stavlja se u miješalice sa vodom, grije se i miješa u kašu, pri tome se dodaju razna otapala kojima se uklanja tinta ili štampana slova, nakon toga se masa po potrebi izbjeljuje.

Metalna ambalaža kao metalna ambalaţa koriste se:

ĉeliĉni lim

kositar

aluminij

cink

olovo (samo za baĉve za nuklearni otpad) Bijeli lim — je tanak ĉeliĉni lim zaštićen sa obje strane tankim slojem kositra. Kositar se nanosi

prskanjem, a debljina sloja je od 20 - 35 g/m2, ili se bijeli lim moţe dobiti elektrolizom.

Galvanizacija ili elektroliza — ĉelik je katoda , kositar je anoda, elektrolit je kositrova sol. Bijeli lim

se reciklira, a od njega se radi komercijalna ambalaţa (sve limenke, to su šavne limenke). Limenke Za boju (komercijalna ambalaţa) nisu napravljene od bijelog lima jer mu je izrada skupa, za njihovu izradu koristi se podcinĉani lim, ili se unutrašnja strana polira. Sve limenke moraju biti hermetiĉki zatvorene. Lak — je otapalo i boja kod farbe. Npr. kapija kad se ofarba otapalo ispari, ostaje samo tanki film

boje. Kvaliteta i klasifikacija bijelog lima odreĊuje se prema debljini sloja kositra i dijeli se u tri grupe:

teške bijele limove

lake bijele limove

lake bijele limove. Teški bijeli limovi — imaju sloj kositra preko 40 g/m

2 i upotrebljavaju se za izradu limenki za prehrambene

proizvode, hranu za djecu i pakiranje strategijskih zaliha. Srednji bijeli limovi — imaju sloj kositra od 30 -40 g/m

2 i koriste se za izradu limenki za pakiranje raznih

korodirajuĉih proizvoda. Laki bijeli limovi


— imaju sloj od 20 -30 g/m2, a koriste se za ambalaţu manje korodirajuĉih proizvoda, suhih

proizvoda, raznih boja i ulja, te za ukrasne kutije. Podcinĉani lim — je ĉeliĉni lim koji ima prevlaku od cinka. Rabi se za proizvodnju baĉvi, raznih metalnih

proizvoda. Aluminij — je iskljuĉivo komercijalna ambalaţa. Tu se koristi ĉisti aluminij, ne njegove slitine, moţe se

lako oblikovati, bojati štampati (poklopci na plastiĉnim ĉašama - jogurt). Aluminij ne reagira ni sa jednim prehrambenim proizvodom, nepropušta mirise niti prima druge, tj. dobro postojan na susjedstvo. Laminat — je od najmanje dva sloja. Npr. vrećice od juha, paprike, vegete; Al + celofan, Al + polietilen.

Oblici metalne ambalaže Metalne baĉve — koriste se za pakiranje tekućina svih vrsta, sipkih i pastoznih materijala, a izraĊuju se iz

ĉeliĉnog lima i podcinĉanog lima. Zapremina baĉve je od 210 l, a mogu biti izraĊene od 25 - 400l. Prema konstrukciji metalne baĉve se dijele na:

zatvorene

otvorene

poluotvorene

uţebljene baĉve (propisane IATA propisima za prijevoz opornih tvari zrakoplovom. Mogu biti od 12, 35, 64 i 216,5 l)

Metalne kante — su posude zapremine od 5 do 60 l, a koriste se za sve vrste tekućina. Iznutra je ĉeliĉni lim

lakiran, tj. imaju zaštitu od laka. Limenke (komercijalna ambalaţa) — prema konstrukciji mogu biti: otvorene, šavne i bezšavne, poluzatvorene (koje se koriste za

pakiranje boje ljepila i raznih tehniĉkih masti) i zatvorene 8 koriste se za razne prehrambene proizvode, a mogu biti naĉinjene od bijelog lima i Al folija). Ambalaţa — aero - sol ili sprej ambalaţa. Boce su napravljene od legure Al-a (izvana moraju imati

etiketu) da budu ĉvršće. Boce moraju imati podtlak, stavlja se dušik (inertan, iz zraka) pritiskom na gumb plin potiskuje materijal i on kroz rupicu izlazi van (npr. u mlazovima ...).

Plastična ambalaža Plastiĉna ambalaţa smatra se najsuvremenijim ambalaţnim materijalom. Plastiĉne mase imaju malu gustoću, netopljivost, mehaniĉku i optiĉku propustljivost. Za razgradnju plastiĉnih masa potrebna je temperatura veća od 400°C. One imaju veliku ĉvrstoću na vlak. Toksiĉnost plastiĉnih masa odreĊuje se ekstrakcijom tvari iz nje i ta koliĉina toksiĉne tvari odreĊuje se raĉunski i izraţava faktorom toksiĉnosti.


Polietileni - termoplasti Gustoća polietilena je od 0,92 - 0,96 g/cm

3, a ĉvrstoća mu je 1.000 N/m

2. Prekidno izduţenje je

do 200 %. Polietilen je proziran, ţilav, nelomljiv, bez mirisa, kemijski postojan i radna temperatura mu je od 40 -70°C. U promet dolazi kao folija debljine od 0,025 - 0,060 mm. TakoĊer nam sluţi za izradu razliĉitih kutija kao komercijalna ambalaţa i raznih baĉvi kao transportna ambalaţa. Polivinil klorid PVC — jedan od najstarijih polimera. PVC u trgovinu dolazi pod imenom raznih proizvoĊaĉa, a

osnovna svojstva su: gustoća mu je od 1,2 - 1,4 g/cm3, ĉvrstoća je od 6.000 - 6.300 N/m

2 i

izduţenje je do 550 %. U termiĉkom pogledu PVC je postojan do 78°C jer na 85°C on već omekša. Obzirom na izradu razlikujemo tvrdi i meki PVC ovisno o dodacima, a koristi se za izradu i komercijalne i transportne ambalaţe. Polistiren — spada u termoplaste, dobiva se polimerizacijom tekućine stirena, proizvodi ga INA - polimeri.

Sluţi za ambalaţu prehrambenih proizvoda, folije su debljine 0,4 - 0,8 mm, gustoća je 1,05 - 1,07 g/cm

3, ĉvrstoća se kreĉe od 2.100 - 7.600 N/m

2, jako malo istezanje od 1,5 - 5 %. Polistiren se

koristi za izradu raznih el. ureĊaja, kutija za televizore, te za raznovrsnu ambalaţu. Veliku primjenu ima kao materijal za stvaranje jastuka, tj. za jastuĉenje. Polipropileni - termoplasti — dobijaju se polimerizacijom plina propilena. gustoća im se kreĉe od 0,9 - 0,91 g/cm

3, ima

visoku radnu temperaturu do 170°C - poslije omekša pa kaţemo da ima veliku termiĉku postojanost i on se koristi za izradu komercijalne ambalaţe, tj. ambalaţe za prehrambene proizvode. Poliesteri — su trodimenzionalne strukture, te se koriste u otopini kao razne prevlake u vidu zaštite.

