TEMATSKA JEDINICA VII

Ekonomsko-financijska analiza II dio

7.7. Račun dobiti i gubitka

7.7.1. Uvodne napomene

Financijski izvještaj pod nazivom Račun dobiti i gubitka iskazuje vrijednosti ukupnog

prihoda i temeljnih elemenata njegove raspodjele. Njegova je namjena da korisnicima

izvještaja prezentira rezultate poslovanja za određeno razdoblje. Rezultat uspješnog

poslovanja iskazat će se s vrijednosti dobiti nakon oporezivanja, a neuspješno poslovanje s

iznosom gubitka. Prezentacija počinje s iskazivanjem utvrđenog ukupnog prihoda planiranog

obuhvatom obračunskih transakcija u određenom poslovnom razdoblju. Općenito, razdoblje

izvještavanja može biti različito, npr. mjesec dana, tromjesečje, polugodište, godina i dr. U

sklopu izrade dokumenata za ocjenu investicijskog projekta u pravilu se koriste financijski

izvještaji za razdoblje od godine dana.

Ukupni prihod je sintetički vrijednosni rezultat djelovanja svih resursa u budućem

poslovanju investicijskog projekta. Međutim, zbog utvrđivanja elemenata za ocjenu

investicijskog projekta kao i za druge svrhe, potrebno je iskazati elemente strukture ukupnog

prihoda te na kraju iskazati neto rezultat budućeg poslovanja u određenom razdoblju. Stoga se

primjenjuje raspodjela ukupnog prihoda, koja daje temelj za izradu dokumenta nazvanog

Račun dobiti i gubitka. Elementi Računa dobiti i gubitka nastaju tijekom planiranja

investicijskog projekta u različitim segmentima u fazi pripreme investicijskog projekta. Račun

dobiti i gubitka iskazuje stupanj uspješnosti poslovanja po pojedinim godinama tijekom

razdoblja poslovanja investicijskog projekta.

U izradi Računa dobiti i gubitka preuzimaju se podaci iz prethodnih dijelova pripreme

investicijskog projekta i raspoređuju se na:

pokriće utrošenih činitelja u procesu poslovanja

trošak vanjskih izvora financiranja

plaće i ostala primanja osoblja

opću i javnu potrošnju

dio za vlasnike

Kod izrade raspodjele ukupnog prihoda trebaju se zadovoljiti institucionalno propisani

uvjeti poslovanja, interesi budućeg poslovnog subjekta i vlasnika. To znači da postupak

raspodjele treba biti metodološki korektan, a za buduće poslovne subjekte i vlasnike

prihvatljiv dokument u pogledu izvještavanja o uspješnosti budućeg poslovanja investicijskog

projekta.

7.7.2. Struktura raspodjele ukupnih prihoda

Raspodjela ukupnih prihoda iskazanaje pomoću sheme Računa dobiti i gubitka u kojoj

se iskazuju sva izdvajanja iz ukupnih prihoda i to za:

pokriće uloženih činitelja (materijal, usluge, amortizacija dugotrajne imovine i rad

osoblja)

pokriće troškova vanjskih izvora financiranja (kamate i ostali troškovi)

opću i javnu potrošnju (porezi i doprinosi)

rezerve

zadržanu dobit

dio dobiti nakon oporezivanja za vlasnike poslovnog subjekta (dividende ili udjel u

dobiti)

U skladu s potrebama analize investicijskog projekta shema Računa dobiti i gubitka

znatno je pojednostavljena, odnosno svedena je samo na one stavke za koje postoje

informacije u okviru pripreme investicijskog projekta.

Raspodjela ukupnih prihoda iskazana Računom dobiti i gubitka ima sljedeću

strukturu:

1. Ukupni prihodi

1.1 Prihodi od prodaje

1.2. Financijski prihodi

1.3. Prihodi od prodaje imovine

1.4. Ostali prihodi

2. Ukupni rashodi

2.1. Poslovni rashodi

2.1.1. Materijalni troškovi

2.2.2. Amortizacija

2.2.3. Troškovi osoblja

2.2. Financijski rashodi

2.3. Ostali rashodi

3. Dobit prije oporezivanja

4. Porez na dobit

5. Dobit nakon oporezivanja

5.1.Rezerve

5.2. Dio dobiti za vlasnike

5.3. Zadržana dobit

Zadatak planera investicijskog projekta je da u skladu s navedenom strukturom

korektno preuzme raspoložive podatke te da na temelju njih uz potrebne analitičke postupke

izvede cjelokupnu raspodjelu ukupnih prihoda.

7.7.3. Ukupni prihodi

Ukupni prihodi su sumarni financijski rezultat postignut na tržištu od svih poslovnih

aktivnosti projekta. Zbog što boljeg uvida u poslovanje projekta u Računu dobiti i gubitka

iskazuju se zasebno glavne skupine aktivnosti koje stvaraju ukupne prihode. Iz veličine udjela

segmenata ukupnih prihoda može se u pravilu uočiti koja je aktivnost dominantna u

poslovnom subjektu i o kojoj ovisi i ocjena učinkovitosti poslovanja. Uobičajeno se iskazuju

četiri skupine ukupnih prihoda:

prihodi od prodaje

financijski prihodi

prihodi od prodaje imovine

ostali prihodi

Prihodi od prodaje

U ovu skupinu prihoda svrstavaju se prihodi ostvareni od prodaje isporučenih gotovih

proizvoda ili trgovačke robe, te od izvršenih usluga. Na temelju kalkulacije prodajnih cijena

projekt u prodajne cijene treba uračunati sve jedinične naknade za korištene nematerijalne,

materijalne, ljudske i financijske resurse; pokriće poreza i doprinosa te optimalni dio prihoda

za dobit nakon oporezivanja, pod uvjetom da to tržište prihvaća.

U planiranju investicijskih projekata vrlo je važno obuhvatiti sve elemente budućih

prihoda kako bi se utvrdili mogući ukupni prihodi koji u konačnici ovise o mogućoj količini

prodaje na tržištu i o budućim prodajnim cijenama.

Financijski prihodi

Financijski prihodi ostvaruju se od:

aktivnih kamata na dane pozajmice, zajmove, kredite i si.

prinosa na tuđe vrijednosnice (obveznice, komercijalne zapise i si.)

kamata na oročene depozite

dividendi ili udjela u dobiti nakon oporezivanja od ulaganja u kapital drugih poslovnih

subjekata

drugih prinosa na financijske plasmane

Prinosi na financijske plasmane nisu značajni prihodi kod poslovnih subjekata iz

proizvodnih i trgovačkih djelatnosti, ali su glavni prihodi kod poslovnih subjekata koji se

bave financijskim poslovima.

Prihodi od prodaje imovine

Prihodi od prodaje imovine u pravilu su relativno male vrijednosti, jer to nije redovna

djelatnost nego povremeni slučaj nakon rashodovanja dugotrajne materijalne imovine ili

prodaje dugotrajne imovine zbog stjecanja gotovog novca za pokriće nedostatne likvidnosti.

Ostali prihodi

U ovu grupu svrstavaju se povremeni neredoviti prihodi koji nastaju u specifičnim

okolnostima, kao npr. prihod od otpisa obveze po odluci vjerovnika ili zbog nastupanja

zastare, prihod od imovinskih viškova i procjena, prihodi od ukidanja dugoročnih

rezerviranja, prihodi od refundacija, dotacija, subvencija i sličnog.

7.7.4. Ukupni rashodi

Nakon izračuna ukupnih prihoda analitičkim postupcima se utvrđuju ukupni rashodi,

koji se zatim unose u dokument Računa dobiti i gubitka. Ukupni rashodi su izdvajanja koja se

prva namiruju iz ostvarenih ukupnih prihoda. Ukupni rashodi se sastoje od:

poslovnih rashoda

financijskih rashoda

ostalih rashoda

Poslovni rashodi

Poslovni rashodi nastaju zbog stvaranja gotovih proizvoda i usluga. Su= čeljavanjem s

vrijednošću prihoda od prodaje može se sagledati prvi pokazatelj uspješnosti ili neuspješnosti

poslovanja. Naime, ako su prihodi od prodaje veći od poslovnih rashoda projekt ima realne

uvjete za uspješno poslovanje. Ako su troškovi poslovanja veći od prihoda od prodaje, u

pravilu je to rijetko moguće nadoknaditi financijskim poslovanjem ili nekim drugim

transakcijama. Poslovni rashodi se uobičajeno razvrstavaju u tri temeljne grupe:

materijalni troškovi

amortizacija

troškovi osoblja.

Značaj pojedine od navedenih grupa poslovnih rashoda je vrlo različit kod pojedinih

djelatnosti. Tako npr. kod kapitalno intenzivne djelatnosti materijalni troškovi i amortizacija

imaju najveći udjel u raspodjeli ukupnog prihoda. Kod radno intenzivnih djelatnosti najveći

udjel imaju troškovi osoblja.

