Upload
others
View
5
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
Sveučilište u Zadru
Odjel za informacijske znanosti
Pisana baština u digitalnom okruţenju
Uloga vodenog znaka u bibliografskom opisu stare knjige
Diplomski rad
Studentica: Emilia Domazet Mentorica: dr. sc. Mirna Willer, prof.
Komentorica: Marijana Tomić, asist.
Zadar, 2012.
2
Sadržaj
Predgovor ...............................................................................................................................5
1. Uvod ..................................................................................................................................6
2. Materijalna (tipografska) svojstva i korisnici stare knjige ....................................................7
3. Povijesni prikaz faza proizvodnje papira ........................................................................... 11
4. Filigranologija i vodeni znakovi........................................................................................ 14
4.1. Definicije ................................................................................................................... 14
4.2. Općenito .................................................................................................................... 15
4.3. Metode za otkrivanje vodenih znakova ...................................................................... 18
4.3.1. Precrtavanje i sijenčanje vodenih znakova ........................................................... 18
4.3.2. Ostale metode ...................................................................................................... 19
4.4. Digitalizacija vodenih znakova ................................................................................... 20
4.5. Bernstein – the memory of paper ................................................................................ 21
5. Standardi za bibliografsku kontrolu starih i tiskanih knjiga ............................................... 24
5.1. Odnos izmeĎu ISBD(A) i ISBD(PM) ......................................................................... 24
5.2. Format UNIMARC za strojnočitljivo katalogiziranje .................................................. 28
6. Istraţivanje ....................................................................................................................... 31
6.1. Svrha i cilj istraţivanja ............................................................................................... 31
6.2. Metodologija .............................................................................................................. 31
6.3. Vodeni znakovi pronaĎeni u DAZD ........................................................................... 32
6.3.1. Fauna ................................................................................................................... 32
6.3.2. Kriţ ..................................................................................................................... 33
6.3.3. Kruna................................................................................................................... 34
3
6.3.4. Nebeska tijela ...................................................................................................... 35
6.3.5. Oruţje .................................................................................................................. 37
6.3.6. Slova ................................................................................................................... 37
6.3.7. Štit ....................................................................................................................... 39
6.4. Analiza pronaĎenih vodenih znakova u DAZD ........................................................... 40
6.5. Primjeri i analiza bibliografskog zapisa ...................................................................... 42
7. Zaključak .......................................................................................................................... 46
8. Literatura .......................................................................................................................... 47
Bilješke ................................................................................................................................ 51
Popis slika ............................................................................................................................ 54
Popis izvora slika.................................................................................................................. 55
Popis tablica ......................................................................................................................... 56
4
Sažetak
Svrha rada je prikazati povijest proizvodnje i raspačavanja papira u Europi s posebnim
naglaskom na vodene znakove te njihovu ulogu u bibliografskom opisu stare knjige, s ciljem
da se istraţe mogućnosti korištenja vodenog znaka kao jednog od sredstava za odreĎivanje
formata knjige, dataciju i ubikaciju, odnosno kao sredstva za utvrĎivanje točnosti datacijskih
podataka kod knjiga u kojima je iz raznih razloga otisnuta netočna godina tiska ili odreĎivanje
razdoblja tiska za knjige u kojima godina tiska uopće nije navedena.
Ovaj rad prikazuje kompleksnost kataloţnog opisa stare knjige te vaţnost
prepoznavanja osobitosti pojedinačnih primjeraka koji se u ovom radu proučavaju s aspekta
vodenih znakova u papiru na kojem je knjiga tiskana. Suvremena znanost uspjela je
rekonstruirati vrijeme nastanka pojedinog vodenog znaka i saznati koji ih je proizvoĎač papira
koristio te se na taj način moţe odrediti vrijeme nastanka papira.
Ključne riječi: vodeni znak, stara knjiga, bibliografski opis, datacija
5
Predgovor
Svrha rada je prikazati povijest proizvodnje i raspačavanja papira u Europi s
posebnim naglaskom na vodene znakove te njihovu ulogu u bibliografskom opisu stare
knjige, s ciljem da se istraţe mogućnosti korištenja vodenog znaka kao jednog od sredstava za
odreĎivanje formata knjige, dataciju i ubikaciju, odnosno kao sredstva za utvrĎivanje točnosti
datacijskih podataka kod knjiga u kojima je iz raznih razloga otisnuta netočna godina tiska ili
odreĎivanje razdoblja tiska za knjige u kojima godina tiska uopće nije navedena.
Rad je podijeljen na sedam poglavlja. U prvom poglavlju iznosi se uvod u analiziranu
problematiku. Drugo poglavlje govori o materijalnim (tipografski) obiljeţjima i korisnicima
stare knjige. Kako vodeni znakovi mogu posluţiti za datiranje knjiga na kojima nije navedena
godina izdavanja, osvrnut ćemo se i na formate knjiga. Treće poglavlje posvećeno je
povijesnom prikazu faza proizvodnje papira. Tehnika proizvodnje papira neprestano je
napredovala, stoga povijest proizvodnje papira moţemo podijeliti na tri faze: kinesku, arapsku
i modernu. Četvrto poglavlje posvećeno je filingranologiji i vodenim znakovima. U tom
poglavlju općenito će biti govora o vodenim znakovima, o metodama za otkrivanje vodenih
znakova te o projektu Bernstein koji povezuje europske baze podataka vodenih znakova. Peto
poglavlje posvećen je standardima za bibliografski opis starih tiskanih muzikalija koje su
predmet istraţivanja – ISBD(A) i ISBD(PM) te formatu za strojnočitljivo katalogiziranje
UNIMARC. Svrha, cilj i analiza istraţivanja predstavljena su u šestom poglavlju, dok se u
sedmom poglavlju donose zaključci rada.
6
1. Uvod
Vodeni znakovi pouzdani su vodiči za odreĎivanje bibliografskog formata te za
utvrĎivanje datacije, a sama datacija je dio postupka obrade graĎe. Upravo zbog toga naglasak
neće biti na cijelom bibliografskom opisu već samo na godini/razdoblju izdavanja knjige.
