Tomislav Krističević, Kamenka Živčić Marković, Marija Fišter, Lucija

24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

251

Tomislav KrističevićKamenka Živčić MarkovićMarija FišterLucija Milčić

UČENJE VISOVA I UPORA NA PENJALICAMA – DJEČJIM IGRALIŠTIMA

Kretanje i pokret manifestiraju se od rođenja djeteta pa sve do starije životne dobi i jednako su važni tijekom cijeloga života. Oni, posebice u ranoj i starijoj predškolskoj i školskoj dobi, kako bi se djeca osjećala zdravima i „pokretnima“, pomažu u pravilnom psiho-motoričkom razvoju, stvaraju osjećaj sigurnosti i zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba.

Zašto je važan razvoj muskulature gornjega dijela tijela? Već u najranijoj dobi, pri prvim pokretima i podizanjima, dijete upotrebljava gornji dio tijela, odnosno ruke i rameni pojas, kako bi podiglo glavicu (podizanje gornjega dijela tijela u ležanju na trbuhu upiranjem i pružanjem ruku) ili podizanjem u uspravan položaj (hvatanjem pregrada krevetića i povlačenjem na ruke – kroz zgib), radi bolje percepcije prostora i/ili kako bi učinilo prve korake. Isto tako, mnogo malih beba svoje prvo samostalno kretanje izvodi kroz puzanje pri čemu aktivno, uz ostalu muskulaturu tijela, rade mišići ruku i ramenog pojasa čime se i jačaju. To su ujedno i prve vježbe „snage“ koje dijete izvodi refleksno, a sastavni su dio normalnog razvoja (i rasta).

Današnjim naglim razvoj urbanizacije i modernizacije života, svakodnevnim vožnjama u automobilima kao i sjedenjem ispred osobnih računala, elektroničkih uređaja za komunikaciju i niza drugih novostvorenih elektroničkih pomagala djeci se uskraćuje osnovna potreba za kretanjem, odnosno zdrav rast i razvoj (Maddison i sur., 2011; Swinburn i Shelly, 2008). Umjesto da se prirodno nastavlja i nadograđuje, isprva refleksna potreba za kretanjem, ona se djeci u velikoj mjeri oduzima i to baš u periodu ranog i srednjeg djetinjstva te adolescencije. Veliki broj istraživanja provedenih na djeci predškolske i školske dobi te adolescentima ukazuju na povećanje tjelesne težine i potkožnog masnog tkiva koji je uzrokovan nekretanjem (Dietz, 2004; Ogden i sur., 2014). Najviše se očituje u nedostatak snage, posebice ruku i ramenog pojasa, lošim koordinativnim sposobnostima, oslabljenoj sposobnosti održavanja ravnoteže i općenito slabim motoričkim statusom (Atlantis i sur., 2006; Horvat, 2010). Direktna posljedica toga je da djeca ne mogu savladati vlastitu težinu tijela što ih čini nespretnima i oduzima im veselje kretanja. U tu svrhu, ovim se radom želi dati

STRUČNI RADOVI UNUTAR TEME

252

prikaz mogućnosti korištenja sprava na dječjim igralištima u funkciji savladavanja osnovnih kretnji i položaja u visovima i uporima kao osnovnim preduvjetima za učenje temeljnih gimnastičkih elemenata i poboljšanju razvoja snage muskulature šaka, ruku, ramenog pojasa i trupa.

