TEORIJA ZNANOSTI - unizd.hr · PDF fileTEORIJA ZNANOSTI Filozofiju mo žemo odrediti kao nazor o svijetu, kao mi šljenje o bitku, svijetu i istini. Filozofija gradi sliku svijeta

TEORIJA ZNANOSTITEORIJA ZNANOSTITEORIJA ZNANOSTITEORIJA ZNANOSTITEORIJA ZNANOSTITEORIJA ZNANOSTITEORIJA ZNANOSTITEORIJA ZNANOSTI


Prihvatimo li samu znanost kao predmet znanstvenog istraPrihvatimo li samu znanost kao predmet znanstvenog istražživanja, ivanja, nanaččin na koji moin na koji možžemo pristupiti stjecanju znanja ukljuemo pristupiti stjecanju znanja uključčuje neke uje neke definirane metode i tehnike prikupljanja podataka, opadefinirane metode i tehnike prikupljanja podataka, opažžanja anja pojava u prirodi, razvijene napojava u prirodi, razvijene naččine obrade tako steine obrade tako steččenih podataka, enih podataka, utvrđivanje istinitosti zakljuutvrđivanje istinitosti zaključčaka, ostvarivanje moguaka, ostvarivanje moguććnosti nosti ponovljivosti fenomena i provjerljivosti steponovljivosti fenomena i provjerljivosti steččenih znanja, oenih znanja, oččito je da ito je da govorimo o posebnoj znanstvenoj disciplini, znanosti o znanosti.govorimo o posebnoj znanstvenoj disciplini, znanosti o znanosti.

Znanstvenu disciplinu koja prouZnanstvenu disciplinu koja prouččava samu znanost moava samu znanost možžemo nazvati Teorija emo nazvati Teorija znanosti ili Znanstvena metoda. znanosti ili Znanstvena metoda.

Kada se znanstveno znanje analizira u kontekstu drugih oblika znKada se znanstveno znanje analizira u kontekstu drugih oblika znanja Teorija anja Teorija znanosti postaje filozofijom znanosti. znanosti postaje filozofijom znanosti.


teorija znanostiteorija znanosti –– refleksija i analiza refleksija i analiza zasadâzasadâ (temeljni (temeljni pojmovi, napojmovi, naččela (aksiomi), temeljne pretpostavke (nuela (aksiomi), temeljne pretpostavke (nužžne, ne, dopudopušštene i nedoputene i nedopušštene pretpostavke)) pri zadobivanju tene pretpostavke)) pri zadobivanju znanstvenoga znanja (znanost) s obzirom na razliznanstvenoga znanja (znanost) s obzirom na različčitost itost odnosa znanosti prema iskustvu te s obzirom na odnosa znanosti prema iskustvu te s obzirom na razlirazliččitost njihova shvaitost njihova shvaććanja iskustva (neempirijske anja iskustva (neempirijske znanosti, primjerice, matematika i empirijske, primjerice, znanosti, primjerice, matematika i empirijske, primjerice, prirodne znanosti).prirodne znanosti).

Teorija znanosti postaje filozofijom znanosti u onoj Teorija znanosti postaje filozofijom znanosti u onoj mjeri u kojoj ona znanstveno znanje promatra u mjeri u kojoj ona znanstveno znanje promatra u njegovu kontekstu s drugim oblicima znanja.njegovu kontekstu s drugim oblicima znanja.

filozofijafilozofija –– (gr(grčč. . philosophiaphilosophia, mudroslovlje), doslovno , mudroslovlje), doslovno znaznaččenje "ljubav prema mudrosti" dolazi od grenje "ljubav prema mudrosti" dolazi od grččke rijeke riječči i philosphilos, prijatelj i , prijatelj i sophiasophia, mudrost., mudrost.


Filozofiju moFilozofiju možžemo odrediti kao nazor o svijetu, kao miemo odrediti kao nazor o svijetu, kao miššljenje o bitku, ljenje o bitku, svijetu i istini. svijetu i istini.

