Tehnologija zanimanja – stolar-parketar

-Skripta-

za program obrazovanja

za jednostavne poslove u zanimanju:

Stolar-parketar

2

Nositelj izrade : INSTITUT ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA I OBRTNIŠTVA d.o.o.

Autori:

INSTITUT ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA I OBRTNIŠTVA d.o.o.

Grgo Bratić - Javna ustanova Razvojna agencije Šibensko-kninske županije

Dario Šimić - Javna ustanova Razvojna agencije Šibensko-kninske županije

Josip Laća - Ured HGK za područje posebne državne skrbi Knin

Mirko Antunović - Srednja škola Lovre Montija Knin

Nikola Blažević - dožupan Šibensko-kninske županije.

Šibenik, srpanj 2019.

3

Sadržaj

1. Značaj drveta u industriji ............................................................................................................4

1.1. Sirovina za preradu u pilanama ............................................................................................5

1.2. Finalna prerada drveta ........................................................................................................6

1.3. Unutrašnja građa drveta ......................................................................................................7

1.4. Tehnička svojstva drveta .................................................................................................... 11

1.5. Greške drveta .................................................................................................................... 13

2. Tehnička obrada drveta ............................................................................................................ 16

2.1. Zaštitna oprema ................................................................................................................ 16

2.2. Priprema radnog mjesta .................................................................................................... 17

2.3. Ručni alati.......................................................................................................................... 18

2.3.1. Pila ............................................................................................................................ 18

2.3.2. Dlijeto ........................................................................................................................ 18

2.3.3. Čekić .......................................................................................................................... 19

2.3.4. Izvijač ......................................................................................................................... 20

2.4. Električni alati .................................................................................................................... 20

2.4.1. Električna pila ............................................................................................................ 20

2.4.2. Električna blanjalica ................................................................................................... 22

2.4.3. Električna glodalica .................................................................................................... 24

2.4.4. Električna bušilica ...................................................................................................... 26

2.4.5. Električna brusilica ..................................................................................................... 27

3. Upute o postavljanju parketa ................................................................................................... 29

3.1. Uvjeti za optimalno postavljanje klasičnog parketa ............................................................ 29

3.2. Preduvjeti za kvalitetno postavljanje parketa ..................................................................... 32

3.3. Načini postavljanja klasičnog parketa................................................................................. 33

3.4. Naputci za postavljanje parketa ......................................................................................... 34

4. Zaštita na radu .......................................................................................................................... 35

4.1. Opća načela i zakonski propisi zaštite na radu .................................................................... 37

4.2. Procjena rizika ................................................................................................................... 38

4.3. Radna okolina – izvori opasnosti i mjere zaštite ................................................................. 39

4.4. Osobna zaštitna sredstva ................................................................................................... 46

4.5. Prva pomoć ....................................................................................................................... 47

5. Literatura .................................................................................................................................. 49

4

1. Značaj drveta u industriji

Šuma je dio prirode koja nas okružuje, na nju je čovjek upućen od svog postanka do danas.

Ona je zeleno blago čovječanstva, iz kog ljudi koriste mnoge sirovine, a najvažnije je drvo.

Šuma je neophodna za održavanje ekološke ravnoteže, sprečavanja erozija i poplava, za razvoj

lova, turizma itd. Čovjek je odavno upoznao dobre osobine drveta. Koristio ga je za izradu

oružja, kuća, brodova, namještaja, muzičkih instrumenata. Mnogi predmeti iz svakodnevnog

života napravljeni su od drveta. Drvo se lako obrađuje i do danas je ostalo dragocjena i

nezamjenjiva sirovina. Zato se šumarstvu, koje je materijalna baza za razvoj drvne industrije

poklanja sve veća pažnja kao općem nacionalnom bogatstvu.

Dio drvne industrije u Republici Hrvatskoj predstavlja bogato zanatsko iskustvo prenijeto u

industrijski način rada, počevši od izrade namještaja, preko izrade građevinske stolarije, kuća

od drveta, parketa, do izrade muzičkih instrumenata i brojnih drugih proizvoda. U drvnoj

industriji se zapošljava veliki broj radnika najrazličitijih zanimanja i ova industrija u sve većoj

mjeri sudjeluje u stvaranju nacionalnog dohotka. Izvozna struktura ovih proizvod konstantno

se poboljšava u pravcu viših faza proizvodnje.

Drvo je nezamjenjiva sirovina za mnoge proizvode koji se koriste u svakodnevnom životu. Drvo

se kao poluproizvod ne koristi isključivo u drvnoj industriji, već je neophodno i drugim granama

proizvodnje kao konstruktivan noseći materijal u građevinarstvu, brodogradnji, izradi

zrakoplova i rudarstvu. Drvo se može prerađivati kao sirovina u dva pravca: prvo, mijenjaju mu

se oblik i dimenzije, dok materija drvne mase ostaje nepromijenjena – to je tzv. mehanička

prerada drveta, i drugo, mijenja mu se kemijski sastav i tada se govori o kemijskoj preradi

drveta. Kemijskom preradom dobiva se celuloza – papir ili se suhom destilacijom dobivaju

octena kiselina, tanin i slični proizvodi. Osnovna sirovina za mehaničku preradu drveta je

stablo, a njegov najvažniji dio je deblo. U nekim načinima prerade koriste se i granjevina i

dijelovi panja. Mehanički se prerađuje oblo tehničko drvo jer se koriste njegova tehnička

svojstva. Tu spadaju trupci, obla građa i sitno tehničko drvo. Mehaničkom preradom drveta

prvo se dobivaju poluproizvodi, a tek daljnjom preradom krajnji finalni proizvodi koji se mogu

neposredno koristiti. Prema tome, drvna se industrija dijeli na primarnu i finalnu industriju.

Proizvodi primarne prerade su: rezana građa, ploče i furniri. Ovi proizvodi predstavljaju

osnovni materijal u finalnoj preradi drveta.

5

1.1. Sirovina za preradu u pilanama

Izvor sirovina za preradu u pilanama su šume. Sječom i obaranjem stabala u šumi, krojenjem i

prerezivanjem oborenih stabala dobivaju se asortimani namijenjeni daljnjoj preradi u

pilanama ili tvornicama furnira. U sjeći, obaranju stabala i izradi asortimana od stabala u šumi

upotrebljavamo razne alate, ručne i strojne. Svi ti alati imaju sječivo i rade po principu piljenja,

cijepanja, sječenja i presijecanja. Tehnološki proces sječe stabala i izrade asortimana kod nas

se uglavnom obavlja u šumi kod panja a sastoji se od operacija:

• Priprema radnog mjesta

• Određivanje smjera pada stabla

• Čišćenje mjesta budućeg reza

• Sasijecanje bočnih zadebljanja

• Podsjecanje i definitivno prerezivanje stabla

Za izradu asortimana potrebno je poznavati standarde koji propisuju tehničke uvjete za svaki

pojedini asortiman vodeći računa o racionalnom korištenju cjelokupne drvne mase stabla.

Prema načinu upotrebe drvo se dijeli na:

• Drvo za tehničko iskorištavanje

• Drvo za kemijsko iskorištavanje

• Drvo za ogrjev

Prema obliku tehničko drvo se dijeli na:

• Oblo tehničko drvo

• Cijepano tehničko drvo

• Tesano tehničko drvo

6

Oblo tehničko drvo se dijeli na:

• Trupci

• Obla građa

• Sitno tehničko drvo

1.2. Finalna prerada drveta

U finalnoj preradi drveta proizvodi se veliki broj proizvoda potrebnih za razna područja

svakodnevnog života. Pored sirovina dobivenih iz primarne prerade u gotov proizvod se

ugrađuje i čitav niz drugih materijala, kao što su ljepila, lakovi, tapetarski proizvodi. Zato je

proces ove obrade veoma složen. Tehnologija spajanja lijepljenjem i drugim načinima, zaštita

predmeta lakiranjem i izrada tapetarskih konstrukcija zahtijevaju veoma dobro poznavanje

tehnologije postupaka da bi proizvod bio čvrst, lijep i dugotrajan. U jednostavnije proizvode

finalne prerade spadaju šibice, čačkalice, pera i sl., a nazivaju se drvna galanterija. U finalne

proizvode ubrajaju se različite vrste namještaja, građevinska stolarija i svi proizvodi koji se

koriste u zgradarstvu. Brodovi i plovni objekti, sportski rekviziti, drveni avioni, podovi i parketi

čine ostali dio finalnih proizvoda od drveta. Namještaj obuhvaća veliku grupu predmeta koji

se izrađuju od masivnog drveta, savijenog drveta, tapeciranog materijala itd. Pojam dizajn je

prisutan u svim fazama finalne produkcije i od velikog je značaja za način proizvodnje i prodaju

gotovih proizvoda. Ovaj veliki broj proizvoda stvara i potrebu za raznovrsnim obrtnicima kao

što su: model stolari, izrađivači čamaca, bačvari, kolari i graditelji glazbala, a donekle i

drvogalanteristi, drvotokari i tesari stolar.

7

1.3. Unutrašnja građa drveta

Potražnja za drvetom vremenom je sve veća jer drvo osvaja nova područja primjene. Kvaliteta

drveta varira, i to ne samo u zavisnosti od vrste već i u okviru jedne vrste, jer na kvalitetu

drveta, osim genetskih faktora, utječu i uvjeti sredine u kojima drvo raste. Kvaliteta, a time i

cijena gotovih proizvoda, zavise od kvalitete drveta od kojeg je proizvod izrađen.

Proučavanjem unutrašnje građe i tehničkih svojstava drveta bavi se znanstvena disciplina

anatomija i svojstva drveta. Cilj je da se bolje upoznamo sa anatomskim i tehničkim svojstvima

drveta, što omogućava racionalnije korištenje drvne mase.

U poprečnom presjeku drveta uočavaju se dijelovi koji se međusobno razlikuju po boji i drugim

svojstvima. To su:

• Kora drveta

• Bjeljika

• Srce

• Prstenovi prirasta – godovi

• Srž

• Trake drveta – sržni traci

• Smolni kanali

8

Presjeci drveta

Možemo prepoznati tri osnovna presjeka. Poprečni presjek daje najkarakterističniju sliku

unutrašnje građe drveta. Dobiva se kada se drvo prereže uspravno na uzdužnu os. Radijalni

presjek je uzdužni presjek koji prolazi kroz anatomski centar. Tangencijalni presjek je također

uzdužni presjek koji ne prolazi kroz anatomski centar već ide tangentom nekog od prstenova

prirasta.