Materijalni troškovi mogu podrazumijevati vrlo široku lepezu troškova, a u strukturi

se mogu pojaviti sljedeće podgrupe:

vrijednost utrošenih raznovrsnih sirovina i materijala, energije, sklopova, ambalaže, rezervnih

dijelova, sitnog inventara i si.

proizvodne usluge koje predstavljaju vrijednost usluga koje su dobavljači izvršili u svezi s

funkcijama poslovanja kao što su npr. prijevoz, održavanje, osiguranje, marketing usluge

dorade i prerade, ispitivanja i atesti, osiguranje, marketing i si.

Amortizacija je naknada za korištenje i utrošak dugotrajne nematerijalne i materijalne

imovine. Izračunava se primjenom amortizacijskih stopa na bruto nabavnu vrijednost

pojedinih stvari ili prava dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine. Amortizacijske

stope se u pravilu izračunavaju prema procjeni trajanja ekonomskog vijeka korištenja

pojedinog predmeta dugotrajne imovine u poslovanju pravne osobe. Amortizacija se ne

ugrađuje u proizvod ili uslugu, nego se prodajom i naplatom prihoda od proizvoda ili usluga

akumulira u novčanom obliku stvarajući novac za plaćanje zamjene predmeta dugotrajne

imovine koji više ne mogu davati pozitivne ekonomske učinke.

Troškovi osoblja obuhvaćaju sve vrste izdataka projekta koji su vezani uz rad, kao što su neto

plaće, nagrade, otpremnine, porezi, doprinosi i ostalo.

Financijski rashodi

U ovu stavku svrstavaju se sve vrste naknada za korištenje tuđih izvora financiranja:

kamate na primljene pozajmice, kredite i zajmove

prinosi za imatelje vrijednosnica koje će emitirati poslovni subjekt (obveznice,

komercijalni zapisi i si.)

bankarski troškovi i naknade u svezi korištenja tuđih izvora financiranja

obračunate provizije prilikom nabave tuđih izvora financiranja

ostali financijski rashodi rema investicijskih projekata

Ostali rashodi

Ovu grupu čine rashodi koji se ne mogu svrstati u neku određenu stavku kao npr.

ispravak vrijednosti ili otpis potraživanja od kupaca, manjkovi na teret društva i slično.

7.7.5. Dobit prije oporezivanja

Dobit prije oporezivanja utvrđuje se na temelju razlike između ukupnih prihoda i

ukupnih rashoda. Dobit prije oporezivanja bi trebala biti pozitivna, jer je cilj poslovanja

ostvariti novu vrijednost iznad vrijednosti naknada uloženih resursa. Ako se utvrdi da bi dobit

prije oporezivanja bila negativna, znači da se iz ukupnih prihoda ne bi mogli podmiriti ukupni

rashodi, projekt bi iskazao gubitak. U tom slučaju nije moguće ostvariti sredstva za

podmirenje poreza na dobit i dobiti nakon oporezivanja. To znači da se u slučaju gubitka

raspodjela ukupnih prihoda na toj stavci i završava. Ali to istovremeno znači upozorenje da bi

pozitivna ocjena izvodljivosti investicijskog projekta mogla biti upitna.

No ako se gubitak javlja samo u jednoj godini vijeka projekta, a veličina dobiti nakon

oporezivanja u prethodnim godinama pokriva jednokratni gubitak, može se dogoditi da se

ostvari dovoljno vrijednosti za prihvatljivost projekta. U slučaju takvog projekta može se

nastaviti s raspodjelom ukupnih prihoda u ostalim godinama nakon ostvarenog gubitka,

utvrđivanjem iznosa poreza na dobit i dobiti nakon oporezivanja.

7.7.6. Porez na dobit

Metode za obračun poreza na dobit ovise o odrednicama iz vanjskog okruženja u

trenutku planiranja investicijskog projekta. Kod obračunavanja poreza na dobit nužno je imati

na umu da se iznos poreza računa pomoću posebnog dokumenta koji uvažava porezne

olakšice i teretnice. Budući daje porezna politika operativni iskaz općih i javnih potreba

države, porezne stope se propisuju u skladu s time. To znači da parametri za izračunavanje

poreza iz dobiti nisu fiksni, već su podložni promjenama. Stoga analitičar investicijskog

projekta u fazi planiranja investicijskog projekta treba provjeriti koja je važeća osnovica i

stopa poreza iz dobiti prije oporezivanja. Ponekad se ekonomskom politikom stimulira razvoj

pa se poslovnim subjektima koji ulažu dio novostvorenog kapitala u nove projekte, zbog

postizanja njegove veće učinkovitosti u budućnosti propisuju razne olakšice. Ove olakšice

mogu biti npr. umanjivanje dobiti prije oporezivanja kao osnovice za obračun poreza,

snižavanje porezne stope za novoosnovane pravne osobe, pravne osobe s područja posebne

državne skrbi i dr.

U određenom trenutku mogu se propisati i neke druge porezne olakšice te ih analitičar

investicijskog projekta treba s posebnom pažnjom razmotriti i uzeti u obzir. Ovo je naročito

važno kada dolaze strani investitori jer davanje poreznih olakšica može biti presudno za

njihovu odluku o ulaganju sredstava.

Nasuprot olakšicama, državne institucije propisuju i povećanje osnovice za obračun poreza na

dobit za troškove koji su veći od propisanih ili porezno nepriznati, kao npr. obračunata

uvećana amortizacija iznad propisanih stopa amortizacije, vlastita potrošnja (reprezentacija i

troškovi osobnih automobila), kazne koje izriče mjerodavno tijelo, troškovi koji se odnose na

privatni život dioničara i članova društva i dr .

7.7.7. Dobit nakon oporezivanja

Nakon što se iz dobiti prije oporezivanja namiri iznos poreza preostali iznos odnosi se

na dobit nakon oporezivanja. Dobit nakon oporezivanja je onaj dio ukupnih prihoda iz kojeg

se izravno ili s odgodom namiruju vlasnici. Vlasnici se namiruju izravno isplatom dividendi

ili udjelom u dobiti nakon oporezivanja, a naknadno vlasnici mogu tražiti isplatu i iz sredstava

zadržane dobiti i rezervi. Raznovrsne rezerve namijenjene su izravno za pokriće neplaniranih

izdataka (npr. veće isplate po garancijama) ili neizravno pokriće gubitaka. Zadržana dobit u

pravilu je namijenjena za financiranje razvoja poslovnog subjekta.

Prema tome dobit nakon oporezivanja raspoređuje se na:

rezerve

dio za vlasnike

zadržanu dobit

Raspodjela dobiti nakon oporezivanja dijelom je zadana od vanjskih činitelja

(zakonske rezerve). Dio dobiti nakon oporezivanja za vlasnike je:

udjel u dobiti nakon oporezivanja za ulagače u društvo s ograničenom odgovornošću

dividenda za povlaštene i obične dioničare.

Raspoređivanje dobiti nakon oporezivanja na udjele, povlaštene i obične dividende te

na zadržanu dobit uvjetovano je kako preferencijama vlasnika, tako i razvojnom politikom

poslovnog subjekta. Navedene stavke iste su razine važnosti, a ovakav redoslijed imaju samo

iz praktičnih razloga. Operativni postupak raspoređivanja za pojedine stavke je iterativni

proces u kojem učestvuje poslovodstvo, vlasnici, a kao ograničenje se javljaju institucionalni

uvjeti. U nastavku je izložen operativni postupak raspoređivanja i značenje svake od ovih

stavaka.

Rezerve

Rezerve su dio raspoređivanja dobiti nakon oporezivanja čija je namjena korištenje u

slučaju kad nastupe nepovoljne okolnosti u poslovanju. Pod tim okolnostima podrazumijeva

se gubitak u poslovanju te značajni gubici zbog raznih rizika (veliki izdaci zbog realizacije

danih garancija, ratne štete i dr.). Raspoređivanjem dijela dobiti u rezerve povećava se

sigurnost u poslovanju, pa nije slučajno daje dio raspoređivanja za rezerve i zakonski

određen. Međutim, nije jednostavno odrediti koja je to visina rezervi koja bi osiguravala

sigurnost projektu kad nastupe nepovoljni uvjeti u poslovanju. Zbog povećanja činitelja

sigurnosti odluku o visini rezervi u poslovnom subjektu trebao bi donositi skup stručnjaka

koji dobro poznaje različite segmente poslovanja te njihovu pojedinačnu rizičnost na ukupno

poslovanje poslovnog subjekta. Kod odlučivanja o visini rezervi naročito bi trebalo povesti

računa o:

zakonski propisanim stopama raspoređivanja, te graničnog iznosa do kojeg postoji

obveza raspoređivanja

rizičnosti poslovanja dotičnog investicijskog projekta

stupnju rizičnosti političkih prilika na poslovanje

usporedbi s poslovnim subjektima iz srodne djelatnosti.

