TRANZICIJSKE DEMOKRACIJE I EUROPA: GOSPODARSKO- … filepristup socijalizmu preuzeo ulogu religije, jer su 25. si do Karla Marxa jedino religije uzimale za pra - vo da stvore jedinstven

Johannes MichaelSCHNARRER

TRANZICIJSKEDEMOKRACIJE I

EUROPA:GOSPODARSKO-

-POLITI^KI ASPEKTI NATEMELJU PROMJENE

SUSTAVA IMENTALITETA

UVOD

Nekoliko godina nakon zavr{etka hladnog rata imnogo spominjanih doga|aja vezanih uz doga-|aje obrata iz 1989. godine, svijet danas izgledadruk~ije nego {to su mnogi o~ekivali. Nedvojbenje bio iznenadni pad “visokog zida razdvajanjaEurope 1989./90. ... presudan povijesni doga|aj,kairos. Veoma rijetko se doga|a da se neki velikitotalitarni sustav raspadne bez velikog rata i ljudi-ma i narodima omogu}i slobodu i novi razvoj”.1

Odjednom se ispostavilo da se tranzicijske de-mokracije nalaze pred problemom transformacije.2

I tako se u ìvotu mnogih ljudi ubrzo ponovnopojavila siva svakodnevica.3 Nakon pobjedni~keopijenosti svije{}u da se moglo neposredno sudje-lovati u nekom povijesnom doga|aju, koji jeomogu}io otvaranje novih putova na svim razi-nama javnog i mnogim razinama privatnog ìvo-ta, uslijedilo je ‘stanje otrje`njenja’. Nakon opije-nog slavlja u no}i nastupile su glavobolje, nesi-gurnosti novog dana koji je trebao navijestiti ne-ko drugo razdoblje...

KRATKI POGLED U PRETPOVIJEST TRANZICIJSKIHDEMOKRACIJA KAO POMO] ZA RAZUMIJEVANJE

DANA[NJE SITUACIJE

Najprije je marksisti~ko-lenjinisti~ki znanstvenipristup socijalizmu preuzeo ulogu religije, jer su 25

si do Karla Marxa jedino religije uzimale za pra-vo da stvore jedinstven i obvezuju}i nauk. Ono{to je Marx utemeljio, Lenjin je smatrao da moradalje razviti. Zada}a znanosti, naime, nije bilapreispitivanje postoje}ih sustava nau~avanja, negoopravdanje tih sustava koji su od 1917. godineimali jo{ samo posve dogmatske i politi~ke ulogete uloge odràvanja. Time se znanost srozala naideologiju, promid`bu i nadomjestak religije. Ta-ko je marksizam-lenjinizam postao zatvorenimsustavom koji je vladaju}em sloju osigurao nedo-dirljivost, koja se opravdavala znano{}u.4

Od po~etka je takav sustav morao trpjeti odstrukturalnih nedostataka i otvorenosti, kao i odsposobnosti u~enja i prilago|ivanja. Uporno odu-stajanje od terora, poput onoga za Staljina, dove-lo je realni socijalizam do zastarjelosti i krutosti.Upravo je tragi~na i paradoksalna bila okolnostda se sustav po~eo klimati u trenutku kad je nje-gova mjera totalitarizma pala ispod minimuma.Zbog toga se komunizam nije sru{io kao takav,kao {to se na vi{e mjesta pogre{no tvrdi, ve} seslomio kada je izgubio svoj najva`niji oslonac –totalitarizam. Kad do|e do sloma diktature kaotakve, ona se tada ne moè reformirati, nego se~itav sustav mora nanovo izgraditi. Propast ko-munizma, odnosno realnog socijalizma, tako jepostala neizbje`na posljedica danih strukturalnihnedostataka.5

Prije nego {to je nastupio obrat, razvila se,usmjerena protiv slu`bene propagande, antipoliti-ka prema postoje}em sustavu, a koja je sluìlakao nuàn prijelazni stupanj na putu prema ‘ci-vilnom dru{tvu’. To antipoliti~ko temeljno shva-}anje politike dodijelilo je klju~nu ulogu intelek-tualcima u dru{tvu, kriti~kim piscima, znanstve-26

Johannes Michael SchnarrerTranzicijske demokracije iEuropa: gospodarsko-politi~kiaspekti na temelju promjenesustava i mentaliteta

nicima i umjetnicima. U svojim Srednjoeuropskim

meditacijama György Konrad je u glavnim crtamaopisao takozvane samostalne intelektualce kao is-tinske ~uvare duhovne mo}i. Oni se temeljito raz-likuju od dràvne mo}i i kao glasnogovornici an-tipolitike usmjerene na samoobranu gra|aninapojedinca, nastupaju protiv ure|ene dràve.6 Ma-lo-pomalo iskristalizirala se oporba koja je izgra-dila paralelni polis i dovela do potpune protukul-ture u odnosu na komunisti~ku partijsku dràvu.Upravo ovdje leì klica mirnih promjena ~itavihdru{tava biv{eg Isto~nog bloka.7

Naposljetku, pod~injeni su zapravo tako du-go bili nemo}ni dokle god su se smatrali bespo-mo}nima.8 Mo} nemo}nih, naime, leì osobito uodluci svakog pojedinca da sa~uva samostalnostvlastite volje. Prije svega, radilo se o tome da sesvaki gra|anin trebao pobuniti te iz ìvota u laìprona}i put natrag do ìvota u istini i skupitihrabrosti da vlastito mi{ljenje zaista i kaè.

Pod svojim @ivotom u istini Vaclav Havel po-drazumijeva pobunu ~ovjeka prema nametnutimmu stajali{tima, {to je u totalitarnom sustavu po-lazi{te, baza i zale|e za oporbu.

Za svaki humanizam, kao i za katoli~ki soci-jalni nauk, pojedini ~ovjek je temeljna jedinica ci-vilnog dru{tva. Nastojanje ìvljenja u istini i ljud-skom dostojanstvu ne treba mijenjati samo osobukao pojedinca, nego postupno i dràvu, ~ak i dik-tatorsku dràvu realnog socijalizma. U pozadinitoga nalazilo se uvjerenje da bi svaka moralnapromjena vrednota mogla izazvati iznadpropor-cionalni politi~ki u~inak.9 @ivot u laì bio je naj-va`niji oslonac diktatorskog sustava.

Tako je tek odluka da se odbije izvr{avanjeuvje`banog ideolo{kog rituala, da se razbiju poz- 27

Johannes Michael SchnarrerTranzicijske demokracije i

Europa: gospodarsko-politi~kiaspekti na temelju promjene

sustava i mentaliteta

nata pravila igre ustanova i sustava licemjera ilaì, mogla uspostaviti civil society. Mnogi malikompromisi bili su ti koji su i u vanjskom i uunutarnjem na~inu igre osiguravali odràvanjevrste sustava. Iznu|eni konformizam i jedno-obraznost djelovali su poput jednog od si}u{nihkonopa kojima su Liliputanci svezali Gullivera ibacili ga na tlo. Budu}i da ljudi nisu prosvjedova-li protiv promid`be sustava, ìvjeli su s laì.Upravo ta ideolo{ka sablast laì omogu}avala jesvakom pojedinom gra|aninu da pred samim so-bom sakrije pravu prirodu svoje pod~injenostivlasti. Time je ta sablast laì dràla na okupu ne-mogu}i sustav i pod~injavala dru{tvo dràvi.

Samo je filozofija gra|anskog pokreta bila ustanju dovesti ove reforme tako daleko da se su-stav mogao slomiti.10 Politika istine stajala je na-suprot slu`benoj partijskoj doktrini, dakle politi-ci laì. ‘Mo} nemo}nih’ i{la je tako daleko da suti ‘nemo}ni’ bez uporabe sile utemeljili u isto-~noj Europi gra|ansko dru{tvo koje je odjednompostalo alternativnim modelom laì i diktaturi.U doba obrata to dru{tvo je svakim danom posta-jalo stvarnije, od nekolicine pojedinaca pretvorilose u masovni pokret te je naposljetku dovelo dopada nerazboritih vladaju}ih elita.

