U inci ekonomske politike u Hrvatskoj u razdoblju 1994. – · PDF fileGlobalizacija i dvojbe koje izaziva «Malo ima Engleza, koji se ne raduju, da smo se oslobodili naših zlatnih

117

Guste Santini1

U inci ekonomske politike u Hrvatskoj u

razdoblju 1994. – 2007. godine

«Najviše razvijenih industrijskih zemalja, uklju uju!i SAD i Japan,

izgradile su svoja gospodarstva mudro i selektivno štite!i odre"ene

industrijske grane sve dok one nisu postale dovoljno jake da mogu

izdržati inozemnu konkurenciju.«

Joseph Stiglitz

Globalizacija i dvojbe koje izaziva

«Malo ima Engleza, koji se ne raduju, da smo se oslobodili naših

zlatnih okova. Osje!amo, da možemo napokon raditi ono, što je

pametno. Romanti no razdoblje je završeno, te možemo kona no

realisti ki razmotriti, što je najbolje.»

J. M. Keynes

27. rujna 1931. godine šest dana kako je ukinut zlatni standard u Velikoj Britaniji

«Akumulirajte, akumulirajte u tome je sav Mojsije i proroci.»

Karl Marx

Kapital

1 Dr. sc. Guste Santini, RiÞ n, Zagreb

UDK 336.14

336.22

Guste Santini: U!inci ekonomske politike u Hrvatskoj u razdoblju...EKONOMIJA / ECONOMICS, 15 (1) str. 117-154 (2008) www.rifin.com118

Središnje mjesto pripada, s obzirom na visok stupanj otvorenosti nacionalne ekonomije, deviznom sustavu i deviznoj politici, s jedne strane, i, s druge strane, poreznom sustavu i poreznoj politici kao bitnim !imbenicima pove"anja/smanjenja konkurentnosti nacionalne ekonomije. Izvozna orijentacija zna!i i ograni!enje/šansu razvoju nacionalnoga gospodarstva. Fiksiranje te!aja nacionalne valute, za euro ili neku drugu referentnu valutu, zna!i da zemlja koja je to u!inila može u kratkom roku drugim instrumentima ekonomske politike dinamizirati razinu gospodarske aktivnosti.

Funkcioniranje procesa reprodukcije u Hrvatskoj zasniva se na rastu uvozne ovisnosti svih sektora. Fiksni te!aj kune bio je u funkciji smanjenja kamatnih stopa, rasta poreznih prihoda, ali i rasta deficita robne razmjene s inozemstvom te inozemnog duga. Fiksiranje te!aja kune do sada se nije pokazalo u!inkovitim. Štoviše, fiksni te!aj znatno je utjecao na destrukciju gospodarske strukture, pa je, prema tome, bio, kao što je i sada, ograni!enje gospodarskog razvoja.

Klju ne rije i: kamatne stope, te!aj, trgova!ka bilanca, platna bilanca, porezi, potrošni porezni sustav, javni dug, inozemni dug, bruto doma"i proizvod, bruto raspoloživi društveni proizvod

1. Uvod

U Hrvatskoj se od Stabilizacijskog programa – koji nazivam Antiinflacijski – (4. listopada 1993.) raspravlja o politici te!aja.

Fiksiranje te!aja, odnosno vezivanje kune za njema!ku marku (danas euro) dolazilo je od strane jednog dijela ekonomista koji su presudnu ulogu davali tržištu. Tako je ponovo oživio Jean Baptiste Say. Ponuda i potražnja regulirat "e tržište i tako "e se, sukladno principima op"e teorije ravnoteže, ostvariti najbolji u!inci. Na crti te teze iznosila se argumentacija da je Hrvatska tranzicijska zemlja pa "e tržište vršiti naju!inkovitiju alokaciju akumulacije. Ograni!enja koja stvara država pogubna su za proces tranzicije, implicitno i eksplicitno isticali su zagovornici tržišne utakmice, odnosno rekonstrukcije/restrukturiranja/transformacije (!itaj: optimalizacije) gospodarske strukture. Njihovi se stavovi u bitnim elementima podudaraju s Washingtonskim sporazumom.

119Guste Santini: U!inci ekonomske politike u Hrvatskoj u razdoblju...EKONOMIJA / ECONOMICS, 15 (1) str. 117-154 (2008) www.rifin.com

Na drugoj su strani stajali zagovornici najmanje ravnotežnog te!aja (Sabolovi", 1998), a ne te!aja parcijalne ravnoteže, kakav je danas u Hrvatskoj. Naime, pristalice fiksnog te!aja ukazivali su na to da se te!aj formira temeljem ponude i potražnje, pa je, prema tome, te!aj ravnotežan.2 Pristalice aktivne politike te!aja (Zduni", 2003; Niki", 1998) smatrali su da je rast bruto doma"eg proizvoda i zaposlenosti kriterijalna funkcija od koje mora polaziti ekonomska politika. Pritom je izvozna orijentacija stožerna to!ka strategije razvoja. Slijedi da "e deprecirani te!aj rezultirati dinamiziranjem gospodarske aktivnosti. Smatraju da se gospodarstvo mora dinamizirati (dosti"i predratnu gospodarsku aktivnost u što kra"em vremenu) i da, stoga, samo njezino dinamiziranje !ini troškove tranzicije socijalno održivim.

Tre"a skupina polazi od koncepcije i strategije razvoja, što zna!i da država ima odlu!uju"u ulogu u restauraciji kapitalizma. Izostajanje aktivne potpore države procesu transformacije, smatra tre"a skupina, dramati!no "e pove"ati troškove tranzicije, pri !emu imaju u vidu jalove fiksne i jalove varijabilne troškove (!itaj: strukturna, odnosno troškovna inflacija). Politika za koju su se zalagali, i danas se zalažu, polazila je od dinamiziranja gospodarskog razvoja u kojoj je mogu"i fiksni te!aj, ali ne po cijenu razvoja (Druži", 2003; 2006; 2007).

Drugim rije!ima, nezavisna je varijabla rast BDP-a i zaposlenost, a svi su ostali ciljevi podre#eni tom cilju. Stoga su predlagali, i predlažu, da je potrebno kamatnu i poreznu stopu podrediti tom i takvom cilju, a u dijelu u kojem se fiksira te!aj, njegove negativne u!inke3 moraju kompenzirati monetarna i fiskalna politika. Zagovornici iznesenog stava polaze od nužnosti istovremenog odre#ivanja složene me#uovisnosti: stope rasta/zaposlenosti, profitne stope, kamatne stope, marginalne porezne stope i te!aja (Santini, 1995). Prema tome, ako se želi odre#ena stopa razvoja i ako se želi fiksni te!aj, tada monetarna i fiskalna politika moraju biti u funkciji tih odre#enja, one moraju – naglašavam – kompenzirati troškovnu inferiornost (nekonkurentnost) hrvatskoga gospodarstva.

2 Ponuda deviza bila je tada, kao i sada, odre#ena zaduživanjem u inozemstvu, odnosno prodajom “obiteljskog srebra”. 3 Aprecijaciju te!aja u ovom radu deÞ niramo kao odnos marginalne produktivnosti rada hrvatskoga gospodarstva i njema!koga/eurozone.


Prema tome, tvrdo prora!unsko ograni!enje vrijedi za sve sektore i u cjelokupnom procesu društvene reprodukcije. Zapravo, radi se o «slamanju» troškovne inflacije (Santini, 1995).

* * *

Rad ima za cilj odrediti, u vektorskom pogledu (kao tendenciju), koji su u!inci postoje"e politike te!aja, s jedne strane, i, s druge strane, polazište od kojeg moraju «krenuti» nosioci ekonomske politike ukoliko se kao cilj postavi dinamiziranje gospodarske aktivnosti temeljene na izvozu.

2. U inci ekonomske politike u proteklih etrnaest godina

Raspoloživi društveni proizvod u promatranom razdoblju bio je ve"i od doma"ega društvenog proizvoda jer Hrvatska, izuzev 1994. godine,4 stalno ostvaruje deficit platne bilance. Deficit razmjene roba i usluga po godinama bio je neravnomjeran; prihodi od turizma, tijekom promatranog razdoblja, oscilirali su; izvoz roba sporije se pove"avao u odnosu na uvoz koji je bilježio vrlo visoke stope rasta. Kretanje navedenih kategorija rezultiralo je rastom izvoza roba i usluga po stopi od 9,32%, dok je prosje!na godišnja stopa rasta uvoza roba i usluga iznosila 11,25%.

Prije komentara tablice 1. potrebno je napomenuti da finalna raspodjela raspoloživoga/doma"ega društvenog proizvoda pokazuje kako su se sredstva trošila – na koje finalne oblike potrošnje – a ne prikazuje participaciju pojedinog sektora u finalnoj raspodjeli doma"ega društvenog proizvoda.

4 Za baznu godinu uzeta je 1994. Naime, prethodna, 1993., bila je godina rastu"e inß acije, što je tzv. Stabilizacijskim programom od 4. listopada prekinuto. Prema tome, prva poststabilizacijska godina jest 1994. i stoga je mogu"e od tog vremena pratiti u!inke Stabilizacijskog programa.


Tablica 1. Kretanje bruto raspoloživoga društvenog proizvoda po

kategorijama potrošnje u teku!im cijenama za razdoblje 1994. – 2007. godine

– teku"e cijene u milijunima kuna

1994. 2007. IndeksStopa

rasta

Struktura

1994.

Struktura

2007.

Osobna potrošnja 46.575 153.421 329,4 9,60 53,3 55,8

Potrošnja države 25.738 55.344 215,0 6,07 29,4 20,1

Investicije 12.210 82.386 674,7 15,82 14,0 30,0

Zalihe 2.981 7.596 254,8 7,46 3,4 2,8

Raspoloživi društveni

proizvod87.504 298.746 341,4 9,91 100,1 108,6

Izvoz roba i usluga 40.086 131.165 327,2 9,55 45,8 47,7

Uvoz roba i usluga 40.149 154.833 386,3 10,96 45,9 56,3

Doma!i društveni

proizvod87.441 275.078 314,6 9,22 100,0 100,0

Izvor: DSZ; HGKNapomena: Podaci HNB-a i DSZ-a razlikuju se s obzirom na revizije podataka i razli!itog obra!una uvoza i izvoza, pa napomenu valja imati u vidu prilikom interpretacija.

Iz tablice 1. vidljivo je da osobna potrošnja raste po ve"oj stopi od doma"eg i manjoj u odnosu na raspoloživi društveni proizvod. Udio osobne potrošnje u raspoloživom, odnosno doma"emu društvenom proizvodu u 1994. godini bio je gotovo isti. U 2007. godini udio je osobne potrošnje u doma"emu društvenom proizvodu 55,8%. Teorija i praksa nedvojbeno upozoravaju na dugoro!nu neodrživost bržeg rasta osobne potrošnje u odnosu na doma"i društveni proizvod. Upravo odnos stopa rasta osobne potrošnje i doma"ega društvenog proizvoda indikator su održivosti ekonomske politike. Naime, da postoji nemogu"nost, iz bilo kojih razloga, generiranje platnobilan!nog deficita u idu"em razdoblju pitanje je na koji bi se na!in «amortizirao» brži rast osobne potrošnje. Vjerojatno bi cijenu «platile» investicije. Jednako tako i prora!un, temeljen na potrošnom poreznom sustavu, morao bi se smanjiti što je, u kratkom roku, gotovo nemogu"a zada"a, a da se pri tome ne pojave socijalne napetosti.

Potrošnja države u ukupnoj je potrošnji participirala u 1994. (ratnoj godini) s 29,4% u doma"em proizvodu. U 2007. godini udio državne potrošnje smanjio se na 20,1% doma"ega društvenog proizvoda. Potrošnja države ovdje je definirana kao potrošnja države kao takve


i nikako nije mogu"e istu povezivati s prora!unom. Naime, prora!un predstavlja ukupnu participaciju države u doma"emu društvenom proizvodu, a njezina potrošnja je samo dio prora!una. Preostali dio država „vra"a“ pojedinim sektorima sukladno namjenama definiranim u samom prora!unu.

