Stranica 1 |

1. UVOD

Financijski sektor ima važno mjesto u suvremenom gospodarstvu zahvaljujući

svojoj ulozi financijskog posredovanja, tj. kanaliziranja sredstava od štediša prema

ulagateljima. Zdrav i učinkovit financijski sektor potiče akumuliranje štednje i

omogućuje da se ona dodijeli najproduktivnijim ulaganjima, čime se

potiču inovacije i gospodarski rast. Banke

su glavni financijski posrednici u svim europskim državama.

Kreditima banaka financiraju se i potrebe

kućanstava, posebice radi poravnavanja njihovih obrazaca potrošnje u vremenu te

kako bi im se olakšalo ulaganje u

nekretnine. Pretjerani rast kredita za kupnju stambenih nekretnina može

dovesti do cjenovnih balona na tržištu nekretnina. Pucanjem tih balona može se

ozbiljno destabilizirati financijski sektor, ali i gospodarstvo u cjelini.

Budući da krediti mogu potaknuti stvaranje cjenovnih balona, osobito u

području nekretnina, praćenje zdravlja bankarskog sektora ključni je dio procjene

stabilnosti nacionalnih financijskih sustava. Države članice provode razne

politike za ograničavanje potencijalnih rizika.

2. IZAZOVI

2.1. Zdravlje financijskog sektora

U 2016. u bankarskom sektoru Unije i

dalje je trajao proces prilagodbe nakon krize. U 21 od 28 država članica bankarski

sektor bilježio je pad, o čemu svjedoči opadanje ukupne imovine banaka u

odnosu na BDP. Taj takozvani „trend razduživanja” nastavio se unatoč

poboljšanim uvjetima u gospodarstvu i za

banke.

Uvjeti likvidnosti za sektor bankarstva općenito su ostali povoljni. U cijeloj Europi

banke su povećavale svoje zaštitne slojeve kapitala kako bi ispunile nove regulatorne

zahtjeve na razini Unije, a mnoge su

ostvarile i napredak u rješavanju problema loših kredita.

Zdravlje banaka može se ocijeniti s

pomoću pokazatelja kao što su udio loših kredita u ukupnim kreditima, stope

adekvatnosti kapitala i prosječne stope

povrata na kapital:

Udio loših kredita odnosi se na nominalnu vrijednost loših kredita u

odnosu na ukupne kredite. Prema definiciji Unije loš kredit jest kredit po

kojem obroci nisu plaćeni više od 90

dana. Udio loših kredita pokazuje u kojoj se mjeri smanjila kvaliteta

kredita koje su odobrile banke. Što je taj udio viši, to je lošija kvaliteta

imovine, a time i veći očekivani gubici.

TEMATSKI INFORMATIVNI ČLANAK O EUROPSKOM

SEMESTRU

BANKARSKI SEKTOR

I FINANCIJSKA STABILNOST

Stranica 2 |

Stopa adekvatnosti kapitala pokazatelj je solventnosti banaka.

Pokazuje odnos između vrijednosti

regulatornog kapitala, tj. instrumenata kapitala priznatih u regulativi za

banke, i imovine ponderirane rizikom. Pokazatelj je sposobnosti banaka da

apsorbiraju gubitke. Što je ta stopa viša, to je veća sposobnost banaka da

apsorbiraju gubitke bez ugrožavanja solventnosti.

Stopa povrata na kapital pokazuje odnos između neto prihoda banaka (tj.

dobiti nakon oporezivanja) i ukupnog

kapitala. Pokazatelj je ukupne profitabilnosti banaka. Visoka

profitabilnost upućuje na to da su banke u dobroj poziciji da povećaju

svoj zaštitni sloj kapitala u neposrednoj budućnosti kroz zadržanu

dobit.

Kvaliteta imovine europskih banaka općenito se poboljšala u 2016. Banke koje

je najteže pogodila financijska kriza

nastavile su popravljati svoje portfelje. Jedine su iznimke Cipar i Grčka: u tim

dvjema državama i dalje se redovito nije otplaćivalo nešto više od jedne trećine svih

kredita. U Grčkoj se 2016. udio loših kredita dodatno povećao, dok se na Cipru

smanjio.