Vrsta drveta

Stručnjaci dijele drvo na dvije vrste i to: meko i tvrdo. Znanstvena podjela je na listače i

četinjače. Listače dijelimo na tvrde i meke. Četinjače su srazmjerno višlje od listopadnih vrsta

drveta.

Smreka

Smreka je najpoznatiji europski predstavnik četinjača koji je veoma cjenjen u građevinarstvu i

industriji namještaja.

Osobine: Tekstura je vrlo izrazita, drvo je lako, meko, dosta elastično, lako se obrađuje, vrlo je

mirno i slabo se skuplja i vitoperi. Dobro se moči i boji, ali se teško polira.

Jela

Jela je drvo žuto bijele do crveno bijele boje. Slično je smreki, samo što se lako krivi i vitoperi.

Osobine: Drvo je meko, lako se obraduje, moči i boji, a slabo polira. Za razliku od smreke lako

se krivi i vitoperi. Ima tanka i duga vlakna koja omogućavaju lako i pravilno cijepanje. Iako je

9

laka za obradu, iako se od jelovine mogu praviti modeli, nije preporučljiva, jer se može dogoditi

da se već gotov model izvitoperi i deformira.

Borovina

Ima više vrsta borova. Najpoznatiji su bijeli i crni bor.

Osobine: Sadrži veliki postotak smole, koji mu daje veoma prijatan miris, tekstura je izrazita.

Drvo je srazmjerno mekano i lako, ali teže i tvrđe od jele i smreke. Prilično je elastično, grubih

vlakanaca, teže se cijepa, na suhom vrlo trajno, dok na zraku i vlazi tamni. Mana mu je što je

smolasto i otežava finu obradu, teško se farba i lakira. Zbog svoje vrlo lijepe prirodne boje

upotrebljava se za izradu šperploča i za tokarske predmete.

Hrast

Ovo drvo je vrlo rasprostranjeno i cijenjeno.

Osobine: Hrastovina je teško, tvrdo, čvrsto, elastično drvo. Vrlo se malo skuplja i postojano je

i na vlazi i na suhom. Dobro se moči, tokari i polira. Pri radu pušta boju. Može se močiti i

imitirati sve boje, jer ih upija i brzo spaja.

Upotrebljava se u vrlo različite svrhe. Naročito je cijenjen slavonski hrast. Može se upotrijebiti

u brodomodelarstvu za gradnju gornjih dijelova modela. Vrlo lijepo izgleda kada se u prirodnoj

boji lakira.

Bukva

Bukovina je poslije siječe svijetlo žute boje, dok kasnije prelazi u crvenkasto-smeđu boju.

Parena bukovina je vrlo izjednačena, boje crvenkaste, kao cigla, godovi se jasno i lijepo vide

kao i sržni zraci, koji su debeli i lijepo blistaju. Pore su sitne i rastresite — raštrkane.

Osobine: Drvo je tvrdo, teško, teško za cijepanje, prilično elastično, mnogo se skuplja i vitoperi,

a dobro moči i polira. Ako je bukovina izložena promijeni temperature, vrlo brzo propada. Ona

je dobila na vrijednosti od kada je uvedeno parenje i kuhanje drveta. Parena bukovina se

smiruje, manje se skuplja i širi, a ne vitoperi se. Lako je savitljiva i dobro se može od nje imitirati

10

orahovina. Upotrebljava se za izradu postolja za strojeve, stolarske stolove, dobro se tokari.

Pored toga dobra je za drvorez, izradu furnira i šperploče.

Orahovina

Pored svog ukusnog ploda, orah se od davnina upotrebljavao kao sirovina za izradu namještaja

i drugih drvenih predmeta. Postoji više vrsta oraha. Velika je razlika između starog i mladog

oraha, kako u kvalitetu, tako u tehničkoj i estetskoj vrijednosti.

Osobine: Godovi su široki, jasno vidljivi, sržni zraci uski, gotovo nevidljivi prostim okom, a pore

su krupne i vidljive. Dno je pravilnog rasta, a u žilištu daje najljepše figure. Spajanjem dva i

četiri dijela furnira od takvog drveta, dobiva se izvanredna šara. Drvo je tvrdo, teško i elastično.

Cijepa se teško, skuplja se srednje. Izloženo utjecaju vruće pare postaje mirnije. Dobro

osušeno drvo orahovine je trajno. Kao takvo se lako obrađuje u raznim procesima. Dobro se

moči i polira.

Mnogo se upotrebljava za proizvodnju furnira, važi za najbolje rezbarsko i tokarsko drvo.

Također se upotrebljava za izradu muzičkih instrumenata.

Trešnja

To je drvo crvenkasto žuto, do crvenkasto smeđe boje, često prugasto rebrasto. Godovi se kod

ovog drveta jasno vide. Sržni traci su nevidljivi.

Osobine: Trešnja je vrlo tvrdo, žilavo i gusto drvo, sa finim vlaknima. Lako se obrađuje, moči i

poliira, pri čemu se ističe njena vrlo lijepa boja. Na temperaturi je vrlo promjenljiva i mnogo

se steže. Od trešnje se izrađuje furnir. Dobro se tokari.

11

1.4. Tehnička svojstva drveta

Drvo je materijal koji se koristi u različitim područjima, i koji se bitno razlikuje od ostalih

materijala. Drvo je materijal čija se svojstva nasljeđuju, istovremeno podložna varijacijama

nastalim pod djelovanjem vanjskih faktora. Kao što su: klima, zemljište, nadmorska visina,

ekspozicija, sklop itd. Drvo je nehomogena i anizotropna materija odnosno pokazuje različite

osobine u različitim pravcima. Poznavanje svojstava drveta ima veliki značaj za njegovo

pravilno i racionalno iskorištavanje.

Pod tehničkim svojstvima drveta podrazumijevaju se sva svojstva drveta koja određuju

područje primjene i način obrade drveta. Radi lakšeg proučavanja tehnička svojstva drveta

podijeljena su u četiri grupe, i to:

1. Estetska svojstva drveta

2. Osnovna fizička svojstva drveta

3. Mehanička svojstva drveta

4. Fizičko-kemijska svojstva drveta

Estetska svojstva drveta

Pod estetskim svojstvima drveta podrazumijevaju se sva svojstva drveta koja se mogu ljudskim

osjetilima detektirati na mehanički obrađenoj površini drveta. U estetska svojstva drveta

ubrajamo:

• Boja drveta

• Tekstura drveta

• Sjaj drveta

• Miris drveta

• Finoća i ukus drveta

12

Osnovna fizička svojstva drveta

U fizička svojstva drveta ubrajaju se ona svojstva koja dolaze do izražaja u interakciji drveta sa

okolinom. Vezana su za sredine u kojoj se drvo nalazi. Utjecaji dolaze od strane sila fizičke

prirode, kao što su: Zemljina teža, vodena para, zvučni, svjetlosni, električni, magnetski i sl.

• Poroznost drveta

• Vlažnost drveta

• Gustoća odnosno zapreminska masa drveta

• Promjenjivost dimenzija drveta

• Termička svojstva drveta

• Akustična svojstva drveta

• Električna svojstva drveta

• Svojstva drveta pri djelovanju elektromagnetskog zračenja

Mehanička svojstva drveta

Pod mehaničkim svojstvima drveta podrazumijevamo različite vidove otpora koje drvo pruža

kada na njega djeluju vanjske mehaničke sile. Vanjske mehaničke sile teže da promjene oblik

ili dimenzije drveta. Te promjene se nazivaju deformacijama. Deformacije mogu biti elastične

ili plastične. U zavisnosti od toga kako na drvo djeluje sila i kako se drvo odupire toj sili

razlikujemo sljedeća mehanička svojstva drveta:

• Tvrdoća drveta

• Čvrstoća drveta

• Otpornost na habanje

• Elastičnost i plastičnost drveta

Fizičko-kemijska svojstva drveta

U fizičko – kemijska svojstva drveta ubrajaju se trajnost drveta i snaga grijanja.

13

Kemijski sastav drveta

Elementarni sastav drveta je približno isti kod svih vrsta drveća i u svim dijelovima stabla. Tako

se može reci da sve vrste drveća sadrže oko 50% ugljika, 6% vodika, nešto preko 43% kisika i

manje od jedan posto dušika. Može se zaključiti da je drvo jednostavnog kemijskog sastava.

1.5. Greške drveta

Sva odstupanja od normalnog izgleda i normalnih svojstava drveta nazivamo greškama drveta.

I neke redovne pojave kod drveta, kao što su grane i njihovi ostatci – čvorovi, ubrajamo u

greške drveta, jer njihovo prisustvo remeti normalan tok vlakana. Pod greškama se

podrazumijevaju one pojave na drvetu koje umanjuju njegovu upotrebljivost, a time i

vrijednost. Greške drveta su rezultat djelovanja različitih utjecaja vanjske sredine na drvo i

napada mnogobrojnih živih organizama. Greške drveta možemo podijeliti na:

Greške građe drveta

Grupu greške građe drveta čine sve greške koje nastaju u toku rasta drveta. One predstavljaju

veća ili manja odstupanja od normalne građe drveta. Zajedničko za ove greške je da utječu na

smanjenje čvrstoće drveta, smanjuju postotak iskorištenja drveta, otežavaju obradu, a samo

izuzetno mogu i da uljepšaju izgled obrađene površine drveta. Greške građe drveta su najčešće

i najvažnije greške drveta uopće. Ovdje spadaju:

• Nepravilnost poprečnog presjeka

• Nepravilna struktura drveta

• Ekscentrično srce

• Dvostruko srce

• Usukanost vlakanaca

• Zakrivljenost vlakanaca

• Reakcijsko drvo

• Čvorovi

• Smolne vrećice

• Urasla kora

14

Greške izazvane djelovanjem vanjskih čimbenika ili greške fizičke prirode

U ovu grupu grešaka spadaju sve promjene u drvetu koje su nastale u stablu, u momentu

obaranja ili u oborenom drvetu, a čiji su uzroci vanjske prirode. Ovdje spadaju:

• Paljivost

• Okružljivost

• Raspukline od sušenja

• Krivljenje rezane građa

• Raspukline od mraza

• Ostale greške fizičke prirode

Greške boje drveta koje ne umanjuju čvrstoću

Ove greške obuhvaćaju sve promjene prirodnog tona boje drveta pri kojima nije došlo do

promjena u mehaničkim svojstvima drveta, a rezultat su biokemijskih reakcija u drvetu,

poremećaja normalnih procesa u životu biljke ili su posljedica djelovanja gljivica. U ove greške

boje ubrajaju se:

• Sržne mrlje

• Neprava srž

• Piravost ili prešlost

• Plavetilo – modrenje

• Rujavost

15

• Zelenjenje

• Dvostruka bijel

Greške boje drveta koje umanjuju čvrstoću

Sve greške iz ove grupe zajedničkim imenom nazivamo truleži. Izazivači truleži drveta su

gljivice. Za razliku od prethodne grupe grešaka, ovdje se radi o pravoj destrukciji drveta.