Investicije su u 1994. godini sudjelovale s 14,0% u doma"emu društvenom proizvodu, a u 2007. godini njihov je udio iznosio 27,4% raspoloživog i 30,08% doma"ega društvenog proizvoda. Investicije predstavljaju sveukupnost investicija privatnog, državnog te sektora inozemstvo. Kako je država najzna!ajniji investitor a investicije su, najve"im dijelom, usmjerene u sektor gra#evinarstva (koji bilježi, temeljem toga, visoke stope rasta) s niskim i dugoro!nim stopama povrata, to njihov u!inak nije u razmjeru s njihovom veli!inom.

Izvoz roba i usluga iznosio je 1994. godine 45,8% doma"ega društvenog proizvoda, a njegov se udio u 2007. godini pove"ao na 47,7%. Kao što "emo vidjeti, stope rasta ve"im su djelom rezultat izvoza usluga, što ukazuje na nedovoljni rast konkurentnosti kada je rije! o proizvodnji roba. Štoviše, može se re"i da je rast izvoza usluga rezultat komparativnih prednosti, a ne posljedica primjerene ekonomske politike.

Uvoz roba i usluga bio je gotovo isti kao i izvoz u 1994. godini i iznosio je 45,9% doma"ega društvenog proizvoda. U 2007. godini udio uvoza roba i usluga iznosi više od polovice doma"ega društvenog proizvoda – 56,3%.

Otvorenost hrvatskoga gospodarstva u 1994. godini iznosila je, prema tome, 91,7% doma"ega društvenog proizvoda. U 2007. otvorenost hrvatskoga gospodarstva iznosi 104,0 % (u 2006.: 107,4%) i rezultat je zna!ajnijeg rasta uvoza roba i usluga u odnosu na izvoz roba i usluga. Njihove su stope rasta: 10,96 i 9,55% (2006.: 11,12 i 9,57%) respektivno.

Kretanje stope zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti, bitan je kriterij za ocjenu ekonomske politike. Iz tablice 2. vidljivo je da je stopa rasta zaposlenog stanovništva ve"a (1,75) u odnosu na stopu rasta aktivnog stanovništva (1,57), što je rezultiralo smanjenjem stope nezaposlenosti od 16,7 na 14,8%. Nadalje, iz prezentiranih podataka vidljivo je da se broj nezaposlenih pove"avao sporije od ostalih promatranih kategorija: 0,64%.


U 2006. i 2007. godini bitno se izmijenila (u vektorskom pogledu) slika zaposlenosti u Hrvatskoj. Tako je u 2005. godini bilo 1.729.000 aktivnog stanovništva, od !ega je 1.421.000 bila zaposlena, dok je nezaposlenih bilo 308 tisu"a. Usporedimo li te podatke s podacima iz 1994. godine, možemo re"i da je u razdoblju 1994. – 2005. stopa rasta zaposlenog stanovništva manja (1,46) u odnosu na stopu rasta aktivnog stanovništva (1,59), što je rezultiralo rastom stope

nezaposlenosti od 16,7 na 17,8%. Posljedica navedenih kretanja jest rast broja nezaposlenih u razdoblju 1994. – 2005. po prosje!noj stopi od 2,18%.

Prema tome, u 2006. i 2007. godini u odnosu na 2005. godinu aktivno se stanovništvo pove"alo za 52 tisu"e, ali se broj zaposlenih pove"ao za 96 tisu"a, što je rezultiralo smanjenjem broja nezaposlenih za 44 tisu"e. Ono što valja naglasiti jest podatak da je aktivnog stanovništva još uvijek manje od polovice ukupnog stanovništva, s jedne strane, i, s druge strane, stopa nezaposlenosti od 14,8% previsoka je da bi ekonomska politika mogla dobiti prolaznu ocjenu.

Tablica 2. Aktivno stanovništvo u Hrvatskoj

– u tisu"ama

1994. 2007. Indeks Stopa rasta

Aktivno stanovništvo 1.454 1.781 122,4 1,57

Zaposleni 1.211 1.517 125,3 1,75

Nezaposleni 243 264 108,6 0,64

Stopa nezaposlenosti 16,7 14,8 88,6 - 0,93

Izvor: DSZ; HGK

Naime, nezaposlenost je u promatranom razdoblju iznosila gotovo 300 tisu"a, što zna!i da je svakih pet godina «izgubljen» jedan doma"i proizvod. Kako promatrano razdoblje iznosi !etrnaest godina, može se re"i da gubitak zbog visoke stope nezaposlenosti iznosi više od 50 milijardi eura, što je neusporedivo više od najve"ega doma"eg proizvoda koji je u 2007. godini iznosio 37.497 milijuna eura.5

5 To nije cijela pri!a. Nezaposleni, koji su kao takvi “teret državnom prora!unu“ ostaju rashodna stavka i u budu"nosti. Naime, ako je netko tijekom promatranog razdoblja bio nezaposlen, zna!i da nije izdvajao u mirovinske fondove, pa "e, sukladno socijalnim na!elima koja "e vladati, predstavljati izdatak države i u budu"nosti. Drugim rije!ima, porezni obveznici ne izdvajaju za nezaposlene samo danas, oni "e to !initi i sutra upravo razmjerno koliko "e današnji nezaposleni to biti i sutra.


Fiksiranje te!aja i njegovo odre#enje kao cilja ekonomske politike izravno je utjecalo na smanjenje kamatnih stopa i to ponajprije zbog smanjenja te ajnih rizika. Startna 1994. godina sadržavala je mnoge rizike od kojih je znatan dio bio «preuzet» iz prethodnoga gospodarskog sustava, ali, to svakako valja istaknuti, bio je prisutan i ratni rizik. Dolazak stranih banaka tako#er je djelovao u smjeru smanjenja rizika, ali ni izdaleka kako se to o!ekivalo u vrijeme prodaje saniranih doma"ih poslovnih banaka inozemnim bankama.6

Iz tablice 3. mogu"e je identificirati sporije smanjenje kamatnih stopa na kunske kredite u odnosu na smanjenje kamatnih stopa na kunske depozite. Smanjenje kamatnih stopa na kredite s valutnom klauzulom i devizne kredite bilo je brže u odnosu na smanjenje kamatnih stopa na kunske depozite s valutnom klauzulom, odnosno devizne depozite. Kretanja kamatnih stopa na kunske kredite/depozite, s jedne strane, i, s druge strane, na kredite/depozite s valutnom klauzulom, odnosno devizne kredite/depozite pokazuju, po ocjeni bankarskog sektora, stupanj rizika poslovanja s kunama u odnosu na poslovanje uz valutnu klauzulu, odnosno poslovanje u devizama7.

Iz tablice je vidljivo: razlika kamata na kunske kredite u odnosu na kamate na kunske depozite, u promatranom se razdoblju smanjila po godišnjoj prosje!noj stopi od 7,80% (2006.: 4,53%); odnosna vrijednost za odobrene kredite s valutnom klauzulom iznosi 4,77% (2006.: 5,57%), dok se kamatna razlika na devizne kredite smanjivala po prosje!noj godišnjoj stopi od 11,68% (2006.: 15,02%). Znatne promjene u promjeni razlike aktivnih i pasivnih kamatnih stopa valja pripisati mjerama središnje banke. Poslovne su banke u 2007. godini smanjile svoje kreditne obveze prema inozemstvu za 1.342 milijuna eura, pa je razumljiv rast kamatnih stopa na kunske depozite.

6 Sanacija poslovnih banka stajala je državu 5,5 milijardi USD, a njihovom prodajom ostvaren je prihod od 3,9 milijardi kuna. U ra!un koliko je državu stajala sanacija banaka valja pridodati i pripadaju"e kamate koje "e država morati platiti vjerovnicima do kona!ne otplate. Danas su poslovne banke uglavnom u vlasništvu stranaca pa je utjecaj središnje banke, što se vidi iz odnosa poslovne banke – središnja banka, bitno manji od potrebnog (G. Druži", 2007: 27).7 U uvjetima oligopolne strukture tržišta, kao što je to slu!aj s hrvatskim bankarskim sustavom, mogu"e je kamatne diferencije interpretirati kao oligopolno formiranje cijena, što u uvjetima ve"ih kamatnih diferencija, kada je rije! o kunama, zapravo predstavlja ekstra-proÞ t poslovnim bankama. To je mogu"e identiÞ cirati zbog snažnijeg smanjenja kamatnih stopa na depozite u odnosu na smanjenje kamatnih stopa na kredite.


Tablica 3. Kretanje kamatnih stopa


rasta

1. Kamatne stope na kunske kredite 15,39 9,32 60,6 - 3,93

2. Kamatne stope na kunske kredite s valutnom klauzulom

11,99 6,73 56,1 - 4,54

3. Kamatne stope na devizne kredite u eurima 17,18* 6,79 39,5 - 8,04

4. Kamatne stope na kunske depozite** 9,65 5,42 56,2 - 4,53

5. Kamatne stope na depozite s valutnom klauzulom

6,95 3,98 57,3 - 4,38

6. Kamatne stope na devizne depozite 4,57*** 3,44 75,3 - 2,40

1. – 4. 10,36 3,90 37,6 - 7,80

2. – 5. 5,04 2,75 54,6 - 4,77

3. – 6. 12,61 3,35 26,6 - 11,68

* 1995. godina** Nisu uklju!ene naknade (kamate) na žiralna sredstva i teku"e ra!une *** 1995. godinaIzvor: Bilten HNB-a

Me#utim, navedeno smanjenje kamatnih stopa valja u prvom redu povezati s promjenom strukture kredita. Usporede li se strukture odobrenih kredita, uo!ava se da je u promatranom razdoblju ostvareno znatno pove"anje kunskih kredita s valutnom klauzulom, dok je pove"anje deviznih kredita bilo neusporedivo blaže. U tom smislu i snažna smanjenja kamatnih stopa na devizne kredite valja relativizirati.

Monetarni agregati, kao što je vidljivo iz tablice 4., imali su ve"u stopu rasta u odnosu na stopu rasta društvenog proizvoda i to bez obzira na to je li se radilo o doma"emu ili raspoloživome društvenom proizvodu. Ipak, valja uo!iti da se brzina optjecaja (odnos društvenog proizvoda doma"eg, odnosno raspoloživog i nov!ane mase) u promatranom razdoblju smanjivala.


Tablica 4. Monetarni i kreditni agregati

– u milijunima kuna; teku"e cijene


rasta

Gotov novac u optjecaju 2.657 16.008 502,4 14,81

M0

4.714 51.924 1101,4 20,27

M1

6.643 57.878 871,3 18,12

M4

17.680 215.822 1220,7 21,22

Neto doma"a aktiva 16.540 166.376 1005,9 19,43

Neto inozemna aktiva 1.140 49.446 4337,4 33,64

Konsolidirana bilanca banaka 54.620 336.349 615,8 15,01

Bruto doma!i proizvod 87.441 275.078 314,6 9,22

Bruto raspoloživi proizvod 87.504 298.746 341,4 9,91

BDP/M1

13,163 4,753

BRP/M1

13,172 5,162

BDP/Neto doma"a aktiva 5,287 1,653

BRP/Neto doma"a aktiva 5,290 1,796

BDP/Neto inozemna aktiva 76,703 5,563

BRP/Neto inozemna aktiva 76,758 6,042

BDP/Konsolidirana bilanca poslovnih banaka 1,601 0,818

BRP/Konsolidirana bilanca poslovnih banaka 1,602 0,888

Izvor: Bilten HNB-a.

Smanjenje brzine optjecaja to je zna!ajnije ako se ima u vidu da se nov!ana masa vrlo dinami!no pove"avala sve do 1997. godine, kada je završen proces remonetizacije zapo!et 4. listopada 1993. godine. Tako se nov!ana masa u razdoblju 1994. – 1997. godine pove"ala po stopi od 27,38%, a stopa rasta u razdoblju 1997. – 2005. godine smanjila se na 13,87% godišnje. Kretanje nov!ane mase imalo je zna!ajne u!inke na kretanje preferencije likvidnosti – smanjuje brzinu optjecaja – u smjeru njezina pove"anja (Santini, 1994).

Obuzdavanje rasta monetarnih agregata vidljivo je iz rasta primarnog novca (20,27%) u odnosu na rast nov!ane mase (18,12%) Posebno valja naglasiti da je 2005. godine primarni novac u apsolutnom iznosu bio ve"i od nov!ane mase.

Kada je rije! o primarnom novcu, valja identificirati da se on sastoji od gotovog novca u optjecaju i depozita poslovnih banaka kod središnje banke te blagajne poslovnih banaka. Preostale dvije kategorije: depoziti ostalih bankarski institucija i depoziti ostalih doma"ih sektora marginalni su. Imaju"i u vidu definiciju primarnog novca, možemo re"i da postoji visok stupanj imobilizacije.


