TRANSPARENTNOST SUDOVA I ODGOVORNOST MEDIJA

Regionalna konferencija održana od 1. do 3. septembra 2009. godine u Sarajevu

Sarajevo, 2009.

Oraganization for Securiy andCo-operation in EuropeMission to Bosnia and Herzegovina

Izdavač: BIRN BiH

Direktorica BIRN-a BiH: Anisa Sućeska-Vekić

Urednica BIRN – Justice Reporta: Nidžara Ahmetašević

Publikaciju priredili: Erna Mačkić i Denis Džidić

Lektorica: Nadira Korić

Prijevod: Damir Omeragić

Publikaciju uredile: Nidžara Ahmetašević i Anna McTaggart

DTP: Lorko Kalaš

TIRaž: 250

Izdavanje ove publikacije pomogla je Vlada Kraljevine Norveške.

SADRŽAJ

7 Anisa Sućeska-Vekić

9 Nidžara Ahmetašević

11 Dr. Dirk Forger

13 Gary Robbins

13 Jan Braathu

13 Michael Tatham

15 AGENDA

19 Transparentnost sudova: Naučene lekcije i daljnji koraci

25 Politička odgovornost u održavanju sudske transparentnosti i nezavisnosti

27 Nepoštivanje odluka MKSJ-a i medijsko gledište na odluke o nepoštivanju suda

31 Dokumentiranje činjenica o ratnim zločinima

33 Uloga javnog servisa u izvještavanjima o ratnim zločinima

37 Interes javnosti za suđenja za ratne zločine

39 Institucionalna odgovornost i transparentnost pravosuđa

43 RADIONICA ZA MEDIJE

45 Gilles Roduit

7

Anisa Sućeska-Vekićdirektorica BIRN-a BiH

Suočavanje s prošlošću jeste jedan od osnovnih stubova koji garantuju si-gurniju i bolju budućnost u postkonfliktnim društvima. Samo transparentnost tog teškog i dugotrajnog procesa može pomoći da se izgradi izgubljeno po-vjerenje među ljudima.

Također, sloboda medija predstavlja jedan od osnovnih principa izgradnje demokratskog društva, ali i njihova odgovornost, koja ima ključnu ulogu u informisanju javnosti kada su u pitanju procesi tranzicione pravde i suočava-nja s prošlošću.

Regionalnom konferencijom pod nazivom “Transparentnost sudova i odgo-vornost medija” imali smo za cilj premostiti jaz između pravosudnih insti-tucija, lokalnih vlasti i medija u regionu Zapadnog Balkana, kroz razmjenu iskustava o transparentnosti rada sudova i pravovremenom, objektivnom i pouzdanom izvještavanju o zločinima počinjenim u prošlom ratu, kao i insti-tucijama i mehanizmima za bavljenje tim zločinima.

Na ovoj konferenciji uspjeli smo okupiti brojne međunarodne eksperte u oblasti ratnih zločina, pravne stručnjake, ali i novinare specijalizovane za izvještavanje o ratnim zločinima.

Ona je nastala kao plod petogodišnjeg truda BIRN-a BiH da pomogne pred-stavnicima medija i civilnog društva da razumiju rad domaćih pravosudnih institucija koje se bave pitanjima suočavanja s prošlošću. Što je još važnije, i da se uspostave efikasni kanali komunikacije između ovih institucija i gore navedenih aktera u cilju transparentnijeg procesuiranja ratnih zločina u na-šoj zemlji i regionu. Zbog onih za koje se ovi procesi i vode – građana.

BIRN BiH je od 2004. godine jedan od ključnih aktera u približavanju pravde građanima Bosne i Hercegovine i regiona. U proteklih pet godina, BIRN-ova visoko cijenjena i međunarodno priznata novinska agencija Justice Report na dnevnoj bazi informiše javnost o procesuiranju ratnih zločina i pitanjima tranzicione pravde koja utiču na živote građana. BIRN je jedina organizacija u Bosni i Hercegovini koja je zabilježila svaki dan suđenja pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH, od njegovog osnivanja. Asocijacija izvještača sa Su-da BiH, koju je BIRN pokrenuo i koja okuplja novinare iz pisanih i elektron-

8

skih medija, također već pet godina uspješno zagovara najviše standarde u novinarstvu, te transparentnost pravosudnih institucija.

U ime BIRN-a BiH, zahvaljujem se svim učesnicima konferencije na njihovom doprinosu kako samoj konferenciji, tako i ovoj publikaciji. Zahvaljujem se Fondaciji Konrad Adenauer na koorganizaciji konferencije. Posebno se zahva-ljujem vladama Norveške i Švajcarske te OSCE-ovim misijama u BiH i Srbiji, koje su pomogle organizovanje ove konferencije.

Nadamo se da će iskustva i preporuke koje su razmijenili učesnici prve re-gionalne konferencije na temu transparentnosti pravosuđa i odgovornosti medija, biti koristan iskorak u činjenju procesa suočavanja s prošlošću u regionu Zapadnog Balkana što vidljivijim pred očima javnosti. U tom smislu predstavljamo i publikaciju koja je pred vama.

9

Nidžara Ahmetaševićurednica izdanja BIRN – Justice Report

Namjera konferencije, pa i publikacije koja je pred vama, jeste da otvorimo prostor za razgovor o važnosti odgovornog, pravovremenog i objektivnog informiranja o procesima protiv optuženih za ratne zločine, kao i o potrebi za transparentnim radom pravosudnih organa pred kojima se ti procesi odvijaju.

I jedno i drugo je neophodno kako bi javnost u regionu vratila, ili dobila, po-vjerenje u pravosudni sistem i kako bi oni koji su do jučer bili žrtve najtežih kršenja ljudskih prava počeli vjerovati da pravda postoji.

BIRN Bosne i Hercegovine je već pet godina angažiran na ovom planu. Kroz agenciju Justice Report svakodnevno izvještavamo o svemu što se dešava pred Odjelom za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine. Mjesečno naše izvještaje samo putem web stranice čita više od 13.000 posjetilaca. Broj je mnogo veći jer izvještaje prenose brojne agencije kako u ovoj zemlji, tako i u regionu, ali i šire.

Arhiva naših izvještaja poslužila je, i služi, onima koji izučavaju cijeli proces, te nas nerijetko čitaju i citiraju oni koji istražuju pozadinu i posljedice sukoba u ovom regionu.

Svjesni smo da je među našim čitateljima veliki broj onih koji su bili žrtve ratnih zločina. Oni žele da se čuje njihov glas i da pravda bude zadovoljena.

U proteklih pet godina primili smo nemali broj pisama u kojima nam se za-hvaljuju zbog onoga što radimo, ali i redovno traže više informacija o samom funkcioniranju pravosudnog sistema u BiH, ali i u susjednim državama.

Kroz ta pisma smo naučili koliko je bitno i potrebno pisati o procesima protiv optuženih za ratne zločine i koliko ljudi žele znati o tome kako funkcionira pravosudni sistem, ali i o tome koliko je pravda bitna.

Vjerujemo da će i ova publikacija, kao i sama konferencija, biti za sve nas koristan podsjetnik na važnost procesa suočavanja s prošlošću, ali i neop-hodnost postojanja neovisnog pravosuđa i profesionalnih medija.

11

Dr. Dirk Forgerdirektor Medijskog programa za Jugoistočnu Evropu, KAS

Glavni ciljevi Medijskog programa Konrad Adenauer Stiftunga (KAS) za Jugoistočnu Evropu su podrška razvoju demokratskog novinarstva i razvijanje novinarstva kao četvrte

snage u državi. No, dozvolite mi nekoliko riječi o ratu, historiji i odgovorno-sti. Počet ću s nekoliko izreka, poput: “Ne možete graditi budućnost ako ne riješite prošlost”, “Da biste znali kuda idete, morate znati odakle potičete”, “Zaborav pomaže samo kriminalcima, a ne žrtvama”... Moj stari nastavnik historije uvijek je govorio: “Jedina stvar koju učimo od historije jeste da čo-vječanstvo ne uči iz svoje historije.” Da li je stvarno tako?

Dragi novinari i prijatelji prava, svi znamo da postoje česti sukobi među vama. Često se naprosto ne razumijete, jer govorite različitim jezikom i imate drugačije ciljeve. Ali odgovornost je sudija da objasne javnosti šta se dešava. Morate govoriti jasnim jezikom. Isto tako, odgovornost je novinara da prate pravila sudnice i pravne termine. Lično ne podržavam princip “ge-neralnih novinara”. Barem u nekim poljima (poput nauke, biznisa i prava), novinari moraju biti stručnjaci. Ista pravila su obavezna u nauci: ne morate znati sve, ali morate znati dosta, kako biste postavili prava pitanja. To je već mnogo.