Rezerve mogu služiti i za druge namjene, od kojih su neke zakonski regulirane, a za

druge se raspoređivanje prepušta poslovodstvu i vlasnicima.

Struktura rezervi može biti sljedeća:

zakonske rezerve

statutarne rezerve

rezerve za vlastite dionice

ostale rezerve.

Osnovica za izdvajanje zakonskih rezervi je dobit nakon oporezivanja uz primjenu

propisane stope za raspoređivanje, a o ostalim vrstama rezervi odlučuje poslovodstvo i

vlasnici uz neka zakonska ograničenja.

Dio dobiti za vlasnike

Dio dobiti nakon oporezivanja utvrđuje se primarno sukladno pravnom modelu

poslovnog subjekta. U primjeru društva s ograničenom odgovornošću utvrđuju se sredstva za

isplatu udjela vlasnika u dobiti nakon oporezivanja. U primjeru dioničkog društva utvrđuju se

sredstva za isplatu dividendi za povlaštene i obične dioničare.

Udjel u dobiti

U raspodjeli dobiti nakon oporezivanja kod društva s ograničenom odgovornošću

vlasnici odlučuju koliko bi sebi od sredstava dobiti nakon oporezivanja raspodijelili. Unutar

određene veličine dijela dobiti nakon oporezivanja vlasnicima se obračunavaju i isplaćuju

udjeli sukladno postotku ulaganja u temeljni kapital društvo s ograničenom odgovornošću.

Propisi dozvoljavaju da društvo s ograničenom odgovornošću ne treba izdvajati dio ostvarene

dobiti nakon oporezivanja za zakonske rezerve. Međutim, ako vlasnici zaključe daje

opravdano ne podijeliti čitavu dobit nakon oporezivanja mogu također izdvojiti određeni dio

dobiti nakon oporezivanja za rezerve.

Dividende

Dividende se u pravilu utvrđuju i raspoređuju sukladno odnosu povlaštenih i običnih

dionica. Najprije se utvrđuje iznos dividendi za povlaštene dionice kod kojih su dioničari

ugovorili fiksnu stopu dividendi na uložena sredstva. Takav status povlaštenim dioničarima

osigurava prvenstvo u isplati dividendi, ali bez mogućnosti povećanja. No u slučaju gubitka i

povlašteni dioničari snose rizik poslovanja, što znači da niti oni u tom slučaju ne dobivaju

dividendu.

Obični dioničari su stvarni vlasnici poslovnog subjekta jer imaju pravo glasa na

skupštini, ali u potpunosti snose rizik poslovanja poslovnog subjekta. Oni primaju dividende

nakon što su isplaćene povlaštenim dioničarima, a visina dividendi nije fiksna već ovisi o

sljedećem:

uspješnosti poslovanja, odnosno veličini raspoložive dobiti nakon oporezivanja

poslovnoj politici vlasnika poslovnog subjekta

kretanju cijena na tržištu kapitala

stopi dividendi na dionice sličnih poslovnih subjekata.

Visinu dividendi određuju vlasnici poslovnog subjekta vodeći pri tome računa da

njihov interes, dugoročno gledano, bitno ne odsmpa od temeljnih motiva

poduzetništva.

Zadržana dobit

Obračunski gledano, zadržana dobit je rezidualni dio dobiti nakon oporezivanja, koji

ostaje kao neraspoređena veličina sredstava nakon prethodno provedene razdiobe na rezerve,

udjele u dobiti nakon oporezivanja i dividende. Međutim, veličina zadržane dobiti u pravilu se

svjesno i planski određuje, jer ona ima direktan utjecaj na dugoročnu razvojnu poslovnu

politiku projekta.

Stoga investicijski projektant kod određivanja visine zadržane dobiti treba voditi računa o

sljedećem:

prosječnoj stopi udjela zadržane dobiti kod postojećih sličnih poslovnih subjekata

financijskoj politici investitora te njegovoj sklonosti povećanju vlastitih izvora

financiranja

procjeni sklonosti vlasnika da se odriču dijela dividendi u korist očekivanih većih

prinosa od kapitala u budućnosti

Određivanjem visine zadržane dobiti završena je raspodjela ukupnog prihoda investicijskog

projekta. Iskazivanje vrijednosti zadržane dobiti ukazuje na uspješno poslovanje

investicijskog projekta, ali to je nedovoljan pokazatelj za njegovo prihvaćanje. Stoga se

postupak planiranja investicijskog projekta treba nastaviti uz korištenje podataka iz Računa

dobiti i gubitka.

na ostvareni gubitak u godini 5, postupak planiranja ukupnih prihoda i njegove raspodjele

obavlja se do kraja razdoblja poslovanja.

U svim godinama kada je poslovanje uspješno investicijski projekt iz ostvarenog ukupnih

prihoda podmiruje sve naknade prema dobavljačima, financijerima, državi, vlasnicima te

konačno zadovoljava i interese poslovnog subjekta.

Isplata dividendi obavlja se redovito u svim godinama uspješnog poslovanja i to uz fiksnu

stopu od 12% na nominalnu vrijednost uplaćenog kapitala za povlaštene dioničare, a običnim

dioničarima se isplaćuju dividende prema odluci skupštine dioničara. Primjetno je povećanje

dividendi u prve tri godine razdobljima poslovanja. Povećanje dividendi vlasnicima nije išlo

na štetu razvoja projekta jer se zadržana dobit po razdobljima poslovanja povećavala.

Kao stoje već navedeno, temeljna svrha Računa dobiti i gubitka je da omogući

proračun poreza na dobit i elemente raspodjele dobiti nakon oporezivanja. Te informacije će

investicijski projektant koristiti kasnije u procesu ocjene projekta.

7.8. Financijski tok

7.8.1. Definicija financijskog potencijala

Izvedba i poslovanje projekta odvijaju se na tržištu, što znači da se tijekom njih robe i

usluge razmjenjuju na tržištu pa se njihova vrijednost izražava u novčanim, a ne naturalnim

jedinicama. Zbog toga se u projektu pojavljuje pitanje financiranja izvedbe i poslovanja,

budući da su financijska sredstva nužna za normalno odvijanje razmjene roba i usluga na

tržištu. U planiranju investicijskog projekta se, osim ekonomskog potencijala, kao nužan

preduvjet učinkovitog investiranja i kasnije poslovanja pojavljuje i financijski potencijal,

kojeg je zato potrebno analizirati.

Pod pojmom financijskog potencijala podrazumijevaju se raspoloživa sredstava plaćanja u

vijeku projekta, kao što su novac u gotovini, novac na računima, vrijednosnice, krediti,

akreditivi i ostalo.

Veličina financijskog potencijala projekta ovisi o primicima i izdacima financijskih

sredstava u pojedinom razdoblju vijeka projekta, tj. o financijskim tokovima projekta. Kako

financijski potencijal projekta treba zadovoljiti različite zahtjeve u procesu izvedbe i

poslovanja projekta, potrebno je ocjenjivati likvidnost investicijskog projekta radi

sagledavanja mogućnosti financiranja projekta i njegov doprinos jačanju financijskog

potencijala poslovnog subjekta.

U operativnom smislu planiranje financijskih tokova ima dva temeljna cilja:

osiguranje likvidnosti tijekom izvedbe i poslovanja projekta

proračun stanja novčanih sredstava u Bilanci

Prvi od navedenih ciljeva odnosi se na preduvjete za uspješnu izvedbu i poslovanje projekta, a

drugi na stanje imovine u danom trenutku.

Izvor informacija za ocjenu financiranja i likvidnosti je financijski izvještaj pod nazivom

Financijski tok projekta, koji se izrađuje u obliku tablice. Reci tog izvještaja označuju

strukmru financijskih tokova, a stupci pojedina razdoblja u vijeku projekta ili dinamiku

financijskih tokova projekta.

Struktura financijskih tokova koji čine sastavne dijelove Financijskog toka sastoji se

od tri temeljne grupe:

primici

izdaci

neto primici

i u nastavku se detaljnije obrađuje svaka od navedene tri temeljne grupe stavaka.

7.8.2. Primici u Financijskom toku

Primici u Financijskom toku projekta su oni poslovni događaji koji povećavaju

financijski potencijal projekta, tj. svi primici financijskih sredstava u projekt, bez obzira o

kojem je obliku sredstva plaćanja riječ te bez obzira na vlasništvo nad tim sredstvima.