U pet država udio loših kredita bio je viši

od 10 %. Toj skupini pripadaju Italija, Portugal, Bugarska, Irska i Hrvatska, ali su

sve te države u 2016. uspjele smanjiti

udio loših kredita. To je uspjelo i gotovo svim ostalim državama članicama.

Slovenija, Mađarska i Rumunjska ostvarile su velik napredak u tom području te su se

sve spustile ispod referentne vrijednosti od 10 %.

Grafikon1. — Loši krediti kao % ukupnih kredita, 2016.

Izvor: ESB

Stopa adekvatnosti kapitala dodatno se

poboljšala u većini država članica. Sve su države imale prosječnu stopu adekvatnosti

kapitala od najmanje 12 %, što je znatno

više od regulatornog zahtjeva od najmanje

8 %.

U polovini država članica stopa

adekvatnosti kapitala bila je viša od 19 %. Medijan je porastao za jedan postotni bod

39

,0

33

,8

14

,4

14

,4

11

,2

10

,3

10

,1

9,6

8,1

7,7

5,2

4,8

4,7

4,2

3,9

3,8

3,5

3,4

3,2

2,6

2,6

2,2

1,8

1,6

1,5

1,3

1,1

0,7

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

GR CY IT PT BG IE HR SI HU RO LV ES PL AT SK LT CZ DK FR MT BE NL DE UK EE FI SE LU

2016.

2015.

%%

Stranica 3 |

u odnosu na prethodnu godinu. Najviša stopa zabilježena je u Estoniji (34 %), a

slijede je Švedska i Irska. Litva je

zabilježila najveći pad u 2016. iako je stopa adekvatnosti kapitala ostala na

visokoj razini. Posljedica je to isplate dividendi koju je jedna od najvećih banaka

u zemlji provela početkom godine.

Dividende se isplaćuju iz zadržane dobiti, koja je dio kapitala banke.

Dostatna ukupna razina kapitalizacije prikriva razlike među državama i

bankama. Kapitalizacija nekih banaka i dalje nije optimalna u državama kao što

su Portugal, Italija i Španjolska, što otežava odobravanje novih kredita.

Grafikon 2. — Stopa adekvatnosti kapitala: regulatorni kapital kao 77 % imovine ponderirane rizikom, 2016.

Izvor: ESB

Profitabilnost banaka poboljšala se na

većini tržišta unatoč okruženju u kojem prevladavaju niske kamatne stope. U

2016. polovina je država članica imala

povrat na kapital od najmanje 8 %. Medijan povrata na kapital poboljšao se za

jedan postotni bod u odnosu na prethodnu godinu. Države srednje i sjeverne Europe

najprofitabilnija su bankarska tržišta u Uniji.

Prosječna profitabilnost snažno je porasla

u tri države. Najviši rast bilježi se u Grčkoj iako je prosječni povrat na kapital ostao

negativan. Hrvatske i mađarske banke

također su znatno popravile svoju profitabilnost.

Profitabilnost je najviše pala u Italiji i Portugalu. To su uz Grčku jedina dva

bankarska tržišta u Europi koja su u 2016. ostvarila gubitke. Glavni je razlog tomu

formiranje pričuva za loše kredite.

34

,4

26

,3

25

,0

24

,6

24

,3

22

,4

21

,5

20

,8

20

,8

20

,7

20

,4

20

,2

19

,4

19

,2

19

,1

18

,8

18

,2

18

,1

18

,0

17

,6

17

,0

16

,9

16

,9

16

,7

16

,3

14

,7

13

,9

12

,3

0

5

10

15

20

25

30

35

40

EE SE IE FI LU NL BG UK HR DK LV MT LT RO SI BE AT DE SK FR GR PL CY CZ HU ES IT PT

2016.

2015.