Kao predstavnik medija i u skladu s našim programom, uglavnom se obra-ćam novinarima: Vi ste relevantni samo ako pružate kvalitetnu uslugu. To je novinarstvo koje nije slabog kvaliteta, već je kvalitet tu najveći prioritet. No-vinarstvo koje prati etičke principe i dobre standarde profesije. Novinarstvo na koje političari ili biznismeni ne mogu uticati ili ga ucjenjivati. Samo tada su novinari povjerljivi, i tada mediji mogu pozitivno uticati na društvo.

Ljudi u regionu moraju naučiti da imaju iste ciljeve (mir, sigurnost, evropske integracije) i da mogu učiti od drugih. Problemi poput ekoloških pitanja i kri-minala ne zaustavljaju se na granicama. Oni se rješavaju skupa. Mediji i pra-vo su ovisni jedno o drugome, jer mogu djelovati u demokratskom društvu ako rade skupa. Moraju govoriti jedni s drugima, a ne samo jedni o drugima.

12

Moji dragi pravnici i sudije, kao i preosjetljivi političari: Zadatak je novinara da se kritički osvrnu na vaš rad. Oni moraju kontrolirati ono što se dešava. To je njihov zadatak! Nije njihov zadatak da budu vaši prijatelji, ali možete očekivati da će oni biti pošteni, da imaju predznanje o pravnim pitanjima i da prate pravila profesije. Dame i gospodo, tu smo – pričajte jedni s drugima, u otvorenom dijalogu.

Partneri BIRN-a BiH i KAS-a u organizaciji ove konferencije bili su OSCE i ambasade Kraljevine Norveške i Švajcarske u BiH.

13

Gary Robbins, ambasador Misije OSCE-a u BiH, naglasio je da s ponosom pružaju podršku organiziranju skupa pravnih stručnjaka i eksperata kako bi razgovarali o temi od ogromne važnosti, ne samo za državu nego i za cjelokupnu regiju:

“(...) Stara izreka i dalje vrijedi: ‘Ne samo da pravda mora biti zadovoljena, mora se i vidjeti da je zadovoljena.’ Građani će razviti veći stepen povje-renja u postupak procesuiranja ratnih zločina ako su dobro informirani o njemu. Društvo BiH ne samo da zaslužuje nego i treba zdravu raspravu o postkonfliktnoj odgovornosti, tempu i obimu ostvarenog napretka, kao i o preprekama koje još uvjek postoje. Neophodno je da pravosuđe i mediji rade zajedno, kako bi osigurali da do tog dijaloga i dođe. To znači da su i jedni i drugi dužni dovoditi u pitanje i suprotstaviti se, i to javno, dezinformacijama i provokativnoj retorici o pravosuđu, koja isuviše često ometa, pa čak i preki-da razgovor...”

Jan Braathu, ambasador Kraljevine Norveške u BiH, kazao je kako transparentnost i in-formacije u vezi sa suđenjima za ratne zločine nisu samo značajne za legiti-mnost sudskih institucija kao takvih, već i za stvaranje širih društvenih veza:

“(...) Nerazumijevanje koje proističe iz ovih sudskih procesa može uvećati društvene tenzije i pomoći eskalaciji političkih ratova. Ovo je posebno slučaj u postkonfliktnim društvima, gdje postoji potreba da se pozabavi prošlošću i ponovno izgrade društvene veze obostranog povjerenja, ne samo u instituci-je već i među pojedincima. Posebno se treba dodati značajna odgovornost u osiguranju transparentnosti samih pravosudnih institucija i njihovog odnosa prema javnosti. Međutim, mediji također imaju važnu ulogu i, zaista, veliku odgovornost u svom izvještavanju o suđenjima za ratne zločine.”

Michael Tatham, ambasador Velike Britanije u BiH, naglasio je da je Ambasada ponosna što je imala mogućnost da podrži skup “jer je vladavina zakona u BiH polje u koje je Velika Britanija uložila mnogo, iz jasnih razloga”. Vladavina zakona, sma-tra Tatham, “leži u srcu ključnih procesa, a to je kredibilnost svake vlasti, kao i poštovanje koje građani imaju prema vlasti. O tome ovise servisi koje vlast može obezbijediti građanima, kao i podrška vlasti građanstvu, integri-tetu rada, kao i sigurnost”:

“(...) Vladavina zakona će osigurati put vanjske politike BiH. U potpunosti sam siguran da je proces evropskih integracija pravi put za BiH. Međutim,

14

pitajte bilo koju novu članicu EU-a koji je bio najteži zahtjev za članstvo, i vjerovatno će odgovoriti da je to bilo osiguravanje vladavine zakona. To je istovremeno i uslov koji se najviše provjerava. (...) S obzirom na teške zločine počinjene tokom ratnog perioda u BiH, vladavina zakona i sudski procesi koji će se baviti strašnom zaostavštinom rata postat će ključni za budućnost.”

15

AGENDA

Sesija 1: Transparentnost sudova: Naučene lekcije i daljnji koraci

• John Hocking, registrar Ureda registrara Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY)

• Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH• Milorad Barašin, glavni tužilac Tužilaštva BiH • Siniša Važić, predsjednik Vijeća za ratne zločine, Srbija• Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske • Alma Dedić, šefica Odjela za pravosuđe UNDP-a BiH• Andrej Nosov, moderator, predsjednik Inicijative mladih za ljudska pra-

va, Srbija

Sesija 2: Politička odgovornost u održavanju sudske transparentno-sti i nezavisnosti

• Dušan Ignjatović, direktor Nacionalnog vijeća za saradnju sa MKSJ-om, Srbija

• Gordan Markotić, predstavnik Ministarstva pravosuđa Hrvatske• Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV)

BiH• Jasminka Džumhur, ombudsman, Ured ombudsmana za ljudska prava

BiH• Refik Hodžić, moderator, rukovodilac Odsjeka za javno informisanje MK-

SJ-a u BiH

Sesija 3: Nepoštivanje odluka MKSJ-a i medijsko gledište na odluke o nepoštivanju suda

• Tilman Blumenstock, pravni zastupnik MKSJ-a• Nerma Jelačić, glasnogovornica MKSJ-a • Gordana Igrić, regionalna direktorica Balkan Investigative Reporting

Networka (BIRN), Srbija• Dragana Babović, novinarka Vijesti, Crna Gora• Josip Šarić, novinar Hrvatske radiotelevizije (HRT)• Snježana Ivandić, moderatorica, izvršna direktorica Balkanske mreže za

ljudska prava (BHRN), BiH

16

Sesija 4: Dokumentiranje činjenica o ratnim zločinima

• Nataša Kandić, izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo, Srbija• Mirsad Tokača, predsjednik Istraživačko-dokumentacionog centra, BiH• Vesna Teršelič, direktorica Documente, Hrvatska

Sesija 5: Uloga javnog servisa u izvještavanjima o ratnim zločinima

• Emir Habul, urednik informativnog programa BH Radija 1 (BHR1)• Josip Šarić, novinar HRT-a• Bojan Brkić, zamjenik glavnog i odgovornog urednika Radio-televizije

Srbije (RTS)

Sesija 6: Interes javnosti za suđenja za ratne zločine

• Erna Mačkić, novinarka BIRN-a i predstavnica Asocijacije izvještača sa Suda BiH (AIS)

• James Rodehaver, šef Odjela za ljudska prava OSCE-a BiH• Mirko Klarin, direktor i urednik agencije SENSE• Saša Madacki, moderator, direktor Centra za ljudska prava (HRC) BiH

Sesija 7: Institucionalna odgovornost i transparentnost pravosuđa

• Jasna Šarčević-Janković, koordinatorica za odnose s javnošću Tužilaštva za ratne zločine Srbije

• Ivana Ramić, glasnogovornica Okružnog suda u Beogradu• Olga Kavran, glasnogovornica Tužilaštva Haškog tribunala • Nerma Jelačić, glasnogovornica MKSJ-a• Refik Hodžić, rukovodilac Odsjeka za javno informisanje MKSJ-a u BiH• Boris Grubešić, rukovodilac Odjela za odnose s javnošću Tužilaštva BiH• Manuela Hodžić, šefica Odjela za odnose s javnošću Suda BiH• Midhat Izmirlija, moderator, asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u

Sarajevu

Zatvaranje konferencije:

• Gilles Roduit, zamjenik šefa Misije Ambasade Švicarske u BiH

17

U sklopu konferencije održana je jednodnevna radionica za medije:

Press kodeks za novinareLjiljana Zurovac, izvršna direktorica Vijeća za štampu BiHMirela Huković-Hodžić, novinarka BHR1 i predstavnica AIS-a

Terminologija i sudska procedura Sonja Prostran, sutkinja Drugog opštinskog suda u Beogradu

Naknada/reparacija žrtvamaJosip Sladić, advokat, Hrvatska

Prava optuženih Nela Sefić, pravna savjetnica, OSCE BiHSenad Kreho, advokat, BiHJasmina Pjanić-Njuhović, direktorica Odjela krivične odbrane (OKO), BiHEdina Rešidović, advokatica, BiH

Iskustvo u izvještavanju o ratnim zločinima Nemanja Stjepanović, novinar agencije SENSENidžara Ahmetašević, urednica agencije BIRN – Justice Report, BiHDenis Džidić, moderator, novinar BIRN-a BiH

19

Sesija 1:

Transparentnost sudova: Naučene lekcije i daljnji koraci

Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso ukazala je na značaj uloge medija u procesu širenja istine i informiranja javnosti o svemu što se dešava na sudovima na kojima se vode procesi protiv optuženih za ratne zločine:

“Mi u Sudu BiH potpuno smo svjesni uticaja medija na javno mnijenje i potrebe da se prenese tačna, objektivna i provjerena informacija. Stoga smo uvijek otvoreni za medije koji su spremni profesionalno i odgovorno prenositi istinu i doprinositi izgradnji općeg povjerenja u našoj zemlji.”

“Smatram da su mediji naše zemlje napravili dobar iskorak kada je riječ o izvještavanju o ratnim zločinima, o čemu se danas govori u čitavoj Bosni i Hercegovini. To je pokazatelj podizanja opće društvene svijesti kod naših građana. No, ne smijemo zaboraviti činjenicu da su tome uveliko doprinijeli mediji svojim izvještajima iz sudnica. U medijima se otvoreno govori o zločinima počinjenim u našoj zemlji. Govori se danas o ratnim zločinima čak i u onim bosanskohercegovačkim medijima u ko-jima, nekada, nije bilo mjesta za istinu. Činjenica je da se, još uvijek, na različite načine tumače uzroci i posljedice počinjenog zločina. Nema opće prihvaćenosti veličine tragedije koja se dogodila. Međutim, bitno je da se o tome više ne šuti”, rekla je predsjednica Suda BiH.

Kreso je podsjetila da su mediji tokom i nakon rata širili mržnju, netrpelji-vost i nepovjerenje, te da zato danas treba raditi na izgradnji povjerenja, tolerancije i kulture mira.

“Pravosudne institucije moraju odraditi svoj dio posla, no isto tako mediji, svjesni svoje uloge, moraju dati doprinos, koji je nesumnjivo veliki. Sa zadovoljstvom primjećujem da neki od njih to već vrlo uspješno čine. Me-đutim, medijima i njihovim novinarima se moraju obezbijediti uslovi za rad i svi mi moramo biti svjesni njihovih potreba i izaći im u susret kad god i koliko god možemo. I dalje tvrdim da je malo sudova koji se mogu pohvaliti transparentnošću kao što to može Sud Bosne i Hercegovine. Vođen načelima demokratskog društva, Sud BiH je uspio izgraditi odnos s medijima zasnovan

20

na profesionalizmu i međusobnom poštovanju. Bez njih naš rad ne bi mogao biti prezentiran na pravi način. Stoga, naše osoblje uvijek rado izlazi u susret novinarima izvještačima, ali i istraživačima, čija je misija našim građanima prenijeti dio atmosfere koja vlada u Sudu BiH”, rekla je sutkinja Kreso.

Milorad Barašin, glavni tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine, ukazao je na to da su istraživanja međunarodnih organizacija o pristupačnosti i otvore-nosti pravosudnih institucija pokazala da su u regionu Zapadnog Balkana, u odnosu na rad s medijima, najtransparentnije pravosudne institucije BiH, odnosno Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine.

“Bosna i Hercegovina, u svom procesu reforme pravosuđa i tranzicione prav-de, primjer je društva u kojem je zastupljena transparentnost pravosudnih institucija, i izuzetno zanimanje novinara i sredstava informisanja za rad pravosudnih institucija. Jedan od razloga je vjerovatno i taj što je Bosna i Hercegovina, u odnosu na zemlje regiona, u specifičnoj situaciji, jer su na njenoj teritoriji počinjeni brojni ratni zločini koji su predmet interesovanja Haškog tribunala i domaćeg pravosuđa”, ukazao je glavni državni tužilac.

Barašin je rekao i kako “kvalitetno, objektivno i sveobuhvatno informisanje javnosti o vijestima i temama iz domena tranzicione pravde, procesuiranja predmeta ratnih zločina, kao i borbe protiv organizovanog kriminala i korup-cije, u potpunosti može biti izgrađeno samo uz obostrani profesionalizam, poštivanje i razumijevanje između pravosudnih institucija i novinara i medij-skih kuća”.

Predsjednik Vijeća za ratne zločine u Srbiji, Siniša Važić, tvrdi da je tran-sparentnost rada sudova u njegovoj zemlji osigurana nizom zakonskih i podzakonskih odredbi koje na “manje-više solidan način regulišu to pitanje”, kao i praksom u radu sudova i sudskih uprava koje sprovode takva zakonska rješenja.

“Aktivnost suda mora da u punoj meri odgovori i na pitanje zaštite ljudskih prava i sloboda, pazeći da način izve-štavanja i obaveštavanja o radu suda i sudskim postupcima i prezentovanje ra-da suda ne bude od uticaja koji bi mo-gao da dovede do povređivanja ljudskih prava i slobode učesnika u krivičnom

21

postupku ili u drugim sudskim postupcima, misleći pri tome ne samo na okrivljene već i na oštećene, žrtve i svedoke”, stav je sudije Važića, koji je iznio svoje mišljenje zbog čega je važno sudske postupke i rad sudo-va učiniti javnijim i transparentnijim.

“Mogući odgovor leži i u podacima prikupljenim u istraživačkom projektu ‘Studija percepcije tranzicione pravde u Srbiji’, urađenom pre nešto ma-nje od godinu dana, gde je utvrđeno, između ostalog, da velika većina ispitanika smatra da je, kada je reč o postupcima za ratne zločine, zna-čajnije procesuirati predmete ratnih zločina pred domaćim pravosuđem negoli van Srbije, a nešto manje od polovine ispitanika smatra da je značajnije procesuirati ratne zločine pred domaćim pravosuđem, kako bi se građani Srbije suočili sa istinom i kako bi javnost postala svesna rat-nih zločina koji su počinjeni. U tom podatku krije se i potreba za većom prisutnošću javnosti i medija u tim postupcima, kao i drugim postupcima za naročito teška krivična dela”, rekao je Važić.

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Branko Hrvatin, istakao je da bitnu ulogu u zaštiti ljudskih prava imaju pravosudni sistemi i zato su oni pod posebnom lupom i povećalom javnosti:

“U tome je uloga medija višestruka, od svakako vrlo pozitivne i prijeno-sa informacija ka javnosti od sudstva, one čuvarske ili kontrolne uloge – kako to već volimo reći, mediji su ‘watchdog’ naše demokracije, i paze i trebaju da paze što to sudstvo radi – pa sve do potencijalno negativne i mogućnosti iskorištavanja svog utjecaja na javnost u pravcu ograničava-nja te isto toliko tražene sudske neovisnosti i njezina ugrožavanja.”

“Neprijeporno je iznimno važna transparentnost sudova i komunikacija sudova s medijima radi osiguravanja pravovremene, potpune i točne informacije o radu sudbene vlasti i općenito, ali i u konkretnim slučajevi-ma o radu konkretnoga suda u nekom predmetu. Tu želim jasno naglasi-ti da se inače, ali posebno u ovim slučajevima suđenja za ratne zločine, ističu često jednostrane, ali još češće jednostavne ocjene pravnih i činje-ničnih pitanja koja se javljaju u postupcima i to od strane medijskih i/ili samoproglašenih eksperata kojima je sve jasno, sve im je jednostavno, i koji, za razliku od suda i sudaca, sve znaju, ali oni ipak nisu oni koji sude. Rekao bih da je to sreća. Zato je važnost informacije koja ide kroz sud, ili iz suda, institucionalno iznimno važna – nezamjenjiva je. Za ta-kvu informaciju smatram da treba osigurati profesionalni nivo i sudstva i medija”, rekao je predsjednik Hrvatin.