U svijetu diktature ugnjetavanja trebalo jeprema tome stvoriti antitotalitarnu zajednicu.Nasuprot slu`benom polisu prisilne komunisti~kevladavine trebao je nastati demokratski polis, kao{to se u êhoslova~koj Charta 77, poput neu-stra{ive intelektualke, usprotivila totalitarnim za-htjevima komunisti~ke vlasti. Njezina javna ispo-vijest dobra i pravednosti usred mora ugnjetava-nja i prilago|ivanja trebala je gra|anima posluìtikao primjer koji }e ih pridobiti za ideju neovi-snog dru{tvenog ìvota.28


U vezi s demokratskom revolucijom iz 1989.bio je neo~ekivano munjevit obrat odnosa mo}i.Ljudi koji su prije bili potisnuti na rub dru{tva,uznapredovali su do vode}ih predstavnika novepolitike, opremljeni najve}im moralnim autorite-tom, a dotada{nji mo}nici su u nekoliko danadoslovce nestali s politi~ke pozornice. Time seuloga odlu~uju}ih ~imbenika u isto~noj Europiizokrenula. Havel je zabiljeìo: “Ako netko ~itavsvoj ìvot pi{e istinu, ne obaziru}i se na posljedi-ce, u totalitarnom reìmu neizbje`no postaje au-toritetom i ako to ne èli”.11

Od temeljnih promjena u osnovi dru{tva us-mjeren je sada pogled prema gospodarskoj tran-ziciji.

TRANZICIJA GOSPODARSKOG PORETKA– EKONOMSKI ASPEKTI

Klju~ni poloàj u suvremenom ustroju dru{tva idràve predstavlja gospodarstvo. Pri tome se tran-zicija12 gospodarskih i dru{tvenih sustava, kakvojse unatrag nekoliko godina teì, odnosno kakvase provodi u srednjoj i ju`noj Europi, moè inter-pretirati kao poseban slu~aj dugoro~nih promje-na gospodarskih sustava. Dok se dugoro~ne pro-mjene u pravilu zbivaju postupno, tranzicijomgospodarskih poredaka nastoji se posti}i {to jemogu}e korjenitija promjena sustava, kojom seneki dru{tveni sustav pravila treba prakti~no upotpunosti zamijeniti nekim drugim.

Pri tom krajnje oteàvaju}e djeluje nedostatakznanja o ekonomskom poretku uslijed nedostat-ka iskustva s korjenitom tradicijom. Naime, ve}se mogu}nost op}e teorije o tranziciji moè dove-sti u pitanje.13 Prema prevladavaju}em op}emshva}anju znanosti, op}a teorija tranzicije morala 29




bi, naime, sadràvati op}e nomolo{ke pretpostav-ke tipa: “uvijek i svugdje, tada ...”. Svaki je slu~ajtranzicije poseban proces, na ~iji razvoj i tijek ut-je~e mno{tvo pojedina~nih ~imbenika. Pojedina-~na nije samo specifi~na polazna situacija do-ti~nog dru{tva koje je nastalo iz svoga povijesnograzvoja, nego i sada{nja podjela prirodnih bogat-stava, organiziranost interesnih skupina, sposob-nost politi~kih ~imbenika da zaposjednu poli-ti~ka podru~ja u skladu sa svojim predod`bamaitd. Obrasce tog procesa koji bi se dali generalizi-rati, jo{ uvijek nije lako razabrati. Zahtjev za teo-rijom tranzicije, dodu{e, ~esto nije usmjeren naneku pozitivnu teoriju, nego se prije svega odnosina osnove politi~kog djelovanja, pomo}u kojih }ese proces tranzicije {to uspje{nije mo}i svladati.14

Kod tranzicijsko-politi~kih strategija svrsi-shodno je razlikovati izme|u teorijski poèljnih,ali prakti~no neprovedivih politi~kih opcija ipragmati~kih opcija. U po~etku procesa tranzicije~esto se tematizirala i razlikovala suprotnost iz-me|u holisti~ke postavke zvane ‘Big Bang’ i po-stupka korak po korak (step by step), nazvanog‘Sequencing’. Holisti~ka postavka, kod koje se sviinstitucionalni uvjeti za funkcioniranje trì{noorijentiranog ekonomskog sustava i demokratskistrukturiranog politi~kog sustava po mogu}nostimoraju ostvariti istodobno, vodi ra~una o institu-cionalnoj me|uovisnosti navedenih dijelova pore-daka i o me|uovisnosti samih poredaka. Ova po-stavka, me|utim, ne uzima u obzir razli~itu ko-li~inu vremena potrebnog za ostvarenje pojedi-na~nih institucionalnih rezultata te za prilagodbunovom sustavu pravila. Primjeri za to su razlike uvremenskom trajanju monetarne reforme s jednei privatizacije15 s druge strane. Tome se pridruùje30


i proces oblikovanja politi~ke volje,16 koji, me-|utim, moraju pro}i i pojedini institucionalnielementi promjene sustava. Na sam proces utje~ei proìma ga restrukturiranje politi~kih odnosavlasti s njihovim usporavaju}im i progresivnimelementima. Ovi su procesi sasvim razli~iti u po-jedinim tranzicijskim zemljama.

Za stvaranje ispravnih okvirnih uvjeta klju~nauloga prije svega pripada politi~kim i pravnimustanovama.17 Kod tranzicije je utoliko rije~ o po-sebnom slu~aju ukoliko se u ekonomskom i poli-ti~kom smislu radi o korjenitoj promjeni vrsteporetka. Ovdje se radi o ostvarenju temeljne od-luke politi~kog poretka kako to misli Walter Euc-ken, u korist na~elno trì{no koordiniranog go-spodarskog sustava. Euckenova konstitutivna na-~ela za funkcioniraju}i poredak konkurencije, akoja dolaze do izraàja u tzv. ‘Freibur{koj {koli’,mogu se promatrati kao neka vrsta indigo-papira(poznatog iz doba pisa}eg stroja) za dràvne za-da}e unutar ekonomskog procesa tranzicije. Me-|utim, provo|enje na~ela kao {to su primat mo-netarne politike, otvorena trì{ta, privatno vla-sni{tvo, ugovorna sloboda, jamstvo i nepromje-njivost gospodarske politike, pretpostavlja posto-janje jake dràve.18 Njezini politi~ki predstavnici iuprava moraju tako|er biti voljni i sposobni os-tvariti institucionalna i administrativna na~ela.

Da bi se do{lo do cilja uspje{ne tranzicije, tre-ba na putu prestrukturiranja prevladati mnogezapreke. Prema spoznajama ekonomske teorijepolitike i birokracije, mogu se prema mogu}nostiostvarenja jake dràve u smislu ‘Freibur{ke {kole’

pojaviti opravdane sumnje. Istodobno uvo|enjedemokratskog politi~kog i trì{nog gospodarskogporetka proètog privatnom autonomijom, nai- 31




me, iznimno je te{ko, ako ne i nemogu}e. Ovoobrazloènje odnosi se na, s ekonomskom tranzi-cijom povezanu, preraspodjelu socio-ekonomskihpozicija i prava raspolaganja prirodnim izvorimasvake vrste. Privatizacija dovodi razli~ite skupinepojedinog dru{tva u lo{iji poloàj, s o~ekivanomposljedicom da }e one na idu}im izborima imatipovoda da glasuju za one stranke koje zauzimajukriti~ki stav prema prevladavaju}em privatnomvlasni{tvu.19 Tome se pridruùju te{ko}e pri pro-mjeni strukture. Te promjene se moraju o~ekivatizbog prethodnog neuspjelog real-socijalisti~koggospodarstva, a one se politi~ki mogu iskoristitiza odugovla~enje procesa tranzicije. Oblikovanjenovih i poku{aji odrànja starih interesnih skupi-na omogu}uju da se proces tranzicije pretvori ustalni pregovara~ki proces s krajnje neizvjesnimdjelomi~nim rezultatima.

Kao va`ne valja prije svega istaknuti i institu-cionalne probleme konzistentnosti. Friedrich A.von Hayek stalno upozorava – iako ne osvr}u}ise izravno na probleme tranzicije – na daljnjupretpostavku koja mora biti ispunjena da bi sepostojana i poretku primjerena pravila mogla nesamo dràvno proklamirati, nego zaista i prove-sti. Pri tome pravila moraju odraàvati moralna ieti~ko-kulturalna uvjerenja ve}ine ~lanova dru-{tva. U kojoj su mjeri u nekoj tranzicijskoj zemljiizraèna uvjerenja koja pogoduju privatnom vla-sni{tvu, ugovornoj slobodi i jamstvu, empiri~koje pitanje (prema dru{tvenim vrijednosnim drà-njima). To vrijedi i za pozitivne stavove, primjeri-ce prema individualnoj odgovornosti, riziku,konkurenciji, radu i socijalnom, te za tolerancijuspram razlika u primanjima. Tamo gdje nedosta-ju uvjerenja i pozitivni temeljni stavovi pogodni32


za stvaranje sustava privatnog prava, poku{ajitranzicije mogu napredovati tek sporo, ili gotovoposve propasti. To tako|er zna~i da s velikomsumnjom treba procjenjivati prijedlog da se utranziciji, barem u prvom koraku, egzemplarnopreuzme privatno pravo neke druge dràve, ako udoti~noj zemlji nedostaju uvjerenja i stavovi kojibi pogodovali ostvarenju preuzetog sustava pri-vatnog prava.