Neki od tih primitaka rezultat su poslovanja projekta (prodaja roba i usluga proizvedenih u

projektu, prodaja imovine projekta, prihodi od financijskih ulaganja, poticaji koje projekt

dobiva i si.) i djeluju istovremeno na povećanje i ekonomskog i financijskog potencijala

projekta. Ostali su primici financijskih sredstava koja nisu nastala poslovanjem projekta već

izvan projekta, a u projekt ulaze kako bi omogućili financiranje izvedbe i poslovanja projekta

u razdobljima kad sredstva stvorena u projektu za to nisu dovoljna (kapital vlasnika, krediti i

dr.), što znači da ta sredstva povećavaju financijski, ali ne i ekonomski potencijal projekta.

Primici u Financijskom toku projekta u operativnom smislu uključuju sljedeće:

ukupni prihodi

izvori financiranja

ostatak vrijednosti projekta

Ukupni prihodi

Ukupni prihodi obično uključuju: prihode od prodaje roba i usluga proizvedenih u

projektu, prihode od financijskih ulaganja (dobit, dividende, kamate i si.), prihode od prodaje

imovine, poticaje koje eventualno dobiva projekt i ostale prihode. Navedene kategorije

prihoda povećavaju i ekonomski i financijski potencijal projekta.

Pri sastavljanju Financijskog toka projekta, podaci o ukupnim prihodima jednostavno se

preuzimaju iz dijela o formiranju ukupnih prihoda, stoje razmatrano u II, t. 7.2. ili iz Računa

dobiti i gubitka u tablici 7.7.1, redak 1.

Izvori financiranja

Izvori financiranja su primici financijskih sredstava koja nisu rezultat poslovanja

projekta nego u projekt ulaze iz okoline.

Primitak tih sredstava omogućuje da projekt nabavi potrebne činitelje i započne poslovanje,

pa se tako stvaraju preduvjeti za kasnije povećanje ekonomskog potencijala projekta u toku

poslovanja.

U projektu se pojavljuju vlastiti i/ili tuđi izvori financiranja kao dva temeljna izvora

financiranja. Vlastiti izvori podrazumijevaju ona sredstva koja u projekt ulažu vlasnici

projekta (kapital ulagača, dionički kapital, državni kapital i dr.). Tuđi izvori financiranja

podrazumijevaju sva sredstva koja u projekt unose subjekti koji nisu vlasnici projekta, a

najčešće su to različiti krediti koje financijske institucije odobravaju projektu, najam i

franchising. Primici iz izvora financiranja povećavaju samo financijski potencijal projekta ali

ne i njegov ekonomski potencijal, budući da korištenje tih sredstava dovodi kasnije i do

plaćanja naknade, bez obzira jesu li to npr. dividende na dionice ili kamate na kredite.

Izvori financiranja u Financijskom toku pojavljuju se kada projekt sam ne može stvoriti

dovoljno sredstava za financiranje svog poslovanja i razvoja, tj. u bilo kojoj godini vijeka

projekta, bez obzira radi li se o razdoblju izvedbe ili razdoblju poslovanja. Logično je da će se

kod novih projekata izvori financiranja pojavljivati najviše na početku vijeka projekta u

razdoblju izvedbe, jer tada još nije počelo poslovanje i projekt ne ostvaruje nikakav prihod pa

je njegovu izvedbu potrebno financirati sredstvima koja su nastala izvan projekta. Nakon

početka poslovanja logično je očekivati da će projekt stvarati dovoljno ukupnih prihoda da

podmiri izdatke u svom poslovanju, a da će se koristiti izvorima financiranja tek ako u

procesu razvoja zahvati budu trebali velike izdatke koji se neće moći podmiriti iz sredstava

stvorenih u poslovanju projekta.

Podaci o izvorima financiranja u vijeku projekta preuzimaju se iz dijela analize koja se odnosi

na izvore financiranja i obrađena je u II, t. 7.6.

Ostatak vrijednosti projekta

Svoju imovinu projekt upotrebljava u procesu poslovanja i razvoja pa se taj proces ne

može ostvariti bez te imovine. U procesu poslovanja i razvoja imovina se troši i obnavlja te se

tijekom vijeka projekta mijenja i njena vrijednost, ali je u danom vremenu ta vrijednost

određena. S analitičkog gledišta, na kraju vijeka projekta prestaje njegovo poslovanje iako se

ono u stvarnosti vjerojatno nastavlja, pa imovina i na kraju vijeka projekta ima neku

vrijednost.

Ostatak vrijednosti projekta je vrijednost imovine na kraju vijeka projekta. Primici

koji nastaju pojavom ostatka vrijednosti projekta utječu na ekonomski i financijski potencijal

projekta, bez obzira hoće li projekt nastaviti poslovanje nakon kraja vijeka. U svakom slučaju,

ostatak vrijednosti projekta bit će polazište za njegov eventualan razvoj u razdoblju nakon

vijeka projekta. Budući da se imovina projekta s gledišta uloge u procesu poslovanja i razvoja

može podijeliti na dugotrajnu i kratkotrajnu, ostatak vrijednosti projekta uključuje ostatak

vrijednosti dugotrajne i kratkotrajne imovine.

Ostatak vrijednosti dugotrajne imovine je njena vrijednost na kraju vijeka projekta, što

znači daje manji od njene početne vrijednosti jer se ta imovina u procesu poslovanja troši i

amortizira. Budući da se dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina amortiziraju, njihov

ostatak vrijednosti je jednak njihovoj neotpisanoj vrijednosti na kraju vijeka projekta. To

znači daje ostatak vrijednosti materijalne i nematerijalne dugotrajne imovine manji od njene

nabavne vrijednosti, stoje rezultat smanjivanja vrijednosti imovine zbog amortiziranja. Ako se

ta imovina ne amortizira tijekom upotrebe, kao npr. zemljište i šume tada je njen ostatak

vrijednosti barem jednak njenoj nabavnoj vrijednosti, a može biti i veći od nje ako u vijeku

projekta dolazi po povećanja vrijednosti zemljišta i šuma. Financijska dugoročna imovina ne

amortizira se pa je njen ostatak vrijednosti jednak njenoj vrijednosti na kraju vijeka projekta.

Treba istaknuti da dugotrajna imovina projekta može izaći iz upotrebe i prije kraja vijeka

projekta zbog različitih okolnosti, kao npr. kod dugotrajne materijalne imovine zbog

rashodovanja potpuno otpisane opreme, prodaje opreme koja nije otpisana, zamjene postojeće

opreme modernijom, zbog uništenja opreme i slično. Kod dugotrajne imovine postojeći

plasmani se mogu prodati i više ih nema u projektu ili očekujemo primitke od dividendi po

dionicama koje projekt ima u ostalim subjektima. Ista je situacija i s nematerijalnom

dugotrajnom imovinom. U svim tim situacijama presudna je činjenica upotrebljava li se ta

imovina i dalje u projektu ili ne. Potpuno otpisano sredstvo može se i dalje iskorištavati te na

kraju vijeka može imati ostatak vrijednosti jednak ili veći od nule. Uništena dugotrajna

materijalna imovina može imati barem vrijednost koja se postiže prodajom na otpadu. Treba

istaknuti da su prihodi od prodane imovine dio ukupnih prihoda, pa se ne evidentiraju na

stavci ostatka vrijednosti kako bi se izbjegao dvostruki obračun. Općenito govoreći, u ostatak

vrijednosti projekta ulazi ona vrijednost imovine koju on ima u vremenu u kojem se određuje

ostatak vrijednosti, a za potrebe planiranja investicijskog projekta i sastavljanja Financijskog

toka to je kraj vijeka projekta.

Ostatak vrijednosti kratkotrajne imovine je vrijednost te imovine na kraju vijeka projekta.

Kratkotrajna imovina projekta može uključivati zalihe, potraživanja, financijsku imovinu i

novac, pa je njen ostatak vrijednosti jednak njenoj vrijednosti na kraju posljednje godine

vijeka projekta, ali oblici u kojima se ostatak vrijednosti može pojaviti različiti su ovisno o

strategiji projekta. Ako projekt na kraju svog vijeka prestaje s poslovanjem, logično je

pretpostaviti da će sva kratkotrajna imovina biti u novčanom obliku jer će biti prodana.

Ukoliko je vijek projekta shvaćen samo kao vremenski horizont za planiranje i očekuje se da

će projekt nastaviti poslovanje po završetku svog vijeka, tada se ostatak vrijednosti

kratkotrajne imovine može pojaviti u svim svojim oblicima, što je posebno značajno kod

projekata koji se odnose na već postojeći poslovni subjekt.