Sluţe za proizvodnju PET ambalaţa. Poliakrilati PAK — to je polikondezat, proziran je i ima deset puta manju toplinsku provodljivost od stakla. Mogu

se oblikovati lijevanjem, ubrizgavanjem, ekstrudiranjem, te termooblikovanjem pri temperaturi od 200 - 230°C. Poliakrilati najveću primjenu imaju u izradi svjetlećih prometnih znakova te automobilskih farova. U manjoj mjeri koriste se kao ambalţni materijali POLIURETANI - PU - koriste se u obliku blokova i ploĉa od kojih se piljenjem izraĊuju postolja za tešku robu. Najveća primjena PU je zaštita kod transportne ambalaţe, sluţi kao sredstvo za zaštitu u toku transporta. Metode prerade plastiĉnih masa Plastiĉne mase se vrlo lako preraĊuju uz mali utrošak energije i vode. Metode prerade mogu se svrstati u tri skupine:

1. METODE ZA NEPOSREDNU PROIZVODNJU AMBALAŢE gdje se primjenjuju brizganje i puhanje

2. METODE ZA PROIZVODNJU POLUPROIZVODA u ovu grupu ubrajaju se KALANDRIRANJE i LJEVANJE

3. METODA ZA PROIZVODNJU AMBALAŢE OD POLUPROIZVODA Od poluproizvoda moţe se oblikovati ambalaţa metodom puhanja, metodom dubokog izvalĉenja ili metodom krojenja


Brizganje je metoda po kojoj se plastiĉna masa u obliku granula ili praha u dijelu stroja koji se zove cilindar rastali i kroz mali otvor u glavi stroja, ubrizga pod visokim tlakom u hladni kalup u kojem se masa ohladi i oĉvrsne. Ovisno o kalupu moţe se dobiti trajni oblik, a o vrsti upotrebljene mase ovisi brzina hlaĊenja. Na taj naĉin se izraĊuju sve razne moguće boce, razni plastiĉni zatvaraĉi, razne ĉaše a obim tako dobivene ambalaţe kreće se od 50-300 cm

3

Puhanje - masa mora biti u obliku taline, potrebne se i razne puhalice. Lijevanje - najĉešće upotrebljavana metoda poslje brizganja. Kod ove metode, rataljena plastiĉna masa se pod visokim tlakom lijeva u kalupe. Tom metodom najĉešće se izraĊuju baĉve od PVC i POLIESTERA-transportna ambalaţa. Kalandriranje - je obrada plastiĉnih masa na KALANDRIMA gdje dobijemo ploĉe raznih širina i debljina te raznovrsne folije koje se zagrijavanjem skupljaju. Prešanje - provodi se u posebnim kalupima pod visokim pritiskom. Kod toga se kalupi najĉešće sastoje od nepomiĉnog dijela koji se naziva MATRICA i pomiĉnog dijela koji se naziva PATKICA. Pomiĉnim dijelom tlaĉi se masa za prešanje i oblikuje predmet u kalupu. Kalup se grije pod tlakom, granulat termoplasata prelazi u talinu i oblikuje predmet. Iskorištavanje i razgradnja plastiĉnih masa (recikliranje) Svaka vrsta plastiĉne mase ima svoju ozanku (slovo, broj). Ozanka oznaĉava vrstu plastiĉne mase od koje je ambalaţa proizvedena. Skupljanje - razvrstavanje - prerada. PreraĊuje se u posebnim strojevima - mlinovima gdje se ona melje - stvara se granulat koji se koristi kao punilo ili mu se dodaju dodaci pa se proizvodi novi proizvod tj. ambalaţa. Tekstilna ambalaţa Tekstilna ambalaţa koristi se samo kao transportna ambalaţa. Koriste se samo biljna vlaka i to JUTA (Jutene vreće - osjetljive na vlagu). Teţina se raĉuna po 1 m

2

Staklena ambalaţa Izrada puhanjem, razni kalupi, za izradu treba kremeni pjesak, soda, vapnenac. Zbog nehomogenosti smjese nastaju greške kod proizvodnje i to su slabe toĉke Postoje tri boje (boje su metalni oksidi):

prozirna

zelena

smeĊa Staklo je lomljiva roba, komercijalna ambalaţa. Danas nemamo transportne staklene ambalaţe. Staklo se skuplja, odvozi u tvornice, vrši se mljevenje, gnjeĉenje - to je tzv. stakleni krš koji sluţi kao punilo za proizvodnju nove staklene ambalaţe Laminati Laminati su kombinirani materijali i relativno novi ambalaţni materijali koji se sastoje od više meĊusobno ĉvrsto spojenih ambalaţnih materijala u obliku folija. Svaki sloj laminata prenosi svoja dobra svojstva ovom višeslojnom ambalaţnom materijalu i prikriva loša svojstva ostalih slojeva. Redosljed slojeva u laminatima odreĊuje se prema svojstvima robe i zahtjevima trţista. Za vanjski sloj laminata uzima se ona folija koja se moţe lako grafiĉki obraditi. Obiĉno se za gornji sloj uzima lakirani celofan ili folija od plastiĉnih masa ili papir. Spajanje pojedinh slojeva u jednu kompletnu

cjelinu moţe se vršiti kaširanjem i ekstruzijskim laminiranjem.


Kaširanje je postupak spajanja dviju folija uz upotrebu sredstva za spajanje. Prema vrsti sredstva za spajanje razlikujemo tri postupka kaširanja i to su:

suhi

mokri

termiĉki Suhi postupak se koristi za proizvodnju najkvalitetnijih laminata. Tu se za spajanje koriste ljepila s organskim otapalima koja brzo isparavaju te u roku od 24 sata dobijemo ĉvrsto vezivanje. Mokro kaširanje provodi se ljepilima koja su topiva u vodi i isparavanjem ljepila na pogodnoj temperaturi oĉvršćuje se laminat. Termno kaširanje se provodi uz korištenje ljepila koja se na odreĊenoj temperaturi rastale i veţu dva laminata te hlaĊenjem oĉvrsnu.

Ekstruzijsko laminiranje je povezivanje folija bez primjene meĊusloja (ljepilo je meĊusloj). To je postupak po kojem se folija od termoplastiĉne mase proizvodi postupkom ekstruzije i odmah nakon izlaska iz otvora mlaznice jos vruća nanosi na drugu foliju s kojom se tlaĉenjem i hlaĊenjem spoji.

Danas se proizvodi velik broj laminata koje se meĊusobno razlikuju po sastavu, svojstvima i podruĉjima primjene. Npr. laminat celofan-celofan (ĉips, štapići)

laminat celofan-polietilen (koristi se za pakiranje prehrambenih proizvoda, susešnog voća, prţene kave) laminat celofan-aluminijska folija-polietilen (podravkine juhe) laminat papir-polietilen (šećer, sol) laminat poliester-polietilen (koristi se za vakuum pakovanja) Zadnja tri laminata spadaju u komercijalnu ambalaţu

Za izradu vodootporne transportne ambalaţe koristi se laminat - gornji i donju sloj je papir debljine 0,08 mm, a izmeĊu je POLISTIREN od 3 mm. Sluţi za izradu kutija ima jako dobra svojstva na mehaniĉka naprezanja, dobra termoizolacija te zaštita proizvoda ob bilo kakvih kemijskih utjecaja. Vrste ambalaţa Blister ili kompleksna ambalaţa - komercijalna, sastoji se od dva dijela, gornji dio je prozirna plastiĉna ambalaţa, a donji dio je neporziran naĉinje od kartona ili valovite ljepenke. Roba se postavlja na donji dio, a gornji dio se vari na podlogu tj. pokriva robu kao neki mjehur i štiti je od vanjskih utjecaja. Na kartonu s donje strane daju se podaci i naĉini upotrebe te robe. Blister ambalţa je jeftina, jednostavna, praktiĉna i funkcionalna i u nju se mogu pakirati razliĉite vrste robe (alati, igraĉke, ljekovi, kolaĉi...) Skin ambalaţa ima sliĉnosti s blister ambalaţom jer takoĊer ima podlogu od kartona a gornji dio je naĉinje od folije neke plastiĉne mase koja je zavarena na podlgu. Gornji dio se oblikuje u kalupu već na samoj robi koja se pakuje pa potpuno nalijeţe na kalup kao koţa na tijelo. Za izradu gornjeg dijela rabi se PVC ili POLIESTERSKA folija. Folija se obiĉno uĉvršćuje na podlogu zavarivanjem ali moţe i ljepljenjem ili spajalicama - to je jeftinija ambalaţa od blister ambalaţe te je pogodna za pakiranje razne metalne robe (alati, rezervni dijelovi, elektroizolacijski materijal...) Streĉ ambalaţa sastoji se od 2 dijela - kartona i bolikovane folije plastiĉne mase. Ova ambalaţa omogućuje dobru vidljivost robe sa svih strana (npr. djeĉije igraĉke)


