The War Oon Terror After Ten Years - Zagreb, Croatia

8/16/2019 The War Oon Terror After Ten Years - Zagreb, Croatia

1/278


2/278

Zbornik radova s Međunarodne konferencije"Rat protiv terorizma nakon 10 godina"


3/278

NakladnikMinistarstvo unutarnjih poslova Republike HrvatskePolicijska akademija

Za nakladnikaZoran Ničeno

Urednikdr. sc. Krunoslav Antoliš

Recenzentidr. sc. Krunoslav Antoliš, doc. dr. sc. Ksenija Butorac, dr. sc. Željko Karas,prof. dr. sc. Dario Matika, dr. sc. Lana Milivojević Antoliš,dr. sc. Josip Pavliček, mr. sc. Davor Solomun

LektoricaGabrijela Gorše

J ič d k ij


4/278

ZBORNIK RADOVA SMEĐUNARODNE KONFERENCIJE

"Rat protiv terorizma nakon 10 godina"


5/278


6/278

"Rat protiv terorizma nakon 10 godina""The War on Terror After 10 Years"

POKROVITELJ

Ministar unutarnjih poslova Republike HrvatskeRanko Ostojić

ORGANIZATORI

MUP, Ravnateljstvo policije, Policijska akademija, Visoka policijska školaPartnership for Peace Consortium of defense academies and security studiesinstitutes

PROGRAMSKI ODBOR

dr. sc. Krunoslav Antoliš, prof. Visoke škole (predsjednik),prof. dr. sc. John Schindler,doc. dr. sc. Ksenija Butorac, prof. Visoke škole,


7/278


8/278

SADRŽAJ

1. dr. sc. KRUNOSLAV ANTOLIŠ: Risk assessment of terrorist abuse

of ICT in the CNI.......................................................................................152. mr. JAHANGIR ARASLI: 4-Dimensional Al-Qaeda in the EvolvingContext.......................................................................................................25

3. mr. sc. DAMIR BRNETIĆ: Borba protiv terorizma i fundamentalnaljudska prava..............................................................................................31

4. doc. dr. sc. KSENIJA BUTORAC: Individualni i strateški diskursisamoubilačkog terorizma s osvrtom na protuterorističku politiku.............57

5. dr. NIKA CHITADZE: Terrorism and the Weapons of Mass

Destruction.................................................................................................756. mr. sc. MILIVOJ JELENSKI: Komplementarnost međunarodnogterorizma i međunarodnoga organiziranog kriminala................................87

7. mr. sc. DAMIR KULIŠIĆ: O općim obilježjima mogućih pogibelji iistraga možebitnih akata terorizma počinjenih smrtonosno opasnimmikrobiološkim agensima........................................................................103

8. prof. dr. sc DARIO MATIKA: Terorizam i nezakonito trgovanjekemijskim i nuklearnim materijalima ......................................................149

9. dr. sc. ROBERT MIKAC: Rat protiv terorizma nakon deset godina:mjesto i uloga privatnog sektora i privatnih sigurnosnih kompanija.......161

10. dr. sc. LANA MILIVOJEVIĆ ANTOLIŠ: Teroristička kaznenadj l K k R blik H k i jih


9/278


10/278

P F P C O N S O R T I U M O F D E F E N S E A C A D E M I E S A N DS E C U R I T Y S T U D I E S I N S T I T U T E S

C O M B A T I N G T E R R O R I S M W O R K I N GG R O U P M E E T I N G

C T W G M E E T I N G


11/278

Tuesday, 17. April 2012Time EVENT Location

Individual Arrival and Check in atHotel

SheratonZagreb Hotel

17.00 – open Informal Icebreaker, Greetings & Admi-nistrative Remarks SheratonZagreb Hotel

Wednesday, 18. April 2012Time EVENT Location

–8.10 Breakfast SheratonZagreb Hotel

08.15–08.45 Bus transportation

09.00–09.20Welcome in the name of the PoliceAcademy - Prof. Dr. Krunoslav Antoliš

Deputy Minister of Interior of the Repub-lic of Croatia – Mr. Evelin Tonković

Croatian PoliceAcademyRoom 204

09.20–09.30Welcome and Administrative Issues

Dr. John Schindler, Lt Col Ralf Lopau


09.30–10.00

Invited Lecture: Terrorism and illegaltrade netted chemicals and nuclear mate-rial, traffickingPh.D. Dario Matika

Croatian Police

AcademyRoom 204


12/278

Terrorism and the weapons of mass des-truction

Dr. Nika Chitadze


13.30–14.00 Individual and Strategic Discourse on

Suicide Terrorism with the Perspective onCounter-Terorrism PolicyPh.D. Ksenija Butorac


BiH Lessons in CT Ten Years After 9/11 Mr. Mario Janeč ek


14.00–14.30Organized Crime and Terrorism - connec-tions, similarities and differences

MA Dean Savić

Croatian PoliceAcademy

Room 20414.30–15.00 Coffee Break


The Adapting Al-Qaeda in the EvolvingGlobal Context

Mr. Jahangir Arasli


15.00–15.30 The war against terrorism after ten years:the place and role of the private sector andprivate security companiesPh.D. Robert Mikac


Room 204The Proliferation of "amateur" terrorism Croatian Police


13/278

Thursday, 19. April 2012Time EVENT Location

–8.10 Breakfast SheratonZagreb Hotel

08.15–08.45 Bus transportation

08.55–09.00“Good Morning” and Administrative Is-sues

Dr. John Schindler, Lt Col Ralf Lopau


Introduction of the OSCE &Good Practices Guide on Non-NuclearCritical Energy Infrastructure Protectionfrom Terrorist Attacks

COL Anton Dengg


09.00–09.30

Parapsychological activities and terrorism MA Franjo Magušić


Recent Developments in the Struggleagainst Terrorism

Dr. John Schindler


09.30–10.00Terrorist offenses in the new

Criminal Code of the Republic of Croa-tian and their compliance with relevantinternational instruments to combat terro-



14/278

Understanding and Countering ViolentExtremism

Mr. Alex P. Schmid


11.30–12.00 Complementarity between international

terrorism and international organizedcrime MA Milivoj Jelenski


12.00–13.00 LunchCroatian PoliceAcademy

Radical Islamist Political Action Operati-ons Inside the U.S.

Mr. Peter S. Probst


13.00–13.30

Extreme violence and the possibility ofpolice in Croatia MA Davor Solomun


Counter-radicalization in Europe since2004 in OSCE, the EU and the UN

Iván Calabuig-Williams


13.30–14.00Position of criminalistics in Preventingand Countering TerrorismPh.D. Josip Pavlič ek


14.00–14.30Britain's War on Terror: Reflections andRetrospectives



15/278


16/278

Zbornik radova s Međ unarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRETHODNO PRIOPĆENJEUDK 323.28

KRUNOSLAV ANTOLIŠ

Risk assessment of terrorist abuse of ICT in the CNI

Abstract

This paper gives a survey of the current situation regarding the issue ofterrorism after the killing of Osama bin Laden. Overall security state is

viewed from the point of global security and then from the point of re-

gional fighting against terrorism. In a conclusion, the paper analyzes the

implications of geopolitical position of the Republic of Croatia and the

impact of interconnection between various forms of criminal deeds and

terrorist activities.

The paper also analyzes pre-requisites needed for systematic approach

in combating terrorism at national level. The main idea expressed in the

paper is the necessity to work out risk analysis with regard to building in

the information communications technologies (ICT) in critical national


17/278


Based on that information, it is clear that Osama bin Laden's leadershipwas dominant and strategically significant for al-Qaeda and that his killingtemporarily destroyed the leadership of this most dangerous terrorist organiza-tion today. What seems important to win overall victory over terrorism is to

take advantage of the moment of al-Qaeda's vulnerability which is still goingon.It is important to point out the fact that in combating global terrorism,

which has not been stopped by the death of Osama bin Laden, eight out oftwenty main terrorist leaders have been killed mainly by the US aircraft mis-siles and remote controlled drones within a large campaign undertaken byBarack Obama since he was elected president in 2009. Drone strikes in thePakistani region of South Waziristan against the insurgents in which one of theal-Qaeda leaders Ilyas Kashmiri was reported killed, has become regular andefficient tactics of antiterrorist forces in combating terrorism in that region.

The killing of Osama bin Laden itself has resulted in a significant pro-gress in combating global terrorism, but some information that could be ofgreat importance to continue fighting terrorism should be collected by forensicprocedure in the field. Forensic researches to follow in search of al-Qaeda ma-terials that could be hidden within the walls or dug in the compound of Abbot-tabad might provide further insight which in the end could help in final settlingthe accounts with al-Qaeda.

Although the role of al-Qaeda in the world of global terrorism is domi-nant, it is obvious that it is not exclusively appointed to commit terrorist acts,

hi h b d b i i d b i i


18/278


lar information known to them. The intelligence can include for example theinformation on the persons who are recognized in particular states and identi-fied as those who have spent some time in war zones as al-Qaeda members andother organizations close to it with the aim of gaining terrorist and war experi-

ence. Open source researches show that the figures are between several hun-dreds and several thousand of them (Great Britain cca. 2000, Austria cca. 1000,BH several hundreds,) By obtaining the mentioned intelligence, preventivecomponent of our security system would be strengthened.