U početku vodeni znakovi bili su prvenstveno zaštitni znak papirane odnosno tvornice
papira koja ih je proizvodila, a kasnije oznaka za vrstu i kvalitetu papira. Puškadija-Ribkin
navodi kako se vremenom pokazalo da vodeni znakovi mogu korisno posluţiti i u neke druge
svrhe, tako se pomoću njih mogla odrediti starost papira ako se moglo ustanoviti vrijeme, tj.
pribliţni raspon godina kada je odreĎena papirana odnosno tvornica papira upotrebljavala
odreĎeni vodeni znak ili koju njegovu inačicu. Pokazalo se, meĎu ostalim, da se pomoću njih
moţe utvrditi izvornost neke isprave ili knjige, pa su se počeli prikupljati i grupirati,
proučavala se povijest i razvoj nekih papirana. Na osnovi toga počela se razvijati
filigranologija kao jedna od pomoćnih povijesnih znanosti. Pomoću vodenih znakova u
slučajevima kada je bila poznata papirana koja je proizvodila papir s odreĎenim vodenim
znakom, mogla se pratiti raširenost odreĎene vrste papira, tj. posredno pratiti trgovačke
puteve, trgovinu papirom, ali uz to i drugih roba. 1
Stara knjiga predstavlja kulturni fenomen za kojeg se zanima čitav krug različitih
korisničkih skupina, stoga moţe se reći da korisnici koji proučavaju staru knjigu imaju
specifične interese i potrebe koje se trebaju zadovoljiti i imati na umu prilikom katalogizacije
knjiga koje spadaju u skupinu stare graĎe.
1 Puškadija-Ribkin, T. Vodeni znakovi papirane zagrebačkoga Stolnog kaptola.//Arhivski vjesnik, 37(1994), str.
210.
7
2. Materijalna (tipografska) svojstva i korisnici stare knjige
Stara knjiga je vremenski omeĎena razdobljem od Gutenbergova izuma tiska u 15.
stoljeću (1455.) pa sve do sredine 19. stoljeća (1830. - 1850.). U Hrvatskoj se starom knjigom
smatra ona koja je tiskana do 1835. godine. Razlog tome je da je te godine prihvaćeno
štokavsko narječje kao osnovica standardnoga hrvatskog knjiţevnog jezika. Neki autori
smatraju da navedena granica nije isključivo vezana uz pojavu strojnog tiska već i uz začetke
tekućih nacionalnih bibliografija u 19. stoljeću. U svakom slučaju, dolazi do značajnih
promjena materijalnih obiljeţja knjige, a samim time i njenog opisa.2
Bibliografska obrada stare knjige usko je povezana s potrebama i zahtjevima korisnika.
Kako su stare knjige postale predmetom proučavanja mnogih znanstvenika i istraţivača iz
društveno-humanističkih znanosti: povjesničara knjige, povjesničara umjetnosti, povjesničara
knjiţevnosti, bibliografa, lingvista, sociologa, filologa, stručnjaka zaštite graĎe, knjiţničara i
dr., sve njih se s aspekta knjiţnične zajednice promatra kao na korisnike sa specifičnim
potrebama. No, osim njih korisnici stare graĎe mogu biti i neidentificirane skupine korisnika
koji katalozima ili digitaliziranoj graĎi pristupaju online. U tom smislu T. Katić zapaţa da
„posljednjih godina u našoj se zemlji zapaţa sve veće zanimanje za nacionalnu kulturu i
nacionalno blago što, isto tako, utječe na promjenu strukture korisnika stare tiskane graĎe,
iako su znanstveni istraţivači i dalje u većini.“3 Ono što korisnik ţeli proučavati je literarna ili
tekstualna povijest, knjiţna proizvodnja, povijest knjige, povijest umjetnosti (grafika,
sitnoslikarstvo, knjigoveško umijeće), povijest knjiţnica, multidisciplinarna istraţivanja
čitanja i kolekcionarstva, intelektualnu i kulturnu povijest u cjelini.4
Prema Katić, T. gledano sa stajališta bibliografske organizacije informacija materijalna
(tipografska) obiljeţja starih knjiga zanimljiva su zbog svojih specifičnih karakteristika koje
oblikuju bitne bibliografske elemente. Kao svoj uzor inkunabule su slijedile srednjovjekovni
rukopisni kodeks. Oponašale su njegovu formu, materijal (papir, pergamena), metode uveza,
oblik slova, način predstavljanja teksta, način iluminiranja i ilustriranja itd. Renesansni duh u
16. stoljeću donio je promjenu ne samo što se tiče sadrţaja knjige, već i u materijalnom
(tipografskom) pogledu. Tiskari napuštaju stare rukopisne tradicije te se odlučuju za nova,
racionalnija rješenja. U 16. stoljeću knjiga dobiva naslovnu stranu te se umjesto starog
2 Katić, T. Stara knjiga: bibliografska organizacija informacija. Zagreb: Hrvatsko knjiţnično društvo, 2007. Str.
40-41.
