Ubojstvo u Staračkom Domu

7/23/2019 Ubojstvo u Starakom Domu

1/101

1

Lovci na tajne

glava prva

Nakon tihog jutra u ordinaciji, Kolundi je napokon zamolio Vericu da mu

pomogne. Bio je udljiv ve tjedan dana. Paljivo ga je propitivala, pokuavala

navesti na razgovor, kako je majka nekad inila s tatom, ali nije pomagalo.

Progovorio je tek u etvrtak.

Moja prijateljica se uvalila u nepriliku.

Odmah je znala to je posrijedi. Dok je radila u Domu zdravlja Brdovec

nekoliko je djevojaka i umornih ena istim tim rijeima zapoelo razgovor.

Ne mogu odbiti. Hitno joj je i vana joj je diskrecija. Grozno mi je to traiti

od tebe, ali treba mi pomo. Da budem siguran da e sve dobro proi.

OK, rekla je hitro elei ga potedjeti daljnjeg objanjavanja.

Oko deset naveer utke su sjedili u ordinaciji. Staraca su se rijeili ve oko

est pa je Kolundi imao vremena i za trening u maloj dvorani. Tri serije trbunjaka i

15 minuta buica. Za to vrijeme Verica je sve dezinficirala i pripremila instrumente.

Ubrzo je u ordinaciju ula Veronika Voljen, lijepa mrava djevojka zlatne duge kose.

Sve su obavili vrlo brzo i profesionalno. Nakon samo deset minuta, na leaju

izmeu Veronikinih raskreenih nogu bila je mala lokvica krvi. Verica je sa strane

buljila u njezina piasta koljena zailjena poput vrha olovke. Bile su vrnjakinje.

Jedna tako tanka i sitna, druga mesnata i topla. Kao da nisu ista vrsta, inilo se

Kolundiu.

Kako se osjeate?

Dobro.

Sljedea dva dana morate mirovati.

Zazvonio je Veronikin maleni metalik mobitel na preklop. Zazvonio je

zvukom velikog starinskog telefona.

Tu si?

Oprezno je sila s leaja. Iz torbe je izvadila kovertu i poloila je na stol.

Crnokosi mukarac je otvorio vrata idobacio: Spremna?


2/101

2

Veronika je mahnula doktoru i sestri i otila.Tin je sjeo za svoj stol i neto

zapisao u rokovnik. Pogledao ju je ravno u oi mirnim dugim pogledom. Hvala ti.

Idem neto pojesti, pa doem.

Sjedila je ukoena nekoliko sekundi, a onda je brzo i temeljito oistila

ordinaciju, pripremila ju za sutranji dan. Kolundia je ekala u svojoj sobi. Vodil i

su ljubav u tiini, brzo i strastveno, i im su se razdvojili, zaspali su. Abortus nisu

spominjali. Kao ni one koji su slijedili.

***

Koje lijepo lice, pomislila je Lana.

Tijelo je lealo ispred klupe, tamo gdje je zemlja utabana i ima najvie ikova .

Sklupao se u fetalnom poloaju, poput bebe. rtve su esto nalazili u toj pozi. Lani

se uvijek inilo da se ti nesretnici, u zadnjim trenucima ivota, ele vratiti na sam

poetak, kad su bili na sigurnom.

Njegova desna ruka je njeno dodirivalavrat u blizini rane.

Pokuaoje zaustaviti krvarenje.

I u najbezizlaznijim situacijama ljudi se pokuavaju spasiti; podlakticom elezaustaviti metak, rukama odgurnuti jurei automobil... Moda je i on mislio da e

preivjeti, ako samo malo jae stisne prste.

Sad, kad je krv stala, rez je izgledao maleno, poput crvene crtice, kao obina

ogrebotina.

Ali bila je na pravom mjestu. Karotida.

Pogledom je pratila trag krvi na ploniku. Prskotina je bila duga gotovo tri metra

i prema svom kraju se irila, zavravajui u sitnim kapljicama na rubu puteljka.

Deset sekundi i njegovo vlastito srce je ispumpalo polovicu krvi iz tijela.

Okrenula se i prila blie sklupanom tijelu. Kad se kretala ukala je. Preko

odjee je imala bijeli zatitni kombinezon, a preko cipela nazuvke koje su koristili da

ne zagade mjesto zloina.

Bilo joj je jasno to se dogodilo.


3/101

3

Sjedio je na klupi. Netko mu se priunjao s lea i recnuo ga. Pokuaoje ustati, ali

noge su ga izdale i s klupe je samo skliznuo na zemlju. Tiho grgljanje i za 20 sekundi

bio je mrtav. Ubojica je bacio no i istim seputem odunjao nazad.Nije ga morao ni

pogledati u oi. isto i jednostavno.

Zapravo je udno da se ljudi ee ne ubijaju, pomislila je.

ula je kljocanje foto aparata iza svojih lea. Tehniari, forenziari, vjetaci,

njih barem petero iz ekipe za oevide se zajedno s njom oprezno kretalo iza trake s

natpisom: Stop policija. U prozirne vreice stavljali su uzorke i prikupljali dokaze,

tehniari su fotografirali svaki centimetar tla. Svi su se kretali nekim davno

uvjebanim putanjama i svatko je znao tono to treba raditi.

Lijep je, rekao jestari Ituk. Stajao je pored Lane i promatrao rtvu. Uvijek je

smrdio po vlazi i cigaretama, ali svi inspektori su voljeli kad bi on doao na uviaj.

Bio je najiskusniji patolog u Centru za sudsku medicinu i zato mu se Lana iroko

nasmijeila.

Tijelo je lealo u tamnoj zgruanoj lokvi krvi. Tamo gdje nije bila umrljana

krvlju, koa je bila sablasno bijela. Izgledao je kao odbaena lutka, jedna od onih u

Naminom izlogu.

Bio je mlad, moda ba Lanino godite, a Paul&Shark znak na toploj vunenoj

vesti nagovjetavao je da se imao emu veseliti.

ula je koenje.

Roko, okladila se sama sa sobom.

I bila je u pravu. Odluno je iskoio iz auta i otvorio prtljanik. Preko svojih

uskih traperica i novih tenisica navlaio je kombinezoni alio se s klincem u uniformi

kojem je pozlilo kad je vidio truplo.

Tko rano rani...,poeo je.

Lana se nasmijeila. Takvim su alama svi oni: policajci, doktori, vatrogasci...

tjerali od sebe zle duhove.

I otrcane fore vesele kad stoji iznad zaklanog mladia.

***


4/101

4

U Domu za stare i nemone Trenjevka, u sobi broj 219, probudio se Fran

Vresk. Kao i svako jutro probudio se tono u sedam, ali je leao zatvorenih oiju do 7

i 30 kada je sat etiri puta zazvonio. Udario je veliki crveni gumb i sjeo na krevet.Kad mu se prestalo vrtjeti u glavi, otiao je u kupaonu. Umio se i krenuo brijati. Pjenu

je ravnomjerno rasporedio i na kou prislonio hladnu srebrnu britvicu kojoj je juer

promijenio ilet. karicama je odrezao dlake koje su mu virile iz nosa i namazao lice

losionom. Koliko god ga stavio, koabi mu ubrzo bila suha i hrapava, samo bi miris

ostao. Obukao je bijelu koulju koju je gospoa Mara loe izglaala, sivo odijelo i

krenuo kupiti novine.

Od njegovog Veernjeg, Jutarnjeg i Novog lista dijelila ga je samo cesta s dvatraka, ali na vratima Doma za umirovljenike i nemone osobe Trenjevka stajao je

visoki, crni policajac.

Suha starica urno je doepala do njega:Dobro jutro,profesore.

Dobro jutro, gospoo Bosioi,uzvratio je pozdrav.

Joj,profesore, pa vi ne znate. Neto se strano dogodilo!

Skoro je prasnuo u smijeh. Redovito, svako jutro, prilazila mu je s velikom i

vanom vijeu. Ponekad je to bila predloena reforma sudstva koju su spomenuli u

Dnevniku, ponekad nesnosna nona buka s prvog kata gdje su ivjeli nemoni, ali

uvijek je bilo neto.

Gospoa Bosioije o svemu bila dobro informirana.

to se dogodilo, draga gospoo?rekao je galantno.

Vi znate doktora Tina Kolundia?Naeg doktora? Da, naravno, gledao je nisku enicu.

Mrtav je,profesore. Netko ga je ubio, slovkala je polako, potpuno u neskladu

s brzim pogledima koje je bacala uokolo i trzavim pokretima koje je inila tijelom.

Jooojjj, oprostite profesore, moram ii! Evo jadne gospoe irole, znate, ona je

jako voljela doktora.

Hitro je startala. Rairenih ruku, sa tapom u zraku, ila je prema sitnoj starici ucrnom. Kao da vie nije tako teko hramala. Obgrlila ju je oko ramena i povela u kut.


5/101

5

Draga gospoo,pa vi ne znate to se dogodilo,uo je kako govori.

Napokon neto zanimljivo,pomislio je. Smjestio se u kut i dobro promotrio

predvorje. Gotovo svi stanari su ve sili. Nekima su ispod lafroka virile pidame, a

neki su se, nakon to su vidjeli policiju, presvukli u najbolju odjeu koju su nosilisamo za vrijeme nedjeljne posjete. Krakati bolniar Karlo dovozio je dementne i

nepokretne stanare. Slagao ih je uredno, jedan do drugoga ispred velikog prozora.

Cupkao je i kimao glavom u ritmu muzike koja je izlazila iz siunih slualica u

njegovom uhu.

Iznad neodreenog amora uzdizalo se nekoliko glasova. Vresk je sluao as

jedan, as drugi, ali kada bi govornici na kraju reenice doli do poante utiali bi se i

zavjereniki je podijelili samo s grupicom oko sebe. Vresk nije bio u grupici, obinomu se ujutro nije dalo razgovarati, ali danas se napinjao da uje to njegovi sustanari

misle.

***

Tono u devet sati u sredinu velikog predvorja stala je zgodna, mrava ena u

zimskoj jakni i nekoliko puta glasno pljesnula rukama. Iza nje su stajali policajac u

uniformi i ravnateljica Doma za stare i nemone Trenjevka. Zavladala je tiina i Lana

je progovorila.

Ja sam inspektorica Lana Bukovinski iz Prve policijske postaje Zagreb. Kao

to ve znate, u domu je poinjeno teko kazneno djelo. Doktor Tin Kolundi, va

domski lijenik, naen je danas ujutro mrtav u parku ispred doma.

Trenutno moemo rei da su okolnosti njegove smrti sumnjive.

Zamolit u vas da odsad, pa sve dok ne pregledamo vae sobe, ne ulazite u

njih. Takoer, dok ne popriamo s vama, ne naputajte dom. Obavijestili su me da jedoruak posluen pa vas molim da se uputite u salu. Vi koji stanujete na prvom katu ,

krenite to prije prema sobama jer e vas tamo ekati redarstvenici. Dorukovat ete

nakon pregleda sobe.

Hvala vam.

im je prestala govoriti, krenuli su komentari.

amor je odzvanjao od mramornih zidova predvorja i mnoio se do

nepodnoljive buke.Lana je brzo otila u wc na prvom katu. Srce joj je glasno lupalo. Oznojila se.


6/101

6

Ova jakna je pretopla za proljee.

Nekoliko trenutaka stajala je pred ogledalom. Bila je rumena i od nervoze je

ike zalizala iza uha to njenom okruglom licu nikako nije odgovaralo. Iz repa joj se

izvuklo nekoliko pramenova i kakljalo joj vrat.

Predstavila sam se, rekla sam to se dogodilo, najavila sam to emo initi.

Sve je prolo u redu.Smiri se, naredila je samoj sebi.

Nije voljela govoriti pred nepoznatima. U njezinoj glavi ak i stareki subili kritina

publika koja zasluuje kvalitetan nastup. Skinula je jaknu, ali jo uvijek joj je bilo

vrue. Oprala je ruke, raspustila kosu i splela je vre.

Mogla sam moda rei da mi se odmah jave ako su neto sumnjivo vidjeli, ali to

se podrazumijeva. To je logino.

U wc je ula gospoa Bosioi. Zavrnula je rukav i otkrila veliki podljev.

Smoila je oblog pod hladnom vodom i stavila ga na ljubiasti otok.

Dakle, mislite da je ubojica netko iz doma?, progovorila je starica.