Pored uvjerenja i temeljnih stavova valja ta-ko|er uzeti u obzir da su vanjske ustanove nekogreal-socijalisti~kog dru{tvenog i gospodarskog su-stava djelovale na razvoj unutarnjih ustanova i stim u vezi na na~ine pona{anja. Korjenita prom-jena vanjskih ustanova kao posljedica tranzicijemoè uvijek dovesti do sukoba s unutarnjim usta-novama, koji se prevladavaju tek u spontanomprocesu prilagodbe. Time je postavljen zahtjevekonomskog poretka da postojanost i prilagodbavanjskih i unutarnjih ustanova moraju nu`nounaprijed biti zadane.20

Problem konzistencije moè se, me|utim, idruk~ije postaviti. Dio me|unarodnih ustanovakoje su se bile razvile u sru{enom real-socijali-sti~kom sustavu, bio je reakcija na sustavom uvje-tovane vrlo ozbiljne nedostatke koordinacije. Na-stao je poseban oblik gospodarstva u sjeni, koje jesadràvalo nerazvijene elemente trì{ta. Ovakavna~in slobodnog raspolaganja dobrima mogao bitako|er odozdo poduprijeti proces tranzicije.21

Jo{ va`niji problem za proces tranzicije nasta-je ako se uzme u obzir ~injenica da spontani redmogu predstavljati ne samo trì{ni rezultati, negoi cjelokupni sustav unutarnjih i vanjskih u~inakai ustanova na kojima se ti rezultati zasnivaju.Ako bi se moralo po}i od toga da su sama, poret- 33




ku sukladna pravila, rezultat spontanog razvoj-nog procesa, posljedice vjerojatno ne bi bile ba{ohrabruju}e: dru{tva u srednjoj i ju`noj Europibila bi suvi{e prepu{tena sama sebi te bi preostalojedino nadati se da }e se ona mirno razvijati,po{tivati dràvne granice i polako urastati u ra-spodjelu rada u razmjerima svjetskog gospodar-stva. U tom bi slu~aju bila neosnovana pretpo-stavka da se procesi tranzicije u srednjoj i ju`nojEuropi daju bitno ubrzati. ‘Brza cesta’ prematrì{nom gospodarstvu i demokraciji, kakvu jepoku{ao stvoriti ‘Big Bang’, ni u kojem slu~ajune vodi prema cilju, jer ustanove i infrastruktureoko tih èljno o~ekivanih ‘cesta’ ne mogu takobrzo rasti kao ‘ceste’ same!22

TRANZICIJA DRU[TVA – SOCIOKULTURALNII POLITI^KI VIDOVI

Izvjesne sociokulturalne norme intersubjektivnogpona{anja vrijede u svakom dru{tvu, jednako kaoi norme koje odre|uju interaktivno djelovanje.Osobito to vrijedi za norme nastale kulturnomreprodukcijom, koje odre|uju kako uskladiti po-na{anje pojedinaca unutar cjelokupnog dru{tva.Eti~ke i kulturne norme ukorijenjene su u sva-kodnevnom ìvotu i ~esto se svjesno ne zamje-}uju. No te norme sa~injavaju sustav kontrole itime odre|uju dru{tvenu interakciju. Nije svakioblik ovakve kontrole, dodu{e, jednako vaàn zapostmoderno dru{tvo, no s druge strane prijekosu potrebni prije svega oni oblici kontrole kojivode brigu o uzajamnosti djelovanja, jer op}enitoba{ oni stabiliziraju proces razmjene i oblikova-nja politi~ke volje.

Sustav kontrole socijalne interakcije djelotvor-no sprje~ava zloporabu prednosti u borbi oko34


politi~ke i ekonomske raspodjele. Zbog toga je iz-gradnja takvog sustava dru{tvene kontrole nuànpreduvjet za stvaranje svih instrumenata va`nihza prijelaz, jer sama formalna pravila ne {tite odkorupcije i zloporabe politi~ke mo}i. Takvi se po-stupci, dodu{e, ~esto te{ko daju otkriti i dokazati,zbog ~ega je tako|er te{ko uvesti djelotvorne pro-tumjere i sankcije.

Ovdje je prije svega problem {to u ve}initranzicijskih demokracija, barem na po~etku tran-zicije, jo{ nije na snazi valjan pravni sustav na te-melju kojeg se sudski moè utvrditi nastala ne-pravda odnosno pravda. Pri tom su odlu~uju}aneformalna pravila koja jam~e stvaranje koopera-tivnih struktura te izme|u ostaloga provode u~in-kovitu dru{tvenu kontrolu dodjeljivanjem ugledaili sramote. U ovom procesu klju~nu ulogu igrajui mediji, budu}i da oni imaju funkciju nadgle-danja promjene.23

Ove vrste kontrole su pri tome u~inkovitijeod pravnih mehanizama, premda ni u jednojzemlji ne djeluju uistinu besprijekorno. I u za-padnim zemljama se, dodu{e, izvje{tava o rastu-}oj korupciji, ali obvezuju}a snaga gospodarskogmorala i ovdje, ~ini se, postaje sve slabijom. Us-prkos tome, institucije i sustavi dru{tvene kontro-le u zemljama tzv. zapadnog svijeta (prije svega~lanice skupine G7 i sve one dràve koje postiùtakve gospodarske rezultate) mnogostruko su dje-lotvorniji nego u europskim tranzicijskim de-mokracijama ili zemljama u razvoju.

O~ito je rije~ o regulativnom vakuumu koje-mu valja pristupiti s razli~itih teoretskih gledi{ta,primjerice u okviru teorije kaosa, osnovne preo-brazbe unutar kulturne antropologije, statusnogprelaska ili teorije anomije.24 Izraz anomija uvodi 35




(prema Nataschi Bayer) 1893. godine E. Durkhe-im u svom djelu ‘O podjeli dru{tvenog rada’.Prema Durkheimu, dru{tvo se moè smatrati ano-mi~nim ~im nastupi stanje nepravilnosti, razbije-nog reda i gubitka regulativne snage dru{tvenih isocijalnih normi.25 Uslijed odbacivanja, uni{tava-nja i potresa u dru{tvu, dolazi do aksiomatskihpreokreta na cjelokupnom dru{tvenom podru~ju.U sklopu tih ‘preokreta’ dolazi sasvim sigurnodo novog temeljnog usmjerenja i stvaranja op}ihuvjerenja o temeljnim vrednotama. Obilje`jatranzicije nekog dru{tva imaju mnoge sli~nosti sobilje`jima anomi~nog ustrojstva. Durkheim ka-è: “U hijerarhiji je nastupio nered, a s druge stra-ne ne moè se improvizirati neka nova hijerarhi-ja. Potrebno je vremena, i stvarima i ljudima, dana temelju vaè}ih poimanja stvore novi poredak.Dokle god te oslobo|ene dru{tvene snage nisuna{le ravnoteù, svaka im je vrijednost neodre-|ena i za neko je vrijeme svako pravilo manjkavo.Vi{e se ne zna {to je mogu}e, a {to nije, {to jo{moè izgledati primjerenim, a {to ne, koji su zah-tjevi i o~ekivanja dopu{teni, a koji prelaze svakumjeru”.26

NEPOSTOJANJE INSTITUCIJA I PROMJENA MENTALITETAKAO GLAVNE PREPREKE NA PUTU U EUROPU: NORME ISUSTAVI U PROMJENI

Bitno obilje`je tranzicije jest to da se norme i te-meljne pravne sigurnosti moraju ili posve iznovauspostaviti ili se za njima osje}a tolika potreba davape za promjenama. Preklapanje i sukob starih inovih normi i njihovih struktura, to zna~i cjelo-kupni preustroj ~itavog dru{tva, mora automatskiizazvati niz proturje~nih tendencija razvoja, pri~emu usporedo postoje vrijednosni sustavi koji se36


zapravo me|usobno isklju~uju, kao primjericekonkuriraju}i moralni stavovi ili predod`be opravednosti. Zbog toga je privremeno dvojakozna~enje svih vrednota po kojima bi se ljudi mo-gli ravnati, zna~ajno za ovo prijelazno razdobljetranzicije. Takva situacija donosi, dodu{e, pojedi-nim gra|anima ve}u slobodu djelovanja, ali jetakvo stanje istodobno uzrok tipi~nog kaosa udru{tvenim odnosima. Kod pojedinaca dolazi doeksplozivne pluralizacije zahtjeva i o~ekivanja,~ime se sustavi vrijednosti, koji su odavna bili nasnazi i vaìli kao postojani, povla~e u pozadinu ipostupno nestaju, ili ih se pak, sa~uvane u nostal-gi~nom sje}anju, izvla~i u prvi plan kada nastupepote{ko}e s novim vrijednosnim sustavima.