3 Isto, str. 27.
4 Isto, str. 37-38.
8
kolofona, incipita i eksplicita u kojima su se nalazili podaci o piscu, naslovu djela, impresumu
i godini tiskanja ti isti podaci nalaze na posebnom listu koji stoji na početku knjige. Općenito
govoreći, tiskane knjige 16. stoljeća, upotrebljavaju druge vrste papira nego što su to imale
inkunabule. Papir je uglavnom bio tanji i znatno slabiji od onog iz 15. stoljeća. Kao i kod
inkunabula, papir gotovo redovito sadrţi vodene znakove ili filigrane, zaštitne znakove
pojedinih tvornica papira. Vodeni znakovi mogu posluţiti za datiranje knjiga na ko jima nije
navedena godina izdavanja, a mogu se koristiti i za odreĎivanje bibliografskog formata.5
Prema Gaskellu bibliografski format knjige u razdoblju ručne proizvodnje papira prvobitno se
odreĎivao po tome koliko je puta tiskarski arak bio presavijen, a izraţavao se u terminima folio,
quatro, octavo itd. Jednim presavijanjem tiskarskog arka nastaje folio (2° - dva lista), daljnjim
presavijanjem quarto (4° - četiri lista), zatim octavo (8° - osam listova). Presavijanjem araka
na tri dijela nastaju formati 18°, (18 listova) ili 36° (36 listova). Presavijanjem araka najprije
na tri, a zatim na dva dijela nastaju formati duodecimo (12° - 12 listova), 24° (24 lista). Svaki
format imao je svoje vlastite karakteristike pravca ţičanih linija kalupa, poloţaja vodenog
znaka itd. U ranijem periodu sve su knjige tiskane u jednom od četiri formata: folio (2°),
quarto (4°), octavo (8°), duodecimo (12°) ili u njihovim polovičnim formatima koji su se
koristili za vrlo male knjige ili knjige neobičnog oblika. Za odreĎivanje formata odreĎene
knjige mogu se koristiti sljedeće procedure:
1. Napraviti bilješke o:
a) dimenzijama nerezanog arka/lista (napraviti odstupanje za rubove dodajući 1-2 cm
za svaku stranu za velike knjige i 0,5-1 cm za male knjige)
b) smjeru ţičanih linija
c) poloţaju vodenog znaka
d) te o broju listova za sakupljanje.
2. Pogledati u Tabelu 1 (vidi Tabela 1: Veliki i srednji formati) ukoliko se učini da je
knjiga u jednom od standardnih formata (2°, 4°, 8° ili 12°) te konačno koristeći Tabelu
2 (vidi Tabela 2: Mali formati) pomnoţiti dimenzije arka/lista sa faktorima prigodnim
formatu kako bi dobili veličinu nerezanog cijelog arka/lista zatim naĎite njegovo ime
u Tabeli 3 (vidi Tabela 3: Vrste i veličine papira) o veličinama papira.
5 Isto, str. 14-22.
9
3. Ukoliko se učini da knjiga nije u jednom od standardnih formata i ako nije visočija od
15 cm pogledati Tabelu 2 te provjeriti mogućnosti unutar Tabele 3.
4. Ukoliko i dalje nemamo jasan odgovor potrebno se konzultirati s jednim od ranijih
uputa za printanje (Wolffger, G., Neu-aujigesetztes Format-Biichlem, Graz 1673;
Moxon, J., Mechanick exercises, London 1683; Fertel, M. D., La science
pratique de l’imprimerie, Saint-Omer 1723 i Smith, J., The printer's grammar,
London 1755) te napraviti obrnute modele moguće sheme slaganja papira pazeći na
rubove i spojeve.6
Tabela 1: Veliki i srednji formati
Tabela 2: Mali formati
6 Usp. Gaskell, P. A new introduction to bibliography. New Castle; Delaware: OakKnoll Press, 1995. Str. 80-87.
10
Tabela 3: Vrste i veličine papira
11
3. Povijesni prikaz faza proizvodnje papira
Od svih pisanih materijala koji su se upotrebljavali kroz stoljeća, papir je postao
najkorišteniji u cijelom svijetu. Kao što je nekad pergamena bila simbol srednjeg vijeka tako
je papir postao simbol današnjeg doba. Tehnika proizvodnje papira neprestano je napredovala,
stoga povijest proizvodnje papira moţemo podijeliti na tri faze: kinesku, arapsku i modernu.
Vjeruje se da je u Kini 105. godina poslije Krista Kinez Ts'ai Lun pronašao postupak za
proizvodnju papira.7 Kinezi su sve do tada pisali na bambusu i svili, no nisu bili pogodni za
pisanje budući da je svila bila skupa, a bambus teţak. Prema Stipčeviću postoje indicije da je
prije Ts'ai Luna u upotrebi bio papir izraĎen od sirove svile. Upravo zbog toga pretpostavlja
se da je postupak proizvodnje papira otkriven ranije, a da je zasluga Ts'ai Luna u tome što je
pronašao najbolji i najjeftiniji postupak za njegovu masovnu proizvodnju. Za proizvodnju
papira upotrebljavao je koru od drveta, stari konop, krpe i ribarske mreţe koje bi mrvio u
muţaru te dodavanjem vode dobivao kašu koju je onda lijevao u tankom sloju na sito. Kad bi
se voda dovoljno ocijedila, papir bi vadio iz sita, prešao i stavljao da se papir osuši. Takvim
postupkom dobivao je vrlo čvrst i tanak list papira. Analizirajući sačuvane primjerke papira iz
tog doba dokazano je da se papir u najstarije vrijeme pravio samo od spomenutih materijala
bez upotrebe ljepila, a da bi se spriječilo razlijevanje crnila papir se premazivao sadrom. Tek
kasnije su papirnoj kaši dodavali ljepilo, ţelatinu pravljenu od lišajeva ili škrob. Tim
postupkom dobivao se papir vrlo dobre kvalitete i vrlo jeftin, stoga se njegova upotreba brzo
proširila te je u 5. stoljeću bio u općoj upotrebi. Do sredine 8. stoljeća papir se proizvodio
samo u Kini i u krajevima koji su bili pod njezinim neposrednim kulturnim utjecajem. Papir je
prvo stigao u Koreju, a preko nje oko 610. naučili su ga proizvoditi Japanci. No, do tog
vremena tehnologija proizvodnje toliko se usavršila u Kini da joj ni Arapi, koji će od Kineza
naučiti proizvoditi papir, a kasnije i Europljani, neće trebati ništa bitno pridonijeti.8
U ratnom sukobu koji se zbio 751. Arapi su slučajno od Kineskih ratnih zarobljenika
saznali za tajnu proizvodnje papira koju su Kinezi čuvali dugi niz stoljeća. Prema Stipišiću,
što se tiče sirovine i tehnike proizvodnje, Arapi unose neke novosti. Kao sirovinu
upotrebljavaju stare lanene krpe koje melju u mlinovima na vodeni pogon te se počinju
upotrebljavati sito od metalnih ţica. Samu proizvodnju usavršili su upotrebljavajući razne