Strip ambalaţa je ambaţa namjenjena za pakiranje lijekova u obliku tableta. Oblikuje se od od dvije trake laminata gdje se izmeĊu stavlja lijek i onda se termiĉki zavari. Tu se najĉešće koriste laminati celofan-polietilen, aluminijska folija-polietilen, celofan-aluminijska folija-polietilen (3 slojni laminat). Pomoćni materijali za pakiranje U pomoćne ambalaţne materijale ubrajaju se sredstva za:

omatanje

oznaĉavanje

jastuĉenje

zatvaranje Sredstva za omatanje:

imaju zadaću da ĉuvaju proizvod od utjecaja osnovne ambalaţe

ili da budu kao ukrasni materijal Sredstva za oznaĉivanje:

svaka ambalaţa mora imati oznake, raznovrsne etikete, oznake kakva se roba nalazi u ambalaţi, moţe biti zalijepljena za ambalaţu

Sredstva za jastuĉenje

imaju zadatak da sprijeĉe mehaniĉko dijelovanje na robu

tu se najĉešće koriste:

valovita ljepenka

plastiĉne mase

staklena vuna

piljevina

slama

pluto ili neki drugi pogodni materijal

od valovitog kartona porizvode se razliĉiti oblici jastuka

sastavljeni jastuci proizvode se od više komada valovitog kartona, a sastvaljanje se vrši lijepljenjem ili spajalicama

šuplji jastuci se sastoje od jedne ploĉe valovitog kartona koja se po duljini vala savija te se oblikuje šuplje tijelo jastuka

puni jastuci se proizvode od više slojva valovitog kartna, a koriste se za jastuĉenje osjetljivih instrumenata

nabrani jastuci proizvode se nabiranjem valovite ljepenke po duţini vala, a koriste se za jastuĉenje lakših materijala

bridni jastuci se postavljaju uz ambalaţu uz bridove materijala te štite od boĉnih slila i povećavaju ĉvrstoću pri slaganju na palete

ogrlice se postavljaju na proizvod radi zaštite od djelovanja boĉnih sila

podmetaĉi se postavljaju na dno ambalaţe

predlošci imaju zadaću da sprijeĉe kretanje sitne robe u unutrašnjosti ambalaţe (u bombonjerama, jaja...)


Plastiĉne mase

prvi plastiĉni jastuci pojavili su se 1950 godine

tu se najĉešće koriste:

polistireni - koji pripadaju skupini tvrdih materijala za jastuĉenje

koriste se najĉešće kod raznih ambalaţa telekomunikacijskih ureĊaja u obliku odreĊenih oblika ili u obliku usitnjenih komadića

poliuretani - imaju veliku primjenu uz polistirene

mekani, tvrdi i polutvrdi Sredstva za zatvaranje

raznolika su i ovise o vrsti ambalaţnih materijala kao i o obliku ambalaţe

za zatvaranje ambalaţe od stakla s uskim grlom najĉešće se koriste ĉepovi od pluta ili gume, zatim krunski zatvaraĉi od bijelog lima

za zatvaranje posuda s većim grlom koriste se razni poklopci koji mogu biti od istog materijala kao ambalaţa ili od nekog drugog materijala

samoljepljive trake, ĉavli, špage, trake od plastiĉnih masa Sredstva za otvaranje

postoji velik broj razliĉitih ureĊaja za otvaranje

otvaraĉi, vadi-ĉep... Transportna ambalaţa

djeluje kao vanjska ambalaţa tj. sluţi za skupno pakiranje majih jedinica

dva oblika: cilindriĉna i kvadratna ili prizmatiĉna

kod ambalaţe vrsta i tip uvjetovani su transportnim razradima: 1. razrad - prijevoz na kraćim ralacijama

tu se koristi komercijalna ambalaţa kao primarna 2. razred - prijevoz robe unutar zemlje cestovnim, ţeljezniĉkim, zraĉnim, rijeĉnim i

pomorskim putevima a koristi se primarna i sekundarna ambalaţa 3. razred - iskljuĉivo zraĉni prijevoz koji je propisan IAT propisima 4. razred - ukljuĉuje pomorski prijevoz

tu su najteţi vujeti koji se postavljaju na ambalaţu. Da bi se olakašao prijevoz robe koriste se sredstva mehanizacije: PALETE i KONTEJNERI

paleta je drvena podloga - standard 800*1200 s otvorima za viljuškar, roba 1000 kg i visine 8 m obavija se termoplastiĉnom folijom=ambalaţa

sa ţiĉanim ogradama, zatvorena za boce plina itd.

kontejenri su sanduci kvadratnog oblika gdje je najmanja zapremina 1 m3, lako se pune

i prazne

standardni i specijalni, te laki, srednji i teški

laki - 1-3 m3

srednji 3-10 m3

teški > 10 m3

duţina se kreće od 1-5 m, širina do 2,5 m i visina do 2,55 m

u kopnenom prijevozu koriste se laki i srednju a u prekomorskom teški kontejneri

prema ameriĉkim normama izraĊeni su ISO-668 propisi


Pakiranje materijala za promet Pakiranje materijala je sastavni dio proizvodnje pa se ne moţe govoriti o proizvodnji bez minimalnog komercijalnog tj. primarnog pakiranja vlastitog proizvoda. Troškovi ambalaţe i pakiranja su vrlo veliki i u prosjeku se kreću od (3-40 %) cijene bruto proizvoda. Tehnološki proces moţe biti:

predpakiranje

pakiranje u komercijalnu ili primarnu ambalaţu

pakiranje u sekundarnu ili transportnu ambalaţu

pakiranje u pomoćna sredstva Pakiranje proizvoda je stavljanje u komercijalnu ambalaţu u koliĉinama koje potrošaĉ troši u jednom navratu.

tu je posebno izraţena orginalnost proizvoda te kvaliteta i kvaliteta proizvodnje

to je sastavni dio tehnološkog procesa Kod primarnog ili komercijalnog pakiranja vaţnu ulogu imaju proizvoĊaĉi gdje se mora voditi raĉuna o osnovnim svojstvima robe, naroĉito one koja je osjetljiva na vlagu.

postoje razredi zaštite od vlage sa oznakama:

0. reducirana zaštita (utjecaj kiše, tuĉe, poplave...)

1. standardna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotaĉ)

2. specijalna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotaĉ uz dodatak desikatora - sredstva koja upijaju vlagu SILIKAGEL)

Sekundarana transportna ambalaţa odreĊena je uvjetima transporta i prirodom proizvoda koji se pakira

razlikujemo:

sipka roba - koja se prevozi u otvorenim i zatvorenim transportnim sredstvima, nema ambalaţe

komadna roba - otvorena i zatvorena transportna sredstva, ima ambalaţu

tekuća roba - nafta i derivati te ostala tekuća roba Broj transportne klase sastoji se od dvije znamenke: prva oznaĉava naĉin prijevoza: 1 brod, 2 ţeljeznica, 3 cesta, 4 zrak druga oznaĉava vrstu robe: 1 komadna, 2 jedniĉna, 3 limeni kontejner, 4 ISO kontejner, 5

puni kamion Transportni prijevoz pošte oznaĉava se znam 5, npr 56 obiĉna paketna pošta, 58 zrakoplovna pošta. Normama su utvrĊene i klase pakiranja u neku ambalaţu kao specifiĉna varijanta vanjskog pakiranja. Broj klase se sastoji od dvije znamenke.