%

Stranica 4 |

Grafikon3. — Povrat na kapital (%), 2016.

Izvor: ESB

2.2. Rast kredita

Rast kredita može se mjeriti postotkom

rasta kredita banaka odobrenih privatnom

sektoru u odnosu na prethodnu godinu. Što je brži rast kredita banaka, to je veći

rizik od stvaranja imovinskog balona. Masovno odobravanje hipotekarnih kredita

koje potiče rast cijena stambenih nekretnina i privatni dug tipičan je primjer

takvog stanja.

S druge strane, negativan rast kredita

može biti povezan s otežanim pristupom kreditima za poduzeća, posebice kada je

riječ o MSP-ovima. U idealnom slučaju krediti privatnom sektoru trebali bi

dovoljno rasti da se osiguraju dostatna sredstva za financiranje ulaganja, ali ne

previše kako bi se izbjegla pojava

imovinskih balona.

U većini država članica bilježi se pojačano kreditiranje kupnje stambenih nekretnina.

Medijan stope rasta hipotekarnih kredita povećao se s 1,5 % u 2014. na 3,8 % u

kolovozu 2016. i 4,4 % u lipnju 2017.

U sedam država članica (Slovačka,

Rumunjska, Češka, Belgija, Litva, Malta, Luksemburg i Švedska) ta je vrijednost

premašila referentnu vrijednost1 koju Komisija smatra okidačem za temeljitije

ispitivanje rizika.

Pojačano kreditiranje kućanstava, osobito

za kupnju stambenih nekretnina, potiče rast cijena i privatnu zaduženost u više

država. To je zabrinjavajuće osobito u državama u kojima je privatni dug već na

visokoj razini, kao što su Belgija, Švedska

i Nizozemska.

1 Godišnja stopa rasta od 6,5 %, u skladu s pokazateljima stanja postupka zbog makroekonomskih neravnoteža.

14

,3

12

,1

11

,9

11

,9

11

,9

11

,3

11

,1

10

,6

9,9

9,7

8,9

8,9

8,7

8,1

7,8

7,5

7,5

7,3

7,1

6,5

6,3

5,0

2,2

2,1

2,1

-5,5

-7,5

-7,7

-30

-25

-20

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

LV HU LT CZ SE BG EE RO SK DK BE HR FI MT SI PL LU NL AT FR IE ES DE CY UK PT GR IT

2016.

2015.

%

Stranica 5 |

Grafikon 4 — Rast kredita za stambene nekretnine (% godišnje), lipanj 2017.

Izvor: ESB

Kreditiranje poduzeća poraslo je u velikoj

većini država članica.

Medijan stope rasta kredita povećao se s –

0,2 % u kolovozu 2015. na 2,3 % u kolovozu 2016. i 3,8 % u lipnju 2017. Šest

država (Malta, Mađarska, Slovenija, Rumunjska, Bugarska i Hrvatska) nakon

negativnog rasta sada bilježe pozitivne stope rasta.

Razlike među državama s najvećim rastom kredita (17 % u Luksemburgu, 10 % u

Slovačkoj) i onih s najvećim padom kredita (–6 % u Nizozemskoj i –3 % u

Portugalu) također su se smanjile u usporedbi s prethodnom godinom.

Neujednačeni trendovi rasta kredita u Uniji

upućuju na razlike u mogućnostima ulaganja koje se nude poduzećima.

U državama s visokim gospodarskim rastom poduzeća širenjem poslovanja

potiču ulaganja i potražnju za kreditima (npr. u srednjoj Europi u državama kao

što su Slovačka, Poljska, Mađarska i Češka).

U drugim pak državama, kao što su Nizozemska, Portugal i Irska, akumulirani

dug u mnogim poduzećima često otežava pristup financiranju.

14

,2

11

,7

9,8

8,3

8,1

7,9

7,4

7,3

6,4

5,8

5,3

5,2

4,7

4,4

4,4

3,9

3,6

2,3

2,1

1,7

1,6

0,1

-0,3

-0,9

-1,8

-2,6

-2,6

-3,2

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

SK RO CZ BE LT MT LU SE EE FR BG SI NL IE AT DE PL IT FI DK HU LV HR CY PT UK ES GR

lipanj 2017.

prosinac 2015.