Promjene vrijednosti kratkotrajne imovine se mogu događati u svim ili samo nekim godinama

vijeka projekta, ovisno o nizu činitelja kao npr. o smanjenju opsega zaliha i iznosa potrebnog

gotovog novca, o povećanju koeficijenta obrtaja i vrijednosti od bitnih stavaka i slično. To

znači da se u bilo kojem vremenu poslovanja vrijednost vezane kratkotrajne imovine može

povećati pa će biti potrebno dodatno investirati, ili smanjiti pa će doći do oslobađanja dijela

njene vrijednosti, koja će se pojaviti u novcu. To znači da se ostatak vrijednosti kratkotrajne

imovine pojavljuje u svakoj godini vijeka projekta u kojoj se ta imovina oslobađa. Ako se u

vijeku projekta ne planira oslobađanje vrijednosti kratkotrajne imovine, tada će se njen

ostatak vrijednosti pojaviti samo na kraju vijeka projekta i bit će jednak kumulativu

investicija u kratkotrajnu imovinu u tijeku vijeka projekta.

Svi primici u Financijskom toku, osim izvora financiranja, povećavaju i ekonomski i

financijski potencijal projekta. Izvori financiranja povećavaju samo financijski, ali ne i

ekonomski potencijal projekta, jer projekt nije stvorio ta sredstva i ona nisu njegova nego su

zapravo samo posudba sredstava izvan projekta pa će ih projekt poslije trebati vratiti.

7.8.3. Izdaci u Financijskom toku

Izdaci u Financijskom toku projekta su oni poslovni događaji koji smanjuju financijski

potencijal projekta, tj. svi izdaci financijskih sredstava iz projekta, bez obzira o kojem je

obliku sredstva plaćanja riječ te bez obzira na vlasništvo nad tim sredstvima. Neki od tih

izdataka rezultat su utroška činitelja poslovanja (investicije, materijalni troškovi, troškovi

osoblja i dr.), a djeluju istovremeno na smanjenje i ekonomskog i financijskog potencijala

projekta. Ostali izdaci su posljedica korištenja onog dijela financijskog potencijala koji nije

stvoren unutar projekta pa zapravo označuju povrat prethodno primljenih financijskih

sredstava (otplata kredita, kamate, dividende i dr.), što znači da smanjuju financijski ali ne i

ekonomski potencijal projekta.

Izdaci u Financijskom toku projekta u operativnom smislu uključuju sljedeće stavke:

investicije u dugotrajnu imovinu

investicije u kratkotrajnu imovinu

poslovni rashodi bez amortizacije

financijske obveze

porez na dobit

dio dobiti za vlasnike

Investicije u dugotrajnu imovinu

Kao što je već istaknuto, dugotrajna imovina može biti nematerijalna, materijalna,

financijska i potraživanja, pa se na ovoj stavci u Financijskom toku evidentiraju financijski

izdaci u vezi s investicijama u te oblike imovine. Ti izdaci označavaju namjernu i privremenu

žrtvu činitelja poslovanja jer se od njihova korištenja očekuje korist u budućnosti u obliku

prihoda. Stoga oni djeluju istovremeno na smanjenje i ekonomskog i financijskog potencijala.

U različitim projektima će pojedini oblici dugotrajne imovine imati različitu vrijednost i

važnost, od izrazito velike vrijednosti i važnosti pa do toga da su zanemarivi ili uopće ne

postoje u pojedinom projektu.

Podaci o investicijama u dugotrajnu imovinu u vijeku projekta preuzimaju se iz dijela analize

koji se odnosi na investicije u dugotrajnu imovinu, a obrađen je u II, t. 7.3.

Investicije u kratkotrajnu imovinu

Kratkotrajna imovina uključuje zalihe, potraživanja, financijsku imovinu i novac pa se

na ovoj stavci u Financijskom toku evidentiraju financijski izdaci u vezi s investicijama u te

oblike imovine. Ti izdaci označavaju, također, namjernu i privremenu žrtvu činitelja

poslovanja, jer se od njihova korištenja očekuje korist u budućnosti u obliku prihoda. Stoga

oni djeluju istovremeno na smanjenje i ekonomskog i financijskog potencijala. U različitim

projektima će pojedini oblici kratkotrajne imovine imati različitu vrijednost i važnost, od

izrazito velike pa do toga da su zanemarivi ili uopće ne postoje u pojedinom projektu. Tako će

npr. zalihe u proizvodnji materijalnih dobara često biti velike, dok će u proizvodnji usluga

najčešće imati malu vrijednost i značaj.

Podaci o investicijama u kratkotrajnu imovinu u vijeku projekta preuzimaju se iz dijela

analize koji se odnosi na investicije u kratkotrajnu imovinu, a obrađen je u II, t. 7.4.

Poslovni rashodi

Od rashoda poslovanja u izdatke Financijskog toka ulaze samo materijalni troškovi i

troškovi rada. To ujedno znači da amortizacija ne ulazi u te izdatke. Materijalni troškovi i

troškovi osoblja označavaju vrijednost utrošenih činitelja poslovanja, pa smanjuju i

ekonomski i financijski potencijal te su uključeni u izdatke Financijskog toka projekta.

Amortizacija označuje utrošak dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine u pojedinom

razdoblju vijeka projekta, ili onaj dio vrijednosti imovine koji je prenesen u novčani oblik

prodajom roba i usluga. To znači daje dio imovine samo promijenio oblik, ali ne i vrijednost

te da nije došlo do nikakvog izdatka financijskih sredstava. Sredstva amortizacije su u

novčanom obliku i ne odlijevaju se iz projekta, već se zadržavaju u projektu sve dok se ne

donese odluka o nabavci neke nove imovine, tj. dok se ne donese odluka o njihovom

ulaganju. Tada ta sredstva odlaze iz projekta i smanjuju njegov ekonomski i financijski

potencijal, ali ne kao amortizacija nego kao investicijska ulaganja. Amortizacija se ne plaća

nikome i nije izdatak financijskih sredstava iz projekta nego samo obračunska veličina pa ni

ne ulazi u izdatke Financijskog toka projekta. Osim toga, kad bismo amortizaciju i uzeli kao

izdatak, tada bismo projekt u njegovom vijeku dvostruko opteretili troškovima dugotrajne

materijalne i nematerijalne imovine; prvi put u obliku investicije u te vrste imovine, a zatim i

u obliku amortizacije kao njenog godišnjeg utroška, stoje neprihvatljivo.

Podatke o rashodima poslovanja u vijeku projekta investicijski projektant može preuzeti iz

Računa dobiti i gubitka, a ako ih želi navesti detaljnije tada je potrebno da koristi one dijelove

analize u kojima se ti rashodi navode detaljnije, a obrađeni su u II, t. 7.5.

Financijske obveze

Financijske obveze uključuju sve obveze prema tuđim izvorima financiranja, a to je

anuitet koji je zbroj otplatnog dijela i kamata te ostali administrativni troškovi kredita. To

znači da financijske obveze uključuju sve one obveze prema tuđim izvorima financiranja

kojih ne bi bilo kad ti izvori ne bi sudjelovali u financiranju projekta. Dakle, financijske

obveze ne pojavljuju se među izdacima u Financijskom toku, ako tuđi izvori ne sudjeluju u

financiranju projekta. Financijske obveze smanjuju financijski potencijal projekta, ali ne i

njegov ekonomski potencijal, jer su one zapravo povrat prethodno primljenih tuđih

financijskih sredstava.

Podatke o financijskim obvezama u vijeku projekta investicijski projektant može preuzeti iz

onih dijelova analize u kojima se one navode detaljnije, a obrađeni su u II, t. 7.6.

Porez na dobit

Porez na dobit podrazumijeva izdatak financijskih sredstava iz projekta te smanjuje

njegov i ekonomski i financijski potencijal.

Pri sastavljanju Financijskog toka investicijski projektant podatke o porezu na dobit može

preuzeti samo iz Računa dobiti i gubitka obrađenog u II, t. 7.7.

Dio dobiti za vlasnike

Dio dobiti za vlasnike podrazumijeva onaj dio dobiti nakon oporezivanja koji se

planira dati vlasnicima kao prinos na njihova sredstva uložena u projekt. Taj dio financijskih

sredstava nije na raspolaganju projektu za financiranje poslovanja i razvoja pa isplaćeni dio

dobiti za vlasnike smanjuje ekonomski i financijski potencijal projekta te je izdatak u

Financijskom toku projekta.

Potrebno je primijetiti da se izdvajanja u rezerve u Financijskom toku ne nalaze među

izdacima, iako su navedeni u Računu dobiti i gubitka. To je zbog toga što sredstva izdvojena

u rezerve ne izlaze iz projekta sve dok se ne koriste za pokriće eventualnog gubitka u

poslovanju. Ili, ta sredstva ostaju na raspolaganju projektil i nalazit će se u neto primicima u

Financijskom toku sve dok ih projekt ne koristi za pokriće eventualnog gubitka. Tek tada će

se sredstva rezervi koristiti za financiranje materijalnih troškova, troškova zaposlenih i

financijskih rashoda te izaći iz projekta i pojaviti se kao izdatak u Financijskom toku.

