UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

TRANSAKCIONA ANALIZA

Mentori: Prof. dr Vesna Čupić Autori: Željka Radojević 176/10

Mr Mehmed Đečević Snežana Lalović 216/10

Ivana Fuštić 220/10

Novembar, 2012.

UVOD

Tokom pedesetih godina dvadesetog vijeka uočava se nagli razvoj različitih psihoterapijskih škola i

pravaca koji su ponikli iz, ili kao reakcija na psihoanalizu. Eric Berne, tvorac transakcione analize

je, ustvari, uz dugogodišnju psihoanalitičku edukaciju, prateći tadašnji razvoj nauke i medicine

(proučavanja značaja ranih uticaja i afektivnog vezivanja kod dece i životinja, neurologije,

neuropsihologije i opšte teorije sistema i komunikacije - kibernetički model), sa željom da promijeni

uobičajeni način kauč-terapije (kroz slobodno asociranje) formulisao nove koncepte strukture i

dinamike ličnosti, kao i komunikacije medju ljudima. Ideal Berna je bio da stvori vizuelno i

imaginativno jasne koncepte koje će ljudi moći sponatno da prihvate i koriste jer će relativno lako

shvatiti neke suštinski kompleksne ideje i relacije. Osnovne ideje svoje teorije Bern je izložio u

knjizi “Šta kažeš posle zdravo”.

TA je psihoterapijska metoda koja je praktično usmjerena na razvoj i rast ličnosti, pri čemu se služi

interakcijom među ljudima kao osnovnom metodom (teorija ličnosti i teorija komunikacije).Ona

sadrži teorije o psihološkoj strukturi ličnosti kao bazi u interakciji. Analiza polazi od toga da je

čovjek uvijek u određenoj ulozi, ili ego stanju. Kako je ovo teorija komunikacije (sama riječ

''transakcija'' znači razmjena poruka između dvije ili više osoba) - na osnovu analize kako ljudi

komuniciraju moguće je pretpostaviti njihova unutrašnja stanja i unutrašnju dinamiku. Transakciona

analiza ima čitav niz uzbudljivih koncepata koji pomažu da se shvati kako ljudi funkcionišu.

Koliko puta se upitamo : " Zašto uvijek dolazim u slične situacije, zašto imam uvek probleme u

odnosu sa drugima, ili određenim ljudima, u određenim situacijama? " - Naši obrazci ponašanja

nam ne odgovaraju, ali ne znamo kako iz njih izaći. U rečniku transakcione analize ''igre'' koje ljudi

međusobno igraju su obično nesvjesne i imaju karakter nepoštenja. Kako Eric Berne objašnjava da

se u njima folira i neko uvijek ućari, a igrač nije samo narator već i akter, čija uloga ne završava hepi

endom.

Transakciona analiza je racionalni pristup razumijevanju različitih ponašanja, bazirana na

pretpostavci da svako može naučiti da poštuje sebe, misli za sebe, donosi sopstvene odluke i

ispoljava svoja osjećanja. Ovi principi su primjenljivi na poslu, kod kuće, u susjedstvu, odnosno u

svakom segmentu života gdje imamo posla sa ljudima. Poenta ovog pristupa je da se kroz čitanje

svjesnih i nesvjesnih signala može dešifrovati kako neko razmišlja, kako se osjeća, šta misli o sebi

ili drugima...

Transakciona analiza se, kao psihoterapija, najčešće primjenjuje u radu s grupama, ali je moguće

koristiti i u individualnoj terapiji.

Pojmovi koje Bern koristi da bi objasnio strukturu ličnosti pojedinca su: roditelj, odrasli i dijete. Ovi

pojmovi su donekle slični Frojdovim konstruktima (id, ego, super-ego) ali su oni u Bernovoj teoriji

više psiho-socijalno nego nagonsko (ili biološki) određeni. Za razliku od Frojda, Bern ne govori o tri

zasebne strukture unutar ličnosti, nego o tri ego stanja.

1. MODEL EGO STANJA LIČNOSTI:

Da li ste se nekad ponašali, razmišljali ili se osjećali onako kao kad ste bili dijete? Da li je bilo

trentaka kada ste sebe uhvatili kako se ponašate, razmišljate, osjećate kao da ste kopirali svoje

roditelje ili druge osobe koje su za vas bile roditeljske figure? I da li je bilo trenutaka kada su vaše

ponašanje, razmišljanje ili osjećanja jednostavno bili direktna reakcija na ono što se dešavalo oko

vas u tom momentu? U tim prilikama , vi ste reagovali kao odrasli (što i jeste) i niste se prebacili u

djetinjstvo.