Ne, gospoo, to je rutinski postupak u ovoj fazi istrage, rekla je Lana

odrjeito i brzo izala na hodnik. Pitanja poinju, znala je. Dok ne rijei sluaj,

svaki e dan morati odgovarati na pitanja koje e postavljati ef, obitelj, novinari... i

svi e htjeti znati samo jedno: tko je ubojica?Morala je nai neto za jelo. Osjeala je stranu prazninu u elucu i nije se

mogla koncentrirati.

***

Vresk je s dva sata zakanjenja sjeo na svoje uobiajeno mjesto uz veliki

prozor u blagovaonici i gledao kako rosa isparava u proljetno jutro. U Dom je doao

prije dvije godine. Taj ponedjeljak je zadnji put popio kavu iz svoje alice, za svojim

kuhinjskim stolom, i zakljuao vrata svoga stana. Kad je izaao iz zgrade u kojoj je

ivio vie od etrdeset godina bio je siguran da e se ostatak ivota osjeati

izgubljeno, kao netko tko je zapeo na kolodvoru i nikako da se vrati kui. I zaista,

imao je loih dana, kada nije mogao vjerovati gdje je zavrio i da je jo uvijek iv,ali

takva jutra su bila rijetkost. Obino se rano budio i meu prvima bio u blagovaonici s

jutarnjim novinama pod mikom. Vie nije mogao zamisliti da dan zapone bilo gdje

drugdje.


7/101

7

Za doruak je pojeo dvije emlje s margarinom, malo sira i popio kavu. Sjedio

je sluajui zvukove blagovaone. Tanjuri i pribor za jelo zveckali su na velikim

plastinim tacama. Reumatine ruke nosile su svoj doruak to su paljivije mogle, ali

emlje su se esto koturale po podu, a iz limenih alica se prolijevalo mlijeko.

Koje je od tih propalih tijela i iscrpljenih volja imalo snage za ubojstvo?,

pitao se skupljajui kaiprstom mrvice po taci.

Ovako besposlen, bez novina, gledao je po blagovaonici i vidio samo nadute

trbuine na tankim nogama. uo je zrak u poroznim kostima i kuckanje u nateenim

zglobovima.

Plua nam daju jo dovoljno zraka samo za lagan hod, ali netko je ipak uspio

oduzeti ivot.

Nasmijeio se. Ve godinama ga nita nije tako zainteresiralo. Moda ak

prestane cijele dane razmiljati o Karmen i Rimu i davno prolim vremenima.

***

Lana je progutala zadnji komadi krafne s pekmezom, nakaljala se ipopravila

ike. Podijelila je istraitelje u tri tima, bilo je vrijeme da krenu u pretragu od sobe do

sobe.

Tko zna, moda neka budala opet uva krvavu odjeu pod krevetom.

Nasmijali su se. Proli su mjesec ona i Roko rijeili sluaj u dva sata. Sve to

su trebali uiniti je sagnuti se i zavui ruku pod krevet.

Uniforme su se razile.

Nabavi mi popis stanara i poalji ga tambuku.

OK.

Gledala ga je kako odlazi. Visok, crn, dobar policajac, bilo joj je ao to mu ne

moe vjerovati. Bilo bi lijepo konano raditi s nekim na koga se moe osloniti, ali

Roko je bio ambiciozan, i mukarac. Savrena kombinacija za policiju. Njegova

jedina mana je bila da nije volio uiti i to god uinio,koliko god se trudio, Lana mu

je, diplomirana kriminalistica,jo uvijek bila nadreena.

Na porti je pokupila domsku brouru i izala van. Klupica pored koje su ga

nalibila jeprazna. Forenziari su otili i jedini dokaz zloina bila je izgaena zemlja


8/101

8

po kojoj su hodali i lokva neobine boje. Pokuali su isprati tamnu gustu fleku, ali krv

je bilo jako teko oprati.Na klupi do sjedila je bakica i vakala emlju.

Molim vas, nemojte naputati dom, rekla joj je.

Ali ja ne ivim u domu, duo. Doem ovdje zbog drutva, odgovorila je

starica.

Lana je kroz travuproetala prema cesti. Skoila je na rubnjak i njihala se na

sredini stopala poput djeteta. Otvorila je brouru.

Dom u srcu Zagreba okruen parkom.

Ugodan smjetaj starijih i nemonih osoba u jednokrevetnim i dvokrevetnim

sobama te u stacionaru. Minimum od 20 m2 po osobi. Nadzor strunog i medicinskog

osoblja 24 sata dnevno te usluge gerontolokog centra. Tri obroka dnevno i nadohrana

prilagoena individualnim potrebama.

Na poleini je stajalo: Zasluili ste odmor u jednom od naih 250 udobnih

apartmana.

Dobro upoznajte mjesto zloina, poduavao ih je detektiv Lozert na

kriminalistici. Saznajte sve to moete o lokaciji i susjedstvu.

Podboilase i zagledala u veliku zgradu, u ravnomjerno rasporeene prozore ibalkone prekrivene cvijeem i suvinim namjetajem. Park je s tri strane omeen

domom. Ubojica je bio vrlo hrabar ili nije imao to izgubiti. Bilo tko od stanara

mogao je baciti pogled kroz prozor i vidjeti ga. Sigurno su mnogi patili od nesanice.

Zato bi netko ubio doktora u starakom domu?, pitala se i osjetila onu

mjeavinu uzbuenja i nervoze koju je uvijek osjeala na poetku sluaja.

Neobino.

Miris pudinga od vanilije irio se iz velikih kuhinjskih ventilatora. U vrtiu jeto bio njezin omiljeni slatki.

Rokoje izaao iz doma s papirima u ruci i krenuo prema njoj.

Evo, rekao je i posegnuo za cigaretama u depu.

Zagledala se u popis stanara. Jedno ime je odmah prepoznala.

to on tu radi?, pomislila je.


9/101

9

***

Nakon doruka Vresk je pogledao vijesti, kontakt emisiju o kolovanju

predkolske djece, popio kavu s automata i sadje nervozno sjedio. Dva se puta popeo

do svoje sobe, ali ga je ljubazni policajac upozorio da jo nije red na njega. Ponovio jeda e biti u TV sali, ali nisu dolazili. Nije vie eznuo ni za novinama. Samo je elio u

svoju sobu, sjesti za radni stol od tamnog velebitskog hrasta i poinuti.

Kad su ga prvi put proveli sobom 219, bilo mu je jasno da je premala za

njegov stol, ali nije ga se htio odrei. Kad bi sjeo za njega i udubio se u pisanje

memoara, oko njega bi nicale visoke vitrine njegova starog kabineta, osjeao bi

gibanje studenata na hodnicima i svoje jasne misli. Bio bi Vresk bez bora, oslabljenih

krvnih ila ipulmalne insuficijencije. Bio bi onaj kojeg se samo jo on sjeao.

eznuo je za svojom sobom, ali policajac koji je povremeno svraao jo

uvijek je izbjegavao njegov pogled.

Dakle, doktor je mrtav, pomislio je i zakljuio da ne osjea nita. Ni

uenje, ni strah, ni tugu... Njegov posao ga je oslobodio svih tih nepraktinih

osjeaja.

Pravnici unose red u situacije u kojima su svi drugi izgubili razum, esto je

govorio studentima. Vi morate braniti silovatelja pred rtvinom majkom i boriti se za

interese ubojice.Vi morate zanemariti osjeaje i raditi svoj posao.

Zato se sada, u toj sali prepunoj ljudi, samo Fran Vresk, odvjetnik, profesor na

Pravnom fakultetu i dekan u dva mandata, nije zgraao nad okrutnom sudbinom. On

je ve razmiljao o tome tko je ubio naoita lijenika.

Ljubavnica, pacijent, kolega...

Mogunosti su bile neograniene.Ni sam ga Vresk nije volio. Smetala ga je

njegova mladost i samopouzdanje. inili su mu se nezaslueni. Bio je i zgodan, a

Vresk ak i sada, s punih 78 godina, nije podnosio konkurenciju.

Na pregledima se, pod doktorovim direktnim i podrugljivim pogledom,

osjeao nesigurnopa je uvijek brzao kad je govorio o svojim boljkama. Kolundi bi

ga sasluao i obino prezrivo okrenuo oima. Na kraju bi mu rekao da doe za tjedan

dana i Vresk bi ponien izaao iz njegove ambulante.


10/101

10

Nije ga bilo briga za nas, zakljuio je. Vjerojatno je ekao specijalizaciju iz

esteske kirurgije ili tako neto glamurozno, ali je li to dovoljan razlog da ga netko

ubije?

Ustao je i protegnuo se.

***

Lana je sjedila za velikim stolom u ravnateljiinoj sobi. efica doma im je

prepustila ured dok je ona hodala okolo i umirivala stanare i osoblje. Nasuprot Lane

sjedila je sestra Verica. Policajka ju je paljivo prouavala. Bila je ono to su zvali

prava enska. Velike oi, mesnate usne, jake noge i obla pozadina. Deki su voljeli

takve cure makar su esto tvrdili suprotno.

imje ugledala njezina velika prsa kako se histerino diu gore dolje Lana je

znala da ovo neebiti lagan intervju.

Podsjetila ju je na cure s kojima je ila u srednju. One su hodale kolom u

trajnom stanju uzbuenosti.Muili su ih neki vani enski problemi, dok je Lana jo

bila djevojica. Nevina i neiskusna.Tako joj se barem inilo dok ih jepromatrala iz

zadnje klupe do prozora. Ali promijenila se. Odrasla je i zaboravila pubertet. Vie senije divila velikim emocijama i strastvenim izljevima. To su sad bile samo smetnje

koje su ljudima mutile razum i navodile ih na ludosti koje su zavravale na njezinu

stolu u orievoj.

rkala je po rokovniku i utila.

Znala je da ljudi teko podnose tiinu, pa se pravila zauzetom i ispod oka

promatrala Vericu. Oi su joj bile pune suza, a jo nisu ni spomenuli Kolundia.

Kad je Roko doao s wc-a poeli su njeno sa standardnim pitanjima koje su

pitali sve u domu.

Sestra se trudila ostati mirna.

Rekla im je da je doktora zadnji put vidjela u blagovaonici oko pet popodne,

da nije poznavala nikoga tko bi mu htio nauditi, da je bio dobar doktor i pristojan

ovjek.

Uskoro su joj se suze slijevale niz obraz i poela je zamuckivati.


11/101

11

Lana je privukla svoju stolicu i dodala joj maramicu.

eliteli moda au vode ili aja?

Moe aj.

Roko, moete nam natoitidvije alice aja.

Oklijevao je sekundu, ali zapravo nije imao izbora. Morao ju je sluati.

Na stol je stavio tacnu s tri alice. Sebi je uzeo najveu. Puhali su u vrelu tekuinu i

ekali da se Verica umiri.

Vrijeme je, pomislila je Lana.

Nakaljalase i rekla:

Kada ste postali ljubavnici?

Verica ju je uplaenopogledala.

Opet sam pogodila, razveselila se Lana istavila joj ruku na rame. Ispitanici

su to doivljavali kao agresiju. Ponekad je i lagani dodir bio dovoljan da postanu

pokorni.

Voljeli ste ga?

Da!, provalilo je iz nje.

Zato noas niste bili zajedno?

Jer me ostavio! zaurlala je izarila lice u dlanove. Glasno je jecala.

Lanaju je pokuavala umiriti, prvo njenou, onda zastraivanjem, ali sestru

vie nita nije moglo prenuti. Sklupala se u stolicii glasno plakala. inilo se da bi im

priznala bilo to, samo da je ostave na miru.

Lana je pogledala Roka. Bilo je vrijeme da zavre.

Zvunici starog diktafona su zujali.

Intervju zakljuen u 18.43, rekla je direktno u mikrofon.

Stisnula je stop i srknula aj. Jo uvijek je bio vreo i opekao joj je jezik.

Plaljivica, pomislila je.


12/101

12

Ba kad je sestra poput utopljenika glasno hvatala zrak u sobu je ula

ravnateljica. Zatitnikiju je zgrlila, a Lani uputila prijekoran pogled.

Odvest u ju u njezinu sobu, rekla je.

Nemojte sluajno naputati Zagreb, gospoice, dobacio je Roko otro, ali

Verica vie nita nije ula.

to misli?, pitala je svog partnera im su ostali sami.

Ne izgleda kao tip za klanje. A i ovo plakanje izgleda iskreno...

Da, slaem se, al' nikad ne zna.