Kod tranzicijskih demokracija nesumnjivo jerije~ o dru{tvima u stanju razdra`ljivosti, gdje pri-jeti i zastranjenje, premda bi disciplina i red bilinu`ni. Budu}i da – prije svega – stari regulativnisustavi gube svoju vrijednost te se otvara mo-gu}nost za bogat plijen, javlja se neumjerenost imentalitet grabeì. Suprotno tome – da bi se is-taknula razlika – dru{tvo u normalnom stanjusmatra svojim pravom podupirati norme kolek-tivnog reda te osigurati ograni~enje pona{anja uime reda i sustava. U prijelaznim razdobljima,kao sada u tranzicijskim zemljama, ispu{taju se izvida ili svjesno zaobilaze temeljna moralna pravi-la dru{tva, dok ona u stabilnom dru{tvu pojedi-nom gra|aninu jam~e pomo} i oslonac. Na tajna~in pojedinac, uvijek u potrazi za sre}om, za-dovoljstvom samim sobom i budu}no{}u, u timizvanrednim okolnostima gubi dru{tveno vrijemei s njime svoju bitnu vezu sa sada{njo{}u, te jestoga jedno od va`nih obilje`ja tranzicije upravogrozni~ava radinost.27

37




Svako ‘normalno’ dru{tvo stvara normativnesustave reda koji se ukorjenjuju po djelovanju imoralno vrijednosnom, odnosno pravno-dru{tve-nom temeljnom konsenzusu pojedinih individua,budu}i da se osobno pona{anje neprestano reguli-ra internaliziranim sustavima normi i prioritet-nim vrednotama koje su uklopljene u dru{tvo.28

Primjeren odnos op}e prihva}enih kulturnihciljeva, kao i dru{tveno dopu{tenih sredstava zanjihovo ostvarenje, vodi do stabilnosti dru{tva,koju se smatra vrijednom truda, budu}i da ~ovje-ku daruje prostor vlastite sigurnosti i samoostva-renja. îm su, me|utim, dopu{tena sredstva zaostvarivanje sigurnosti nejednako raspodijeljena,a ovi ciljevi nisu vi{e op}e prihva}eni u dru{tvu,nego se svode na unutra{njost pojedinca, nastupasve intenzivnije stanje napetosti koje zahtijeva ra-stere}enje. Gra|ani tada poseù za sredstvima ko-ja vode prema neprimjerenom pona{anju, {to jetim izraènije, {to manje pojedinac na raspola-ganju ima jednakih sredstava te {to ljudi u dru-{tvu vi{e teè za ciljevima.29

U dru{tvu je uvijek pritajeno prisutan sukobizme|u skupina, klasa i slojeva. Posezanje za ile-galnim sredstvima je to prisutnija pojava, {to sla-bije funkcioniraju dru{tvo i pravno-dru{tveni si-gurnosni sustav. Korjenitu promjenu (transition)u nekome dru{tvu treba shvatiti kao naru{avanjeodnosa reciprociteta u procesu dru{tvene interak-cije, koje se subjektivno doìvljava kao patnja.Uslijed anomije do{lo je do stanja neizvjesnosti sobzirom na obrasce uloga i normi me|u partneri-ma u interakciji. Vi{e se ne mogu jasno razgra-ni~iti nadle`nosti, ~ime se automatski objektivnoprisutna izgubljenost odmah i subjektivno doìv-ljava, {to pak dovodi do nasilnih reakcija u po-38


na{anju. Tako nastaje normativna praznina, u ko-joj ne postoji svijest o vlastitoj ulozi u cjelokup-nom dru{tvenom ustroju.

U takvim prilikama dolazi do sukoba, neja-sno}a, vi{ezna~nosti glede o~ekivanih uloga, {tomora dovesti do poreme}aja u pona{anju, bu-du}i da sada{nji sustav zbog nagomilavanja pre-velikih o~ekivanja unutar komunikacije vi{e nijeu stanju pruìti ono {to je njegova zada}a: stvo-riti jasno}u!30 Norme kao takve jesu prije svegadru{tvene prirode, zbog ~ega ih valja promatratikao dru{tveni fenomen, a ne primarno kao poje-dina~ni i subjektivni element.31 Do slabljenjanormi pona{anja dolazi onda kada se politi~ko,socio-kulturno nezadovoljstvo sustavom zbogpermanentne nepravde pro{iri do te mjere da sepretvori u temeljni konsenzus. Ono ne zahva}asamo pojedince ili manje skupine, nego {irokeslojeve pu~anstva u smislu masovnog pokretakoji na~elno stavlja u pitanje politi~ke instru-mente i strukture.

Kao pokazatelje relativnog stanja ‘beznormal-nosti’ valja navesti sljede}e uvjete, koji su me|u-sobno ovisni: A) Kada imamo veoma divergentnesustave vrednota te osoba kao pojedinac vi{e nemoè sama odlu~iti koji ~in ili propust moè bitiprihvatljiv na dru{tvenoj razini; B) Kada se u dru-{tvu pojavljuje u sebi proturje~an sustav dru{tve-nih normi; C) Kao tre}i ~imbenik valja navesti~injenicu da nesigurnost nu`no mora porasti ka-da su dru{tvene uloge nedovoljno definirane, te~ovjek pojedinac vi{e ne moè ra~unati i predvid-jeti kakav }e biti na~in pona{anja drugih ljudi.Predvidivost djelovanja pruà, naime, stabilnost.Promjene na koje smo ovdje ukazali me|usobnose uvjetuju. 39




Za ove situacije jest zna~ajno da sve one mo-gu biti polazi{te ili me|ufaza sve ve}eg sukobaunutar sustava dru{tvenih normi te time pridoni-jeti sveop}oj nesigurnosti kada je rije~ o smjerni-cama za pona{anje. Uslijed tog sukoba razli~itihnormi moè kao posljedica do}i do stanja slab-ljenja ili posvema{njeg nedostatka normi. Posve jeo~ito da se iza institucionalne normativne prazni-ne, o kojoj se ~esto govori u literaturi o tranziciji,krije prije svega sukob pravila, koji nije mogu}elako rije{iti zbog rastu}e kompleksnosti. A kadado gubitka normi i do stanja bez normi do|euslijed sukoba me|usobno suprotnih normi, on-da se taj vakuum ne moè prevladati uvo|enjemformalno definiranih pravila, jer status quo beznormi traje tako dugo, dokle god ne budu prih-va}ene nanovo definirane vrednote i uloge.32

Svakako je problemati~no da se kao pola-zi{te za razradu teorije tranzicije kod zapadnihdru{tava kao paradigma i mjerilo uzima takozva-ni ‘prvi svijet’, u kojemu kao pretpostavka po-stoje razmjerno stabilni sustavi normi, oblici op-ho|enja i sustavi vrednota. U tranzicijskim zem-ljama, me|utim, ve} i prije samog obrata doga|ase postupno uru{avanje sustava razli~itih temelj-nih kodova.33 Na po~etku tranzicije imamo takouvijek raspad starih sustava normi, jer stare nor-me moraju postupno izgubiti svoju obvezuju}umo} kako bi se izgradilo ne{to novo. Narod go-vori da ne ostaje ni kamena na kamenu. Me-|utim, ru{enje staroga i gradnja novoga sustavabitno ovisi o osobitim pretpostavkama svake po-jedine zemlje. Veliku ulogu kod toga igraju isku-stva, kultura, mentalitet i dr. Stoga ne postojijedna tranzicija, nego toliko tranzicija kolikoima zemalja u tranziciji.40


Pored raspadanja i razra~unavanja s prethod-nim strukturama, paralelno nastaju nove normepona{anja. Me|utim, budu}i da se formalne nor-me dru{tva i poretka kakav se tek mora izgraditi,ne mogu u toj me|ufazi provesti zbog jo{ uvijeknedostatnog sustava sankcioniranja, nastaju prije-lazni mentaliteti iz kojih proizlaze specifi~na po-na{anja i koji doprinose nastajanju u sebi inkon-zistentnog ustroja normi, a koji izaziva trajnu ne-sigurnost.34