7 Usp. Hunter, D. Papermaking: the history and technique of an ancient craft. New York: Dover Publications,
1978. Str. 48-50.
8 Usp. Stipčević. A. Povijest knjige. 2. prošireno i dopunjeno izd. Zagreb: Matica hrvatska, 2006. Str 56-57.
12
sirovine.9 Za ljepljenje Arapi su uveli u upotrebu čisti škrob. Misli se da su oni uveli i sito od
metalnih ţica isprepletenih poput tkiva, ali to se ne smatra dokazom, jer je vodeni znak od
ţice nastao tek nakon prijenosa proizvodnje u Italiju.10
Najveće radionice razvile su se u Siriji,
a Damask je postao vaţno središte trgovine papira. Svojom vojničkom i političkom
ekspanzijom Arapi su unosili sva svoja kulturna, znanstvena i tehnička dostignuća, a to se
najprije očitovalo na španjolskom tlu. Upravo zbog toga prvu radionicu papira u Europi
nalazimo u 12. stoljeću u španjolskom gradu Xativi (danas San Felipe).11
Gaskell takoĎer
napominje da je proizvodnja papira u Europu došla s Istoka u 12. stoljeću.12
Iz 1109. godine
na grčkom i arapskom jeziku potječe najstariji europski dokument pisan na papiru sicilijske
kneginje Adelaide, stoga nema sumnje da je papir u Europu došao preko Španjolske i Italije.
Nakon pada proizvodnje papira u Španjolskoj na talijanskom tlu, točnije u Anconi osnovana
je 1276. godine prva tvornica za izradu papira pod imenom Fabriano. 1340. godine tvornica
za izradu papira osnovana je u talijanskom gradu Trevisu, a ubrzo se pojavljuju i u drugim
talijanskim gradovima poput Bolonje, Parme, Milana i Venecije.13
U Fabrianu su davno
postojale tkalačke i suknarske radionice i njihova je tehnologija mogla dati poticaja na
uvoĎenje ponekih poboljšanja u izradi papira. Bila je iskorištena vodena snaga za pokretanje
drvenih batova koji su mehanički usitnjavali krpe i miješali vlakanca, čime se postigla izrada
mnogo bolje kvalitete nego kod ranijeg načina ručnog usitnjavanja. Tu je umjesto arapskog
ljepila od čistog škroba bilo uvedeno ţivotinjsko ljepilo, koje je činilo papir otpornijim prema
tinti i boji.14
Od 13. stoljeća širenje proizvodnje papira u Europi rezultiralo je polaganim
nestankom pergamene, koja se koristila za pisanje sve do tog vremena.15
Najveći centar
proizvodnje papira nastao je u srednjoj Francuskoj u gradu Troyes. Već u 14. stoljeću počeli
su izvoziti papir u Nizozemsku, a zatim i u Englesku.16
1390. godine na njemačkom
govornom području, točnije u Nurembergu osnovana je prva tvornica pod imenom Gleismühl.
Ostale tvornice na njemačkom tlu osnovane su u Ravensburgu (1391), Augsburgu (1468),
9 Usp. Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb: Školska knjiga, 1991. Str. 17.
10 Mošin, V. Filigranologija kao pomoćna historijska nauka. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, 1954. Str. 42.
11 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18.
12 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57.
13 Usp. A brief history of paper. URL: http://users.stlcc.edu/nfuller/paper/ (2012-11-09)
14 Mošin, V. Nav.dj., str. 46.
15 Usp. Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period.
Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 12.
16 Usp. Mošin, V. Nav.dj., str. 49-50.
13
Kemptenu (1477), Memmingenu (1481), Ettlingenu (1482), Reutilengenu (1486) i Landshutu
(1489). Upotreba papira u Nizozemskoj pojavila se 14. stoljeću, a najstariji papir datiran je
1346. godine te se čuva u Haagu (Kraljevska knjiţnica). U srednjem vijeku većina papira u
Nizozemsku dolazila je iz Bruggea, Kuelena i Atwerpena. Prva poznata tvornica na
nizozemskom tlu izgraĎena je 1428. godine u Gennepu smještenom u pokrajni Limburg.17
Tek od sredine 17. stoljeća nizozemski papir je počeo potiskivati upotrebu francuskog papira.
Proizvodnja cvate u 18. stoljeću kada je poznat niz proizvoĎača – Honigs, Van der Ley, Van
Hoeven, Rogge, Blums, Van Gelder. Od kraja 18. stoljeća nizozemski je papir u vrlo velikim
količinama išao u Rusiju, gdje je znatno potisnuo drugu stranu robu. U Češkoj se proizvodnja
papira pojavila 1370. godine. Jača proizvodnja papira razvija se od početka 16. stoljeća, kada
se osnivaju radionice papira u Trutnovi (1505), Benešovi (1569), Fridlandu (1590) i u
Olomucu (1576). Za vrijeme tridesetogodišnjeg rata većina starih radionica je nestala, ali se
proizvodnja obnovila u drugoj polovici 17. stoljeća. U Poljskoj se papir u arhivima javlja od
početka 14 stoljeća. U 14. i 15. stoljeću uvozi se iz Italije, u 16. stoljeću dolazi i njemački
papir. MaĎarska se u 14. stoljeću. TakoĎer sluţila samo talijanskim papirom. Rusija se u 14.
