U Podbiloj ispečen vol u čast gradnje nove kuće i svega

U Podbiloj ispečen vol u čast gradnje nove kuće i svega drugoga

Autor AdministratorČetvrtak, 17 Rujan 2015 05:27 - Ažurirano Nedjelja, 13 Prosinac 2015 20:05

U Podbiloj nema mnogo žitelja, ali uvijek ima zanimljivosti u tome selu u kanjonu Ričine.Piše: don Ilija Drmić

Kroz ovo granično selo vijuga asfaltna cesta prolazeći pokraj bivše škole koja je sadaobnovljena i preinačena u Dom Mjesne zajednice pod vodstvom Milana Budimira Rođe, te krajgroblja i crkve u čast sv. Petru, čije zvono redovito zvoni: ujutro, u podne, navečer, oblagdanima, nedjeljom i kada netko premine bilo gdje ga je “sestrica smrt“ zatekla. Kuće su sjedne i s druge strane prometnice, neke se ispinju na uzvisinu, a one ispod ceste idu što više udubinu. Neke su nove, vile (villa rustica), a neke stare i raspale jer se u njih slabo navraćajubivši stanari. Uz pojedine ima voćnjaka, vinograda, obrađenih njiva, a pokraj nekih izrasložbunje, ne može se do njih ni doći ni u njih ući. U cjelini kada se gleda ovaj kraj nasuprotRičicama koje su dolje u nizini, a opet u visini s umjetnim jezerom u njedrima u odnosu na onenastambe i kuće u Prološću i uokrušce njega. Podbila i Ričice jesu dva sela s istom dušom.Neprestance se gledaju, jedino kad nahrupi gusta magla, onda se ne vide, ali se osjećaju usvojoj tihoj i ustrajnoj postojanosti. Oba su ova sela u mnogim srcima diljem brdovite, šumovitezelene Bosne i kamenite, krševite Hercegovine i Zahumlja, te onih po cijeloj Hrvatskoj i svijeturaseljenih njihovih stanovnika, što su ovdje ugledali nebo i sunce, osjetili tvrdo uzbrdito,nizbrdito tlo i kamen, naučili jezik kojim se samo oni međusobno mogu sporazumijevati, jezik nakojem sanjaju svoje podnebesje iznad Podbile i Ričica, ponad onih brda i planina što tvoreprelijepi kanjon.

1 / 12



Jedna od obitelji koja je često u Podbiloj jest obitelj pok. Marijana Budimira s nadimkomPersonić. Njezini živi članovi su: majka Marija r. Parlov, zatim sinovi Mirko sa suprugom idjecom, Niko sa ženom i djecom, te Ante sa suprugom Sanjom r. Gavran; valja spomenuti idvije sestre, Rosu udatu Đuzel i Bebu udatu Čović. Nije mi cilj pisati u detalje o ovoj obitelji, otome se može čitati i u knjizi o Budimirima, koju smo prošle godine predstavili u njihovu selu,nego reći da se jedan od njezinih članova Ante uvukao u veliki pothvat temeljite izgradnje kućena temeljima prijašnje, zapravo vile uz onu podbilsku prometnicu. On sa svojom suprugomneprestano gradi uz pomoć drugih i majstora. Odmah se na početku vidjelo da će to bitiprostrana i lijepa kuća okrenuta suncu i Ričicama, Hrvatskoj. U njoj i oko nje moći će sesastajati gosti u raznim prigodama, kao i kod onih drugih velikih kuća u Budimirima ispod brdakoje se penju prema visinama s pogledom u sunce, kao i u onima dolje niže odakle se takođervidi dio Ričica i putujuće sunce prema zapadu. Sve je to izgradila ljubav prema ovome čistommjestu i kraju gdje zagađenost nije stigla, gdje će se čistoća i očuvati, pa će nagrnuti u ovajkanjon mnogi sa Zapada gdje već dobrano ekološka i ostala zagađenost vladaju. Danas nam jeovdje komotno, a tada će nam biti tijesno, kao i nekoć kada se odavle moralo seliti ipak zbogzarade i boljitka.

2 / 12



Prva zgoda za veće okupljanje u povodu nicanja nove kuće bijaše u subotu 12. rujna 2015.Tada se ispred ove kuće pekao vol od 500 kg, kupljen od gospodarstvenika Ante Šišovića izRakitna, gdje on ima svoju životinjsku farmu.