Gljivice razaraju skelet drveta, odnosno razlažu celulozu i lignin drveta. Gljive djeluju

sukcesivno, pa poslije gljivica koje samo izazivaju promjenu boje, drvo napadaju gljivice koje

izazivaju pravu destrukciju drveta, tako da se i greške iz prethodne grupe na kraju pretvaraju

u neki oblik truleži. Kod grešaka iz ove grupe, promjenu boje drveta prati i promjena svih

mehaničkih i fizičkih svojstava drveta. Trulež možemo podijeliti po boji, po mjestu, prema

strukturi i konzistenciji.

Greške od insekata

Mnoge vrste insekata napadaju drvo, izazivajući na njemu fiziološka ili tehnička oštećenja.

Tehnička oštećenja od insekata javljaju se u obliku različitih bušotina. Insekti napadaju drvo u

svim oblicima: u stojećem stanju, u oborenom stanju, obrađeno i ugrađeno u proizvode.

Veličina greške određena je veličinom, brojem, oblikom i rasporedom bušotina u drvetu.

Uslijed djelovanja insekata ili njihovih larvi dolazi do smanjenja čvrstoće, tvrdoće i trajnosti

drveta. Osim toga mijenja se boja drveta, oštećuje njegova tekstura, a pri preradi povećava se

otpadak.

16

2. Tehnička obrada drveta

U ovom djelu priručnika upoznat ćemo se sa osnovnim procesima prerade drveta ručnim i

električnim alatima, pripremom i organizacijom radnog mjesta te značajem upotrebe zaštitne

opreme.

2.1. Zaštitna oprema

Pri ručnoj i strojnoj obradi drveta obavezna je upotreba zaštitne opreme. Najčešće

upotrebljavana zaštitna oprema je:

• zaštita očiju – naočale

• zaštita sluha – čepići za uho

• zaštita ruku – rukavice

• zaštita nogu – radne cipele sa ojačanim đonom i zaštitom prstiju

• zaštita tijela – radno odijelo

• zaštita dišnih organa – maska

Kod ručne obrade drveta neophodna je gore navedena zaštitna oprema sa izuzetkom zaštite

sluha. Kod strojne obrade gdje buka prelazi nivo 80 db obavezna je i upotreba zaštitne opreme

za sluh.

U industriji postoje pravilnici o upotrebi zaštitne opreme kao i akt o procjeni rizika gdje je

opisano svako radno mjesto i za njega izvršena procjena rizika kao i određena obavezna

zaštitna oprema.

17

2.2. Priprema radnog mjesta

Stara poslovica kaže da je priprema posla pola posla, što se dokazalo kroz praksu nebrojeno

puta.

Za kvalitetno urađen posao neophodna je kvalitetna priprema i organizacija radnog mjesta što

podrazumijeva sljedeće stavke:

• priprema stroja – stroj treba biti u ispravnom stanju, pravilno postavljen i niveliran,

pričvršćen za podlogu, kompletiran sa obaveznom zaštitnom opremom

• kvalitetno osvjetljeno radno mjesto – loše osvjetljenje oštećuje vid i povećava

mogućnost greške kod obrade i kontrole

• alat pravilno odložen i zaštićen – loše skladišten alat može pasti i oštetiti se te

prouzrokovati povredu radnika. Pored toga kod lošeg skladištenja, alat se brže tupi,

teže pozicionira, skida sa osovine i ukupno mnogo brže gubi upotrebnu vrijednost

• mjerila posložena na jedno mjesto koje je vidljivo i dostupno. Loše posložena mjerila

dovode do značajnog gubitka vremena za traženje istog te veće mogućnosti oštećenja

alata.

• materijal za obradu složen na paletu i označen. Loše složen materijal pada sa palete i

na najmanji dodir, gdje može doći do oštećenja materijala kao i mogućnosti povrede

radnika.

• pomoćni alati posloženi na jedno mjesto. Razbacani pomoćni alati oštećuju jedan

drugi, a radnik gubi mnogo više vremena da pronađe i upotrijebi alat koji mu treba u

određenom trenutku.

Generalno rad na loše organiziranom radnom mjestu ima jako visok rizik koji se ogleda u:

• rizik povrede radnika uslijed zapinjanja, sapletanja o kablove,

• pomoćne materijale ili pomoćne alate

• rizik povrede radnika uslijed udara električne energije zbog oštećenja kablova i

instalacija

• rizik oštećenja stroja i alata uslijed pada materijala, alata ili repromaterijala

18

Zbog svega navedenog, a u cilju smanjenja rizika treba jako ozbiljno shvatiti organizaciju

radnog mjesta i sprovesti je vrlo temeljito.

2.3. Ručni alati

Ručni alati koji se najčešće koristiti pri obradi drveta su pila, dlijeto, čekić i izvijač.

2.3.1. Pila

Ručna pila je alat za ručno rezanje drva, plastike, kartona, metala, odvajanjem cestica. Ručna

pila ima list pričvršćen na rukohvat ili upet u okvir, a pili se povlačenjem pile u jednom, pa u

drugom smjeru. Osnovni je dio pile niz trokutastih, srpastih ili sličnih zuba smještenih po

obodu lista, to jest ravne ploče. Pomicanjem lista, zubi reznim oštricama zadiru u materijal

(obradak), odvajaju čestice (piljevinu) i izbacuju ih na površinu, produbljujući tako rez do

željene dubine, ili do konačnoga razdvajanja obradka. Kako se list pile ne bi zbog trenja o bočne

stijenke obradka pregrijao ili zaglavio, vrhovi su zuba nekih pila razmaknuti, ili su na vrhu

prošireni, tako da je rez uvijek širi od debljine lista.

2.3.2. Dlijeto

Dlijeto je ručni rezni alat za sječenje, a to je postupak kojim se jedan dio materijala odvaja

odsijecanjem od ostatka materijala. Potrebna sila za odvajanje materijala se postiže udarcima

čekića.

19

Zavisno od materijala koji se obrađuje bira se dlijeto koje ima odgovarajući ugao oštrice,

potrebnu dužinu i širinu.

Ukoliko je ugao alata (oštrice) manji utoliko je potrebna manja sila za prodiranje alata u

materijal. Ugao oštrice može biti manji kada radimo mekše materijale. Ipak mora se voditi

računa da ukoliko je ugao oštrice previše mali, može doći do loma oštrice.

Dlijeto se sastoji iz dva dijela, drške i reznog dijela. Drška se radi od drveta, metala ili plastike.

Rezni dio je izrađen od tvrdog čelika koji može biti i termički dorađen u cilju poboljšanja

čvrstoće i trajnosti.

2.3.3. Čekić

Čekić je vrsta ručnog alata koji služi za zabijanje (u prvom redu raznih vrste čavala),

priljubljivanje dva obratka u cilju spajanja (parket, pod) ili razbijanje nekog materijala. Izrađen

je tako da se sastoji od drške i glave. Glava čekića može biti izrađena od tvrdog materijala,

gume ili plastike. Drška služi da toj masi omogući ubrzanje koje je potrebno za udarac.

Postoji više vrsta i oblika čekića koji se upotrebljavaju u drvnoj industriji, a određeni su samom

primjenom ovog alata, tako možemo razlikovati:

• tapetarski čekić sa namjenom:

o za ravnanje pozicija prije spajanja,

o za zakucavanje čavala ili spajalica

• stolarski čekić sa namjenom:

o za ravnanje pozicija prije spajanja,

o za zakucavanje čavala, tipli i ostalih spojnih elemenata,

o za dubljenje drveta u kombinaciji sa dlijetom,

o za markiranje pozicija u kombinaciji sa označivačem i šablonom

• parketarski čekić sa namjenom:

o za ravnanje pozicija prije spajanja

Čekić je jedan od najčešće korištenih ručnih alata i nezamjenjiv je u jednoj stolarskoj radioni.

20

2.3.4. Izvijač

Izvijač je vrsta ručnog alata koji služi za uvrtanje i izvrtanje vijaka. Sastoji se od metalnog dijela

koji dolazi u dodir sa vijcima i plastičnog dijela koji omogućava bolje držanje u ruci.

Razlikujemo sljedeće vrste izvijača:

• prema izgledu glave - sa križnom ili ravnom glavom

• prema upotrebi - izvijači za uvrtanje vijaka, električni izvijači i sl.

Rad sa izvijačem treba prilagoditi tako da vrh glave izvijača odgovara profilu glave vijka jer

jedino tada omogućena pravilna upotreba ove vrste alata.

2.4. Električni alati

2.4.1. Električna pila

Princip piljenja kod ručnih električnih pila je sličan kao i kod ručne pile. Pomicanjem lista, zubi

reznim oštricama zadiru u materijal (obradak), odvajaju cestice (piljevinu) i izbacuju ih na

površinu, produbljujući tako rez (propiljak) do željene dubine ili do konačnoga razdvajanja

obradka.

21

Kako se list pile ne bi zbog trenja o bočne stijenke propiljka pregrijao ili zaglavio, vrhovi zuba

su kod nekih pila razmaknuti, ili su na vrhu prošireni, tako da je rez uvijek širi od debljine lista.