Svi izdaci u Financijskom toku, osim obveza prema ulagačima, smanjuju i ekonomski i

financijski potencijal projekta. Obveze prema investitorima smanjuju samo financijski ne i

ekonomski potencijal projekta, jer su zapravo samo povrat prethodno preuzetih sredstava.

7.8.4. Neto primici u Financijskom toku

Neto primici u Financijskom toku projekta razlika su između njegovih primitaka i

izdataka te se mogu odrediti prema izrazu:

NPf =Pf -P (7.8.1.)

n n n

gdje je

NPf = neto primici u Financijskom toku projekta Pf = primici u Financijskom toku projekta

If = izdaci u Financijskom toku projekta n = razdoblje u vijeku projekta, a n = 1 ..t

Polazeći od navedene strukture primitaka i izdataka u Financijskom toku projekta, radi

ilustracije se može navesti i sljedeća struktura neto primitaka u Financijskom toku projekta:

NF* =ZD +A +R + (VI +TI - Dl -KIJ + OV (7.8.2.)

gdje

je

NPr = neto primici u Financijskom toku

projekta

ZD = zadržana dobit

A = amortizacija

R = rezerve

VI = vlastiti izvori financiranja

TI = tuđi izvori financiranja

Dl = investicije u dugotrajnu imovinu

Kl = investicije kratkotrajnu imovinu

U izradi Financijskog toka korisno je izračunati i kumulativ neto primitaka Financijskog toka,

kako bi se izmjerilo stanje financijskog potencijala u pojedinim godinama vijeka projekta. Ta

informacija će korisno poslužiti kasnije u ocjeni likvidnosti projekta.

7.9. Bilanca

Bilanca je dokument koji služi za iskazivanje većine resursa s kojima posluje pravna

osoba, odnosno s kojima će poslovati poslovni subjekt nastao investicijskim projektom.

Glavni dijelovi Bilance su sljedeći:

nematerijalna imovina

materijalna imovina

financijska imovina

potraživanja i druga prava

vlastiti izvori financiranja (kapital)

tuđi izvori financiranja (obveze)

U Bilanci nisu iskazani neki vrlo važni resursi: ljudski potencijal, energetski izvori i

drugi resursi koji se koriste u poslovanju.

Bilanca se sastoji od dva glavna dijela: aktive i pasive. U aktivi se iskazuje vrijednost imovine

s kojom raspolaže projekt, a u pasivi su iskazani izvori financiranja imovine u dva segmenta:

kapital (vlastiti izvor financiranja) i obveze (tuđi izvori financiranja). Bez obzira na koji se

datum sastavlja Bilanca, ukupni zbroj aktive treba biti jednak ukupnom zbroju pasive.

Vrijednosti pojedinih resursa iskazanih u Bilanci u pojedinoj godini rezultat su višegodišnjeg

kontinuiranog poslovanja, tj. vrijednosno stanje imovine, kapitala i obveza rezultat je svih

dosadašnjih transakcija, bilo da su one povećavale vrijednost (npr. kumulativ zadržane dobiti)

ili su je smanjivale (npr. smanjenje vrijednosti dugotrajne imovine za obračunatu

amortizaciju).

Jedna od karakteristika Bilance je da iskazuje stanje imovine, obveza i kapitala na

određeni datum. To je dokument koji se sastavlja na temelju evidentiranih pojedinačnih

poslovnih događaja u analitičkim evidencijama i sumarno u Bruto bilanci. Za potrebe

investicijskog projekta Bilanca se sastavlja na temelju podataka izrađenih u pripremi do ove

faze rada, pa je to razlog da ona dolazi na sam kraj pripreme projekta. U investicijskom

projektu Bilanca u aktivi prikazuje strukturu imovine s kojom će projekt poslovati u

budućnosti, a Bilanca u pasivi izvore financiranja koji će omogućiti ulaganja u imovinu koja

se iskazuje u aktivi.

Cilj izrade Bilance je utvrditi vrijednost i strukturu imovine i izvora financiranja

imovine na datum sastavljanja Bilance u sastavu svih ostali zbirnih dokumenata za ocjenu i

provedbu investicije.

Vijek projekta sastoji se od razdoblja pripreme, izvedbe i poslovanja, a Bilancu je

potrebno izraditi za svaku godinu vijeka projekta, ali na zadnji datum pojedine godine u

vijeku projekta.

Za razliku od Bilance postojećeg poslovnog subjekta, Bilanca u investicijskom

projektu će biti sažeta samo na one stavke za koje postoje podaci. Bez obzira na reducirani

broj stavaka, ovaj dokument će potpuno zadovoljiti metodološku korektnost, osigurati

dovoljno podataka za njenu interpretaciju te za potrebe statičkih pokazatelja.

S obzirom da se izrađuju ocjene investicijskih ulaganja za nove projekte i re-

konstrukciju postojećih subjekata, sadržaj Bilance će obuhvatiti i one stavke koje su

prenesene iz prethodnog razdoblja subjekta u rekonstrukciji, a ne samo stavke koje se odnose

na novi projekt.

7.9.2. Struktura Bilance

Struktura Bilance prilagođena je raspoloživim podacima u okviru pripreme

investicijskog projekta. Iako se Bilanca radi za svaku godinu vijeka projekta, ona ne odražava

dinamiku nego samo stanje na određeni datum. To znači da se Bilanca radi onoliko puta

koliko ima godina vijek projekta, a iz praktičnih razloga se podaci iskazuju u jednoj tablici,

što znači daje svaki stupac tablice jedna Bilanca.

Uz navedene metodološke napomene slijedi struktura Bilance za potrebe planiranja

novog investicijskog projekta:

AKTIVA

1.Dugotrajna imovina

1.1. Imovina u pripremi

1.1.1. Nematerijalna

1.1.2. Materijalna

1.2. Imovina u upotrebi

1.2.1. Nematerijalna

1.2.2. Materijalna

1.3. Financijska imovina

1.4. Potraživanja

2.Kratkotrajna imovina

2.1. Zalihe

2.2. Financijska imovina

2.3. Potraživanja

2.4. Novac

3. Aktivna vremenska razgraničenja

4. Gubitak iznad vrijednosti kapitala

5. Ukupna aktiva (1.4.)

PASIVA

1. Kapital

1.1 .Temeljni kapital

Povlaštene dionice

Obične dionice

Kapital ulagača

1.2. Rezerve

1.3. Zadržana dobit / Preneseni gubitak

1.4. Dobit tekuće godine / Gubitak tekuće godine

2.Ukupne obveze

2.1. Dugoročna rezerviranja

2.2. Dugoročne obveze

2.2.1. Prema kreditnim institucijama

2.2.2. Prema dobavljačima

2.2.3. Za izdate vrijednosnice

2.2.4. Ostale obveze

2.3. Ukupne kratkoročne obveze

2.3.1. Prema kreditnim institucijama

2.3.2.Prema dobavljačima

2.3.3.Za izdane vrijednosnice

2.3.4.Prema osoblju

2.3.5.Za poreze, doprinose i druge pristojbe

2.3.6.Ostale obveze

2.4. Pasivna vremenska razgraničenja

3. Ukupna pasiva (1 .2.)

Struktura Bilance se u skladu s posebnostima nekog projekta može proširiti za neku

stavku ili se neka od predloženih stavaka može izostaviti. Temeljni razlog za to je postizanje

preglednosti Bilance pa se s tom namjerom navode terminološke usporedbe i pojašnjenja.

Predložena shema u potpunosti poštuje logiku Bilance, ali terminološki je prilagođena

potrebama planiranja investicijskog projekta:

imovina u pripremi sadrži svu materijalnu i nematerijalnu imovinu investicijskog

projekta u fazi izvedbe, tj. investiranje u osnivačka ulaganja, izgradnju građevinskih

objekata, nabavu i montažu opreme i slično

imovina u upotrebi sadrži svu dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu koja je

prebačena iz pripreme u korištenje u fazi poslovanja projekta, kao npr. osnivačka

ulaganja, kupljeni patenti, licence, kupljeno građevinsko zemljište, dovršeni

građevinski objekti, montirana oprema i slično

zalihe su kratkotrajna imovina koja trajno kruže u projektu

kapital je iskazan po strukturi kako bi se vidjela vrijednost uloženog kapitala u fazi

izvedbe i stečenog kapitala u fazi poslovanja projekta.

7.9.3. Sastavljanje Bilance

Svaka stavka na strani aktive i pasive iskazuje vrijednost te stavke na datum

sastavljanja Bilance.