Kada ova tri ego stanja sastavimo, dobijamo trodjelni model ego stanja ličnosti koji predstavlja

suštinu TA teorije. U određenim okolnostima, osoba se, zavisno od nekih proživljenih situacija,

prebacija iz jednog u drugo ego stanje.

Bern je smatrao da su sadržaji u sva tri ego stanja ispisani u djetinjstvu, što odgovara

psihoanalitičkoj postavci koja kaže da je su prvih nekoliko godina života ključne za izgradnju

ličnosti.

Roditelj

U roditelju se, smatrao je Bern, nalaze poruke naših bioloških roditelja (ili drugih osoba od

autoriteta) snimljene u djetinjstvu, „kao na magnetofonskoj traci”. To uključuje vrijednosti, pravila,

propise, upozorenja koje su otac i majka prenijeli djetetu, u otprilike prvih pet godina života. Sjetite

se fraza poput: "Pazi, ostavi to, ne, to ne može, ne diraj, nikada ne laži, tanjir mora biti prazan, učini

najbolje!...itd…" Roditelj ima bezbroj uputa, npr. kako da pereš zube, kako da pospremiš krevet, šta

kupiti, kako napraviti izbor itd. Ti uputi se ne brišu i ostaju svo vrijeme u nama. Nastupi roditelja

mogu biti kontradiktorni. Roditelj može uputiti dijete da ne laže, a da pri tom sam slaže. To može

opteretiti i samog roditelja. Dijete koje je izgubilo samopouzdanje se prepoznaje po standarnim

rečenicama : ''To je uvijek moja greška, ponovo sam ja kriv, zašto ja, uvijek će tako ostati! '' Takvo

dijete se ustvari osjeća napuštenim, nemoćnim, plašljivim, tužnim, nervoznim, ljubomornim,

zavidnim. Sklono je fobijama, paničnim napadima, hiperventilaciji. Bernov konstrukt roditelja

donekle odgovara Frojdovom konstruktu super-ega.

Dijete

Ovaj Bernov konstrukt donekle podsjeća na ono što je Frojd označio kao id. Bern je smatrao da

svaka osoba nosi u sebi jedno malo dijete – dječaka ili djevojčicu – koje misli osjeća, djela i

odgovara baš onako kako su to on ili ona činili kao djeca određene dobi. Ovo ego-stanje naziva se

dijete. Za pojedinca je, smatrao je Bern, vrlo značajno da razumije svoje Dijete, ne samo zato što će

s njim provesti čitav život, nego i zbog toga što je ono i najvredniji dio njegove ličnosti.

Dok se spoljni događaji registruju kao kategorija podataka koju nazivamo roditelj, istovremeno se

registruju i unutrašnji podaci koji su reakcija na ono što „mali čovjek” vidi i čuje.

Pošto mali čovjek tokom svojih najkritičnijih ranih iskustava nema sposobnost govora, većina

njegovih reakcija se sastoji od osjećanja. Kao i u slučaju roditelja, i dijete je stanje u koje čovjek

može preći skoro svakog trenutka u svojim sadašnjim transakcijama. Mnogo toga može nam se

danas dogoditi što oživljava situaciju iz djetinjstva i izaziva ista osjećanja koja smo tada doživjeli.

Kada je čovjek nadvladan osjećanjima, kažemo da je prevladalo njegovo dijete. Kada njegov bijes

prevlada nad razumom, kažemo da je njegovo dijete na vlasti.

Svijetla strana djeteta , kao najznačajnijeg dijela ličnosti, je ta što se u djetetu nalaze kreativnost,

radoznalost, želja za istraživanjem i saznavanjem, potreba za dodirom i životnim iskustvom kao i

sjećanja na veličanstvena i davna osjećanja vezana za prva otkrića. U djetetu su registrovana sva

zadovoljstva vezana za ova iskustva.

Odrasli

Bern je smatrao da do desetog mjeseca života odojče ima samo roditelja i dijete. Do tada, život

djeteta se sastoji pretežno od pespomoćnih ili nepromišljenih reakcija na zahtjeve i stimuluse iz

njegove okoline. Ono što je djetetu nedostajalo u najranijem periodu bila je sposobnost da odlučuje

o svojim reakcijama ili da utiče na svoju okolinu.

