Teorija Zavere -Polemika Oko Leta Na Mjesec

TEORIJA ZAVJERE: Polemika oko leta na Mjesec

Objavljeno: 13.03.2013

Sporenje oko amerikog iskrcavanja na Mjesec jedno je od najneobinijih obiljeja dananjice ovo pitanje je prije deset godina dobilo neoekivanu nadgradnju u filmu Vilijama Karela; priredio Slobodan uki

Da li se uopte radilo o direktnom prenosu

Tokom ljeta 2012. godine objavili smo dva feljtona posveena tematici osvajanja Mjeseca. Prvi je obuhvatio veinu tema vezanih za Zemljin prirodni satelit, a drugi se bavio odlaskom dvojice velikana koji su uestvovali u misijama Apolo optepoznatim Nilom Armstrongom i manje poznatim Milojkom Majkom Vueliem, koji je potekao sa ovih prostora. U oba feljtona doticali smo se usputno i polemike oko toga da li je uopte bilo leta na Mjesec - ili je sve bilo reirano u filmskom studiju, kako tvrde teoretiari zavjere. Dok je feljton o Armstrongu i Vueliu jo uvijek tekao, dobio sam sugestiju od jednog poznanika zbog ega ne piemo o tome da je cijela pria oko osvajanja Mjeseca bila la, odnosno da se ljudi tamo nikada nijesu iskrcali. Rekao sam mu da emo se time pozabaviti im prije, kao i to da mu na ovim stranicama ne moemo ponuditi nedvosmisleni odgovor. Dakle, naim itaocima su u manjoj ili veoj mjeri poznati argumenti kojima se osporava da je bilo iskrcavanje na Mjesec od nemogueg vijorenja zastave pobodene u Mjeseevo tlo ili ugla pod kojim su navodna studijska svjetla osvjetljavala Armstronga i Oldrina ili odsjaja studijskih svjetala na viziru skafandera ili ekstremnih temperaturnih oscilacija zbog kojih kamera nije mogla snimiti ono za ta se tvrdi da su snimci sa Mjeseca ili astronautskih tragova u praini koji nikako nijesu mogli nastati zbog odsustva vlanosti ili... Postoje vrlo dugi, otri i samouvjereni lanci u kojima se ovi detalji uzimaju kao nesumnjivi dokazi za lunarnu zavjeru koju su Amerikanci izveli 1969. godine. Ta argumentacija razvija se sve vie, stiui polagano i do pitanja ako nije bilo iskrcavanja na Mjesec gdje su onda bili astronauti koji su uzletjeli pred oima cijelog svijeta?

Poznati jugoslovenski komentator Milivoj Jugin na pitanje da li je bilo leta na Mjesec, odgovorio je da je bio na kosmodromu na Floridi. Ni muva se nije mogla uti dok je raketa uzlijetala, rekao je Jugin, zakljuujui da oko leta na Mjesec ne moe biti nikakve sumnje. Ali, skeptici se ne zadovoljavaju takvim izjavama, tvrdei da su Armstrong, Oldrin i Kolins zapravo kruili oko orbite dok je svijet gledao ranije nainjene studijske snimke. Sve to zvui suludo, osobito pri pomisli da su Rusi mogli da prate cijelu operaciju. Zar njima tada nije odgovaralo da raskrinkaju Amerikance? Zar bi propustili da uine tako neto? Nakon svih prigovora stie se i do kljunog mjesta - zbog ega danas, nakon etiri decenije, kada je tehnologija znatno uznapredovala, nema letova na Mjesec? FILM VILIJAMA KARELA TAMNA STRANA MJESECA: Za poetak pozabaviemo se poznatim francuskim dokumentarcem Tamna strana Mjecesa reditelja Vilijama Karela (William Karel) koji je pomenut u prethodnom tekstu. Pozabaviemo se, dakle, tim filmom koga veina smatra mokumentarijem (mockumentary od mock + documentary - naziv za filmski i televizijski anr koji se bavi tobonjim dokumentarnim prikazom realnog ivota, dok je u stvari rije o fikciji prvenstveno radi parodiranja i satire). Karelov film prvobitno je prikazan na kanalu Arte 2002. godine pod naslovom Operacija Mjesec (Operation Lune). Moda su ga nai itaoci ve odgledali. Ukoliko nijesu, recimo da je osnovna tema upravo teorija da je televizijski prenos slijetanja Apola 11 na Mjesec u julu 1969. godine bio lairan i da je zapravo prethodno reiran u filmskom studiju od strane CIA uz pomo slavnog reditelja Stenlija Kjubrika (koji je prije toga na istom mjestu snimio uvenu Odiseju u svemiru 2001). Reditelj filma nas na poetku uvodi u atmosferu hladnoratovske podjele krajem ezdesetih godina, koju je obiljeila odsudna trka za osvajanjem Mjeseca izmeu SAD i SSSR-a. Potom se opisuje situacija u kojoj je ameriki predsjednik Riard Nikson poeo da strahuje zbog mogunosti da astronauti izginu prilikom leta, pa kako mu je Henri Kisinder predloio da se iskrcavanje snimi u studiju, na ta je ameriki predsjednik pristao nakon izvjesnog dvoumljenja. Dalje se navodi kako je za taj poduhvat angaovan slavni Stenli Kjubrik, koji je tada ivio u Engleskoj. Henri Kisinder kao navodni manipulator