stoljeću sluţila talijanskim papirom, u 15.-16. stoljeću francuskim, krajem 15. stoljeća pomalo
njemačkim, u drugoj polovici 16. stoljeća ponešto poljskim; u 16. stoljeću vlada francuski i
nizozemski papir, dok se engleski pojavljuje jako malo. U Sloveniji postoje podaci o domaćoj
proizvodnji papira od sredine 16. stoljeća. Tada se stvaraju radionice u St. Vidu kod
Ljubljane, St. Ruprethu kod Celovca, kod Beljaka; 1572. godine Hans Khisl je sagradio
radionicu u Fuţinama kod Ljubljane. U Sjevernoj Americi proizvodnja papira je započeta
1690. godine kada je Wilhelm Rittinghausen iz Mühlheima u Rurhu osnovao mlin kod
Germanstowna. U 18. stoljeću proizvodnja se širila po drugim krajevima. Španjolska i
Portugal uz vrlo staru tradiciju proizvodnje vrlo malo izvoze svoj papir u inozemstvo. Tek u
18. stoljeću počela se razvijati proizvodnja u Kataloniji, Argoniji i Kastilji. U skandinavskim
zemljama proizvodnja papira poznata je tek potkraj 17. stoljeća. U Hrvatskoj postoje podaci o
radionicama pavlinskog reda u Očuri blizu Lepoglave krajem 18. stoljeća i o radionicama u
Zagrebu 1772. godine. Sadašnji materijali svjedoče o zanimljivim činjenicama u našoj
ekonomiji. Tako se npr. papir u dubrovačkom arhivu razlikuje od papira u Zadru. Dubrovački
je papir 13. i 14. stoljeća donesen preko Ancone iz Fabriana, dok je zadarski nabavljen u
Veneciji.18
17 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 12-16.
18 Usp. Mošin, V. Nav.dj., str. 51-54.
14
Treća faza je tzv. moderna faza. Prema Stipišiću francuski fizičar i biolog Reomir je 1719.
godine primijetio da su vlakna trulog drveća izuzetna materija za pravljenje papira. To je prvi
učinio, po Reomirovoj ideji, ţupnik iz Regensburga, Jakob Christian Schäffer, 1750. godine.
Tako je drvo postalo sirovina za proizvodnju papira, što je učinilo da papir postane jeft in.
Tehnologija proizvodnje papira otada je stalno napredovala te je postala jednom od
najvaţnijih industrija suvremenog čovječanstva. Vaţno je za napomenuti da su europski
proizvoĎači papira već na početku unijeli jednu novost koju nisu poznavali ni Kinezi ni Arapi.
To je upotreba vodenog znaka ili filigrana.19
4. Filigranologija i vodeni znakovi
4.1. Definicije
Filigranologija20
je pomoćna povijesna znanost koja proučava vodene znakove (filigrane)
te proizvodnju papira. Za razvoj filingranologije kao pomoćne znanosti zasluţni su Rus
Nikolai Likhachev te Švicarac Charles Moise Briquet, ujedno i osnivač filingranologije.
Briquet razvojem novih tehnologijama pristupa vodenim znakovima koje je objavio u svom
djelu Les Filigranes. Dictionnaire historique des marques du papier dès leur apparition vers
1282 jusqu'en 1600 avec 39 figures dans le texte et 16112 fac-similés de filigranes, 1-4. U
ovom značajnom zborniku u četiri sveska autor rasporeĎuje graĎu po abecednom redu,
utvrĎuje stručnu terminologiju i prikazuje način iskorištavanja vodenih znakova za
odreĎivanje dobi i podrijetla papira. Ovo djelo dovelo je do novog znanstvenog pristupa
filingranologiji.21
Prema Puškardija-Ribkin vodeni znakovi ili filigrani na papiru različite su
oznake vidljive gledamo li ga prema svjetlu. Nastali su tako što se na mreţicu sita koje je
sluţilo pri ručnoj izradi papira ugraĎivala neka oznaka izraĎena obično od ţice. Kako je na
tome mjestu papir bio tanji, uz strukturu sita oznaka je postajala vidljiva na gotovome
papiru.22
19 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18-19.
20 Usp. Filigranologija. Hrvatski jezični portal. URL:
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search (2012-11-01)
21 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Vodeni znakovi XIII. i XVI. vijeka. Zagreb: Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, 1957., sv. 1. Str 7. 22 Puškardija-Ribkin, T. Nav.dj., str. 209.
15
4.2. Općenito
Kao što smo već napomenuli proizvodnja papira
došla je u Europu s Istoka u 12. stoljeću.
ProizvoĎači papira kupovali su konoplju u velikim
količinama. Nakon što bi je sortirali i oprali
stavljali bi je na hrpe da istrune nekoliko dana, a
zatim bi je nakon sušenja iskidali na komade te
usitnjavali pomoću čekića. Sve nečistoće ispirali su
s vodom, a nakon toga kalup za papir uranjao bi se
u bačve. Kako bi se kaša ravnomjerno rasporedila
po površini kalupa bilo je dovoljno uroniti samo
jednu trećinu kalupa, a zatim ga ravno podići i
staviti u ravomjerni poloţaj. Dnevno se moglo
proizvesti do 3000 listova papira velike veličine
poznate pod nazivom royal, dok se za male veličine
listova papira zvanih foolscap dnevno moglo proizvest 5000. Svaki komad ručno izraĎenog
papira sadrţavao je i uzorak kalupa u kojemu je formiran vodeni znak. Vodeni znakovi na
odreĎen su način bili upleteni na površinu kalupa tako da bi se slike pojavljivale na papiru što
se prvi put desilo u 12. stoljeću kao osobni znak svakog pojedinog proizvoĎača papira. Do
kraja 16. stoljeća mlinovima se još uvijek nije uz pomoć vodenog znaka moglo dokazati
podrijetlo ili kvaliteta papira. To se desilo tek početkom 17. stoljeća kada su se počele
prihvaćati prve konvencije o vodenim znakovima koje su ukazivale na kvalitetu, veličinu ili
oboje. Kako su tijekom 16. i 17. stoljeća vodeni znakovi pomalo gubili svoju trţišnu vaţnost
pojedini su mlinovi dodavali inicijale ili dr. simbole kao osobna obiljeţja isprva samo na
glavni dizajn, a zatim i kao dodatnu oznaku poznatu kao countermark na sredini druge
polovice kalupa. Tijekom 18. stoljeća vaţnost vodenih znakova zadrţali su samo Francuzi
dok su Englezi i Nizozemci postali imaginarci. Kalupe vodenih znakova iz 15. i 16. stoljeća
vrlo je lako raspoznati zbog način izrade i korištenja, dok je kasnije kalupe vodenih znakova
teško gotovo pa uvijek prepoznati. Uzrok tome je što bi ponekad zanimljiv dio bio izgubljen u
uvezivanju knjige, a nekad je tako jako tiskano preko njega da je sakriven ispod tinte.