Nikad ne zna, potvrdio je Roko i otpio aj. Soba joj je ista.

Lana je utonula u stolicu i opustila se. Ni nakon deset godina u policiji nije

voljela ispitivanja i igrice koje su morali igrati da bi iz osumnjienih izvukli ono to

su eljeli znati. Nije voljela gledati ljude kako plau. Drae joj je bilo jurcanje po

terenu i skupljanje dokaza. Vie je uivala ak i u praenju, kada bi i po deset sati

sjedila ispred neije kue, ali nita od toga nije bilo tako uinkovito kao razgovor oi

u oi. Ljudsko tijelo, glas, ruke, odjea odavali su toliko toga, trebalo je samo zna ti

itati. Zato je Lana sjedila na bezbroj ispitivanja, ak i na onima na kojima nije

trebala. Znala je da mora postatijobolja.

***

Stajali su na pragu Vreskove sobe i rukovali se.

Lana, drago mi je.

Vresk, drago mi je.

Tako ga je i zamiljala. Visoki, profinjeni starac, poput onih na starim

fotografijama. Njegova odjea ivana je po mjeri,njegovi maniri bili su odmjereni,

neizlizani. Starci su trebali biti takvi; dostojanstveni, mirni, tankih tijela istesanih

ivotnim iskustvima.

Ne brinite,bit emo brzo gotovi.Bila je uzbuena.

Sve je u redu,rekao je.


13/101

13

Naravno, vi poznajete proceduru. Znate, na faksu smo uili iz vae knjige.

Nesigurno se nasmijeio.

Odkad je prije dvije godine doivio modani udar, t ako je reagirao na spomen

nekog svog rada. Pustio je policajce da uu u sobu i stao pored Lane.

Odmah sam vam prepoznala ime. 'Povijest kanjavanja', rijetko dobra knjiga.

Literatura na kriminalistici je uasna. Stara ili na ekavici.Vaa je knjiga bila pravo

osvjeenje. Jednostavno pisana, razumljiva... Jako dobro je se sjeam.

Zadivljeno se zagledala u visoku policu punu knjiga.

Ovo su sve vae?

Vresk je samo skromno kimnuo.

Napisao je cijeli trei red odozgora. U zadnje dvije godine marljivo je iitavao

svoje knjige, ali jo uvijek nije znao to u njima pie. Pokuavao je uiti napamet

svoje rijei, ali ni to nije palilo. Kad mu je ta ilica u mozgu prsnula, razlivena krv

kao da je izbrisala dijelove njega. Vie nije znao stvari koje je cijeli ivot izuavao.

Zakoni, rasprave, prakse, teorije i sluajevi jednostavno su isparili.

Policajci su bili pri kraju pretresa. Kretali su se brzo i inili se povrnima, ali

opet su nekako sve dodirnuli.

Lana je napravila krug po sobi, pa mu ponovno prila.

Jeste li vidjeli ili uli neto sumnjivo, profesore?

Razmiljao sam o tome, ali naalost ne.

Je li se netko alio na doktora Kolundia?

Pa, meni ne.

to ste vi mislili o njemu?

Vresk se poeao po bradi.

Pa, bio je profesionalan. Moda mu je falilo malo topline, ali mislim da je

korektno obavljao svoj posao.

Ako se sluajno neeg sjetite...

Odmah u vam javiti, zakljuio je.


14/101

14

Danas moramo obii jo stotinjak soba, ali sutra bi mogli popiti kavu ako

imate vremena.

Naravno,bilo bi mi drago.

Toje bilo to,pomislioje. im ga je prepoznala bio je van sumnje.

Mladii su vraali zadnje sitnice na svoje mjesto i pozdravili ga.

"Dovienja", uzvratio je.

Osvrnuo se po sobi. Sve je bilo na svom mjestu, ali soba je ipak izgledala

mrvicu drugaije. Sjeo je na krevet i odluio prilei pola sata. Za nita drugo nije

imao vremena jer je ruak ve davno poeo. Kao i svaki dan, u jedan e sii u

restoran. Nakon objeda pokuat e kupiti novine.

Leao je 15 minuta, a onda se predomislio. Skoio je iz kreveta poput mladia.

Na stol je stavio Lipa Mill biljenicu s malenim kockicama, olovku, penkalu i jo

uvijek epohalnu knjigu svog kolege Ljube Karaule Detekcija. Propustio je ruak i

jedva stigao na veeru. Nakon dugo vremena, proitao je cijelu knjigu u jedno

popodne.

***

Iz svih se ureda u prvoj policijskoj upravi u orievoj ulotipkanje. Bilo je

vrijeme da se dananji dan stavi na papir i pohrani u arhivu.

I Lana je zavravala zapisnik. Proli su vie od dvjestopretrpanih soba, obavili

oko stopedeset razgovora i zasad nisu puno saznali. Nitko Kolundiu nita nije

zamjerao, nitko nije imao nasilnu prolost, nitko nije nita vidio, niti uo... To je i

oekivala.

Ljudi esto ne znaju to su vidjeli. Treba im vremena da otkljuana vrata,

izjavu od prije tri mjeseca, zvuk u noi... poveu s dogaajem. Netko uvijek neto

zna, treba samo nanjuiti tko.Netko uvijek netoskriva, treba samo otkriti to.

Bio je kraj dana i zrak u uredima bio je teak, zaguljiv.

Zazvonio joj je telefon. Zvao je deurni. Bilo je vrijeme da podnesu izvjetaj.

Za nekoliko minuta je s Rokom i Kreom sjedila ispred efa Odjela opegkriminaliteta Drempetia. U depu joj je mobitel vibrirao tri puta do kraja, sve dok se


15/101

15

nije javila sekretarica. Znala je da je Matija. Nije zvao esto, ali kad bi zvao , bio je

uporan. Okretao bi njezin broj sve dok se ne bi javila.

Trgnuo ju je Drempetiev prodoran glas:

Dobro... dakle... forenzika radi svoje, arhiva provjerava dosjee, obitelj je

obavijetena, sobe pregledane...osumnjienogjo nemamo,zakljuio je. Odmorite

se, sutra nastavljamo. Ujutro oko deset idemo ispitati obitelj.

Za samo pet minuta bili su opet na hodniku.

Danas mu se urilo. Mora da ima neki dogovor, rekao je Roko. Cuga?

Ne mogu, odgovorila je. Vidimo se sutra u 8 u mom uredu, rekla je Lana i

ubrzala hod.

OK.

Jurnula je u svoju sobu. Obukla se, iskljuila raunalo i otrala do auta. urila je po

Matiju. Ili su u salon namjetaja pronai novi ormar za njegovu sobu. Ve je znala

kakav eli; masivan, veliki, obojen u prljavo bijelo s velikom ladicom za posteljinu na

dnu.

Iz klime je puhao vrui pranjavi zrak. U autu je ubrzo postalo toplo i mirisalo je na

cigarete. Prali su ga ve nekoliko puta, ali bio je to miris svih policijskih Golf trojki.

Mobitel je opet zavibrirao.

Stiem, stiem, bila sam kod efa. Jesi doma?

Da, pouri.

Duan radi do devet?

Da.

Skrenula je sa zelenog vala na Savsku. Ila je na zapad grada kroz posljednju guvu u

danu. pansko je bilo jo daleko. Oamutila ju je toplina i poznate ulice. im se

umirila nasrnule su misli koje je mueposljednjih mjeseci.

Zapoelo bi uvijek na isti nain; osjeaj da sutra nee moi raditi ono to je

radila danas, da je potroila zadnji atom snage.

U koloni je skrenula na Ljubljansku.

Nikad neu rijeiti ovaj sluaj. Ubojica e ostati na slobodi, pomislila je.


16/101

16

U Lani bi se otvorio crni ponor u koji je bilo tako lako upasti. Jo samo prije godinu

dana mislila je da je prepametna da izabere profesiju samo zbog svog oca. Sjeala se

jasno kako je sve paljivo odvagnula, razgovarala s mamom i prijateljima, razmislila

je to eli i gdje se vidi za deset godina. Zakljuak je uvijek bio isti- kriminalistika,

pa onda polagano napredovanje do samostalne inspektorice. Tako se to nekako i

dogaalo. Zaposlila se odmah nakon faksa, u sedam godina dva puta je unaprijeena,

ali nije bila sretna. Umorila se i poela sumnjati u sebe. Trebala joj je pomo.

Gdje si, tata?, pitala se.

Sad ga je krivila zbog njegovih beskrajnih pria o policijskim prijateljstvima i

herojskim avanturama. Krivila ga je i za lijepu tamnoplavu uniformu na njegovu

snanom tijelu, pa i za smrt u prvim mjesecima rata. Bila je bijesna i raspoloena zaobraun kao da stoji tik pred njom i sa smijekom joj proturjei.

Takve bi je misli uvijek natjerale na suze pune krivice. Sada, s 33 godine, nedostajao

joj je vie nego kad je imala esnaest.

Da je tu, pomogao bi mi da opstanem.

Matija je stajao ispred zgrade. Skrenula je na parkiralite i pogledala se u retrovizor.

Obrisala je tragove maskare pod oima.Evo me,rekla je.

Smrz'o sam se.

Jesi li ponio metar?

Da.

glava druga

Stanari doma su razoarano dorukovali. Niti jedna od glasina o hapenjima

koje su juer kolale domom nije se ispunila.Bilo je to jutro kao i svako drugo, a starci

su eljeli uzbuenja.


17/101

17

Vresk je itao jutarnje novine i pio kavu u TV sali. Kroz prozor iza njega, u

nizovima oronulih kueraka i arenih modernih trokatnica, pruala se Trenjevka.

Zelene kronje provirivale su izmeu zgrada, a u vrtovima je propupalo cvijee i

korov. Sa Selske i Tratinske dolazili su metalni zvukovi automobila i tramvaja i

podsjeali ga da ivot ide dalje. Ta ga je misao istovremeno i veselila iplaila.

Prvo je proitao lanke o ubojstvu. Pronalo je svoje mjesto meu izvjetajima

o prometnim nezgodama i obiteljskim tragedijama. U Veernjem se ispod naslova

tampanog debelim masnim velikim slovima, nalazila fotografija Doma preuzeta iz

broure. Tekst je zapoinjao: U utorak, 23. travnja, u parku ispred Doma za

umirovljenike i nemone osobe Trenjevka, pronaen je le tridesetdvogodinjeg Tina

Kolundia. Kolundi je dvije godine radio kao domski lijenik...

Negdje u sredini lanka pisalo je da je ubijen obinim kuhinjskim noem marke

Solingen kakav se moe nai u svakom domainstvu.

U samom su Domu u irokoj upotrebi u kuhinji gdje je njihov toan broj nepoznat,

ali je tijekom velike nabavke, prije samo est mjeseci, kupljeno najmanje tridesetak

novih, stajalo je u tekstu.

Novinar se osvrnuo na povijest Doma i nekoliko poznatih stanara, veinom partijskih

dunosnika i ostarjelih glumaca. Vreska nisu spomenuli. Zavrio je: Stanovnici

Doma za umirovljenike i nemone osobe navikli su na smrt, ali ih je ubojstvo mladog

doktora jako potreslo. Pomau u policijskoj istrazi iji uesnici najavljuju skore

rezultate.

Odloio je Veernji i uzeo Jutarnji list. Pronaao je samo malu noticu od etiri

reenice. Nije bilo fotografije. ak se i naslov: Ubijen doktor u Domu za

umirovljenike i nemone osobe Trenjevka utopio u masi slinih. Njihov veliki

dogaaj malo je znaio u vanjskom svijetu koji se bavio rebalansom i bitkom za

skrbnitvo poznate pjevaice.

TV sala se napunila i amor je bio sve glasniji i glasniji. Vresk je naulio ui.

Jutros se nije raspravljalo o bolestima i nezahvalnoj djeci, ve oidentitetu ubojice.

Zloin ini uda za raspoloenje,pomislio je.

Sredite zbivanja je kao i uvijek bio veliki stol u sredini sale. Za njim su sjedile

Josipa Bosioi i Gordana Fiku sa svojim drutvancem. Sastajali su se svako jutro u


18/101

18

isto vrijeme i pili kavu. Josipa je uvijek bila puna razmiljanja i svjeih vijesti pa je

obino sjedila na elu stola. Gordana bi se smjestila pored nje i zadovoljno smjekala.