I dok se visok stupanj sterilizacije može pravdati, nikako nije mogu"e razumjeti linearni pristup obveznoj pri!uvi. Naime, iznos pri!uve pove"ava kamatne stope. Kada je obvezna pri!uva linearna, tada je pove"anje kamatnih stopa linearno. Me#utim, u takvim uvjetima središnja banka ne stimulira potrebnu ro!nu strukturu depozita iz kojih bi bilo mogu"e generirati potrebnu ro!nu strukturu kredita imaju"i u vidu dinamiziranje razvoja. Štoviše, linearna obvezna pri!uva !ini bilancu stanja poslovnih banaka «inflatornom» (G. Santini, 1995).

Ukupna likvidna sredstva rastu nešto brže od rasta primarnog novca (u 1994. godini na kunu primarnog novca dolazilo je 3,75 kuna ukupnih likvidnih sredstava; u 2006. 3,94 kune, a u 2007. 4,15 kuna), pri !emu posebno valja identificirati vrlo visoke stope rasta neto inozemne aktive.8 Naime, dok se neto doma"a aktiva,9 u promatranom razdoblju, pove"avala po godišnjoj stopi od 19,43%, neto inozemna aktiva rasla je po stopi od 33,64%, što je gotovo za polovicu više. Razlike u stopama rasta neto inozemne aktive i neto doma"e aktive rezultirale su promjenom strukture. Tako je u 1994. godini neto inozemna aktiva iznosila samo 6,45% monetarnog volumena, njezin se udio u 2006. godini pove"ao na 15,13%, a u 2007. godini na 22,91%. Pritom valja naglasiti da neto inozemna aktiva, posebno se to odnosi na neto inozemnu aktivu poslovnih banaka, snažno utje!e na rast kamatnih stopa na doma"emu kreditnom tržištu, što za korisnike kredita predstavlja dodatni trošak, a za vjerovnike, dakle poslovne banke, ve"i rizik.

Na kunu aktive/pasive konsolidirane bilance poslovnih banaka otpadala je u 1994. godini 1,601 kuna doma"eg proizvoda, odnosno 1,602 kune raspoloživog proizvoda. Na kraju 2007. godine na kunu aktive/pasive konsolidirane bilance poslovnih banaka otpadalo je 0,818 kuna doma"eg bruto proizvoda, odnosno 0,888 raspoloživog proizvoda.

8 Neto inozemna aktiva sastoji se iz plasmana HNB-a (pove"anje) u: 1. oro!enih depozita u inozemnim bankama uve"ano za 2. plasmane u vrijednosne papire u devizama i 3. za “ostalo” i obveza HNB (smanjenje) koje se sastoje od: 1. kredita MMF-a uve"ano za 2. obveza prema me#unarodnim organizacijama i 3. obveza prema inozemnim bankama. Tome valja pridodati u smjeru pove"anja inozemnu aktivu poslovnih banaka umanjeno za inozemnu pasivu. 9 Neto doma"a aktiva deÞ nirana je kao razlika izme#u ukupnih likvidnih sredstava (M

4) i neto

inozemne aktive.


Kretanje monetarnih agregata i brzina optjecaja novca jasno pokazuju u!inke te!ajne politike na ponašanje središnje banke, odnosno potvr#uju o!ekivanja da središnja banka “drži stvari pod kontrolom”, ali uz vrlo visoku cijenu. S jedne strane, veli!ina nov!ane mase i devizne pri!uve središnje banke u stanju su preko deviznih transakcija kontrolirati koli!inu novca u optjecaju, a, s druge strane, kretanje neto doma"e aktive i ukupnih likvidnih sredstava pokazuje djelatni prostor središnje banke na kojem kontrolira procese. To je posebno važno imaju"i u vidu orijentaciju države da na doma"emu financijskom tržištu rješava probleme deficita prora!una,10 odnosno servisiranja i otplate svojega inozemnog i doma"eg duga. Naime, temeljem “nove politike zaduživanja države” može se o!ekivati nastavak monetarne i kreditne politike, što "e rezultirati dodatnim porastom kamatnih stopa.

Me#utim, najava da "e se u idu"em razdoblju poduzeti mjere kako bi se usporilo zaduživanje prema inozemstvu (pove"anje zaduženja u inozemstvu ima ekspanzivan u!inak na nov!anu masu i obratno) mogla bi znatno olakšati pritisak na aprecijaciju kune. To "e se dogoditi samo u slu!aju smanjenja deficita platne bilance. Prodaja „obiteljskog srebra“ pove"ala bi ponudu deviza, ali bi (što je loše) smanjila broj stupnjeva slobode nosiocima ekonomske politike. Ipak, o!ekivanja da "e se usporiti rast deficita platne bilance nisu vjerojatna. Naime, rast cijena nafte, sirovina i hrane dodatno pove"ava „uvoznu ovisnost“ hrvatskoga gospodarstva. Drugim rije!ima, smanjenje deficita platne bilance imalo bi izravnog utjecaja na rast inflacije koja je krajem svibnja dvostruko ve"a u odnosu na prošlu godinu.

U promatranom razdoblju (1994. – 2007.) snažna je bila kreditna

aktivnost poslovnih banaka. Me#utim, kao što je iz tablice 5. vidljivo, stopa pokrivenosti kredita depozitima zantno se pove"ala. Tako je u 1994. godini kuna kredita bila pokrivena s 64,36 lipa depozita, u 2005. godini pokrivenost je iznosila !ak 91,27 lipa, a pokrivenost u 2006. godini smanjila se na 87,84 lipe. U 2007. godini pokrivenost kredita depozitima znatno se pove"ava i iznosi 92,16 lipa na kunu kredita. Smanjenje u 2006. godini dijelom se može pripisati mjerama središnje banke, odnosno „prilago#avanju“

10 Krajem 2007. godine dana je izjava Vlade po kojoj bi država ponovno pokrivala svoje deÞ cite/kreditne obveze prema vjerovnicima na inozemnome Þ nancijskom tržištu. Me#utim, u prvom polugodištu 2008. godine središnja je banka sugerirala a Ministarstvo Þ nancija prihvatilo ponudu i obveze države podmirene su zaduživanjem kod „doma"ih poslovnih banaka”.


poslovnih banaka novim uvjetima. Rast kamatnih stopa na depozite uz usporavanje kreditne ekspanzije, kao što smo vidjeli, rezultirao je relativno bržim rastom depozita u odnosu na rast kredita. U 2008. godini, ako se monetarna i kreditna politika ne budu mijenjale, može se o!ekivati brži rast depozita u odnosu na kredite, usprkos sugestiji središnje banke da država reprogramira dio duga u zemlji.

Nadalje, izvršene su velike sektorske preraspodjele kredita. Posebno valja upozoriti na snažan rast kredita sektoru stanovništva i neusporedivo manju kreditnu podršku sektoru poduze"a.

Valutni odnos kredita i depozita pokazuje pove"anje nerazmjera izme#u aktive i pasive, pa bi promjena te!aja znatno pove"ala troškove poslovnim bankama. U 1994. godini na kunu deviznog depozita bile su odobrene 1,24 kune deviznih kredita; u 2006. godini na kunu deviznih depozita odobreno je samo 21,66 lipa deviznih kredita, a u 2007. godini na kunu deviznih depozita bilo je odobreno samo 17,69 lipa deviznih kredita.

Pritom je potrebno naglasiti da su kunski depoziti u ukupnim depozitima poslovnih banaka u 1994. godini sudjelovali s 40,65%, a njihov se udio u 2006. godini pove"ao na 47,15%. U 2007. godini udio kunskih depozita u ukupnim depozitima iznosio je 49,10%. Promjena monetarne politike u smjeru usporavanja, pa i smanjenja zaduženja prema inozemstvu znatno je promijenila odnos prema kunskim depozitima.11 Naime, u 2006. godini devizni depoziti tek su se neznatno pove"ali (s 86.761 milijun na 88.257 milijuna kuna). Ipak, rast deficita platne bilance u 2007. godini i, posebno, ubrzavanje inflacije u zadnjem tromjese!ju, snažno su utjecali na pove"anje deviznih depozita. Može se re"i da su se hrvatski gra#ani, kada je rije! o štednji, iznova opredijelili za devizne depozite.

11 To je vidljivo temeljem analize produkata poslovnih banaka tijekom prošle i ove godine. Posebno valja istaknuti porast kamatnih stopa na kunske depozite.


Tablica 5. Kretanje kredita i depozita12 poslovnih banaka

– u milijunima kuna


Središnjoj državi 796 12.521 1573,0 23,61

Lokalnoj državi 113 1.876 1660,2 24,12

Poduze!ima

- depoziti

= štednja

18.548

- 5.573

12.975

86.266

- 54.105

32.161

464,9

970,8

263,3

12,55

19,11

8,37

Stanovništvu

- depoziti

= štednja

3.503

- 9.236

-5.733

112.925

- 124.491

- 11.566

3223,7

1347,9

201,7

30,63

22,15

5,55

Bankarskim institucijama 288

Financijskim institucijama 35 1.616 4617,1 34,29

Ukupno krediti

Ukupno depoziti

Razlika

22.995

- 14.799

8.196

215.492

- 198.606

16.886

937,1

1342,02

206,0

18,78

22,11

5,72

Kunski krediti

Kunski depoziti

Razlika

12.140

- 6.016

6.124

197.606

- 97.516

100.090

1627,7

1620,9

1634,4

23,94

23,90

23,98

Devizni krediti

Devizni depoziti

Razlika

10.855

- 8.783

2.072

17.886

- 101.090

- 83.204

164,8

1151,0

3,92

20,68

Udio središnje države u kreditima 3,46 5,81

Udio poduze"a u kreditima 80,66 40,01

Udio stanovništva u kreditima 15,23 52,40

Udio poduze"a u depozitima 37,66 27,24

Udio stanovništva u depozitima 62,40 62,68

Izvor: Bilten HNB-a

Sektor država intenzivnije pove"ava svoje kreditno zaduženje kod poslovnih banaka u posljednjih nekoliko godina kada je, u dogovoru s MMF-om, umjesto pokrivanja svojih deficita na inozemnome financijskom tržištu usmjerila svoju aktivnost pokrivanju deficita na doma"emu financijskom tržištu. Me#utim, valja re"i da pokrivanje deficita nije usmjereno na izravno korištenje kreditnog potencijala banaka, nego na financijsko tržište, tržište obveznicama.13 Zna!enje je te odluke višedimenzionalano. Ne radi se samo o istiskivanju gospodarstva s financijskog tržišta, nego i o pove"anju zaduživanja gospodarstva u inozemstvu po nepovoljnijim uvjetima nego što bi oni bili za državu, s jedne strane, i, s druge strane, pove"anje zaduživanja poslovnih banaka u inozemstvu te plasiranju tako prikupljenih sredstva, uz primjerenu agencijsku maržu, državi. A ti su krediti nepovoljniji (skuplji) od dotad uzimanih kredita što ih je

12 Ukupna likvidna sredstva (M4) i ukupni depoziti poslovnih banaka razlikuju se za iznos gotovog

novca u optjecaju te obveznice i instrumente tržišta novca.13 Najzna!ajnija potražnja za državnim obveznicama dolazi od životnih osiguranja, drugog stupa mirovinskog osiguranja i investicijskih fondova.


država pla"ala na inozemnome financijskom tržištu. Prema tome, pritisak države na doma"emu financijskom tržištu utje!e i utjecat "e na pove"anje kamatnih stopa što "e imati kontraktivne u!inke na gospodarske investicije pa, prema tome, i na gospodarsku aktivnost. Navedena je ocjena vrijedila do kraja prošle godine. U idu"em razdoblju valja o!ekivati da "e se država, u najve"oj mogu"oj mjeri, zaduživati na doma"emu financijskom tržištu.

Sektoru poduze!a u promatranom razdoblju krediti su rasli sporije od rasta njihove štednje, što je, imaju"i u vidu stanje u gospodarstvu i njezinu poslovnu aktivnost, u najmanju ruku zabrinjavaju"e, ali i sasvim razumljivo. Tako je u 1994. godini pokrivenost kredita depozitima iznosila 30,05%, a u 2007. godini ona se pove"ala na 62,72%.