Kvaliteta papira uglavnom je bila odreĎena selekcijom materijala od kojeg je napravljena, od
čisto bijele tkanine pravio se najkvalitetniji i najfiniji papir, a od obojenih tkanina i starih
konopa pa čak i dijela vune pravio se papir slabije kvalitete. Kada bi proizvoĎači nudili papir
svojim kupcima na izbor su im nudili tri vrste papira: fine (fini), second (drugi) i ordinary
Slika 1: Vodeni znakovi
16
(obični). Veličina papira bila je uvijek podloţna promjenama i neznačajnim varijacijama pa je
tako postojalo 300 engleskih naziva i kombinacija za veličinu papira, dok je u starnosti
postojalo svega šest glavnih grupa veličine papira koje su se koristile u to vrijeme (vidi Tabela
3). 23
Suvremena znanost uspjela je rekonstruirati vrijeme nastanka pojedinog znaka i
saznati koji ih je proizvoĎač papira koristio te se na taj način moţe odrediti vrijeme nastanka
papira. Proučavanjem vodenih znakova mogu se otkriti trgovački putevi kojima je papir
putovao od proizvoĎača do potrošača. Stipčević kao primjer navodi kako podrijetlo papira
moţe pomoći u rješavanju bibliološkog problema te da je dovoljno spomenuti slučaj prve
tiskane knjige na hrvatskom jeziku, Misala tiskanog 1483., za koji se dugo vjerovalo da je
tiskan u Veneciji. U novije vrijeme, meĎutim, došlo se do saznanja da je morao biti tiskan na
hrvatskom tlu, uz ostalo i zato što je papir upotrijebljen za njegovo tiskanje najvećim dijelom
njemačkog podrijetla, a ne talijanskog, koji bi morao biti da je knjiga zaista tiskana u
Veneciji. Osnovni razlog što su proizvoĎači pravili vodene znakone na papiru bio je zaštita
kvalitete njihovih proizvoda, drugim riječima, ti su vodeni znakovi imali istu funkciju koju su
kasnije imali zaštitni znakovi pojedinih tvornica.24
Iako im je namjena bila prepoznavanje
kvalitete i proizvoĎača papira, uskoro je posluţio i za prepoznavanje formata te označavanje
datuma proizvodnje i autentičnosti.
Inicijali na fabrijanskom papiru javljaju se od 1284. godine (B), onda 1286. (IO),
1288. (A). Potpuna se imena javljaju od 1305. godine. Fabrianski su vodeni znakovi: običan
kriţ i kriţ s kolutićima na krakovima, heraldički lijer, rozeta, stup, sjekira, arbalet, roda, konj
s uzdom, kasnije škarice, u 15. stoljeću papa s krunom na glavi i dr. Oni postaju zaštitni
znakovi odličnog papira te ih mnogi imitiraju u radionicama po drugim talijanskim
gradovima, a i po drugim zemljama. Većina poznatih vrsta vodenih znakova nastala je u
Italiji. Samo od nekih su: različite geometrijske figure – kriţ, krugovi, osmica, petlja, čvor
(najstariji znakovi), sunce, zvijezde, polumjesec (Genova) itd. Od kraja 15. stoljeća na
mletačkom i genovskom papiru pojavljuju se karakteristične dodatne oznake smještene na
uglu drugog polulista: u Veneciji dva ili tri slova (inicijali proizvoĎača) s trolistom ili kriţom
izmeĎu njih, u Genovi – noţica „gambino“, naočari ili monogram GTM. Tipični su francuski
vodeni znakovi: „armes de France“ – drţavni grb s tri lijera na heraldičkom štitu (do 15.
stoljeća), grb grada Pariza, dupin iz raznih pokrajna (s različitim aplikacijama i na štitu),
23 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57-61.
24 Stipčević, A. Nav. dj., str. 345.
17
posebni tipovi sidra (sa slovom T iz Champagne) itd. Njemačka je poznata po sljedećim
vodenim znakovima: svinja ili vepar, koji inače dolaze u grbovima gradova Schweidnitza,
Eberstadta, Eberbacha i dr., grbovi zemaljske gospode i gradova Nuremberga, Augsburga,
Schrobenhausena, Landshuta, Ansbacha i dr.; heraldički jednoglavi i dvoglavi orlovi s
inicijalima gospodara; vrlo su rašireni znakovi volovske glave (bez očiju) i papske krune
posebnog (uskog) tipa. Za Nizozemsku je značajan lav s propetim mačem koji inače dolazi u
grbovima Nizozemske, Flandrije i dr. te alegorijska ţenska figura s lavom u ogradi s geslom
„Pro Patria“, koja se upotrebljavala u raznim tvornicama, a imitirala se i u Rusiji. Češka od
16. do 19. stoljeća često imitira njemačke vodene znakove: to su heraldički orlovi, grbovi,
stojeći vitez i vitez na konju, imena gradova i gospode itd. Čitavo 16. stoljeće za Poljsku je
bio tipičan znak ljiljana. Najtipičniji poljski znakovi bili su plemički grbovi, šestokraki kriţ,
sjekira te potkova s kriţem unutra. Pitanje o vodenom znaku „dvostrukom kriţu“, koji neki
autori smatraju za maĎarski, nije još potpuno rasvjetljeno, jer se taj znak ranije javlja na
talijanskom papiru.25
Za preciziranje kronološke vrijednosti vodenih znakova potrebno je što točnije
razlikovati pojmove raznih kategorija sličnosti meĎu znakovima. Iz tog razloga Briquet je
uveo termine vrsta (famille), grupe (groupe) i tip. Autori Mošin i Traljić navode kako svaki
tip vodenog znaka „postoji u dvije varijante, često u četiri i više, prema broju forma
upotrebljenih za izradu papira i prema duţem ili kraćem trajanju vodenog znaka. Ove
varijante istog tipa potječu iz jedne radionice te se nazivaju identičnima (variétés identiques).