List pile vrši glavno obrtno kretanje dok pomoćno pravolinijsko izvodi radnik.

Kod piljenja ručnim električnim strojem radnik ne pomiče list pile naprijed nazad već samo

pridržava i usmjerava stroj kod pile bez postolja ili pomjera pilu na vodilicama ako ima postolje.

Električne pile sa postoljem lakše su za rad i efikasnije, obradak se lakše pozicionira i vodi, a

nedostatak im je veća masa pa moraju biti statične. Električne pile bez postolja zahtijevaju da

se obradak prije piljenja čvrsto pozicionira na stol pa tek onda radi piljenje.

Ručna električna pila se koristi za rezanje manjih količina materijala manjih debljina. Odlikuje

ih mobilnost i mala težina.

Ručna električna pila ima alat pogonjen elektromotorom i vrti se u jednom smjeru

konstantnom brzinom oko 2500 okretaja u minuti.

Obradu drveta sječenjem odnosno piljenjem srećemo u svim fazama od sječe trupca i izrade

drvnih asortimana pa sve do finalne prerade i izrade konačnih elemenata podsklopova i

sklopova.

Ručna električna pila kao alat koristi kružnu pilu. Materijal od koga se radi kružna pila mora

ispunjavati sljedeće uvjete:

• visoka tvrdoća i otpornost u slučaju pregrijavanja

• visoka otpornost na habanje

• visoka čvrstoća i žilavost

Za izradu kružnih pila koriste se sljedeći materijali:

• alatni čelici

• tvrdi metali

U industriji se koriste različite kombinacije strojeva za piljenje od kojih su najčešće:

• tračne horizontalne i vertikalne pile

• jednolisni i višelisni cirkulari

• cirkulari sa jednom i više pomičnih pila

22

2.4.2. Električna blanjalica

Površine drvnih elemenata nakon piljenja nisu ravne ni glatke. U cilju izravnavanja površine te

pripreme za završnu obradu brušenja, radi se blanjanje elemenata.

Blanjanje je postupak obrade drveta uz odvajanje strugotine (blanjevine) djelovanjem noža na

površinu drveta.

Postoji više alata za blanjanje drveta:

• ručna blanjalica

• ručna električna blanjalica

• strojna blanjalica sa jednim ili više alata

Kod blanjanja ručnom blanjalicom obradak stoji čvrsto pričvršćen na radni stol, a samo

blanjanje se izvodi tako da radnik snagom mišića pomiče ručnu blanjalicu po površini obratka

u smjeru vlakana drveta. Radni alat-nož ulazi u drvo i odvaja iver u obliku tankog struga

(blanjevina). Debljina sloja blanjevine zavisi od toga kako je prilagođen nož tj. isturen u odnosu

na ravnu plohu blanjalice. Nož bi trebalo postaviti da bude isturen maksimalno 0,5 mm u

odnosu na ravnu plohu ručne blanjalice. Kod povratnog hoda blanjalice potrebno je blanju

malo zadići.

Osnovni dijelovi ručne električne blanjalice su:

• kućište s ugrađenim držačima služi da se na njega postave svi ostali dijelovi

• elektromotor – proizvodi kružno kretanje

• remen i remenice – prenose kružno kretanje na radnu osovinu

• radna osovina – služi da se na nju postavi radna glava sa alatom (noževi)

• radna glava služi za držanje radnog alata

• dvije radne plohe od koje je prva pomična

23

Pomicanjem pomične (prednje) radne plohe odabire se dubina koju će noževi zahvatiti na

radnom obratku.

Obrada ručnom električnom blanjalicom radi se na način da obradak pričvrstimo na radni stol.

Snagom mišića radnik blanjalicu pomiče po površini drveta. Samu obradu izvodi alat (nož) koji

rotira na osovini. Nož se okreće velikom brzinom od 6000 – 18000 okretaja u minuti zavisno

od proizvođača opreme. Nož prodire u drvo, odvaja tanki iver (blanjevinu) i tako ravna

površinu. Kod vraćanja blanjalice natrag treba je lagano zadignuti. Blanjanje se radi u više

prolaza, tj. vršimo ponavljanje sve do trenutka dok ne dobijemo ravnu površinu.

Pravi efekt blanjanja se postiže kad blanjalica ujednačeno klizi po površini. Suprotno od toga

ukoliko blanjalica zapinje, poskakuje ili se trese dobit će se površina sa puno neravnina i oštrih

ivica. Razloga za nepravilan rad blanjalice ima više, a najčešće su:

• zatupljeni noževi

• nepravilno podešen nož u radnoj glavi

• nepravilno naoštren nož

• loše balansirana radna glava

• loši ležajevi na radnoj osovini

• istrošenost remenica i remenja

Na električnu ručnu blanjalicu se mogu postaviti ravni noževi ili pak noževi sa profilom zavisno

od efekta blanjanja koji se želi postići. Pored toga blanjalica je vrlo dobar stroj za blanjanje

ivica, a sama obrada je vrlo jednostavna pa se stoga često koristi kod obuke početnika.

Noževi za blanjalicu se rade od različitih materijala zavisno od namjene:

• HSS brzorezni čelici koriste se uglavnom za meko drvo jela, bor, borovac, lipa, topola

• TM tvrdi metal koristi se za obradu tvrdih vrsta drveta hrast, bukva, jasen, brijest

Prednosti rada električnom blanjalicom u odnosu na ručnu su:

• veća brzina rada

• veći učinak

• kvalitetnija površinska obrada

• radnik se manja umara

24

Strojno blanjanje se radi na strojevima koji mogu biti izvedeni sa jednom ili više osovina na

koju se postavlja radna glava sa alatom. Sam princip blanjanja isti je kao kod ručne električne

blanjalice s tom razlikom što obradak prolazi kroz stroj pogonjen vučnim valjcima dok ga alat

obrađuje. Postoji veliki broj različitih kombinacija strojeva za blanjanje a osnovna podjela je

prema broju radnih osovina pa ih dijelimo na:

• blanjalice sa jednom osovinom – u jednom prolazu blanjaju jednu stranu

• blanjalice sa dvije osovine – u jednom prolazu blanjaju dvije strane

• blanjalice sa tri osovine – u jednom prolazu blanjaju tri strane

• blanjalice sa više osovina – u jednom prolazu mogu blanjati sve četiri strane.

Zavisno od broja osovina koji može biti i 16, moguće je blanjati svaku stranu više puta te

posebno obraditi rubove obratka. Profesionalne industrijske blanjalice rade brzinama i do 70

metara u minuti.

2.4.3. Električna glodalica

Električna glodalica je jedan od najcjenjenijih električnih alata. U suštini je vrlo jednostavan

stroj. U kućištu stroja se nalazi elektromotor sa osovinom na koju se učvršćuje alat tj. glodalo.

Elektromotor okreće osovinu zajedno sa alatom velikim brzinama i do 22 000 okretaja u

minuti.

25

Glodanje je nakon tokarenja najvažniji postupak obrade materijala skidanjem čestica odnosno

postupkom kod kojeg alat obavlja glavno kretanje. Pomično kretanje je uvijek pod nekim

uglom u odnosu na os rotacije alata i kod ručne električne glodalice obavlja ga radnik.

Glodanje se obavlja alatima s više jednakih oštrica ili sa sastavljenim alatima. Sve oštrice toga

alata nisu istovremeno u zahvatu. Zato je glodanje složenija operacija od tokarenja ili bušenja

zbog većeg broja oštrica alata i zbog promjenjivog presjeka strugotine koju skida pojedini zub

za vrijeme obrade. Zubi glodala dolaze jedan za drugim u zahvat s materijalom i za vrijeme

zahvata jako se mijenja opterećenje svakog zuba.

Glodanjem se može raditi poravnavanje, izrada prizmatičnih rubova, izrada čepova, džepova,

izrezivanje, urezivanje, prerezivanje, izrada različitih žljebova i udubljenja. Zbog toga je i oblik

glodala raznolik.

Uz pomoć šablona i ručne električne glodalice moguće je raditi i spojeve u drvetu.

Glodala se rade od čelika, aluminija, legura, a sama oštrica od tvrdih metala.

U industriji se upotrebljava mnogo tipova glodalica a spomenut ćemo samo neke osnovne :

• Vertikalna glodalica se izvodi tako da joj glodalo stoji vertikalno, dok je ostali dio stroja

jednak horizontalnoj glodalici. Služe za profilno glodanje, glodanje kanala, čeono

glodanje.

• Horizontalna glodalica ili drugačije konzolna glodalica. Služi za obodno glodanje.

Glodalo ulazi u horizontalno vratilo i vrši glavno kretanje. Pomoćno kretanje obavlja

obradak, koji je stegnut na radnom stolu.

• Univerzalna glodalica izgleda slično kao i horizontalna glodalica. Razlika je u tome što

ima radni stol koji se osim uzdužno, može kretati i poprečno oko osi. Ugradnjom utora

postiže se poprečno kretanje.

• Planska glodalica spada u podgrupu horizontalnih glodalica. Visoke je produktivnosti i

krute konstrukcije. Ime je dobila jer se na njoj često glodaju ravne ploče. Radni stol kod

planske glodalice se može kretati samo uzdužno.

• CNC ili (eng. Computer Numerical Control) je glodalica kojom se može upravljati

pomoću računala. Kod takvih strojeva postoji višeosno upravljanje, pomoću koga je

moguće napraviti složenije obratke.

26

2.4.4. Električna bušilica

Električna bušilica je stroj bez kojeg je nezamisliva jedna stolarska radionica. Ovaj ručni

električni alat ima višestruku namjenu. Osnovna namjena električne bušilice je bušenje,

zabušivanje, upuštanje, proširivanje rupa ali uz razne dodatke one mogu poslužiti i za brušenje,

poliranje i čišćenje.

Bušenje je način obrade odvajanjem čestica kojim se posebnim alatom (svrdlom) izrađuju

valjkaste (cilindrične) rupe u obratku. Alat obavlja glavno rotacijsko kretanje i pravocrtno

posmično kretanje koje mora biti u smjeru osi rotacije. Bušenje je povezano s predradnjom

zabušivanja i naknadnim operacijama proširivanja, upuštanja, razvrtanja i izbušivanja.