Iz navedenih podataka mogu"e je zaklju!iti da bankarski sustav nije u funkciji gospodarske aktivnosti. Štoviše, kada bi se raspolagalo podatkom o kreditiranju poslovnih banaka inozemnih tvrtki i doma"ih tvrtki koje su u inozemnom vlasništvu, odnosno neizravno povezane s doma"im privatiziranim poslovnim bankama u vlasništvu stranih investitora, moglo bi se zaklju!iti da je kreditna aktivnost poslovnih banaka prema sektoru doma"ih poduze"a još manja i, prema tome, nedovoljna ako se želi dinamizirati gospodarski razvoj. Mogu"e rješenje valja tražiti u kvantitativnim kreditnim ograni!enjima.14 Tu u prvom redu mislim na sektorsku preraspodjelu kreditne aktivnosti poslovnih banaka kako bi se ukupna kreditna masa raspodijelila sukladno potrebama koje zahtijeva dinamiziranje gospodarske aktivnosti.

Sektor stanovništvo najsnažnije je kreditno podržavan od poslovnih banaka. Dinamika kreditne aktivnosti gotovo fascinira. Uvijek suficitarni sektor bitno je smanjio svoju neto-štednju u poslovnim bankama i ona se u promatranom razdoblju pove"avala po godišnjoj stopi od samo 5,55%, odnosno sporije od stope rasta doma"ega društvenog proizvoda (9,22%), što je jasan pokazatelj poslovne politike poslovnih banaka i njihove “integracije” u proces reprodukcije.

14 U smjeru ve"e kreditne podrške nacionalnoj gospodarskoj strukturi moglo bi se djelovati i putem osnivanja nacionalne poslovne banke. Postoje"u FINA-u mogu"e je zbog široke mreže na primjerenim lokacijama “pretvoriti” u poslovnu banku. Njezinu bi se pasivu moglo u kratkom roku odrediti putem depozita državnih i paradržavnih institucija te malih i srednjih poduze"a koji su Þ nancirani od strane HABOR-a, s jedne strane, i, s druge strane, ukinu"em Državne agencije za osiguranje štednih uloga (DAB) i posebnom odlukom Sabora o zaštiti štednih uloga u banci, kunski i devizni štedni ulozi gra#ana usmjerili bi se upravo na novoosnovanu poslovnu banku. Nema razloga da u kratkom roku tako osnovana poslovna banka ne sudjeluju u konsolidiranoj bilanci poslovnih banaka s petinom, što iznosi gotovo 50 milijardi kuna (Santini, 2003b).


Posebno je znakovita 2006. godina. Naime, u razdoblju 1994. – 2005. stopa rasta neto-štednje sektora stanovništvo iznosila je 12,42%, što zna!i da je u samo godinu dana došlo do znatnog smanjenja neto-štednje sektora stanovništvo (s 20.784 u 2005. godini, na 15.086 milijuna kuna). U 2007. godini trend je nastavljen pa je neto-štednja sektora stanovništvo iznosila samo 11.566 milijuna kuna. $injenica da je na kunu odobrenog kredita sektor stanovništvo raspolagao u poslovnim bankama s 2,66 kuna depozita (1994. godine), a taj se odnos primljenih kredita i uložene štednje u 2005. godini smanjio na 1,26 kuna štednje po jedinici kredita, te u 2006. godini na 1,16 kuna depozita i 1,10 kuna depozita u 2007. godini, ukazuje na smjer i stupanj “restrukturiranja” bilance stanja poslovnih banaka.15

Nadalje, ne treba zaboraviti da kreditna aktivnost prema sektoru stanovništvo ima izravni odraz u pove"anju deficita robne razmjene s inozemstvom. Nije prevelika mudrost utvrditi da velik dio pove"anja kredita sektoru stanovništvo zapravo, u idu"em razdoblju, pove"ava rizik naplate kredita, posebice ako se ne dinamizira gospodarska aktivnost i ako ne do#e do pove"anja zaposlenosti.

Kao što je u tablici 5. vidljivo, sektor poduze!e smanjio je svoj udio u ukupno odobrenim kreditima s 80,66% na samo 40,01% i time je više nego prepolovio participaciju u ukupnim kreditima. Cjelokupni iznos “preselio” se sektoru država, koji je pove!ao svoj udio u

kreditima s 3,46% na 5,81% ili gotovo dvostruko više i sektoru

stanovništvo, koji je od 15,23% u 1994. godini pove!ao svoj udio

na nevjerojatnih 52,40% te je više nego utrostru io svoj udio u

ukupnim kreditima u 2007. godini i time postao glavni partner

poslovnim bankama.

Porezni su se prihodi u navedenom razdoblju sporije pove"avali od pove"anja bruto doma"eg, odnosno od raspoloživog proizvoda. Depoziti su ostvarili još manju stopu rasta, pa su porezi i doprinosi, uzeti zajedno, rasli još sporije u odnosu na stope rasta doma"eg, odnosno raspoloživoga društvenog proizvoda. Ipak, valja istaknuti da se snažnije u odnosu na doma"i i raspoloživi društveni proizvod

15 Smanjenje štednje stanovništva nastalo je zbog sve ve"e orijentacije stanovništva na tržište kapitala na kojem investira svoje suÞ cite. Štoviše, dio kredita sektoru stanovništvo odobren je upravo s namjenom da se kupe dionice (slu!aj INA-e; HT-a). Dobro je da stanovništvo, usprkos mogu"im rizicima, dio svojih suÞ cita plasira na Þ nancijsko tržište, !ime se smanjuje posredni!ka uloga poslovnih banaka. Me#utim, kako poslovne banke kontroliraju i Þ nancijske fondove te osiguravaju"a društva, poslovne banke ipak, sada neizravno, kontroliraju štednju sektora stanovništvo. Tako se povezivanjem razli!itih Þ nacijskih institucija dodatno oligopolizira Þ nancijsko tržište.


pove"avao javni dug,16 što zna!i da su se porezne obveze prenosile na budu"e generacije.

Tablica 6. Kretanje poreznih prihoda



Porezni prihodi 22.377 64.235 287,1 8,45

Doprinosi 13.740 37.203 270,8 7,96

Porezi i doprinosi 36.117 101.438 280,9 8,27

Javni dug 19.428 112.008 576,5 14,43

Bruto doma"i proizvod 87.441 275.078 314,6 9,22


Udio poreza i doprinosa u BDP-u 41,30 36,88

Udio javnog duga u BDP-u 22,22 40,72

Udio poreza i dop. u BRP-u 41,27 33,95

Udio javnog duga u BRP-u 22,20 37,49

Izvor: Statisti!ki prikaz MF-a

Ipak, pri interpretaciji navedenih brojaka valja imati u vidu da je bazno razdoblje (1994. godina) još uvijek ratna godina i da je porezno optere"enje bilo vrlo visoko. Ovo tim više ukoliko se pri interpretaciji porezne presije u razmatranje uklju!i i veli!ina dohotka per capita. Prema tome, smanjenje porezne presije bilo je manje od potrebnog i to ponajprije zbog socijalnih izdataka koje je država imala, kako zbog zbrinjavanja i obnove ratom porušenih dobara (što je razumljivo), odnosno zbog visoke stope nezaposlenosti i niskih stopa rasta kao izravne posljedice ekonomske (!itaj: te!ajne) politike.

Porezna presija bila bi ve"a, a stanje neusporedivo teže da nije bilo poreznih prihoda temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom17 (G. Santini, 2005; 2007), kao što to pokazuje sljede"a tablica.

16 Javni dug u mojoj klasiÞ kaciji poreza u odnosu na vrijeme predstavlja porez na budu"nost. Zapravo deÞ ct platne, odnosno vanjskotrgovinske bilance tako#er u sebi može sadržavati dio poreza na budu"nost. Korištenje bilo kojeg kredita na oporezovana dobra/usluge predstavalja poreze na budu"nost. Jednako tako svaka štednja zna!i smanjenje poreznih prihoda u sadašnjosti i tek njezinom upotrebom u potrošnji oporezovanih dobara/usluga rezultirat "e poreznim prihodima u budu"nosti i predstavljat "e poreze na prošlost. Preostale kategorije jesu porezi na imovinu ili porez na prošlost te porezi na dohodak ili porezi na sadašnjost. 17 Naš je porezni sustav temeljen na potrošnim porezima, pa gospodarska aktivnost ima manji utjecaj na porezne prihode nego što je to slu!aj u razvijenim zemljama. Naime, deÞ cit robne razmjene zna!i uvoz novostvorene vrijednosti, pa oporezivanje potrošnje bitno “amortizira” izostanak izravnih poreza. Tomu valja pridodati i naplatu poreza od strane države temeljem fakturirane, a ne napla"ene realizacije.


Tablica 7. Porezni prihodi temeljem deÞ cita robne razmjene s

inozemstvom



Bruto doma"i proizvod 87.441 275.078 314,6 9,22


DeÞ cit robne razmjene s inozemstvom 6.687 69.219 1035,1 19,70

Porezni prihodi temeljem deÞ cita robne razmjene s inozemstvom

1.878 10.410 554,3 14,08

Porezni prihodi umanjeni za porezne prihode temeljem deÞ cita robne razmjene s inozemstvom

20.499 53.825 262,6 7,71

Porezni prihodi 22.377 64.235 287,1 8,45

Udio poreznih prihoda temeljem deÞ cita u ukupnim poreznim prihodima

8,39 16,21

Udio poreznih prihoda temeljem deÞ cita u BDP-u

2,15 3,78

Udio poreznih prihoda temeljem deÞ cta u BRP-u

2,15 3,48

Izvor: Statisti!ki prikaz MF-a; Bilten HNB-a; prora!un autora

Iz tablice 7. vidljivo je da se u 1994. godini od ukupnih poreznih prihoda od 22.377 milijuna kuna na porezne prihode temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom odnosi 1.878 milijuna kuna ili 8,39%, za koliko bi bio ve"i deficit prora!una da nije bilo deficita robne razmjene s inozemstvom. U 2005. godini ti podaci respektivno iznose: 50.688 milijuna kuna poreznih prihoda, 8.507 poreznih prihoda temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom ili 16,78% ukupnih poreznih prihoda. U 2006. godini od ukupnih poreznih prihoda (58.469 milijuna kuna) na porezne prihode temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom odnosilo se 9.091 milijun ili 15,55%. U 2007. godini porezni prihodi temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom, iznosili su 10.410 milijuna kuna ili 16,21% ukupnih poreznih prihoda. Prema tome, da nije bilo poreznih prihoda temeljem deficita robne razmjene porezni bi se prihodi u promatranom razdoblju pove"avali po prosje!noj godišnjoj stopi od 7,71%. Ta stopa rasta vrlo je sli!na stopi rasta doprinosa koji su se u promatranom razdoblju pove"avali po prosje!noj godišnjoj stopi od 7,96%. Posebno valja identificirati rast poreznih prihoda temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom, koji su rasli po znatno ve"oj stopi (14,08%) od ukupnih poreznih prihoda (8,45%).


U razdoblju od 1994. do 2007. godine procjenjujem da su porezni prihodi temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom iznosili fantasti!nih 93.082 milijuna kuna. Da bismo vidjeli o kojoj je veli!ini rije!, usporedimo porezne prihode temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom s javnim dugom od 112.008 milijuna kuna (koliko je on iznosio na kraju 2007. godine) i dobit "emo podatak po kojem porezni prihodi temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom iznose 83,10% (2006: 76,25%) javnog duga. Drugim rije!ima, da nije bilo deficita robne razmjene s inozemstvom i

da je raspoloživi proizvod bio jednak doma!em proizvodu, javni

dug ne bi iznosio 112.008 milijuna kuna, nego 205.090 milijuna

kuna ili 74,55%, a to je nešto manje nego 2006. godine kada je

javni dug (uve!an za porezne prihode, temeljem deficita robne

razmjene s inozemstvom) iznosio 76,30% (191.190/250.590)

bruto doma!eg proizvoda.

Prema tome, prora!un je u izravnoj svezi s te!ajem kune, odnosno sa saldom platne bilance. Što je deficit robne razmjene ve"i, to su i porezni prihodi ve"i. I obratno, smanjenje deficita platne bilance zna!i smanjenje poreznih prihoda. Pritom valja naglasiti da prodaja „obiteljskog srebra“ zna!i 100% naplatu prije razrezanog poreza (podržavljenje društvene imovine). To je, vjerujem, jedan od razloga zašto se svaka vlada do sada tako zdušno zalagala za prodaju „obiteljskog srebra“.