Ono {to me|u {irokim pu~anstvom automat-ski nastaje uslijed tog slabljenja normi, jest nesigur-nost u djelovanju, koja dapa~e poprima trajneobrise ìvotnog raspoloènja, jer novo oblikovanjedru{tvenih, socijalnih, ekonomskih i vrijednosnoorijentiranih struktura iznosi na vidjelo mnogeme|usobno proturje~ne oblike razvoja, zbog ~ega– barem na kratko vrijeme – paralelno postoje su-stavi koji se a priori ne podnose, poput eti~kih po-na{anja koja se me|usobno isklju~uju, predod`bio pravednosti ili izgradnji me|usobno konkurira-ju}ih politi~kih struktura. Tako je privremena am-bivalentnost svih vrednota osnovno obilje`je istin-ske faze tranzicije. Na~elne promjene u politi~komsustavu daju, s jedne strane, vi{e slobodnog prosto-ra za djelovanje pojedinoj osobi, ali s druge stranesu razlogom kaosa u dru{tvu. Stoga se kod ljudijavlja eksplozivna mnogostrukost o~ekivanja i zah-tjeva, zbog ~ega do sada vaè}i sustavi normi po-stupno gube na obvezatnosti i utjecaju, kako bimoglo nastati ne{to novo. O~ekivanja s obziromna pobolj{anje prija{njeg stanja pri tom su pretje-rana, ~esto nerealna zbog nastale euforije, ali s an-tropolo{kog stajali{ta posve razumljiva.

Kao {to je ve} prije navedeno, dru{tvene ulo-ge nisu dovoljno definirane, {to kod ~ovjeka kao 41




pojedinca, zbog nepostoje}ih jasno propisanihuloga, dovodi do nesigurnosti na podru~ju inte-rakcije s drugim osobama. Pri tom svakodnevicaipak poznaje mnoge ljudske procese interakcijekoji se odvijaju i mogu se odvijati bez normi. No~im je nesigurnost individuuma tako velika da seosoba radije odri~e odre|enog djelovanja, tada sevi{e ne moè govoriti o normalnom stanju. To se,dodu{e, doga|a i u relativno stabilno funkcioni-raju}im dru{tvenim sustavima, ali ostaje ograni-~eno uglavnom na njihova rubna podru~ja. Te supojave, naprotiv, sveprisutne u takozvanim tran-zicijskim demokracijama; one istodobno odre|u-ju transakcije i vr{e pritisak na gospodarstvene~imbenike da bi ovi uobi~ajeno pona{anje nano-vo odredili ili sumnjive razmjene okrenuli u svo-ju korist, a da se pri tom u dovoljnoj mjeri neosvr}u na op}e dobro.

KAKO SE ÔVJEK ODNOSI PREMA TIM DRAMATI^NIMPROMJENAMA?

U na~elu ljudi na promjene uvijek reagiraju veo-ma razli~ito, druk~ije u krajnjim situacijama negou svakodnevnom ìvotu – svakako ne po unapri-jed odre|enim kanalima.35 To prije svega ovisi oosobnom karakteru pojedinca, jer svaki ~ovjek nasvoj na~in posjeduje u svomu karakteru obilje`ja,bitne crte i mogu}nosti pona{anja kakve ima sva-ki drugi ~ovjek, ili pak ve}ina ljudi, mnogi ljudi,tek neki ili nitko.36

Pona{anje u tranziciji je veoma sloèno. Ipak,neka mi bude dopu{teno predstaviti neke tipove.37

Promjena paradigme osobito ide u prilog inovato-

rima,38 koji su osje}ali da ih stari reìm neprestanoograni~ava te da se ne mogu ostvariti. Pri tom zna-la~ki koriste nove mogu}nosti i pravni vakuum ka-42


ko bi ostvarili svoje ciljeve u mutnim poslovima, ukriminalnom djelovanju, pomo}u prijevare ili ko-rupcije. No inovator moè spremno iskoristiti pri-jelazno razdoblje dru{tvenih struktura, a da pri to-me ne postane kriminalac.39

Drugi tip ljudi posve se povla~i iz dru{tva.Takvi se svrstavaju u uzmicatelje, koji se u novimprilikama vi{e ne snalaze. Ako se sve promijenilo,pitaju se ti ljudi, gdje li se vi{e moè na}i upo-ri{te? To povla~enje iz dru{tva ~esto je povezano sekstremnim oblicima pona{anja, kao {to su pre-komjerno uìvanje alkohola ili droge. Kada se iz-gubi usmjerenje, nastupa bespomo}nost, a privid-no rje{enje je u tome da se postane apati~nim teda se jednostavno zaobi|e jedan vid ìvota. Po-sljedice toga su slomljeni odnosi u krugu obitelji,s prijateljima, na poslu (koji se isto tako drama-ti~no izmijenio), nagnu}e ka neumjerenostima(primjerice neumjereno konzumiranje TV progra-ma) ili agresivne reakcije.40

Tre}i tip ~ovjeka prolazi kroz tranziciju kaoritualist, koji usprkos svim preokretima upravogr~evito ustraje na po{tivanju formalnih vrednotai normi ograni~avaju}i time vlastiti obzor. To seosobito odraàva u birokratskom pona{anju, kojese nastavlja na osnovi kantovske etike du`nostitako da u pravom smislu djeluje podràvaju}i su-stav ili ga svojim djelovanjem èli podràti.41

Nasuprot tome ~ovjek od akcije (akcionist) se– sli~no kao i inovator – isti~e svjesnim naporimaza humanizacijom dru{tva, prije svega na temeljupro{lih iskustava. Akcionist je svjestan samoga se-be, koji u~inkovito i cjelovito djeluje kao diova`nog povijesnog trenutka, koji osobito razvijapoliti~ke obrasce (za razliku od inovatora, kojiglavnu pa`nju usredoto~uje na vlastitu ekonom- 43




sku korist), i strukture koje narodu odgovaraju iprihvatljive su mu te su stoga kadre rije{iti nago-milane probleme.

Posljednji tip ~ovjeka jest konzervativac,42 kojije nastrojen kriti~ki, a u isto vrijeme gaji nadu.On bi s jedne strane èlio sa~uvati na~ine temelj-nog pona{anja koji se zasnivaju na odre|enimprioritetnim vrednotama, ali se s druge straneistodobno nada da }e se promijeniti podru~ja ko-ja je dosada{nji diktatorski sustav dehumaniziraoi koja su bila dostupna samo ~lanovima partije.Tako je njegov stav mje{ovit, a sastoji se od djelo-vanja i istodobnog opreza. Taj stav poti~e ga dase usu|uje ne{to napraviti, ali nikada previ{e.Ako bi bio prisiljen na odluku, on bi dao pred-nost ve} postoje}em elementu nau{trb rizika kojisa sobom povla~i novo, zbog ~ega je konzervati-vac prije sklon konformizmu nego pobuni.

Pri tom su iznimno va`ni ~imbenici koji ut-je~u na pojedine vrste prilagodbe, ba{ kao i so-cio-kulturno okru`je. Ovi obrasci mogu se shvati-ti kao slobodno izabrane – koliko god uvijek biliodre|eni i vanjskim ~imbenicima – strategije dje-lovanja individualno kori{tenih odgovora na iza-zove ove faze. Kod takvih tipova ljudi radi se oilustraciji i apstrakciji odre|enog ~e{}e nastupa-ju}eg pona{anja. Ako bismo se pitali kojim seobrascem pona{anja stvarno koristi odre|ena oso-ba, onda valja re}i da to ovisi o njezinoj povijestisocijalizacije, o konkretnim opredjeljenjima i spo-sobnostima, kao i o otvorenim (ili ~ak i zatvore-nim) mogu}nostima za promjenu, koje su raz-li~ite u razli~itim prilikama (u nekoj zemlji). Kodprikazanih tipova vi{e je rije~ o strategijama po-mo}u kojih osoba kao pojedinac prevladava slo-ènu, neodre|enu i nekontroliranu situaciju. Kod44


osobe – usprkos promjeni sustava – osnovna po-treba za sigurno{}u prevladava ba{ onda kada se~ini da je kaos najve}i, jer individuum pati od gu-bitka normi koji zna~i pomanjkanje usmjerenja,premda ga je mo`da i sam prouzro~io svojim dje-lovanjem i èlio ga u nadi da }e se popraviti si-tuacija.43

ZAKLJU^CI

Osnovno obilje`je kako tranzicijskih demokracijatako i postmoderne op}enito, jest sve ~e{}a na-zo~nost proturje~nih vrednota u istome prostorukoje se propituju, ali na temelju liberalizacije iglobalizacije smatraju se vrijednima rasprave.