FILM VILIJAMA KARELA TAMNA STRANA MJESECA: U Karelovom ostvarenju nudi se opis ambijenta u SAD krajem ezdesetih godina, vezano za impresiju koju je u javnosti i najviim krugovima amerike administracije izazvalo tadanje holivudsko ostvarenje, Kjubrikova Odiseja u svemiru 2001. Taj film iz 1968. izazvao je pravu fascinaciju. Odiseja u svemiru 2001 unijela je potpunu novost u nauno-fantastinom poimanju i fenomenolokom doivljavanju svemirske nepoznanice. Film je stvarao ogroman psiholoki efekat i nametao osjeaj autentinosti. Do tada nita slino nije vieno. Karel je uzeo upravo taj momenat kao kljuan - jer su tada holivudske mogunosti u hladnoratovskoj trci otvorile potpuno novi prostor za glorifikaciju amerike uloge u osvajanju svemira. Sve je upuivalo na puni angaman holivudske mainerije, to je u jednom momentu navodno i dovelo do Kisinderove ideje. U tom smislu treba znati i za dileme koje je ranije tokom ezdesetih izazivao najavljeni let na Mjesec. Taj poduhvat je izazvao velike polemike meu strunjacima, od kojih su neki otvoreno sumnjali u mogunost da ljudska bia mogu preivjeti na Mjeseevoj povrini. Sve nas to dakle vodi ka trenutku u filmu u kome kljuni ljudi amerike administracije poinju da skreu poglede ka Holivudu, odnosno dok se Kisinder nije dosjetio da bi se iskrcavanje za svaki sluaj moglo odraditi u studiju, to je potom i predloio Niksonu. Nikson se nekao, pa je prihvatio. Naredni korak je logino upuivao na najboljeg, na Stenlija Kjubrika. Ovaj je po Karelu isprva odbijao da snimi tako neto, ali je na koncu ipak pristao. Uspostavljen je dogovor, pa se krenulo u snimanje lanog slijetanja na Mjesec. Doao je i proao jul 1969. godine, ovjeanstvo je ispratilo istorijski poduhvat i sve je prolo neprimijeeno. U filmu se dalje pripovijeda kako je predsjednika Niksona nakon izvjesnog vremena navodno obuzeo strah da bi sve moglo biti otkriveno, pa je naloio da CIA ukloni uesnike snimanja. Kae se i kako se ubrzo nakon te odluke Nikson predomislio i povukao nalog, ali su navodno neki krugovi u CIA odluili da na svoju ruku ipak izvedu operaciju eliminisanja nepoeljnih svjedoka. Uesnici filmske ekipe su tako poeli da stradaju jedan za drugim, nakon ega je Kjubrik shvatio to je u pitanju, povukao se meu etiri zida i ostatak ivota proveo u paninom strahu da e biti ubijen. Henri Kisinder, kljuna figura mnogih vojnih i politikih dogaaja tog vremena se dakle u Karelovom filmu pojavljuje kao glavni manipulator javnou. tavie, Kisinder u filmu glavom i bradom, otvoreno govori o svemu (reditelj je na kljunim mjestima koristio isjeke snimaka koje je navodno dobio od personala iz Niksonove administracije, ukljuujui i Kisindera). Osim njega u Tamnoj strani Mjeseca pojavljuju se i visoki ameriki zvaninici Donald Ramsfeld, Aleksandar Hejg, Vernon Volters, zatim Baz Oldrin, kao i udovica Stenlija Kjubrika. Pored nje u snimanju filma uestvovao je i njen brat Jan Harlan). Sami film pri prvom gledanju na trenutke izaziva zabezeknutost, jer o svemu govore direktno najobavjeteniji ljudi amerike administracije, kao i ljudi iz neposredne Kjubrikove blizine. U svemu tome najveu nevjericu svakako izaziva pojava Henrija Kisindera i Kjubrikove supruge. Pojava Kristijane Kjubrik zapravo proizvodi najsnaniji efekat, jer se s obzirom na tvrdnju o strahu u kojem je ivio Kjubrik, ona pojavljuje kao svjedok iz najblieg okruenja.

Reditelj Vilijam Karel savreno je odradio svoj posao. Dodue, nije to ba tako oigledno kako neki tvrde. Da je rije o parodiji vidi se tokom odjavne pice, na kojoj se povremeno pojavljuju akteri filma sa aljivim komentarima tipa: Da li je ovo bilo dobro?, ili Treba li ovo da ponovimo? Karel je time oito istakao momenat montae, ime je htio da ismije cijelu priu oko teorije zavjere vezane za Mjesec. Cijeli Karelov rediteljski postupak izveden je tako da kod gledalaca izazove to veu zbunjenost, dok su prvi vidljivi nagovjetaji da je rije o mokumentariju dati tek na kraju. Sve je izvedenoo veoma vjeto. Karel suptilno koketira sa brojnim toposima savremene popkulture, inei pri tom i brojne omae.