Hrvatska je otvorena zemlja. U 1994. godini izvoz roba i usluga iznosio je 42.270 milijuna kuna, što je 48,3% bruto doma"eg proizvoda, dok je uvoz roba i usluga iznosio 39.425 milijuna ili 45,0% bruto doma"eg proizvoda. Prema tome, u 1994. (ratnoj)

godini izvoz i uvoz roba i usluga iznosili su 93,3%. U 2007. godini izvoz roba i usluga iznosio je 134.627 milijuna kuna ili 48,9% bruto doma"eg proizvoda, dok je uvoz roba i usluga iznosio 157.585 milijuna kuna ili 57,3% bruto doma"eg proizvoda. Prema tome, izvoz i uvoz roba i usluga u 2007. godini iznosili su 106,2% bruto

doma!eg proizvoda.


Tablica 8. Odnosi s inozemstvom


1994. 2007. IndeksStopa rasta

Struktura1994.

Struktura2006.

A Teku!e transakcije 5.639 - 23.751 6,4 - 8,6

Robe i usluge 2.845 - 22.958 3,3 - 8,3

Izvoz 42.270 134.627 378,5 9,32 48,3 48,9Uvoz - 39.425 - 157.585 399,7 11,25 - 45,0 - 57,3

Robe - 6.687 - 69.218 1035,1 19,69 - 7,6 - 25,2

Izvoz 25.481 67.425 264,6 7,77 29,1 24,5

Uvoz - 32.168 - 136.643 424,8 11,77 - 36,7 - 49,7

Usluge 9.532 46.260 485,3 12,92 10,9 16,8

Izvoz 16.790 67.202 400,3 11,26 19,2 24,4

Uvoz - 7.257 - 20.942 288,6 8,49 - 8,3 - 7,6

Dohodak – saldo - 961 - 8.371 871,1 18,12 - 1,1 - 3,0

Teku"i transferi – saldo 3.755 7.578 201,8 5,55 4,3 2,8

B Kapitalne i Þ nancijske transakcije

- 1.322 31.562 - 1,5 11,5

B1 Kapitalne transakcije - 251 - 0,1

B2 Financijske

transakcije3.011 36.626 1216,4 21,19 3,4 13,3

B3 Devizne pri!uve HNB-a - 4.334 - 5.315 122,6 1,58 - 5,0 - 1,9

C Neto-greške i propusti - 4.317 - 7.811 180,9 4,67 - 4,9 - 2,8

Bruto doma"i proizvod 87.441 275.078 314,6 9,22 100,0 100,0

Bruto raspoloživi proizvod 87.504 298.746 341,4 9,91 100,1 108,6

Izvor: Bilten HNB-a

Me#utim, kao što tablica 8. pokazuje, ako promatramo samo robnu razmjenu s inozemstvom u 1994. godini, izvoz je sudjelovao u bruto doma"em proizvodu s 29,1%, a uvoz s 36,7%, odnosno izvoz i uvoz roba sudjeluju u bruto doma"em proizvodu sa 65,8%. U 2007. godini izvoz sudjeluje sa samo 24,5%, a uvoz s 49,7%, odnosno sa 74,4%.

Prema tome, uvoz se roba u strukturi bruto doma"eg proizvoda u promatranom razdoblju pove"ao s 36,7 na 49,7% što predstavlja rast od 35,4%, odnosno prosje!nu godišnju stopu rasta promjene strukture za 2,36%. Za izvoz respektivna je veli!ina: smanjenje udjela (s 29,1 na 24,5%) u doma"em bruto doma"em proizvodu za 18,8%, što odgovara prosje!nom godišnjem smanjenju od 1,33%. Bitno je

zaklju iti da se, kao proporcija bruto doma!eg proizvoda, izvoz

roba smanjuje, a uvoz pove!ava, pa je, prema tome, stupanj


otvorenosti hrvatskoga gospodarstva, kada je u pitanju robna

razmjena s inozemstvom, odre"en uvozom.

Drugim rije!ima, zahvaljuju"i izvozu usluga, poglavito turizma, razmjena s inozemstvom ne pokazuje ve"i deficit.18 Ima li se u vidu gotovo stagniraju"i izvoz roba, name"e se zaklju!ak da gospodarska struktura hrvatskoga gospodarstva nije konkurentna, dakle, sposobna u kratkom roku dinamizirati robni izvoz i to valja identificirati kao realno ograni!enje.

Deficit roba i usluga u razdoblju od 1994. do 2007. godine

– kumulativno – iznosi 185.214 milijuna kuna, što je 67,33%

doma!ega društvenog proizvoda iz 2007. godine. Promatramo

li kumulativ deficita robne razmjene za razdoblje od 1994. do

2006. godine, isti iznosi 519.552 milijuna kuna ili 188,87% bruto

doma!eg proizvoda iz 2007. godine.

Prema tome, pored fiksnog te!aja i neprimjerene kreditne podrške poslovnih banaka gospodarstvu uz visoku poreznu presiju, izvozna orijentacija u dijelu robnog izvoza pokazuje opadaju"u konkurentnost nacionalnoga gospodarstva.

U promatranom razdoblju negativni saldo dohotka znatno se pove"ao. I pored znatnoga pove"anja odljeva sredstava temeljem dohotka valja ista"i da je znatan dio reinvestiran. Dohodak inozemnih investitora u idu"emu razdoblju, ukoliko se inflacija ne smiri, mogao bi se znatno pove"ati. Naime, rast inozemnih investicija zna!i, pored ostalog, i korištenje financijske poluge od strane inozemnih investitora, što, ceteris paribus, pove"ava devizne obveze u budu"nosti. Istovremeno su se transferi u proteklih !etrnaest godina samo udvostru!ili. Štoviše, oni su se u odnosu na 2006. godinu (8.070 milijuna kuna) smanjili. Koliko su bitne promjene kod kategorija dohotka i transfera, vidi se iz njihova odnosa prema doma"emu društvenom proizvodu. Godine 1994. transferi su bili gotovo !etiri puta ve"i, a 2007. godine njihov pozitivni saldo bio je manji od negativnog salda dohotka.

Ekonomska politika koja se provodi od 4. listopada 1993. godine s ciljem fiksiranja te!aja kune u odnosu na marku, a danas euro, svoju održivost osigurava u visokim stopama rasta deviznih pri uva. Naime, visoke stope rasta zaduženja prema inozemstvu nije mogu"e

18 Nepotrebno je isticati koliko je turizam nepredvidiv, odnosno neizvjestan, posebice ako se ima u vidu politi!ko stanje na Bliskom istoku.


provoditi bez smanjenja ocjene boniteta, što rezultira pove"anjem kamatnih stopa. Upravo pove"anje deviznih pri!uva dio je cijene koju nacionalno gospodarstvo mora platiti postoje"oj ekonomskoj politici. Kao što tablica 9. pokazuje, u promatranom razdoblju devizne su se pri!uve pove"avale po vrlo visokim stopama rasta.

Tablica 9. Me"unarodne pri uve

– na kraju razdoblja u milijunima eura


rasta

HNB-a 1.146 9.307 812,1 17,48

Poslovnih banaka 717 4.389 612,1 14,95

Ukupno 1.863 13.696 735,2 16,59

Udio HNB-a u ukupnim pri!uvama

61,5 68,0

Izvor: Bilten HNB-a

Devizne pri!uve HNB-a u 1994. godini iznosile su nešto više od 9% doma"eg proizvoda, odnosno petinu uvoza roba i usluga. U 2007. godini pri!uve HNB-a iznose 9.307 milijuna eura, gotovo !etvrtinu bruto doma"eg proizvoda, odnosno petinu uvoza roba i usluga. Valja naglasiti da su devizne pri!uve HNB-a ve"e od nov!ane mase. Nadalje, devizne su pri!uve bile ve"e od nov!ane mase u 1994., odnosno 2007. godini. Ovo drugim rije!ima zna!i da je središnja banka mogla i još uvijek može odrediti te!aj na razini koju smatra potrebnom u danom trenutku (sic!). Ipak valja istaknuti da su se devizne pri!uve HNB-a u strukturi ukupnih me#unarodnih pri!uva u odnosu na prethodnu godinu smanjile sa 72,5% na 68,0%. To usporavanje mogu"e je dvojako interpretirati. Prvo, središnja je banka nametnula poslovnim bankama ve"e devizne pri!uve kako bi usporila njihovo inozaduživanje. Drugo, visok rast deficita platne i trgova!ke bilance u 2007. godini Hrvatsku približava gornjoj granici „oslanjanja na inozemstvo“, što, s druge strane, može dovesti u pitanje bonitet zemlje. To tim više jer financijska i gospodarska kriza u 2007. godini i dalje zabrinjava ekonomske analiti!are.

Visina deviznih pri!uva od odlu!uju"e je važnosti za devizno tržište. Upravo trgovanje stranim sredstvima pla"anja omogu"uje «glatko» funkcioniranje postoje"e ekonomske (!itaj: te!ajne) politike. Tako


su u 1994. godini devizne pri!uve HNB-a iznosile 31,79% ukupnih kupnji, a njihov se udio u 2007. godini smanjio na 16,09% ili za polovicu. Usprkos smanjenju udjela deviznih pri!uva HNB-a, one su vjerojatno dovoljne da Hrvatska zadrži svoj bonitet.

Trgovanje poslovnih banaka stranim sredstvima pla"anja u promatranom se razdoblju dinamiziralo. Tako su banke u 1994. godini kupile za svoje ime i u ime svojih komitenata 3.605 milijuna eura te prodale 3.502 eura, što zna!i da su 103 milijuna kuna više kupile nego što su prodale. U 2007. godini trgovanje poslovnih banaka stranim sredstvima pla"anja dodatno se pove"alo – poslovne su banke kupile za svoje ime i u ime svojih komitenata 57.852 (2006.: 40.269) milijuna eura te prodale 57.330 (2006.: 40.860) milijuna eura. Ukupni opseg kupovina u razdoblju 1994. – 2007. godine iznosio je 231.732 milijuna eura, dok je prodano 241.927 milijuna eura stranih sredstava pla"anja. Prema tome, ukupno je prodano 10.195 milijuna eura više stranih sredstava pla"anja nego što je kupljeno.

Pravne osobe19 u 1994. godini kupile su 1.463 milijuna kuna, a u 2007. godini 31.560 milijuna eura, što je više za 2157,2%, a to odgovara stopi rasta od 26,65%. U 1994. godini pravne su osobe putem poslovnih banaka prodale 1.966 milijuna eura, a u 2007. godini 32.637 milijuna eura. To pove"anje od 1660,1% predstavlja godišnju stopu rasta od 24,12%. Prema tome, u 1994. godini pravne su osobe prodale 503 milijuna eura više nego što su kupile stranih sredstava pla"anja; u 2007. godini respektivni iznos je 1.078 milijuna eura. Strane su banke u 2007. godini kupile 5.194 milijuna kuna i prodale 4.073 milijuna kuna, što zna!i da su više kupile 1.121 milijun eura. Nadalje, valja istaknuti da su u 2006. godini strane banke kupile više stranih sredstava pla"anja nego što su prodale (1.531 milijun eura). Pravne su osobe, u razdoblju 1994. – 2007. godine kupile 106.391 milijun eura, a prodale 136.912 milijuna eura stranih sredstava pla"anja i tako postale neto-prodavatelj stranih sredstava pla"anja u iznosu od 30.621 milijun eura.

19 Uklju!ivo inozemne poslovne banke koje su do 2002. godine klasiÞ cirane kao “pravne osobe”, a potom kao samostalna kategorija.


Tablica 10. Trgovanje poslovnih banaka stranim sredstvima pla!anja

– u milijunima eura, teku"i te!aj


rasta

Ukupno

1994.

– 2007.

Struktura

1994. –

2007.