Na podru~ju kako gospodarske tako i poli-ti~ke tranzicije, nu`na je prije svega razrada no-vih, djelotvornih struktura, koje tek treba polaga-no graditi. Za to je potrebno vrijeme, iako sumnogi ljudi nestrpljivi i vjeruju da je prija{nji su-stav na temelju mnogih aktualnih problema da-vao vi{e sigurnosti, ali tada uz cijenu povredemnogih ljudskih prava.

Pored ukazanih strukturalnih promjena, naantropolo{koj se razini moè ustanoviti da sementaliteti puno sporije prilago|avaju novim na-vikama nego ostala obilje`ja dru{tva. S oklijeva-njem dolazi do promjene vlastitih prioriteta vred-nota. Ako je u realnom socijalizmu, primjerice,stalnost u profesiji nekog ~ovjeka bila unaprijedzadana, od kolijevke do groba, po partijskoj linijikomunisti~kih vlastodràca, danas se traè drugitemeljni stavovi, primjerice fleksibilnost, svlada-vanje ~estih promjena u zanimanju.

Mnogi ljudi koji su se eufori~no u vrijemeobrata nadali promjenama, danas su frustrirani,ne samo zato {to su prema novom dru{tvu imali 45




nerealna o~ekivanja, nego i zato {to se ne pravirazlika izme|u pravne dràve i pravedne dràve;jer su bili lo{e pripremljeni za nove izazove; jersu stare partijske elite i pripadnici tajnih policijazbog boljeg poznavanja staroga sustava i danasdobitnici obrata, posebno u gospodarstvu, te dje-luju u mafija{kim skupinama; jer nisu mogli is-koristiti svoju priliku, koja je bila kratkoga vijeka,dok su se nanovo postavljale skretnice; jer semnogi osje}aju iskori{tenima od strane Zapadakao potro{a~i njegovih proizvoda i Europljanidruge klase. Ako prija{nje elite teè za diktator-skim na~inom vo|enja, onda se ta te`nja danasjavlja uglavnom u obliku pretjeranog nacionaliz-ma. înjenica da su se lica starih i novih elita utranzicijskim dru{tvima jedva promijenila, prido-nosi stvaranju nezadovoljstva u narodu.

Zadovoljstvo novim sustavom, me|utim, ovi-si i o tome ima li netko socijalno osiguranje, po-sjeduje li radno mjesto i ostvaruje li se u dru{tve-nom ìvotu na mjestu na kojemu bi èlio. Tiosnovni uvjeti veoma se razlikuju od dràve dodràve. Pribliàvanje razini Europske unije gledeìvotnog standarda i osnovnih uvjeta jest dugproces, kako diplomatski tako i dru{tveni. Tranzi-cija se doga|a radi ~ovjeka, to zna~i da kod svihpromjena struktura i sustava valja imati na umu~ovjeka. Ako se previ{e toga promijeni odjednom,onda to u antropolo{kom smislu nadilazi pojedi-nu osobu.

Na putu u Europu predstoji tranzicijskim de-mokracijama jo{ duga~ak put. Na Zapadu se goto-vo preuzetno govori o Europi, pri ~emu se mislina Europsku uniju, odnosno na zapadnu Europu,kao {to mnogi suvremenici pod ‘Amerikom’ po-drazumijevaju SAD. Amerika, me|utim, nisu sa-46


mo SAD... Dati Europi novu du{u stoga zna~ija~ati svijest ljudi posvuda na ovom kontinentu.Europa }e dobiti novu du{u tek kada svi Europ-ljani steknu osje}aj da su uistinu Europljani!

BILJE[KE1 H. Renöckl, Testfeld Tschechien: Wie zukunftsfähig sindchristlicher Glaube und Kirche – und Europas Kultur?,u: A. Kristan/Ders. (Hg.), Kirche und Gesellschaft. Beiträgedes internationales Symposiums an der SüdböhmischenUniversität Budweis, 24.–26. travanj 1998, Würzburg,Budweis 1999, 87–97; ovdje 87.

2 O tome jo{ podrobnije kasnije u ovoj raspravi.3 Usp. doprinose sa zasjedanja konferencije od 25. do 27.

lipnja 1999. u Be~u: Zehn Jahre nach 1989. Politik, Ideo-logie und internationale Ordnung, u: Institut für dieWissenschaften vom Menschen (Hg.), Newsletter 65(1999), Mai-Juli, 1–7.

4 Usp. J. Holzer, Der Kommunismus in Europa. PolitischeBewegung und Herrschaftssystem, Frankfurt/M. 1998,11ss.

5 Usp. A. Pelinka, Die tote Zukunft von gestern, u: Euro-

päische Rundschau 27(1999)1, 157–159.6 Usp. Über die Zeichen des Todes und die Überlebens-

kraft, György Konrad im Interview, u: Die Furche,42(1999), 21. Oktober, 11. Konrad pi{e: “Nakon velikihoslobo|enja slijede velika razo~aranja jer se oslobo|enivelikog zla susre}emo s novim velikim zlom.” Ono {to jeprisutno, jest uglavnom malo zla i malo dobra... mje{avi-na. Sada u Ma|arskoj jo{ vlada demokracija, jer nakon1989. nitko nije bio uhi}en, tako|er nitko nije umrozbog politike, {to ve} predstavlja odre|eni napredak zaljude iz Isto~nog bloka. Kad se postavlja pitanje {to jestvelika zlouporaba u nekoj demokraciji, tada se i ovdje,kao i u diktaturi, pojavljuje korupcija i arogancija izabra-nih. Naravno da se to de facto nikad ne provjerava, a nivlasti nisu zapravo odvojene jedna od druge. U tom po-gledu su srednja i ju`na Europa jo{ uvijek ‘isto~noeurop-ske’, jer ono {to je uistinu bilo tipi~no za te biv{e re-ìme, bilo je stapanje sfera vlasti: zakon, tisak, sud, iz-vr{na vlast, policija, sve je to bilo blisko povezano. “Jed-nom sam napisao knjigu pod nazivom Antipolitika. To jemo`da unutra{nja tendencija politike ili politi~ke klase: 47




one uvijek èle pro{iriti svoju mo}. A ako u nekoj dràviima mnogo dodvoravanja (mo`da se zapadno od Leithemoè prona}i ne{to takvo), tada stare hijerarhijske struk-ture mogu i u demokratskim ustanovama jo{ biti me-|usobno povezane. Govori se: “Pa nije to tako stra{no,to je svakodnevica; gore je kad se ubija; ovdje se ne ubi-ja.” Vrijedi istaknuti usporedne analize sustava i saznanjeda i u takozvanim demokracijama, odnosno demokrat-skim ustanovama moèmo susresti autoritarne elementekoji su krajnje nedemokratski, jer razdioba sfera mo}iipak nije prisutna kako se stalno prikazuje prema van.

7 U ovom kontekstu treba pored intelektualaca navesti iprostor gdje se razvijala protukultura. To su bile crkve,ali i privatni stanovi, gdje su se ljudi susretali. Sveprisut-ne tajne slu`be su ionako uvijek bile nazo~ne, bilo u liku‘suradnika obavje{tajaca’, ili pak putem prislu{nih ure-|aja kao {to su ‘bube’ u uti~nicama (ili negdje drugdje uprostoriji) te prislu{ni ure|aji na daljinu.

8 Usp. R. Sandgruber, Doch wer hat die Schere geschlif-fen?, u: Die Presse, 29. Mai 1999, Spectrum I s.

9 Sli~nog su usmjerenja bila i promi{ljanja Mihaila Gor-ba~ova, kad je nakon izbora za dràvnog i partijskog {efaSovjetskog Saveza 1985. godine, s dva programa reformisvratio pozornost me|unarodne javnosti: Glasnost i Pe-restrojka.

10 Usp. H. L. Müller, Eine Revolution der Intelektuellen,u: Salzburger Nachrichten, 11. September 1999, IV.

11Isto.

12 Pod Transformation podrazumijeva se u skladu s ‘trans-formare’: pretvaranje, promjena, preobrazba, pretvorba,preustroj. Za isti sklop problema u vezi s korjenitimpromjenama u ‘postkomunisti~kim dràvama’ na an-glosaksonskom govornom podru~ju vi{e se rabi sli~antermin ‘transition’. Oba pojma – ‘Transformation’ i‘transition’ – nagla{avaju dinamiku u promjeni. Usp.Dudenredaktion (Hg.), Das Fremdwörterbuch, br. 5, Mann-heim/Wien/Zürich 41982, 771.