John Hocking, registrar Ureda registrara Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), smatra da je rad medija i nevladinih organi-zacija, poput BIRN-a, imao velikog odjeka u osiguravanju transparentnosti i

22

razumijevanja procesa pred MKSJ-om. Ono što je važnije, prema Hockingu, jeste da takve organizacije nastavljaju izvještavati o značajnom napretku su-dova u regiji – i na taj način šalju jasnu poruku da je moguće objaviti analitički i kritički sud o radu pravosuđa a pritom zadržati principe objektivnosti i odgo-vornosti.

“(...) Velika prijetnja Tribunalu je bila činjenica da naš rad nisu shvatili oni kojima je bio najvažniji – narodi bivše Jugoslavije. Krajem devedesetih posta-lo je očevidno da naš rad nije dovoljno javan i da određene vlasti nisu činile dovoljno da osiguraju da njihovi gra-đani dobiju odgovarajuće informacije o suđenjima u Haagu. Određeni politi-čari i partije, kao i mediji, namjerno su

promovirali neprijateljske, pogrešne informacije u vezi sa Sudom. Te dezin-formacije, zajedno sa udaljenošću Tribunala i činjenicom da se proceduralna pitanja rješavaju na drugom jeziku, natjerale su nas da sagledamo činjenicu da primarni cilj Tribunala jeste da se rješavaju pitanja nevinosti i krivice optuženih za ratne zločine, ali da Tribunal također ima druge ciljeve, u po-maganju rješavanja postkonfliktnih problema i napretka mira. Ovaj projekat je kulminirao početkom prvog outreach programa. Ovaj program, koji je od tada reproduciran u svim međunarodnim i lokalnim sudstvima, ove godine slavi deset godina od svog početka”, rekao je Hocking.

Hocking je dodao da je Tribunal u sklopu svog outreach programa osigurao javni internet prijenos suđenja sa 30 minuta kašnjenja u odnosu na realno vrijeme, kao i dostupnost transkripata sa suđenja, elektronskih pomagala, te trening lokalnog pravosuđa i arhivu koja će ostati kao zaostavština Tribunala.

23

Zaključci i preporuke Sesije 1:

- izuzetno je važno izvještavati o krivičnim postupcima koji se vode pred sudovima, kao i osigurati uslove za rad sudskim izvještačima;

- medijska izvještavanja su značajna kako bi se građani suočili sa isti-nom o zločinima koji su počinjeni tokom ratnog perioda;

- potrebno je jasno plasirati informacije iz sudova i tužilaštava kako bi se osigurao profesionalni nivo i izbjegli komentari “samoproglašenih ek-sperata”;

- aktivnosti pravosudnih institucija kroz informacije, kao i izvještaji me-dija, morali bi biti u skladu s principima zaštite ljudskih prava i sloboda kako optuženih i okrivljenih, tako i oštećenih i svjedoka.

25

Sesija 2:

Politička odgovornost u održavanju sudske transparentnosti i nezavisnosti

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milorad Novković tvrdi da domaće pravosudne institucije nemaju mogućnosti da njihov rad bude potpuno dostupan javnosti.

“U kontekstu transparentnosti pravosudnih institucija, neke od njih još uvijek nisu kadrovski, tehnički opremljene da odgovore na zahtjeve savremenih komunikacija koje su karakteristične za demokratska društva. Po meni, ta situacija utiče na princip transparentnosti i predstavlja sistemski problem, za koji se, po meni, čim prije trebaju potražiti odgovarajuća rješenja, što se i čini”, rekao je Novković.

Predsjednik VSTV-a smatra i da su pravosudne institucije već poduzele određene korake time što su uspostavile pozicije službenika za odnose s javnošću, koji bi trebali “osigurati transparentnost i otvorenost pravosudnih institucija”. S druge strane, Novković smatra da je uloga službenika za odno-se s javnošću i da osiguraju “principe nezavisnosti, nepristrasnosti i profesio-nalizma u radu sudija i tužilaca, spriječivši pritiske” koji dolaze iz medija.

Govoreći o tome koliko se provodi Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH, državni ombudsman za ljudska prava Jasminka Džumhur ukazala je da javni organi nedovoljno promoviraju ovaj zakon u svom radu.

“Radi se još uvijek o početnim nastojanjima, uvođenju službenika za infor-miranje. Često se radi o osobama s neadekvatnom stručnom spremom i nedovoljnim poznavanjem zakona. Može se zaključiti da javni organi samo posredno izvršavaju obaveze prema zakonu, bez stvarne želje i volje da se isti primijeni. Zakon o slobodi pristupa informacijama je značajan instrument u osiguranju transparentnosti, jer dozvoljava informacije javnosti u slučaje-vima bilo kakvog prijestupa, nepravde, zloupotrebe vlasti, nemara u obavlja-nju dužnosti, pitanjima u vezi sa statusom oštećenika, neovlaštenog trošenja javnih sredstava i tako dalje”, rekla je Džumhur.

Prema predstavniku Ministarstva pravde Republike Hrvatske Gordanu Mar-kotiću, ravnoteža između potreba javnosti za informacijama i zaštite sudskih

26

postupaka, odnosno svjedoka i žrtava, bitan je aspekt kada se govori o otvo-renom radu pravosudnih institucija.

“Pod pritiskom novinara, koji su ostvarili pozitivan utjecaj na politička tijela, donesena je izmjena Zakona o kaznenom postupku u dijelu koji određuje da, u slučaju kada postoji interes javnosti, ili drugi opravdani razlozi, a to nije u suprotnosti sa interesima istrage niti odredbama zakona, istražno tijelo može odlučiti da dokazne radnje ili dio dokaznih radnji nisu tajni. Na taj način na-stojao se zadovoljiti interes javnosti koja želi saznanja o postupcima koji se vode, ali i zadržati interes istrage, njenu tajnost, odnosno ljudi koji sudjeluju u toj istrazi”, pojasnio je Markotić.

Dušan Ignjatović iz Nacionalnog vijeća Srbije za saradnju sa MKSJ-om go-vorio je o politizaciji materijala dostupnog tokom istrage, i medijima, na pri-mjeru snimaka Ratka Mladića koji su prikazani u BiH na Federalnoj televiziji, uz tvrdnju da potiču iz perioda nakon 2000. godine, što su srbijanske vlasti negirale.

“Snimci Ratka Mladića su nađeni u pretresu nekoliko lokacija na području Republike Srbije i predati su krajem prošle godine (2008.) tužiocu Haškog tribunala. Srbija nije mogla o tome govoriti, niti je Tužilaštvo to radilo. Ra-dilo se o snimcima koji su trebali biti korišteni kao dokazi u određenim po-stupcima pred Haškim tribunalom. Ti snimci su se našli u medijima i niko ih ne može tužiti što su ih objavili. Međutim, ovde su se pojavile dve pozornice: bosanska i srpska. Govoreći da su snimci iz 2008. godine, bosanska je htela pokazati da Srbija i danas štiti Ratka Mladića. S druge strane, u Srbiji se negiralo da su snimci iz 2008. godine, pokazujući time da smo mi pobedili u svemu tome...”, kazao je Ignjatović.

Zaključci i preporuke Sesije 2:

- pravosudne institucije u BiH nisu tehnički i kadrovski opremljene da odgovore na zahtjeve medija;

- potrebno je u potpunosti provesti Zakon o slobodi pristupa informaci-jama;

- zbog zaštite stranaka u postupku treba voditi računa o potrebama jav-nosti i medija, s jedne strane, i sigurnosti sudskog postupka, s druge;

- neophodno je onemogućiti miješanje politike u pravljenje izvještaja o sudskim procesima.

27

Sesija 3:

Nepoštivanje odluka MKSJ-a i medijsko gledište na odluke o nepoštivanju suda

Prema praksi Haškog tribunala, ročišta mogu biti zatvorena za javnost zbog zaštite identiteta svjedoka, “poput žrtava seksualnog nasilja” ili svjedoka koji bi u svojim zajednicama mogli biti smatrani “izdajnicima”, ili u slučaju pitanja “reda i morala”.

Tilman Blumenstock, pravni zastupnik MKSJ-a, kazao je da je stav Tribunala – kroz javna suđenja pokazati “istinu o počinjenju ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida” i stvoriti jasan i pristupačan historijski arhiv.

“(...) Kako bi zaštitio svoj rad, Tribunal može optužiti osobu za nepoštivanje suda ukoliko se ona svjesno i voljno miješa u proces administracije pravde na način da otkriva podatke o predme-tu za koje je svjesna da su zaštićeni odlukom vijeća. Pred Haškim tribuna-lom okončana su tri predmeta u vezi s nepoštivanjem suda koji su uključivali novinare”, rekao je Blumenstock.