1. SPRAVE ZA UČENJE POLOŽAJA VISOVA I UPORAGimnastičke sprave na kojima se izvode položaji visova i upora, kao i gimnastički

elementi gdje su ti položaji sastavni dio strukture gibanja, su: karike, ruče (paralelne), dvovisinske ruče i preča. One su nadomjestak prirodnim preprekama i namijenjene su za upotrebu u zatvorenom prostoru. Njihovi su temeljni nedostaci za primjenu u predškolskim i školskim programima TZK što su: teške, specijalizirane, nepraktične i nadasve skupe. Iz tog razloga primjetno je osipanje takvih gimnastičkih sprava u školskim sportskim dvoranama što uzrokuje smanjeno provođenje i/ili neprovođenje zadanog programa (Badić i sur., 2012). Kako navedene gimnastičke sprave imaju višestranu ulogu i nisu nužno namijenjene za učenje elemenata sportske gimnastike, već su također namijenjene za razvoj koordinacije, statičke i dinamičke ravnoteže te snage muskulature cijeloga tijela posebice ruku, ramenog pojasa i šaka, djeci i učenicima oduzimamo dragocjene sadržaje kojima bi poboljšali svoj motorički status. U posljednje vrijeme u europskim i svjetskim razmjerima školstva desile su se brojne promjene njihove upotrebe. Teške, specijalizirane, i za školsku upotrebu, nepraktične gimnastičke sprave uglavnom su nestale iz školskih sportskih dvorana. U dječjim vrtićima, školama, parkovima, na šetalištima, u sastavu trgovačkih centara, ispred crkava, oko gradskih i mjesnih trgova, na dječjim igralištima pojavila su se brojne višenamjenske penjalice, tobogani, ljuljačke, prilagođene ruče, preče, karike i različiti višenamjenski poligoni na kojima se mogu izvoditi mnogobrojni sadržaji prirodnih oblika kretanja koji uključuju položaje visova i upora. Navedena višenamjenska pomagala imaju značajnu prednost u odnosu na teške i nepraktične te vrlo skupe specijalizirane gimnastičke sprave. Stoga, njihovo korištenje preporuča se iz više razloga: namještene su i adekvatno zaštićene, njihova sigurnost propisana je međunarodnim standardima, konstrukcija (time i namjena) definirana je prema dobi djeteta, napravljene su od primjerenih materijala. Njihova konstrukcija je već unaprijed promišljena tako da navodi djecu, odgajatelje, učitelje pa i aktivne roditelje na način njihovog korištenja i savladavanja, što utječe na razvoj mašte i stvaralaštva. Same sprave privlače djecu da dođu, da im se približe i da nešto na njima izvedu.


253

2. GIMNASTIČKI POLOŽAJI I ELEMENTI NA VIŠENAMJENSKIM SPRAVAMA

Sposobnost uspješnog savladavanja tehnike gimnastički elemenata na „pritkama“ uvjetovana je poznavanjem dva osnovna položaja tijela: vis i upor. No, sam početak učenja započinje sposobnošću hvatanja rukama i položajima visova. Ako se oni dobro savladaju, a očituje se kroz osjećaj djeteta da je sigurno, onda se postupno uvrštavaju i različiti položaji upiranja o spravu te kombinacije prelazaka kroz položaje visova i upora što već neposredno uključuje i savladavanje tehnike osnovnih gimnastičkih elemenata. Za početnike, osnovne kretnje na „pritkama“ mogu se razvrstati u pet skupina: hvatovi i visovi, upori, naskoci, saskoci, elementi zamahom, elementi s rotacijom oko uzdužne i poprečne osi tijela.

Hvatovi su temelj sigurne i dobre izvedbe osnovnih položaja tijela pa tako i elemenata na spravama. Treba znati da se pritka može hvatati punim ili viličnim hvatom (slika 1) što ovisi o njezinoj debljini. Punim se hvatom tijelo pridržava na pritkama većeg promjera kao što su: dvovisinske i paralelne ruče, a viličnim hvatom na pritkama manjeg promjera: preča i karike. Vilični se hvat koristi na svim spravama (osim na gredi jer ga je nemoguće izvesti obzirom na dimenzije sprave) pri dinamičkim kretnjama koje zahtijevaju održavanje ravnoteže (premasi odnožno, naskoci); ali nikako (na širim pritkama) kod elemenata s rotacijom tijela. Po prvom hvatu vježbača za spravu vrlo dobro ćemo prepoznati je li on ikada na njoj vježbao. Oni koji nisu spretni u tom dijelu, refleksno hvataju spravu viličnim hvatom i s lošim položajem šaka (samo prstima, a ne i dlanovima). To je jedan od razloga zašto su penjalice na dječjim igralištima pogodne za upotrebu. Njihove dimenzija prilagođene su viličnom (refleksnom) hvatu što daje određenu, početnu sigurnost za izvedbu i učenje elemenata.