Zabušivanje je postupak označavanja središta rupe specijalnim svrdlima. Svrha zabušivanja je

centriranje rupe kako ne bi spiralno svrdlo prilikom bušenja rupe napravilo otklon.

Proširivanje je postupak bušenja svrdlom većeg promjera od promjera već postojeće rupe.

Proširivanja se može obaviti više puta, ali je preporučljivo da promjer svake sljedeće veće rupe

bude između 50% do 100% veći od prethodne rupe.

Upuštanje je postupak obrade ulaza ili izlaza okrugle rupe. Upuštala su rezni alati koji se

upotrebljavaju za proširivanje ulaza ili izlaza rupe, te za postizanja točnijeg oblika postojećih

rupa. Režu kao i svrdla i izrađuju se s dvije, tri ili više reznih oštrica.

Cilj tehnološke operacije bušenja drveta je izrada različitih otvora rupa u cilju spajanja

rastavljivim i nerastavljivim vezama kod izrade namještaja, te izrada različitih otvora za

umetanje aplikacija.

Električna bušilica je jednostavan stroj a osnovni dijelovi su:

• kućište u koje je smješten elektromotor,

• elektromotor sa osovinom na koji se postavlja radni alat,

• rezni alat (borer)

Rezni alati se rade od brzoreznih čelika ili sa oštricama od tvrdog materijala.

Strojne bušilice su alatni strojevi kojima se pomoću alata za bušenje izrađuju okrugle rupe.

Dijele se na: stolne bušilice, stolno stupne bušilice, stupne bušilice, redne bušilice, revolverske

27

bušilice, viševretene bušilice, radijalne bušilice, horizontalne bušilice, bušilice glodalice,

koordinatne bušilice, bušilice za duboko bušenje i bušilice za urezivanja navoja.

Strojne bušilice mogu biti u izvedbi sa jednim radnim alatom do viševretenih bušilica koje

istovremeno mogu bušiti 50 i više rupa.

2.4.5. Električna brusilica

Brušenje u drvnoj industriji je vrsta obrade gdje se odvajanjem čestica drveta uslijed djelovanja

brusnog zrna postiže ravna i glatka površina, točna dimenzija ili potreban oblik.

Postoji više načina brušenja drveta:

• ručno brušenje uz pomoć pakne

• ručnom električnom brusilicom

• strojnom brusilicom sa jednim ili više osovina na koje se postavlja brusna traka

Kod ručnog brušenja obradak stoji čvrsto pričvršćen na radni stol, a samo brušenje se izvodi

tako da radnik snagom mišića pomiče paknu omotanu brusnom trakom po površini obratka u

smjeru drvnih vlakana, okomito na vlakna i na kraju ponovo u smjeru vlakana.

Kod brušenja drveta treba voditi računa da se provede sa više različitih brusnih traka od

početka prema kraju:

• manje granulacije od 60 ili 80 da bi se lakše poravnale grube neravnine ostale od

prethodne obrade piljenja, blanjanja ili sušenja,

• finijim brusnim trakama sa granulacijom 100 i 120 u cilju dobivanja ravne površine,

• vrlo finim brusnim trakama granulacije 150 da se dobije fina polirana površina.

Granulacije brusnih traka označava finoću brusnih zrna i njihov broj na jedan cm2. Veci broj

granulacije brusne trake znaci da je ona urađena sa finijim brusnim zrnom i većim brojem

zrnaca po cm2.

Brusna zrna se rade od vrlo tvrdih materijala od kojih su najčešće u upotrebi silicij-karbid i

korund.

28

Brusna traka se sastoji od brusnih zrnaca polijepljenih na podlogu koja može biti platno, papir

ili umjetni materijal.

Brušenje ručnom električnom brusilicom radi se tako da radnik pomiče brusilicu u smjeru toka

vlakana oslanjajući je na površinu drveta.

U industriju se koriste različiti tipovi brusilica ovisno o zahtjevima koji se moraju ispoštovati

• kalibrirka – brusilica sa tvrdim valjcima za skidanje većih neravnina,

• brusilica za furnir – fina brusilica sa mekanim valjcima i paknom,

• brusilica za podove – kombinacija tvrdih i mekih valjaka i pakni i

• brusilica za lak – fina brusilica za poliranje sa kombinacijom mekih valjaka i pakni.

29

3. Upute o postavljanju parketa

3.1. Uvjeti za optimalno postavljanje klasičnog parketa

U današnje vrijeme postoje mnoge vrste parketa i podnih obloga, kao i mnogi načini za

postavljanje parketa. No, jedna od njih je izdržala sve testove vremena i dan danas stoji na

tronu najkvalitetnijih drvenih podnih obloga, a to je klasični (masivni) parket. Masivno drvo se

kroz povijest pokazalo kao najkvalitetnije rješenje ne samo za podove, nego i mnoge druge

površine u kućanstvu, te stoga ne treba dvojiti (ili sumnjati) u njegovu kvalitetu i izvedbu.

Klasični parket pruža odličnu toplinsku i zvučnu izolaciju, te ovisno o načinu slaganja, može

prividno povećati ili umanjiti prostoriju u kojoj je postavljen. Klasični parket se proizvodi od

jednog elementa drva (najpopularniji su hrast, jasen i bukva) i u više od 50 različitih dimenzija

(dužine od 200 – 1000 mm).

Drvo je prirodan materijal te je normalno da postoje razlike u boji i strukturi godova na

parketnim daskama. Promjena boja - diskoloracija izraženija je kod : većih dimenzija

intenzivnijih boja i nižih klasa parketa unutar iste vrste drveta. Parket je prirodan materijal pa

za njega vrijede zakonitosti standardnog bubrenja i utezanja kao prilagodbe na okolinu. To je

potpuno prirodna pojava i ne može se izbjeći. Drvo je jedinstveni materijal koji reagira na vlagu

i promjene temperature. Stoga bi svi prirodni proizvodi od drva trebati biti čuvani na uvjetima

temperature 18-22 °C i 45-60 % relativne vlage u zraku.

Skladištenje parketa

Masivni pod potrebno je čuvati i skladištiti u zatvorenom i suhom prostoru. Paketi moraju biti

umotani u foliju i ne smiju biti složeni na betonski pod i izloženi suncu. Folija se smije skinuti s

paketa samo u trenutku postavljanja. Preporuča se skladištenje u prostorijama s

temperaturom od 18-22 °C i relativne vlage u zraku 45-60 % . Vlaga parketa u paketu kreće se

između 7 i 10 %. Elementi klasičnog masivnog poda ne smiju se prije postavljanja sušiti ,

tretirati vodom, tekućinama niti silikonima.

30

Postavljanje

Za postavljanje masivnog poda potrebni su uvjeti kako slijedi:

• na betonsku podlogu dozvoljena vlažnost podloge može biti maksimalno 2 %,

• za podloge koje se lijepe do 1,7 %,

• do 0,5 % za antihidridne podloge.

Kontrolu vlage podloge obavezno treba utvrditi mjerenjem mjernim instrumentom prije

polaganja. Prije postavljanja moraju biti gotovi svi ličilački radovi, a zidovi moraju biti potpuno

suhi. Podloga mora biti suha, čista (očišćena od prašine), ravna, bez pukotina, otporna na

pritisak. Prilikom polaganja otvarati i polagati paket po paket. Postavljen nebrušen parket

(pod) preporuča se ostaviti 7 do 14 dana da se prilagodi prostoru (primi ambijentalnu vlagu).

Betonska ugradnja

Kod postavljanja masivnog poda (parketa) na betonsku podlogu dozvoljena vlažnost podloge

može biti maksimalno 2 %. što obavezno treba utvrditi mjerenjem mjernim instrumentom.

Prije postavljanja preporuča se impregnirati podlogu poliuretanskim premazima kako bi

betonska podloga dodatno očvrsnula, a pod se dodatno zaštitio od zaostale vlage. Prilikom

postavljanja potrebno je koristiti superelastic silikonska ili poliuretanska elastična ljepila. Zbog

veličine dimenzija potrebno je koristiti montažne gurtne odnosno stegače koje imaju funkciju

da zadrže lamelice sljubljene dok ne stegne ljepilo, jer u betonsku podlogu nije moguće

zakucati čavliće.

Suha ugradnja

Kod suhe ugradnje preko pripremljene suhe podloge treba položiti vlago otpornu ivericu sa

perom i utorom ili OSB ploču minimalne debljine 18 mm, a montirati ih sukladno uputama

proizvođača. Takva priprema podloge omogućava postavljanje poda u vrlo kratkom roku. Pod

se učvršćuje čavlićima zabijenim u pero pod kutom od 45 stupnjeva i lijepi dvokomponentnim

ljepilom jer tada čavlić privuče lamelice dok ljepilo ne stegne. Ljepilo se nanosi na podlogu

pomoću posebnog "češlja". Ljepilo se ne nanosi na "sljubnice" elementa masivnog poda već

31

isključivo na naličje , mogući višak ljepila koji izađe na površinu potrebno je odmah očistiti

čistom krpom.

Održavanje

Nakon postave poda izbjegavati prekrivanje tepisima i sl. kako bi površina drva oksidacijom

mogla što jednoličnije promijeniti boju. Nožišta namještaja i stolica obložiti zaštitnim filcem

kako bi zaštitili pod od mehaničkih oštećenja. Pod održavati suhom ili navlaženom krpom te

za to predviđenim kemijskim sredstvima.

Zbog činjenice da je parket karakteriziran nizom tipova, vrsta i karakteristika, dostupan je svim

kategorijama kupaca.

U usporedbi s ostalim podovima, parket ima prednosti i nedostatke:

Prednosti parketa:

• prirodnost;

• otpornost na trošenje;

• održavanje;

• lijep izgled i sposobnost različitih dizajnerskih rješenja u unutrašnjosti;

• izostanak statičkog elektriciteta.

Nedostaci parketa:

• osjetljivost na vlagu;

• visoke cijene;

• složenost procesa oblikovanja;

• potreba za dodatnim završnim poliranjem i naknadnim održavanjem.