Karelovo ostvarenje kao prvoaprilska ala


FILM VILIJAMA KARELA TAMNA STRANA MJESECA: Mogue je da reditelj Vilijam Karel nije u prvi plan istakao ismijavanje teorije zavjere o lairanju leta na Mjesec, koliko je eksperimentisao s mogunostima same medijske manipulacije u stvaranju javnog mnjenja. Stvar je oito vieslojna. Cijeli film je poigravanje sa Bodrijarovim tezama o hiperrealnosti u kome Karel majstorski preispituje odnos simulacije i simulakruma. U intervjuu koji je dao 2004. godine, na pitanje zbog ega je izabrao da napravi film koji je bliskiji komediji negoli jednom ozbiljnom filmu, Karel je odgovorio da mu je u periodu pravljenja ozbiljnih dokumentaraca bio cilj da napravi zabavan film. Da je u pitanju oma Stenliju Kjubriku - neprevazienom majstoru naunofantastinog anra, svjedoe pojedini detalji iz filma poput imena sagovornika kao to su Dejv Bovman, Dek Torens i Dimitri Maflej koji su imena dobili prema likovima iz filmova koje je reirao Kjubrik. Takoe ima i aluzija na filmove Alfreda Hikoka, jer su Iv Kendal i Dord Kaplan imena likova iz filma Sjever-Sjeverozapad, dok je Embrouz apel lokacija iz rimejka ovjeka koji je znao previe (1956). Imena tih izmiljenih sagovornika su u odjavnoj pici navedena uz imena glumaca koji su ih igrali. Na primjer, u filmu se u jednom momentu pojavljuje rabin koga igra Binem Oreg. Rabin je predstavljen kao V. A. Keonigsberg, a inicijali V. A. skoro sigurno ukazuju na Vudija Alena, poto je njegovo pravo prezime Koenigsberg.

Pored krajnje nevjerovatnih tvrdnji iznijetih u filmu, nekoliko stvarnih greaka napravio je i sam narator. Moda je to uinjeno s namjerom da se gledaocima podmetnu kao tragovi za deifrovanje rediteljske namjere. Na primjer, pripovjeda kae kako je sovjetska Luna 9 sletjela na Mjesec februara 1966, dok se to dogodilo u januaru. Narator navodi i da je Apolo 11 lansiran 17. jula 1969, dok je to bilo dan ranije. U filmu se kae da je Lindon Donson bio guverner Teksasa to je funkcija koju nikada nije obavljao. I za Riarda Niksona se pogreno navodi da je bio guverner Kalifornije. Narator takoe implicira da je Kejp Kanaveral izabran dijelom zbog uticaja koji je porodica Dorda Bua imala na Floridi, dok Buovi nijesu imali nikakve veze sa Floridom sve do 1980. Evo i ostalih Karelovih poigravanja. Dek Torens je izmiljeni lik iz Kjubrikovog Isijavanja a ne holivudski producent i igra ga Dejvid Vinger. Dejvid Bovman je izmiljeni lik iz Kjubrikove Odiseje u svemiru 2001, a ne pravi astronaut i igra ga Tom Braun. Mariju Vargas (glavnog lika iz Bosonoge grofice) igra aklin Toman, koja nije sestra Baza Oldrina. Iv Kendal je izmiljeni lik iz Hikokovog filma Sjever-Sjeverozapad i nije bila Niksonova sekretarica (ime njegove sekretarice je bilo Rouse Meri Vuds) i igra je Barbara Roders. Dimitiri Maflej predstavlja igru imena iz Kjubrikovog Dr Strejndlava (sovjetskog premijera Dimitrija Kisova i amerikog predsjednika Merkina Mafleja) i nije bivi agent KGB. Igra ga Bernard Kirof. Embrous apel je ime jednog mjesta iz Hikokovog ovjeka koji je znao previe, a ne biveg agenta CIA kojeg igra Don Roders. Dord Kaplan (kojeg spominje narator) jo je jedan izmiljeni lik prema liku u Hikokovom filmu Sjever-Sjeverozapad. V. A. Koenigsberga igra Binem Oreg (V. A. znai Vudi Alen, jer je Koenigsberg njegovo pravo prezime). Kada je Karelov film prikazan grupi studenata sociologije koji prouavaju teorije zavjere, mnogi su povjerovali da je u pitanju iskren i ozbiljan film. tavie, Vejn Grin, pristalica teorije koja je prikazana u parodiji, citirao je film kao dokaz za svoje stavove, oigledno vjerujui da su snimci Niksonovog osoblja zbilja snimljeni van konteksta o podvali sa slijetanjem na Mjesec. Australijska televizija CBC emitovala je film 1. aprila kao prvoaprilsku alu i ponovo 17. novembra 2008. kao dio nedjelje Kjubrikovog filma. Emitovan je jo jednom 27. jula 2009, kako bi se moda podudario sa godinjicom slijetanja na Mjesec.