A Kupnja inozemnih

sredstava pla!anja3.605 57.852 1604,8 23,80 231.732 100,0

1. Pravne osobe 1.463 31.560 2157,2 26,65 106.391 45,91

2. Fizi!ke osobe 1.728 6.151 356,0 10,26 46.290 19,98

3. Poslovne banke 192 20.141 10490,1 43,04 75.482 32,57

4. HNB 222 0 3.569 1,54

B Prodaja inozemnih

sredstava pla!anja3.502 57.330 1637,1 23,99 241.927 104,40

1. Pravne osobe 1.966 32.637 1660,1 24,12 136.912 59,08

2. Fizi!ke osobe 625 3.713 594,1 14,69 22.193 9,58

3. Poslovne banke 192 20.141 10490,1 43,04 75.482 32,57

4. HNB 719 839 116,7 1,19 7.340 3,17

C Neto-kupnja poslovnih

banaka (A – B)103 522 506,8 13,30 - 10.195 - 4,40

1. Pravne osobe - 503 -1.078 421,9 11,71 - 30.522 - 13,14

2. Fizi!ke osobe 1.103 2.439 221,1 6,29 24.098 10,40

3. Poslovne banke 0 0 0

4. HNB - 497 - 839 168,8 4,11 - 3.771 - 1,63

Kupnja države 5 - - 3.244 1,40

Prodaja države 177 - - 1.601 0,69

Neto-kupnja države - 172 - - 1.643 0,71

Devizne pri!uve HNB-a 1.146 9.307 812,1 17,48

Devizne pri!uve HNB-a/Kupnja inozemnih sredstava pla"anja

31,79 16,09

Izvor: Bilten H-NB-a.

Fizi!ke su osobe neto-kupci tijekom promatranog razdoblja. U razdoblju 1994. – 2007. godine njihova je kupnja rasla po prosje!noj stopi od 10,26%, a prodaja po prosje!noj stopi od 14,69%. Pritom valja istaknuti nisku razinu prodaje stranih sredstava pla"anja u baznom razdoblju, što je mogu"e ve"im dijelom obrazložiti psihološkim aspektima (1994. godina prva je godina nakon šok-terapije i tada nije bilo izvjesno ho"e li šok-terapija uspjeti). To se vidi iz sveukupnog prometa za ra!un fizi!kih osoba. Naime, fizi!ke su osobe u razdoblju 1994. – 2007. godine ukupno kupile 46.290 milijuna eura stranih sredstava pla"anja i prodale 12.193 milijuna eura. Razlika od je 24.098 milijuna više kupljenih stranih sredstava pla"anja


Poslovne su banke imale najdinami!niji rast kupnje i prodaje stranih sredstava pla"anja u svoje ime i za svoj ra!un. Tako su poslovne banke 1994. godine kupile/prodale samo 192 milijuna eura stranih sredstava pla"anja, 2007. godine njihov je promet iznosio 20.141 milijun eura. Ovo pove"anje opsega poslovanja predstavlja rast od 10490,1%, što odgovara prosje!noj godišnjoj stopi rasta od 43,04%. U razdoblju 1994. – 2007. godine poslovne su banke kupile/prodale 75.832 milijuna eura stranih sredstava pla"anja, što je 32,57% sveukupnih kupnji stranih sredstava pla"anja.

Hrvatska je narodna banka u razdoblju 1994. – 2007. godine kupila 3.569 milijuna eura stranih sredstava pla"anja i prodala 7.340 milijuna eura. Dakle, prodala je 3.771 milijun eura stranih sredstva pla"anja više nego što je kupila. Prema tome, može se re"i da intervencije u trgovanju poslovnih banaka stranim sredstvima pla"anja nisu djelovale u smjeru pove"anja nov!ane mase. Dapa!e, gotovo !etiri milijarde eura, koliko je središnja banka više prodala, jest 28 milijardi kuna, a to je gotovo polovica nov!ane mase na kraju 2007. godine.

Te!aj kune u Hrvatskoj odre#uje se, u prvom redu, ponudom deviza na deviznom tržištu !ije porijeklo proizlazi iz kreditnih zaduživanja prema inozemstvu i deviznom priljevu po osnovi prodaje „obiteljskog srebra“ inozemnim investitorima. Upravo isticanje nekih ekonomista i dužnosnika da je te!aj izraz odnosa ponude i potražnje, pokazuje svu kratkoro!nost, ja bih rekao kratkovidnost, te i takve ekonomske politike. Naime, deficiti u poslovanju s inozemstvom pokazuju da ta i takva politika na srednji rok nije održiva (Sabolovi", 2003). U tom smislu, rastu!e zaduženje Hrvatske prema inozemstvu samo zna!i da je funkcija ponude deviza na deviznom tržištu iz osnova financijskih, a tek za iznos prodanog „obiteljskog srebra“ realnih odnosa razmjene, pa stoga ponuda najve"im dijelom ovisi o volji kreditora, pri !emu se pove"ava cijena zaduživanja prema inozemstvu putem rastu"ih kamata temeljem bržeg rasta inozemnog duga. Me#utim, postoji granica rasta zaduživanja u inozemstvu, pa daljnje pove"anje inozemnog duga postaje višekriterijalno ograni!enje. Pod tim razumijevam i ograni!enja glede mogu"nosti promjene ekonomske politike. To se lijepo vidi iz tablice 11.


Tablica 11. Inozemni dug


1994. 2007. IndeksStopa rasta

Struktura Struktura

Država 109 6.715 6160,6 37,30 4,4 20,1

HNB 103 2 - - 4,1 0

Banke 1.685 8.881 527,1 13,64 68,5 26,6

Ostali doma"i sektori

565 13.768 2436,8 27,84 23,0 41,2

Izravna ulaganja 0 4.036 - - - 12,1

Ukupno 2.462 33.402 1356,7 22,21 100,0 100,0

Izvor: Bilten HNB-a

Inozemni se dug u promatranih 14 godina pove"avao po prosje!noj godišnjoj stopi od 22,21%, što je neusporedivo više (dvostruko!) od rasta bruto doma"eg ili raspoloživog proizvoda. Tako visok inozemni dug rezultira nemogu"noš"u, kao što "u uskoro pokazati, da teku"i prirast društvenog proizvoda podmiruje obveze po osnovi servisiranja inozemnog duga.

Analiziraju"i sektorsku raspodjelu inozemnog duga, valja uo!iti vrlo visoke stope rasta kod sektora države i nije !udno što se država “okrenula” u svojoj politici dodatnog zaduživanja na doma"emu financijskom tržištu. U zadnjih nekoliko godina poslovne su banke sektor koji ima visoke stope rasta zaduživanja da bi zadovoljile rastu"u potražnju države. Prema tome, one se pojavljuju kao financijski agent prema državi. Me#utim, kako je iz prezentiranih podataka vidljivo, udio poslovnih banaka 2007. godine više je nego upola manji nego što je to bio u 1994. godini. Pritom valja imati u vidu razli!itost uzroka zaduživanju. Znatnom rastu duga pridonio je i rast inozemnog duga ostalih doma"ih sektora koji su istisnuti s doma"ega financijskog tržišta i svoju potražnju za kreditnom podrškom traže na inozemnome financijskom tržištu. Izravna ulaganja koja nisu evidentirana 1994. godine, u 2007. godini iznose gotovo osminu inozemnog duga.

Dosadašnja analiza pokazuje da je sve bilo (nažalost i još uvijek jest) podre#eno održanju te!aja kune prema euru i da se nije vodilo ra!una o cijeni koja se zbog te i takve politike pla"a(la). Prema tome, ta i takva ekonomska politika omogu"ila je stabilan te aj kune u


odnosu na referentne valute. U promatranom razdoblju valute su imale manji rast te!aja od 1% godišnje u odnosu na kunu. Izuzetak !ini jedino funta sterlinga. Me#utim, kako funta sterlinga nije relevantna za ocjenu ukupne ekonomske politike i ukupne odnose Hrvatske s inozemstvom, možemo re"i da je ostvaren fiksni te!aj kune u odnosu na relevantne valute. Ipak, valja ukazati na velike “neprilike” koje je Hrvatska imala, u promatranom razdoblju, glede kretanja dolara i eura. Naime, kao što je znano, dolar je najprije jedno vrijeme aprecirao u odnosu na euro, a potom je deprecirao. Tako je u 2000. godini odnos eura i dolara iznosio 0,90, što su dramati!ne promjene usporedimo li odnos tih dviju deviza na po!etku i na kraju promatranog razdoblja. Zbog intervalutarnih oscilacija središnja je banka imala problem predvi#anja deviznog rizika. Uostalom, i Hrvatska je statistika napustila izvještavanje u dolarima i sada svoje izvještaje prezentira javnosti u eurima. Struktura duga u kojem više od 75% figurira u eurima samo je djelomi!no opravdanje, a ne i dovoljan razlog za promjene.20 Tim više što je dolar, iako ne kao prije, pri!uvna valuta svjetskih (globalnih) kretanja.

Tablica 12. Srednji devizni te ajevi Hrvatske narodne banke


rasta

HRK/EUR 7,087680 7,336019 103,5 0,26

HRK/CHF 4,381907 4,468302 102,0 0,15

HRK/GBP 9,166621 10,731537 117,1 1,22

HRK/USD 5,994736 5,365993 89,5 - 0,86

EUR/USD 1,18 1,37

CHF/USD 0,73 0,83

GBP/USD 1,53 2,00

Izvor: Bilten HNB-a

Hrvatska je zemlja s niskom inflacijom. Ta ocjena stoji usprkos nešto ve"em rastu cijena u posljednjih nekoliko godina. Ipak, ostajem pri tvrdnji da je u Hrvatskoj još uvijek visoka realna inflacija (Santini, 1995: 87). Postavlja se pitanje: Kako je mogu"e tvrditi da je realna inflacija visoka kada je rast cijena umjeren? Bar dio odgovora na to pitanje dobit "emo ako analiziramo sljede"u tablicu.

20 Ekonomska analiza temelji se na serijama koje kao input predstavljaju pretpostavku analizi. Ukoliko do#e do promjena, moraju se serije podataka primjereno metodologiji “preraditi”, što informacije !ini manje pouzdanim. Ukoliko pak izostane napor “prera!unavanja” institucija koje profesionalno prate odre#ena kretanja, tada analiti!ari moraju sami procjenjivati, pa su ve"e ili manje pogreške izvjesne, gotovo nužne.


Tablica 13. Struktura raspoloživog proizvoda – tradable-sektora i

nontradable-sektora

– u milijunima kuna; teku"e cijene


Uvoz roba 32.168 136.643 424,8 11,77

BDPIzvoz robaSaldo

87.441- 5.48161.960

275.078- 67.425207.653

314,6264,6335,1

9,227,779,75

Bruto raspoloživi proizvod – I 94.128 344.296 365,8 10,49Udio tradable-sektora u raspoloživom proizvodu – I

34,17 39,69 116,2 1,16

Uvoz roba i usluga 39.425 157.585 399,7 11,25

BDP Izvoz roba i uslugaSaldo

87.441- 42.270 45.171

275.078 - 134.627

140.451

314,6378,5310,9

9,229,329,12

Bruto raspoloživi proizvod – II 84.596 298.036 352,3 10,17

Udio tradable-sektora u raspoloživom proizvodu – II

46,60 52,87 113,5 1,00

Izvor: Bilten HNB-a; Statisti!ki prikaz MF-a

Raspoloživi bruto-proizvod dijeli se na dva dijela: dio koji je predmet me#unarodne razmjene i razmjenjuje se po svjetskim cijenama te dio koji se ne razmjenjuje s inozemstvom (Zduni", 2003). U tablici 13. prezentirali smo raspoloživi proizvod uklju!uju"i najprije samo robnu razmjenu, a potom smo uvrstili u raspoloživi proizvod robe i usluga. Tablica nam pokazuje da 1994. godine tradable-sektor participira u slu!aju roba 34,17%, odnosno u slu!aju roba i usluga 46,60% raspoloživog proizvoda. U 2006. godini udio tradable-

sektora pove!ava se na 39,69%, odnosno 52,87% respektivno.

Podaci nam pokazuju da se pove"ava udio tradable-sektora i da cijene iz inozemstva smanjuju,“amortiziraju” pove"anje doma"ih cijena po kojima razmjenjuje nontradable-sektor. Prema tome, da se kojim slu!ajem ne razmjenjuje bruto doma"i proizvod sa svijetom i da nema deficita robne razmjene sa svijetom, ne bi bilo mogu"e ostvariti današnju stabilnost cijena. Ovdje valja pridodati da deficit robne razmjene s inozemstvom pove"ava ponudu te da djeluje na smanjenje cijena i to dvostruko: temeljem rasta realne ponude roba i !injenicom da deficit pove"ava raspoloživi proizvod te ima u!inak kao da je rezultat doma"e gospodarske aktivnosti iako to nije, te subvencioniranim uvoznim cijenama putem aprecijacije te!aja kune.