Podaci za sastavljanje Bilance nalaze se u tablicama pripreme investicijskog projekta:

1. Investicije u dugotrajnu imovinu

2. Investicije u kratkotrajnu imovinu

3. Izvori financiranja

4. Obveze prema izvorima financiranja

5. Račun dobiti i gubitka

6. Financijski tok

Bilanca se sastavlja na način da se u prvu godinu unesu vrijednosti pojedinih stavaka

za koje postoje podaci u tablicama iz pripreme. Za narednu godinu se radi kumulativ, što

znači da se na vrijednost stavke iz prethodne godine dodaje vrijednost tekuće godine. Kod

nekih stavaka od vrijednosti prethodne godine oduzet će se vrijednost iz tekuće godine. U

prvom slučaju se radi kumulativ s povećanjem, a u drugom kumulativ sa smanjenjem.

U nastavku će se prema strukturi stavaka u Bilanci ilustrirati postupak sastavljanja te

obrazložiti značenje pojedine stavke u Bilanci.

AKTIVA

Aktiva Bilance prezentira vrijednost cjelokupne imovine s kojom raspolaže projekt.

Imovina je nastala ulaganjem financijskih i materijalnih sredstava. Zbog različite prirode

pojedinih vrsta imovine i njene uloge u poslovnom procesu subjekta, imovina se iskazuje u

dvije skupine:

dugotrajna imovina

kratkotrajna imovina

Temeljni kriterij za razvrstavanje imovine u ove dvije skupine je razdoblje unovčavanja

pojedine vrste imovine, odnosno rok dospijeća plaćanja pojedine vrste imovine. Upotrebljava

se, također, i kriterij duljine vezivanja novca u pojedinoj vrsti imovine, odnosno broj obrtaja

novca u godini dana ili duže. Također se koristi i ekonomski vijek trajanja neke vrste

imovine. Uobičajena vremenska granica između dugotrajne i kratkotrajne imovine je

dospijeće dulje od jedne godine za dugotrajnu imovinu, odnosno dospijeće do kraja jedne

godine za kratkotrajnu imovinu. Ako je novac uložen u zemljište, građevinski objekt ili stroj,

očekuje se da će njihov ekonomski vijek korištenja trajati dulje od godine dana pa se stoga

uvrštavaju u dugotrajnu imovinu. S druge strane, ako neko kratkotrajno potraživanje

dospijeva u razdoblju kraćem od 360 dana, svrstava se u kratkotrajnu imovinu. Kod zaliha se

očekuje da će se one utrošiti u proizvodnji u kraćem razdoblju od 360 dana pa se stoga,

također, svrstavaju u kratkotrajnu imovinu.

Dugotrajna imovina

Dugotrajna imovina u pripremi

U razdoblju izvedbe investicijskog projekta na ovoj stavci u Bilanci evidentiraju se

sva ulaganja u dugotrajnu imovinu. Ova stavka se popunjava samo u godinama dok traje

ulaganje, odnosno izvedba projekta. Nakon stoje izvedba završena i kad počinje razdoblje

poslovanja, iznosi iz ove stavke se prenose u stavku imovina u upotrebi.

Dugotrajna imovina u upotrebi

Vrijednost dugotrajne imovine u upotrebi početkom razdoblja poslovanja prenosi se

na stavku dugotrajna imovina u upotrebi, a njena vrijednost odgovara nabavnoj vrijednosti

koja uključuje sve troškove koji su učinjeni da pojedini predmet dugotrajne imovine može

funkcionirati u poslovanju subjekta. Na toj stavci se evidentiraju vrijednosti dugotrajne

imovine do kraja vijeka projekta. Evidencija se vodi po neto principu, što znači da se od prve

godine poslovanja njena nabavna vrijednost umanjuje za iznos amortizacije u toj godini.

Drugim riječima, od nabavne vrijednosti se oduzme amortizacija, što odgovara ispravku

vrijednosti, te se dobije sadašnja vrijednost u toj godini.

U iskazivanju vrijednosti dugotrajne imovine u Bilanci dolazi do interesantnih

promjena. U pravilu se iznos sadašnje vrijednosti dugotrajne imovine u aktivi smanjuje iz

godine u godinu zbog umanjenja za iznos ukupne amortizacije. Istovremeno u aktivi raste

vrijednost novca od amortizacije s obzirom da amortizacija nije novčani izdatak već

obračunski trošak. Naime, izdaci iz amortizacije nisu potrebni za tekuće poslovanje, pa

njezini iznosi ostaju na računima do pojave potrebe za zamjenu istrošenog osnovnog sredstva.

Iznos dugotrajne imovine u Bilanci zadnje godine iskazuje ostatak vrijednosti dugotrajne

imovine, odnosno neamortiziranu nabavnu vrijednost dugotrajne imovine, stoje dio ostatka

vrijednosti projekta u zadnjoj godini vijeka projekta.

Kratkotrajna imovina

Dio ulaganja izvora sredstava potreban je i za formiranje kratkotrajne imovine koja

neprestano kruži u pravnoj osobi od ulaznih resursa, kao npr. od sirovina, kroz nedovršenu

proizvodnju, gotove proizvode, potraživanja od kupaca do novca naplaćenog od kupaca, koji

služi ponovo za nabavku sirovina i drugih ulaznih resursa. U pravilu se ne može započeti

poslovni proces bez kratkotrajne imovine, odnosno bez predmeta obrade. U proizvodnom

procesu ljudski rad pomoću dugotrajne imovine preoblikuje sirovine u gotove proizvode koji

se prodaju kupcima, a kupci zatvaraju jedan kružni proces doznačivanjem novca na račune

proizvođača.

Kod planiranja investicijskog projekta kratkotrajna imovina se sastoji od zaliha, potraživanja i

novca.

U zadnjoj godini vijeka projekta vrijednost zaliha sačinjava dio ostataka vrijednosti projekta.

Zalihe

Zalihe su onaj dio kratkotrajne imovine čija se vrijednost ulaže u projekt i trajno u

njemu ostaje tijekom razdoblja poslovanja, iako neprestano mijenja oblik u kruženju u

proizvodnom procesu. Npr. zalihe sirovina ulaze u proces proizvodnje pretvaraju se u zalihe

nedovršene proizvodnje, nakon toga u zalihe gotovih proizvoda i spremne su za otpremu

kupcima. S obzirom na nužnost kontinuiranog poslovanja, vrijednost zaliha se u pravilu ne

mijenja tijekom vijeka projekta. Ova stavka u Bilanci je rezultat posebnog proračuna, a

podaci za nju nalaze se u proračunu investicija u kratkotrajnu imovinu u tablici 7.4.5.

Potraživanja i predujmovi

U Bilanci investicijskog projekta nisu iskazane vrijednosti potraživanja i predujmova

jer se projektiranje radi za dugoročno razdoblje u kojem se sva potraživanja naplaćuju, a

predujmovi se realiziraju u obliku zaliha materijala ili troškova za usluge. Naime, s obzirom

na spomenute transakcije u planiranju investicijskih projekata polazi se od pretpostavke da se

sve što se u jednoj godini proizvede, proda i naplati, tako da se ne javlja vrijednost

nenaplaćenih potraživanja.

Novac

Stavka novac u Bilanci podrazumijeva slobodna novčana sredstva investicijskog

projekta nakon što su podmirene obveze. Prema tome, to je višak ostvarene akumulacije i

neutrošene amortizacije, koji ostaje na raspolaganju. Podatke za stavku novac daju neto

primici Financijskog toka po godinama vijeka projekta. Jedino u zadnjoj godini u neto

primicima se nalazi i iznos ostatka vrijednosti projekta, kojeg za potrebe sastavljanja Bilance

treba isključiti, budući da se ostatak vrijednosti u toj godini već nalazi na ostalim stavkama

aktive.

U tablici 7.9.3. prikazan je proračun stavaka u Bilanci koje se odnose na stanje

kratkotrajne imovine. Pri tome se u obzir uzimaju zalihe i novac, dok se potraživanja

izostavljaju jer se radi o novom projektu i poslovnom subjektu. Kod projekata rekonstrukcije

će potraživanja biti sastavni dio postojeće kratkotrajne imovine

Aktivna vremenska razgraničenja

Ova stavka će se pojaviti samo kod projekta rekonstrukcije postojećeg poslovnog

subjekta. Nastaje u fazi poslovanja kada pravna osoba nastoji troškove rasporediti

ravnomjerno tijekom godine. Troškovi se jednokratno plaćaju, a odnose se na cjelogodišnje

poslovanje, kao npr. premije osiguranja imovine i osoba, pretplate na časopise i slično.