1. oznaĉava glavnu grupu:

1. sanduk

2. povratni sanduk

3. paleta

4. paket 2. oznaĉava varijantu glavne grupe npr:

10 drveni sanduk 12 kartonska kutija 32 paleta s termoskupljajućom folijom Kod sekundarne ambalaţe mora se voditi raĉuna o oznakama rukovanja itd.


Skladištenje materijala u prometu Skaldište u industrijskom poduzeću je mjesto (prostor) ureĊen za privremeno i sigurno odlaganje, pripremu i izdavanje materijala. Naziv skladište treba u prvom redu pridruţiti mejstu na kojem su pohranjene velike vrijednosti i svako skladište povećava ukupne troškove poslovanja što je bitno za troškove poduzeća. Uspješno funkcioniranje skladišnih prostora je vaţna pretpostavka za racionalnu i efikasnu proizvodnju. Glavne komponente skladišnog prostora su:

skladišni objekti

sredstva za skladištenje i odlaganje materijala

transportna sredstva

dodatna skladišna oprema Skladišni proces podrazumijeva sljedeće aktivnosti:

iskrcaj i preuzimanje materijala

kontrola materijala

razvrstavanje

paletizacija

formiranje skladišnih jedinica

transport i odlaganje meterijala u skladištu

ĉuvanje i zaštita materijala

otpis i inventura materijala

pakiranje

izdvajanje

evidentiranje materijala Skladišni prostor ĉini ukupnu skladišnu površinu koja se dijeli na: pomoćnu i korisnu Korisna površina je ona koju zauzima naša roba ili materijal a pomoćna su prolazi ili hodnici te

kancelarija skladišta. Ekonomičnost skladišta izraţena je koeficjentom iskorištenja skladišne

površine i to tako da se korisna površina podjeli sa ukupnom površinom.

Roba na korisnu površinu moţe se smjestiti linijski ili u obliku riblje kosti. Pri gradnji skladišta mora se voditi rauĉuna o tlu (tj gdje su podzemne vode) i kuda su okrenuti prozori (okrenuti prema sjeveru - niţa temperatura) i o graĊevnom materijalu. Najidelanija su ona skladišta koja su klimatizirana. Vrste skladišta Skladišta sa ekonomsko eksplatacijskog gledišta

dijele se prema obliku robe:

za rasutu robu

za komadnu robu

prema prirodi robe:

za pokvarljivu robu

za nepokvarljivu robu

prema podrijetlu robe:

skladišta za domaću robu

skladišta za stranu robu

skladišta za carinsku robu

prema imaocu, vlasniku robe:

skladišta za vlastite potrebe

javna skladišta

prema gospodarskim djelatnostima:

industrijska

poljoprivredna


trgovaĉka

opća skladišta

prema prometnim djelatnostima:

ţeljezniĉka

pristanišna

unutarnja (za cestovni) Skladišta sa tehiĉko eksplatacijskog gledišta

razlikujemo:

otvorena skladišta (ugljen...)

poluotvorena

natkrivena ili poluotvorena (boce plina, baĉve ulja i maziva)

zatvorena U prometu se najĉešća zatvorena skladišta gdje jos spadaju i specijalna skladišta (hladnjaĉa, cisterna...) Skladišta po pogodnosti i uĉestalosti robnog materijala Razlikujemo:

manipulativna skladišta u kojima se roba ne skladišti nego se obavlja prekrcajna manipulacija i razvrstavanje

skladišta u kojima se neka roba zadrţava ĉekajući daljnu manipulaciju

prizemna skladišta su ona skladišta gdje se roba ĉesto izmjanjuje

skladišta na katu su ona gdje se roba dulje vrijeme skladišti Skladišta sa vojnog gledišta dijele se na:

tehniĉka skladišta: sluţe za ĉuvanje rezervi i nalaze se u sklopu tehniĉkih baza a mogu biti jednorodna i mješovita

tajna skladišta Oprema skladišta U opremu skladišta ubrajaju se:

1. ureĊaji za klimatizaciju 2. mjerni ureĊaji 3. protupoţarni ureĊaji odnosi se na zatvorena skladišta 4. police i regali 5. transportna sredstva

1. UreĊaji za klimatizaciju su automatski ureĊaji za reguliranje temperature i vlage u skladištu.

Vlagu mjerimo higrometrom (ima vanjsku stranu - prirodnog porijekla i ona se pod utjecajem vlage mijenja)

Razlikujemo tri vrste vlage: 1. apsolutna vlaga - pokazuje koloko grama vodene pare moţe primiti 1 m

3

na danoj temperaturi 2. relativna vlaga - pokazuje % vodene pare u zraku 3. max. vlaga - to je višak vlage koja se izluĉuje o obliku kapljica ili rose.

Temperatura i vlaga u samom skladištu jednim imenom nazivamo skladišna klima.

2. Mjerni ureĊaji - to su raznovrsne vage i mjerne posude. Vage se moraju baţdariti svakih 6 mjeseci od Drţavnog zavoda za mjeriteljstva


3. Svako skladište mora imati protupoţarne aparate koji se odabiru prema veliĉini i vrsti skladišta ovisno o robi koja se skladišti.

UreĊaji za gašenje poţara u praksi dijele se na:

one za gašenje vodom

za gašenje kemijskim pjenama

za gašenje s CO2

za gašenje prahom Svi protupoţarni aparati moraju se kontrolirati Aparati sluţe samo za poĉetno gašenje poţara

4. Najvaţniji ureĊaji u skalištu su police i regali na koje se smješta roba i oni mogi biti drveni ili metalni a danas se koristi nekoliko tipova regala:

stabilni

pokretni

protoĉni

prolazni

Stablini - regali veţu se za pod skladišta i smještaju se linijski (jedan do drugoga), za njih nema ograniĉenja visine.

Pokretni - regali sastoje se od velikog broja valjnih staza sa nagibom ili bez. U novije vrijeme izraĊuju se protoĉni regali koji umjesto valjnih staza imaju vodilice

Protoĉni - dobili su naziv po tome što se na njih smješta roba tako da koja prva uĊe prva izaĊe. Kod tih regala je dobro iskorišten skladišni prostor.

Prolazni - dana se u mnogim skladištima postavljaju automatizirani regali koji se koriste raznovrsnim dizalicama i viliĉarima za smještaj robe na regale. Danas najnovija skladišta su visoko-regalna skladišta gdje su regali od poda do stropa i na njih se uvijek stavlja paletizirana roba. Ta skladišta imaju najveći koeficjent iskorištenja

5. Transportna sredstva - to su razna kolica, viliĉari, transportne trake, razni ţljebovi, knvejeri Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) Sva roba i svi materijali moraju imati nomenklaturne brojeve ili šifre pa skladištar mora poznavati skladišnu nomenkaturu. Razlikujemo tri naĉina dokumenata skladišta:

1. Dokument prijema ili prijem robe (priznanica, prijamnica) na osnovu toga skladištar prima robu. Tu razlikujemo 3 vrste prijema dokumenata robe:

priznanica (prijemnica)

komisijski zapisnik

povratnica (dokument kojim skladištar prima vlastitu robu koja se vratila) 2. Dokumenti izdavanja su vaţni za samu organizaciju jer vrijede samo unutar organizacije 3. Otprema robe ili otpremnica koja prati robu od proizvoĊaĉa do krajnjeg potrošaĉa

U skladištima se vrši popis robe u danom ternutku i to se zove inventarizacija koja moţe biti:

redovna ili godišnja

izvanredna (vrši se po neĉijem nalogu, npr. suda ili policije)

specijalna (vrše se najĉešće svaka 3 mjeseca i to za opasne tvari) Na bazi dokumentacije skladištar provodi evidenciju

viseća kartica

skladišna kartoteka

kompjuterizirana Prilikom manipulacije s robom mogu nastati teţinski gubici kod roba a to je KALO (teţinski gubitak kod roba).