Ako se vodeni znakovi točno poklapaju jedan s drugim, a nisu sastavljeni na istom mjestu na
listu, tj. kad potječu iz različitih forma nazivaju se sličnima (variétés similaires), a kada
postoje male razlike meĎu njima koje su vrlo osjetljive oni se nazivaju raznolikima (variétés
divergentes).“26
U proteklome desetljeću muzikolozi su pokazali veliko zanimanje za vodene znakove
kao bibliografske dokaze. Više od bilo kojeg drugog područja povijesnog istraţivanja,
muzikologija je pronašla dodatne informacije koje mogu biti od velike vrijednosti za
istraţivanje papira i vodenih znakova. Detaljan pregled rezultata istraţivanja objavio je
Frederick Hudson 1987. godine. Dokumentacija i značaj takvih istraţivanja mogu se vidjeti u
posebnim svescima vodenih znakova koji su sastavni dio sabranih djela Bacha objavljenih
25 Usp. Mošin, V. Nav.dj., str. 47-53.
26 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Nav.dj., str. 8.
18
1985 od strane Wisso Weiba i Yoshitake Kobayashi, te Mozarta iz 1992 koje je objavio Alan
Tysen.27
U odreĎenim slučajevima, točan opis i analiza vodenih znakova mogu pomoći
reorganizirati razne dijelove rukopisa. Na taj način moţe se povezati podrijetlo papira sa
ţivotom skladatelja, te se na taj način moţe i uvidjeti mjesto u kojem je skladba nastala. Da bi
ove informacije bile pouzdane vodeni znak mora biti prepoznatljiv, a samim time potrebno je
znanje o povijesti pojedinih tvornica papira, vlasnicima mlinova te proizvoĎačima papira.28
Kao što smo već naveli vodeni znakovi mogu posluţiti za datiranje knjiga i odreĎivanje
bibliografskog formata. Bibliografski format knjige u razdoblju ručne proizvodnje papira
prvobitno se odreĎivao po tome koliko je puta tiskarski arak bio presavijen, a izraţavao se u
terminima folio, quatro, octavo itd., dok se kod novih knjiga format odreĎuje mjerenjem visine
hrpta.
4.3. Metode za otkrivanje vodenih znakova
4.3.1. Precrtavanje i sijenčanje vodenih znakova
Da bi uočili vodeni znakovi potrebno je papir na kojem se nalaze okrenuti izvoru
svjetlosti. Osim izvora svjetlosti potrebna nam je obična mekana
olovka te transparentni (faust) prozirni papir. Precrtavanje i
sjenčanje vodenih znakova izvodi se tako da se prozirni papir stavi
iznad vodenog znaka, a jedina razlika izmeĎu ove dvije metode je
ta da se kod precrtavanja slijede linije vodenog znaka dok
sjenčanje zahtjeva stabilnu podlogu na koju stavljamo papir s
vodenim znakom povrh koje se nalazi tanki prozirni papir.
Sjenčanje na prozirnom papiru stvara kopiju vodenog znaka (vidi
Sliku 1). U folio (dva lista) formatu vodeni znak se nalazi na
sredini papira. Vodeni znakovi u quarto (četiri lista) ili octavo (osam listova) formatu obično
su izrezani u nekoliko dijelova, te u ovom slučaju sjenčanjem trebaju biti nanovo sklopljena.
Precrtavanje i sjenčanje su jednostavni načini za dobivanje potpune slike vodenog znaka.29
27 Usp. Larue. J. Watermarks and musiclogy. Acta Musicologia 33(1961), str. 120-146. Prema: Bull's head and
Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period. Stuttgart, Vienna:
Berstein the memory of paper, 2009. Str. 44.
28 Usp. Konrad, U. The Use of Wattermarks in Musicology. Prema: Bull's head and Marmaid: history of paper
and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper,
2009. Str. 44-47.
29 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 67.
Slika 2: Sjenčanje
19
4.3.2. Ostale metode
Postoje tri različite X-ray tehnologije (vidi Slika 3) koje nam pomaţu pri otkrivanju
vodenih znakova koje su u upotrebi više od 20 godina. Te tri tehnologije su: beta radiografija,
elektronska radiografija te soft-X-ray radiografija. Njihova upotreba uvelike ovisi o izvoru
vodenog znaka te okolnostima pod kojima su slike uzete.
Beta radiografija moţe pruţiti sliku vodenog znaka vrlo visoke kvalitete, prvenstveno
zbog dobrog kontrasta te zbog ravnomjerne izloţenosti x-ray filma. Ovisno o intenzitetu
zračenja i x-ray filmova koji se koriste vrijeme
ekspozicije obično varira 2,5 - 8 sati za jedan
primjerak. Ova tehnologija testirana je sredinom
četrdesetih godina u SAD-u. Prvu beta
radiografiju objavio je D. P. Erastov 1960.
godine. Britanski muzej u Londonu primjenjuje
iste postupke od srpnja 1966, dok su istraţivanja u Kopenhagenu pokrenuta od siječnja 1967.
godine.30
Vrlo dobri rezultati slike vodenog znaka postiţu se elektronskom radiografijom. Dobivene
slike su vrlo jasne i oštre. Ovdje je metalna folija ozračena visokom energijom x-ray izvora
koji uzoruje da se elektroni od metalne folije izdvoje te tako apsorbirani ulaze drugačije u
papir ovisno o njegovoj debljini i strukturi. X-ray film smješten je na suprotnoj strani
izloţenog papira te je na taj način vidljiv vodeni znak i papirna struktura. Tehnologija je vrlo
prikladna za slike vodenih znakova iz knjiga. Elektronska radiografija koristi vrlo jake x-ray
izvore (200-250kV), te ne samo da iziskuje veliku zaštitu od zračenja, već za razliku od beta
radiografije, elektronska i soft-ray radiografija imaju kraće vrijeme ekspozicije. Jedno
zračenje traje izmeĎu 1-2 minute.31
Soft-X-ray radiografija jedna je od najsigurnijih i najprikladnijih tehnologija u području
povijesti umjetnosti. UreĎaj je prenosiv bez poteškoća, a moţe se izravno postaviti u
muzejima ili privatnim kolekcijama. Raspon zračenja je vrlo nizak (7-10kV). X-ray film treba
biti postavljen neposredno ispod papira koji sadrţi vodeni znak. Razlika izmeĎu udaljenosti
S1 i S2 raste do 22% za format A4, a intenzitet izloţenosti x-ray filma smanjuje se u skladu s