Gubitak iznad visine kapitala

U ovoj stavci iskazuje se iznos prenesenih gubitaka koje nije moguće pokriti

kapitalom iskazanim u pasivi Bilance. Gubitak iznad visine kapitala iskazuje se u aktivi iz

obračunskih razloga, kako kapital u pasivi ne bi bio iskazan s negativnim predznakom, i nije

imovina poslovnog subjekta. U pravilu se ne bi smio pojavljivati u rentabilnom projektu, iako

je moguća pojava u prvim godinama projekta u situacijama kada investitor umjesto

investiranja kroz kapital ulaže sredstva putem kredita.

PASIVA

Pasiva Bilance investicijskog projekta je iskaz vrijednosti strukture izvora financiranja

projekta. Iz pasive se vidi odnos vlastitih i tuđih izvora sredstava, tj. stupanj zaduženosti. S

obzirom da se u pasivi iskazuje struktura izvora sredstava, lako je prepoznati strukturu

vlasništva nad subjektom, kao npr. dioničarsko društvo, društvo s ograničenom

odgovornošću, javni poslovni subjekt ili ostalo.

Pasiva se može podijeliti na dva temeljna dijela:

vlastiti izvori sredstava koje čine neki od oblika kapitala (inokosni, dioničarski,

ulagački)

tuđi izvori sredstava čiji su vlasnici vjerovnici (banke, dobavljači, vlasnici

vrijednosnica i drugi)

Kapital

Temeljni kapital

Kapital u Bilanci može poprimiti neki od pojavnih oblika kao stoje navedeno u t. 7.6.

Struktura kapitala u Bilanci bit će u skladu s planiranim izvorima financiranja. Iskazivanje

kapitala u Bilanci provodi se na način da se iz tablice izvora financiranja investicijskih

ulaganja, za korištenu vrstu kapitala, po godinama sačine kumulativi do zadnje godine vijeka

projekta, kao što je navedeno u tablici 7.9.4.

Kad kapital uđe u projekt tamo ostaje trajno, što znači da se iskazuje u svim godinama

vijeka projekta. Izuzetak je jedino kapital ulagača u društvu s ograničenom odgovornošću,

koji se može jednokratno ili kroz nekoliko godina povući iz projekta, što se onda evidentira u

godinama kad se kapital povlači.

Rezerve

U pasivi se rezerve iskazuju kao izvor sredstava stečen u poslovanju, a namijenjen je

za pokriće gubitaka u poslovanju. Iznos rezervi razrađen je prema namjeni: obvezne ili

zakonske rezerve, statutarne, poslovne i ostale. Svi poslovni subjekti ne moraju obvezno

izdvajati rezerve, jer to ovisi o njihovom pravnom modelu, iako bi to bilo racionalno s

gledišta sigurnosti poslovanja. Radi međusobne usporedivosti investicijskih projekata u

procesu planiranja uzimaju se u obzir samo zakonske rezerve koje su obvezne. Ako obveza

izdvajanja za rezerve u pravnom modelu poslovnog subjekta ne postoji, ipak je preporučljivo

da investicijski projektant u analizu uključi i rezerve radi sigurnosti poslovanja.

Zadržana dobit

Zadržana dobit stvara se u razdoblju poslovanja, određuje u procesu raspodjele

ukupnih prihoda i navodi u tablici 7.7.1, redak 8. Iznosi zadržane dobiti su dijelovi dobiti

nakon oporezivanja koji nije raspoređen za rezerve i prinos za vlasnike kapitala. Međutim,

vlasnici kapitala stalno pridržavaju pravo rasporediti i sredstva zadržane dobiti vlasnicima,

ako tako odluči tijelo vlasničkog upravljanja. Protuvrijednost zadržane dobiti u aktivi

(imovini) kao i sredstva rezervi uklopljene su u ostale stavke imovine, a ciklus započinje s

pojavom novca na računima subjekta. Iznosi zadržane dobiti prenose se u Bilancu po go-

dinama. Iskazuju se tako da se po godinama razdoblja poslovanja izračunavaju kumulativi s

godišnjim izdvajanjima u zadržanu dobit.

Gubitak

Iznos na ovoj stavci može se pojaviti u nekoj godini u razdoblju poslovanja. Gubitak

se evidentira u raspodjeli ukupnog prihoda u sklopu Računa dobiti i gubitka i prenosi se u

Bilancu, gdje se taj gubitak nastoji pokriti. Gubitak se pokriva indirektno smanjivanjem

vrijednosti zadržane dobiti. Kad se potpuno iscrpi vrijednost zadržane dobiti, onda se gubici

indirektno pokrivaju vrijednostima izdvojenih rezervi iz prethodnih godina poslovanja. Ako je

iznos gubitka takav da niti kumulativ rezervi nije dovoljan, onda se iskazuje konačni gubitak.

Ovaj iznos gubitka se prenosi u slijedeću godinu te pod pretpostavkom daje u toj godini

poslovanje uspješno te se može pokriti gubitak.

Ako vrijednosti zadržane dobiti i rezervi ne bi bile dovoljne za pokriće gubitka, investicijski

projekt ne bi bio prihvatljiv.

Dugoročne obveze

Na stavci dugoročne obveze evidentiraju se tuđi izvori sredstava za investiciju.

Istovremeno, ova stavka iskazuje vrijednost nepodmirenih obveza prema tuđim izvorima. U

razdoblju izvedbe uzimaju se tuđi izvori, a u razdoblju poslovanja nastupa obveza vraćanja.

Dakle, kod korištenja tuđih izvora u Bilanci se radi kumulativ s povećanjem, a u godini kad

počne vraćanje radi se kumulativ sa smanjenjem i to sve do godine u kojoj će se vratiti

preuzete obveze.

Dugoročne obveze imaju dva glavna oblika:

dugoročni krediti i zajmovi

dugoročne vrijednosnice

Dugoročni krediti

Dugoročni krediti su krediti s otplatom u trajanju više od 12 mjeseci. U pravilu su to

bankarski krediti ili robni krediti dobavljača dugotrajne imovine. Vrijednost preuzetih kredita,

kao i obveze prema njima iskazuju se u Bilanci.

Dugoročne vrijednosnice

Iskazivanje obveza za dugoročne vrijednosnice u Bilanci ima istu logiku kao i kod

dugoročnih kredita. U razdoblju kad poslovni subjekt prodaje vrijednosnice u Bilanci se

iskazuju iznosi koji su pritekli u poslovni subjekt. U tim razdobljima se povećava vrijednost

ove stavke i po godinama se rade kumulativi s povećanjem.

Sukladno ugovorenim uvjetima, kada vrijednosnice dospiju na naplatu, isplaćeni iznosi po

godinama umanjivat će dug za vrijednosnice prema dinamici njihova otkupa. Njihovo

iskazivanje u Bilanci provodi se u vijeku projekta dok traje obveza.

Kratkoročne obveze

Kratkoročne obveze su one koje se preuzimaju na rok dospijeća vraćanja kraći od

godine dana. Za financiranje investicijskih ulaganja kratkoročni izvori se ne planiraju, ali se

mogu koristiti u razdoblju poslovanja za slučaj nelikvidnosti. Kod projekata rekonstrukcije

postojećeg subjekta pojavljuju se postojeće kratkoročne obveze kao prijenos iz godine koja

prethodi godini 1. u vijeku projekta. Budući da se nastavlja postojeće poslovanje uz uklapanje

novog poslovanja, u pravilu se krajem godine uvijek javljaju i kratkoročne obveze prema

dobavljačima, osoblju i državnim institucijama. Ako se kratkoročni izvori i obveze vrate

tijekom godine, ne će se iskazati u Bilanci, jer je obveza podmirena prije datuma stvaranja

Bilance. No ako se obveza za kratkoročne izvore prenosi s kraja jedne u drugu godinu, onda

će se iznos kredita javiti u godini kad je on preuzet. U narednoj godini kada je obveza

podmirena više se ne će iskazivati u Bilanci.

Pasivna vremenska razgraničenja

Ovaj oblik računovodstvene tehnike pojavljuje se u pravilu samo kod postojećih

subjekata, tj. samo kod ocjene investicijskog projekta rekonstrukcije postojećeg subjekta. U

pravilu ova stavka služi za evidentiranje obveza koje još nisu potpuno definirane jer su

transakcije fizički obavljene, ali nije stigla pripadajuća dokumentacija, kao npr. obračunati su

troškovi, a nisu stigle ulazne fakture, za najamninu koja se odnosi na razdoblje prije datuma

Bilance, za potrošnju plina, za usluge reklame i propagande i slično.

Kontrola ispravnog sastavljanja Bilance provodi se uspoređivanjem vrijednosti ukupne

aktive i vrijednosti ukupne pasive po godinama vijeka projekta. Vrijednosti ovih stavaka

trebaju u svakoj godini vijeka projekta biti jednake.