KALO moţe biti redovan i izavnredan Redovni KALO (odreĊuje se svake godine - to je propisano) javlja se kod roba koje sadrţe vodu te

isparavanjem vode smanjuje se teţina i taj gubitak obraĉunava se na redovne troškove radne organizacije.

Izvanredni moţe biti objektivan i subjektivan Objektivan - nastaje zbog više sile (potres, polava...) Subjektivan - kraĊa, manjak Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu Zaštita materijala od kvarenja usmjerena je na spreĉavanje uroka kvarenja a ostvaruje se na visše naĉina:

1. Zaštita pakiranjem 2. Zaštita kemijskim postupcima 3. Zaštita sušenjem 4. Zaštita hlaĊenjem, smrzavanjem u klimatiziranim skladištima 5. Zaštita u inertnoj atmosferi

2. Zaštita kemijskim postupcima je raznovrsna, npr. kod kovina zaštita od korozije - prevlakama ili legiranjem. Kod prehrambenih proizvoda zaštita se obavlja dodavanjem konzervansa ili stablilizatora Konzervansima se spreĉava razvoj mikroorganizama, kao konzervansi se koriste otpine kuhinjske soli, šećera, kalijev nitrat, octena kiselina, alkohol, salicilna kiselina i esteri koji djeluju bakteriocidno i fungicidno. TakoĊer mnogo se koristi i CO2

3. Zaštita sušenjem je postupak uklanjanja vlage

4. Zaštita hlaĊenjem je postupak kojim se proizvod ohladi i tu su temperature najĉešće 0°C i za pojedine vrste prehrambenih proizvoda su toĉno utvrĊene optimalne temperature i vlaga u skladištima. Zaštita proizvoda smrzavanjem se provodi najĉešće na tunelski naĉin na temperaturi od -20 do -40°C, a nakon toga se drţi u skladištima na temperaturi od -18°C. U prometu ohlaĊenim i smrznutim proizvodima postoje specijalna prijevozna sredstva u svim vidovima prometa. U tu svrhu koriste se:

izotermiĉka prijevozna sredstva (to su dobro izolirani kontejneri)

rashladna prijevozna sredstva koja nemaju ureĊaj za hlaĊenje i hlade se ledom i drugim kemijskim izvorima hladnoće i ta sredstva mogu biti klase A za prijevoz na 5°C ako je vanjska temperatura 25°C i klasa B za prijevoz na 18°C ako je vanjska temperatura 25°C

Rashladna sredstva sa vlastitim ureĊajem za hlaĊenje dijele se u tri klase:

klasa A - za vozila koja odrţavaju temperaturu od 12°C do 0°C

klasa B - za vozila koja odrţavaju temperaturu od -10°C do 12°C

klasa C - za vozila koja u transportu mogu odrţavati temperaturu po ţelji izmeĊu -20°C i 12°C

Prijevozna sredstva koja se zagrijavaju:

Koriste se za skladištenje i prijevoz dubokosmrznutih proizvoda, Interfrigo je propisao zahtjeve tj. max temeperature i to tako da poraste temperaure od ukracaja do iskrcaja proizvoda ne smije biti veći od 4°C, a prihvatljiva temperatura za prijevoz je od -12°C do -18°C

Opasne tvari u prometu Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih svojstava mogu ugroziti zdravlje ili ţivot ljudi, prouzroĉiti materijalnu štetu ili zagaditi okoliš. U RH rukovanje i prijevoz opasnih tvari ureĊuje


se posebnim zakonom. Prema odredbama zakona o prijevozu opasnih tvari i prema meĊunarodnim sporazumima opasne tvari dijele se u sljedeće klase:

klasa 1 - eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima klasa 2 - plinovi klasa 3 - zapaljive tekućine klasa 4 - zapaljive krute tvari kalsa 5 - oksidirajuće tvari klasa 6 - otrovne i infektivne tvari klasa 7 - radio-aktivne tvari klasa 8 - korozione tvari klasa 9 - ostale opasne tvari

Djelovanje opasnih tvari na ĉovjeka i okoliš 1. Izravno djelovanje - opasnim tvarima koje izravno djeluju smatraju se one koje se kemijski veţu

na organizam ili nekim drugim fizikalno-biokemijskim djelovanjem izazivaju funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju. Izravno djelovanje njaviše izazivaju otrovne tvari koje se u organizam unose udisanjem, kroz usta ili resorpcijom kroz koţu. S obzirom na svojstvo toksiĉnosti tvari se mogu podjeliti na:

netoksiĉne tvari - imaju oznaku 0 (nula)

toksiĉne tvari koje se svrstavaju u 5 kategorija:

oznaka (kategorija) 1 - slabotoksiĉne

oznaka (kategorija) 2 - umjereno toksiĉne

oznaka (kategorija) 3 - vrlo toksiĉne

oznaka (kategorija) 4 - ekstremno toksiĉne

oznaka (kategorija) 5 - super toksiĉne Mjerom toksiĉnosti smatra se minimalna smrtna doza koja se naziva letalna doza (skraćeno LD) i srednja LD je 50 (tj od 100 ljudi 50 umre). U prometu i proizvodnji toksiĉnih tvari propisima su utrĊene max dopuštene koncentracije (MDC) neke tvari u zraku, vodi ili prehrambenim proizvodima. Stupanje toksiĉnog efekta razmjeran je proizvodu koncentracije toksiĉne tvari i vremenom ekspozicije K=C*T (K - stupanj toksiĉnog efekta, C - koncentracija toksiĉne tvari i T - vrijeme). To je poznato kao Haberov zakon. Opasne tvari svrstane su u kategorije opasnosti i tu razlikujemo 4 stupnja:

1. izvanredno opasne 2. veoma opasne 3. umjereno opasne 4. malo opasne

2. Posredno djelovanje opasnih tvari na ĉovjeka i okoliš - mnoge opasne tvari koje se nalaze u prometu u odreĊenim uvjetima reagiraju s kisikom ili se kemijski brzo raspadaju te mogu dati proizvode koji mogu posredno djelovati na ĉovjeka i okoliš

Zapaljive tvari i zaštita od poţara


Zapaljive su tvari prema zakonu o prijevozu opasnih tvari svrstane u više skupina kao:

gorivi plinovi

zapaljive tekućine

ĉvrste tvari

zapaljive tvari

oksidansi

eksplozivi i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima

Poţari pri skladištenju, prijevozu, ukrcaju, iskrcaju te ostalim radnjama mogu izazvati velike materijalne štete. Poţari se mogu svrstati u 5 razreda ili klasa:

klasa A - to su poţari ĉvrstih tvari koje gore plamenom ili ţarom (drvo, ugljen, razne biljen tvari, tekstil, papir itd.)

klasa B - poţari zapaljivih tekućina (goriva, masti, smole, alkoholi, eteri, ulja te derivati nafte)

klasa C - poţari plinovitih tvari (acetilen, zemni ili gradski plin, metan...)

klasa D - poţari lakih kovina koje gore jakim ţarom (magnezij, aluminij, titan i njihove slitine)

klasa E - poţari vrste od A do D u blizini elektriĉnih postrojenja

Procjena opasnosti od poţara u prometu ima veliko znaĉenje i neophodno je poznavati i nezapaljive tvari koje u odreĊenim uvjetima mogu biti vrlo opasne. Tu se ubrajaju:

1. oksidansi 2. tvari koje u dodiru s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i oslobaĊaju velike

koliĉine topline ili eksplodiraju. 3. tvari koje kemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode (kalcijev karbid (koji nije

zapaljiv) + voda = acetilen). 4. tvari koje su u posudama pod tlakom - zagrijavanjem se šire 5. kemijski nestabilne tvari (to su inicijalni eksplozivi - olovni azid i ţivin fulminat)

U prometu opasnih tvari vaţno je znati brzinu gorenja i brzinu širenja plamena. Brzina širenja plamena je obiĉno 10-30 cm u sekundi i takvo širenje od 10-30 cm u sekundi naziva se laminarnim gorenjem. Koliĉina opasne tvari koja izgori u jedinici vremena i po jedinici površine predstavlja brzinu gorenja. Npr brzina širenja benzina je 60-70*10

6 m/n

Eksplozivne tvari u prometu odreĊene su zakonom i tehniĉkim normama te mjerama zaštite od poţara. Gašenje poţara je prekidanje kemijskog procesa izgaranja gorivih tvari. Poţar se moţe gasiti 1. oduzimanjem gorive tvari od vatre 2. oduzimanjem oksidatora (zraka i kisika) i 3. sniţenjem temperature gorive tvari. UreĊaji za gašenje poţara mogu se na:

gašenje vodom

gašenje kemijskom pjenom

gašenje s CO2

gašenje prahom

UreĊaji za gašenje vodom sluţe za gašenje poţara klase A. Napunjei su vodom u koju se dodaje natrijev bikarbonat i ampula sulfatne kiseline UreĊaji za gašenje kemijskom pjenom sluţe za gašenje poţara klase B UreĊaji za gašenje s CO2 primjenjuju se za gašenje u zatvorenim prostorijama za manje površine jer imaju odreĊeni domet. UreĊaji za gašenje prahom najĉešće se nazivaju HL1, HL2, HL3 i sluţe za gašenje poţara klase C. Pakiranje opasnih tvari ovisi o agregatnom stanju te o klasi kojoj roba pripada


Preporuĉuje se da se svaku opasnu tvar posebno pakira, da ima posebno (zasebno) skladište. Oznake na ambalaţi moraju ukazivati na: otrovnost, štetnost, nagrizajuće djelovanje, eksplozivnost, zapaljivost ili opasnost od samozapaljenja. Naprimjer:

za otrovne tvari skupine 1 i 2 - oznaka OTROV i znak mrtvaĉke glave

za otrovne tvari skupine 3 - natpis OTROV

za otrovne tvari skupine 4 - natpis PAŢNJA ili OPREZ

Obavezne naljepnice za oznaĉavanje opasnih tvari su: skupina 1. - osnovna boja je crna a znaci su bijeli skupina 2. - osnovna boja je bijela a slova (znaci) su crvena skupina 3. - osnovna boja je ţuta a oznake crne skupina 4. - osnovna boja je bijela a oznake plave

Oznaĉavanje opasnih tvari utvĊeno je meĊunarodnim i nacionalnim propisima te svaka pakirna jedinica i nako transportno sredstvo kao i skladište moraju biti oznaĉeni. Oznake opasnosti su na listićima 74x105 mm ili 148x210 mm koje se ljepe na ambalaţu ili transportno pakiranje. Na osnovi klasifikacije opasnih tvari i preporuka ekonomske komisije za Europu usvojeni su odreĊeni zakoni za sve vrste prometa osim zraĉnog.

Prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari postoje brojni meĊunarodni propisi kojima je utvrĊena klasifikacija, naĉin ozanĉavanja i uvjeti kojih se mora pridrţavati tijekom prijevoza. 1956 god. organizacija UN-a utemeljila je komitet za klasifikaciju i oznaĉavanje opasnih tvari i komitet struĉnjaka za prijevoz opasnih tvari i za pakiranje s sjedištem u Ţenevi. U Hrvatskoj prijevoz opasnih tvari odreĊuje se zakonom i meĊunarodnim propisima:

1. Europski sporazum od cestovnom prijevozu robe u meĊunarodnom prometu - ADR 2. Propisi o meĊunarodnom prijevozu opasne robe ţeljeznicom - RID 3. MeĊunarodna konvencija o zaštiti ljudskih ţivota na moru - SOLAS gdje toĉa 7 sadrţi

prijevoz opasne robe. 4. Kodeks opasnih tereta meĊunarodne pomorske organizacije - IMCO 5. Pravila europskih odredaba o meĊunarodnom prijevozu opasnih tereta na unutarnjim

plovnim putevima - ADN 6. Tehniĉka pravila i prijevozu opasnih tvari zrakoplovima - IAT 7. Akti svjetskog poštanskog saveza - UPU 8. MeĊunarodna konvencija o civilnoj zraĉnoj plovidbi - to su tehniĉki podaci za siguran

prijevoz opasnih tvari zraĉnim putem - ICAO Prijevoz opasnih tvari cestom Moţemo reći da se u cestovnom prometu pridrţavamo zakona o prijevozu opasnih tvari i meĊunarodnog ADR. Klasifikacija opasnih tvari po našem zakonu i po ADR-u je ista, i ista je klasifikacija po RID-u Vrste i svojstva tvari prema klasama:

Klasa 1. - eksplozivne tvari Eksplozivi su ĉvrste ili tekuće kemijske tvari i smjese koje pod pogodnim uvjetima vanjskim djelovanjem oslobaĊaju plinove i toplinu. Tu se ubrajaju: eksplozivne tvari, eksplozivni predmeti, tvari koje se upotrebljavaju kod raznih pirotehniĉkih efekata

Klasa 2. - plinovi Mogu biti stlaĉeni, tekući i otopljeni pod tlakom. Plinovi su tvari koje na temperaturi od 50°C imaju tlak pare veći od 3 bara. Kod 20°C i normalnog tlaka su u plinovitom stanju. Plinovi se transportiraju u sljedećim oblicima


1. komprimirani plinovi 2. tekući plinovi 3. dubokopothlaĊeni tekući plinovi 4. plinovi otopljeni pod tlakom

Na osnovi opasnosti pri prijevozu plinovi su svrstani u 3 grupe:

2.1 zapaljivi plinovi (2-oznaka klase)

2.2 nezapaljivi plinovi

2.3 otrovni plinovi

Opasna svojstva mogu biti oznaĉena i malim slovima koja imaju odreĊeno znaĉenje. Klasa 3. - zapaljive tekućine

To su tvari ili smjese koje na temperaturi do 20°C i pritisku 3 bara su u tekućem stanju a plamište im je do 61°C. Na temelju stupnja opasnosti zapaljive tekućine se podjeljene u tri skupine:

skupina 1. - vrlo opasne tvari - to su zapaljive tekućine sa plamištem ispod 23°C i vrelište ime je 35°C

skupina 2. - opasne tvari - imaju plamište ispod 23°C skupina 3. - manje opasne tvari su sa plamištem od 23-61°C i tu se ubrajaju

plinska ulja kao goriva (nafta) Klasa 4. - zapaljive ĉvrste tvari - dijele se na tri skupine:

1. zapaljive ĉvrste tvari 2. samozapaljive ĉvrste tvari 3. tvari koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive plinove

Zapaljive vrste tvari klasificirane su prema ADR-u u 7 skupina i oznaĉavaju se velikim slovima abecede A, B, C, D, E , F, G

Klasa 5. - oksidirajuće tvari - to su tvari koje u dodiru sa drugim tvarima mogu uzrokovati zapljenje