Geographically, Croatia is situated at the crossroads of criminal routesso-called the Balkan Routes which are used for trafficking people, weapons,narcotics... Numerous world researches have proved that terrorism does notbuild its own infrastructure but takes advantage of criminal milieu logisticswhich has already been set up for their purpose (e.g. fake travel documents,people trafficking routes, etc.)

Croatia, as a tourist destination, every year is encountered with increas-ing border trade in goods as well as increasing number of people crossing itsborder so that in some regions of Croatia the population structure is substan-tially changed and the ratio between domestic and tourist population goes infavor of tourists which is a special security challenge particularly noticeable onislands. Therefore, it is justified to assume that during the tourist season a part

of terrorist logistic and terrorists themselves are going to cross the eastern bor-der of Croatia and go westwards as well as the in the opposite direction, whichi i f i


19/278


The first official definition of CNI in Croatia is given in National strat-egy for prevention and pre-emption of terrorism in CR which states that CNIprimarily includes property, services and systems which provide economic,political and social life in the Republic of Croatia, and are of vital importance

so that their entire or partial loss or compromising could cause great humanloss and seriously affect national economy with many other social conse-quences for the whole community or some other aspects of the community, orcan instantly become a matter of a serious concern for national security.

It is necessary to set out a legal framework to clearly state the CNI do-mains as well as criteria for defining critical activities within particular do-mains of CNI and their applications and information on evaluation of securitythreat to any part of critical national infrastructure. There is also a need to ad-

just the existing concepts of national security and legal framework to establishthe system of crisis control.

Analyzing solutions of some other states we have found both similaritiesand differences between CNI definitions. The following Figure shows com-parative analysis between the two CNI models: that of the EU and the USA.


20/278


EVALUATIONS OF THREATS TO THE REPUBLIC OF CROATIA FROMNATURAL, TECHNICAL & TECHNOLOGICAL DISASTERS ANDCATASTROPHEES in Zagreb, 07 May, 2009. presenting the following typesof CNI in RC:

power supply systems and networks (e.g. electric power, oil andgas production, storage and refineries, energy transmission anddistribution);

communications and information technology (telecommunications,electronic media, software, hardware and networks including theInternet);

finances (banking system, insurance systems and investments); national health care (hospitals, institutions for health care and

blood supplies, laboratories and pharmacies, institutions for re-search and development, emergency services);

food manufacturing, distribution and food processing industry); water supply system (dams, storage , processing and networks); traffic (airports, seaports, reshipment capacities, railroad and road

transport, traffic control systems); manufacturing storage and transport of dangerous materials

(chemical, biological, radiological and nuclear materials); government (administration, critical services and objects, informa-

tion/intelligence networks, locations and the national key resourcesand objects).


21/278


In this respect, associations and industry can require partnership fromCroatian Innovation and Technological Program (HITRA) and contact Inde-pendent department for technological development within the Ministry, withthe aim of protecting critical infrastructure in the Republic of Croatia. An im-

portant factor of the system is Croatian accreditation agency. Investment insecurity of critical infrastructure can also represent a new impetus for openinga number of new work places that requires particular specialist knowledge.

Risk assessment of terrorist abuse of ICT

Manners of CNI protection in the Republic of Croatia are defined by the Pro-tection and Rescue Plan for the Republic of Croatia passed by the Governmentof RC in Zagreb, 29 July, 2010. ("Narodne novine", no. 96/2010.). Yet, whatshould be particularly highlighted when talking about CNI protection fromcyber threats to RC is that the same responsibility in building, developmentand protection of CNI has the Institute for Information System Security withbelonging CERT ZSIS for CNI which is the state ownership as well as nationalCERT if the threat comes from the Internet and is directed to CNI in privateproperty.

What still remains as an open question is the issue the wireless threats tointernal systems of communications within particular CNI based on communi-

cations systems such as follows: GSM, GPRS or UMTS.Application of the above mentioned systems within CNI transmits vul-

bili f i i ll i f


22/278


ronment. In new operating environment, to secure only the last step is notenough. Instead, protection is welcome from the first to the last step. Totalsecurity is achieved by Wireless Transport Layer Security (WTLS) in WAPstack.

Finally, it is important to mention that the starting point of the UMTS se-curity architecture development was GSM security architecture and what justi-fies the above mentioned is the necessity to secure interoperability betweenGSM, GP, UMTS. Of course, the mentioned system has reduced a number ofweaknesses of the starting point of GSM architecture but it has also openednew ones, and although it is much safer, UMTS cannot be regarded as entirelysafe communication platform.

When we talk about foreign experiences that we should keep in mind indealing with these problems, it is certainly noteworthy example of the USA-a& NATIONAL INFRASTRUCTURE ADVISORY COUNCIL (NIAC)."Through DHS and the Secretary of the Department of Homeland Security, theNIAC provides the President with advice on the security of the critical infra-structure sectors and their information systems. These critical infrastructuressupport vital sectors of the economy, including banking and finance, transpor-tation, energy, manufacturing, and emergency government services, amongothers. The NIAC convened the Physical/Cyber Convergence Working Group(CWG), in October 2005, to investigate the ongoing convergence of physical

and cyber technologies for Supervisory Control and Data Acquisition(SCADA) and process control systems and their consolidated network man-

Th W ki G d S d G f bj


23/278


serious and growing threat, while protecting privacy, confidentiality, and civilliberties."

"Cybersecurity is a shared responsibility, and each of us has a role toplay. Emerging cyber threats require the engagement of our entire society fromgovernment and law enforcement to the private sector and most importantly,members of the public."

In the framework that recognizes Responsibilities and Accomplishments:DHS works with federal agencies to secure unclassified federal civilian gov-ernment networks and works with owners and operators of critical infrastruc-ture to secure their networks through risk assessment, mitigation, and incidentresponse capabilities. With respect to critical infrastructure, DHS and the sec-tor specific agencies work with the private sector to help secure the key sys-tems upon which Americans rely, such as the financial sector, the power grid,

water systems, and transportation networks.The proposed framework provides an answer to the question: Why New

Legislation is Needed Now?House Republican Cyber Task Force said, "Congress should consider

carefully targeted directives for limited regulation of particular critical infra-structures to advance the protection of cybersecurity." Both the Administra-tion’s proposal and the Senate legislation recognize the severity and urgency tosecure critical infrastructure and take some basic steps in this area.

Accordingly, the Administration proposed risk mitigation guidance toensure that companies providing the Nation’s most essential services are insti-

i b li l l f b i Thi l ld l h


24/278


ests which are based on them, and the cyber strategy and then pass the law onCNI including an important section with analysis of various risks, particularlyfrom the point of including ICT in critical national infrastructure.

Bibliogrphy

1. Antoliš, K. (2005). Prerequisites for Systematic Fighting Terrorism. Za-greb, Croatia, Croatian International Relations Review, Vol. XI, No.40/41– 2005., ISSN 1331 – 1182, pp.:121.-125.

2. Antoliš, K. (2010). Internet forensics and cyber terrorism, Police andsecurity, ISSN 1330-0229, pp. 121.-129.

3. Conventions of European Council: Convention on Cyber crime (NN num-ber 09/02.)

4.

Conventions of European Council: Convention on Prevention of Terrorism(NN number 10/07.)

5. Filković Dujmović, K. (2012). Polytechnic of Zagreb, Graduate-thesis:Safety of mobile communication

6. Goetz, J. (2009). Marcel Rosenbach and Alexander Szandar: National Defense in Cyberspace. fromhttp://www.spiegel.de/international/germany/0,1518,606987,00.html

7. Information Security Act (NN number 79/07.)

8.

Law on Amendments to the Criminal Law (NN number 152/08.)9. National Strategy for the Prevention and Combating of Terrorism Croatian

(NN b 139/08 )


25/278



26/278


PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAKUDK 323.28

JAHANGIR ARASLI

4-Dimensional Al-Qaeda in the Evolving Context

Abstract

The purpose of the current short essay (based on the presentation deliv-

ered at the Combating Terrorism Working Group meeting in Zagreb in

April 2012) is to review of the evolution, the current status and multiple

dimensions of the terrorist entity of Al-Qaeda (AQ), and map its emerg-

ing future strategy. An essay reflects personal opinions of the author

rather than any official point of view.

Key words: terrorism, strategy, evolution.

AQ’s EVOLUTION


27/278


Version Time period Structural

status Op

capabilities Ideological

outreach

AQ 4.0 2011 on-

wards

Network of

networks

Resurging Near global

Al-Qaeda of the 21st Century attains four dimensions. These dimensionsare: AQ – Central (AQ–C), AQ – Battlefield (AQ–BF), AQ – Homegrown(AQ–HG), and Alqaedaim. Below is a brief analysis of individuall each com-ponent.

Al-Qaeda – Central, the "Old Bolsheviks" of AQ, is confined largelyin the area of the Afghan – Pakistan (AFPAK) border. Its leaders are discon-nected, short of resources, and care mostly about their own physical survival.