Imala je debelo tijelo koje je isijavalo toplinu i blag pogled. Iz svih kutova sale stanari

su eznutljivo gledali za popularni stol.

Vresk je pokupio novine i krenuo pronai sestru Vericu. Kad ga je ugledala,

gospoa Bosioi je skoila na noge i doepala do njega.

Profesore, ujem da suraujete s policijom?, rekla je glasno.

Razbjesnio se. elio je neto opsovati, pokazati joj koliko ga ivcira, ali

odjednom je primijetio da svi u sali gledaju samo u njega i ekaju njegov odgovor.

Osjetio je dubok uitak. Mislio je da je davno prevladao tu elju za panjom, da je

uspjena karijera zadovoljila njegov ego i da e mirno izblijedjeti. Ali prevario se. Jo

uvijek je eznuo za tim da ga ljudi vide, sluaju, potuju... Mogao je zauvijek ostati u

ovom trenutku. Samo da ga te male, sive oi gospoe Bosioi nisu tako agresivno

gledale.

Dovienja, rekao je i izjurio iz sale.

Kako je sve znala, pitao se, kako je uvijek sve znala?

Bjesnio je niz hodnik.

***

Ve su se pribliavali zgradi u Sopotu, a Lana je jo uvijek razmiljala o loem

seksu koji je juer imala. Mora da je Matija opet neto zabrljao na poslu. Uvijek kad

se osjeao nesigurno, elio je voditi ljubav. Uzeo bi je,brzo i snano, samo da povrati

ravnoteu. Kasnije bi je ispitivao kako je bilo, a ona bi hvalila njegove vjetine u

krevetu. Zaspali su zagrljeni gledajui televiziju.

Vozili su se u Drempetievu slubenom Passatu. Lana je sjedila iza suvozaa i

gledala u efov potiljak. Kosa mu je bila jako kratka. Mora da se juer oiao.

Voza se parkirao na mjestu za invalide ispred visokog nebodera. Uvijek se

pitala otkud Drempetiu naljepnica. Izgledao je zdravo. Uli su u lift. Stisnula je

gumb na kojem je pisalo pet i duboko udahnula. eljela je da ovo jutro to breproe.

Ili su kod Kolundievih. Poto je ensko, kolege su podrazumijevale da e biti bolja

u tjeenju rtava i ispitivanju obitelji, ali Lana je teko podnosila njihove pogledepune pitanja.


19/101

19

Potajno se nadala da nema majku. S njima je uvijek bilo najtee.

Kratko su pozvonili na vrata na sedmom katu.

Otvorila im je gospoa nateena lica.

Mama, pomislila je Lana.

Uvela ih je u hodnik, uzela im kapute i nestala. Stajali su u tiini i prouavali

fotografije na zidu. Na veini je prizor bio isti: mama, tata, Tin, djed i bijela koda

Favorit ispred dvokatnice bez fasade. Negdje u kutu pisalo je 'Turanj'. Lani se inilo

da svugdje visi ista fotka, razlikovao se samo Tin. trkljavije djeak kvrgavih koljena

postao snaanmladi.

Majka se vratila i povela ih u kuhinju. S tekoom su se provlaili izmeusofa, regala, komoda... Stan su namjestili namjetajem iz kue pa nita nije bilo po

mjeri tri male sobe u kojima su sad ivjeli. Za masivnim stolom ekali su ih otac i

stric. Sjeli su, a majka je ispred svakog stavila tanjuri i dvorogu vilicu.

Kiflice su moje. Orehnjau i rafaelo su donijele susjede kad su ule, rekla je

i zaronila lice u kuhinjsku krpu. Nastavila je tiho plakati naslonjena na sudoper.

Primite nae najiskrenije sauee, rekao je Drempeti.Uinitemosve to

je u naoj moi da to prije i to bezbolnije rijeimo ovaj sluaj.

Naalost, moramo vas zagnjaviti s par pitanja.

Lana je ukljuila diktafon.

Tin je bio ponos nae obitelji, rekao je otac odsutno kimajui glavom. Bilo

mu je nemogue uhvatiti pogled.

Stric je ispred svakog stavio aicu i natoio rakiju.

Drempeti je poeo s pitanjima. Isprva su bila sasvim nevina, s kim se druio,

gdje se kretao, ali ubrzo su doli do onog to je policiju uvijek najvie zanimalo.

eljeli su znati skim se svaao, s kim je spavao, je li je imao dugove ili neke druge

problematine navike.

Obitelj ih je zbunjeno gledala. Ovi stranci su traili da loe govore o svom

Tinu. I to ba sada, kad su ga tako naglo izgubili.


20/101

20

Nakon sat vremena, mnogo suza i jo pola litre rakije Lana je iskljuila

diktafon. Obitelj im je rekla svoje. Njihov je sin bio zgodan i uspjean i trebao je biti

izvan svake opasnosti. Prijatelji koje su spominjali bili su klinci s kojima se igrao oko

kue. Kolege o kojima su govorili bili su njegova ekipa s fakulteta, a zadnja djevojka

koju su upoznali bila mu je srednjokolska ljubav. Za Vericu nikada nisu ni uli. O

Tinovu ivotu znali su vrlo malo i nisu mogli ni pretpostaviti to bi moglo biti vano.

Oekivali su od policije da im objasni to se dogodilo.

Otiao je daleko, mislila je Lana gledajui kvrgave ruke njegova oca. U

stanu je imao Bang & Olufsen zvunike presvuene koom i cedeje s brazilskom

sambom. Prije spavanja prouavao je prirunik za meetarenje dionicama uz au

barik vina. Davno se Tin prestao povjeravati svojoj obitelji. Ne bi ga shvatili. Uzmajku domaicu i oca zidara vezali su ga samo nedjeljni ruci i neka davna

zajednika prolost.

Nakon sat vremena poeli su se migoljiti na tvrdim kuhinjskim stolicama.

Vrata dnevnog boravka nisu se mogla zatvoriti zbog tepiha, pa je Lana poela sluati

vijesti. Potroakakoarica pojeftinila je za 0,3 posto.

Ako imate bilo kakvih pitanja ili se sjetite neeg to bi moglo biti vano

javite se inspektorici Bukovinski. Ona je zaduena da vas redovito obavjetava o

tijeku istrage, rekao je Drempeti i ustao.

Otac je kimnuo glavom i posegnuo za bratom. Majka je goste otpratila do

vrata. Na izlasku je zagrlila Lanu.

Bio je dobar deko, apnula je i prilijepila svoj mokri obraz za Lanin.

Tiho su se spustili niz stubite.

Pa nije bilo tako strano, rekao je Drempeti.

Razili su se. ef im je mahnuo iz svog Passata. Voza ga je vozio nazad u

stanicu. Po Lanu i Roka doao je pripravnik. Ili su u dom. Morali su ispitati

bolniara.

***

Gdje je?, rekla je otro.


21/101

21

Nitko ne zna.

Nitko ne zna, ponovila je.

Dolo joj je da utne kantu za smee koja je stajala pod prozorom.

Kad je bolniar Karlo Modrini juer doao na red za ispitivanje, bilo je ve

sedam sati. Morali su u stanicu, napisati i podnijeti izvjetaj efu, a Lana je morala i u

glupi salon namjetaja. Zato je Karla pitala samo jedno pitanje.

Jeste li primijetili neto sumnjivo?

Rekao je ne.

Molim vas da nam budete na raspolaganju za intervju odmah sutra ujutro.

Naravno, rekao je sa smijekom.

Naravno, rekao je i nestao. Bila je bijesna. Nije joj bio sumnjiv. Onako visok,

oputen, s majicom na Radiohead izgledao je kao netko tko markira kemiju, a ne kao

odrastao ovjek.

Kvragu, bila je bijesna.

Zatraite nalog za pretres Modrinieva stana.

Otvorila je vrata, a ispred ravnateljiine sobe stajao je Vresk. Doao je s njom

popiti kavu.

to znate o bolniaru Karlu Modriniu?nervozno ga je pitala.

Simpatian je. S vremena na vrijeme bi ga icao cigaretu. to je s njim?

Nestao je.

Hm.

U kakvom je odnosu bio s Kolundiem?

ini mi se prijateljskom. Vidio sam jednom kako igraju golf u ordinaciji.

Dobro su se zabavljali.

Roko je uletio u sobu.

Imamo nalog za pretres.

Lana je ustala.


22/101

22

Moram odgoditi nau kavu, rekla je Vresku.

Starac jeposlunokimnuo.

Ja sam ovdje kad me trebate.

Vi poznajete stanare. Sve to traim je da malo otvorite oi. Tko zna, moda

neto vidite ili ujete.

Moe.

Lana se nasmijeila. Izvadila je vizitku iz rokovnika i dala mu je.

Dounik je uvijek korisna stvar, moda stari neto nanjui, razmiljala je

ekajui lift. Drali suvrata dok je bolniar izvezao troje staraca. Vrata su se zatvorila

i lift je krenuo.

Postalo joj je vrue. Otkopala je jaknu i trljala vlaan dlan o hlae.

Ja ovo ne mogu, pomislila je samo na trenutak.Nadala se da Roko nije nita

primijetio.

***

Kad ju je neto zanimalo, Josipa Bosioi je nala naina da to i sazna. Sad ju

je zanimala Verica.

Sestri je zazvonio mobitel dok se sputala s treeg kata. Zvala ju je gospoa

Bosioiosobno. Vrtjelo joj se u glavi i eljela je da je Verica pregleda. Nakon deset

minuta pokucala je na njezina vrata i ula.

Dobar dan.

Dobar dan, sunce, kako si?

Dobro, gospoo, a to je s vama?

Stajala je nasred sobe gledajui u staricu zamotanu u cvjetni lafrok. Zbog

slinog uzorka gotovo se stopila s foteljom na kojoj je sjedila. Zidovi su bili obloeni

vitrinama punim knjiga, rokovnika, albuma, suvenira, keramikih lutkica, malih

boica s razliitim piima... Nije bilo ni centimetra slobodnog prostora. Po sobi se

jedva moglo kretati, a i sve te are na dekama, tepisima, stolnjacima, zavjesama,

Vericu kao da su guile. eljela je to prije otii.


23/101

23

Drago dijete, sjedni, rekla je Bosioi prelazei rukom preko ruba kreveta,

sjedni.

Verica ju je posluala.

Mui vas vrtoglavica?, pitala ju je i krenula mjeriti tlak.

Ma nije nita strano, reci ti meni, kako si?

Sestra ju je ukoeno gledala. Osjeala je njezinu smeuranu ruku na koljenu.

Bila je lagana, ali njezin ju je dodir paralizirao.

Zna, puno je godina iza ovakve starice kao ja, malo je toga to nisam

doivjela, smjekala se.

Rekli ste da vas boli glava?

Starost jest bol, dijete, ali ti bi sada trebala uivati. Znam da je ponekad teko

govoriti, ali pomae.

Unijela joj se u lice tako da je Verica ispod mirisa parfumirane kreme mogla

osjetiti vonj stare koe.Pa ti zna da meni moe vjerovati?

eljela je skoiti na noge i pobjei iz te zaguljive sobe.Nakon svega to se

dogodilo nije imala snage za dosadna pitanja znatieljne starice.

Tlak vamje u redu. Morate neto pojesti.Legnite jo malo, a ja u urediti da

vam donesu ruak u sobu.

Kad e doi novi doktor?, pitala je starica.

Ne znam,rekla je Verica otro.

Zavladalaje teka t iina. Bore na licu gospoe Bosioi su se produbile i dale

joj borben izgled. Verica se nije usuivala pomaknuti. Bilo je u toj starici neto tvrdokao kamen. Zazvonio joj je mobitel. Bila je sestra Jasenka. Zamolila ju je da doe u

ambulantu. Zvao je Macelj. Gospoi iroli nije bilo dobro.Verica je skoilas fotelje i

gotovo istrala iz sobe.

***

Mladi su nekada tako grubi, pomislila je Josipa.


24/101

24

Uzela je jednu plavu i dvije bijele tablete i utonula dublje u udobnu fotelju.

Zavukla je ruke pod deku i izvadila album s fotografijama. Na utoj naslovnici

nalazila se slika dva mala psia. Zagledala se u crno-bijelu fotografiju punane gole

ene. U ogledalu pored nje vidio se odraz mukarca s fotoaparatom. Stajao je

rairenih nogu i bokova izbaenih prema naprijed. U Josipi je uvijek stvarao nelagodu

i ona je na mutnom licu prepoznala vulgaran izraz. ena se oputeno smijeila,

nimalo posramljena debljinom i mlohavou svojih bedara koja su se isticala na

suncu. S dva prsta je gurala neposluni pramen u punu.