Glasnogovornica Haškog tribunala Nerma Jelačić govorila je o tome na koji način mediji u pojedinim situacijama izvještavaju o procesima, ukazavši na trend gubljenja interesa javnosti za suđenja pred ovom institucijom. Također je govorila o tome kako novinari često (zlo)upotrebljavaju argument slobode štampe kao razlog zašto su otkrili neke zaštićene informacije. Prema njenom mišljenju, sloboda štampe mora se prakticirati zajedno sa odgovornošću. Kako je Jelačić rekla, novinari bi se trebali preispitati “šta je to što njihov članak ili izvještaj može uraditi osobi o kojoj pišu”.

“Jako je zabrinjavajuće za mene kao novinara da mnogi uzimaju sebi za pravo da pet minuta nakon presude ispišu izvještaje, nerijetko i kritične o

28

toj presudi, sa argumentacijom zašto je ta presuda ovakva ili onakva, a najčešće neodgovarajuća po mišljenju tih novina-ra”, rekla je Jelačić.

I Gordana Igrić, direktorica Balkan In-vestigative Reporting Networka (BIRN), smatra da mediji ne smiju kršiti zakone, bilo da su to haški ili lokalni, “čak i ako znamo da su institucije korumpirane, pod političkim uticajem, izmanipulisane”.

“(...) Ja sam s vremenom postala kon-zervativna. Da bih zaštitila sopstvenu in-

stituciju od raznih sudskih sporova, odlučila sam da, ustvari, nikada ne obja-vim tekst za koji apsolutno ne mogu da dokažem u sudnici da sam u pravu. Nema u tome ‘mislila sam’, ‘čula sam’, ‘videla sam’, ‘anonimni svedok’... Potpuno sam svesna da ta kategorija anonimnih svedoka nas uopšte ne štiti. I dalje smo odgovorni da dokažemo istinu, bez obzira ko je taj svedok kojeg mi moramo da zaštitimo. Znači, odgovornost je na nama”, kategorična je bila Igrić.

Josip Šarić, novinar Hrvatske radiotelevizije (HRT), bio je zajedno sa sedam kolega optužen pred Haškim tribunalom zbog “nepoštivanja suda” jer je objavio informacije za koje je sud utvrdio da su tajne.

“Bio sam optužen za nepoštivanje suda. Žao mi je zbog toga, ali jako malo poštujem taj sud jer mislim da je teško poštovati sud, mislim na sud u širem smislu, a ne na ljude. Ali sud čiji djelatnici, od Geoffreyja Nicea do Carle Del Ponte, sramote taj sud obračunavajući se po novinama, sud koji dopušta Karadžiću da daje intervjue, meni je teško poštovati”, bio je kritičan Šarić.

Novinarka crnogorskog lista Vijesti Dragana Babović složila se da novinari trebaju “po svaku cijenu” poštivati zakone, sudove i policiju, ali je apelirala i da moraju pisati o onome što se dešava a što ukazuje na postupke koji štete državi.

“Mislim da je to situacija i u vašim državama, a znam da je kod nas na sceni totalni haos, velika neodgovornost i korupcija. Mislim da ako ćemo da ćutimo o tome, onda nemamo šta da radimo, nemamo o čemu da pišemo, jer dok ispoštujemo sve regulative, mi smo i na taj način zloupotrijebljeni. Moramo da ćutimo do pravosnažne sudske presude o svemu. Pošto su kod nas u Cr-noj Gori istražni postupci trajali po 15 godina – ja ne znam šta je svrha da se nakon 15 godina nekog postupka piše da je istraga u prvoj godini pokazala to i to, ali je pravosnažna presuda dala drugačiji ishod”, naglasila je Babović.

29

Zaključci i preporuke Sesije 3:

- sloboda štampe mora se prakticirati zajedno sa odgovornošću;

- odgovornost za ono što je objavljeno u medijima leži na samim novi-narima i urednicima;

- novinari moraju poštovati pravila i zakone, ali pisati o svemu što je kršenje zakona.

31

Sesija 4:

Dokumentiranje činjenica o ratnim zločinima

Direktorica beogradskog Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić na-glasila je važnu ulogu, ali i teškoće koje nevladin sektor ima u prikupljanju činjenica o ratnim zločinima.

“(...) Zapravo je teško dokumentovati ratne zločine koje su počinili pripadnici vojske i policije države u kojoj deluje jedna organizacija za ljudska prava. Ali, došao je trenutak kada počinju nacionalni sudovi i tužilaštva da funk-cionišu, hteli – ne hteli. Ne vole ni sudije ni tužioci organizacije za ljudska prava. Ne vole oni ni mene, ni Fond za humanitarno pravo uopšte. Ali oni ne mogu da funkcionišu bez nas. Nema ni jednog slučaja – bilo da je reč o zah-tevu tužilaštva za pokretanje istrage ili aktuelnom suđenju – a da mi nismo u to vrlo uključeni, ili putem davanja naše dokumentacije na korišćenje ili za zastupanje oštećenih pred sudom ili tako što pomažemo oko neposrednog organizovanja da svedoci učestvuju u suđenjima za ratne zločine. (...)”, re-kla je Kandić.

O dokumentiranju ratnih zločina, ali i važnosti argumentiranja tih dokumena-ta, govorio je predsjednik sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača.

“(...) Naša uloga nije samo da se bavimo onim što se u ratu desilo, da prebiramo kosti mrtvih, da prebrojavamo mrtve. Mi moramo kroz dokumen-tovanje događaja u jednom dugom vremenskom razmaku argumentovano govoriti o uzrocima rata. Uzroci rata su ključ problema. Sud će možda kazniti nekoliko stotina izvršilaca, egzekutora, naredbodavaca i tako dalje, ali na-še historijsko pamćenje će biti dijelom temeljeno na tome, to je posljedica rata. Meni treba uzrok: Zašto je vođen rat u dolini Neretve? Je li zbog šake Hrvata koji tamo žive ili zbog energetskih potencijala koji tamo postoje? Je li se to isto desilo u dolini Drine? Hoćemo li mi kao organizacije početi da analiziramo političku ekonomiju u ratu? Hoćemo li prikupljati dokumentaciju o distribuciji moći koja je nastala kroz ratove? Koliko su ratovi služili tim svr-hama?”, pitao se Tokača.

Vesna Teršelič, direktorica Documente iz Hrvatske, kazala je da više od 17 godina nakon rata i dalje postoje problemi nedostupnosti dokumentacije.

32

“Nadam se da će ti prikupljeni dokumenti poslužiti za daljnji rad istraživača, tužiteljstava i sudova. Nadam se da će poslužiti i za rad Regionalne komisije jer smo i tu inicijativu pokrenuli skupa s drugim organizacijama za ljudska prava i organizacijama žrtava”, rekla je Teršelič ukazujući na ideju grupe nevladinih organizacija o osnivanju Regionalne komisije (REKOM), koja bi se bavila dokumentiranjem činjenica o ratovima u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije.

Zaključci Sesije 4:

- dokumentacija koju pribavljaju organizacije za ljudska prava pomaže rad pravosuđa;

- potrebno je ukazati na uzroke rata, a ne samo na broj ubijenih i nesta-lih;

- 17 godina nakon rata, još uvijek nije lako dokumentirati sve što se desilo;

- neophodna je regionalna saradnja kako bi se prikupile sve činjenice o počinjenim zločinima.

33

Sesija 5:

Uloga javnog servisa u izvještavanjima o ratnim zločinima

Govoreći o tome koliko su suđenja za ratne zločine medijski atraktivna tema za javni servis u BiH, Emir Habul, urednik informativnog programa BH Radi-ja 1, kazao je da je medijska pažnja fokusirana na predmete ratnih zločina samo nakon hapšenja, podizanja optužnica ili izricanja presude. Događa se, naglasio je Habul, da između tih faza nastupi “velika crna rupa, i veliki zna-čajni podaci izmaknu pažnji javnosti”.

“Ima i zasićenja javnosti. Ne možemo reći da nije bilo debatnih emisija gdje su bili prisutni svi relevantni akteri. Urađeno je i niz kvalitetnih dokumentarnih emisija, ali ono što je dnevno izvještavanje dobrim dijelom prelazi u rutinu zbog postojanja zasićenja javnosti. Previše je predmeta i suđenja. Pitanje je kako dati mjeru da ne bude teretno i dosadno, a da se pruži suština. Po meni, jedini pravi odgovor su neke hronike ili dokumentarne emisije koje bi mogle pružiti informaciju, ali to moraju raditi eksperti koji imaju puno razumijevanje konteksta, ne samo Bosne već i regije. Drugi problem je percepcija javnosti i problem podijeljenog društva, po etničkim i entitetskim linijama, i stvorenog predubjeđenja koje vlada u većem dijelu javnosti”, rekao je Habul.