32

3.2. Preduvjeti za kvalitetno postavljanje parketa

• Betonska podloga mora biti suha, čista, ravna i bez pukotina (poželjno)

• Razina vlage podlozi ne smije biti veća od 2% (kod postavljanja na betonsku podlogu)

• Prije početka postavljanja trebaju biti završeni gotovo svi keramičarski i ličilački radovi

• Zapakirane parkete se ne smije otvarati prije samog početka postavljanja parketa

• Prije samog postavljanja parketa, betonsku podlogu treba impregnirati sa

odgovarajućim sredstvom

Nakon što smo odradili pripremu navedenu iznad, možemo krenuti sa postavljanjem parketa.

Odabir ljepila igra veliku ulogu u cjelokupnom procesu postavljanja parketa. U početku se

parket kovao za pod sa raznoraznim metalima, no to u današnje vrijeme više nije slučaj.

Parketari preporučuju lijepljenje parketa za podlogu sa dvokomponentnim ljepilom, što je

malo skuplja varijanta od alternativnog jednokomponentnog, ali je i mnogo kvalitetnija. Nakon

što je parket postavljen, potrebno je 1-2 dana da se prilagodi prostoru, i tek nakon toga se

pristupa završnoj obradi parketa.

Dugo vremena najpopularniji način slaganja klasičnog parketa je bila ‘riblja kost’, no s

vremenom se to mijenjalo, te u današnje vrijeme parket možemo postaviti na više od 10

različitih načina.

33

3.3. Načini postavljanja klasičnog parketa

1. u obliku brodskog poda

2. u obliku dijagonalno postavljenog

brodskog poda

3. u obliku dijagonalno postavljenog

brodskog poda s međuprugama

4. u obliku vodoravnog pletiva

5. u obliku dijagonalnog brodskog poda sa

svim sudarima na pravcu

6. u obliku dijagonalnoga, letvasto

složenog brodskog poda

7. u obliku riblje kosti

8. u obliku riblje kosti, s tri spojene daščice

9. u obliku riblje kosti, s po dvije spojene

daščice

10. u obliku riblje kosti, s daščicama

različitih vrsta drva nejednake dužine

11. u obliku dijagonalnih kocaka s

međuprugama

12. u obliku kosog pletera s jezgrastim

kockama

34

3.4. Naputci za postavljanje parketa

Naputci za postavljanje parketa i održavanje: svi parketi moraju biti skladišteni u zatvorenom

suhom prostoru, parketi ne smiju biti složeni direktno na cementni, preporuča se skladištiti

proizvod u prostoru sa temperaturom između 18-20 °C, vlaga parketa u paketu se kreće

između 7-10%…

1. Svi parketi moraju biti skladišteni u zatvorenom suhom prostoru.

2. Parketi ne smiju biti složeni direktno na cementni pod i izloženi suncu.

3. Preporuča se skladištiti proizvod u prostoru sa temperaturom između 18-20 °C (ne u

pretoplim ili hladnim prostorima, a najmanje na otvorenom prostoru).

4. Vlaga parketa u paketu se kreće između 7-10%.

5. Prije i nakon postavljanja poda relativna vlaga prostora mora biti između 50-đ0 % (u

zimskom periodu zrak treba navlažiti zbog rada centralnog grijanja, a u ljetnom periodu

osušiti sa odvlaživačem ili klima uređajem)

6. Svi ličilački radovi moraju biti gotovi i zidovi potpuno suhi.

7. Ne otvarati pakete dok niste potpuno spremni započeti polaganje. Otvarati i polagati

paket po paket.

8. Ako je debljina završnog sloja glazure betona (estriha) do 4 cm, max. vlaga podloge ne

smije iznositi više od 2 %, a preporuča se za te uvjete koristiti odgovarajuće ljepilo.

9. Postavljen i ne brušen parket tj. pod ostaviti 5-10 dana da se malo “smiri” i prilagodi

prostoru, a tek tada pristupiti završnoj obradi : brušenju, gletanju i lakiranju.

10. Pod održavati suhom ili navlaženom krpom i za to predviđenim kemijskim sredstvima.

11. Paziti na mehanička oštećenja jer drvo je priroda u Vašem domu (noge od stola i stolica,

kamenčići…).

12. Spriječiti izloženost parketa direktnoj sunčevoj svjetlosti.

35

4. Zaštita na radu

Zaštita na radu postoji otkad je čovjek počeo raditi, ali je uspostava sustava provođenja

započela je u doba industrijske revolucije zbog velikog broja ozljeda radnika na radu. Prvi

propisi rezultat su borbe radnika za bolje uvjete rada. Doneseni su radi zaštite najamnih

radnika, žena i djece tijekom tvorničkog rada, a zatim su se proširili i na ostale radnike i na

druge oblike rada. Prva zemlja koja je u zakonodavstvo uvela zaštitu na radu je Engleska

(zabrana dječjeg i noćnog rada).

Zaštita na radu definira se kao:

• sustav pravila, načela, mjera, postupaka i aktivnosti čijom se primjenom ostvaruje i

unapređuje sigurnost i zaštita zdravlja na radu

• skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih djelatnosti

pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti koje ugrožavaju život i zdravlje

osoba na radu i utvrđuju mjere, postupci i pravila da bi se otklonile ili smanjile te

opasnosti.

Svrha zaštite na radu je stvaranje sigurnih radnih uvjeta, zaštita radnog okoliša i radnika,

sprječavanje rizika, nezgoda, ozljeda, nesreća, profesionalnih bolesti te materijalnih i

nematerijalnih šteta. Zaštita na radu sastavni je dio radnog procesa i osnovni uvjet

produktivnosti rada te prije svega ima preventivnu ulogu. Pravo na zaštitu na radu pravo je

svakog radnika!

Nezgode i nesreće

Kada sredstva rada, čovjek i radna okolina ispunjavaju zahtjeve prema pravilima zaštite na

radu, ostvareni su sigurni uvjeti rada. U slučaju kada se odnos čovjek – radna okolina poremeti,

dolazi do rizika od pogreški i neispravnog postupanja koji dovode do nezgoda i nesreća. I

nezgoda i nesreća definira se kao neželjeni i nepredvidljivi događaj, ali razlika je što nesreća za

posljedicu ima ozljedu, materijalnu štetu, zagađenje okoliša, profesionalnu bolest, bolest u

svezi s radom ili drugi gubitak.

36

Ozljeda na radu je svaka ozljeda uzročno vezana uz obavljanje poslova na kojima radnik

radi, a podrazumijeva se i ozljeda nastala od – do mjesta rada.

Mišljenje da do nesreće dolazi ''slučajno'' ili zbog ''neopreza'' radnika je netočno i predstavlja

prijetnju za organizirano provođenje zaštite na radu. Na rad utječu uvjeti radne okoline

(mikroklima, rasvjeta, radno vrijeme, suradnici, itd.) i radnikove subjektivne osobine (znanja,

vještine, sposobnosti, stanje-fizičko, psihičko, zdravstveno, itd.). Kada radna okolina nije

ispravna za obavljanje posla ili radnik ne djeluje na ispravan način, dolazi do poremećaja koji

rezultira opasnim postupkom te radna okolina postaje opasna okolina. Svi poremećaji ne

završavaju nesrećom. Statistički gledano, na 330 rizika njih 300 se dogodi bez ikakvih

posljedica i ozljeda, 29 događaja rezultira nekom opasnošću dok jedan uzrokuje ozljedu

radnika, štetu ili zagađenje okoliša.

Profesionalne bolesti

Tijekom rada, na radnika u njegovoj okolini djeluju mnogi čimbenici, a kao posljedica

djelovanja štetnih čimbenika (buka, vlaga, prašina, zračenje, itd.), javljaju se profesionalne

bolesti.

Profesionalna bolest je bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u

procesu rada i/ili radnom okolišu.

Može se javiti naglo - nakon kratkotrajnog djelovanja neke štetnosti ili kao posljedica

dugotrajnog djelovanja štetnih čimbenika. Profesionalne bolesti u najširem smislu su sve

bolesti uzrokovane radom i uvijek su definirane propisom. Postoji definirani popis takvih

bolesti - Lista profesionalnih bolesti (NN 1đ2/98, 107/07). Bolesti koje se javljaju kod radnika,

ali nisu specifične samo za određenu djelatnost, nazivaju se bolestima u svezi s radom.

Podrazumijevaju sve oblike prehlada zbog rada na otvorenom, oboljenja kralježnice i

lokomotornog sustava, itd.

37

4.1. Opća načela i zakonski propisi zaštite na radu

Osnovna zadaća u provedbi mjera zaštite na radu je utjecati na smanjenje broja nesreća kojima

prethode pogreške, a ne ozljeda jer one predstavljaju krajnji nepovoljni rezultat. Nesreće se

mogu izbjeći ili smanjiti na najmanji mogući broj te postoje opća načela zaštite na radu koja u

tu svrhu treba primjenjivati sljedećim redoslijedom:

• potpuno ukloniti opasnost kada je moguće (štetne ili opasne postupke zamijeniti

neopasnim)

• udaljiti radnika iz opasnog prostora kada je opasnost ili štetnost nužna u radu

(mehanizacija i automatizacija radnog procesa)

• svladavanje opasnosti ili štetnosti (ventilacija, izolacija, zaštitne naprave)

• upotreba osobnih zaštitnih sredstava i opreme, propisivanje postupaka za rad na

siguran način

ZAKONSKI PROPISI

Nacionalni propisi s područja zaštite na radu obuhvaćaju:

Ustav Republike Hrvatske, Zakon o radu, Zakon o inspektoratu rada, Zakon o obveznim

odnosima, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o obveznom

zdravstvenom osiguranju, Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o listi profesionalnih

bolesti, Zakon o stažu s povećanim trajanjem, Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru

radnika profesionalno izloženih azbestu, Zakon o zaštiti od buke, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon

o zaštiti zraka, Zakon o kemikalijama, Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima, Zakon o

eksplozivnim tvarima, Kazneni zakon, Zakon o stažu s povećanim trajanjem.

Važeći Zakon o zaštiti na radu u Hrvatskoj

na snazi je od lipnja 2014.