Sajbrelovi prepadi na sumnjive astronaute


MISIJA BARTA SAJBRELA, KRALJA TEORIJE ZAVJERE: Ameriki reditelj i istraivaki novinar Bart Sajbrel (Sibrel) snimio je 2004. godine film u kome je istraivao autentinost leta na Mjesec 1969. godine. U ostvarenju Astronauts Gone Wild (Astronauti su podivljali) pojavljuju se Nil Armstrong, Edvin Baz Oldrin, Majkl Kolins, Din Sernan i Alen Bin. Sajbrel je poznat po javnim nastupima i tvrdnjama da nije bilo iskrcavanja na Mjesecu 1969. godine. Zbog toga je stekao epitet kralja teorije zavjere. Svjetskoj javnosti je najpoznatiji po incidentu sa Bazom Oldrinom 2002. godine kada je stao pred njega i pozvao ga da se zakune na Bibliji da je bio na Mjesecu. Sajbrel je jo 2001. godine snimio dokumentarac A Funny Thing Happened on the Way to the Moon (Komina stvar koja se desila na putu za Mjesec) u kome je iznio tvrdnje da je iskrcavanje na Mjesec bilo la. U novom filmu iz 2004. Sajbrel tvrdi da su est Apolo misija s kraja ezdesetih i poetka sedamdesetih bile smiljena prevara. Sajbrel se u tom ostvarenju suoava sa devet astronauta koji su uestvovali u misijama iz programa Apolo, traei od njih da se zakunu na Bibliji da su zbilja putovali do Mjeseca i natrag. Prvi susret je sa Bazom Oldrinom, prije pomenutog incidenta na Beverli Hilsu. U kancelariji Sajbrel mu pokazuje "tajne" snimke, za koje tvrdi da su mu poslati grekom iz NASA. Ti snimci prikazuju posadu unutar svemirskog broda navodno na pola puta do Mjeseca, dok su se prema Sajbrelu u stvarnosti nalazili u Zemljinoj orbiti. Oldrin je odbacio Sajbrelove argumente i rekao: Ili smo na Mjesec. Nijesmo prevarili nikoga. Kasnije u filmu, Sajbrel se suoava s Oldrinom na drugom mjestu. Ovaj put u septembru 2002. na Beverli Hilsu u Kaliforniji kada je od njega zatraio da se zakune na Bibliji. Bivi astronaut je to odbio, pokuavajui da izbjegne Sajbrela, a ovaj je poao za njim nazivajui ga "kukavicom, laovom i lopovom. Oldrin ga je na to udario pesnicom, to je u narednim danima punilo novinske stupce. U jednom kasnijem radijskom intervjuu Sajbrel je izjavio da okrivljuje sebe zbog provociranja Oldrina, kao i to da mu je zbog toga poslao izvinjenje. Sajbrel u filmu iz 2004. godine takoe razgovarao sa Alenom Binom, Dinom Sernanom i Edgarom Mielom. Prilikom svakog susreta ispostavljao je iznenadni zahtjev nekadanjim astronautima da se zakunu na Bibliji. Pozivao ih je da izgovore: Kunem se i potvrujem, pod prijetnjom kazne vjenog prokletstva, krivokletstva i izdaje" da su astronauti stvarno ili na Mjesec. Sernan i Miel su potvrdili da su zaista hodali po Mjesecu, dajui cijelu zakletvu onako kako je to Sajbrel traio od njih. Alen Bin je takoe bio spreman da se zakune na Bibliji. Miel je kasnije povodom tog susreta izjavio da je Sajbrel na prevaru upao u njegovu kuu sa lanom iskaznicom History Channel za intervju. Nakon 3-4 minuta, ispostavio je zahtjev s Biblijom. Shvativi o kome se radi, ostao sam miran dovoljno da se zakunem na njegovoj Bibliji, nakon ega sam okonao intervju i izbacio ga iz kue. Preostali astronauti s kojima se Sajbrel suoio bili su Majkl Kolins, Al Vorden, Bil Anders, Don Jang i Nil Armstrong. Sa njima nije ugovarao susrete ve ih je spopadao na javnim dogaajima sa zahtjevom da se zakunu na Bibliji. Veina je pokuavala da ga izbjegne, im bi saznali da Sibrel podrava teoriju zavjere. Sa Armstrongom se susreo na sastanku dioniara u Njujorku, kako je Dejms Hansen zapisao u Armstrongovoj biografiji. Armstrong se tokom razgovora s Hansenom osvrnuo i na optube da je let na Mjesec prevara, rekavi: To mi ne smeta. To e sve proi vremenom". Zapovjednik

Apola 11 je odbio da dalje o tome govori, zakljuujui: Gospodine Sajbrel, vi ne zasluujete odgovore. Al Vorden je pak izjavio da su Sajbrelove tvrdnje da je misija na Mjesec bila lairana totalna glupost. Zakljuio je da nema problem da se zakune na Bibliji da je bio na Mjesecu, ali da osjea da to ne treba da uini.