To nije njezina najuspjelija fotografija,pomislila je Josipa.

Paljivo je zatvorila album i vratila ga na policu. Sve to je ikada imala bilo je

na tom regalu. Cijeli njezin ivot smjestio se na nekoliko dasaka spojenih ljepilom i

avlima.

Gordana Fiku je pokucala i ula.

Jesi dobro?, pitala je.

Jesam. Ruat u danas u sobi.

***

Trebamo vau asistenciju pri pretresu, rekao je Roko susjedi Karla

Modrinia i njezinoj keri. ena je prebacila vestu preko ramena, djevojka je obukla

tenisice pa su posluno krenule za policajcem. U stan su prvo ule svjedokinje, pa

onda Lana, Roko i pripravnik.

Nije bilo teko proniknuti u bolniareve navike. Lani se inilo da je bio

prilino jednostavno ljudsko bie. Epicentar cijelog stana bila je velika smeasofa udnevnom boravku. Na srednjem jastuku tkanina je bila tako izlizana da je provirivala

spuva. Lana se dobro zagledala i u naborima sofe vidjela ljudsku formu; otiske

guzice, ramena i na naslonu udubinu u koju je, kad bi zabacio glavu, vrat savreno

legao. Sofa je odavala Karlovu omiljenu pozu.

Na stoliu u sredini sobe bila su etiri komandera, Playstation i X-box

kontroleri, pepeljara puna opuaka i nekolikopraznih aa. Debeli bunt isprepletenih

ica zavravao je u televizorupunoprevelikom za ormari na kojem je stajao.


25/101

25

Lana je svoje srednjokolske i fakultetske daneprovela u takvim stanovima, na

takvim sofama, gledajui s frendicama reprize amerikih serija i sluajui muziku.

Bile su eficesve dok ne bi ule klju u bravi i glasove roditelja na hodnicima.

Pretres su nastavili u kuhinji. Stol i sudoper bili su puni prljavog sua. Podiglaje dva lonca i pronala kuhinjski no. Solingen, sline veliine kao i onaj kojeg su

pronali pored klupe.

Njegov je no gdje bi i trebao biti, pomislila je, ali opet, moda je imao

set.Stavila ga je u vreicu i dala pripravniku koji je zaueno gledao u unutranjost

fridera. Dvije kutije cornflakesai mlijeko. To je bilo sve.

Stan je bio namjeten staromodnim namjetajem, nigdje nije bilo niti jedne

Ikeine stvarice.

ivi u stanu od staraca, zakljuila je.

Karlo je spavao u maloj sobi preko puta kupaonice. Na zidovima su jo uvijek

visjeli poutjeli posteri Nirvane i Soundgardena. Na podu pored kreveta strali su

tornjevi cedea i veliki zvunici. Jedino su gitare bile na svom mjestu, u velikim

vrstim koferima podstavljenim crvenim barunom.

Jedna fali, primijetila je Lana.

Otvorila je ormar. Ispod hrpe zguvane robe virile su dvije bijele kutije.

Otvorila je jednu i ugledala uredno sloene kutijice lijekova i ampula. Isto to je

bilo i u drugoj.

Nasmijeila se.

Roko, dolazi ovamo!, glasno je viknula.

Prile su joj isvjedokinje. Znatieljnosu virile preko njezina ramena.

***

Verica je jedva doekala da se vrati u ambulantu i zatvori za sobom vrata.

inilo joj se da e poludjeti ako jo netko pokua s njom razgovarati o Kolundiu.

Pogledala se u ogledalo i suze su joj ponovno krenule. Plakala je svaki dan ve tri

mjeseca. Od one veeri kada joj je rekao da ga, ako ne eli dobiti otkaz, mora prestati


26/101

26

gledati svojim buljavim oima i zvati ga Tin. Naredio joj je da uti o svemu to se

meu njima dogodilo makar su se jo dan prije ljubili u ordinaciji i on joj je rekao

neto lijepo. Nije se mogla sjetiti to tono, ali tada je bila sigurna da e se sve sretno

zavriti. Zbog toga se osjeala jo jadnije.

Opet je plakala, ali vie nije bila sigurna zbog ega.

Zato to me ostavio? Zato to je mrtav?Zato to me strah?, pitala se.

Jurnula je prema ormariu s lijekovima. Morala je popiti neto za smirenje.

inilo joj se da e istovremeno pomisliti sve strane misli koje postoje u njezinoj

glavi i da njezin mozak to nee moi izdrati. Da e puknuti. Da ejednom za svagda

otploviti nekamo u nitavilo.

Zgrabila je kutijicu Xanaxa i sjela za svoj stol.

I tad ju je ugledala.

Malenu lutkicu bebe. Malenu lutkicu bebe, prelivenu krvlju. Stajala je tono

ispred nje na njezinu rokovniku.

Verica je vrisnula. Najglasnije to je mogla.

***

Vresk je sjedio na sofi na hodniku i pravio se da ita Pravila zelenatva

Nikolasa Palacisalfe iz 1847. godine. Zapravo je ve u pola jedan izmeu 147. i 148.

stranice umetnuo razglednicu Azurne obale koju mu je nekad davno poslala Karmen i

vrebao sestru Vericu.

Kad se prolomio vrisak, skoio je na noge i pojurio u ordinaciju. Nije stigao

prvi. U sestrinoj sobi ravnateljica je ve amarala Vericu pokuavajui je trgnuti iz

histerije. Prizor mu se svidio.

to vam je?, urlala je i tresla je za ramena, ali sestra je samo buljila u lutkicu

u ruci i, izmeu dubokih udisaja, vritala.

Vresk je uhvatio ravnateljicu za ruke.

Odite po au vode, rekao joj je.


27/101

27

Iz kutijice je izvadio dva Xanaxa i ubacio ih sestri u usta. Zautjela je tek kad

su joj sasuli vodu niz grlo. Progutala je i duboko udahnula. .

Znala sam da danas nije smjela raditi, rekla je ravnateljica, ali ona budala

Karlo se nije pojavio.

Vresk je Vericu snano grlio i ona se napokon umirila. Opustila je tijelo i glavu mu

naslonila na prsa. Gledao joj je u tjeme. Imala je masnu kosu i veliki pepeljasti izrast.

Karmen je bila boanski lijepa ba kad joj je bilo najgore, razmiljao je s

ponosom.

Kroz vrata se ula buka na hodniku. amor kao da je probijao zidove i

pritiskao jejo jae uz Vreska. Oglasio se hrapavi glas gospoe Bosioi.

Verice, Josipa je. Otvorite vrata.

Vresk je znao da e uskoro pola doma biti pred ordinacijom. Samo nekoliko

vrata nie kapelan je odravao duhovne vjebe, a uskoro se sastajao zbor i pilates

grupa.

Moramo je odvesti u njezinu sobu, rekao je ravnateljici. Kimnula je glavom

i otkljuala vrata. Krenula je ravno u rulju, preskaui tapove i hodalice kojima su joj

preprijeili put. Njezin glas stroge odgajateljice rastjerivao je znatieljnike. Vresk je

Verici pomogao da ustane. Zagrljeni su hodali prema izlazu. Punom teinom seobjesila na njega, a on joj je u uho aputao umirujue rijei. inilo mu se da ima

dovoljno snage da malaksalu sestru i odnese do sobe.

Tako zagrljeni hodali su niz hodnik, a ona je u ruci jo uvijek vrsto stezala

malenu krvavu lutkicu.

***

Karlo je sjedio na aerodromu u Zgornjem Brniku i sluao Beastie Boyse. Dugo

je traio idealnu muziku za bijeg, neto to e ga ohrabriti, dati neustraiv ritam

njegovu hodu, razbjesniti ga... Kad je poela Rhymin & Stealin, znao je da je

ispravno odabrao.

To je to. Ostavit u sva sranja iza sebe i poeti ponovno.

Oko njega su mladi Slovenci pozdravljali roditelje i letjeli na vikend u

London. Karlo se nije imao od koga oprostiti. Mama je bila mrtva. Umrla je nekoliko

tjedana nakon to je diplomirao na vioj medicinskoj. Na promociji je rekla da e


28/101

28

umrijeti sretna. Hrvoje je bio u komuni i pokuavao zaboraviti tko je, Martina je jo

uvijekbila ljuta to nije htio djecu, a Petar, hm, Petru se moda mogao javiti.

Nema veze. To sad zaista nema veze, zakljuio je.

Bjeao je od policije. Ostavio je sve to je poznavao i volio i s ruksakom i

omiljenom gitarom krenuo u nepoznato.

Letio je u Pariz, a iz Pariza u Sydney gdje je zimi temperatura 15 stupnjeva.

Na kraju prie upravo je tom ljigavcu Kolundiu mogao zahvaliti to e napokon

ostvariti svoj san; svirati gitaru na beskrajnim australskim plaama. Piti pivo i gledati

u ocean. Biti gospodar svoje sudbine. Biti vjeran sebi.

Osjeaose euforino. No sleep till Brooklyntretalo mu je u uima. Moda

je jednog dana zaista mogao otii u Brooklyn. I to ne kao turist, ve kao netko tko je

doao poeti ispoetka, okuati svoju sreu, svirati. Moda je ba on jedan od

milijardu, taj jedan koji postane slavan. Zato ne?Sve je odjednom bilo mogue.

Stajao je nagateu. Uskoro e biti u zraku. Karlo jo nikada nije letio, nikada

nije bio na 10 000 metara visine i gledao stjuardese kako objanjavaju to uiniti u

sluaju nezgode. Bio je sretan. Ruke su mu se tresle od uzbuenja kad je nasmijanoj

djevojci dao paso i kartu za ukrcavanje.Gledao je niz hodnik za veselim putnicima i nije primijetio kad je djevojka

stisnula gumb. Nije primijetio ni kad su dva carinika krenu la prema njemu. Nije uo

ni kad imje tiho rekla: Zagreb ga trai.

Da neto nije u redu primijetio je tek kad mu je jai i vii carinik stavio ruku

na rame. Izvadio je slualicu iz uha i rekao: Izvolite.

Prokleta Europska Unija. Trebao sam glasati protiv, pomislio je Karlo

Modrini kad su mu stavili lisice na ruke.

***

Vresk je sjedio u fotelji i promatrao sestru Vericu kako spava. Kad su doli u

sobu, bacila se na krevet i opet histerino ridala sve dok tablete napokon nisu poele

djelovati. Vrebao je priliku da je upita o lutkici koju je grevito stiskala u ruci, ali

izgledalo je kao da se sestra nee tako skoro probuditi.Nadvio se nad nju i prouavao


29/101

29

igraku koja je virila iz njezina sklopljenog dlana. Glavica plastine bebe bila je

prelivena neim to je izgledalo kao crveni lak za nokte. Karmen bi se svidjela ta

jarka nijansa.

Ponovno je sjeo.

Gledao je u oputenooblo tijelo koje je prkosilo strogim linijama kute.

Sviala mu se. Bila je enstvena. Ponekad ju je pratio pogledom po

blagovaonici, zadovoljan svaki put kad bi mu se nala u vidokrugu. Ponekad je pak

bila sasvim neprimjetna. unjala se uz zidove i stapala s Domom, poput invalidskih

kolica ili nekog drugog pomagala neophodnog umiruima.

Je li mogue da je ona ubila Kolundia?, pitao se.

Bila je mlada, a Vresk se dobro sjeao kako mladi ljudi ozbiljno shvaaju

ljubav.

Ustao je i proetao njezinim apartmanom. Smjetaj za osoblje bio je na

etvrtom katu i uz sobu i kupaonicu sadravao je i lou u kojoj je bila kuhinjica.

Za jednu djevojku, Verica je imala vrlo malo stvari. U velikoj sobi na polici

bilo je desetak ljubavnih romana, nekoliko uokvirenih fotografija i vaza sa suhim

cvijeem. U malenoj kuhinjici u sudoperu namakala se prljava alica, a na

snijenobijeloj kuhinjskoj ploi stajala je koara za voe. U njoj nije bilo niti jedne

voke, ve je bila puna okoladica koje nisu okoladice nego vlakna i itarice. U

kupaonici je imala jedan ampon, jednu etkicu, jednu kremu,jedan runik...

Vresku se to uinilo tunim.