Desetomjesečno odojče otkriva da je sposobno da učini nešto što izrasta iz njegove sopstvene

svijesti i jedinstvene sposobnosti razmišljanja. Ovo samoostvarivanje jeste početak nastajanja

Odraslog.

Od momenta kada dijete počinje da puže i otkriva svijet oko sebe, malo po malo , na osnovu

sopstvenih iskustava, ono otkriva razliku između vanjskih i unutrašnjih događanja. Tako se razvija

vlastito mišljenje. Odrasla osoba odlučuje na osnovu sakupljenih sopstvenih vrijednosti koja su opet

sagrađena na bazi iskustava roditelja i dječije faze, dakle djeteta. Odrasli obično kod odluka prilaze

novoj informaciji sa pozicija roditelja a osjećanja djeteta. Tada postupamo prema objektivnoj

proceni stvarnosti. To je idealno ego stanje. Nalaženje i razvoj Odraslog je cilj TA.

Tokom prvih godina života, odrasli je nježan i neiskusan. Tako se „nokautira” naredbama iz

roditelja i strahom iz djeteta. Kod većine ljudi odrasli, uprkos brojnim preprekama, preživljava i

nastavlja da funkcioniše sve efikasnije tokom procesa sazrijevanja.

Odrasli se razlikuje od roditelja, jer roditelj rasuđuje povodeći se za mišljenjem drugih i nastoji da

imitiranjem sprovede niz pozajmljenih normi ponašanja. Razlikuje se i od djeteta, koje je sklono

neodmjerenom reagovanju, na bazi prelogičnog rasuđivanja i nedovoljno razlikovanih i iskrivljenih

opažanja.

Pomoću odraslog, mali čovjek može početi da uviđa razliku između života kojem je bio naučen i

kakav mu je predstavljen (roditelj), života kakvog je osjetio, želio ili je o njemu maštao (dijete) i

života kako ga on sam shvata (odrasli).

Odrasli je kompjuter za obradu podataka, koji donosi odluke nakon procjenjivanja informacija iz tri

izvora: roditelja, djeteta i podataka koje je odrasli prikupio i još ih prikuplja. Jedna od najvažnijih

funkcija odraslog je da ispita podatke u roditelju, da vidi da li su tačni ili ne i da li su danas još

primjenjivi i da ih zatim prihvati ili odbaci. On takođe ispituje dijete, sagledava da li osjećanja koja

postoje pristaju sadašnjosti ili su zastarjela i čine odgovor na zastarjele podatke roditelja. Cilj nije da

se likvidiraju roditelj i dijete, nego da se postane sposoban za ispitivanje ovih kategorija podataka.

Ne postoje univerzalni obrasci ego stanja. Svako stanje se drugačije ispoljava kod svake ličnosti,

prema iskustvima iz djetinjstva, mentalitetu, intelektu, tradiciji i porodičnom zaleđu.

2. TRANSAKCIJA

Transakcija je ključni termin transakcione analize. Transakcija podrazumijeva reakciju jedne

osobe na poticaj (podražaj) druge osobe. Ona je ustvari tok komunikacije. Može da zvuči prilično

apstraktno, ali se banalnim primjerom može pojasniti. Ako djetetu oduzmemo igračku, ono će

sigurno zaplakati. Plakanje je reakcija na oduzimanje igračke - oduzimanje i plač zajedno

predstavljaju transakciju. Berne je međutim uočio da ljudi ponekad šalju poruke sa različitih nivoa.

Poruka može zvučati činjenično i objektivno, ali na psihološkom nivou ima sasvim druge namjere.

Takvo ponašanje Berne je protumačio igrama ili transakcijama koje se ponavljaju a završavaju s

osjećajem koji potvrđuje rane odluke.

Ključnu stvar u analizi igara igra „životni scenarij“. To je model po kom osobe žive a zasniva se na

seriji prerano i pod stresom donešenih odluka u ranom detinjstvu. Cilj TA je oslobađanje od

životnog scenarija i postizanje autonomije. Pomoćno sredstvo za razumijevanje osjećanja i

ponašanja, i dovođenja istih u vezu su tri položaja (ili ego stanja): roditelj, odrasla osoba i dete.

Svakom odgovaraju ove tri pozicije.

- Transakcije i strokovi se obavljaju istovremeno na izričitom i psihološkom nivou.