Filozofija gradi sliku svijeta kao izraz nastojanja uma i miFilozofija gradi sliku svijeta kao izraz nastojanja uma i miššljenja da ljenja da spozna cjelinu, odnosno ono najopspozna cjelinu, odnosno ono najopććenitije, da stekne openitije, da stekne općće znanje o e znanje o cjelini onoga cjelini onoga ššto jest, fokusira se na to jest, fokusira se na ččovjeka, na pitanja o razlozima i ovjeka, na pitanja o razlozima i svrhama njegovog postojanja, na pitanja o smislu svrhama njegovog postojanja, na pitanja o smislu žživota, na pivota, na pitanja itanja o temeljnim vrijednostima koje određuju ljudsko djelovanjeo temeljnim vrijednostima koje određuju ljudsko djelovanje. .

Filozofija traga za smislom, kao Filozofija traga za smislom, kao žživotna mudrost ona je ocjena ivotna mudrost ona je ocjena žživota i ivota i voditeljica voditeljica žživota. ivota.

Filozofija i znanost idu, u principu, zajedno iz viFilozofija i znanost idu, u principu, zajedno iz višše razloga. Znanosti, u e razloga. Znanosti, u smislu znanstvenih disciplina povijesno su nastale odvajanjem smislu znanstvenih disciplina povijesno su nastale odvajanjem podrupodruččja znanja od filozofije, filozofija kao potraga za smislom i ja znanja od filozofije, filozofija kao potraga za smislom i danas je neophodna za razvoj znanosti usmjeravajudanas je neophodna za razvoj znanosti usmjeravajućći taj razvoj i i taj razvoj i dajudajućći mu smisao. i mu smisao.


ZajedniZajedniččki psiholoki psihološški korijen filozofije i znanosti je ki korijen filozofije i znanosti je u ljudskoj znatiu ljudskoj znatižželji koja predstavlja odraz elji koja predstavlja odraz potrebe za stjecanjem znanja, za znanjem, potrebe za stjecanjem znanja, za znanjem, znatiznatižželja je trajan pokretaelja je trajan pokretačč koji potikoji potičče nove e nove ideje, aktivnosti, razmiideje, aktivnosti, razmiššljanja i postupke. ljanja i postupke.

U najranijoj fazi razvoja ljudske misli javilo se U najranijoj fazi razvoja ljudske misli javilo se svojevrsno jedinstvo svih vrsta drusvojevrsno jedinstvo svih vrsta drušštvene svijesti tvene svijesti u okvirima pou okvirima poččetnih religija. One su sadretnih religija. One su sadržžavale, avale, osim religiozno fantastiosim religiozno fantastiččnih predodnih predodžžbi o svijetu, i bi o svijetu, i cjelokupnu filozofiju i sva znanja cjelokupnu filozofiju i sva znanja ššto su ih stari to su ih stari narodi imali o prirodi koja ih okrunarodi imali o prirodi koja ih okružžuje. uje.


U vrijeme jonskih filozofa (U vrijeme jonskih filozofa (TalesTales, , AnaksimenAnaksimen, , AnaksimandarAnaksimandar) filozofija napu) filozofija napuššta okvire religije i ta okvire religije i popoččinju se javljati cjelovita filozofska shvainju se javljati cjelovita filozofska shvaććanja i anja i sustavi. sustavi.

Od doba Od doba aleksandrijskealeksandrijske šškole (4. kole (4. –– 3. stolje3. stoljećće e p.n.e.) dolazi do odvajanja prirodnih znanosti p.n.e.) dolazi do odvajanja prirodnih znanosti (matematike, astronomija, fizika) od filozofije. (matematike, astronomija, fizika) od filozofije.

Proces odvajanja nastavljen je formiranjem Proces odvajanja nastavljen je formiranjem posebnih znanosti, znanstvenih disciplina, a posebnih znanosti, znanstvenih disciplina, a poglavito podjelom na prirodne i drupoglavito podjelom na prirodne i drušštvene tvene znanosti u 18. stoljeznanosti u 18. stoljećću. u.