38

U pravni poredak Republike Hrvatske prenesene su Direktive Europske unije, od kojih je

najvažnija Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje

poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu. Naziva se još i Okvirna direktiva, a bila je

važna prekretnica za poboljšanje sigurnosti i zdravlja na radu. Direktivom se jamče minimalni

zahtjevi u vezi sa zdravljem i sigurnošću diljem Europe, a istovremeno se državama članicama

dopušta da zadrže ili uvedu strože mjere. Predstavlja temelj za više od 25 direktiva koje iz nje

proizlaze, a primjenjuje se na sve sektore djelatnosti (javne i privatne).

Zaštita na radu uređena je različitim zakonima, pravilnicima, normama i drugim propisima.

Polazište predstavljaju Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu i Ustav. Određena pravila

razrađuju različiti pravilnici (npr. Pravilnik o osposobljavanju za rad na siguran način, Pravilnik

o izradi procjene rizika), a dio sustava zaštite predstavljaju i ugovori radnika.

PRAVILA ZAŠTITE NA RADU

Osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima moraju udovoljavati sredstva rada

kada su u upotrebi, posebice u pogledu opskrbljenosti zaštitnim napravama i uređajima,

osiguranja od strujnog udara, požara i eksplozija, ograničenja buke i vibracije.

Posebna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati radnik, a odnose se

na dob, spol, stručnu sposobnost, stanje (fizičko, psihičko, zdravstveno), psihičke i psihofizičke

sposobnosti. Njima se određuje način izvođenja određenih poslova, korištenje osobnih

zaštitnih sredstava i opreme, zaštitnih naprava i sl.

Priznata pravila zaštite na radu odnose se na ona pravila koja su dokazana i priznata u praksi

kako bi se uklonile ili umanjile opasnosti prilikom rada.

4.2. Procjena rizika

Procjena rizika odnosi se na postupak i temeljni akt iz područja zaštite na radu kojim se

utvrđuje razina opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne

bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne

39

posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Obveza procjene rizika na radu propisana je člankom

18. Zakona o zaštiti na radu.

Svaki poslodavac obvezan je imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku,

koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu

rada. Na temelju procjene rizika obvezan je primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne

mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te poduzimati

druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi

otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja

od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije

rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu. Poslodavac je obavezan uključiti

radnike i njihove predstavnike postupak procjene rizika, ali je odgovornost isključivo na

poslodavcu.

Pravilnik o izradi procjene rizika propisuje: uvjete, način i metode izrade procjene rizika,

obvezne sadržaje obuhvaćene procjenom i podatke na kojima se procjena rizika temelji,

klasifikaciju opasnosti, štetnosti i napora na radu i u vezi s radom te minimalne zahtjeve koje

je potrebno ispuniti kod procjenjivanja rizika. Procjena rizika uvijek mora biti aktualna i

ažurirana nakon bilo kakvih promjena koje bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje osoba na

radu, a pogotovo nakon ozljeda na radu ili profesionalnih bolesti. Mjere zaštite provodi

poslodavac, ali i svaki zaposlenik u svom djelokrugu rada. Svaki radnik može odgovarati zbog

nepoštivanja pravila.

4.3. Radna okolina – izvori opasnosti i mjere zaštite

Radnu okolinu čine prostor u kojem čovjek radi i sredstva s kojima radi. Odnos čovjeka i radne

okoline vrlo je bitan jer čovjek najmanje trećinu života provede radeći i ukoliko se odnos

poremeti – nastaju neželjene posljedice.

40

U radnoj okolini radnika okružuju različite opasnosti zbog kojih može doći do nesreća na radu,

a samim time i do ozljeda, bolesti i šteta. Radna okolina treba odgovarati uvjetima utvrđenima

pravilima zaštite na radu, a kako bi se navedeno ustanovilo, dužnost poslodavca je obavljati

sva propisana ispitivanja te otkloniti sve eventualne opasnosti.

Podjela izvora opasnosti:

a) mehanički

Mehanički izvori opasnosti su predmeti u stanju mirovanja ili gibanja. Uzrokuju mehaničke

ozljede – udarce, posjekotine, prignječenja i sl., a najčešći uzroci su neispravan način

rukovanja, neispravan alat, upotreba u pogrešne svrhe te nepravilno odlaganje, održavanje i

skladištenje. Opasnosti se javljaju pri rukovanju ili u blizini oštrih i šiljatih predmeta, predmeta

koji se gibaju kružno i predmeta koji se gibaju pravocrtno. Kod kružnog gibanja dolazi do

opasnosti od zahvaćanja kose, dijelova tijela i odjeće. Najčešće se radi od dijelovima strojeva

– osovine, vratila, rotirajući dijelovi i sl. Kod pravocrtnog gibanja dolazi do opasnosti od

uklještenja između dijelova stroja i potrebno ih je zaštititi ili ograditi. Najčešći uzrok ozljeda su

pribor i alat koji su neispravni ili oštećeni. Ručni alat mora se pravilno upotrebljavati, održavati

i skladištiti te odložiti u posebne kutije, torbe, tobolce i sl. kada se ne koristi.

b) opasnosti od padova

Padovi na istoj razini nastaju zbog loše konstrukcije ili neodržavanja. Pod radnog prostora

mora biti ravan, gladak i ne smije se klizati. Slobodne površine poda za prolaz ljudi i vozila

moraju imati odgovarajuću širinu: glavni prolazi za ljude minimalno 150 cm, sporedni 100 cm,

a transportni putovi minimalno 180 cm. Padovi u otvore u podu (jame, kanali, otvori za dizala

i sl.) sprječavaju se postavljanjem zaštitne ograde ili odgovarajućim poklopcima te pravilnim

obilježavanjem i osvjetljavanjem. Sva radna mjesta viša od 100 cm od tla ili niže etaže kod kojih

postoji opasnost od pada moraju biti zaštićena zaštitnom ogradom od minimalno 100 cm

visine. Radom na visini smatra se rad na površini višoj od 3 m.

41

Ukoliko se za rad koriste ljestve, potrebno ih je pravilno upotrebljavati. Kada se penje ili silazi,

radnik mora biti licem okrenut prema ljestvama i trebaju biti stabilno postavljene. U pogonima

se najčešće koriste stabilne metalne ljestve, no često se upotrebljavaju i jednokrake i

dvokrake. Jednokrake ljestve najsigurnije su i najlakše za uspinjanje kada se postave pod

kutem od 75 °.

c) opasnosti od električnog udara

Električna struja na čovjeka djeluje kada je on u zatvorenom strujnom krugu, odnosno u izravnom

dodiru s dvjema točkama među kojima je napon.

Napon viši od 50 V predstavlja potencijalnu opasnost za čovjeka.

Djeluje na različite načine:

• toplinsko djelovanje: najveće je na mjestima gdje struja ulazi i izlazi, može doći do

teških unutarnjih i vanjskih opeklina

• mehaničko djelovanje: na mjestima ulaska i izlaska struje iz tijela zbog velikih jakosti

dolazi do razaranja tkiva na tijelu

• kemijsko djelovanje: struja prolazeći kroz krv elektrolitski rastvara krvnu plazmu

• biološko djelovanje: stezanje u mišićima, treperenje srčanih klijetki, paraliza dišnih

organa i prestanak disanja, paraliza rada srca

Savjeti za siguran rad:

• prilikom bilo kakvih radova na električnom uređaju isključiti osigurače

• nikada ne dirati oštećene električne vodove ni trošila

• napon u oštećenim električnim vodovima odmah isključiti

• nakon isključenja osigurača ispitivačem faze provjeriti ima li u uređaju napona

• ne dirati električne vodove koji su pali na zemlju

42

• zamjenu osigurača ili žarulje raditi pri osvjetljenju sa suhim rukama i stajati na

izoliranoj podlozi

• za prijenosne električne strojeve ili alate sa zaštitnim uzemljenjem smiju se koristiti

samo utikači i priključnice za trofaznu struju

• topljivi ulošci električnom osiguraču ne smiju se nikad premošćivati

• postrojenje pod naponom mora biti najmanje uzdignuto od stajališta 2,5 m

• najveći dopušteni napon za električni alat kojim se radi u mokrim prostorijama ili na

velikim metalnim plohama je 25 V

d) opasnosti od štetnih i otrovnih tvari

Opasne tvari dijelimo na tvari štetne za zdravlje, zapaljive i eksplozivne tvari.

Tvari štetne za zdravlje su tvari ili smjese koje mogu štetno djelovati na zdravlje radnika dok je

zaposlen, nakon umirovljenja i koje mogu štetno djelovati na potomke.

Razlikujemo: kancerogene tvari (već u manjim količinama uzorkuju rak), teratogene (uzrokuju

deformacije ploda u utrobi) i mutagene tvari (uzorkuju trenutne ili trajne promjene gena). U

industriji štetne tvari su plinovi (najpoznatiji je ugljikov dioksid), pare i aerosoli (prašine, dimovi

i magle).

Zapaljive i eksplozivne tvari su razrjeđivači i otapala. Kiseline i lužine u dodiru s kožom stvaraju

teške opekline te izjedaju kožu i sluznicu. Njihove pare i magle nadražuju dišne organe i oči, a

izuzetno su opasne ako se progutaju (teška oštećenja jednjaka, želuca, crijeva, smrt). Zaštita

na radu s kiselinama i lužinama: držati u neoštećenim posudama, staviti oznake s nazivom i

koncentracijom tvari, provjetravati prostorije u kojima se drže, razrjeđivati prema principu

KuV (kiselina u vodu!), koristiti osobna zaštitna sredstva (gumene rukavice, naočale, kuta), u

slučaju dodira s kožom obrisati i isprati s velikom količine vode.

e) opasnosti od buke i vibracija

Buka se definira kao svaki nepoželjan zvuk. Štetnost buke na organizam manifestira se

zamorom, oštećenjem sluha i smanjenjem radne sposobnosti. Gornja dopuštena granica buke

43

je 90 dB te izaziva psihološke reakcije, ali ne ugrožava značajno sluh. Buka od 120 dB označava

granicu nelagodnosti koja značajno ugrožava sluh. Buka od 140 dB označava prag ili granicu

boli kojoj čovjek ne smije biti izložen ni kratkotrajno. Za zaštitu od buke provode se tehničke

mjere zaštite (pojedinačne – primjena osobnih zaštitnih sredstava, kolektivne – zaštita na

mjestu rada) i zdravstvene (redoviti pregledi i praćenje stanja sluha, izdvajanje iz mjesta buke).

f) opasnosti od štetnih zračenja

Zračenje se definira kao širenje energije u prostoru pomoću valova. Najpoznatije vrste

zračenja su toplinsko (infracrveno), ultraljubičasto, rentgensko i radioaktivno. Sve vrste

zračenja opasna su po zdravlje i život čovjeka. Mjere zaštite koje se primjenjuju: upotreba što

slabijih zračenja, povećanje udaljenosti od izvora, skraćivanje trajanja ozračivanja, stavljanje

apsorbera na put zračenja.

g) opasnosti od nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta

U mikroklimatske uvjete ubrajamo: temperaturu, vlažnost i strujanje zraka, toplinsko zračenje.