Uzmimo kao primjer sladak, brižan glas sa sarkastičnom namjerom. Da bi se razumjela

komunikacija potrebno je tumačenje i verbalnog i neverbalnog sadržaja.

Strokovi su priznanje, pažnja ili reakcije koje jedna ličnost pruža drugoj. Strokovi mogu biti

pozitivni (tople malje) ili negativni (hladne bodlje). Ljudi žude za strokovima i u nedostatku

pozitivnih traže makar negativne. Ličnosti vrše i trpe pritisak da komuniciraju kroz određeno ego

stanje. TA razlikuje šest načina za struktuiranje vremena pomoću davanja i primanja strokova:

povlačenje, ritual, dokolica (razonoda), posao, igre, intimnost ( prisnost ). Poređano je po snazi

strokova, prisnost i igre daju najjače strokove. Povlačenje - nema razmjene strokova. Rituali su

uzajamne, stereotipne serije transakcija. Sadrže serije strokova koji se razmenjuju između dvije

strane. Ljudi mogu da upražnjavaju dnevni ritual od dva stroka tako da, kada se prvi put susretnu,

pozdrave jedni druge sa : '' Zdravo '' . Drugi mogu da imaju ritual od četiri stroka kao - A: '' Zdravo!

''- B: ''Zdravo! Kako si? ''- A: '' Ide. Kako si ti? '' - B: '' Lijepo. Vidimo se. '' . Razonoda je serija

uzajamnih, polu-ritualnih transakcija. Razonode nemaju skriveni cilj i obično se odvijaju između

ljudi na istoj talasnoj dužini. Uglavnom su površne i bezazlene. Raznode su vrsta čavrljanja.

Aktivnosti podrazumijevaju da ljudi rade zajedno na zajedničkmom cilju. To može biti posao, sport

ili nešto slično. Nasuprost razonodama, ovdje postoji cilj koji vodi interakcije. Strokovi se

razmenjuju u okviru saradnje i nisu lični, već se odnose na aktivnost. Igra su serije uzajamnih

transakcija sa prikvirenim ciljem, koje teku ka predvidivom ishodu. Prisnost je način struktuiranja

vremena koja dozvoljava razmenu najsnažnijih strokorva bez igranja igara. Intimnost se razlikuje od

igara jer ovde nema skrivenog cilja, i razlikuje se od aktivnosti, jer nema drugog procesa koji

definiše kontekst saradnje. Strokovi su lični, odnose se na drugu ličnost i često bezuslovni.

Igre su veoma važan pojam za transakcionu analizu. Igre obično igraju roditelj, odrasli i dijete ego

stanja, i imaju često ustaljen broj igrača, uloga pojedinca može da se menja i ljudi mogu da igraju

više igara. Bern je identifikovao veliki broj igara (knjiga “Koju igru igraš”), sa primjedbom da,

nezavisno od toga kada, gdje ili zašto ih neko igra, svaka igra teži veoma sličnoj sturkturi. Postoje

uloge, pravila i ciljevi igre. Svaka igra donosi dobit (nadoknadu) onima koji je igraju, kao što su

pokušaj da se izazove simpatija, zadovoljstvo, postigne osveta ili ostvari neka druga emocija koja

obično pojačava životni skript. Lišiti igrače očekivane dobti je način da se igra prekine.Važan aspekt

igre je broj igrača. Igre mogu biti dvostruke (igraju ih dva igrača), trostruke (igraju ih tri igrača) ili

mnogostruke.

U transakcionim igrama ljudi ne postupaju uvijek racionalno, a njihovi motivi su često prikriveni.

Svaka igra podrazumijeva uloge: progonitelja, žrtve i spasioca. Igrači mogu da mijenjaju ove uloge.

Žrtva može da postane progonitelj i stavlja prethodnog prognitelja u ulogu žrtve ili spasilac iznenada

postaje progonitelj (recimo, prebacivanje: '' Nikada ne cijeniš moju pomoć! '' ).

3. VRSTE TRANSAKCIJA :

Postoji nekoliko različitih transakcija. Radi lakšeg shvatanja uzima se za primjer odnos između dvije

osobe.