Klasa 6. - otrovi Prema svojstvima po ADR propisima otrovne tvari se pod rubnim brojem 2601 svrstane u sljedeće skupine:

skupina A - vrlo otrovne tvari koje imaju toĉku paljenje ispod 23°C

skupina B - su organske tvari sa toĉkom paljenja većom od 23°C i to su spojevi koji su obogaćeni kisikom

skupina C - kovino-organski spojevi (tetraetil - olovo)

skupina D - organske tvari koje sa vodom razvijaju otrovne plinove

skupine E - anorganske tvari i kovinske soli organskih kiselina

Zarazne ili infektivne tvari - sadrţavaju ţive mikroorganizme (bakterije, viruse, gljivice) koje uzrokuju bolesti ljudi i ţivotinja.Prema svojstvima dijele se na:

zarazne tvari sa visokim potencijalom opasnosti

ostale zarazne tvari Zarazne tvari nisu posebno imenovane ali se mogu svrstati u 4 riziĉne skupine:

skupina 4 - visoka osobna opasnost za širi okoliš

skupina 3 - visoka osobna opasnost ali niska za okoliš

skupina 2 - umjerena osobna opasnost i umjerena za okoliš

skupina 1 - niska osobna opasnost i niska za okoliš

Klasa 7. - radioaktivne tvari - one tvari ĉija specifiĉna aktivnost premašuje 74 bekerela po

gramu ili 0,002 kiria. 1 bekerel je aktivnost radioaktivnog izvora u kojem se raspada radioaktivna jezgra u sekundi.


Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz jezgre izlaze , , ĉestice i tu spadaju naprimjer uran, torij, radij i drugi elemnti. Prema ADR-u odreĊuju se naĉini pakiranja, obiljeţavanja, skladištenja, ploĉe i listici (oznake) na vozililma. Iriĉito se navodi da teretni prostor mora biti zakljuĉan i radioaktivne tvari moraju se pakirati i prevoziti u ambalaţi odreĊenoj za njih. Doza zraĉenja je koliĉina apsorbirane enrgije po jedninci volumena, a jedinica za dozu zraĉenja je 1 grej a odnosi se na apsorbiranu dozu u tijelu ĉija je masa 1 kg i oznaĉava se grej/kg. Max doze zraĉenja dijele se u 4 skupine a godišnja doza zraĉenja je od 0,05-0,15 greja.

Klasa 8. - korozione tvari - su one tvari koje u dodiru sa drugim tvarima i ţivim organizmima

izazivaju oštećenje i uništenje. Prema stupnju opasnosti i naĉinu pakiranja korozione tvari se dijele u 3 grupe - A, B, C

A - vrlo opasna tvar - to su nagrizajuće tvari koje u dodiru sa tkivom do 3 min. djeluju a do 60 min dolazi do razaranja

B - opasne tvari - imaju djelovanje od 3-60 min a oĉituje se nakon 14 dana

C - manje opasne tvari - djelovanje od 1 - 4 h a djelovanje se oĉituje nakon 14 dana.

Klasa 9. - razliĉite opasne tvari

U tu grupu ubrajamo: 1. magnetizirane materijale 2. azbest 3. suhi led - CO2 u ĉvrstom stanju 4. oprema za prijevozna sredstva 5. tvari koje oneĉišćuju okoliš 6. razni mikroorganizmi

Prema ADR-u u cestovnom prometu u vozilu osim vozaĉa mora biti suvozaĉ i pratioc. Svako vozilo mora imati oznaku s prednje i straţnje strane pravokutnog oblika 30x40 cm naranĉaste boje sa crnim rubom - 15 mm. Ploĉa je podjeljena na dva dijela, u gornjem dijelu je broj opasnosti a u donjem dijelu je broj sa liste UN-a. Ako su prve dvije znamenke u gornjem polju jednake znaĉi da je glavna opasnost jako izraţena npr- 22 oznaĉuje zapaljivu tekućinu, 66 jaki otrov, 55 jaki oksidans. Prva znamenka u donjem dijelu oznaĉava glavnu opasnost, a druga i treća znamenka oznaĉuje dodatnu opasnost. Oznaka X prije znamenki u gornjem dijelu oznaĉava da je tvar higroskopna (naprimjer H2SO4). Uz glavne listiće opasnosti stavljaju se još i dodatni listići opasnosti, razlikuju se od glavnih što prvu oznaku (brojku) imaju 0 npr 01, 011, 0123

Prijevoz robe ţeljeznicom Za prijevoz opasnih tvari ţeljeznicom donesena je meĊunarodna konvencija o prijevozu roba ţeljeznicom skraćenica je CIM, koja sadrţi prilog meĊunarodnih pravila o prijevozu opasne robe ţeljeznicom - RID. Klasifikacija RID-a ista je kao kod ADR-a Glavno sjedište je u Bernu i u ţeljezniĉkom prometu treba paţnju naroĉito kod prijevoza plinova koji mogu biti eksplozivni ili zapaljivi. Razlikuju se gornja i donja granica eksplozivnosti i opasni plinovi sa donjom granicom eksplozivnosti. Oznake na ambalaţi moraju ukazivati na osnovna svojstva opasne tvari koja se nalazi u njoj. Ukrcaj opasne robe dopušten je u posebno izraĊenim ureĊajima koji moraju imati certifikat na vidnom mjestu. Opasna roba se najĉešće prevozi zatvorenim kontejnerima, cisternama, spremnicima, baĉvama a samo manji dio u posebno izraĊenoj ambalaţi koja je pogodna za paletizaciju. Pri prijevozu na ţeljezniĉkim vagonima kao i na pošiljkama moraju stajati listići i oznake opasnosti.


Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem U pomorskom prometu vrijedi meĊunarodna konvencija o sigurnosti na moru - SOLAS koja u 7 poglavlju odreĊuje pravila za prijevoz opasnih tvari morem te naĉin pakiranja, oznaĉavanje te ukracaja i slaganja robe na brod. Klasifikacija opasnih tvari ista je kao i kod ceste i ţeljeznice. Kod toga još postoje i meĊunarodni propisi o transportu opasnih tvari. U pomorskom prometu se opasne tvari najĉešće prevoze u infuznom ili rasutom stanju. Prijevoz opasnih tvari zraĉnim prometom 1944 godine u Chicagu je meĊunarodno civilno zrakoplovstvo utvrdilo 18 pravila o prijevozu opasnih tvari zrakoplovom (ICAO). MeĊunarodno udruţenje zraĉnih prijevoznika (IATA) donjelo je propise za prijevoz opasnih tvari u zraĉnom prometu. Opasne tvari prevoze se u teretnim zakoplovima koji moraju biti opremljeni za prijevoz opasnih tvari. Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zraĉnim putem u Hrvatskoj Radioaktivne tekućine se ne prevoze zrakoplovom. Pošiljke sa opasnim tvarima mogu se primiti i ukrcati u stranoj luci u zrakoplov koji leti prema RH samo ako pošiljalac ima potvrdu da je organiziran prihvat opasne tvari od strane osobe nakon sljetanja zrakoplova. Ako se u zrakoplovu prevoze opasne tvari prijevoznik je duţan obavijestiti kontrolu letenja i mistarstvo prometa i veza. Specifikacija pakiranja je podjeljena na 2 vrste i s obzirom na ambalaţu razlikujemo unutarnju i vanjsku ambalaţu. Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom U unutarnjem prometu pošta moţe prenositi one opasne tvari koje su u spisku svjetske poštanske konvencije i aranţmana o poštanskim paketima. Lako pokvarljivi materijali u prometu Lakopokvarljive tvari su one koje mogu izazvati u toku prijevoza razne biološke, kemijske, mehaniĉke ili druge promjene, tj smanji se kvaliteta proizvoda a samim tim i upotrebna vrijednost. Prema toplinskom stanju lakopokvarljivi proizvodi mogu biti:

1. svjeţi proizvodi 2. hlaĊeni proizvodi 3. smrznuti proizvodi (od -7 do -18°C) 4. duboko smrznuti proizvodi (ispod -18°C)

Za lakopokvarljive materijale temperaturni reţim skladištenja je isti i za transportna sredstva u svim vidovima prometa. Najbolje razraĊeni temperaturni reţim za lakopokvarljive materijale ima ţeljeznica.