Kako je mogu tako brz razvoj tehnologije


TA GOVORE ZAGOVORNICI TEORIJE DA JE LET NA MJESEC LAIRAN: Upoznali smo se sa filmom Vilijama Karela iz 2002. i vidjeli ta je inio Bart Sajbrel tokom protekle decenije. Sada se vraamo na pitanje s poetka. Zar bi Rusi 1969. godine propustili da raskrinkaju Amerikance? Upravo se na taj momenat 2009. godine osvrnuo Roder Lonius, prvi ovjek amerikog Nacionalnog muzeja vazduhoplovstva i astronautike. Mi smo zaista stigli na Mjesec. Bili smo zaglavljeni u Hladnom ratu sa Sovjetskim Savezom, koji je imao svoj svemirski program i to vrlo dobar. Da smo varali, imali su tehnike mogunosti da to otkriju i razloge da nas razotkriju. Pa, ipak, nijesu rekli ni rije. ak su nam i estitali na uspjehu. Meutim, neemo okonati ovu priu Loniusovom izjavom, ve emo se osvrnuti na lanak u kome se pod naslovom Najvea obmana u ljudskoj povijesti s podnaslovom Mjesec ili studio u Nevadi? iznosi argumentacija kojom se opovrgava da je bilo ljudskog iskrcavanja na Mjesecu (www.conopljanews.net/let_na_mesec.html).argumentacija protiv. Uvjerenje da je ovjek kroio na Mjesec, odnosno da su poduhvati misije Apolo bili uspjeni, toliko je vrsto ukorijenjeno u naoj svijesti da tvrdnja da to nije istina djeluje prilino smijeno svakome. To je prihvaeno kao svojevrsna dogma. Pa ipak, ima ozbiljnih dokaza u prilog tvrdnji da je cijelo ovjeanstvo rtva jedne od najveih podvala u reiji Amerike, to jest Amerike agencije za svemirska istraivanja (NASA). Poelo je prije dvadeset godina kada jednom od inenjera koji je radio na projektu savjest vie nije doputala utnju. Izdao je knjigu gdje je potanko objasnio ovu nevienu prevaru. Tu su bile navedene sve same injenice, kao to su: mjesto gdje je sve snimano, boravak astronauta u karantinu poslije "vraanja na Zemlju" gdje su u stvari uili odgovore na sva mogua pitanja koja e im biti postavljena od strane novinara, izbacivanje modula iz transportnog aviona - kao navodno sputanje modula na Zemlju, pogibija tog pilota koji

je vozio taj avion ve na njegovom prvom sljedeem letu, istina o lunarnom modulu koji nikada nije testiran na Zemlji i mnogo toga jo. NASA je bila potpuno zateena i uloila je nekoliko desetina miliona dolara da bi opovrgnula ove informacije. A zato uloiti toliki novac za neto to se smatra potpuno normalnim, oiglednim i sveprihvaenim.U tekstu se dalje kae da i samo logiko razmiljanje baca veliku sumnju na ovaj njihov 'poduhvat'. Jer, kada su Rusi otili u orbitu, Amerikanci su bili ponieni. Da i oni odu u orbitu, bili bi samo drugi koji su to uinili. Samo je postojala jedna stvar sa kojom su mogli pretei Ruse. Odlazak na Mjesec bio je jedino rjeenje. I to su uinili? Pa hladno su otili na Mjesec i to u rekordnom roku. Ciljajui na nevjerovatno brz tehnoloki razvoj svemirske tehnologije autor ide izokola pa kae da ovdje treba spomenuti jednu injenicu kada su vojni avioni u pitanju, a to je da je jednom vojnom avionu, od ideje pa do konane realizacije, odnosno dok se nae u naoruanju jedne vojske, potrebno 15 godina. Koliko je potrebno onda jednoj napravi koja 'vozi na Mjesec'. Po toj logici oni su trebali jo poetkom 50-ih godina krenuti u realizaciju projekta leta na Mjesec. A kakva je tehnologija bila 50-tih godina? Pogledajte automobilsku ili avionsku industriju toga doba. Informatiari koji dobro poznaju povijest raunrstva vrlo dobro znaju kako su izgledala tadanja raunala, to su mogla i posebno koliko su bila velika.1969. godine (a kamoli na poetku projekta) kompjuterski ip jo nije bio napravljen. Maksimalna kompjuterska memorija bila je 256k, a kompjuter u 'Apollo' 11 imao je 'nevjerovatnih' 32 k memorije. Danas kada kod Kineza kupite dvije majice, na poklon dobijete kalkulator koji ima deset puta vie memorije nego raunalo Apolla 11. I sa tim da su oni otili na Mjesec!? Radijacija i ekstremne razlike u temperaturi