Their jihadi efforts are sidelined by the local actors, primarily the Taliban. Yet,they continue to keep brands of Al-Qaeda and Usama bin Laden, maintainideological influence, generated prior and post 9/11, and still attract new disci-ples.

Al Qaeda – Battlefield is the AQ-C franchises and affiliates, operatingin different locations of the Muslim world. They maintain direct liaison to AQ-C in most cases. Their agendas and discourses combine relatively limited objectives with planet-scale goals (e.g., creation of the Global Caliphate), and

support local grievances supported universal explanations. AQ-BF featuresemergence of a new generation of leaders, rapidly emerging field armies, and


28/278


with action. The major function is inciting hatred and justification of violence(e.g. terrorism) as a way to achieve goals and objectives. Such kind of ideolo-gies is almost impossible to defeat militarily (i.e., from the outside). They canonly be self-defeated, through decay, loss of appeal or demand, or revision.That means an enduring and protracted conflict.

AQ’s FRONTLINES

Since after 2011, when major turbulence started in the Arab world, the majorfocus of AQ activity shifted to that region, where the set of opportunities hasemerged there is a need to look more closely at the current state of conflict inthe individual zones. For the reason of keeping the theme short, the Iraqi andAFPAK clusters of AQ-BF will be omitted in this essay, by focusing on the

most perspective zones, from AQ’s view.Egypt. A strategically-placed piece of the Egyptian territory bordering

Israel, the Sinai Peninsula emerges as a lawless territory in the condition of thesecurity void created by the fall of Mubarak’s regime. A quite obscure outfit

Ansar al-Jihad claiming its affiliation to AQ is believed to be responsible for14 diversionary explosions on the gas pipeline running from Egypt to Israeland Jordan in 2011 – 2012 (as for April 2012). It is considered as a culprit be-hind the major cross-border terrorist attack at the vicinity of Israeli town of

Eilat in Aug 18, 2011, which caused the severe crisis in the Egyptian-Israelirelations (note: there is also a view that the mentioned attack is attributed to theP l i i I l i Jih d I i b h h


29/278


2012. It is believed now that Al-Qaeda in Iraq (AQIZ) is growingly gets en-gaged in Syria with its local assets. The major attacks on the government facili-ties from December 2011 to February 2012 bear hallmarks of the AQ trade-craft. In the unfolding events AQ acts as a third party, along with the govern-ment and the opposition, having its own agenda. That, in particular, means, theAQ will play a spoiling role for any potential peace deal between two othermentioned actors. One major precipitance of the Syrian civil war, beyond fur-ther rise of the regional sectarian tensions, might radicalization and crystalliza-tion of the battle-hardened cadres’ core (like in any protracted armed conflict).That would be an AQ’s benefit. Other potential strategic implications of theAQ involvement in the Syrian events may be a merging of Syria with Lebanonand Iraq into a singular space of the AQ jihad, embedded into a broader re-gional trend.

Western Africa. Currently, Alqaedaism demonstrates strong trend ofmigration towards the West African region. Beyond other reasons, it was oneof the outcomes of the Libyan civil war. As a result, different existing AQfronts, such as Al-Qaeda in the Islamic Magreb (AQIM, a.k.a. Ansar al-Din),are added by the new outfits, such as Ancar Dine (Mali) and Boco Haram / BH(Nigeria). There is a feasible threat of merging terrorist insurgences in the areaof Maghreb – Sahel. Also, the AQ’s discourse of the "crusade-fighting" createspreconditions for the inter-faith conflict. It is illustrated by the case of Nigeria,

where BH wages an overt war on the government and the Christian communityby conducting terrorist attacks against churches, Christian schools, governmentf ili i d i i l ( h UN d i Ab j A 2011) A


30/278


the Maldives and the Seychelles. There is a direct link to AQ in Yemen, whereHSM sent several hundred fighters. As in case of BH in Nigeria, the movementpretends to be at a "frontline of combating the Crusade." Potential strategicimplications of the HSM activities: major regional sectarian conflict, threat toglobal sea lines of communication.

AQ’s STRATEGY

After viewing the current rise of the AQ franchises in the certain parts of theMuslim world, there is a need to assess an evolution of the AQ strategy. It ap-pears, in the period of AQ 2.0, before 9/11 attack and shortly after it was cen-tered upon mega-strikes. An illustrative example of operational cycle of AQ2.0 is the period of October – November 2002, when three attacks conducted

by the regional franchises (supertanker Limburg off the coast of Yemen, a re-sort on Bali, Indonesia, and an Israeli jet liner in Mombasa, Kenya) targetedthree interrelated sectors of the global economy – the energy sector, tourismand the airlines. The timing was sensitive, because energy prices in the globalmarket were rising in anticipation of the U.S. invasion into Iraq, the airlinesbusiness remained in crisis post-9/11, and tourism industry depends on bothprevious. Thus, AQ demonstrated quite a developed strategic sense in this par-ticular episode.

However, after AQ had to evolve under sustained Western pressure, andin particular, to fragment and decentralize, an alternative strategic thinking h d i i k I h i d i d b AQ


31/278


burden costs, perhaps, billions of dollars. The "Strategy of thousand cuts," as itwas branded in The Inspire jihadist magazine, is aimed at "bleeding" of theWest. That means the AQ will continue to try to probe the Western securityperimeter with the small - and medium-scale terrorists plots, enhanced by un-organized activity of the AQ-HG. Remember an old adagio: "You need to belucky all the time, and we – only once…" (™IRA). The protracted terroristcampaign of attrition, even unsuccessful, will force the West to extract growingresources in the age of global financial-economic crisis, and any successfulattack would be an added value. This is a win-win strategy, from the AQ per-spective.

Terrorism is a violent way (be it a strategy, tactic, or technique) of alter-ing behavior of the other side in the direction favorable for the perpetrators.The 3/11 attack (Madrid, 2004) made the Spaniards dropping out from the Iraqi

coalition, the 7/7 attack (London, 2005) forced Brits to spend heavily on secu-rity, and the Toulouse murders of 2012 resulted in the French soldiers wereordered not to wear uniform outside barracks… in their own country! Theseexamples from the past of manipulating behavior for the desired ends providethe hint at what the AQ strategy would be most likely oriented. The name ofthe game is disruption.

Conclusion

AQ is a multifaceted phenomenon, recently transcending its mere structuraldi i d i i i l id l D i i i AQ


32/278


STRUČNI ČLANAKUDK 343.326:341.231.14

DAMIR BRNETIĆ

Borba protiv terorizma i fundamentalna ljudska prava

Sažetak

Zabrana muč enja ima specijalni status u međ unarodnom pravu te se tre-

tira kao jus cogens, odnosno imperativna norma općega međ unarodnog

prava. Ona je apsolutna, to je nederogabilno pravo koje ni pod kojim uv-

jetima ne može biti ukinuto, ogranič eno ili suspendirano. Zabrani muč e-

nja i svih drugih okrutnih i ponižavajućih kazni i postupaka u cijelosti su

posvećene Konvencija protiv muč enja i drugog okrutnog, neljudskog ili

ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984) i Europska konvencija

za sprječ avanje muč enja i neljudskih ili ponižavajućih postupaka i kaž-

njavanja (1987). Konvencijske odredbe se provode putem specifič nih od-

redbi nacionalnog zakonodavstva. Države potpisnice dužne su donijetiuč inkovite zakone, administrativne, sudske i druge mjere radi spreč ava-


33/278


Iako pravu na život nije dana apsolutna zaštita, zabrana muč enja je pot-

puna i apsolutna.

Ključ ne riječ i: terorizam, policija, tortura, muč enje, neljudsko postupa-

nje, ponižavajuće postupanje, kažnjavanje.

The fight against terrorism and fundamental human rights

Summary

Prohibition of torture has a special status in the international law and is

treated as jus cogens or peremptory norm of general international law. It

is absolute; it is non-derogative right that under no circumstances can

be terminated, restricted or suspended. The UN Convention against Tor-

ture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment(1984) and the European Convention for the Prevention of Torture and

Inhuman or Degrading Treatment or Punishment (1987) are entirely

dedicated to prohibition of torture and other cruel and degrading pun-

ishments and procedures. Convention provisions should be implemented

through specific provisions in national legislation. States Parties shall

enact effective laws, administrative, judicial or other measures to pre-

vent acts of torture. The Convention establishes that as a justification of

torture shall not state any exceptional circumstance, even in case of waror state of emergency. Human rights are guaranteed for criminal offend-

i l di h i U lik h fi h i i i hi h


34/278


Key words: terrorism, police, torture, inhuman treatment, degrading

treatment, punishment.