%

Stranica 6 |

Grafikon 5. — Rast kredita poduzećima (% godišnje), lipanj 2017.

Izvor: ESB

2.3. Likvidnost i financiranje

Struktura izvora financiranja banke

pokazuje kako se njezino poslovanje,

posebice kreditno poslovanje, financira. U pravilu banke primaju depozite za

financiranje kredita koje odobravaju. Stoga je omjer kredita i depozita

uobičajeni pokazatelj koji pomaže da se procijeni imaju li banke stabilne izvore

financiranja. Omjer kredita i depozita je odnos između ukupnih kredita koje su

odobrile banke i ukupnih depozita koje su

primile od klijenata. Drugim riječima, pokazuje koji je dio kreditnog portfelja

pokriven depozitima, koji se smatraju stabilnim izvorom financiranja.

Banke koje se nađu u problemima često

traže pomoć središnje banke. Udio

zaduživanja kod središnje banke u ukupnim obvezama banke pokazuje u

kojoj se mjeri banka morala osloniti na tu vrstu potpore. Drugim riječima, upućuje

na nedostatak privatnog financiranja i stoga ga je potrebno držati pod nadzorom.

Likvidnost središnje banke smije u znatnijoj mjeri sudjelovati u obvezama

poslovnih banaka samo privremeno i u

iznimnim okolnostima.

U 2016. struktura izvora financiranja

banaka u EU-u ostala je uglavnom stabilna. Omjer kredita i depozita bio je

viši od 100 % samo u pet država. Riječ je o Danskoj, koja ima jedinstveni model

hipotekarnog bankarstva2, te Švedskoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Italiji.

Depoziti su u većini država rasli malo brže od kredita. Medijan omjera kredita i

depozita u 28 država članica neznatno se smanjio s oko 99 % u 2014. na 96 % do

kolovoza 2016. i 89 % u lipnju 2017. (grafikon 6.).

Nakon financijske krize na bankarskim se tržištima srednje, istočne i jugoistočne

Europe pojavio novi model financiranja. Prije su tvrtke kćeri inozemnih banaka u

2 U Danskoj hipotekarne kredite odobravaju

specijalizirane hipotekarne banke koje kredite financiraju odgovarajućim hipotekarnim obveznicama. Taj se sustav smatra vrlo sigurnim u smislu strukture izvora financiranja.

17

,3

10

,4

8,5

7,4

6,7

5,5

5,3

5,0

4,6

4,3

4,2

4,0

3,8

3,8

3,7

3,5

3,1

2,7

2,6

2,4

0,2

-0,2

-0,5

-1,4

-1,7

-2,6

-3,1

-5,9

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

MT SK PL HU CZ FI BE LT SI DE RO EE FR AT BG SE DK LU HR LV CY ES GR UK IT IE PT NL

lipanj 2017.

prosinac 2015.

%

Stranica 7 |

regiji svoje kredite u velikoj mjeri financirale kreditima svojih matičnih

banaka, primjerice sa sjedištem u Austriji,

Italiji, Švedskoj ili Njemačkoj. Nakon krize banke kćeri počinju postupno zamjenjivati

financiranje matične banke lokalnim depozitima. U 2016. kreditni portfelji u

svim bankarskim sektorima srednje i

istočne Europe bili su u cijelosti pokriveni depozitima.

Grafikon 6. — Omjer kredita i depozita (%), 2016.

Izvor: ESB

Povoljni uvjeti na tržištu i niske kamatne stope omogućili su daljnje smanjenje

financiranja središnjih banaka diljem EU-a. U 2016. većina nacionalnih bankarskih

sektora nije se znatnije zaduživala kod središnjih banaka, pa je njihov udio u

ukupnim obvezama iznosio manje od 2 %.