KOMPLEMENTARNA (RECIPROČNA) TRANSAKCIJA je podudarajuća između na

primer : dva roditelja, dva djeteta, ili dvoje odraslih. Recipročne transakcije su one u

kojima se svaka osoba obraća ego stanju u kome se druga osoba nalazi. Komplementarne

transakcije mogu da traju u nedogled. Primjer: dvije starije osbe koje kritikuju „današnju

omladinu” navodeći beskrajne primjere koji podržavaju njihovo kritičko stanovište

(transakcija iz roditelja u roditelja).

NEKOMPLEMENTARNA TRANSAKCIJA su zapravo sve ostale (unakrsna, dvostruka,

prikrivena), kao na primjer između djeteta i roditelja, djeteta i odraslog, između odraslog i

roditelja. U ovakvim transakcijama dolazi do nepodudarnosti i komunikacija se prekida.

Komunikacija se odvija paralelno sa prikrivenom psihološkom transakcijom. Tu govor tijela

odaje pravo značenje. Na primjer - neko riječima odraslog kaže: ''Hajde da se bacimo na taj

posao! '' , a istovremeno namigne kao dijete koje poziva na zabušavanje. Drugi, takođe

riječima odraslog, odgovara: '' Naravno! '' - uzvraćajući kao dijete migom na mig

Prema Bernu, postoje četiri osnovne životne pozicije, koje dijete može zauzeti i u odnosu na

koje formira svoj “životni scenario” (skript) ali i svoj pogled na život.

ja nisam OK, ti si OK.

ja nisam OK, ti nisi OK. 

ja sam OK, ti nisi OK. 

ja sam OK, ti si OK.

PATOLOGIJA

Bern je definisao dva oblika patologije: Kontaminaciju (odraslog) i Isključenje (nekog od ego –

stanja).

Kontaminacija – u idealnom slučaju, roditelj, odrasli i dijete su razdvojeni. Kod mnogih ljudi se,

pak, ego – stanja preklapaju. Ukoliko je odrasli kontaminiran (dio odraslog je „poklopljen”)

roditeljem, govorimo o predrasudi. Ovo preklapanje potiče od neispitanih podataka iz roditelja koje

osoba prihvata i obrađuje kao istinite. Predrasude se razvijaju u djetinjstvu, kada roditelji koji

pružaju sigurnost zatvore vrata raspitivaju o izvjesnim temama. Tretman se ovdje sastoji u

razdvajanju roditelja i odraslog i u uspostavljanju granice između njih, putem preispitivanja i

„modernizovanja” roditelja.

Ukoliko je odrasli kontaminiran djetetom, govorimo o iluziji ili halucinaciji. Iluzije se najčešće

zasnivaju na strahu. Halucinacije su fenomeni stvoreno veoma jakim stresom, u kojem ono što se

jednom spolja doživjelo (poniženje, odbijanje, prekor) biva stalno iznova doživljavano. Jednom

registrovano iskustvo se stalno prikazuje kao stalno. Ovo je čest simptom kod shizofrenih bolesnika.

Isključenje – ova vrsta patologije predstavlja isključenje jedno od ego-stanja. Najčešće se radi o

borbi između roditelja i djeteta, pri čemu jedno od ova dva ego – stanja uspijeva da „zagospodari”

odraslim, isključujući ono drugo ego – stanje. Ukoliko je odrasli kontaminiran roditeljem a ego –

stanje djeteta je isključeno, imamo pojedinca kod koga je dužnost uvijek na prvom mjestu, a koji

istovremeno ne umije da se opusti, raduje se ili uživa. Posebnu teškoću ( po društvo ) predstavlja,

međutim, postojanje pojedinaca kod kojih je odrasli kontaminiran djetetom, a roditelj je isključen.

Ovo je tipično za psihopate, sadiste, ljude bez savjesti.

4. OBLICI TERAPIJA TRANSAKCIONE ANALIZE:

Psihoterapija

Savjetovanje

Edukacija

Organizacija

Psihoterapijska primjena transakcione analize podrazumijeva rad sa ljudima čije su smetnje

definisane kao mentalni poremećaji i koje su obuhvaćene savremenom psihijatrijskom

klasifikacijom bolesti ( ICD-10, DSM-IV ). Savremeni stav je da svako ko je zavšio neki od

humanističkih fakulteta može, uz dodatnu edukaciju (psihoterapijski propodeutikum) postati

psihoterapeut.

Savjetodavna primjena ( koučing, razne vrste savetovanja ) TA se odnosi na rad sa ljudima kojima

je potrebna psiho-socijalna pomoć, ali koji se ne mogu smatrati mentalno poremećenima, tako da se

u ovoj specijalizaciji obrazuju školski psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici, medicinske

sestre i tehničari, defektolozi, penolozi, sveštenici, itd.