TA GOVORE ZAGOVORNICI TEORIJE DA JE LET NA MJESEC LAIRAN: U tekstu kojim se opovrgava da je bilo leta na Mjesec autor se osvre i na pitanje izgubljenih snimaka sa Mjeseca. Kako sprijeiti dananju tehnologiju da otkrije prevare na snimkama i video-materijalu. Vrlo jednostavno. Francuski asopis Le Figaro objavio je vijest da je NASA 'izgubila' ni manje ni vie nego 13.000 kaseta na kojima su bili snimci sa Mjeseca. Ono ega nema, ne moete ni testirati. Kuda su kasete sklonjene, samo oni znaju.Potom se okree poznatom francuskom dokumentarcu, o kome smo govorili u prethodnim nastavcima.

Inae, treba spomenuti i autora Vilijama Karela, koji je snimio dokumentarni film 'Operation Lune' za francuski 'Point du Jour Production and Arte France'. U ovom dokumentarcu, Kristijana Kjubrik, udovica poznatog reisera Stenlija Kjubrika otkriva frapantnu injenicu da je on bio angaovan 1969. godine od strane amerike dravne administracije da snimi kadrove etnje astronauta po Mjesecu. Stenli Kjubrik je obavio taj zadatak i to u istom studiju gdje je zavrio i svoj najpoznatiji film 'Odiseja u svemiru 2001'. Kjubrik je za snimanje tih kadrova koristio specijalne Zeiss objektive, koji su bili napravljeni upravo za potrebe NASA. U filmu se navodi da je amerikoj administraciji bilo najvanije da astronauti budu vieni kako hodaju po Mjesecu. Nagrada Kjubriku za dobro obavljen posao bila je ta da je on dobio te iste objektive da bi kasnije mogao snimiti svoj film 'Barry Lyndon', za koji je specifino da uopte nije korieno vjetako svjetlo, ve samo svjetlost svijea. U nastavku teksta autor se okree drugim temama. Na slici koju je nainio ruski pijunski satelit poznate 'Zone 51' moe se jasno vidjeti podruje bez bilo kakvog biljnog svijeta. Na tom dijelu postoje krateri koji izgledaju potpuno isto kao krateri na Mjesecu. Jo preciznije istraivanje pokazalo je da je jedan od tih kratera identian sa kraterom snimljenim na Mjesecu prilikom misije 'Apollo 12'. Kamera koja je koriena za pravljenje snimaka na Mjesecu, bila je postavljena na prednjoj strani odijela astronauta i nije imala okular. Danas ga jo uvijek ima i veina digitalnih aparata, bez obzira na to to se slika gleda na ekranu. Sve to su astronauti mogli uiniti je okrenuti se prema objektu koji ele slikati, usmjeriti kameru i nadati se da e im to ui u kadar. To je jednostavno bilo slikanje na slijepo, a da se ne spominje skakanje i slino. Meutim, pogledajte slike sa Mjeseca, one su fantastino kadrirane, svaki objekt je potpuno fokusiran, nema kadrova koji izlaze van okvira, niti zamuenih slika usljed skakanja. Tako je napravljeno hiljade perfektnih slika. Jo jedan dokaz tvrdnji da je sve to napravila filmska ekipa. Samo mjesec dana prije misije 'Apollo 11', Armstrong je testirao Lander u vazdunoj bazi. Tokom testiranja nije mogao nikako uspostaviti potpunu kontrolu nad njim. Lander je slupan, a Armstrong se spasio iskoivi iz njega u zadnjem trenutku. Autor ukazuje i na druge detalje: Nekoliko godina nakon NASA navodnog sputanja na Mjesec, Baz Oldrin, 'drugi ovjek na Mjesecu' bio je upitan na jednom sastanku o tome kakav je to osjeaj hodati po Mjeseevoj povrini. Oldrin je nakon toga pogledao u svoja stopala i napustio prostoriju nekontrolisano plaui. To nije bio ni prvi ni posljednji put da je uinio tako neto. Da li je to bila patnja i pokuaj da ivi dalje od velike lai. Pria se potom usmjerava na tehnoloke i druge neloginosti. NASA slika sa 'Apollo 11' misije pokazuje Nila Armstronga kako ini veliki korak za ovjeanstvo. Fotograf bi morao biti u tom sluaju na povrini Mjeseca. Ako je Armstrong bio prvi ovjek na Mjesecu, ko je onda nainio fotografiju? Kae se da su samo dva ovjeka etala po Mjesecu prilikom misije 'Apolo 12'. Astronaut koji se vidi na viziru naslikanog astronauta nema kameru. Pa ko je onda nainio fotografiju? Lunarni modul kojim su se navodno spustili na Mjesec bio je teak 17 tona. Imao je izuzetno snane raketne motore na donjem dijelu koji su ga trebali prizemljiti, kao i izbaciti pri povratku sa Mjeseeve povrine. Meutim, na slikama modula, nigdje nema nikakvih tragova ispod njega. Nikakvog, ni najmanjeg kratera koji bi trebalo ostaviti, nikakvih tragova u pranjavom tlu Mjeseca. Modul djeluje kao da nikada nije upaljen.