3 / 12



Vola ne zna svatko peći, pa su za ovu zgodu pozvani Bajići iz Prološca koji su bili strpljivi ipomni sve dok sabrani gosti i mještani, njih preko dvije stotine, nisu polagano i slasno pojeli dvaputa pečeno volunsko meso; prvi put se pekao cijeli vol na ražnju, a onda se meso reže uslojevima i na komadiće, te se ponovno dinsta pekući u velikim tepsijama s vrelom masti dabude sve više slasti za nepce uzvanika. Ovu slast ovako zgotovljene voletine okusili su i ovisvećenici: don Mladen Parlov, don Mladen Ivišić, don Petar Đonlić, don Branimir Projić (vojnikapelan pri zapovjedništvu HRM-a u Splitu) i mjesni župnik don Ilija Drmić. Tko nije mogao doći,poslao je pozdrave. Jedan od njih jest Petar Bilobrk korijenski iz Vinice, a nastanjen u Splitu,koji je, kao predsjednik Zavičajnoga društva Zavelim sa sjedištem u Splitu, napisao poruku uime mnogih. Pila se najprije rakija i voda, zatim pili su se raznovrsni žuti, sivi, crni, bijeli sokovi,pilo se čisto crno i bijelo vino, purum vinum, i s vodom, pilo se polagano i jelo se slasno, apričalo veoma glasno i osjećajno, kako i ne bi kad se čovjek nađe u ovakvoj Božjoj ljepoti ičistini zraka i svježini mraka s malo lampiona nakon onih žestokih ljetnih vrućina i znojidbe. I ktome na svome plemenitom, tj. kod svoje kuće! Tko bi mogao ispripovijedati što se sve žamorilote večeri uoči nedjelje? Nema toga Krleže koji bi ovu šumu glasova i govora, uglavnom sasmijehom, u svemu opisao. Ne bi to uspjeli ni suvremeni novinari s kamerama i raznimsnimačima. Oni bi dobro sve to dočarali. Neki su ostali do 20 sati (da ipak malo smanjimo do 8sati navečer), a neki do 24 sati (bolje zvuči do 12 sati u ponoć), a bilo je i onih koji su ostali dojedan, dva, tri, četiri sata, što brojke zvuče dobro, ali kad se kaže da su dočekali zoru i novi dan,onda vam je sve jasno o koliko se sati tu radi. Uspio sam u to svoje vrijeme boravka pozdraviti neke svećenike, neke poznate osobe, AntuPersonića koji uz ovu svečanost gradnje kuće slavi i 50. rođendan, zatim njegovu supruguSanju, braću njegovu i svoje drage prijatelje, majku njihovu dobru i da ne nabrajam koga samsve susreo i kratko pozdravio, jer tada bi trebalo ispisati imena svih nazočnih gostiju i to bi bilonajbolje, a pozdravljam ih sve ovim opisom toga događaja u kojem se miješaju mnogi i mojiosjećaji vezani za ovu Podbilu i one Ričice, po broju žitelja dva mala sela, koja su ovoga ljetaGospodnjega dala Crkvi po jednoga svećenika: Podbila don Andreja Lažetu (slavio Mladu Misuu Prihovi, Slovenija, 12. srpnja), a Ričice p. Nikolu Tandaru (slavio Mladu Misu 9. kolovoza). Daje samo to, zaista je veoma veliko, ali nije samo to, ima tu i mnogo drugoga dobroga vezano zaova oba sela, o čemu ćemo pisati drugi put, jer ne smije se sve izreći odjednom i onda za drugiput nemamo ništa. Valja zasvirati i za pas djenuti! Oni su zasvirali u ovoj ljetnoj fešti, u ovojseoskoj turističkoj odrednici, a onda su za pas djenuli, pa tako i ja. Sada zbrajamo dojmove izovemo sve drage ljude iz ovoga sela da nam dođu u pohode i da nas obogate svojomprisutnošću, a nećemo ni mi ostati dužni.

4 / 12



p. Marijan Budimir – Personić

5 / 12



Ante Budimir, Marija Budimir rođ. Parlov, Sanja Budimir rođ. Gavran

6 / 12



Stoje s lijeva na desno: Mirko, Ante i Sanja Budimir Sjede s lijeva na desno: Marija, Neda (rođ.Đerek) i Marija Budimir

7 / 12



Slijeva na desno: Rosa Đuzel (rođ. Budimir), Ante Đuzel, Sanja Budimir, Branko Čović, AnteBudimir, Iva (Beba) Čović i Nikola Budimir

8 / 12



S lijeva na desno: Mirko, Ante, Sanja, Ante i Hrvoje Budimir

9 / 12



Stoje s lijeva na desno: Ante, Marijan i Sanja Budmir

10 / 12



Vesna Budimir (žena Marijana Budimir), FIFA-in sudac

11 / 12



Ante Budimir s bratovim unukom Nikom

12 / 12

Documents

U Podbiloj ispečen vol u čast gradnje nove kuće i svega