Tlak bubrenja

Ivana Bobić, 3.b

20. listopada 2009.

UvodOsnovni procesi koji omogućuju primanje i provođenje vode u biljci su osmoza i bubrenje. Pogonska sila kod oba procesa je pad (gradijent) kemijskog potencijala vode ili vodni potencijal. Bubrenje je proces primanja vode ili vodene pare uz povećanje volumena pri čemu ne dolazi do izmjene tvari. Ono je rezultat privlačenja molekula vode i stvarajanja vodenih plašteva oko nabijenih čestica u protoplazmi i staničnoj stijenci te kapilarnog ulaganja vode u staničnoj stijenci.

Pribor i materijalDa bi upoznali silu koja nastaje tijekom bubrenja sjemenaka, potreban nam je sljedeći pribor: staklena boca s čvrstim čepom, lijevak, tanjur, gips, papir, škare i sjemenke graška.

Opis radaSjemenkama sam napunila bocu gotovo do vrha, nalila vodu i čvrsto začepila. Mogla sam i uzeti veći lijevak te ga obložiti papirom i zatim do polovice naliti žitku gipsanu kašu. Na tu masu se stave sjemenke (oko 20 komada) i odmah se zatim treba naliti ostatak kaše do vrha lijevka. Kad se gips stvrdne, treba ga staviti na tanjur s vodom visokom 1cm.

RezultatiStaklenu posudu sam ostavila na prozoru sobe. Posudu sam provjerila nakon 24 sata i primjetila sam da je staklena posuda pukla pa mogu zaključiti da mi je pokus uspio.

Rasprava i zaključakPokusom sam dokazala da je staklena posuda u kojeg sam umetnula sjemenke graha puknula pod utjecajem tlaka bubrenja.Bubrenje je fizički proces. Ali i uzrokuje sile koje su vrlo snažne. To su ljudi znali i prije jer su u vrijeme Michelangela Buonarottija majstori u kamenolomima koristili snagu bubrenje drva da bi lomili stijene u goleme kamene blokove iz kojih su onda klesani razne kipove.

No, postavlja se pitanje zbog svojstva škrob u vodi bubri, a mast ne bubri. Voda je izvrsno otapalo, a najvažnije svojstvo vode koje omogućuje tvarima da bubre je stvaranje vodikovih veza koje vežu vodu za električki nabijene skupine (- OH, - COOH, - NH2, - SH) na makromolekulama. Nepolarne molekule u vodenom se okruženju međusobno privlače istiskujući vodu. Slično se otapa u sličnom, pa se tako i nepolarne molekule ne mogu otopiti u vodi.Škrob se sastoji od dva dijela različite strukture - amiloze i amilopektina. Amilopektin s obzirom na amilozu ima veliku relativnu molekulsku masu, topljiv je u vodi i nije sladak. Škrob također ima električni nabijene skupine, i upravo zbog njih nastaju vodikove veze koje omogućuju škrobu da bubri u vodi.No, masti su topljive u organskim otapalima, ali za razliku od škroba, u vodi nisu. One nemaju električni nabijenih skupina, te na taj način ne može nastati vodikova veza.

Literatura· Žaklin Lukša, Sanja Mikulić – Život 3, udžbenik biologije za 3. razred gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 2009.· Branka Pevalek-Kozlina – Fiziologija bilja, Profil, Zagreb, 2003.· http://www.moje-instrukcije.com/lekcije/biologija/Biologija-Voda.pdf· http://www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori/odgovor412.htm

20. listopada 2009.