Grčka se isticala kao država s najvećim

udjelom zaduživanja kod središnje banke, koje je činilo jednu četvrtinu bilance

bankarskog sektora. Unatoč tomu Grčka, a zatim i Cipar, u 2016. su znatno smanjili

svoju ovisnost o središnjoj banci.

Nasuprot tomu, u Italiji i Španjolskoj

pojačano su se koristili krediti središnje banke, a i finske i belgijske banke

povećale su svoju ovisnost o financiranju središnje banke.

3. ODGOVOR DRŽAVA ČLANICA NA RAZINI POLITIKA

Zajednički ciljevi politika država članica

jesu očuvanje financijske stabilnosti i

21

1,0

17

8,0

11

9,6

10

6,2

10

1,2

99

,0

98

,7

94

,3

93

,3

93

,2

92

,6

92

,5

90

,5

89

,8

88

,0

85

,6

85

,3

83

,3

82

,3

80

,8

77

,9

75

,9

74

,5

74

,0

72

,4

68

,2

62

,4

56

,8

0

50

100

150

200

250

DK SE NL FR IT EE AT FI PL IE DE ES SK UK BE CZ HR LU LT PT CY GR HU SI BG RO LV MT

2016.

2015.

%

Stranica 8 |

poticanje gospodarskog rasta. Tomu pridonose zdrav bankarski sektor i tržišta

kapitala koja neometano obavljaju svoju

funkciju financijskih posrednika.

Mjere politika država članica usmjerene su na sljedeće:

poboljšanje pristupa financiranju čišćenjem bilanci banaka od loših

kredita uklanjanje prepreka razvoju i

integraciji tržišta kapitala uklanjanje nedostataka nacionalnih

nadzornih i regulatornih okvira i poboljšanje korporativnog upravljanja

u pojedinim institucijama rješavanje specifičnih rizika povezanih

s kreditnim izloženostima u inozemnoj

valuti ograničavanje neravnoteža na nekim

stambenim tržištima potaknutih ubrzanim rastom privatnog duga.

3.1. Rješavanje problema loših kredita

Usporen rast kredita u nekim državama mogao bi se objasniti velikom količinom

loših potraživanja. Loši krediti opterećuju bilance i narušavaju profitabilnost banaka

smanjujući im prihode. Osim toga blokiraju i dio kapitala banaka, što

smanjuje sposobnost banaka za odobravanje novih kredita3.

S obzirom na poticajno okruženje za odobravanje novih kredita potrebno je

ostvariti daljnji napredak u čišćenju bilanci banaka i ponovnoj uspostavi primjerenih

razina zaštitnih slojeva kapitala. U mnogim državama članicama količina loših

kredita i dalje je velika, a u Grčkoj, na

Cipru, u Italiji, Portugalu, Bugarskoj, Irskoj i Hrvatskoj dostiže i

dvoznamenkaste brojke.

Banke nastoje ostvariti održivo restrukturiranje kredita ili ovrhu loše

imovine. Međutim za to im je potrebna

potpora učinkovitog pravnog okvira u području naplate duga i ovrhe. Mnoge

države rade na poboljšanju svojih okvira

3 Svi krediti i ostala imovina banke povezani su s posebnim kapitalnim zahtjevom, tj. iznosom kapitala koji banka mora držati kao zaštitu u slučaju neočekivanih gubitaka.

za insolventnost i funkcioniranja pravosuđa kako bi osigurale brže

restrukturiranje duga. Grčka je primjerice

uvela elektroničke dražbe za prodaju kolaterala. Druga su mogućnost

izvansudska rješenja za restrukturiranje duga koja se temelje na dobrovoljnoj

suradnji banaka i dužnika.

Ako restrukturiranje kredita ne uspije, banke se mogu riješiti imovine umanjene

vrijednosti. Loši krediti mogu se prodati na

specijaliziranim sekundarnim tržištima kao takvi ili u obliku sekuritiziranih proizvoda.