Osamljena je. Sigurno je bila laka lovina zgodnom doktoru,pomislio je.

Prisjetio se svojih avantura s djevojkama iz tajnitva i uinilo mu se sasvimmogue da je sestra Verica ubila doktora.

Shvatila je da mu je bila samo lagana zabava, da ju je odabrao jer mu je bila

pod nosom i raspoloiva.

Kad mu je dosadila, ostavio ju je.

Saalni pogledi usahlih gospoa i dvosmisleni komentari osoblja postali su

preteki. Poniena i oajna neto je morala uiniti. Zgrabila je no i nemilosrdno

kaznila svoga okrutnog ljubavnika.


30/101

30

Vresku se to uinilo moguim, ak i pravednim.

Tko je uope mogao rei koja je odgovarajua kazna za slomljeno srce?

Stajao je nasred sobe i gledao u sestru. Dok je spavala, izgledala je puno

mlae, poput djevojice, ali djevojice mogu biti jako opasne.

Ovakvu priliku vie neu dobiti, pomislio je.

Otvorio je prvu ladicu u komodi i poeo kopati. U treoj ladicidesno, ispod

ispeglanih gaica i rupia pronaao je zguvani papiri. Na njemu je velikim

crvenim slovima pisalo: ZNAM SVE.

***

Cijelo popodne Lana je prouavala dokumente koje su zaplijenili iz ambulante

Doma za stare i nemone Trenjevka. Koji zgodan biznis, zadivljeno je razmiljala,

milijun kuna prometa u lijekovima godinje i pacijenti koji nemaju pojma jesu li

dobili terapiju ili ne. Jedva je ekala da se dokopa Karla Modrinia.

Oko sedam ju je prekinula zvonjava telefona. Bio je to ef Drempeti. Zamolio

ju je da doe u njegov ured. Jurnula je niz hodnik. Sjela je u stolicu koju joj je

ponudio i u njoj provela vie od sat vremena. Uglavnomje sluala kako razgovara na

telefon.

Imao je sistem. Pustio bi da telefon zazvoni tri puta, onda bi se javio i glas

prilagodio broju na zaslonu. Sa efovima ton je bio pun spremnosti i inicijative, s

podreenima obziran, ali vrst. Lani se pak, kad se zvonjava malo stiala, obratiooinskim glasom.

Draga djevojko, koliko si ve s nama u kriminalistikoj? Barem pet godina?

95% rijeenih sluajeva, najbolja statistika u jedinici, jel' tako?

To su bila pitanja, ali od nje se nije oekivalo da odgovara.

Prole godine jedno manje unapreenje, ali mislim da je vrijeme da dobije

mjesto koje i zasluuje, samostalna policijska inspektorica.

Lana se iznenaeno nasmijeila.


31/101

31

Nekoliko puta si povukla za sve nas. Nemoj misliti da to nisam primijetio.

Jo uvijeknije znala to rei.

Unapreenje ju je iznenadilo, ali ne koliko i otkrie da joj ono puno znai. Te

rijei priznanja koje je Drempeti upravo izgovorio kao da su vatom prekrile sloj

nazubljen razoaranjima, umorom, nepravdama... Utroba joj se opustila, ruke

raspetljale iz klina i sjetila se s kojim je oduevljenjemdvije i etvrtepoela raditi.

Krenula se razdragano zahvaljivati, ali Drempeti je samo ustao i pruiojoj ruku. Bilo

mu je drago to mala napreduje. Bila je ena, bila je mlada i nije se ulizivala. Obino

je to znailo da e sporo napredovati, ali amori o njezinim uspjesima postajali su

sve glasniji. Bila je izuzetna detektivka, a ako je htio ostvariti svoje ciljeve trebao je

izuzetne detektive.

Uspjeni proteei ine i tebe uspjenim, rezonirao je Drempeti, koji je

uvijek preferirao menaderiranje nad pravim policijskim poslom.

Rijei ubojstvo u domu i bit e najmlaa Samostalna inspektorica u

hrvatskoj policiji, rekao je.

Spremno se nasmijeila i efu snano stegnula dlan. Tako je nauila. Nije vie gledala

u pod i tiho govorila kao na poetku karijere.

Dio njezina posla bio je da izgleda samopouzdano, da izgleda kao da zna to radi. U

policiji se skromnost nije cijenila.

Veliki crni telefon na stolu ponovno je zvonio. Drempeti je digao slualicu.

Razgovarat emo jo sljedei tjedan, moe?, rekao je Lani i pogledom

okrznuo vrata.

Moe.

Ustala je i polako, sa smijekom, odetala do automata za kavu. Dok je maina glasno

zujala gledala je kroz prozor na parkiralite. Bila je zadovoljna. Stvari su sjedale na

svoje mjesto. Majka je napokon pristala prodati stan i kupiti dva manja. S poviicom

bi mogla dii kredit pa bi s Matijom mogla kupiti vei stan ilibarem promijeniti auto.

Lani je tisuu kombinacija padalo napamet.

Oronulo dvorite se punilo nonom smjenom. Dnevna im je predavala posao uz

cigaretu. Ekipa iz arhive puila je pored poarnih stepenica, oruarnica kod ulaza,


32/101

32

kriminalisti blizu naelnikovih kola. estoje visila s njima, bila je tiha dok su uzdisali

na spomen efova iprekovremenih.

Moda i Matija postane sretniji, mislila je, nai ivoti ipak nekamo idu,

nema veze to sam ja ta koja e kupiti stan. Nakon toliko vremena stvarno nije bitno.

Dolo joj je da ga nazove i sve mu ispria, ali trebala je biti paljiva. Matija

nije volio iznenadne pozive kad je s dekima na cugi, a i trebalo je rijeiti ubojstvo.

Sjetila se hrpe dokumenata iz domske ambulante i krenula prema sobi. Ako sve dobro

odigra, njezini e se planovi ostvariti i prije no to je mislila.

U dva velika srka popila je kavu i ponovno zaronila u hrpu narudbenica i

dostavnica lijekova. Ve i letimian pregled otkrivao je ogromna odstupanja.

Oko osam sati nazvao ju je Roko.

Imamo bolniara! Partner se raspriao!, vikao je u slualicu.

***

Vresk se dugo nije ovako osjeao. Nije znao je li to zbog zagonetke koju jepokuavao rijeiti ili zbog blizine mlade sestre Verice, ali kad ju je oko jedanaest sati

uveer napokon ostavio usnulu na njezinu krevetu i vratio se u svoju sobu, bio je

uzbuen. Leao je pokriven samo laganom dekom i dodirivao svoju kou s uitkom,

kao dok je jo bila glatka i mlada. Prelazio je rukom po prsima stalno pronalazei

nove izrasline i preduge dlake, ali ovaj se put nije stresao od gaenja. Stiskao si je

trbuh elei da mu se tijelo otima, a drugom je rukom dodirivao glavi. Umom su mu

prolazile svakakve slike, ali ve mu se davno sva strast u ivotu stopila u jednu Karmen zajapurena lica i raupane kose kako mu se otvara. Njezini miii i prepone

steu ga i obuzdavaju mu trzaje.

Karmen inila je deset mjeseci njegova ivota u kojima je shvatio da je

cijelo vrijeme bio u krivu, da jedna strast ne ponitava drugu. Dopustio si je da voli,

bez zadrke, potpuno i predano. elio je s njom provesti svaku minutu u danu. To mu

se vie nikad nije dogodilo. Upoznao ju je u drugoj ulici lijevo od Panteona. Blizu

krianja s Via dei Cestari u kojoj se radnje sa sveenikim habitima niu sve doVatikana.


33/101

33

Miris te tople rimske veeri bio mu je na vrh nosa. inilo mu se da mu

nedostaje jo tako malo da ga zaista osjeti. Svrio je. Ruka i prepone su mu bile

vlane, ali nije ustao. Leao je mirno i tako zadovoljen samo utonuo u dubok san

rastereen svih misli i strahova koji su ga obinomuili.

glava trea

Kad su ga pitali pristaje li na izruenje Hrvatskoj, Karlo je odmah rekao: da.Kad ve nije bio u Australiji, onda mu se inilo bolje da bude doma i

razgovara s odvjetnikom kojeg moe razumjeti.

Tako je samo sedam sati nakon to je uhien na ljubljanskom aerodromu leao

na uskom krevetu u eliji Istranog zatvora u Petrinjskoj. Plutao je iz sna u javu.

Opustio se, elje su utihnule i minute posustale. Utrka je napokon zavrila.

Definitivno je izgubio, zakljuio je ak i da je loe trao, ali bio je miran, pritiska je

nestalo. Jasno je vidio put koji je proao. Pratio je sve svoje 33 godine kao prstom pokarti, kroz skretanja, guve i loe vrijeme. Sad je svugdje vidio znakove opasnosti i

upozorenja koja su mu jo prije nekoliko sati uporno izmicala. Napokon je o svemu

dobro razmislio. Malenu eliju u kojoj se jedva mogao okrenuti dijelio je s cijelim

svojim ivotom.

Protegnuo se i stavio ruke pod glavu.

U zatvoru zbog dilanja.

Oni koji su ga nazivali nitarijom jer je imao dugu kosu i gitaru na leima

ispali su u pravu. On je gubitnik, a brati Marko, kontrolor parkinga u Holdingu

uzdanica je obitelji.

Kako se to dogodilo?, pitao se.

Sad mu se prolost inila prepuna dogaaja. Nigdje ni traga onom monotonom

ivotu koji ga je titio. Dok je gledao u vlani strop zatvorske elije, dani iza njega

inili su se tako gorko-lijepima.

Otvorila su se vrata elije.


34/101

34

Ide na ispitivanje, rekao je straar.

***

Ve na putu do sobe za ispitivanje Drempeti je Lanu zadovoljno tapao po

ramenu.

Vidim da u ubrzopisati prijedlog imenovanja.

Morala je skakutati da bi odrala korak sa efom.

Mali je krao lijekove, Kolundi ga je otkrio, mali ga je ubio. isto i

jednostavno.

Hvatala je zrak.

To zvui dobro, ali vidite, Armin, Karlov suradnik nam je rekao da je sve bila

Kolundieva ideja.

Hm, pa naravno da e to rei. Bukovinski, zvuite zadihano. Idete li u

teretanu tri puta tjedno?

Naravno efe.

Uli su u sobu. Roko je stajao naslonjen na zid. Drempeti je zgrabio stolicu i

sjeo preko puta Karla. Lana je skliznula u stolicu do njega. Naelnik je debelim

prstima prvi put listao njezine biljeke i mrtio se.

tovam ovo pie?

Mmmm, mentorski, mentorski odnos.

Aha.

Zabuljila se u Karla. Imao je lijepo lice; koato s velikim nosom i tamnim

oima, uokvireno crnom nemirnom kosom. Ipak, ne bi ga nazvala zgodnim

mukarcem. Tijelo mu je bilo puno neloginosti. Noge su mu bile preduge, trupnekako kratak. Imao je ogroman dlan i prsni ko tanji od mike na ruci. Njegove su

proporcije uznemiravale.

Osumnjienici su obino odmah eljeli ispriati svoju priu, ne nuno istinitu,

ali Karlo je utio. Prekriio je dlakave ruke i grickao raspucane usne. Dopustio si je

samo kratake poglede u Drempretia.

"Vi ste Karlo?"


35/101

35

"Da."

"Roeni 1980. u Zagrebu?"

"Da."

"Ime oca Franjo?"

"Da."

"U Domu za stare i nemone radite od 2007. godine?"

"Da."

Zapovjednikov mobitel je zazvonio.

"Da, da, da", govorio je glasno.

Kad je ve stupio na hodnik, naglo se okrenuo i rekao: "Nastavite, kolegice".

Lana je privukla rokovnik i mahnula Roku da sjedne. Znala je da se Drempeti

nee vratiti. Vie se nije bavio zloinima ve policijskom stanicom i Zagrebom koji je

rastao i rastao svuda oko nje.

"Cigaretu?"

Kimnuo je.

I Lana je zapalila. To joj je bila navika. Dosad je puila sa est ubojica, tri

silovatelja i bezbroj lopova. Pomoglo bi joj da se opusti.

"Tvoj prijatelj Armin nam je sve ispriao, mislim da je najbolje da i ti to

uini. Stvari su prilino oite i lako ih je dokazati, a nema smisla da nam jo bude i

antipatian.Pronali smo lijekove u tvom stanu "

Dolo mu je da progovori.