Skeptičnost da postoji interes javnosti za suđenja za ratne zločine iskazao je i Josip Šarić s HRT-a. Kako je rekao, stvarnost medija u Hrvatskoj i regionu jeste da u njima nema prostora za ratne zločine.

“(...) Dnevnik HRT-a traje 24 minute. Jednostavno, 24 minute nisu dovoljno prostora da se pozabavite ratnim zločinima... Nema propitivanja, kao što smo ranije radili... Problem je djelimično Haški sud – suđenja su tako duga, komplicirana, rastegnuta, da jednostavno i čovjek koji to prati neke dvije godine u tome svemu se ne može snaći, a kamoli nekakav gledatelj koji to prati na nekakvoj površnoj razini”, smatra Šarić.

Slično je, sudeći prema Bojanu Brkiću sa RTS-a, i u Srbiji, gdje problematika ratnih zločina postaje neinteresantna jer “neke nove rane bole više, pa čak i ako su stare bile ozbiljnije”. Ljude danas, smatra on, više zanima to što će izgubiti posao nego zločini koji su se nekad negdje dešavali.

34

“Mislim da će biti glavni izazov za javne servise u budućnosti da, u situaciji gde opada interesovanje, obaveste ljude o svim suđenjima za ratne zločine, o pozadini suđenja, zašto se ona dešavaju. U tome će imati više problema nego do sada, jer je ta tema ‘netelevizična’, zbog famoznog člana 157 Krivič-nog zakonika Srbije, koji kaže da nikakva kamera, nikakav fotoaparat, ništa ne može da uđe u sudnicu”, pojasnio je Brkić.

Izlaganja panelista nastavljena su dugom i interesantnom raspravom o ulozi javnih servisa u izvještavanju o ratnim zločinima, koja je otvorila mnoga važna pitanja. Direktor sarajevskog Mediacentra Boro Kontić govorio je o ulozi javnih servisa i tokom rata, odnosno o neprofesionalnom izvještavanju nekih novinara o onome što se dešavalo tokom devedesetih, pitajući i da li postoje arhive ovih izvještaja i da li su dostupne javnosti.

Nijedan od trojice predstavnika javnih servisa iz regiona nije mogao dati po-uzdan odgovor na ovo pitanje. Brkić je rekao da “vjeruje” kako RTS ima sve dnevnike, pogotovo večernje.

“Mada ne isključujem iznenađenja. Bio sam šokiran kada sam tražio razne ma-terijale iz arhive o ratnim sukobima, zločinima i tako dalje. Uvek je odgovor bio da mnoge stvari nemamo, to je izgorelo 5. oktobra u kancelariji Sime Gajina. Sve što sam ikada tražio izgorelo je u kancelariji Sime Gajina”, odgovorio je.

Govoreći o HRT-u, Šarić je rekao da je “95 posto stvari dostupno u arhivi”, svi dnevnici, programi, dokumentarci...

“Mislim da to nije problem ni dobiti, ni dogovoriti suradnju. Vjerojatno je onih pet posto najgorih sakriveno, uništeno, presnimljeno na neki način. Bilo je par kazeta koje su uredno zavedene, a kad ih stavite u player, to nije tu”, dodao je Šarić.

Novinarka BIRN – Justice Reporta iz Sarajeva Dragana Erjavec konstatovala je da javni servisi imaju obavezu da izvještavaju o temama kao što su ratni zločini, odnosno da svojim programima “kreiraju ono što javnost zanima”, te je pitala koliko to zaista i rade, odnosno da li izvještavaju o procesima.

“Na početku sam rekao da nemamo statistike, ali moglo bi se izračunati”, kazao je Habul, dok je Šarić rekao da HRT to ne radi.

“Hoće li tako ostati u budućnosti? Hoće. Hoće li žutilo prevladati? Hoće. Hoće li ratnih zločina biti u dokumentarnom programu? Neće. Zašto? Nije isplati-vo”, rekao je Šarić.

Brkić pak smatra da RTS posvećuje pažnju ovoj temi, ali nedovoljno, i to pogotovo u onom segmentu koji se tiče istraživačkog novinarstva: “Istra-

35

živačko novinarstvo na RTS-u je u krizi, ne samo kada govorimo o ratnim zločinima nego kad govorimo o svemu. Čini mi se da informativni program donekle ispunjava svoju obavezu i ulogu, a ostali programi ne.”

Zaključci i preporuke Sesije 5:

- javni servisi moraju odvojiti više prostora za izvještavanje o ratnim zločinima;

- postoji zasićenje javnosti ovom tematikom, koja nije komercijalna;

- u budućnosti će biti veliki izazov javnih servisa kako podići interes jav-nosti za ratne zločine.

37

Sesija 6:

Interes javnosti za suđenja za ratne zločine

Mirko Klarin, direktor i urednik agencije SENSE, koja izvještava o suđenjima u Ha-agu, smatra da percepcija javnosti o tome šta se dešava u Tribunalu zavisi malo od toga šta rade ili ne rade haške sudije i tužioci, a u mnogo većoj ili isključivoj mjeri zavisi od stava lokalnih političkih, akademskih i kulturnih elita, koje diktiraju stav javnosti prema Tribunalu. Klarin je istakao da time “ni na koji način ne želi amnestirati Tribunal” od odgovornosti za stav kakav trenutno u javnosti postoji o njemu i njegovom radu.

“Tribunal je od početka zauzeo stav, kakav pretpostavljam da imaju ‘obični’ nacionalni sudovi u svim zemljama... a to je – šta mi imamo sebe da pre-zentiramo? Sud je sud i on se mora poštovati jer iza njega stoji zakon i stoji država i prinuda. Međutim, Tribunal nije tek jedan običan lokalni sud u Bosni ili Švajcarskoj ili bilo kojoj trećoj zemlji (...) imajući u vidu način na koji je osnovan i zadatke koje su mu poverili osnivači definišući njegov mandat. On je imao ne samo potrebu nego i obavezu da na drugi način pristupi toj javnosti, da objašnjava šta i zašto radi i koji su njegovi ciljevi (...), što ne moraju da čine nacionalni sudovi. On je prvi ad hoc međunarodni krivični sud, nije postojalo ništa pre njega sa čime bi se mogao upoređivati”, rekao je Klarin, te naglasio kako su sva društva iz ratom zahvaćenih područja bivše Jugoslavije i dalje u stanju “poricanja, jer svi sebe doživljavaju kao žrtve”.

“I trenutno su u stanju izvesnog mamurluka i trežnjenja od nacionalističkog pijanstva”, kazao je Klarin, dodavši da tek očekuje da će se u javnosti, “po-sebno među mladim ljudima koji su odrasli za vreme ili nakon rata i nisu učestvovali direktno u tome”, sve više postavljati pitanja i javljati potreba za odgovorima šta se dogodilo, kako se dogodilo i ko je za to odgovoran.

James Rodehaver, šef Odjela za ljudska prava u OSCE-u BiH, smatra da su-đenja za ratne zločine iskorištavaju “političari i grupe sa etničkim i nacional-

38

nim interesima i ciljevima“, te da je zbog toga potrebno govoriti o tome koga se procesuira, u kojem sudu i za koje zločine, i koji su problemi zbog kojih se ne procesuira veći broj slučajeva.

“Čini se da je prevladala ‘javna mudrost’ da je javnost zamorena pričom o ratnim zločinima, da je javnost preopterećena ovim pitanjem, bilo to u medijima ili putem retorike političara ili intervencija međunarodne zajednice. S mog stajališta, smatram da je ova ‘javna mudrost’ netačna. Moja procjena bi bila da postoji vrlo mala zamorenost javnosti slušanjem i čitanjem o suđenjima za ratne zločine u BiH, dok zamo-

renost stiže od slušanja i čitanja izvrnutih činjenica u vezi s tim procesima”, rekao je Rodehaver.

Erna Mačkić, predstavnica Asocijacije izvještača sa Suda BiH i novinarka BIRN – Justice Reporta, negirala je da je javnost zamorena izvještajima sa suđenja za ratne zločine ukazujući na inte-res koji postoji za izvještaje na www.bim.ba stranici. Mačkić pak kao problem vidi činjenicu da novinari ne dolaze u sudnice u kojima se procesuiraju optuženi za ratne zločine, te što su skloni komentiranju presuda.

“Ne mogu da razumijem kako nekome od no-vinara, odnosno urednika medijskih kuća, nije zanimljivo da prati suđenje u kojem optuženi priznaje da je učestvovao u strijeljanju oko 200

osoba na Korićanskim stijenama”, rekla je Mačkić.