Najpovoljniji mikroklimatski uvjeti za rad su temperatura od 18 do 22 C, vlažnost zraka od 50%

i strujanje zraka od 0,2 do 0,3 m/s. Zaštitne mjere kojima se osiguravaju povoljni uvjeti za

ugodan i siguran rad su pravilno instaliranje i izolacija toplinskih uređaja, klimatizacija i

automatizacija radnog procesa.

h) opasnosti od požara i eksplozija

Kako bi došlo do gorenja, potrebna je prisutnost gorive tvari, kisika i određene temperature

(temperatura paljenja). Obrnuti proces od gorenja je gašenje, pri kojem nastojimo ukloniti

44

jedan od uvjeta potrebnih za gorenje. Sredstva za gašenje dijele se na glavna (voda), specijalna

(pjena, prah, CO, itd.) i pomoćna (zemlja, pijesak, prekrivač, itd.).

Koriste se:

• ručni i prijevozni vatrogasni aparati,

• prijenosne vatrogasne prskalice s pripadajućom opremom,

• zidni hidranti i vanjski (podzemni ili nadzemni) hidranti s pripadajućom opremom,

• stabilni i polustabilni automatski uređaji za gašenje,

• vatrogasna vozila.

Vrste vatrogasnih aparata: aparati za gašenje vodom, aparati za gašenje prahom, aparati za

gašenje ugljikovim dioksidom, aparati za gašenje pjenom, aparati za gašenje požara ulja i

masnoća. Obvezni su redovni i periodični pregledi vatrogasnih aparata, a broj vatrogasnih

aparata propisan je prema površini mjesta rada i opasnosti od požara.

Aktiviranje aparata za gašenje prahom:

• osloboditi mlaznicu

• izvući osigurač

• pritisnuti ručicu prema dolje

• upravljati mlaznicom u smjeru vatre

45

i) opasnosti od tjelesnih napora

Pri radu su prisutne dvije grupe naprezanja: opće opterećenje krvotoka te opterećenje mišića,

kralješnice i zglobova. Posebna pozornost pridaje se pri radu s teretom – položaj kralješnice

treba biti ispravan, a noge se trebaju savijati u koljenima. Radi zaštite radnika propisana je

najveća dopuštena masa tereta: kod muškaraca do 25 kg, a kod žena i mladih do 15 kg. Mjere

zaštite: preventivno premještanje radnika na druge poslove nakon 10 godina, smanjivanje

radne norme i broja štetnih radnji tijekom rada, odmori (dnevni, godišnji, rekreativni

programi).

Upute za podizanje i prijenos tereta:

• noge staviti u raskorak i razmaknuti stopala 20-30 cm

• postaviti stopala uz dno predmeta

• savijte koljena i čučnite, ne saginjite se, držite kičmu ravno i što je moguće više

uspravno

• ako je potrebno raširite koljena ili samo jedno koljeno više približite predmetu

• zahvatite rukama predmet i podignite ga na visinu prikladnu za nošenje oslanjajući se

čvrsto na noge

• ako mijenjate smjer kretanja – ne okrećite gornji dio tijela, već promijenite položaj

nogu

• predmet držite cijelo vrijeme uz tijelo

• odlaganje: na stol - stavite prvo samo dio predmeta, a do kraja ga gurnite rukama; na

pod – uspravna kičma, predmet uz tijelo, savijte koljena i spuštajte predmet mišićima

ruku i nogu

46

4.4. Osobna zaštitna sredstva

Osobna zaštitna sredstva koriste se za zaštitu tijela od štetnih utjecaja na radu. Najčešće se

povređuju šake (40%), a zatim slijede stopala (17%), noge (12%), ruke (11%), glava i vrat (10%),

tijelo (7%) i oči (3%).

Osobna zaštitna sredstva dijele se prema dijelu tijela koji štite:

• glava (kacige, kape, kapuljače)

• oči i lice (naočale, viziri, maske, polumaske)

• uši (čepići, štitnici)

• dišni organi (plinske maske, maske, respiratori, filtri)

• tijelo (odijela, kombinezoni, jakne, kabanice, kute, reflektirajuća odjeća)

• ruke (rukavice)

• noge (cipele, čizme, klompe)

47

4.5. Prva pomoć

Nesreće, kvarove, neispravne uređaje i instalacije te bilo kakve situacije koje ugrožavaju

zdravlje i sigurnost na radnom mjestu radnik treba odmah prijaviti poslodavcu, a dužnost

poslodavca je ukloniti ili smanjiti rizike. Ukoliko dođe do stanja opasnog za život, ozlijeđenom

radniku treba se pružiti prva pomoć. Ona je samo privremena i svakako je potrebno pozvati

hitnu pomoć.

OSNOVNA NAČELA PRUŽANJA PRVE POMOĆI KOD RANA

Najčešće ozljede na radu su mehaničke ozljede (zatvorene i otvorene rane). Pravila kod

pružanja prve pomoći kod rana:

• ne dirati prstima

• ne ispirati, osim ako je u pitanju otrov – očistiti alkoholom

• ne vaditi šiljati predmet iz rane

• manja tijela na površini rane (komadići kamena, metala, itd.) ukloniti čistom gazom

• ranu pokriti sterilnom gazom tako da gaza pokriva cijelu ranu i prelazi njene rubove

• preko gaze staviti zavoj – ne smije biti prelabav, ali ni previše stegnut

PRVA POMOĆ KOD KRVARENJA I GUŠENJA

Glavno pravilo kod pružanja prve pomoći u slučaju krvarenja je što prije zaustaviti krv. Jako

krvarenje zaustavlja se jakim pritiskom na mjestu ili malo iznad ozljede, a kod krvarenja iz

manjih arterija i vena te kapilara zaustavlja se kompresijskim zavojem.

Znakovi gušenja dijele se u nekoliko faza: najprije se javlja žeđ za zrakom, disanje je ubrzano,

zatim nastupa pomućenje svijesti s grčevima, a pri kraju svi se pokreti smiruju i nastupa duboka

nesvijest koja prelazi u smrt. U slučaju gušenja treba odmah započeti s umjetnim disanjem jer

čovjek može izdržati bez disanja 3-5 minuta.

Brojevi hitne pomoći:

194 i 192.

48

PRVA POMOĆ KOD UDARA ELEKTRIČNE STRUJE

U svakoj prostoriji na radnom mjestu u kojoj se nalaze električne instalacije i uređaji postoji

opasnost od udara električne struje. Glavno pravilo pri pružanju prve pomoći kod udara

električne struje je da treba što prije osloboditi unesrećenog od djelovanja struje i pritom

nikada ne hvatati ozlijeđenog golim rukama. Načini oslobađanja iz strujnog kruga: izvući utikač

iz utičnice, prekinuti dovod struje rezanjem priključnih vodiča pomoću izolacijskog alata

(kliješta, sjekire, itd.), izolirati ruke. Ukoliko ozlijeđeni ne diše, odmah se pristupa oživljavanju.

MASAŽA SRCA

Rad srca provjerava se tako da se opipa puls na vratnoj žili kucavici, nipošto na ruci. Masaža

srca izvodi se na donjoj polovici prsne kosti, u sredini 2-3 prsta iznad mjesta gdje se spajaju

rebra. Postupak izvođenja masaže srca:

• položiti ozlijeđenog na leđa, na tvrdu podlogu

• kleknuti s njegove desne strane

• preklopiti dlan jedne ruke preko nadlanice druge i položiti ih na donji dio prsne kosti

• svake sekunde pritisnuti snagom da se prsni koš ulegne za 3-5 cm

UMJETNO DISANJE

Postoje 2 metode izvođenja umjetnog disanja: usta na nos i usta na usta. Postupak:

• provjeriti ima li u dišnim putovima stranog sadržaja

• što više zabaciti glavu unazad kako bi se dišni putovi oslobodili

• upuhivati zrak svakih 5 sekundi (u ritmu normalnog disanja, 12-14 puta u minuti)

OŽIVLJAVANJE

Oživljavanje je kombinacija masaže srca i umjetnog disanja. Naizmjenično se izvodi 30 pritisaka

i 2 upuhivanja.

oživljavanje = 30 pritisaka : 2 upuhivanja

49

5. Literatura

1. Frgić Vladimir, Materijali, Udžbenik za drvodjeljske škole, Zagreb, 1998.

2. J. Ištvanić, J. Dević, Alati i strojevi u obradbi drva, Element, Zagreb, 2003.

3. Horvat Marin, Građevni materijali, Udžbenik za 1. razred graditeljskih škola, Školske

novine, Zagreb, 2002. godine

4. Neidhardt Tatjana, Građevne konstrukcije, Omega Al d.o.o., Zagreb, 2004. godine

5. J. Horvat, A. Regent: Osobna zaštitna oprema, Veleučilište u Rijeci, 2009.

6. Zaštita na radu, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 1998.

50

Kontakt:

Javna ustanova Razvojna agencija Šibensko-kninske županija

Velimira Škorpika 6, 22000 Šibenik

Tel: 00 385 (0) 022/217-113

Fax: 00 385 (0) 022/217-114

Email: rra@rra-sibenik.hr

www.rra-sibenik.hr

www.pvtr-skz.com.hr

Za više informacija o fondovima Europske unije posjetite stranice:

https://strukturnifondovi.hr/

https://efondovi.mrrfeu.hr

http://www.esf.hr/