UVODNO O KOGENTNOM PRAVU

Zabrana mučenja sadržana je u mnogobrojnim međunarodnim ugovorima oljudskim pravima i humanitarnim pitanjima i prihvaća se kao načelo općegameđunarodnog prava. Opće je prihvaćeno da zabrana mučenja ima specijalnistatus u međunarodnom pravu te se tretira kao jus cogens, odnosno imperativnanorma općega međunarodnog prava.1 Prema široko prihvaćenim stajalištima,zabrana torture je u međunarodnom pravu stekla status kogentne norme. Umeđunarodnom je pravu zabrana torture apsolutna, što znači da je riječ o nede-

rogabilnom pravu koje ni pod kojim uvjetima ne može biti ukinuto, ograničenoili suspendirano. Zabrana torture je pozitivna obaveza država koje su dužnepoduzimati sve potrebne mjere kako bi spriječile torturu bez obzira na okolnos-ti u kojima se ona primjenjuje. Dugo se mislilo da mučenje, nečovječni i poni-žavajući postupci postoje isključivo u ratnim sukobima te se na njih nije obra-ćala pozornost u vrijeme mira. Pregled suvremenih slučajeva mučenja, nečov-

ječnih i ponižavajućih postupaka otkriva da teški oblici zlostavljanja nisu samostvar prošlosti. Tijekom stoljeća, s napretkom i razvojem čovječanstva brutalne

metode starog i srednjeg vijeka zamijenjene su složenijim, ali jednako okrut-nim metodama. No njihov učinak i ishod nisu se promijenili. Mučenje i drugiški bli i l lj j i d lj či bilj ij j lj d k j i i


35/278


vrijednosti koje štiti, ovo načelo je postalo neopoziva norma jus cogens, tj.norma koja u međunarodnoj hijerarhiji ima viši rang nego ugovorno pravo, pačak i druga pravila običajnog prava. Izravna posljedica tog višeg ranga jest dadržave ne mogu odstupiti od načela ni na temelju međunarodnih sporazuma nitina osnovu pravila lokalnog ili specijalnog običajnog prava, pa čak ni na teme-

lju općih pravila običajnog prava koja nemaju istu normativnu snagu. Jasno jeda karakteristika jus cogens zabrane mučenja artikulira ideju da je ta zabranasada postala jedan od fundamentalnih standarda međunarodne zajednice. Ta jezabrana zamišljena tako da izazove efekt odvraćanja, tako što će svim člano-vima međunarodne zajednice i obnašateljima vlasti dati do znanja da je zabranamučenja apsolutna vrijednost od koje nitko ne smije odstupiti, ona služi da se umeđunarodnom okruženju oduzme legitimitet svim zakonodavnim, upravnimili sudskim aktima koji dozvoljavaju mučenje. U takvoj situaciji, nacionalne

mjere koje krše opće načelo i relevantne ugovorne odredbe ne bi stekle među-narodno pravno priznanje. Potencijalne žrtve mogle bi pokrenuti postupak prednadležnim međunarodnim ili nacionalnim pravosudnim tijelom sa zahtjevomda se nacionalna mjera proglasi protupravnom po međunarodnom pravu.3 Još

je važnije da počinitelji mučenja koji djeluju na temelju takvih nacionalnihmjera mogu ipak biti pozvani na kaznenu odgovornost za mučenje. Pojedincisu osobno odgovorni, bez obzira na njihov službeni položaj, čak i ako su šefovidržava ili ministri u vladi. Osim individualne kaznene odgovornosti može pos-

tojati i odgovornost država, ako su državni dužnosnici odobravali ili zapovije-dali mučenje ili su propustili spriječiti mučenje ili kazniti mučitelje. Ako sedi k ši k d ž ih d ž ik č j d lj bilj


36/278


telje takvih zločina. Zabrana mučenja sadržana u sporazumima o ljudskim pra-vima apsolutno je pravo, od kojeg se nikad ne može odstupiti, čak ni u slučajuizvanrednog stanja ili oružanog sukoba. Ta zabrana je tako sveobuhvatna da jedržavama prema međunarodnom pravu zabranjeno protjerati, vratiti ili izručitidrugoj državi osobu za koju se može razumno vjerovati da je u opasnosti da će

biti podvrgnuta mučenju. Pravo pojedinca na zaštitu od mučenja ili zlostavlja-nja uključuje i pravo da ne bude vraćen u zemlju gdje postoji rizik da može bitižrtva mučenja, čak i kada mu nije priznat status izbjeglice. Relevantni međuna-rodnopravni dokumenti zabranjuju izručenje, odnosno drugu predaju osobadržavama u kojima postoji rizik da će te osobe biti stavljene na torturu ili da ćebiti izložene drugom nečovječnom, okrutnom ili ponižavajućem postupanju ilikažnjavanju.4 Država koja odgovara na zahtjev za ekstradiciju mora se uvjeritida zemlja koja traži ekstradiciju poštuje međunarodne standarde u vezi s mu-

čenjem i zlostavljanjem, prije nego što traženu osobu izruči.

1. KONVENCIJSKO PRAVO

Zabrani mučenja i svih drugih okrutnih i ponižavajućih kazni i postupaka ucijelosti su posvećene dvije značajne međunarodne konvencije: KonvencijaUN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih kazni ipostupaka (1984) i Europska konvencija za sprječavanje mučenja i neljudskih

ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja (1987). Pored njih, postoji Deklaraci- ja UN-a o zaštiti svih osoba od mučenja i neljudskih ili ponižavajućih postupa-k i k ž j j (1975) I b d ž O ć d kl ij lj d ki


37/278


UN o zaštiti mladih osoba kojima je oduzeta sloboda (pravilo 67.), UN načelamedicinske etike (načelo 2.), Deklaracija Vijeća Europe o policiji (članak A.3),Pariška povelja za novu Europu i drugi međunarodni dokumenti. UN je uspos-tavio složenu mrežu mehanizama za prijenos standarda ljudskih prava te njiho-vu primjenu i praćenje. Savjetodavno surađuju i nevladine organizacije, profe-

sionalne udruge i policijski stručnjaci. Visoko povjerenstvo/Centar za ljudskaprava središte je unutar UN-a za sva pitanja u vezi s ljudskim pravima. Ogra-nak za prevenciju kriminala i kazneno pravosuđe središte je za sva pitanja kaz-nenog pravosuđa.

Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavaju-ćih postupanja ili kažnjavanja stupila je na snagu u lipnju 1987.5 Države potpi-snice dužne su, prema konvencijskim odredbama, donijeti učinkovite zakone,administrativne, sudske i druge mjere radi sprečavanja djela mučenja, radi

poštovanja načela nevraćanja kad postoje temelji za vjerovanje da će vraćenaosoba biti mučena, kako bi žrtvama mučenja jamčile pravo podnošenja tužbe ikako bi njihov slučaj odmah i nepristrano ispitala mjerodavna tijela, da bi štiti-le podnositelje tužbe i svjedoke, da bi isključivale dokaze ili izjave dobivenemučenjem te da bi dale kompenzaciju žrtvama i osobama koje o njima ovise.Ugovorne odredbe se moraju provoditi putem specifičnih i iscrpnih odredbinacionalnog zakonodavstva. Garancija pojedinoga ljudskog prava ne može seostvariti isključivo deklarativnim zakonskim odredbama, nego moraju postojati

jasni kazneni, civilni i administrativni postupci koji predviđaju pravne lijekoveza žrtve i sankcije za prekršitelje i čvrsta postupovna jamstva. Na 57. sjedniciO ć k š i UN N Y k 2002 di j j I b i k l


38/278


nim protokolom se uspostavljaju kriteriji i daje jamstvo za preventivne posjetenacionalnih stručnih tijela, stoga se Protokol smatra velikim napretkom uučvršćenju međunarodnih i nacionalnih mehanizama sprečavanja mučenja inečovječnih ili ponižavajućih postupaka. Iz velikog broja međunarodnih do-kumenata koji se odnose na zabranu torture može se uočiti odlučnost međuna-

rodne zajednice da se tortura suzbije, ali i teškoće na koje se u tome nailazi. Utim dokumentima se na zabranu torture gleda kao na apsolutno zabranjenopostupanje. Ona se ne može opravdavati ponašanjem žrtve, zapovijedima pret-postavljenih ili izvanrednim okolnostima, stanjima rata ili ratne opasnosti iliugroženosti nacionalne sigurnosti na bilo koji način. Da bi se tortura efikasnijesuzbijala, ustanovljena su i posebna međunarodna tijela za borbu protiv torture,kojima se mogu obraćati građani država članica odnosnih konvencija.6