Edukaciona primena ( nastava, pedagogija, andragogija, treninzi, ...) TA podrazumijeva rad sa

zdravom djecom i odraslima u kontekstu učenja, gdje je cilj razvoj njihovih ljudskih potencijala i

prevencija poremećaja, a ovom oblašću primjene TA bave se pedagozi, vaspitači, učitelji,

nastavnici, profesori, andragozi, itd.

Organizaciona ili korporativna primena TA podrazumijeva rad sa grupama i timovima koji su

usmjereni ka ostvarenju nekog cilja ( tim, korporacija, organizacija, udruženje, preduzeće, itd.) gdje

je osnovna namjena poboljšanje njihove efikasnosti, kao i rad s problemima vođenja i rukovođenja.

Ova oblast je otvorena za sve one koji se bave ovom problematikom, od industrijskih psihologa, do

profesionalnih menadžera i konsultanata.

Iako postoje izvjesna preklapanja između ovih oblasti primjene, danas se smatra da svaka oblast

primjene zahtjeva od budućeg transakcionog analitičara poznavanje posebnih znanja i vještina.

5. ISPISIVANJE NAŠE ŽIVOTNE PRIČE ( SKRIPT, SCENARIO)

Po transakcionoj analizi, pojedinci u ranom detinjstvu biraju svoju životnu priču (skript, scenario)

koja odgovara na osnovna pitanja kao što su : ''Kakva sam ja ličnost? Kako da izađem na kraj sa

životom, šta je važno?... '' - Te priče se osoba zatim drži tokom čitavog života, bez obzira na

posledice, kako bi dokazala da je u pravu, čak i po cijenu bola, prinude, samoporažavajućih

postupaka i drugih smetnji. Skript je naš životni plan, ali i obrazac kojim poimamo svijet oko nas.

Redefinišemo (iskrivljujemo) stvarnost kako bi je prilagodili našem viđenju. Takođe pribjegavamo

umanjivanju, proglašavamo nešto nevažnijim i bezvrednijim nego što jeste, kako bismo prikrili da

svijet protivurječi našem skriptu.

Bern je smatrao da postoje “gubitnički” i “dobitnički” scenariji. Primjer za prve su psihotični

pojedinci, alkoholičari, zatvorenici, samoubice.

Reket je strategija koja ličnosti omogućava da dozvoljenim osjećanjima prikriju osjećanja koja

zaista imaju, ali koja smatraju nedozvoljenim. Reket je set ponašanja i izabranih strategija naučenih i

praktikovanih u djetinjstvu koja pomažu da se dožive osjećanja iz skripta. Ovo se događa uprkos

vlastitih površnih negodovanja i osjećanja povrijeđenosti, izvan svijesti i tako što se vidi kao krivica

nekog drugog. Ko je, recimo, izabrao životni skript ljudi će te uvek iznevjeriti, taj će se potruditi da

doživi iznevjeravanje, uprkos tome što navodno negoduje protiv njega. Reketi i igre su sredstva koja

ličnost koristi da stvori okolnosti u kojima može slobodno da osjeti skrivena osjećanja, povinujući se

skriptu iz djetinjstva i ojačavajući ga. Ta sredstva su nadomjestak za životnija i punija osjećanja

odraslog i za odogovor koji bi više odgovarao ''ovdje i sada '' situaciji.

ZAKLJUČAK

Filozofija transakcione analize podrazumijeva da su ljudi OK, da svaka ličnost ima vrijednost,

značaj, jednako pravo na uvažavanje. Svako (sa malo izuzetaka) ima pun kapacitet odraslog da

misli. Ljudi odlučuju o svojoj životnoj priči i sudbini i to je odluka koja može da bude promijenjena.

Sloboda od neprilagođenosti utisnute u skript iz djetinjstva je potrebna da bi se čovjek oslobodio od

neodgovarajućeg, neautentičnog postupanja i premještenih emocija, svega onoga što nije časna i

poštena reakcija na ''sada i ovdje '' život. Ciljevi promjene pod TA su : autonomija ( sloboda od

skripta iz djetinjstva ), spontanost, prisnost, rješavanje problema kao suprotnost izbjegavanju ili

pasivnosti, izlečenje kao ideal, a ne tek napredovanje učenjem novih izbora.