Slika 1. Osnovne vrste hvatova

PUNI HVAT VILIČNI HVAT

MJEŠOVITI HVAT

NADHVAT PODHVAT


254

Učenjem osnovnih položaja tijela na „pritkama“: visova i upora, istovremeno se savladava hvat za pritku, jača muskulatura šaka i podlaktice čime se stvara dobar preduvjet za učenje gimnastičkih elemenata. Kako je vis „manje zahtjevan“ i prirodniji položaj tijela, prvo se započinje s njegovim učenjem. Vis prednji osnovna je vrsta visa (slika 2). U prvim pokušajima djeca će ga izvoditi u pasivnom i mješovitom obliku (iz stava na tlu) čime znatno slabije opterećuju muskulaturu ruku i ramena, a ponajmanje trupa i nogu. Podizanjem nogu s tla, postepeno uključujući promjene položaja nogu dolazi do aktivnog sudjelovanja muskulature ruku i ramena, a ujedno se jača muskulatura trupa posebice trbušna muskulatura.

Slika 2. Vis prednji

Prije nego što se krene s učenjem težih visova kao što su vis uznjeto i strmoglavo potrebno je dodatno ojačati hvat te muskulaturu ruku i gornjeg dijela trupa različitim pomicanjima u visu prednjem i mješovitim visovima (slika 3). Ova jednostavna kretanja djeci su uglavnom spontana i prepoznatljiva iz razloga što ih same sprave privlače i potiču na okušavanje snaga i jačanje želje za fizičkim pustolovinama te pronalaze načine kako da ih savladaju. No, uz nazočnost stručne osobe njihovi načini savladavanja mogu biti pospješeni i dodatno usmjereni učenju različitih položaja tijela, a koje će imati daljnjih koristi pri učenju gimnastičkih elemenata (Živčić Marković i Breslauer, 2011).


255

Većina gimnastičkih elemenata izvodi se s okretanjem tijela pri čemu je glava, kraće ili dulje vrijeme usmjerena prema podlozi. Poznato je da je pri njihovoj izvedbi (stoj na rukama, premet strance, uzmah, kovrtljaj) karakteristična greška zaklon glave što direktno utječe na lošu tehniku. Kao osnovna greška isto se manifestira i kod dvije vrste visa: uznjetog i strmoglavog, koji se svakako uče prije nekog gimnastičkog elementa. Pri izvedi ovih visova, uz obrnuti položaj tijela, uči se i položaj glave u produžetku kralježnice (ili pretklonu). Iz toga razloga, nužnost je savladavanja njihove tehnike. Ako pojedine škole ili dječji vrtići nemaju gimnastičke sprave, za njihovo učenje će vrlo dobro poslužiti višenamjenske penjalice u dječjim parkovima koji se nalaze u dvorištima. Daljnji postupak usmjeren je na savladavanje upora koji su

Slika 3. Vježbe za jačanje hvata – u kretanju

Slika 4. Učenje visa prednosom, uznjetog i strmoglavog


256

najzastupljeniji položaji tijela pri izvedbi većine gimnastičkih elemenata. Za njihovu izvedbu potrebna je bolja kontrola i snaga muskulature cijeloga tijela, a stvaranje osjećaja ravnoteže i sigurnosti postiže se jednostavnim kretnjama u kojima tijelo prelazi iz položaja mješovitog vis u položaj mješovitog upora (slika 5).