1. VODA Ispitivanje vode Tvrdoća vode Omekšavanje vode Omekšavanje vode metodom taloţenja odvija se: Omekšavanje izmjenom iona Upotreba vode Otpadne vode 2. TEHNIĈKI PLINOVI Zrak Kisik Dušik * Plemeniti plinovi Ugljen dioksid * Acetilen C2H2 * Sumpor dioksid 3. GORIVA Vrste goriva * Svojstva goriva * Kruta goriva * Tekuća goriva a) Zemno ulje - nafta Dobivanje nafte Transport nafte Prerada nafte Rafinacija nafte i preraĊevina Motorni benzini Petrolej Plinsko ulje Maziva Vrste materijala za podmazivanje Primjena ulja za podmazivanje: Primjena masti za podmazivanje Fizikalno kemijske znaĉajke ulja i maziva Aditivi maziva i ulja Aditivi koji poboljšavaju fiziĉko-kemijska svojstva Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Skladištenje tekućih goriva i maziva Plinovita goriva a) prirodna plinovita goriva i zemni plin b) Umjetna plinovita goriva 1 Pogonski plin 2 Gradski ili rasvjetni plin 3 Generatorski plin Skladištenje i transport plinovitih goriva Nuklearno gorivo Nuklearni reaktori

4. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kuhinjska sol - natrijev klorid Soda Klorovodiĉna ili kloridna kiselina Natrij hidroksid Sumpor Sulfatna kiselina Umjetna gnojiva Mineralna veziva Keramiĉka roba Vatrostalni materijal Staklo i roba od stakla Sredstva za brušenje 5. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Osnovna svojstva metala I podjela Rude metala u prirodi i njihovo znaĉenje a) obogaĉivanje I priprema rude b) prerada rude Ţeljezo a) Rad visoke peći Ĉelik Bakar Cink Olovo Aluminij Magnezij Berilij Titan Ispitivanje metala i legura 6. POLIMERNI MATERIJALI Plastiĉne mase Kauĉuk i glina Vulkanizacija:) Izrada gumenih proizvoda: Skladištenje gumene robe: 7. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA Osnovna svojstva i sastav drveta Kemijska prerada drveta Papir 8. EKSPLOZIVI I BARUTI Deflagrantni eksplozivi (baruti) Crni barut Malodimni barut Jednokomponentni detonantni eksplozivi Inicijalni eksplozivi Skladištenje eksploziva


9. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Prirodna vlakna Umjetna vlakna Predivo Tkanine i odjevni predmeti Skladištenje tekstilne robe 10. KOŢA Vrsta koţe i svojstva Štavljenje koţe Skladištenje 11. PREHRAMBENI PROIZVODI Sastav hrane i podjela Konzerviranje prehrambenih proizvoda Prehrambeni proizvodi ţivotinjskog porijekla Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla 12. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Kvaliteta norma robe Ambalaţa Skladištenje 13. MATERIJALI U PROMETU Materijali bez oblika Sipki materijali Toĉka kapanja Plastiĉnost Penetracija Materijali sa oblikom

Podjela materijala u prometu Obzirom na rukovanje s materijalima Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Obzirom na svojstva materijala Obzirom na vrijednost materijala Obzirom na kvalitetu

Klasifikacija materijala u prometu Univerzalna decimalna klasifikacija Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Standardna meĊunarodna trgovinska klasifikacija Europska nomenklatura artikala

Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta tvorniĉke izrade * Kvaliteta koncepcije proizvoda

Metode utvrđivanja kvalitete materijala Okus Aromatiĉnost Miris Izgled Opip Ĉvrstoća Tvrdoća Brinelova metoda Wickersova metoda Rockwellova Shore metoda Ţilavost Umor materijala Elastiĉnost Plastiĉnost

Fizička ispitivanja Gustoća Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala Temperatura paljenja materijala Toplinska vodljivost materijala Elektrotehniĉki materijali

Kemijska svojstva materijala 1. Kemijski sastav Trgovaĉke reprize 2. Kemijsku otpornost na koroziju Korozija se dijeli na: Katodna zaštita 3. Vatrootpornost 4. Toplinska otpornost 5. Kristalografska svojstva

Osnovne metode defektoskopije 1. Metoda prozraĉivanja: 2. Metoda prozvuĉavanja 3. Magnetska metoda 4. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije:

Tehnološka svojstva materijala

Transportna ili prijevozna svojstva materijala

Marka i znak proizvoda Znak proizvoda Marka proizvoda


Materijali za pakiranje Ambalaţa prema funkciji: Uporabna funkcija ambalaţe Zaštitna funkcija. Trţna funkcija Skladišno transportna funkcija Ambalaţa prema ambalaţnom materijalu: Ambalaţa prema oblicima: Ambalaţa prema namjeni: Komercijalna ambalaţa Transportna ambalaţa:

Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaţa Rezani furnir Ljušteni furnir Papir ili ambalaţa od papira U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: Papir od krpa Bezdrvni papir Papir sa drvenjaĉom Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Drvenjaĉa Dodaci Proizvodnja papira Papir Karton Ljepenka Osnovne karakteristike papira Kartoni Prešani papir Ljepenka Vrste valovitog kartona prema visini vala: Val A Val B Val C Val E (sitni val) Proizvodnja celofana Kartonske baĉve Kartonske cijevi Iskorištavanje i reciklaţa papira

Metalna ambalaža Bijeli lim Limenke Lak Teški bijeli limovi Srednji bijeli limovi Laki bijeli limovi Podcinĉani lim Aluminij Laminat

Oblici metalne ambalaže Metalne baĉve Metalne kante Limenke (komercijalna ambalaţa) Ambalaţa

Plastična ambalaža Polietileni - termoplasti Polivinil klorid PVC Polistiren Polipropileni - termoplasti Poliesteri Poliakrilati PAK POLIURETANI - PU Metode prerade plastiĉnih masa Brizganje Puhanje Lijevanje Kalandriranje Prešanje Iskorištavanje i razgradnja plastiĉnih masa (recikliranje) Tekstilna ambalaţa Laminati Kaširanje. Ekstruzijsko laminiranje Vrste ambalaţa Blister ili kompleksna ambalaţa Skin ambalaţa Streĉ ambalaţa Strip ambalaţa Pomoćni materijali za pakiranje Sredstva za omatanje: Sredstva za oznaĉivanje: Sredstva za jastuĉenje Plastiĉne mase Sredstva za zatvaranje Sredstva za otvaranje Pakiranje materijala za promet Skladištenje materijala u prometu Vrste skladišta Oprema skladišta Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu 1. Zaštita pakiranjem 2. Zaštita kemijskim postupcima 3. Zaštita sušenjem 4. Zaštita hlaĊenjem, smrzavanjem u klimatiziranim 5. zaštita u inertnoj atmosferi

Opasne tvari u prometu Djelovanje opasnih tvari na ĉovjeka I okoliš Prijevoz opasnih tvari Prijevoz opasnih tvari cestom Prijevoz robe ţeljeznicom Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem Prijevoz opasnih tvari zraĉnim prometom Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zraĉnim putem u Hrvatskoj Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom Lako pokvarljivi materijali u prometu

Documents

Tehnologija Materijala 1 i 2