Radijacija i ekstremne razlike u temperaturi


TA GOVORE ZAGOVORNICI TEORIJE DA JE LET NA MJESEC LAIRAN: U nastavku teksta kojim se opovrgava da je bilo leta na Mjesec autor apostrofira bezbjednosni momenat pa pita: Ko je toliko lud da rizikuje korienje lunarnog modula na Mjesecu, kada simulacija sputanja na Mjesec nije nikada testirana? Zato su NASA administratori dali ostavke dan prije prve misije "Apollo"? Nakon toga autor ukazuje i na odsustvo tragova na Mjeseevoj povrini. Kada pogledate to su misije "Apollo" ostavile na Mjesecu, zapitajte se zato nita od toga nije vidljivo putem jakih teleskopa. Sonda Clementine periodino mapira Mjeseevu povrinu, ali nikako da pokae bilo koji artefakt koji je ostao tokom "Apollo" misija. Kamo su nestali Mjeseevo vozilo i postolje lunarnog modula? Bilo je nemogue imati svemirska odijela sa vodenim hlaenjem, kada je spoljna temperatura bila stalno na taki kljuanja vode. Navodno mjeseevo kamenje donijeto sa Mjeseca je bazaltna stijena pronaena negdje na Zemlji, a NASA ju je umjetno nainila radioaktivnom. Radijacija je ono to i dan-danas predstavlja najveu prepreku putovanjima u svemir. Jedan ameriki autor je istraivao i otkrio da bi "Apollo" raketa trebala imati dva metra debeli oklop da bi zatitila astronaute unutar kapsule od kuvanja usljed kosmike radijacije. Veliko je i pitanje kako je NASA zatitila filmove i kamere od radijacije i ekstremnih temperatura? Rusi su objelodanili da oni nee nikada pokuati otii na Mjesec, poto ne znaju to sve radijacija moe uiniti. Moda i ovo dovoljno govori o problemu radijacije. Sunevi bljesci mogu ozlijediti astronaute u svako doba. Da bi otili na Mjesec, astronauti bi morali proi kroz dva posebna podruja sa veoma visokom radijacijom koja su poznata kao Van Alenovi pojasevi. Prvo polje je 272 milje od Zemlje. Koliina radijacije u pojasevima varira od godine do godine, ali svakih 11 godina zraenje postaje najgore. I koja sluajnost. Ba od 1969. do 1970. bio je jedno od najgorih razdoblja u kojem je radijacija dostigla svoj vrhunac. NASA je na ovo pitanje odgovorila da astronauti nisu dugo prolazili kroz Van Alenove pojaseve. Kada smo kod ovoga, sjetite se samo koliko traje snimanje na rendgenu. Djeli sekunde, a i to je dosta. Zato je onda NASA koristila tanke ploe od aluminijuma da bi

zatitila astronaute kada su znali da je nivo radijacije u svemiru nekoliko stotina puta jai od smrtonosne doze? Da li ste znali da je vlada SAD-a 9. jula 1962. godine pokuala da napravi rupu u Van Alenovim pojasevima 248 milja (400 km) od Zemlje? Tokom operacije nazvane "Starfish Prime" Amerika komisija za atomsku energiju (AEC) je uz pomo nuklearne eksplozije snage 1,4 megatona pokuala da napravi neprirodni koridor kroz Van Alenove pojaseve. Naalost, ne da nisu uspjeli da naprave rupu u pojasu, ve su napravili potpuni haos. Napravili su trei pojas koji je bio 100 puta intenzivnijeg zraenja od prirodnih pojaseva, a 2002. godine ova vjetaka zona je jo uvijek imala 25 puta snaniju radijaciju od druga dva pojasa. Danas ak nema ni slaganja u pogledu irine pojaseva. Dr Dejms van Alen, koji je 1958. godine tokom misije "Explorer 1" otkrio ove pojaseve nalazi da se oni prostiru najmanje 64.000 milja, dok NASA tvrdi da su oni prostiru samo 24.000 milja u visinu. Svaka od raketa "Apolo" provela je priblino oko etiri sata u pojasu, izloena ogromnoj koliini radijacije. Nikada nijednom od astronauta nije ni dlaka sa glave falila, a kamoli da su oboljeli od bolesti koje prouzrokuju i mnogo manje koliine radijacije. Na Mjesecu su mnoge od stvari koje mogu ubiti astronaute potpuno nevidljive: vakuum, ekstremne temperature i naravno svemirska radijacija. Rusi su Amerikancima estitali na uspjehu Objavljeno: 20.03.2013