Slika 5. Prelazak iz položaja mješovitog visa u položaj upora

I naposljetku, spremni smo za učenje jednostavnijih gimnastičkih elemenata. Svako dijete, uz navedenu pripremnu, prvo treba osposobiti za uspinjanje i silaženje na/sa sprave. Ono može biti „jednostavno“: naskok u upor prednji, smak ili već mala gimnastička vježba: uzmah, saskok odnjihom (slika 6).


257

3. ZAKLJUČAKPočetak je gimnastike u jednostavnim, raznolikim i sigurnim kretnim zadacima

koji se temelje na prirodnim oblicima kretanja, a provode kroz zabavu i igru (Živčić Marović i sur., 2014). Takvim pristupom djeci se omogućava upoznavanje i osvještavanje vlastitog tijela čime postaju spretnija, a ujedno razvijaju sposobnosti koje ima omogućavaju lakše i sigurnije učenje gimnastičkih i elemenata tehnike drugih sportskih aktivnosti. Sadržaji sportske gimnastike djeci su prirodni, urođeni i spontani posebice ako se provode: postupno, „korak po korak”, sigurno, raznoliko, korisno, zabavno – kroz igru. Pri provedbi gimnastičkih sadržaja na dječjim igralištima briga voditelja usmjerena je na: sigurnost opreme djece i voditelja; sigurnost, zaštićenost i prikladnost sprava i pomagala sigurnost vježbališta; pravilnu i osmišljenu organizaciju sata, vježbališta i vježbača (postav voditelja, djece); međusobnu suradnju → djeca – voditelj; izbor kretnih struktura – zadataka (vježbi) prilagođenih dobi, motoričkim sposobnostima i predznanjima djece. Posebna pažnja mora biti usmjerena na sigurnost djece te je svakako neizostavno čuvanje i pomaganje pri izvedbi kao najvažniji dio učenja.

Slika 6. Jednostavni gimnastički elementi


258

4. LITERATURA1. Atlantis, E., Barnes, E.H., Singh, M.A. (2006). Efficacy of exercise for treating

overweight in children and adolescents: a systematic review. International Journal of Obesity, 30(7):1027-40.

2. Badić, A., Živčić Marković, K., Sporiš, G., Milanović, Z., Trajković, N. (2012). Implementation of gymnastics contents in the classroom teaching at elementary schools of Osijek - Baranja county. Acta kinesiologica, 1(6): 60-65.

3. Dietz, W.H. (2004). Overweight in childhood and adolescence. New England Journal of Medicin;350:855-857.

4. Horvat, V. (2010). Relacije između morfoloških i motoričkih dimenzija te spremnosti za školu djece predškolske dobi. (Doktorska disertacija). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

5. Maddison, R., Foley, L., Ni Mhurchu, C. (2011). Effects of active video games on body composition: a randomized controlled trial. American Journal of Clinical Nutrition;1(94):156-63.

6. Ogden CL, Carroll MD, Kit BK, Flegal KM. Prevalence of childhood and adult obesity in the United States, 2011-2012. Journal of the American Medical Association 2014;311(8):806-814.

7. Swinburn B, Shelly A. (2008). Effects of TV time and other sedentary pursuits. International Journal of Obesity;7 (32):S132-6.

8. Živčić, K., Breslauer, N. (2011). Opis nastavnih tema i kriteriji ocjenjivanja – Tjelesna i zdravstvena kultura u razrednoj nastavi. Zagreb: LIP PRINT, Međimursko veleučilište u Čakovcu.

9. Živčić Marović, K., Milčić, L., Fišter, M. (2014). Prirodni oblici kretanja - osnove učenja bazičnih gimnastičkih elemenata. U: Findak, V. (ur.), Zbornik radova 23. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske (str. 490-496). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Documents

Tomislav Krističević, Kamenka Živčić Marković, Marija Fišter, Lucija