U suvremenim znanostima, povezanost znanosti i filozofije U suvremenim znanostima, povezanost znanosti i filozofije ččini se, i prihvaini se, i prihvaććena je, logiena je, logiččnom u okviru drunom u okviru drušštvenih i tvenih i humanistihumanističčkih znanosti, dok se u prirodnim znanostima kih znanosti, dok se u prirodnim znanostima ččeeššćće otklanja znanost od filozofije pri e otklanja znanost od filozofije pri ččemu se odmah emu se odmah pojavljuje problem smisla, etipojavljuje problem smisla, etiččnosti i znanstvenosti nosti i znanstvenosti prirodoznanstvenih istraprirodoznanstvenih istražživanja. ivanja.

Pitanje smisla u znanstvenom istraPitanje smisla u znanstvenom istražživanju posebno do ivanju posebno do izraizražžaja dolazi u situaciji ubrzane fragmentacije znanosti aja dolazi u situaciji ubrzane fragmentacije znanosti (pojavom sve ve(pojavom sve veććeg broja znanstvenih disciplina, danas eg broja znanstvenih disciplina, danas vevećć nekoliko tisunekoliko tisućća via višše ili manje samostalnih e ili manje samostalnih znanstvenih disciplina) te problemom relacije znanstvenih disciplina) te problemom relacije pojedinapojedinaččnih rezultata znanstvenih istranih rezultata znanstvenih istražživanja i njihove ivanja i njihove relevantnosti sa cjelinom znanja. relevantnosti sa cjelinom znanja.


Problem Problem fragmentiranostifragmentiranosti znanosti svoje parcijalno znanosti svoje parcijalno rjerješšenje nalazi u razlienje nalazi u različčitim interdisciplinarnim itim interdisciplinarnim znanostima, ali nikakva interdisciplinarnost (ma znanostima, ali nikakva interdisciplinarnost (ma kako slokako složžena i cjelovita moena i cjelovita možže biti) ne moe biti) ne možže e ostvariti smislenu sintezu cjelokupne znanosti, ostvariti smislenu sintezu cjelokupne znanosti, kao nove kvalitete znanosti, osim filozofije koja kao nove kvalitete znanosti, osim filozofije koja se bavi sintezom znanja u cjelini. se bavi sintezom znanja u cjelini.

Filozofijska sinteza, kao svoj predmet, daje Filozofijska sinteza, kao svoj predmet, daje odgovor na pitanje na kakav naodgovor na pitanje na kakav naččin je ono, in je ono, ččime ime se u pojedinim znanstvenim disciplinama ili se u pojedinim znanstvenim disciplinama ili interdisciplinarnim istrainterdisciplinarnim istražživanjima bavimo, dio ivanjima bavimo, dio cjeline. cjeline.


Svim posebnim znanostima filozofija daje opSvim posebnim znanostima filozofija daje općće metode znanstvene e metode znanstvene spoznaje, pokazuje pristup istraspoznaje, pokazuje pristup istražživanju pojava i daje opivanju pojava i daje općću teoriju u teoriju spoznaje pojava. spoznaje pojava.

PojedinaPojedinaččne znanstvene discipline filozofiji daju potrebnu osnovu ne znanstvene discipline filozofiji daju potrebnu osnovu znanja za filozofijske generalizacije, za oznanja za filozofijske generalizacije, za određivanje metoda u teoriji dređivanje metoda u teoriji spoznaje. Filozofija se tako bavi problemima koji mogu nastati ispoznaje. Filozofija se tako bavi problemima koji mogu nastati ili koji li koji nastaju razvojem znanosti pri nastaju razvojem znanosti pri ččemu je u suvremenom svijetu emu je u suvremenom svijetu posebno akutan problem znanstvene etike, bioetike i etike posebno akutan problem znanstvene etike, bioetike i etike znanstvenih istraznanstvenih istražživanja. ivanja.