Kad bi samo mogao objasnit i kako je sve poelo, kako je mamaumirala od

raka i nije dobivala dovoljno lijekova protiv boli. Kako mu je onda doao Kolundi

sa svojom poslovnom idejom. Moda joj je trebao rei dastarcima nikad nita nije

falilo jer su zbog Kolundieve tele u HZZO-u uvijek dobivali duplo.

Gledao ju je u oi i dvoumio se. Detektivka mu je izgledala simpatino, moglabi ga skuiti, ali na kraju je ipak samo promrsio: "Mogu li molim vas dobiti

odvjetnika."

On e znati to trebam rei, ako ponem priati uvalit u se jo dublje,

zakljuio je.

Bio je miran. Nakon dugo godina svijet se ponovno kretao sporo, vrijeme je

lijeno kapalo kao dok jejo bio djeak na ljetnim praznicima.

Kvragu, pomislila je Lana, ovo e se oduiti.


36/101

36

Nevoljko je ustala i otila u svoj ured nazvati pravnu slubu. Imala je tri proputena

poziva Matija posao.

Okrenula jebroj pravne slube.

***

Evo nas opet, rekla je Lana i dodala Verici maramicu.

Kao i prije dva dana sjedile su u ravnateljiinoj sobi, za velikim stolom za

sastanke, samo sad je Lana bila na desnoj, a Verica na lijevoj strani.

Ispuhala je nos.Dakle vi niste nita primijetili.

Nisam.

Njihov partner kae da su dvije godine preprodavali farmaceutske narkotike u

vrijednosti od 30 000 kuna mjeseno!

Verica je tupo gledala u neku toku iznad Lanina lijevog ramena i utila.

Sigurno niste nita primijetili?Kutije, velike koliine lijekova koje odjednom

nestanu?

Nisam, procijedila je

Vi shvaate da tuitelj moda zakljui da je to nemogue. Da je upravo

nemogue da jedna normalna osoba ne primijeti da tolike koliine lijekova nestaju?

Verica je samo kimnula glavom. Htjela je da je ta nadobudna ena ostavi na

miru. Nije ju vie bilo briga.

To bi vas uinilo sauesnikom, rekla je Lana. Za vas je bolje da nam

odmah kaete to znate. Prekriila je ruke u krilu i gledala u sestru .

Nemojte naputati dom, gospoice, reklajoj je nakon pet minuta i izala.

Verica je ostala sama.

Peckalo ju je u uglovima oiju i im je zatvorila kapke istisnula je suze. Da je

barem bila snanija. Moda bi ibila da je baka poivjela i hranila ju obrocima sa

tednjaka na drva. Moda se sad ne bi lomila pred naletom svakoga novog dana.

Sad se sjeala da je Karlo vjeito odnosio i donosio kutijelijekova.


37/101

37

Primijetila je i da se esto doaptava s Kolundiem, ali nije tu vidjela nita

sumnjivo. Lijekovi su dolazili i troili se. Starost je teka bolest. Verica se micala u

stranu bavei se svojim poslomi svojim ljubavnim ivotom.

Osjetila je kako joj bijes kucka u prsima.

Kako sam glupa. Roena sam da me ljudi iskoritavaju.

Da sam barem rekla ne Kolundiu, moda bih sad mogla spavati, pomislila

je.

Da barem mogu spavati, zavapila je u ravnateljiinoj sobi natreem katu.

***

Vresk je u TV sali utonuo u fotelju i dosaivao se. Obiao je itav dom i nije

pronaao sestru Vericu.

Kad bi mi samo rekla istinu.

Bio je siguran da joj moe pomoi.

Vlana ruka mu se zalijepila za skaj koji je prekrivao fotelje i naslonjae u

domu. Do njega, na suncu koje je ulazilo kroz velike prozore TV sale, sjedili su starci

koji pate od teke demencije. Sjedili su u kolicima sfrkani u nemoguim pozama kao

da ih je upravo udario automobil. Oni su zaboravili sve o sebi, a i da nisu, ovako

nepokretnima i nijemima, bilo im je nemogue izraziti se. Susretao ih je svugdje,

ostavljene po hodnicima i kutovima, drutvenim prostorijama, parku i vie nije imao

osjeaj da je netko tamo. Isprva im se znao pristojno obraati komentirajui vrijeme

ili kakvu vijest iz jutarnjih novina, ali nakon to ih je jednom dobro promotrio prestao

ih je primjeivati. Uinilo mu se da dua stvarno postoji. Jedino je tako mogao nazvationo to je tim propalim tijelima nedostajalo.

Sjedio je prekrienih ruku i ekao da se odnekud pojavi Verica i pone

nepokretne odvoziti u sobe na popodnevni odmor, ali umjesto sestre u salu je uao

Macelj s tanjurom punim kolaa. Sjeo je pored Vreska i dodirivao ga svojim irokim

ramenima.

Kad je prvi put vidio Stjepana Macelja, bio je siguran da je doao u posjet. Bio

je visok i jak, i da na licu nije imao bore duboke kao brazde, Vresk bi mislio da pred


38/101

38

sobom ima ovjeka od etrdeset godina. Domom je uvijek etao u drutvu gospoe

irole, malene starice koja je Vreska podsjeala na vrapca. Bila je profesorica

njemakog pa bi esto, kad bi ih sreo kako polako eu niz hodnik, razmijenili

nekoliko njemakih fraza.

Njezina mrava ruka proarana ljubiastim ilama uvijek je poivala na

Maceljevoj snanoj miki. Vresk mu je zavidio.

Radite li oporuke?", pitao ga je Macelj.

Iznenadio ga je njegov mladenaki glas i tvrd zagorski naglasak. Nikad ga

prije nije uo da govori.

Pa ne. Ja sam vam u biti pravni povjesniar."

Tiina ga je tjerala da nastavi.

Mislim, znam teoriju, ali time se nikad nisam bavio."

Macelj je trpao croissantu usta i glasno vakao. Vresku se inilo da jo uvijek

ima sve svoje zube.

"Vidite, nasljeivanje, to je cijela jedna posebna pravna kategorija, mogu Vam

preporuiti nekog. Dosta se mojih kolega time bavi."

"Koliko to kota?"

"Pa odvjetnici naplauju po satu plus da se posebno plaaju ovjere, formulari i

jo tota. Morao bih se raspitati. Ve se dugo time ne bavim."

Macelj je nakon croissantapoeo jesti kremnitu.

"Opseg posla vaan je za cijenu. Znate nije nuno da vam odvjetnik pie

oporuku. Potrebno ju je samo ovjeriti."

"Pitao sam tajnicu. Nije me htjela ni sasluati."

"Da, pa vjerojatno nema iskustva s takvim stvarima. Treba samo popisati vau

imovinu, elje, ovjeriti ju kod biljenika i pohraniti. ak je i pravedno premanasljednicima, kasnije nemaju muke na ostavinskoj raspravi."

Macelj je u tri velika gutljaja popio au vode.

"Ja imam sve potrebne kvalifikacije, ali mislim da sam u ivotu napisao manje

od deset oporuka. Nisam jo ni svoju napisao."

Vresk je napokon zautio. Bio je umoran. Promatrao je izblijedjelu tetovau

gole ene na Maceljevojdesnoj podlaktici. Svjedoila je o nekim uzbudljivim danima

i proivljenim avanturama. Nikako nije odgovarala neslavnom kraju u Domu zaumirovljenike i nemone Trenjevka.


39/101

39

Sjetio se i Metrovieve skulpture koju je jednom vidio u sobi gospoe

Ljubice.

Dugi su ivoti iza nas, pomislio je.

Macelj je progutao zadnji zalogaj i ustao.

Dovienja, rekao je tiho.

Vresk je uzdahnuo i opustio se. Sala se napunila kao i uvijek prije podnevnih

vijesti. Pogledao je na drugu stranu gdje je bila televizija . Tamo je sjedila gospoa

Bosioi s Gordanom i Petrliem i kad su im se pogledi susreli veselo mu je mahnula.

***

Osumnjieni nema nasilnu prolost. Nemamo otiske, nemamo svjedoke,

nemamo nita to ga povezuje s ubojstvom. Treba nam priznanje, a odvjetnici ne vole

priznanja, razmiljala je Lanagledajui u svoja stopala.

Zato je Roka i momke ponovno poslala u dom.

Naite neto. Moramo ga izbaciti iz takta, rekla im je. Karlo i Kolundi su

dugo radili zajedno, mora da su se ponekad sukobljavali. Netko mora da je uo kako

se svaaju oko politike, ene, dijagnoza... Bilo ega. Moramo ga neim cimnuti.

Imali su samo svjedoenje kvartovskog dilera.

Kolundi je bio ljigavac, rekao im je Armin. Mislim, lik je nosio antilop

mokasinke i zvao cure trebama.

Kad su ga pitali je li ga Karlo ubio,poeo se glasno smijati.

Nema anse, rekao je. Karlo je cooltip.

Kvragu, mislila je Lana. I njoj samoj jebolniar djelovao pitomo.

Moda je samo dobar laov. Lova je uvijek jak motiv. Uostalom, zato

jednom ne bi bilo jednostavno? Ponekad je oiti sumnjivac i kriv.

Ovaj je put htjela brzo rjeenje,sluaj bez pravih izazova. inilo joj se da ga i

zasluuje, ali postojao je razlog zato je Lana imala najbolju statistiku meu

hrvatskim istraiteljima.

Koliko god umorna, koliko god optereena, uvijek je davala sve od sebe.


40/101

40

Morala je. Neto unjezinu karakteru, netona to nije imala utjecaja, tjeralo ju

je.

Sve dok je i najmanji detalj strao, sve dok se sluaj pred njom nije rastvorio

poput mehanizma u kojem je savreno jasno koji je kotaipokrenuo koji i stvoriosilu koja je zategnula oprugu, sve do tada, Lana nije bila zadovoljna i nije mogla

prestati razmiljati o dokazima, motivima, rjeenju...

Zazvonio joj je telefon. Zvuk je odzvanjao od keramikih ploica ukupaonici.

Halo?, rekla je i pocrvenila.

Zvao je Roko. Odjednom je postala svjesna da je potpuno gola nasred

kupaonice. Depilirala je bikini zonu. Stajala je na hladnim ploicama s kremom

razmazanom po preponama.

Imam neto, rekao je Roko.

Reci.

Jedan od stareka, PetrliIvan, kae da je vidio bolniarau domu u noi s 15.

na 16., oko 1 sat.

Odlino!, rekla je.

Taj je dan radio do pet.

Tako je.

Ovo moe biti vano. Mislim da je bolje da uzmemo izjavu u stanici.

Ve sam mu rekao da doe sutra u 10.

Odlino.

Zaklopila je telefon.

Prouavala je svoje lice u ogledalu. Pod strogim svjetlom neonke izgledala je

umorno. Kupaonicom se irio miris paljevine. Prolo je ve petnaestminuta od kada

je na prepone stavila kremu za depiliranje. Iz kutije je izvukla plastinu pahtlu i

poela uklanjati dlake. Onda se istuirala i namazala tijelo mlijekom za suhu kou

kako je na kutijipreporuivalo drutvo europskih dermatologa. Bacila je dlake u wc i

krenula u svoju sobu. Matija je ve spavao na njezinu malom krevetu. Lice je zario u


41/101

41

jastuk i duboko disao. Sutra su ili kupiti ormar. Onaj bijeli s velikom ladicom za

posteljinu.

Legla jepored njega na bok. Za neki drugi poloaj nije bilo mjesta. Do jutra se

potpuno ukoila.

***

Verica je leala na krevetu. Plahta joj se nabrala pod leima i ivcirala ju .

Primila bi okove rukama i ispruila se. Isto bi uinila s donjim dijelom plahte, ali

ubrzo bi od muke tijelo opet zgrila u kuglui povukla ju sa sobom.

Svi e saznati,bila je misao koja joj se neprekidno vrtjela u glavi.

Svi e saznati. Mama, baka, fra Leo...

Bijesno je poskoila na krevetu. Toliko jako da ju je od udarca o madrac

zaboljela glava. eljela je moliti, ali nije se mogla sjetiti rijei.

"Ja sam odvratna, odvratna osoba. Karlo je u zatvoru zbog mene.

Ujutro u im rei!, odluila bi svaku no, ali onda bi toplo sunce i amor

otjerali strahote neprospavane noi i olabavile stisak savjesti. Na trenutke se nije

mogla ni sjetiti to ju je to toliko muilo. Onda bi opet dola veer i Verica bi sama

legla u postelju.