2. FLEKSIBILNOST U TUMAČENJU TEMELJNIH DEFINICIJA

UN-ova Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih i ponižava- jućih postupaka ili kazni usmjerena je na postupanje službenika državne vlasti iosoba koje tu vlast obnašaju i postupaju uime vlasti. Konvencija se ne odnosina postupanja privatnih osoba. Definicija mučenja – torture prema članku 1.Konvencije glasi: svako djelo kojim se osobi namjerno nanosi ozbiljna bol ili

patnja, bilo fizič ka ili psihič ka, radi iznuđ ivanja informacija ili priznanja od

te ili treć e osobe, kažnjavanja za djelo koje je ta ili treć a osoba poč inila ili je za nj osumnjič ena, zastrašivanja ili prisiljavanja te ili treć e osobe, ili iz bilo

k j l lj di k i i iji bil k j k d b l ili


39/278


službenici pravosudne policije na temelju zakonske ovlasti. Da bi se takvemjere kvalificirale zakonitim sankcijama, one moraju biti u skladu s unutarnjimi međunarodnim pravom, dakle propisane unutarnjim pravom koje mora biti uskladu s međunarodnim standardima. Definicija mučenja sadržana u Konvenci-

ji UN-a, iako je ograničena na tekst Konvencije, mora se smatrati mjerodav-

nom i zato što su u njoj izloženi svi nužni elementi koji su implicitno sadržaniu međunarodnim pravilima o torturi. Ta se definicija u velikoj mjeri poklapa sonom sadržanom u Deklaraciji UN-a o mučenju od 9. prosinca 1975., koju jeGeneralna skupština usvojila konsenzusom.8 Iz ove je činjenice očigledno da ni

jedna država članica UN-a nije imala nikakvih prigovora na takvu definiciju –sve članice UN-a složile su se i podržale tu definiciju. Stoga ta definicija odra-žava konsenzus koji je odlika međunarodnoga običajnog prava. Vrlo sličnadefinicija sadržana je u člancima 2. i 3. Interameričke konvencije. Istu je defi-

niciju primijenio posebni izvjestitelj UN-a i u skladu je s definicijom koju supredložila ili primijenila međunarodna tijela poput Europskog suda za ljudskaprava i Odbora UN-a za ljudska prava.9 Široka primjena međunarodnih instru-menata i međunarodne sudske prakse pokazuje da su glavni elementi sadržaniu definiciji iz članka 1. Konvencije UN-a o mučenju općeprihvaćeni. Spome-nuta se definicija može primijeniti na bilo koji slučaj mučenja u miru i u vrije-me oružanog sukoba. Važno je zamijetiti da ova definicija, iako obuhvaća ipsihičku i fizičku dimenziju mučenja i zlostavljanja, nije sveobuhvatna i da ne

razmatra opširno različite razine zlostavljanja. Konvencija ne sadrži pravnesankcije propisane nacionalnim zakonima, međutim prema stajalištu UN-ovog

db i (C i A i T CAT) d fi i ij i k d


40/278


Interamerička konvencija o sprječavanju i kažnjavanju torture navodi: Države ugovornice dužne su osigurati da svi akti torture i pokušaji torture

predstavljaju kaznena djela na osnovu njihovih kaznenih zakona i da za ta

kaznena djela budu zapriječ ene oštre kazne primjerene težini takvog kaznenog

djela. Službena osoba ili č inovnik koji djelujući u tom službenom svojstvu na-

redi, potakne ili potpomogne primjenu torture ili tko izravno poč ini to djelo ilitko, iako je u prilici da ga spriječ i, to djelo ne spriječ i, mora snositi odgovor-

nost za kazneno djelo torture. Osoba koja na poticaj službene osobe ili č inov-

nika naloži, potakne ili potpomogne primjenu torture, izravno sudjeluje u tor-

turi ili je suuč esnik u izvršenju tog kaznenog djela, pa će takođ er biti smatrana

krivom za to djelo. 10 Autori Ženevskih konvencija izbjegli su detaljno nabrajanje zabranjenih

postupaka. U svome komentaru Ženevskih konvencija, Međunarodni odbor

Crvenog križa je priopćio: Uvijek je teško iznositi previše detalja – posebno naovom područ ju. Koliko god da se pažnje posveti navođ enju najrazlič itijih obli-

ka podvrgavanja torturi, nikada neće biti moguće dostići maštu budućih poč i-

nitelja koji će željeti zadovoljiti svoje bestijalne instinkte; što je popis konkret-

niji i što je više nač injen u želji da bude kompletan, on zapravo postaje restrik-

tivniji. Zato su ovdje usvojene formulacije koje su fleksibilne, a u isto vrijeme

precizne.11

U moguće ciljeve mučenja valja ubrojiti ponižavanje žrtve. To gledište

opravdano je općim duhom me

đunarodnoga humanitarnog prava: osnovni ciljtog korpusa pravnih tekstova je zaštita ljudskog dostojanstva. U prilog tom

l diš k đ k ć d db ž ih đ d ih


41/278


va. Silovanje kao sredstvo kažnjavanja, zastrašivanja, prisile ili ponižavanjažrtve, ili pak dobivanja informacija od žrtve ili treće osobe, čini sam ispitivač ili druge osobe koje sudjeluju u ispitivanju zatočenika. Prema pravu o ljudskimpravima, u takvim situacijama se silovanje može kvalificirati kao mučenje, kaošto se vidi iz odluka Europskog suda za ljudska prava15 i Interameričkog suda

za ljudska prava.16 Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisa-

lo je 15 država u Rimu 4. 11. 1950., a stupila je na snagu 3. 11. 1953. Sustavzaštite ljudskih prava utemeljen Konvencijom, bazira se na posebnom mehani-zmu nadzora poštovanja konvencijskih odredbi. Prvi put je ustanovljena mogu-ćnost da se slučajevi kršenja međunarodnih normi pobijaju pred međunarodnimforumom i na inicijativu pojedinaca. Protokolom broj 9 od 6. 11. 1990. koji jestupio na snagu 1. 10. 1994. aktivna parnična legitimacija proširena je i na

pojedince kao fizičke osobe.17

Riječ je o individualnoj pritužbi, no na takavnačin uspostavljanja nadležnosti konvencijskih tijela moraju države članiceizričito pristati.18 Za razliku od toga, američka konvencija o ljudskim pravimaiz 1969. propisuje suprotno jer predviđa obaveznu nadležnost Komisije za ispi-tivanje individualnih pritužbi, koju države članice prihvaćaju svojim potpisomi ratifikacijom, a fakultativnu za ispitivanje pritužbi država potpisnica kojučlanice prihvaćaju posebnom izjavom. Ovaj sustav je putem pravne prakseSuda za ljudska prava stvorio čitav korpus pravila za zaštitu konvencijom za-

jamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji utje

če na unutarnja pravilazemalja potpisnica konvencije.

E k k i ij lj d k j l j liš d K ij


42/278


Komisija je utvrdila da svako muč enje mora biti nehumano i ponižavajuće postupanje, a nehumano postupanje ponižavajuće. Komisija definira torturu kao nehumano postupanje kojemu je cilj dobivanje informacija ili priznanja,odnosno kažnjavanje i to je uopće jedan teži oblik nehumanog postupanja.Nečovječno ponašanje ili kažnjavanje je takvo ponašanje koje je namijenjeno

uzrokovanju jakih patnji, tjelesnih ili duševnih koje je u konkretnom slučajuneopravdano. Ponižavajuće ponašanje ili kažnjavanje je postupak u kojem seprema nekome ponaša okrutno i ponižava ga se pred drugima ili ga se prisilja-va na ponašanje protivno njegovoj volji.

3. EVOLUCIJA PRAVNIH SHVAĆANJA

Europski sud za ljudska prava koji odlučuje o pojedinim slučajevima torture,

svojim je presudama doprinio preciznijem određivanju pojmova mučenja, ne-ljudskog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja. Prema praksi suda, muče-nje je teži oblik nečovječnog postupanja, koji je posebno kvalificiran namjer-nim okrutnim postupanjem koje prouzrokuje vrlo ozbiljnu i okrutnu patnju, snamjerom iznuđivanja informacija ili priznanja, odnosno radi kažnjavanja.Nehumano postupanje ili kažnjavanje se odnosi na nanošenje intenzivnih fi-zičkih i psihičkih patnji. Ponižavajuće ponašanje ili kažnjavanje je loše pona-šanje koje kod žrtva uzrokuje osjećaj straha, tjelesnu neugodnost, kojom se ona

ponižava u namjeri slamanja tjelesnog ili moralnog otpora. To ne mora bitiponašanje na samoj žrtvi već i ono koje je usmjereno prema žrtvi, a izvršeno jed d i k či d j iž j ć ž P j iž j ći


43/278


4. POSEBNE ISTRAŽNE TEHNIKE

U slučaju Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva u koji su bili uključeni i Komi-sija i Sud za ljudska prava, ponovo su razmatrani izrazi koji su korišteni učlanku 3. Europske konvencije.21 Pet istražnih tehnika, i to: dugotrajno stajanje,

pokrivanje glave kapuljačom, izlaganje buci, oduzimanje sna i smanjenje jela,Europska je komisija kvalificirala kao mučenje, zbog načina koji sprečavajukorištenje osjetila i djeluju psihički i fizički na osobnost. Međutim, Europskisud za ljudska prava nije se složio s Komisijom. Sud je razmatrao uporabu pettehnika ispitivanja koje navodi kao dezorijentirajuće ili tehnike oduzimanjaosjećaja i zaključio je na temelju stava većine sudaca, da prisilno stajanje uzazid u teškim, bolnim položajima, pokrivanje glava kapuljačama, dugotrajnopodvrgavanje jakoj buci, uskrata sna i smanjeni obroci ne predstavljaju torturu

već samo nehumano i ponižavajuće ponašanje koje se od torture ne razlikuje usvojoj biti nego samo po stupnju duševnih i tjelesnih patnji koje se nanose oso-

bi podvrgnutoj takvim postupcima. Europski sud za ljudska prava je većinomglasova suprotno Komisiji zaključio da pet tehnika predstavljaju nehumano iponižavajuće postupanje s obzirom na to da ne uzrokuju patnju stupnja intenzi-teta i okrutnosti kakvu implicira pojam tortura. U objašnjavanju svoje odlukeSud se pozvao na stavak 2. članka 1. Deklaracije o torturi u kojoj je torturadefinirana kao teži oblik namjernoga okrutnog, nehumanog odnosno ponižava-

jućeg postupanja ili kažnjavanja. Jedino se u praksi Europskog suda za ljudskaprava eksplicitno koristi pojam relativna ozbiljnost patnji kao relevantna grani-i đ j č j i č j č j S d j j j ži