Nacionalna tijela ulažu napore kako bi poduprla ta tržišta uklanjanjem

regulatornih prepreka, prilagodbom poreznih režima, osiguravanjem posebnih

platformi za upravljanje lošim kreditima i davanjem državnih jamstava za

nadređene tranše sekuritiziranih kredita

(ovo posljednje primjerice u Italiji).

Kako bi riješile problem zaostalih loših kredita, neke su države osnovale društva

za upravljanje imovinom, poznata i kao „loše banke”, tako da banke svoje

portfelje loših kredita mogu prenijeti na

njih. Banke za to plaćaju naknadu, ali im to omogućuje da rasterete bilance i

odobravaju nove kredite. NAMA4 u Irskoj, BAMC5 u Sloveniji i SAREB6 u Španjolskoj

pomogli su da se postignu znatna smanjenja udjela loših kredita. Potporu

prodaji loših kredita može organizirati i sam bankarski sektor (s pomoću državnih

jamstava, kao što je slučaj s programom

Atlante u Italiji).

Uloga nacionalnih nadzornih i regulatornih tijela ključna je u rješavanju problema

loših kredita. Ta tijela redovito provjeravaju kvalitetu imovine banaka,

prate rješavanje dospjelih nenaplaćenih

potraživanja te određuju odgovarajuće pričuve za gubitke po kreditima i zaštitne

slojeve kapitala.

4 Nacionalna agencija za upravljanje

imovinom. 5 Društvo za upravljanje imovinom banaka. 6 „Sociedad de Gestión de Activos procedentes de la Reestructuración Bancaria” (društvo za upravljanje imovinom proizašlom iz restrukturiranja bankarskog sustava).

Stranica 9 |

3.2. Razvoj alternativnih izvora financiranja za poduzeća

Kako bi poboljšale pristup financiranju i iz nebankarskih izvora, države članice

poduzimaju razne mjere u cilju razvoja vlastitih tržišta kapitala. Te se inicijative

na razini Unije potiču u okviru akcijskog plana za uniju tržišta kapitala, koji je

donesen u rujnu 2015. i ažuriran revizijom u sredini razdoblja u lipnju 2017. Služba

Komisije za potporu strukturnim

reformama pruža ciljanu tehničku potporu nacionalnim tijelima. Posebice države čija

su tržišta kapitala slabije razvijena (od kojih su mnoge države srednje i istočne

Europe) trenutačno poduzimaju širok spektar mjera kojima se podupiru tržišta

vlasničkog kapitala i obveznica, fondovi vlasničkog i poduzetničkog kapitala te

moderan pristupi sekuritizaciji.

Nacionalna tijela poduzimaju i posebne

mjere potpore razvoju lokalnih tržišta kapitala. Neke su države u svrhu toga

izradile sveobuhvatne nacionalne strategije (Bugarska, Latvija, Litva, Češka,

Poljska).

Stranica 10 |

Tim se strategijama promiče razvoj lokalnih tržišnih niša (npr. financijske

tehnologije, vlasnički kapital) poticajnom

zakonskom regulativom i osiguravaju regulatorni poticaji za lokalne

institucionalne i male ulagatelje (npr. novi instrumenti, povlašteni porezni tretman)

te nude razni oblici potpore MSP-ovima zainteresiranima za pristup tržištu kapitala

(npr. sufinanciranje troškova uvrštavanja na burzu). Važno je napomenuti da se tim

strategijama uspostavljaju odgovarajući programi financijske edukacije.

Neke države poduzimaju i prekogranične inicijative. Jedan je od primjera rad na

usklađivanju pravnog okvira za pokrivene obveznice i sekuritizaciju u baltičkim

državama. Ne treba zaboraviti ni projekt kojemu je cilj olakšati poravnanje i namiru

vrijednosnih papira među burzama

članicama platforme SEE Link, u kojem sudjeluju Slovenija, Hrvatska i Bugarska

te države koje nisu članice Unije: bivša jugoslavenska republika Makedonija,

Srbija, Crna Gora te Bosna i Hercegovina. Osim toga, Bugarska svojim izdavateljima

vrijednosnih papira i ulagateljima otvara mogućnost pristupa drugim tržištima u

Uniji uspostavom međunarodne burze

(„Bulgarian Stock Exchange International”), specijaliziranog tržišta u

okviru lokalne burze.