Naime, ukoliko imamo deficit robne razmjene s inozemstvom, tako pribavljena roba ne razlikuje se od doma"e robe i ona u potpunosti predstavlja novostvorenu vrijednost na nacionalnom planu (druga je pri!a da "emo jednom to morati vratiti) i daje privid ve"e nacionalne produktivnosti, što na pojavnoj razini smanjuje nacionalne jalove troškove (npr. trošak nezaposlenosti).

Naime, u maloj i otvorenoj zemlji kada je neograni!ena mogu"nost zaduživanja, kao što je to još uvijek slu!aj Hrvatske, i kada je mogu"e svaku potražnju zadovoljiti iz uvoza i to po apreciranom te!aju, tada nije mogu"e imati visoku stopu inflacije. Inflacija se ogleda u malim stopama rasta društvenog proizvoda i visokim stopama nezaposlenosti, deficitu platne bilance, velikom inozemnom dugu... Upravo realan sektor i doga#anja u njemu jasno pokazuju da Hrvatska nije integrirana u globalno gospodarstvo, ve" da je ekonomska politika taj !imbenik koji ju !ini integriranom putem ovisnosti izraženoj rastu"im deficitom platne bilance.

3. Zaklju ak

Fiksni te!aj, niska stopa inflacije, niske stope rasta bruto doma"eg proizvoda, veliki trgova!ki i platni deficit, deficit javnog sektora, visoki inozemni dug, rasprodaja “obiteljskog srebra” te odvojena monetarna i kreditna politika od procesa reprodukcije (što vrijedi i za poreznu politiku i, šire, fiskalnu politiku), rezultirali su vrlo velikom ovisnoš"u Hrvatske o vjerovnicima. Tablica 14. u nastavku pokazuje veli!inu deviznih obveza Hrvatske i cijenu koju valja godišnje platiti vjerovnicima za servisiranje obveza.


Tablica 14. Potencijalne devizne obveze za 2007. godinu


2007.

Procijenjena

kamatna

stopa

Godišnji trošak

servisiranja

Godišnji trošak

servisiranja kao

postotak BDP-a

Inozemni dug 33.402 6,11 2.041 5,44

Inozemna izravna ulaganja

17.638 8,00 1.411 3,76

Devizni depoziti u poslovnim bankama

14.073 3,44 484 1,29

Ukupno 65.113 (6,04) 3.936 10,49

Bruto doma"i proizvod

37.497

Obveze u devizama kao postotak bruto doma"eg proizvoda

173,65

Izvor: HGK; Bilten HNB-aNapomena: Kamatna stopa od 5,49% procijenjena je tako da su obveze države, HNB-a, poslovnih banaka odre#ene godišnjom kamatnom stopom od 4%, a njihov udio od 47,37% predstavlja ujedno i ponder prosje!noj kamatnoj stopi, te obveze po kreditima za sektore; ostali doma"i sektori i izravna ulaganja procijenjeni su prosje!nom kamatnom stopom od 8%, !iji udio iznosi 52,63% te predstavlja tako#er ponder prosje!noj kamatnoj stopi. Procjenjujemo da inozemna izravna ulaganja donose najmanje 8% u neto-iznosu. Prosje!na kamatna stopa na devizne depozite preuzeta je iz Biltena HNB-a.

U posljednje tri godine potencijalne devizne obveze iznose kako slijedi.

Tablica 15. Potencijalne devizne obveze


BDPDevizne

obveze

Devizne

obveze/

BDP

Godišnji

trošak

servisiranja

Procijenjena

kamatna

stopa

Godišnji

trošak

servisiranja

kao postotak

BDP-a

2005. 30.949 48.668 157,25 2.618 5,38 8,46

2006. 34.222 55.165 161,20 3.129 5,67 9,14

2007. 37.497 65.113 173,65 3.936 6,04 10,49

2006./05. 10,58 13,35 19,52 5,39 8,04

2007./06. 9,57 18,03 25,79 6,53 14,77

Podaci su alarmantni. Obveze u devizama prema svim vjerovnicima za tri su !etvrtine ve"e od bruto doma"eg proizvoda u 2007. godini. Pritom valja istaknuti da dodatno zaduživanje u inozemstvu postaje sve teže ostvarivo. Ne samo zato što inovjerovnici smatraju daljnje pove"anje inozemnog duga dodatno rizi!nim plasmanima (razlog


zašto se država «okrenula» doma"emu financijskom tržištu), nego i zbog vrlo velike cijene koju valja platiti za servisiranje postoje"eg duga.21 Za servisiranje inozemnog duga Hrvatska bi morala ostvariti godišnje stopu rasta od 5,44% bruto doma"eg proizvoda. Tome valja pridodati i dividendu inozemnim ulaga!ima, što “stoji” dodatnih 3,76% rasta bruto doma"eg proizvoda, te 1,29% rasta bruto doma"eg proizvoda depozitarima poslovnih banka u Hrvatskoj. Zbrojimo li cijenu servisiranja ukupnih deviznih obveza dobijemo potrebnu stopu rasta doma"ega društvenog proizvoda od 10,49%. To je realno neostvarivo, posebno u postoje"oj «filozofiji» ekonomske politike. Jasno je da stopu rasta od 10,49% nije mogu"e ostvariti. Jednako je bilo jasno da nije bilo mogu"e ostvariti stopu rasta društvenog proizvoda u 2005. godini od 8,46% kao ni 9,14% u 2006. godini. Upravo razlika potrebne i ostvarene stope rasta pokazuje posljedice ekonomske politike i njezinu neodrživost.

Pritom valja imati u vidu da u Hrvatskoj postoji ograni!ena kapitalna konvertibilnost jer doma"e fizi!ke i pravne osobe mogu investirati u inozemstvu što bi one, u kratkom roku, u!inile ukoliko bi ocijenile da postoji mogu"nost pove"anja rizika daljnjeg držanja depozita u hrvatskim poslovnim bankama, odnosno ukoliko bi ostvarile na inozemnom tržištu ve"i prinos u odnosu na mogu"i rizik. Kratkoro!no uložena devizna sredstva u poslovne banke mogu imati spekulativni karakter, što može snažno utjecati na deviznu likvidnost, najprije poslovnih banaka, a potom i države u cjelini. Ne treba zaboraviti da ukupne pri!uve od 13.696 milijuna eura predstavljaju samo 21,03% ukupnih deviznih obveza. Tome svakako valja pridodati i potrebno “pokri"e” za teku"i deficit trgova!ke, odnosno platne bilance.22

Za potrebne stope rasta valja promijeniti teku!u ekonomsku

politiku i iskoristiti današnji status Hrvatske u Europskoj

uniji. Nastavljanje postoje!e politike ini zacrtane ciljeve teško

dostižnim.

U radu su prezentirani podaci koji u vektorskom smislu ocrtavaju u!inke i dosege te!ajne politike. Prezentiranim se podacima može

21 U tom smislu, po mojemu mišljenju, valja interpretirati izjave predstavnika HNB-a, s jedne strane, i, s druge strane, mjere HNB-a koje poskupljuju dodatno zaduživanje poslovnih banaka u inozemstvu kao i preporuku središnje banke da se država zaduži na doma"em tržištu (svibanj 2008.). 22 Guverner HNB-a Željko Rohatinski na Konferenciji u Opatiji (8-9. svibnja 2008. godine) jasno je ukazao „da u 2008. godini dospijeva na naplatu glavnica inozemnog duga od 7 milijardi eura i još 1,4 milijardi eura kamata, ukupne potrebe za bruto korištenjem inozemnih kredita u ovoj godini procjenjuju se na oko 10,7 milijardi eura. Upravo na tom podru!ju prijeti i potencijalno najve"a opasnost ako bi se Þ nancijska kriza u svijetu zna!ajnije odrazila na uvjete kreditiranja, odnosno u ekstremnom slu!aju na neto povla!enje kapitala iz zemlje.“


prigovoriti da su parcijalni i da ne daju ukupnu sliku. Autor je svjestan da je za precizniju analizu potrebno priložiti dodatne dokaze. Ipak, ma koliko prezentirani podaci bili parcijalni, pa stoga i nedostatni, oni nam ipak dovoljno jasno pokazuju kakve je u!inke imala dosadašnja ekonomska politika.

#injenica da je tek 2004. ostvaren bruto doma!i proizvod iz

1990. godine (Druži", 2005) jasno pokazuje da stabilnost cijena i

te aja nisu dobro odabrani ciljevi. Ovo nije politika posljednjih

nekoliko godina, to je politika od 4. listopada 1993. godine.

Cijena te i takve politike iznimno je velika. Poboljšanja, posebno u javnim financijama, o kojima se govori, predstavljaju pokušaj pridobivanja podrške najšire javnosti i izraz su, vjerujem, pozitivnih htijenja Vlade. Me#utim, podaci pokazuju da to nije tako. Štoviše, podaci koje smo iznijeli pozivaju na uzbunu.

Teku"e financijsko stanje u pojedinim službama javnog sektora više je posljedica prenošenja obveza na budu"a razdoblja i !injenice da se današnje nepodmirene obveze ne identificiraju kao dug države, tek je tehni!ka operacija bez sadržaja. Dovoljno je pogledati stanje u bolnicama, obrazovnom i znanstvenom sustavu. Vjerojatno nije ništa bolje stanje ni u državnoj upravi, policiji ili vojsci. Naprosto niska razina društvenog proizvoda per capita onemogu"uje radikalizaciju i primjereno rješavanje nastalih problema, što, jasno, ne zna!i da stvari nije mogu"e mijenjati.23

Današnje stanje, vidjeli smo, može se nastaviti i u budu"nosti. Drugo je pitanje opravdanosti takvog ponašanja, posebno prema budu"im generacijama. Gubitak razvojne šanse ve"i je problem za dolaze"e generacije od inozemnog duga koji je, kao što smo vidjeli, zabrinjavaju"i.

Izlazak je iz postoje"eg stanja mogu", ali je cijena promjena vrlo visoka. Toga se dosad nije željela prihvatiti, i nije se prihvatila, nijedna vlast. Naime, nije mogu"e prihvatiti tezu kako stvari nisu bile poznate, pa smo, eto, iz neznanja u!inili što smo u!inili. Stvari su bile poznate i svaka je vlada u Hrvatskoj imala ili/i mogla imati na raspolaganju znanje. Kona!no, u tom smislu dovoljno je podsjetiti na 23 Valja imati u vidu da država napla"uje svoje poreze iako gospodarstvo nije naplatilo svoja potraživanja. Primjeri PDV-a i trošarina odista zabrinjavaju. Da bismo vidjeli o kakvom je problemu rije!, dovoljno je razmisliti što bi se dogodilo da država napla"uje porez na potrošnju tek po uplati dužnika a ne, kao što je to danas slu!aj, po isporuci robe ili usluge, dakle ispostave fakture. Adam Smith govorio je da je bitno da država napla"uje poreze kada je to poreznom obvezniku najpogodnije.


ukinu"e Zavoda za plan !iji najsposobniji djelatnici i danas obnašaju važne analiti!ke i ine funkcije. Od 1994. godine do danas u !asopisu Ekonomija/Economics sustavno su iznošene kritike i prijedlozi ne s vremenskim otklonom, nego u vrijeme njihova nastajanja. Mnogi su prijedlozi i analize anticipirali važna doga#anja koja su predmetom rasprave i u ovom radu.

Da bi se stvari mijenjale, valja u prvom redu identificirati

stanje u realnom sektoru i putem organiziranja realnog sektora dinamizirati gospodarsku aktivnost. Tako su npr. rasprave o potrebi antimonopolisti!ke politike u Hrvatskoj neosnovane i samo su pri!e. Hrvatska kao otvorena zemlja nikako nije u stanju, barem što se ti!e robne razmjene, imati monopolisti!ku strukturu na strani ponude, odnosno na strani potražnje. Drugo je pitanje financijske industrije, gdje možemo govoriti o oligopolnom ponašanju financijskih institucija, ali o njima se ne raspravlja jer su one ve" internacionalizirane.