44/278


puštanje vrlo glasne glazbe, sjedenje u neugodnom položaju, trešnja i sličnonije mučenje jer da nije u pitanju nanošenje teške boli ili patnje kako konvenci-

ja definira torturu. Međutim, te preporuke ne objašnjavaju gdje prestaje umje-reni fizički pritisak i počinje mučenje. Tek 1999. godine izraelski Vrhovni sud

je u slučaju Javni odbor protiv mučenja u Izraelu protiv države Izrael proglasio

uporabu umjerenoga fizičkog pritiska protuustavnom budući da se time kršiustavno pravo osobe na dostojanstvo. Međutim UN-ov Odbor protiv mučenja usvojim Zaključcima i preporukama 2001. navodi: Odbor ostaje neuvjeren te još

jednom izražava svoju zabrinutost zbog toga što zabrana muč enja, kako je ono

definirano u Konvenciji, još nije postala dio domaćeg zakonodavstva. Pripad-nici CIA-e opisali su šest načina vođenja ispitivanja nazvanih Enhanced Inter-rogation Techniques uvedenih 2002. i korištenih na određenom broju pripadni-ka al-Qa'ide koji su bili zatvoreni i izolirani na tajnim lokacijama u vojnim

bazama u različitim regijama od Azije do istočne Europe: The Attention Grab –protresanje, Attention Slap – šamaranje, The Belly Slap – udaranje u trbuh, Long Time Standing – iscrpljivanje, The Cold Cell – pothlađivanje, Water Bo-arding – potapanje. Određeni je mali broj ispitivača CIA-e bio ovlašten i uvje-žban za primjenu ovih načina ispitivanja, dakle postupanje je institucionalizi-rano.23 Posebna istraga američkog Ministarstva obrane je pokazala da su istra-žiteljice koje su ispitivale zatočenike u američkoj mornaričkoj bazi Guantana-mo na Kubi koristile posebne metode. Najmanje osam zatočenika izjavilo je da

su istražiteljice trljale svoja tijela o njihova, nosile su oskudnu ili nikakvu odje-ću, dodirivale ih i govorile im izravne i aluzivne seksualne primjedbe. Ovud P i li ič i li k l k ik Z č ik čiji


45/278


da svim sredstvima doslovce izvuku što više informacija, ovakva je metodaispitivanja šokirala. Ovdje je nedvojbeno riječ o ponižavajućem postupanju.Američka praksa primjene pojačanih istražnih tehnika prema osumnjičenicimaza terorizam dokazala je nepouzdanost torture kao sredstva utvrđivanja istine.

5. IZABRANI JUDIKATI O POLICIJSKOM POSTUPANJU

Odluka Europskog suda u slučaju Tomasi odnosi se na postupanje policije, agovori o načinu utvrđivanja uzročno-posljedične veze između ozljeda i vreme-na provedenog u pritvoru.24 Tužitelj u ovom slučaju je bio uhićen s još dvoji-com optuženih i terećen za nekoliko teških kaznenih djela, uključujući ubojstvoi posjedovanje vatrenog oružja. Istraga i suđenje koji su završili oslobađanjemtužitelja trajali su 5 godina i 7 mjeseci, a osumnjičeni je cijelo to vrijeme bio u

pritvoru. Tužitelj je naveo da je nakon uhićenja, dok je bio u policijskom prit-voru tučen i da je s njim loše postupano. Odmah nakon vremena provedenog upolicijskom pritvoru pregledala su ga četvorica liječnika i pronašli dokaze olakšim fizičkim ozljedama koji su se podudarali s onim što je on tvrdio. Eu-ropski sud za ljudska prava razmatrao je žalbe podnesene prema člancima 3.,5.3. i 6.1. Konvencije. U vezi sa žalbom prema članku 3. (mučenje i zlostavlja-nje), Sud je pronašao nalaz liječničkog pregleda tužitelja kojim je utvrđeno dasu se njegove povrede odnosile na vrijeme kada je bio zadržan u policijskom

zatvoru, a nije bilo tvrdnji u suprotnom smislu. Smatralo se da je to dovoljnoda se utvrdi uzročna veza između povreda i zadržavanja u policijskom zatvoru.S d j b d lj i i d lij č ičk j j i i j š


46/278


da se treba provesti djelotvorna službena istraga.25 Ta istraga, kao i ona izčlanka 2., treba biti takva da može dovesti do otkrivanja i kažnjavanjaodgovornih. Kad to ne bi bilo tako, opća zakonska zabrana muč enja, teneč ovječ nog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, unatoč svom temeljnom

znač enju bila bi nedjelotvorna u praksi i u nekim bi sluč ajevima bilo moguće

da agenti države praktič ki nekažnjeno zloupotrebljavaju prava onih koji senalaze pod njihovom kontrolom. Uz takvu pozadinu, a s obzirom naneprovođenje temeljite i djelotvorne istrage zahtjeva podobnog za raspravljanjekoji je podnio podnositelj zahtjeva da su ga pretukli policajci, Sud nalazi kako

je došlo do povrede članka 3. Konvencije.26 Osobito važno stajalište zauzeto je u predmetu Hurtado c/a Švicarska u

kojem je državljanina Kolumbije uhitila policija kantona Vaud te zadržala 24sata na ispitivanju, nakon kojeg je pred istražnim sucem obavljen medicinski

pregled koji je pokazao prijelom jednog rebra. Ocijenivši Hurtadovu tužbuprotiv Švicarske dopustivom, Komisija je jednoglasno utvrdila da je kantonal-na policija prekršila članak 3. Konvencije spriječivši uhićenika da promptnodobije liječničku pomoć. Ovo stajalište je važno jer iz njega slijedi ne samodužnost države da poduzme sve što je potrebno kako bi spriječila kršenja član-ka 3., nego i njezina odgovornost za eventualne ozljede koje uhićenik ili zatvo-renik pokaže nakon izlaska iz zatvora, ako država sa sigurnošću ne isključi daone potječu iz razdoblja u kojem je toj osobi oduzeta sloboda. Odlukom seuspostavlja odgovornost države za psihofizički integritet osoba koje se nalazepod vlašću njezinih izvršnih tijela koja raspolažu sredstvima prisile po načelu

lj k i j 27 T d k i j b di ij j di


47/278


nim činjeničnim supstratom za donošenje odluke. Ako ih ne iznese to će biti nanjegovu štetu. Dovoljna će biti osnovana sumnja – prima facie dokazi – kaostupanj uvjerljivosti takvog izvora saznanja koji iznosi pojedinac kao tužitelj.28

Analizom presuda Europskog suda za ljudska prava pronađeni su različi-ti načini kršenja zabrane mučenja iz članka 3. Konvencije: ozljeđivanje, neade-

kvatni uvjeti boravka zatvorenih osoba, uskrata obavijesti o sudbini bliske oso-be, neistraživanje pritužbe o povredi, mogućnost povrede izgonom ili izruče-njem, uništavanje imovine, manjkav rad sustava socijalne skrbi, općenite up-ravne ili pravne radnje.29 Kada je u pitanju ozljeđivanje, najčešći počinitelj jeredarstvena vlast ili sigurnosne službe tijekom zadržavanja – pritvora ili uhiće-nja, nakon čega kao učestali počinitelji slijede zatvorski čuvari. U presudi Eg-mez protiv Cipra dva udarca oružjem u glavu prigodom uhićenja, što je prouz-ročilo podljeve i oguljotine za koje nema dokaza da su ostavili ikakve dugot-

rajne posljedice, sud je kvalificirao kao neljudsko postupanje jer ne smatra da je cilj službenika bio dobiti priznanje, već su ozljede nanesene tijekom kratkograzdoblja visoke napetosti. Naročiti primjer manjkavog djelovanja redarstvenihvlasti sadrži presuda Berktay protiv Turske u kojoj je sud događaj označio kaopovredu članka 3. Kod uhićenika je obavljana pretraga stana na četvrtom katu.Pri pretrazi je uhićenik pao s balkona zbog čega je nekoliko dana bio u komi smogućom doživotnom nepokretnošću. Podsjećajući na obvezu vlasti premaosobama kojima su službenici redarstva oduzeli slobodu, sud procjenjuje kako

je u okolnostima ovog sluč aja, u kojima nije utvr đ eno da je pad izravna poslje-

dica djelovanja redarstvenika, država odgovorna za ozljede koje je oštećeni

i d k j bi d d š i l žb ik P d Bil i i


48/278


sija je utvrdila da je prikaz događaja kako ga je dala vlada bio korektan, odnos-no da je podnositelj postao nasilan te je napao vodiča policijskog psa i policaj-ca. Dalje je utvrđeno da se čak ni prema podnositeljevom prikazu incidenta udanom slučaju nije radilo o postupcima dovoljno ozbiljne naravi da bi se moglikvalificirati nečovječnim i ponižavajućim u smislu članka 3. Europske konven-

cije o ljudskim pravima. Svaki neopravdani zahvat ili prekoračenje ovlasti nauporabu sredstava prisile neće automatski biti mučenje, odnosno nečovječno iponižavajuće postupanje i ponašanje.