3.3. Jačanje nadzora banaka, regulative i korporativnog

upravljanja

Snažni rast loših kredita tijekom krize

skrenuo je pozornost na određene nedostatke u nadzoru i regulativi. Slabosti

su se pokazale i u procjeni kreditnog rizika te korporativnom upravljanju mnogih

financijskih institucija.

Neke države provode korjenitu reformu u

području financijskog nadzora. Evo nekoliko primjera:

opsežne reforme u nadzoru bankarskog i nebankarskog sektora u

Bugarskoj integracija nadzora osiguranja i

mirovinskih fondova na Cipru poboljšanje nadzora međunarodnog

poslovanja banaka na Malti.

Države također ulažu u poboljšanje vještina nadzornih tijela, primjerice u

obliku tehničke potpore, kao što je to

slučaj u nadzoru tržišta kapitala u Rumunjskoj.

Neke su druge države započele s

reformama korporativnog upravljanja u pojedinim segmentima financijskog

sektora. Italija provodi reformu korporativnog upravljanja u velikim

zadružnim bankama i malim uzajamnim

bankama, što je ključno za racionalizaciju bankarskog sustava. Slovenija poduzima

mjere za konsolidaciju i restrukturiranje bankarskog sektora, poboljšanje

upravljanja bankama u državnom vlasništvu te osiguranje primjerenog

upravljanja društvom za upravljanje imovinom BAMC. Hrvatska je istovremeno

pokrenula reviziju kvalitete imovine

Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) koju provode neovisni revizori. To može

dovesti do promjena u regulatornom okviru i upravljačkim strukturama HBOR-

a.

3.4. Ograničavanje rizika povezanih

s kreditima u inozemnoj valuti

Jačanjem švicarskog franka ponovno su naglašeni rizici kredita u inozemnoj valuti

(devizni krediti). Snažna aprecijacija švicarskog franka najviše je bure izazvala

u Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj. U

Rumunjskoj, gdje je većina deviznih kredita u eurima, učinak je bio slabiji.

Dotične su države već donijele razne mjere za pomoć dužnicima deviznih

kredita, što je u pojedinim slučajevima bankama prouzročilo znatne troškove.

U Poljskoj se među nadležnim tijelima (Ured predsjednika, Ministarstvo financija,

financijsko nadzorno tijelo i središnja banka) još vode rasprave o detaljima

relevantnih prijedloga, prije njihova prihvaćanja u parlamentu. Uzimajući u

obzir iskustva drugih tržišta, kreatori politika pokušavaju postići ravnotežu

između pomoći prezaduženim kućanstvima

i očuvanja financijskog zdravlja banaka i financijske stabilnosti države u cjelini.

Argumenti socijalne pravde još su jedan od aspekata rasprave.

Stranica 11 |

3.5. Makrobonitetna politika za uklanjanje ranjivosti povezanih sa

stambenim tržištem

Rizici za financijsku stabilnost povezani s

tržištima nekretnina u Uniji već su se manifestirali u prošlosti i još su

potencijalni problem u nizu država. Nerealno visoke cijene nekretnina obično

prati visoka zaduženost privatnog sektora. Izloženost banaka hipotekarnim kreditima

često naglo raste kada se ublaže standardi

kreditiranja. Pritisak povećavaju niske kamatne stope i stalna borba među

bankama za nove kredite.

Više država članica aktivno koristi makrobonitetnu politiku, odnosno politiku

usmjerenu na očuvanje stabilnosti

cjelokupnog financijskog sustava, kao odgovor na ranjivosti koje proizlaze iz

sektora nekretnina. Njihov je primarni cilj oslabiti procikličku dinamiku između

kredita za nekretnine i cijena stanovanja. One osim toga žele poboljšati otpornost

bankarskog sektora i sektora kućanstava na financijske šokove. Makrobonitetne

mjere mogu biti u obliku mjera usmjerenih

na banke i mjera usmjerenih na dužnike.