13 Usp. uz to: Der wirtschaftliche Systemwandel lässt sichnicht planen, u: Frankfurter Allgemeine Zeitung, br. 135,15. Juni 1999, 20. “Pro{lo je deset godina – no politi~arikao i znanstvenici jo{ uvijek tapkaju u mraku kada je ri-je~ o odabiru najboljeg puta za preustroj sustava. Orga-nizacijski gledano, najlak{e rje{enje moglo bi biti preuzi-manje nekog postoje}eg okvirnog poretka. No primjer48


Isto~ne Njema~ke pokazuje da se ni to ne odvija bez po-te{ko}a.” Tako|er se nagla{ava da su polazni uvjeti zatranziciju u svakoj zemlji druk~iji te da promjena susta-va iziskuje oko dva nara{taja. Zaklju~ak je dakle: bezstrpljenja se ne moè! O situaciji u Njema~koj usporedii: J. M. Schnarrer, Arbeit und Wertewandel im postmoder-

nen Deutschland. Eine historische, ethisch-systematische Studie

zum Berufs- und Arbeitsethos, Hamburg 1996, posebno215–230.

14 Usp. Transformation, u: Brockhaus Enzyklopädie, Mann-heim u.a. 191993, Sv. 22, 311s. Ovdje se nagla{ava datransformacija ozna~ava temeljnu preobrazbu gospodar-skog, politi~kog i dru{tvenog sustava neke dràve. êstose u govoru transformacija suàva na proces prelaska izplanskog u trì{no gospodarstvo. To je, me|utim, su-èno shva}anje i uzima u obzir samo jedan vid ~itavogprocesa promjene. Izraz ‘promjena paradigme’, koji jeuveo Thomas S. Kuhn, ide jo{ dalje jer se njime obuh-va}a opse`niji plan paradigmi koje se mijenjaju. Usp.nadalje T. S. Kuhn, Die Struktur wissenschaftlicher Revolu-

tionen, Frankfurt/M. 91988.15 Usp. O. Havrylyshyn/D. Mcgettigan, Privatization in

Transition Countries. Leessons of the First Decade. Interna-tional Monetary Fund, Economic Issues 18, WashingtonD.C. 1999, 14. Pisci su uvjereni da je nakon desetlje}atranzicije planskog u socijalno-trì{no gospodarstvo,upravo na podru~ju razvoja privatnog sektora u~injenotoliko da se moè govoriti o uspjehu. Unato~ nizu pro-tuudaraca i prezaduènosti posljednjih godina, ve}inatranzicijskih zemalja moè ukazati na pozitivne stoperasta koje bi trebale biti dovoljan pokazatelj da je apsol-virana najnià to~ka razvoja i da u~inkovitost, te s tim uvezi postignuti rezultati, kre}u pozitivnim smjerom.

16 To posebice postaje o~igledno na izborima, kada se mo-è vidjeti u kojoj se mjeri narod osje}a ‘zrelim’ i toj zre-losti daje glas.

17 Usp. J. M. Schnarrer, Aktuelle Herausforderungen der Ethik

in Wirtschaft und Politik: Perspektiven für das 21. Jahrhun-

dert, Wien 31999, posebno 166–170.18 Ovo mi{ljenje zastupa osniva~ neoliberalne ‘Freibur{ke

{kole’, nastale oko 1930., Walter Eucken (1891.–1950.).On je zastupao ideju trì{nog gospodarstva ~iju funkcio-nalnu sposobnost moraju jam~iti politi~ke mjere. Kasni-je }e njegove ideje imati vaàn utjecaj pri oblikovanju 49




‘socijalnog trì{nog gospodarstva’ koje je u Saveznu Re-publiku Njema~ku uvedeno nakon II. svjetskog rata zavrijeme Ludwiga Erharda. Usp. o tome: W. Eucken,Grundsätze der Wirtschaftspolitik, Tübingen/Zürich 1952.

19 Iluzorno je pravni sustav prihvatiti kao ustanovu kojaautomatski stvara pravdu, jer su po~etni uvjeti za socijal-no-trì{no gospodarstvo sve drugo samo ne jednaki. Sta-re elite koje su bile bolje obrazovane, poznavale sustav idràle u rukama financijske konce, imale su u dobaobrata, naravno, bolje polazne uvjete nego gra|ani iz ta-kozvanog ‘prosje~nog naroda’. Tako ne ~udi ~injenicada se u na{e doba ponovno javljaju upravo stare elite unovom ruhu te izlaze kao stvarni pobjednici obrata. Nataj na~in Stranka demokratskog socijalizma (PDS) u is-to~noj Njema~koj pobu|uje kako nostalgi~ne osje}ajekod isto~nih Nijemaca i rado podsje}a na egipatske lon-ce, tako izaziva i opozicijske osje}aje, jer lako moè re}i:“... to ljudi sigurno nisu tako èljeli: nezaposlenost, soci-jalna nesigurnost, visoke stanarine...”. Usp. uz to i: J.Aretz, Die DDR – ein Unrechtsstaat? Aufarbeitung in derVergangenheit und Versöhnung im wiedervereinigtenDeutschland. Iz niza ‘Kirche und Gesellschaft’, izdava~:Katholische Sozialwissenschaftliche Zentralstelle Mön-chengladbach, Köln 1997, br. 242. Razo~aranje nastalonakon obrata pro{irilo je, kaè Aretz, u Isto~noj Nje-ma~koj ‘nostalgiju za istokom’ (Ostalgie), jer je Demo-kratska Republika Njema~ka kao dràva mogla vrlobrzo nestati, ali ìvot u njoj nije mogu}e tako lako izbri-sati iz sje}anja ljudi!

20 Ovdje kao jednostavan primjer valja navesti monetarnupolitiku. Ve}ina tranzicijskih demokracija ima nekon-vertibilne valute koje se postupno moraju u~initi kon-vertibilnima: takvima da mogu izdràti me|unarodnukonkurenciju. U takvim okolnostima moè do}i do su-koba ako se nacionalna monetarna politika i interesi po-liti~ara nalaze u suprotnosti s me|unarodnim instituci-jama, kao npr. obvezama Me|unarodnog monetarnogfonda (MMF).

21 Podrobnije o tome u: D. C. North, Institutions, Institutio-nal Change and Economic Performance, Cambridge 1990.

22 Usp. M. Streit, Transformation von Wirtschaftsordnun-gen, u: Gabler (Hg.), Wirtschaftslexikon, Wiesbaden141997, 3812–3814.

23 Usp. J. M. Schnarrer, Anything goes? Sittlichkeit im Zeital-

ter der Skepsis, Wien/Tarnow 2000; osobito ~lanak o etici50


medija: Pitanje istine kao temelj etike medija i etike ko-munikacije. ôvje~nost, odgovornost, integritet i voljada se izvje{tava o istini i govori istinu zahtjevi su svihljudi dobre volje koji sudjeluju u procesu globalne me-dijske komunikacije te time imaju udjela u humanizacijisvjetske zajednice. Kada se vrijednost neke informacijevi{e ne bude mjerila samo prema tome kako se prodaje,nego i s obzirom na one kojih se ona ti~e, tada }e prido-nositi vi{e humanosti nego {to je to danas slu~aj...

24 Usp. N. Bayer, Der Start in die Marktwirtschaft – das tsche-

chische Modell, Berlin 1999, 85–91.25 E. Durkheim, Der Selbstmord, Frankfurt/M. 1973, 287s.26

Isto, 288. Glavno obilje`je ljudskoga bi}a jest smisao zaodre|eni antropolo{ki zajam~en ìvot. No obilje`je po-stmoderne u cjelini, a osobito tranzicije, jest fleksibil-nost koja automatski izaziva nesigurnost u planiranjuìvota. Socijalna sigurnost pruà oslonac pojedincima,ali moè voditi prema apatiji. Temeljni stavovi i izazoviza ~ovjeka u postmoderni poklapaju se s onima u tran-ziciji, tako da predstavljaju konvergentne veli~ine. Usp.J. M. Schnarrer, Werteverschiebungen angesichts des eu-ropäischen Umbruchs, u: Hanns-Seidel-Stiftung (Hg.),Politische Studien, März/April 1999, br. 364, 14–36. Op-}enito govore}i, jedan od najve}ih problema dana{njicejest odluka o dugoro~nosti i obvezatnosti, koja se sukob-ljava s fleksibilno{}u {to je zahtijeva mainstream. A tajgubitak trajnosti koja obvezuje pretvara se u samovolj-nosti koje ~ovjeka ipak na kraju u njegovim osnovnimpotrebama negativno poga|aju, premda naizgled imavi{e slobode uslijed sve ve}ih mogu}nosti.