Odnos filozofije i znanosti moOdnos filozofije i znanosti možže se nae se naćći vei većć kod Platona koji je filozofa kod Platona koji je filozofa nazvao nazvao sinoptikusomsinoptikusom, onim koji stvara sveobuhvatni pogled, iz , onim koji stvara sveobuhvatni pogled, iz ččega ega se javlja, prema Platonu, cilj filozofije da pokase javlja, prema Platonu, cilj filozofije da pokažže svijet kao cjelinu, e svijet kao cjelinu, smisao ljudskoga postojanja i djelovanja te definira opsmisao ljudskoga postojanja i djelovanja te definira općće zakone koji e zakone koji djeluju u svim oblicima midjeluju u svim oblicima miššljenja. ljenja.


Znanstvena spoznaja nije spoznaja bitka niti Znanstvena spoznaja nije spoznaja bitka niti

cjeline, ona je partikularna i usmjerena je na cjeline, ona je partikularna i usmjerena je na

predmet znanstvene spoznaje primjenom predmet znanstvene spoznaje primjenom

elemenata znanstvene metode. elemenata znanstvene metode.

Znanstvena spoznaja ne moZnanstvena spoznaja ne možže odrediti ciljeve e odrediti ciljeve

žživota i ne postavlja nikakve sustave vrijednosti. ivota i ne postavlja nikakve sustave vrijednosti.

Znanost i rezultati znanstvenih istraZnanost i rezultati znanstvenih istražživanja ne ivanja ne

mogu dati odgovore na pitanja o vlastitom mogu dati odgovore na pitanja o vlastitom

smislu. smislu.


Osim onoga Osim onoga ššto odvaja znanost od filozofije to odvaja znanost od filozofije mogumogućće je nae je naćći, i objektivno postoji, i i, i objektivno postoji, i sadrsadržžaj koji aj koji integrira znanost i filozofijuintegrira znanost i filozofiju, ne kao cjelinu, ve, ne kao cjelinu, veććkao komplementarna podrukao komplementarna područčja ljudske ja ljudske djelatnosti, ili u terminima teorije sustava, u djelatnosti, ili u terminima teorije sustava, u funkciji sinergijski povezanih cjelina. funkciji sinergijski povezanih cjelina.

JasnoJasnoćća filozofije temelj je za postojanje i jasnoa filozofije temelj je za postojanje i jasnoćću u znanosti. znanosti.

Bez filozofije znanost ne moBez filozofije znanost ne možže odrediti svoj e odrediti svoj sveukupni smisao.sveukupni smisao.


PojedinaPojedinaččne znanosti istrane znanosti istražživanjem daju i ivanjem daju i ččinjeniinjeniččno znanje o pojavama, i tek se tako no znanje o pojavama, i tek se tako momožže stee stećći jasno znanje (i jasno znanje (u određenom vremenu u određenom vremenu i s nekom pouzdanoi s nekom pouzdanoššćću) dajuu) dajućći time filozofiji i time filozofiji relaciju između oprelaciju između opććeg i cjeline kojom se ona eg i cjeline kojom se ona bavi i posebnih znanja o posebnome bavi i posebnih znanja o posebnome ččime se ime se bavi znanost. bavi znanost.

Filozofsko miFilozofsko miššljenje nuljenje nužžno mora prihvatiti no mora prihvatiti znanstveni naznanstveni naččin miin miššljenja kao sredstvo ljenja kao sredstvo razlikovanja spoznaje sa spoznajom o putu razlikovanja spoznaje sa spoznajom o putu koji je do spoznaje doveo i spoznaje sa koji je do spoznaje doveo i spoznaje sa spoznajom o granicama u kojima ona vrijedi, spoznajom o granicama u kojima ona vrijedi, kao nekao neššto to ššto se nuto se nužžno zna.no zna.

Documents

TEORIJA ZNANOSTI - unizd.hr · PDF fileTEORIJA ZNANOSTI Filozofiju mo žemo odrediti kao nazor o svijetu, kao mi šljenje o bitku, svijetu i istini. Filozofija gradi sliku svijeta