Kratkoro!no gledano, dinamiziranje izvozne orijentacije kre!e od

turizma jer je njegov potencijal najve"i (komparativna prednost). U tom smislu valja preispitati i identificirati povezivanja zelene i

plave magistrale. Uostalom, prera#iva!ki kompleks bio je temelj hrvatske industrijske strukture. Slu!aj PIK-a iz Vrbovca i Belja jasno pokazuje da je mogu"e u kratkom roku obaviti restrukturiranje.

Veliki i neiskorišteni potencijal Hrvatska ima u termalnim izvorima

koje bi valjalo koristiti za lije!enje gra#ana Europske unije, ali i kao kvalitetnu mogu"nost življenja gra#anima tre"e dobi. Naime, dok nam turizam traje oko tri mjeseca, orijentacija k smještajnim kapacitetima zdravstvenog turizma produžilo bi sezonu na cijelu godinu. To mijenja odnos fiksnih i varijabilnih troškova u turizmu i mogu"e je o!ekivati da bi intenzivnije gra#enje dodatnih kapaciteta znatno unaprijedilo konkurentnu sposobnost hrvatskoga gospodarstva.

Svojevremeno sam predlagao (Santini, 1996) povezivanje

nacionalnih parkova: Kornatskog oto!ja, Slapova Krke, Paklenice i Plitvi!kih jezera u jedinstveni proizvod. Time bi se dinamizirao razvoj ratom razorenog i nikad obnovljenog podru!ja, s jedne strane, i, s druge strane, podržao razvoj kao što to vrlo u!inkovito radi Istarska županija kada je rije! o unutrašnjosti Istre.

Tomu svakako valja pridodati i ve!u kreditnu podršku gospodarstvu. Iz podataka smo vidjeli da je ionako financijski ovisno gospodarstvo


smanjilo svoj udio u ukupnim kreditima, !ime je u!injena eutanazija gospodarske strukture Hrvatske. Prema tome, u kratkom roku valjalo bi kvantificirati kreditne plasmane poslovnih banaka te podržati emisije dionica i obveznica “strateških igra!a” na financijskom tržištu u zemlji i u inozemstvu.

Hrvatska država morala bi preispitati porezni24 sustav i poreznu

politiku. Postoje"a porezna presija smanjuje konkurentnu sposobnost hrvatskoga gospodarstva ili, drugim rije!ima, porezna presija aprecira nacionalnu valutu. U tom je smislu mogu"e u kratkom roku limitirati poreznu presiju po pojedinom poreznom obvezniku. Limitiranje presije zna!i i promjenu gospodarske aktivnosti. U slu!aju stanovništva pove"at "e se rad u odnosu na dokolicu, a u slu!aju pravnih osoba limitiranje poreznih obveza predstavlja zapravo subvenciju doti!nomu gospodarskom subjektu. Pove"anje gospodarske aktivnosti rezultira smanjenjem socijalnih izdataka, što, ceteris paribus, smanjuje deficit prora!una. I dalje, zbog pove"ane gospodarske aktivnosti pove"ava se potrošnja stanovništva, a time i porezi na potrošnju.

Što se ti!e same te!ajne politike, valjalo bi nakon dinamiziranja gospodarske aktivnosti (što "e „koštati“ – sic!) pristupiti

marginalnom prilago"avanju te aja sukladno marginalnoj produktivnosti rada. Upravo ve"i rast gospodarske aktivnosti zahtijevat "e manja prilago#avanja te!aja.

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska "e preuzeti mnoge kriterije koji ograni!avaju gospodarsku aktivnost. Kriterijima Europske unije moramo konvergirati,25 dakle moramo usmjeravati hrvatsko

24 Prošle godine predložio sam mogu"i smjer porezne reforme (Santini, 2007a): – pove!anje porezne stope PDV-a

– pove!anje broja i poreznu presiju trošarina, kako bi se smanjio regresivan u inak PDV-

a, na luksuzna dobra, kako bi se pove!ali porezni prihodi

– pove!anje neoporezivog dijela dohotka na 5.000 kuna u prvoj godini koji bi se

pove!avao svake godine za 1.000 kuna do iznosa potrebnog za jednostavnu reprodukciju

etvero lane obitelji (što bi pove!alo pravednost poreznog sustava)

– porezna progresija iznad neoporezivog djela dohotka ne bi smjela prelaziti 10, 20 i 30%

(kako bi se pove!ala sklonost radu u odnosu na dokolicu)

– povrat zaštitne kamate na kapital za iznos inß acije.

25 Po!etak 1999. godine ozna!ava službeni start funkcioniranja jedinstvene valute, što zna!i prenošenje mjerodavnosti nacionalnih središnjih banaka nad monetarnom politikom na Europsku središnju banku. Ugovorom iz Maastrichta deÞ nirano je ovih pet uvjeta poznatih kao kriteriji konvergencije:– stopa inß acije može biti najviše do 1,5% ve"a od stope inß acije triju zemalja s najnižom stopom inß acije– prosje!ne nominalne kamatne stope ne smiju biti ve"e za više od 2% od kamatnih stopa triju zemalja s najnižom stopom inß acije– prora!unski deÞ cit ne smije biti ve"i od 3% GDP-a– javni dug može iznositi najviše 60% GDP-a– dvije godine prije ulaska u monetarnu uniju valja održavati stabilnost nacionalne valute uz dopuštene granice ß uktuacije.


gospodarstvo Europskoj uniji, a ne preslikavati iskustva drugih zemalja.

Sve navedeno i još mnogo toga možemo u!initi i tako se pripremiti za eventualne šokove koje nam može donijeti ta i takva te!ajna politika. S druge strane, ne moramo u!initi ništa i !ekati kada "e se potres sam od sebe dogoditi, što, jasno, autor ovih redaka ne prihva"a.

Zaklju!no valja upozoriti na snažno pokretanje inflacijske spirale u zadnjem tromjese!ju 2007. godine koja ne jenjava. U svibnju 2008. godine svjedoci smo velikog rasta cijena nafte i naftnih derivata. Sirovine tako#er daju obol rastu"im cijenama. Cijena hrane, imaju"i u vidu potroša!ku košaricu, zabrinjavaju. Ne samo zato što smo propustili restrukturirati poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju, nego i zato što cijene hrane izravno poti!u inflaciju. Naime, u hrvatskoj gospodarskoj strukturi imamo dvije skupine tvrtki. S jedne strane imamo filijale inozemnih tvrtki kao i, za naše uvjete, velike sustave koji oligopolno formiraju cijene što poti!e inflaciju na strani ponude i, s druge strane, imamo male i srednje poduzetnike koji imaju nisku stopu dodane vrijednosti pa nisu u mogu"nosti poslovati bez prijenosa cjenovnog udara, temeljem rastu"ih cijena inputa, na outpute. U prvom slu!aju imamo eventualno smanjenje oligopolne marže, a u drugom borbu za preživljavanje kao što je to slu!aj u tekstilnoj, drvnoj itd. industriji.

Pritom valja imati u vidu da su deficiti platne i vanjskotrgovinske bilance davali obol stabilnosti cijena, što "e se u idu"em razdoblju znatno smanjiti. Ipak, valja re"i da "e ve"i vanjskotrgovinski deficit imati stabiliziraju"e u!inke. Naime, mislim da je doma"i dio inflacije bitno ve"i u odnosu na uvezenu inflaciju. Inflacija, koja nikad nije napustila ove prostore, najzna!ajniji je izazov za ekonomsku politiku. Rješenja nisu ni laka ni jednostavna, pri !emu ne treba zaboraviti i na cijenu koju "e valjati platiti u njezinu obuzdavanju. Nužno je, stoga, oformiti ekspertni tim u kojem bi pored nezavisnih ekonomista bili guverner HNB-a i ministar financija Hrvatske kako bi se našla što bolja rješenja u ovim kriznim uvjetima.


Summary

The central place is occupied, considering the high level of openness of the national economy, by the foreign exchange system and the foreign exchange policy on the one hand and by the tax system and taxation policy as important factors of national economy competitiveness increase/decrease on the other. Export orientation also means a limitation / a chance for the development of national economy. Fixing the exchange rate of the national currency to the Euro or any other referential currency, means that the country that has done it can, in a short period of time, by means of other instruments of economy policy, dynamize the level of economic activity.

The functioning of the production process in Croatia is based on the growth of import dependency of all sectors. The fixed exchange rate of the Kuna had the function of lowering interest rates, tax revenue growth, but also reducing the growth of the foreign exchange deficit and the foreign debt growth. Fixing the exchange rate of the Kuna has so far not proven effective. Moreover, the fixed exchange rate has influenced the destruction of the economic structure, so, therefore, it has been, as it still remains, a limitation to the economic development.

Key words: interest rates, exchange rate, balance of trade, balance of payments, taxes, consumption tax system, public debt, foreign debt, GDP, gross available domestic product

Literatura

Acocella, N. (2005), Po!ela ekonomske politike, MATE, Zagreb.

Blanchard, O. (2005), Makroekonomija, MATE, Zagreb.

Druži", G. (2003), Monetarna i te!ajna politika, Ekonomija/Economics, (X) 2, RiÞ n, Zagreb.

Druži", G. (2005), Ekonomska politika i poduzetništvo, HAZU, HITA, Zagreb.

Druži", G. (2006), Utjecaj ekonomske politike na Þ nancijski položaj trgova!kih društava, Ekonomija/Economics, (XII) 4., RiÞ n, Zagreb.


Druži", G. (2007), Ekonomska politika i poduzetništvo, HITA, Zagreb.

Musgrave, R. & Peggy (1993), Javne Þ nancije u teoriji i praksi, IJF, Zagreb.

Niki", G. (1998), DeÞ cit platne bilance – razvitak ili stagnacija?, Ekonomija/Economics, (V) 2, RiÞ n, Zagreb.

Robinson, J. (1981), Ekonomska Þ lozoÞ ja, SSO Srbije, Beograd.

Rohatinski, Ž. (2008), Monetarna politika, Konferencija Hrvatskog no!anog tržišta, Opatija.

Sabolovi", D. (1998), Model vanjske razmjene Republike Hrvatske u funkciji razvoja i zaposlenosti, Ekonomija/Economics, (V) 2, RiÞ n, Zagreb.

Sabolovi", D. (2003), Valutni te!aj i vanjski dug, Ekonomija/Economics, (X) 2, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G.; Rohatinski, Ž. (1992), Prilog razmatranju politike ekonomske stabilizacije u Hrvatskoj, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (1994), Ekonoomska politike za 1994. godinu, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (1995), Ekonomska politika za 1995. godinu, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (1996), Prilog za u!inkovitu politiku u 1996. godini, Ekonomija/Economics, (II) 1, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (2001), Bespu"ima ekonomske politike, Binoza-press, Zagreb.

Santini, G. (2002), Me#uovisnost sistema i politike, Ekonomija/Economics, (IX) 3, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (2003a), Odnos kamatne i neto proÞ tne stope, Ekonomija/Economics, (X) 1, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (2003b), Razlozi za osnivanje nacionalne poslovne banke, Ekonomija/Economics, (X) 2, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (2005), Utjecaj deÞ cita robne razmjene s inozemstvom na porezne prihode Hrvatske u razdoblju 1994. – 2004. godine, Ekonomija/Economics, (XII) 1, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (2006), Financijski sustav – skica, Ekonomija/Economics, (XII) 4, RiÞ n, Zagreb.

Santini, G. (2007), Iluzija i stvarnost hrvatskog gospodarstva, RiÞ n, Zagreb.


Santini, G. (2007a), Porezna reforma kao !imbenik konvergencije EU, Ekonomija/Economics, (XIV) 1, RiÞ n, Zagreb.

Stiglitz, J. (2004), Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Algoritam, Zagreb.

Zduni", S. (2002), Pretvorba sustava proširene reprodukcije u Þ nancijsko tržište novca i kapitala, Ekonomija /Economics, (IX) 1, RiÞ n, Zagreb.

Zduni", S. (2003), Putevi hrvatske makroekonomske politike, Ekonomija/Economics, (X) 2, RiÞ n, Zagreb.

Bilten HNB-a – razni brojevi, Hrvatska narodna banka.

Gospodarska kretanja – razni brojevi, Hrvatska gospodarska komora.

Statisti!ki prikaz – razni brojevi, Ministarstvo Þ nancija.

Documents

U inci ekonomske politike u Hrvatskoj u razdoblju 1994. – · PDF fileGlobalizacija i dvojbe koje izaziva «Malo ima Engleza, koji se ne raduju, da smo se oslobodili naših zlatnih