Savjest bi se javila tihim aptom, pa narasla do zagluujue rike.

Verica i Karlo nisu bili bliski. Jedan drugog ne bi nazvali prijateljima, samo

dobrim kolegama, ali Karlo joj je gotovo svaki tjedan inio najveu uslugu koju je

mogla zamisliti: spremao je mrtve.

Moram im rei, vrsto je odluila.

Ispruila je ruku i dohvatila kutijicu lijekova koja je stajala na ormariu pored

kreveta.


42/101

42

Glava etvrta

Josipa Bosioi i Gordana Fiku razgovarale su naslonjene na prozor ispred

ambulante. Tiho su aputale i nisu primijetile Vreska. On bi se inae potrudio da ih

izbjegne, ali ovaj put ga je zainteresirao udan jecaj debele starice. Nastavio im je

prilaziti, najtie to je mogao, ali kad je Josipa zatitniki zagrlila svoju prijateljicu

znao je da je primijeen. Okrenule su se i pozdravile ga. Gordani su se suze slijevale

niz obraz.

to je, draga gopoo?, rekao je zabrinuto i stavio joj ruku na rame. Nije mu

odgovorila, samo je briznula u glasan pla i otila. Gledao je u njezinu veliku

pozadinu i snane ruke koje su se njihale dok je hodala. Usprkos debljini bila je

okretna. Za razliku od Josipe ona je uvijek bila nasmijana.

Kakav neobian par, uinilo mu se vie puta kad bi ih nakon doruka vidio

kako hodaju ruku pod ruku i guraju kolica gospoe Ljubice.

"Neto se dogodilo?", pitao je.

"Preplaila se sirota, ve dvije kontrole su joj otkazane", rekla mu je Josipa i

uhvatila se za prozorsku dasku. Bolna grimasa uinila je njezino licejo runijim.

Koja nesretna kombinacija, pomislio je. Ovjeeni obrazi i malene oi.

Tamna maslinasta put i suha, roava koa. I onda taj nos. Taj nos koji je poinjao

sasvim diskretno, bio uzan u korijenu, ali onda se irio i strmo sputao skroz do gornje

usne.

Nad nekom drugom enom bi se saalio, potraio bi u njoj toplinu i cijenio

njezinu produhovljenost, ali Josipaje prgavo nosila svoje runo lice.

"Doli ste na pregled?"

"Da."

"Bojim se da nita od toga, glavna sestra je otila u vizituu hospicij, a Verice

jo nema. Doktor, ako doe, doi e iza pet." Negdje u pola reenice nestalo joj je

daha i misao je zavrila apui.

"Jeste dobro?", pitao ju je.


43/101

43

Moram potraiti gospou Fiku, tako je jadna zabrinuta, ne mogu je ostaviti

samu.

Krenula je niz hodnik. Negdje malo prije ugla gdje hodnik skree i iri se u

ono to su stanari zvali promenadom naglo se skvrila. Poela je mahati lijevomrukompokuavajui se uhvatiti za zid. Izgledalo je kao da je na filmskoj traci koja je

zapela i stalno se ponavljaju samo dvije sliice. Kad se uvjerila da joj niz dugaki

hodnik nitko ne dolazi u susret, dovukla se do fotelje. Grevito se uhvatila za trbuh,

stisnula oi i zagrizla usne da ne bi kriknula od boli. Haljina joj se raskopala na

prsima. Gledala je niz svoje smeurane grudi, ali nije imala snage dii ruku i pokriti

se. eludac joj se pretvorio u veliku pulsirajuu ranu.Na svaku poru na njezinu t ijelu

izbijao je znoj i Josipi se inilo da miriena trule. Bojala se da joj koa ne prsne injezino tijelo ne izriga samo sebe.

Sa stepenita su dopirali glasovi. Bili su sve blii i blii. Obuzela ju je panika.

Zamirila je, kao da e joj to pomoi da bude nevidljiva.

Dvije su se susjede polako uspinjale. Razgovarale su o penziji koja je ovaj

mjesec dva dana kasnije sjela na raune iprole su bez obaziranja.

Sjedila je tako ukoena jo barem pola sata, a onda je bol poela jenjavati.

Zakopala je dva gumba na prsima i otvorila oi.

Kako bi se naslaivali da samo znaju.

Ustala je i krenula prema Gordaninoj sobi. Jedino je nju eljela vidjeti.

Promrzla je prolazei pored odkrinutih prozora hodnika.

***

U rano jutro Lana je stajala pored Matije u salonu namjetaja na rubu grada.

Veliki duanbio je pun ljudi i Lana se sjetila da je subota.

Civili se odmaraju, pomislila je.

Matija je na kasi dogovarao dostavu. Kupili su ormar koji je eljela. Veliki,

bijeli, od bambusa, s ogromnom ladicom za posteljinu na dnu. Kotao je malo vie od

njegove mjesene plae, ali dobili su ga na otplatu u est rata.

Takav se komad uvijek isplati. Uostalom, sad kad dobijem poviicu...,

zadovoljno je razmiljala i gledala kako ispisuje re tke podataka. Bila je ponosna.Hoe vode?, pitala ga je nakon to je pogreno ukucao pin.


44/101

44

Moe.

Zaobilaznim putem krenula je do automata za vodu. eljela je jo malo

proetati prozranim salonom i sanjariti.

Njeno je, vrkom prstiju, dodirnula dvosjed od eko-koe, pa komodu, pa

stolicu, mogunosti su beskrajne. Na stan. Prostor ureen po naem ukusu. Bez

maminih stolnjaka i plastinih vreica na TV-upravljaima.Moram opet razgovarati s

Matijom.

Kupci su etkali prostranim kuhinjama, dnevnim boravcima, spavaim sobama

i pretvarali se. Na king size krevetu japanskog stila leali su zagrljeni momak i

djevojka. Na smeoj konoj garnituri opustila se cijela obitelj.

U salonu namjetaja budunost je postajala opipljiva. Oputene veeri u

boravku bilo je lake zamisliti na velikoj mekoj sofi.

Doetala je do njihova novog ormara i irom ga otvorila. Zabljesnula ju je

luksuzna bjelina unutranjosti. Jedva je ekala da u njega objesi svoju naranasto-

zelenu haljinu i Martinovo ugljen-sivo odijelo. U njega e sloiti samo svoje najljepe

stvari.

U salonu namjetaja Lanina se budunost izdigla iz pepela i izgledala

vjerojatnijom no ikad. Veselila se intervjuu s Petrliem.

S minimumom ljudstva i radnih sati rijeit u ubojstvo i osigurati poviicu.

Danas je bila sasvim sigurna da je bolniar ubio Kolundia.

Doktor ga je izmanipulirao i navukao na zloin, a onda su se posvaali oko

love.

Matija joj je priao s lea i zagrlio ju oko ramena. Praeni pozdravima

prodavaica polako su ietali iz duana.

Bit e sve o.k. I ja imam pravo na pogreku, rekla je samoj sebi.

***

Vresk je navukao stari demper i hlae i sjeo za stol. Gledao je papire prostrte

pred sobom. Nije mu se pisalo. Svaka mu se reenica inila kao zakljuak i nije mu

bilo jasno kako ljudi ikad zavre memoare. O svom je ivotuiz minute u minutu imao

sasvim razliito miljenje. Napisao je ve bezbroj rijei, ali njihov redosl ijed mu seuvijek inio netonim. Izaao je na balkon i na klupi ispred Doma vidio Veroniku


45/101

45

Voljen. Sjedila je pored svoje nepokretne i nijeme bake Ljubice i polako ispuhivala

dim tanke cigarete. Bila je tako lijepa i mlada.

Prekriila je svoje duge noge i gledala na ulicu. Samo dvije klupe dalje

Kolundi je skonao ivot, ali inilo se da to damama ne smeta. Uivale su napodnevnom suncu.

Vresk se zagledao u zgrene ruke i pogrbljena lea starice. Ne bi vjerovao da

je to tijelo ikada hodalo da pred sobom nije imao Veroniku Voljen. Negdje u

valovima prorijeene kose, tamno plavoj boji oiju, dugim oduzetim nogama nazirala

se djevojka poput one koja je sjedila na klupi.

Ovo je ve treiposjet ovaj tjedan, pomislio je Vresk. Blago baki Ljubici.

***

Roko je masno psovao dok se u vrelom autu probijao od Trenjevke do

policijske stanice u orievoj. Lana ga je poslala u dom po Petrlia. Tim svojim

tankim glasiem rekla mu je to da radi i nikakav molim ni na poetku, ni na kraju

reenice, nije ga mogao udobrovoljiti.Pokuao je po starca poslati uniformu, ali mu je

voditelj smjene rekao da kriminalistika sama bedina svoje svjedoke. Sve to u ranojutro u subotu jako ga je iznerviralo, pa je namrgoen sjedio pored Lane u sobi za

ispitivanje.

Ona je po stolu prostrla rokovnike i dosjee s fotografijama za identifikaciju.

Za ispitivanja se uvijek temeljito pripremala. Progutala je veliki gutljaj kave i krenula.

"Vi ste Ivan Petrli, roeni 2.travnja 1937. u Zagrebu, trenutnog prebivalita u

Domu za stare i nemone na Trenjevci?", rekla je ozbiljno.

Petrli nije ni trepnuo, nastavio je oputeno sjediti, kao da nije uo pitanje.Ruke je drao u depovima ofucane jakne i igrao se s mucicama koje je nalazio na

dnu.

Zovete se Petrli. Petrli Ivan?,pitala ga je glasno.

Po djedu sam Ivan.

Dok je govorio, nije gledao u Lanu vepo zidovima sobe.

Jesam Vam vratio novine?, pitao je.

Lana je zaueno pogledala Roka. Jo uvijek mrzvoljan, samo je nehajno

slegnuo ramenima.


46/101

46

Roeni ste 2. travnja 1927. ocu Franji i majci Jasminki u Zagrebu?,

nastavila je.

Ja uvijek vratim novine, makar najvie volim imati svoje. Vidite, ja sam radio

u novinama.

Sada iviteu Domu za stare i nemone na Trenjevci?

Hoe li me netko odvesti kui kasnije?, rekao je i konano ju pogledao u

oi.

Da, gospodine Petrli, samo molim Vas, odgovorite na pitanje.

Izvukao je olovku iz depa.

Grad je sad puno vei. Nije se lako snai. Devetka vie ne vozi istim putem.

Gospodine Peterliu, molim vas, recite nam za snimak: vi ste Ivan Petrli,

roeni 2.travnja 1927. u Zagrebu, trenutnog prebivalita u Domu za stare i nemone

na Trenjevci, da ili ne?

Zagledao se u stol. U drvetu je pronaao krivudavu liniju i krenuo ju pratiti

kaiprstom. Prst je vukao gore-dolje, gore-dolje...

Volim stii na popodnevnu uinu.

Gospodine Petrli!,uskliknula je Lana.

Molim?, zaueno ju je pogledao.

Nagnula se nad stol i poela govoriti u kazetofon.

Juer, 9. travnja, u domu, razgovarali ste s istraiteljem Rokom Periem.

Rekli ste, citiram: 2. travnja, vidio sam bolniara u domu oko 1 sat u noi. Pitao Vas

je: vidjeli ste bolniara Karla Modrinia u domu za stare i nemone Trenjevka?

Odgovorili ste, citiram: Da.

Petrli je poeo nervozno gnjeiti al koji mu je poivao na krilu.

Odvest ete me kui?

Gospodine, molim Vas, saberite se. Odgovarajte na pitanja.

Petrli je brojao vunene niti u tamno-plavom alu.Prstima je prelazio preko

njih traei impoetak i kraj.

Zimi je hladno u domu.

Posegnuo je za olovkom i poeo iscrtavati kut Lanina rokovnika. Ona ga je

zgrabila i glasno zalupila.

Gospodine Petrli, znate li to je opstrukcija pravde? Obrazovan gospodin

poput Vas to sigurno zna.Papir treba tedjeti,rekao je i izvadio raun iz depa.


47/101

47

Zamirila je. Obuzeo ju je teak umor.

Samo ponovite to ste rekli 9. travnja..., proaptala je.

Ali Petrli jezaneseno arao po papiriu i isputao neki neobianzvuk. Sitne

linije koje je vukao skoro su sepretvorile u crte.

Documents

Ubojstvo u Staračkom Domu