6. KAZNENOPRAVNA ANALIZA PROBLEMA TEMPIRANE BOMBE

Moderna teorija kaznenog prava institut krajnje nužde ograničava samo nafizičke osobe i ne dopušta njegovo širenje na pravne osobe, osobito ne na drža-

vu.31

Konvencija utvrđuje da se kao opravdanje za torturu ne može navoditinikakva iznimna okolnost, pa makar se radilo o ratu ili izvanrednom stanju. Tose odnosi samo na izvanredna stanja u kojima se može naći država, a ne nakrajnju nuždu kao razlog za isključenje protupravnosti u kojoj se može naćifizička osoba. Ovo tumačenje temelji se na različitim međunarodnim konvenci-

jama koje uređuju slučajeve izvanrednih stanja u državama, te nacionalnimustavima koji sadrže odredbe slične ovoj. Cilj je odredbe isključiti mogućnostda se države pozivaju na izvanredne okolnosti. Unatoč zabrani torture, nekedržave sustavno primjenjuju torturu prema osobama osumnjičenima za terori-zam, pa i onima za koje ne postoji sumnja da su počinili terorističko djelo, ali

j j d l ž i f ij k j bi i k i č j


49/278


mogao definitivno utvrditi sadrži li izraelsko unutarnje pravo mehanizam is-ključenja kaznene odgovornosti mučitelja, službenika tajne policije ili je pre-sudan neki drugi pravni kriterij, uz situaciju tempirane bombe. Ocjena Odbora

je bila da takvi postupci jesu tortura pa su neopravdani jer se ne mogu odobritikao izbor između dva prijeteća zla od kojih je tortura manje zlo. U svjetlu bor-

be protiv terorizma, neki autori predlažu novi pristup problematici zaštiteljudskih prava za koju se smatra da je u sadašnjoj doktrini zastarjela i okoštala.Umjesto da služi za zaštitu građana, pravo o ljudskim pravima okreće se usredstvo koje teroristi koriste za ostvarenje svojih ciljeva protiv građana i nanjihovu štetu. Novi pristup bi se bazirao na potrebi zaštite nevinih građanasuočenih s novim oblicima prijetnji masovnim stradavanjima zbog terorističkihnapada. Zato se pokušalo opravdati uporabu torture prema osobama za koje sevjeruje da znaju informacije koje bi mogle pravodobno spriječiti predstojeći

teroristički napad i time otkloniti opasnost i stradavanje većeg broja ljudi. Tose argumentira potrebom preventivne akcije jer svaka zakašnjela reakcija možerezultirati velikim brojem žrtava i općenito nesagledivim posljedicama. Stogase više ne postavljaju pitanja je li dopušteno mučiti teroriste nego to činiti pota-

jice ili na zakoniti način. Polazi se od pretpostavke da se nezakonita torturaionako čini. Ideja o nalogu za torturu koji bi izdao visoko rangirani sudac, sa-mo u slučajevima neposredne opasnosti za život i stradavanje većeg broja ljudi,nastavlja se na polazišno stajalište da tajne službe ionako muče teroriste potaj-no i prikriveno od javnosti, ali ne i od visokih državnih službenika. Tim višešto u javnost prodiru saznanja i opisi mučenja terorista koji se već instituciona-li i či Ti bi i k č i ilj l j lj


50/278


učinkovitosti u saznavanju istine tortura nije opravdana. Ljudska izdržljivostima svoje granice. Nakon što su one dosegnute torturom, čovjek jedino želiprekinuti mučenje i spriječiti bolove kojima je izložen te buduće patnje. Tadaće govoriti ono što mučitelj od njega očekuje. Imajući već samo to na umu, kaoapsurdne treba odbaciti spomenute prijedloge o legaliziranju i sudskom uređe-

nju torture.

7. POSTUPANJE PO ZAPOVIJEDI

Konvencija zabranjuje državama potpisnicama da u svojim kaznenim zakoni-ma predvide okolnosti za isključenje protupravnosti radnje torture kad propisu-

je da se kao opravdanje za torturu ne može navoditi zapovijed neke pretpostav-ljene osobe ili tijela vlasti. Ista odredba propisuje da se zapovijed pretpostav-

ljenog u slučaju torture ne može uzeti niti kao razlog za isklju

čenje krivnje. Uslučaju zapovijedi nadređenog na počinjenje torture i postupanja podređenog

po takvoj zapovijedi, riječ je o supočiniteljstvu dvije osobe u počinjenju kaz-nenog djela. Pretpostavljenog kao naredbodavca i podređenog kao izvršitelja,

jer se podređeni ne bi mogao ekskulpirati pozivom na to da je zbog zapovijedipogrešno smatrao da je njegovo postupanje dopušteno. Izričiti pristanak jetakvo ponašanje službene osobe kojime se izražava tolerancija prema drugojosobi, službenoj ili ne, da poduzima prema trećoj osobi aktivnosti koje su zab-ranjene Konvencijom. Izričiti pristanak ne smije se tumačiti kao inačica zazapovijed jer se po zapovijedi zahtijeva određeno ponašanje od druge osobed k i iči i i k k š j h ij ć d


51/278


nju, odgovoran je kao supočinitelj mučenja, ako sudjeluje u integralnom dijelumučenja i u zabranjenoj svrsi tog mučenja, odnosno namjeri da se dobije in-formacija ili priznanje, da se kazni ili zastraši, ponizi, prinudi ili diskriminiražrtva ili treća osoba. Treba utvrditi koga se može smatrati odgovornim za mu-čenje kao počinitelja, a koga kao pomagača i doprinositelja, budući da u mo-

dernim vremenima mučenje obično uključuje velik broj ljudi od koji svakiobavlja svoju individualnu funkciju.36 Da bi se odredilo je li neka osoba počini-telj ili supočinitelj mučenja ili je se mora smatrati pomagačem i doprinosite-ljem, ili je se uopće neće smatrati kazneno odgovornom, od ključne je važnostiutvrditi da li osoba koja sudjeluje u mučenju također sudjeluje u svrsi muče-nja.37 Ako ne sudjeluje u svrsi, ali pruži neku vrstu pomoći i podrške sa zna-njem da se izvodi mučenje, tada se ta osoba može proglasiti krivom za poma-ganje i doprinošenje počinjenja mučenja. Nasuprot tome, ako neka osoba gleda

mučenje, ali ne sudjeluje u svrsi mu

čenja niti na bilo koji na

čin ne pomaže unjegovom izvršenju, takvu osobu ne treba smatrati kazneno odgovornom. Ka-

rakter kaznenog djela mučenja, oblici koje ono poprima i intenzitet međunaro-dne osude mučenja, sugeriraju da su u slučaju mučenja jednako odgovorni svioni koji u nekoj mjeri sudjeluju u tom kaznenom djelu te osobito oni koji sud-

jeluju u ostvarivanju jedne od svrha koje leže u njegovoj osnovi. Iz ovoga slijedi da ako neka službena osoba/istražitelj ispituje zatočenika dok mu drugaosoba nanosi tešku bol ili patnju, istražitelj je jednako tako kriv za mučenje kaoi osoba koja izravno nanosi tešku bol ili patnju, čak i ako istražitelj ni na kojinačin fizički ne sudjeluje u tom nanošenju boli.38 U slučajevima gdje se muče-

j i di d l k j iš b dj l j k di i i k


52/278


slučajevima, primjerice: dovoženje mučitelja do mjesta mučenja uz puno saz-nanje o djelima koja će oni tamo izvršiti; ili donošenje hrane i pića počinitelji-ma na mjestu mučenja, uz svijest i znanje o aktivnostima koje oni tamo provo-de. U tim slučajevima oni koji pomažu i doprinose izvršenju mučenja mogu sesmatrati suučesnicima – pomagateljima u kaznenom djelu. Nasuprot ovome,

svi drugi različiti oblici izravnog sudjelovanja u mučenju trebaju se smatratislučajevima supočinjenja kaznenog djela i te supočinitelje treba smatrati glav-nim počiniteljima. Različiti stupanj njihovog izravnog sudjelovanja kao glav-nih počinitelja može se ipak uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