TA GOVORE ZAGOVORNICI TEORIJE DA JE LET NA MJESEC LAIRAN: U nastavku teksta kojim se opovrgava da je bilo leta na Mjesec, autor tvrdi da su odreeni naunici zakljuili 1994. godine da ljudska vrsta ne moe rizikovati odlazak van Zemljine atmosfere, sve dok se ne pronae put da se zaobie smrtonosna svemirska radijacija. I nastavlja: Kako je danas? 2006. godine NASA je napravila 30 minutni video snimak, u kojem njeni strunjaci iz svemirskog programa nekoliko puta ponavljaju zakljuak naunika iz 1994. Putovanje, odnosno navodno sputanje na Mjesec je savren primjer dogaaja za koji ne postoje dokazi osim snimaka i fotografija koje je za prikazivanje izabrala NASA. Ali, kao da se nije oekivalo da e neko paljivo prouiti taj materijal i otkriti da tu neto nije u redu. Tada ni oni nijesu znali da e se jednog dana pojaviti Internet i da nee moi blokirati informacije, da e se pojaviti tehnike kojima se lako dokazuje svaka krivotvorena i montirana fotografija i video.

Strunjaci su ustanovili nepodudarnost filmskih kadrova snimljenih navodno na Mjesecu sa fotografijama koje su "astronauti" tamo napravili; na TV snimcima se gotovo i ne vidi da oni fotografiu, kao da je rije o sasvim odvojenim deavanjima. Zatim, i na tim kadrovima i na fotografijama, navodno napravljenim na Mjesecu, vide se nemogui svjetlosni efekti. Komentare na slike nainjene na Mjesecu dao je Dejvid Persi, uveni britanski strunjak za film i fotografiju. Jedna od najee pominjanih injenica je kako zastava vijori kada na Mjesecu nema atmosfere? I kako da se ni na jednoj slici ne vide zvijezde, mada bi se zbog nedostatka atmosfere trebale vidjeti mnogo bolje nego sa Zemlje prilikom najvedrijeg dana? Scenaristi i reiseri o ovome izgleda nijesu vodili rauna. Dnevna svjetlost na Mjesecu traje 14 zemaljskih dana, ali na NASA-inim snimcima duine sjena variraju u vremenu od nekoliko sati ili dana navodne misije. Uz to, one su u neskladu sa uglovima pod kojim Suneva svjetlost pada na Mjeseevu povrinu. Na primjer, za vrijeme navodne misije "Apollo" 11, Sunce je bilo 10 stepeni iznad Mjeseevog horizonta, ali na slikama je taj ugao ak 26 stepeni. Sjene na slikama idu u razliitim smjerovima, to ukazuje na vie bliskih izvora svjetlosti. Pogledajte sliku Baza Oldrina u "Apollo" 11 kapsuli prilikom "povratka" sa Mjeseca i naravno u tami svemira. Meutim, to se vidi kroz prozor kapsule? Zato se vidi svjetloplava izmaglica od Zemljine atmosfere. Ovo je isti dokaz da je kapsula bila samo u Zemljinoj orbiti. U stvari ovakva svjetloplava svjetlost moe se vidjeti kroz prozor na video snimkama svih "Apollo" misija. To je dokaz da su jednostavno samo kruili u zemljinoj orbiti. NAKON SVEGA: Ovo je samo dio argumentacije kojom skeptici dokazuju da je let na Mjesec najvea obmana u istoriji. Izloili smo je samo radi ilustracije, jer nije nam namjera da na ovom mjestu rjeavamo to pitanje, niti je to mogue. Jasno je da bi za bilo kakvo ozbiljnije istraivanje bilo potrebno poprilino novca, gomila ljudi - i puno sree. Ovdje jo jednom treba istai izjavu Rodera Loniusa iz 2009. Prvi ovjek amerikog Nacionalnog muzeja vazduhoplovstva i astronautike rekao je tada: Mi smo zaista stigli na Mjesec. Bili smo zaglavljeni u Hladnom ratu sa Sovjetskim Savezom, koji je imao svoj svemirski program i to vrlo dobar. Da smo varali, imali su tehnike mogunosti da to otkriju i razloge da nas razotkriju. Pa, ipak, nijesu rekli ni rije. ak su nam i estitali na uspjehu. S druge strane, treba vjerovati da bi dodatni argumenti protiv leta na Mjesec ve bili objavljeni, da ima prostora za to. U samoj Americi postoje veoma mone fondacije i institucije (National Geographic, History Chanell, Discovery) koje raspolau ogromnim sumama za kritiko-istraivake svrhe i koje ne bi propustile takvu poslasticu poput jedne epohalne prevare. Zavriemo izjavom Nila Armstronga s kraja maja 2012, neposredno pred smrt. Na pitanje da li je let na Mjesec bio lairan, odgovorio je kroz smijeh: "Ljudi vole teorije zavjere! Ima ih mnogo, ali mene nikada nisu pogaale. Ja znam da e jednog dana neko drugi sletjeti na Mjesec i pronai kameru koju sam gore zaboravio". (Kraj)

Feljton u listu Vijesti, izlazio od 13. do 20. marta 2013. godine

Documents

Teorija Zavere -Polemika Oko Leta Na Mjesec