Zaključci i preporuke Sesije 6:

- potrebna je veća angažiranost medija po pitanju izvještavanja o suđe-njima za ratne zločine;

- više informacija iz sudnice pomoglo bi u sprečavanju komentiranja presuda i sudskih odluka od strane političara i samozvanih stručnjaka;

- mlade generacije koje tek dolaze, koje nisu bile direktni učesnici rata, pokazat će interesovanje za suđenja za ratne zločine.

39

Sesija 7:

Institucionalna odgovornost i transparentnost pravosuđa

Prema izlaganju Nerme Jelačić, glasnogovornice Haškog tribunala, odgovor-nost u procesu suočavanja s prošlošću ne leži samo na sudskim instancama, i sam Tribunal ili sudovi u regionu ne mogu sami riješiti to pitanje. Zbog toga je važno, naglasila je Jelačić, da se odgovornost pravosudnih institucija prihvati i u drugim segmentima društava.

“Sud ima potrebu da zaštiti sudski postupak i svoj ugled, kao i ugled optu-ženih i svjedoka koji se pojavljuju tu da bi se završio neki postupak. Suština je da se nađemo na nekoj sredini, da sud dopusti neke stvari medijima, da mediji prihvate da neke stvari neće dobiti, a neke hoće. Mislim da ta ‘zlatna sredina’ nije zadovoljavajuća ni za sam sud, ni za medije. Svi bi htjeli više, bolje. Tu smo gdje jesmo i radimo na tome da poboljšamo našu ponudu”, rekla je Jelačić.

40

Refik Hodžić, rukovodilac Odsjeka za javno informisanje MKSJ-a u BiH, uka-zao je na to da mandat Tribunala nije ograničen samo na krivično procesu-iranje određene grupe ljudi, već ima mnogo veći spektar u definiciji svoje misije.

“Obezbijedite pristup novinarima u onoj mjeri u kojoj nama neće škoditi, a hajde da mi pripremimo našu stranu priče i prezentiramo je ponovo kroz te iste medije ili, na kraju krajeva, da otvorimo svoje sudnice i obezbijedimo TV pristup, internet pristup...”, rekao je Hodžić.

Jasna Šarčević-Janković, predstavnica Ureda za odnose s javnošću Tužilaštva za ratne zločine Srbije, smatra da bi pojedina suđenja, “ukoliko bi bila po-znata javnosti”, mogla izazvati “potresnu reakciju”.

“Nažalost, jako malo novinara dolazi u sudnice. Mi se upinjemo, međutim očito ne radimo to dovoljno dobro. Nadam se da ćemo moći da nađemo na-čin da se probijemo do javnosti – kako bi se otvorila diskusija o tome ko je šta počinio, da li su potrebna suđenja ili kakve su presude”, ustvrdila je Šarčević-Janković.

Manuela Hodžić, glasnogovornica Suda BiH, ukazala je na, po njenom sudu, veliku transparentnost ove institucije, ali je izrazila zabrinutost zbog načina kako to koriste neki mediji.

41

“Postavljam pitanje: Šta je sa optuženima, koja su njihova prava?... Da li smo mi na račun transparentnosti narušili njihova prava? Znam da se to pi-tanje pokreće u javnosti i medijima”, rekla je Hodžić.

Za Borisa Grubešića, glasnogovornika Tužilaštva BiH, bitno je da institucija bude otvorena, ne samo ka medijima nego i građanima, “kako bi se pružila adekvatna i pravovremena informacija i poboljšala komunikacija”.

“Smatramo da je dobro da se govori o temama ratnih zločina, da se o istini govori, da se zna o tome koje su osobe optužene, koji su zločini i da se žrtve redovito obavještavaju o svim postupcima i da se javnost adekvatno obavijesti o kakvim se predmetima radi i koliki su dosezi Tužiteljstva BiH”, kazao je Grubešić.

Olga Kavran, glasnogovornica Tužilaštva u Haagu, govorila je kako je 1993. godine, kada je osnovan Odjel za odnose s javnošću, to bilo “poprilično vi-zionarski” jer do tada nije bilo uobičajeno da se radi na tako transparentan način.

“Prevashodno balansiramo između ljudi s kojima radimo, to su tužioci, dakle pravnici, i u mom iskustvu su izuzetno nepoverljivi prema novinarima jer ih se plaše, ili ih čak, u najgorem slučaju, preziru. Dakle, konstantan balans između onoga što je naš posao – a to je da se pruže medijima sve moguće informacije u skladu s pravilima Tribunala i profesionalnom etikom – i to-ga da se susrećem s pitanjima koja će vam se činiti komičnim. Često mi se dešava da odem tužiocu s pitanjem koje sam dobila od novinara, i samo dobijem odgovor: ‘A zašto mi na to moramo odgovoriti?’, i tada je dio mog zadatka i da objasnim zašto moramo odgovoriti, i da predložim kako bismo eventualno mogli da formulišemo odgovor i da posle toga prenesem taj od-govor. Naravno, postoje pitanja na koja ni na koji način ne mogu da pružim odgovor”, pojasnila je glasnogovornica Haškog tužilaštva.

Ivana Ramić, iz Službe za odnose s javnošću Okružnog suda u Beogradu, smatra da su novinarstvo i pravosuđe “društveno odgovorne profesije” koje su okrenute interesu javnosti.

“Trebamo naći adekvatan odnos i pravu meru da se postigne zajednički cilj, a to je da su sudovi slobodni da provode pravdu, slobodni od neprimerenih medijskih uticaja i pogrešnih informacija. Odnosno, da se rad suda učini do-stupan javnosti u granici u kojoj neće ometati odvijanje krivičnih postupaka. A, opet, da mediji i novinari blagovremeno i sveobuhvatno obaveštavaju jav-nost o onome što se dogodilo u jednom sudskom postupku. Ovo je ponekad zaista vrlo teško postići”, zaključila je Ramić.

42

Zaključci i preporuke Sesije 7:

- potrebno je stalno raditi na unapređenju odnosa između medija i sudo-va;

- sudovi trebaju uložiti više napora da se približe zajednici;

- potrebno je naći adekvatan odnos između medija i sudova jer i jedni i drugi obavljaju društveno odgovorne poslove.

43

RADIONICA ZA MEDIJE

Ljiljana Zurovac, direktorica Vijeća za štampu BiH, primijetila je da je “99 posto cehovskih udruženja”, od Udruženja novinara BiH, Udruge hrvatskih novinara u BiH i Udruženja novinara Republike Srpske, usvojilo dopunjeni Kodeks za štampu 2005. i 2006. godine. Kodeks je, pojasnila je Zurovac, “živa materija” koja se dopunjava prema potrebi i prema onome što se na terenu osjeti da treba uraditi.

Tako je nedavno Kodeks dopunjen u dijelu u kojem se govori o izvještavanju o sudskim procesima i krivičnim djelima sa žrtvama. Zurovac je zamijetila kako novinare često optužuju da uzimaju sebi “ulogu sudija prije sudije”, odnosno donose presude prije suda, često optuže nekoga prije podizanja optužnice.

“Neki novinari ne napišu ‘optuženi za određeno djelo’, već ‘ubica’, ‘zločinac’, ‘silovatelj’ ili ne znam već šta. Kodeks za štampu vrlo je prezican u tome i kaže – ne smije se to raditi. Moraš uvijek korisititi ispravnu terminologiju... A ako se već desilo da se pisalo o nekome kao da je krivac prije nego je to dokazano a sud je donio presudu koja nju ili njega oslobađa, novinari imaju profesionalnu obavezu blagovremeno ispraviti bilo koju objavljenu informaci-ju za koju se utvrdi da je netačna, sa isticanjem izvinjenja. Ne znam da li se to kod nas dogodilo i u jednom mediju”, kazala je Zurovac.

Sonja Prostran, sutkinja Drugog opštinskog suda u Beogradu, govorila je o tome kako je bitno da mediji koriste jasan jezik kada izvještavaju iz suda. Da bi to mogli raditi, potrebno je da poznaju pravnu terminologiju, te da je znaju prilagoditi govornom jeziku. Prostran je također ukazala kako novinari u izvještavanju iz sudnica ne smiju vjeru pokloniti jednoj strani.

“Ono sa čime ćete se vi kao novinari susresti, naravno, jeste da će vam ad-vokati biti najdostupniji za davanje informacija. Vrlo često se dešava, barem u Beogradu, da oni praktično jure novinare koji stoje gore ispred zgrade Specijalnog suda želeći da daju izjave. Pristati na to a ne uzeti izjavu od druge strane, dovodi do toga da se stvara dojam neravnopravnosti stranaka u sudskom postupku. Dakle, ako se dâ medijski prostor optuženom ili nje-govim braniocima, praktično se daje prostor odbrani. Ako se dâ braniocima, mora se dati medijski prostor i drugoj strani – odnosno tužilaštvu ili puno-moćnicima žrtava. Javnost mora imati pred sobom i jednu i drugu sliku.”