Mjerama usmjerenima na banke obično se žele osigurati odgovarajući kapitalni

zahtjevi. Neki zaštitni slojevi usmjereni su na sistemske rizike na razini

gospodarstva, dok drugi mogu biti izravno

povezani s izloženostima nekretninama, primjerice usklađivanje pondera rizika7 za

hipotekarne kredite u bilancama banaka s profilima rizičnosti. U nekim su državama

članicama zbog povećanih ranjivosti povezanih s nekretninama uvedena

posebna uvećanja kapitala8 za hipotekarne portfelje (npr. Austrija, Belgija, Estonija,

Slovačka i Švedska). Finska će u od

siječnja 2018. na svojem državnom području uvesti donje granice pondera

rizika specifične za institucije9 za hipoteke

7 Regulatorne stope koje pokazuju koliko kapitala banke moraju držati za svaku vrstu

imovine u portfelju. 8 Dodatni kapitalni zahtjevi iznad standardnih regulatornih minimalnih zahtjeva. 9 Minimalni standardni ponder rizika, koji može biti viši od pondera rizika koji je banka izračunala u svojem internom modelu adekvatnosti kapitala.

na stambenim nekretninama. U ožujku 2017. dansko vijeće za sistemske rizike

preporučilo je za područje Kopenhagena i

Aarhusa ograničenje stambenih kredita s varijabilnom kamatnom stopom i/ili

odgođenom amortizacijom10 kod kojih ukupni dug dužnika prelazi 400 % dohotka

prije oporezivanja.

Dokazi zasada upućuju na to da su mjere usmjerene na banke doduše ojačale

otpornost financijskog sektora u nizu

država članica, ali povećani kapitalni zahtjevi nisu bili dovoljni da se zaustavi

snažni rast cijena nekretnina u nekim državama, kao što su Danska,

Luksemburg i Švedska.

Osim instrumenata usmjerenih na banke,

nacionalna tijela uvela su u okviru nacionalnog zakonodavstva i kreditna

ograničenja usmjerena na dužnike. Među tim mjerama usmjerenima na dužnike

najčešće se primjenjuju gornje granice u pogledu omjera kredita i vrijednosti,

omjera kredita i dohotka, omjera duga i dohotka te omjera otplate duga i dohotka.

Drugi raspoloživi instrumenti uključuju

ograničenja dospijeća kredita i zahtjeve u pogledu amortizacije.

Instrumenti usmjereni na dužnike izravno

se odnose na standarde kreditiranja na početku (tj. standarde koji se primjenjuju

na dužnike u trenutku podnošenja

zahtjeva za kredit). Instrumenti usmjereni na dužnike učinkoviti su u ograničavanju

rizičnih praksi kreditiranja u velikom broju država, osobito ako se provode u dobro

osmišljenom paketu mjera koje se međusobno podupiru. Uz smanjenje

ranjivosti bilanci kućanstava na šokove povezane s cijenama nekretnina, oni mogu

povećati i otpornost banaka. Fleksibilni su

i omogućuju prilagođavanje parametara radi utjecanja na uvjete na stambenom

tržištu i tržištu kredita. Međusobno nadopunjavanje instrumenata usmjerenih

na dužnike i makrobonitetnih instrumenata koji se temelje na kapitalu

osobito je važno u uzlaznoj fazi kreditnog ciklusa. U takvim razdobljima mjere koje

su izravno usmjerene na standarde

10 Kredit koji uključuje razdoblje u kojem dužnik otplaćuje samo kamatu bez glavnice.

Stranica 12 |

kreditiranja na početku mogu odvratiti banke od rizičnijeg kreditiranja (visok

omjer kredita i vrijednosti ili kredita i

dohotka).

Datum: 16. 10. 2017.