27 Iz izjava klju~nih likova pri promjeni 1989./90. moè serazabrati da se tada ~itave no}i raspravljalo, da je 09. XI.za mnoge (posebno za isto~ne Nijemce) bio 72-satni dankoji je nemogu}e u~inio mogu}im. A neki se jo{ i danaspitaju: “Nismo li svi mi bili poput sanjara...?” Usp. o to-me: Der kalte Herbst des ‘realen Sozialismus’: Berlin,ein Volk und das Ende der DDR, u: Die Presse, Wien, 4.November 1999, 3.

28 Usp. R. Inglehart, Kultureller Umbruch – Wertwandel in

der westlichen Welt, Frankfurt/M./New York 1989.29 Upravo u na{e doba ~esto kori{teni izrazi gra|ansko

dru{tvo/civil society dobili su za doga|anja obrata kon-kretne strukture, jer je ovdje pojedinac bio protagonist upravom smislu rije~i te je vlastitim zauzimanjem i inici- 51




jativom mogao osobito pridonijeti pozitivnom obliko-vanju dru{tva.

30 Usp. T. Parsons, The Social System, Glencoe/III, 1951, 39.Ovdje Parsons govori o “absence of structured comple-mentarity of the interaction-process”. îm strukture vi{enisu jednozna~ne, njima se lak{e manipulira i potrebnoih je iznova definirati.

31 Za utemeljenje normi usp. J. M. Schnarrer, Norm und

Naturrecht vestehen. Eine Studie zu Herausforderungender Fundamentalethik, Frankfurt/M./Berlin/Bern/NewYork/Paris/Wien 1999, 145–209.

32 Usp. nadalje: D. C. North, Institutions, Institutional Chan-

ge and Economic Performance, Cambridge 1990.33 Usp. tuma~enje njema~kog sociologa: N. Luhmann, Sozio-

logie des Risikos, Berlin/New York 1991. Luhmannova teo-rija sustava ubraja se danas me|u najve}e izazove etici imoralu. Prema Luhmannu, svako je dru{tvo nu`no obi-ljeèno dru{tvenom evolucijom, {to automatski dovodido sve ve}e funkcionalne specijalizacije podsustava, kao{to se moè razabrati na najrazli~itijim podru~jima. Svakipojedini sustav ima odre|ene kodove po kojima se razli-kuje od drugih sustava. Promijeni li se, me|utim, isto-dobno mnogo kodova, a da se pri tom ne odrì temeljnikonsenzus, dolazi do promjene paradigme, kao {to se uisto~nom bloku dogodilo 1989./90. u ‘tihoj revoluciji’.(Postoji ~itav niz znanstvenika koji izraz ‘revolucija’ sma-tra neprihvatljivim za te doga|aje, jer nije potekla krv, {toje do sada uvijek bilo bitno obilje`je revolucije). Ipak, fa-za konsolidacije jo{ dugo ne}e biti zavr{ena, jer je rije~ ovrsti asimptoti~kog procesa u kojemu razlike u ìvotnomstandardu izme|u zemalja zapadnoga svijeta i tranzicij-skih demokracija nestaju vrlo sporo.

34 Osoba kao pojedinac u toj situaciji ne zna dokle seùnjezina prava i du`nosti, jer se mora obnoviti i pravnisustav kako bi funkcionirao.

35 Sljede}u shemu ne treba promatrati kao ne{to potpuno,ali }emo u njoj nastojati obraditi bitna mjerila i obrascepona{anja.

36 Glede ovih psiholo{kih osnova, koje bi ovdje dalekoprema{ile okvire na{e teme, usporedi: G. Jun, Charakter.Ein Beitrag zur Diskussion eines alten Themas, Berlin1987, 19.

37 Kod tipizacije ljudskoga pona{anja valja uvijek imati naumu da je rije~ o idealnim obrascima, koji se u stvarno-52


sti ne javljaju u tako jednostavnom i jasnom obliku, kao{to ih se moè teoretski obraditi.

38 Tip ~ovjeka koji bi èlio stvoriti ne{to novo, izvorno.39 Tako su u Isto~noj Njema~koj u razdoblju od 09. XI.

1989. (pad Berlinskog zida) do 03. X. 1990. (ujedinjenjeNjema~ke) osnovana mnoga mala poduze}a, ~ija je regi-stracija bila doista jeftina, da bi se onda nakon ujedi-njenja prodala po mnogostruko vi{im cijenama. Me|u-tim, za to je bilo potrebno poznavati razlike me|u su-stavima i status quo koji je onda bio na snazi u oba dijelaNjema~ke.

40 Tako je ‘obrat’ ~esto na nov na~in odredio i uloge upartnerskim odnosima, u obiteljskom ìvotu ili prija-teljstvu.

41 Ovdje valja ubrojiti sve one koji su dobro ìvjeli od sta-rog sustava, funkcionare i ~lanove partije te vojsku {pi-juna tajnih policija (primjerice Stasi, KGB), a naposepredstavnike izvr{ne, sudske i zakonodavne vlasti dikta-torskog sustava.

42 Ovdje se ne misli na konzervativizam u ideolo{komsmislu!

43 U poretku bez reda ne za~u|uje {to je izraèna odlu~naèlja za sigurno{}u.

Ostala pi{~eva djela (izbor)

Knjige

Anything goes? Sittlichkeit im Zeitalter der Skepsis, Wien/Tar-now 2000.

Aktuelle Herausforderungen der Ethik in Wirtschaft und Politik:

Perspektiven für das 21. Jahrhundert, Wien 1998.Allianz für den Sonntag, Wien 1998, (uredio).Arbeit und Wertewandel im postmodernen Deutschland, Ham-

burg 1996.Gemeinwohl und Gesellschaftsordnung. The common good in

our changing world. Beiträge zum Naturrecht 2, Wien1997, (uredio).

Gesellschaftsordnung und Privateigentum am Beispiel der Priva-

tisierung, insbesondere des Bankwesens, Wien 1996, (ure-dio).

Market, Morality and Marginalisation, Cambridge/MA1994. 53




Norm und Naturrecht verstehen. Eine Studie zu Herausforde-rungen der Fundamentalethik, Frankfurt/M. u.a. 1999.

Zur Naturrechtslehre von Johannes Messner und ihrer Rezeption

in Japan. Beiträge zum Naturrecht 1, Wien 1996, (ure-dio sa H. Yamada).

^lanci:

Freiheit und Pflichtbewusstsein im post-bipolaren Demo-kratieverständnis der (Ost)-Deutschen: Eine Nation inSpannung überwundener Teilung, u: Ingeborg Gabriel/ Joseph Steurer (Hg.), Demokratie als Herausforderung.

Festgabe für Rudolf Weiler zum 70. Geburtstag, Wien1997, 119–128.

Die ganz unterschiedliche Vermögensbildung im Ostenund Westen von Deutschland: Eine Untersuchung zuFakten und Tendenzen als Augenblickaufnahme imUmformierungsprozess, u: Diözesaninstitut für dieVerbreitung der Soziallehre der Kirche in Brünn/Tschechien (Hg.), Die sozialethische Sicht der ökonomi-

schen Transformation in der Tschechischen Republik, Vele-hrad/Brünn 1998., 135–156; Na ~e{kome u istom to-mu: Rozdílná tvorba majetku ve východním a západním

Némecku: fakta a tendence, 47–62.Globalisierung contra Regionalisierung – Auf dem Weg zu

einer neuen Weltwirtschaftsordnung, u: Wiener Blätter

zur Friedensforschung, Wien 83(1995)2, 47–59.Transformationsprobleme – aufgezeigt an der Situation in

den neuen Bundesländern, u: Katholische Sozialakade-mie der Slowakei (Hg.), Arbeitslosigkeit in den ehemaligen

sozialistischen Ländern und in den westlichen Demokratien,Bratislava 1997, 154–164.

Was haben Bürgergesellschaft, Kommunitarismus und Ka-tholische Soziallehre gemeinsam?, u: Dr. Karl Kum-mer-Institut (Hg.), Gesellschaft und Politik, Wien34(1998)4, 28–34.

Werteverschiebungen angesichts des europäischen Um-bruchs: Wenn alte Präferenzen in neue Systeme einzu-bauen sind, u: Hanns-Seidel-Stiftung (Hg.), Politische

Studien, München 50(1999)364, 14–36.

54


Documents

TRANZICIJSKE DEMOKRACIJE I EUROPA: GOSPODARSKO- … filepristup socijalizmu preuzeo ulogu religije, jer su 25. si do Karla Marxa jedino religije uzimale za pra - vo da stvore jedinstven