8. ODGOVORNOST POLICIJE

Po svom značenju, zabrana torture zauzima vrhunsko mjesto na listi zahtjeva

koji se postavljaju u vezi s postupanjem osoba odgovornih za primjenu zakona,prije svega zbog toga što se u većini zemalja policija pojavljuje kao najčešćiprekršitelj ove zabrane. Kodeks ponašanja policijskih službenika usvojila jeOpća skupština UN-a 1979.40 Kodeks se sastoji od osam temeljnih članaka kojiodređuju posebne odgovornosti policijskih službenika s obzirom na služenjezajednici, zaštitu ljudskih prava, primjenu sile, postupanje s povjerljivim poda-cima, zabranu mučenja i okrutnog i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ikažnjavanja, zaštitu zdravlja osoba kojima je oduzeta sloboda, korupciju tepoštovanje zakona i Kodeksa.41 Kodeks je temeljno mjerilo prema kojem me-đunarodna zajednica ocjenjuje policijsko postupanje. Skup načela zaštite svih

b k j l bil k j blik d ž j ili j R


53/278


postupak u kojem je uspostavljena ravnoteža izmeđ u zahtjeva za uč inkovitim

kaznenim progonom i istodobnim poštivanjem ljudskih prava. Unatoč potrebi

uč inkovitog suzbijanja kriminalnog ponašanja ne treba zanemariti zaštitu suš-

tinskih ljudskih prava u svim okolnostima, a osobito kada je riječ o oduzimanju

slobode. U tom je smislu zabrinjavajući trend ogranič avanja prava obrane

okrivljenika u kaznenom postupku zbog sigurnosnih razloga, a koji je prisutanu mnogim europskim državama. Imajući u vidu takav trend, važno je naglasiti

da se svakoj kriminalnoj aktivnosti, bila ona opća, organizirana ili teroristič -

ka, država mora suprotstaviti uč inkovito no istodobno vodeći rač una o pošti-

vanju vladavine prava i osnovnih ljudskih prava.43

Učinkovito sprečavanjemučenja temelji se na kvalitetnom pravnom okviru te osiguranju njegove prim-

jene i jamstva za sprečavanje mučenja. U kontekstu sprečavanja mučenja idrugih oblika zlostavljanja, od temeljne je važnosti razvijati metode vođenja

istrage zločina koje

će smanjiti oslanjanje na priznanja te druge dokaze i po-datke dobivene ispitivanjem kako bi se osigurala osuđujuća presuda. Priznanja

imaju ograničenu vrijednost u dokazivanju, branitelji sve češće tvrde da supriznanja iznuđena od njihovih branjenika zbog nezakonitog djelovanje polici-

je. Zbog toga se obuka za istraživanje kaznenih djela smatra naročito korisnomza zakonito i efikasno prikupljanje dokaza. Treba istaknuti značenje prikuplja-nja forenzičnih dokaza, posebno imajući u vidu da su se tehnike DNK-analizepokazale uspješnima u utvrđivanju nevinosti ili krivnje u mnogim slučajevima.Ako policija primjenjuje fizičko zlostavljanje, uzrok je izostanak pravoga ope-rativnog rada. Umjesto prikupljanja materijalnih dokaza, iznuđuje priznanjei k lj k d bi i j ž i i d k d


54/278


ničko snimanje policijskih razgovora smanjuje i mogućnost da optuženici kas-nije lažno poreknu da su dali određena priznanja.44 Temeljna se jamstva odnosena pritvorene osobe, a to je pristup odvjetnicima, liječnicima, sucima i zabranapritvaranja bez mogućnosti komunikacije i ostala minimalna prava. Kada jeosoba bila zadržana u zatvorskoj ustanovi ili pritvorskoj jedinici, onda će po-

daci iz službene dokumentacije poslužiti za identifikaciju onih koji su odgo-vorni za to pritvaranje i svih ostalih koji su u tom periodu bili u kontaktu spritvorenikom. I ostali dokumentacijski materijal u policijskoj postaji ili zat-vorskoj, odnosno pritvorskoj jedinici, može sadržati relevantne informacije. Teinformacije mogu obuhvatiti: službenu knjigu iz koje će se vidjeti koji je poli-cajac bio na dužnosti, u kojem trenutku i na kojem konkretnom mjestu, podat-ke o svim telefonskim komunikacijama ili komunikacijama radiovezom u pos-taji i sve bilješke o kaznenim djelima u kojima se nalaze podaci o radnjama

koje su policajci poduzimali na dužnosti. Prava osoba kojima je oduzeta slobo-da neće vrijediti mnogo, ako te osobe ne znaju za njihovo postojanje. Dakle,prijeko je potrebno osobe u policijskom pritvoru izrijekom upoznati o njihovimpravima bez odgode i na jeziku koji razumiju. Kako bi se provedba toga osigu-rala, osobama u policijskom pritvoru potrebno je odmah nakon uhićenja nasustavan način dati obrazac koji jasno navodi ta prava. Osim toga, od tih jeosoba potrebno zatražiti potpisivanje izjave kojom potvrđuju da su obaviješte-ne o svojim pravima.45 Do nezakonitog postupanja policije dolazi i zbog miš-ljenja policajaca da se u slučaju nezakonitog ponašanja pitanje njihove odgo-vornosti neće postavljati, zbog neznanja i loše obučenosti s jedne, te rasnih i

ičkih d d d V ž i či k i i d i h i i


55/278


2. obvezu odbijanja zapovijedi pretpostavljenog da se neka osobapodvrgne mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućempostupku ili kazni, bilo u redovnim ili izvanrednim okolnostimaili u ratu;

3. obvezu prijavljivanja i njoj korelativnu zabranu prikrivanja bilo

kojeg akta mučenja ili drugog nečovječnog ili ponižavajućeg po-stupka ili kazne, koje počini druga službena osoba javne vlasti(države, županije, lokalne samouprave), uključujući i policijskeslužbenike;

4. obvezu vođenja istrage, pokretanja odgovarajućeg sudskog i ste-govnog postupka;

5. obvezu kažnjavanja počinitelja, ako je riječ o stegovnoj povredi;6. obvezu obrazovanja i treninga za sprečavanje svih oblika muče-

nja ili drugih nečovje

čnih ili ponižavaju

ćih kazni ili postupaka;7. zabranu korištenja izjava i priznanja koja su dobivena mučenjem

ili drugim nečovječnim ili ponižavajućim postupkom ili kaznom.

9. ZAKLJUČNE MISLI

Državna vlast mora podupirati vladavinu prava, no pravo mora biti realno iodržavati ravnotežu između legitimne potrebe za općom sigurnosti i ostvarenjazaštite ljudskih prava. Mučenje je apsolutno zabranjeno na temelju međunaro-dnog prava te se ni u kakvim okolnostima ne može opravdati. Ujedinjeni naro-di dili k i l P lj UN i k k š j lj d kih


56/278


postići. Iako pravu na život nije dana apsolutna zaštita, zabrana mučenja jepotpuna i apsolutna. Ona se ne može opravdati ponašanjem žrtve, zapovijedi-ma pretpostavljenih ili izvanrednim okolnostima, stanjima rata ili ratne opas-nosti ili ugroženosti nacionalne sigurnosti na bilo koji način. Poštovanje ljuds-kih prava jedino je dugoročno jamstvo nacionalne ali i globalne sigurnosti.

LITERATURA

1. Brnetić, D.: Kaznenopravna zaštita od torture (2007), Zagreb, AGM.2. Derenčinović, D.: Ogledi o terorizmu i antiterorizmu, (2005), Zagreb:

Pravni fakultet.3. Foley, C.: Combating Torture, Borba protiv muč enja: priruč nik za sudije i

tužioce, (2004), Beograd: Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju,

Misija u Srbiji i Crnoj Gori.4.

Hauksson, P.: Psychological Evidence Of Torture, How to conduct aninterview with a detainee to document mental health consequences of tor-ture or ill-treatment, (2003) Strasbourg, CPT.

5. Ivičević, E.: Američ ka borba protiv terorizma kao opravdanje za primjenumetoda iznuđ ivanja iskaza (stress and duress tactics), (2003), Zagreb, Hr-vatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 1/03.

6. Karas, Ž.: Neka obilježja povreda č l. 3. Europske konvencije za zaštituljudskih prava i temeljnih sloboda, (2003), Zagreb, Hrvatski ljetopis zakazneno pravo i praksu 1/03.

7 Klj č i i i i i b ih d i dl k E k d lj d k


57/278


15. Zupančič, B. M./Zidar, A.: Kratak pregled nekih temeljnih aspekata Kon-vencije UN protiv muč enja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih

kazni i postupaka od 10. XII. 1984., (1998), Zagreb, Hrvatski ljetopis zakazneno pravo i praksu 2/98.

InternetAssociation for the Prevention of Torture: http://www.apt.ch/European Committee for the Prevention of Torture: http://www.cpt.coe.int/International Rehabilitation Council for Torture Victims: http://www.irct.orgOSCE Office for Democratic Institutions and Human Rights:http://www.osce.org/odihr/documents/guidelines/preventing_torture/th_index.htmSpecial Rapporteur of the Commission on Human Rights on the question of

torture: http://www.unhchr.ch/html/menu2/7/b/mtor.htmSvjetska liječnička organizacija: http://www.wma.netUnited Nations Committee against Torture (UNCAT):http://www.unhchr.ch/html/menu2/6/cat.htmWorld Organisation against Torture: http://www.omct.org


58/278


PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAKUDK 323.28

KSENIJA BUTORAC

Individualni i strateški diskursi samoubilačkog terorizmas osvrtom na protuterorističku polit

Documents

The War Oon Terror After Ten Years - Zagreb, Croatia