44

Senad Kreho, advokat iz Sarajeva, govorio je o pravima optuženih i osumnji-čenih ukazujući na preporuku Ministarskog komiteta Vijeća Evrope usvojenu u julu 2003. godine, u kojoj se mediji pozivaju da izrade profesionalne i etičke smjernice i standarde za novinare, da u svojim izvještajima tretiraju optužene i osumnjičene kao nevine dok ih sud ne proglasi krivima, što im garantira član 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

“Novinarima ne treba uskratiti pristup informacijama... U slučaju da novi-nari i mediji nisu informirani o krivičnim postupcima, postoji mogućnost da će provesti vlastite istrage. Takva istraživanja koja se sprovode uporedo sa sudskim istragama, mogu pod određenim okolnostima nositi i rizik negativ-nog efekta na sudske istrage, naprimjer ako se javno otkriju informacije koje bi predstavljale svjedoke ili putem kontaktiranja osoba koje su počinile zloči-ne. S tim u vezi, paralelne novinarske istrage mogu također imati i pozitivan efekat, poput otkrivanja svjedoka ili osumnjičenih. Određenim odredbama zakona je propisana i tajnost krivičnih istraga kao osnovni proceduralni prin-cip”, rekao je Kreho.

Edina Rešidović, advokatica iz Sarajeva, ukazala je na prava optuženih: pretpostavka nevinosti, izbjegavanje samoinkriminacije (privilegij protiv sa-mooptuživanja), te pravo na nepristrasan i nezavisan sud.

45

Gilles Roduitzamjenik ambasadora Švicarske u BiH

“Veliko mi je zadovoljstvo i čast da, u ime Ambasade Švicarske, govorim na kraju ove važne i svrsishodne regionalne konferencije o transparentnosti sudova i odgovornosti medija.

Želim prvo da se zahvalim BIRN-u što je organizirao konferenciju. Uspjeli ste okupiti zvaničnike, predstavnike pravosuđa i vodeće eksperte kako međuna-rodne, tako i domaće.

Nakon dva dana konferencije, želim da usvojim novi stav o onome o čemu se razgovaralo i da to sve posmatram pod specifičnim uglom koncepta ‘prava na znanje’. Francuski pravnik Louis Joinet je pravo na znanje identificirao kao jedan od osnovnih stubova tranzicijske pravde i borbe protiv nekažnjivo-sti. To je jedan od stubova Joinetovih principa, uz pravo na pravdu, pravo na reparacije i ‘garanciju neponavljanja’. Ove principe je prepoznalo i Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija 1997. godine, i oni su sada dio uobičajene norme i standardi. Ova prava ukazuju i na dužnosti države u svakom od ovih segmenata.

Nakon ove konferencije, čini mi se da je Joinetov princip na pravo protiv ne-kažnjivosti osnova svega.

Šta ustvari ‘pravo na znanje’ znači? Prema Joinetu, to pravo je prije svega namijenjeno komisijama za istinu, ali i za dokumentiranje, ekshumacije i edukativne materijale. To je, u osnovi, pravo koje postoji zbog žrtava. Na osnovu iskustva stečenog na terenu Zapadnog Balkana, usudio bih se da obogatim ovu listu: prvo, pristup informacijama sa sudova; i, drugo, garant za nezavisne medije koji izvještavaju o pravdi.

Tokom konferencije ponovno smo naglasili važnost informacija, komunikacije i transparentnosti u pitanjima koja se tiču pravde. Dopustite mi da napravim digresiju i postavim pitanje: Šta je to pravda? Fundamentalno pitanje s psi-hološkom pozadinom, zaista. To je područje u kojem ima puno stručnjaka i ljudi od znanja, i zato nema poente da idem previše u to. Ali podsjetimo se da je pravda, kao ljudska kreacija, u modernom društvu u suštini dualan proces. S jedne strane postoji potreba da se procesuiraju i kazne počinioci kako bi se osiguralo poštivanje zakona – jer je nekažnjivost prvi korak ka

46

haosu i anarhiji – i kako bi se spriječili zločini u budućnosti. S druge strane, postoji osnovna, fundamentalna potreba društva da zna šta je učinjeno, za koje zločine je počinilac procesuiran i kakva će biti kazna. Dopustite mi da citiram Johna Rawlsa, koji tvrdi da je ‘pravda prva vrlina društvenih institu-cija, kao što je istina sistem razmišljanja’. I da postavim pitanje: Kakva je vrijednost vrline ako se o njoj ništa ne zna ili ako nije dostupna javnosti, ili ako je odvojena od realnosti kako bi služila političkim svrhama?”

O odgovornosti medija

“‘Pravda mora biti vidljiva’, podsjetio nas je šef Misije OSCE-a u BiH amba-sador Gary Robbins. Da primijenimo pravo na znanje, javnost treba informa-cije. A da bismo dobili pouzdane informacije, postojanje neovisnih medija je krucijalno. Danas su nezavisnost i kvalitet medija osnovi stup demokratskog društva. Više puta za vrijeme konferencije je ponovljeno, i izvinjavam se što ponavljam još jednom – zemlja bez nezavisnih medija nije demokratija.

U tom smislu, odgovornost novinara, urednika, vlasnika medija i, konačno, političara i zakonodavaca jeste osnov. Nezavisni mediji imaju odlučujuću ulogu na Zapadnom Balkanu. Kada govorimo o izvještavanju o pravdi, nagla-šavam rad medija kao što su BIRN, IWPR, SENSE, B92 i mnogi drugi.”

O odgovornosti sudova

“Pravda zahtijeva odnose s javnošću bio je naslov filma koji sam vidio ka-da sam 2007. godine došao u Sarajevo. Film je bio o lokalnim tužiocima i sudijama. Ticao se problematike odnosa s javnošću i izazova komuniciranja koji stoje pred pravosuđem. Od tada je nova strategija odnosa s javnošću Suda i Tužilaštva BiH sačinjena u nacrtu, uz pomoć međunarodnih donatora, i predata relevantnim institucijama. Iako su značajni koraci na ovom polju već urađeni, ova strategija se još mora razvijati i provoditi. Vjerujemo da se kroz odnose s javnošću može osigurati podrška javnosti radu pravosuđa. Odnosi s javnošću dozvoljavaju da se očuva kredibilitet, te time i nezavisnost relevantnih institucija. To proizvodi razumijevanje i prihvatanje od žrtava, i povjerenje kod svjedoka. I ponovo se dotičemo suštine prava na znanje. Čini se da odnosi između Suda i Tužilaštva i medija moraju biti usklađeni. To je rad u progresu jer je Zapadni Balkan pionir u ovome polju kada je riječ o ratnim zločinima.

Govorili smo o političkoj odgovornosti da se očuva transparentnost rada pra-vosuđa. Prva odgovornost politike je da sačuva princip nemiješanja u rad

47

pravosuđa, što dolazi iz principa odvajanja moći koji su uspostavili Locke i Montesquieu. Ali dozvolite mi da postavim pitanje: Kako će ove institucije održati nezavisnost i biti u mogućnosti da komuniciraju na zadovoljavajući način ako se moraju boriti za preživljavanje? Ova konferencija je organizira-na u trenutku kada se Sud i Tužilaštvo BiH suočavaju s finansijskim poteš-koćama, unatoč apelima upućenim Vijeću ministara i Državnom parlamentu.

Moja zemlja, uz mnoge druge, godinama je uključena u stvaranje i jačanje lokalnih pravosudnih institucija. Od izuzetnog je značaja da državne instituci-je osiguraju neophodna finansijska sredstva koja bi omogućila ovim ključnim institucijama da funkcioniraju neometano.

(...) Ali, osigurati neovisnost pravosuđa nije samo briga Bosne i Hercegovi-ne. To je problem za cijeli svijet. I zato još jednom pozdravljamo ovu kon-ferenciju koja je organizirana na regionalnom nivou, uz sinergiju i razmjenu informacija o najboljim iskustvima i praksama. Zajedno smo jači.

Zaključit ću na ovaj način: transparentno, efikasno i efektno pravosuđe, sku-pa s nezavisnim medijima, jeste preduslov za postojanje prava na znanje. To je također garancija poštenih suđenja, kao princip za uspostavu vladavine prava. Informacije, u tom smislu, potpomažu stvaranju kulture mira i osigu-ravaju ‘da se nikad ne ponovi’.”