30 Isto.
31 Isto.
Slika 3: Korištenje X-ray tehnologije
20
tim prema rubovima. Upravo iz tog razloga modificirani soft-x-ray ureĎaji korišteni su u
posljednjih nekoliko godina.32
4.4. Digitalizacija vodenih znakova
U mnogim zemljama svijeta proces digitalizacije dijela kulturne baštine prepoznat je kao
vaţan cilj u ostvarivanju kulturne politike i kulturnog razvitka zemlje. Proces digitalizacije
omogućuje da se kultirni sadrţaj, koji čini vaţan dio nacionalnog identiteta postepeno
digitalizira te podsredstvom knjiţnica stavi na uvid i upotrebu graĎanima, studentima,
kulturnim radnicima, umjetnicima i znanstvenicima, omogućavajući na taj način velikom
broju zainteresiranih pristup i pretraţivanje sadrţaja kulturne baštine. U posljednja dva
desetljeća u potpunosti se izmijenio koncept komuniciranja, informiranja, prijenosa podataka i
njihove pohrane. Računalo i nove računalno bazirane tehnologije nametnule su se kao
sastavni dio gotovo svakog segmenta u privatnom i poslovnom okruţenju, što je dovelo
ljudsku komunikaciju i potrebe u digitalni svijet.33
Digitalizirane zbirke vodenih znakova koje su dostupne na internetu u zadnjih nekoliko
godina pruţile su neophodnu pomoć pri dataciji te su ujedno nezaobilazne pri ubikaciji
dokumenata. Što se da za zaključiti da vrijednost objavljenih zbirki vodenih znakova nije
umanjena, već suprotno, povećava im se vrijednost. Najvaţnije od njih sedamnaest su
Picardova „Findbücher“ i Briquetova „Les Filigranes“. Za postavljanje Picardove i
Briquetove zbirke na internet preuzeo je EU projekt Bernstein na temelju podataka koje je dao
na korištenje partner na projektu Laboratoire de Médiévistique Occidentale de Paris
(LAMOP).34
32 Isto, str. 67-68.
33 Behlilović, N.; Begović, P.; Mrdović, S. Različiti aspekti zaštite pristupa digitalizovanoj kulturnoj baštini.
URL:
http://people.etf.unsa.ba/~smrdovic/publications/Razliciti_aspekti_zastite_pristupa_digitalizovanoj_kulturnoj_ba
stini.pdf (2012-11-01)
34 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 87.
21
4.5. Bernstein – the memory of paper
Bernstein – the memory of paper je projekt pod pokroviteljstvom Europske unije u sklopu
programa eContentplus. Cilj projekta je stvoriti integrirano europsko digitalno okruţenje koje
sadrţi informacije o povijesti papira. Projekt povezuje europske baze vodenih znakova te na
taj način nudi opseţan i značajan izvor informacija o papiru. Kao višejezični portal za vodene
znakove omogućit će se istraţivanje
pomoću koordinirane i standardizirane
terminologije. Osnovna ideja projekta
Bernstein je, iznad svega, stvoriti
tehničku infrastrukturu koja će
omogućiti korisnicima pristup
informacijama o papiru i vodenim
znakovima. Imajući to u vidu smatra
se da će glavne skupine korisnika biti
povjesničari, povjesničari umjetnosti,
istraţivači rukopisa i inkunabula, te konzervatori. Projekt ujedno predstavlja zajednički napor
izmeĎu humanističkih i informacijskih znanosti, te potiče suradnju izmeĎu akademskih
zajednica i vladinih institucija u europskim zemljama.35
Bernstein – the memory of paper ima pet komponenti: katalog, atlas, bibliografija,
stručnost i KIT (vidi Sliku 4 ). Katalog pruţa mogućnost utvrĎivanja povijesti pojedinih
dijelova papira. Sadrţi oko 160.000 podataka o različitim karakteristikama papira
proizvedenog u Europi prvenstveno u srednjem vijeku. Pretraţivanje je omogućeno prema
ključnim riječima i/ili karakteristikama papira. Ţeljeni vodeni znak moţe se pronaći i prema
motivu, a statističke funkcije omogućuju kvantitativne podatke. Atlas omogućuje kreiranje
mape papirne distribucije u prostoru i vremenu. Bibliografija sadrţi više od 31.000
bibliografski zapisa, publikacija o povijesnim, tehnološkim, društvenim, poslovnim i drugim
aspektima predmodernog papira objavljenih do danas. Komponente stručnosti sadrţe
softverske alate za vodene znakove. Posljednje, ali ne i najmanje vaţno besplatni aplikacijski
35 Usp. Bernstein – the memory of papers: collaborative systems for paper expertise and history. URL:
http://www.bernstein.oeaw.ac.at/twiki/pub/Main/DocumentsArchive/Description_of_work_Bernstein_%28wo_s
upport_letters%29.pdf (2012-11-01)
Slika 4: Korisničko sučelje: Bernstein
22
softverski paket KIT (vidi Slika 5) koji omogućuje korisniku mogućnost da postavi vlastitu
bazu podataka vodenih znakova. Nakon uspješne instalacije povezuje se sa MySQL serverom
baze Bernstein. Njegove ključne funkcije su da klasificira i identificira vodene znakove, da
vrši mjerenje vodenih znakova pomoću metričkih parametara, da vrši usporedbu vodenih
znakova, da omogućuje slikanje, skladištenje i digitalnu obradu vodenih znakova.36
Projekt Bernstein ima devet partnera i upravo zbog toga višejezičnost se provodi u svim
područjima projekta. Jezici koji su odabrani predstavljaju aktivnu zajednicu koja sudjeluje u
istraţivanju papira i koji su razvili vlastitu terminologiju za klasifikaciju vodenih znakova. To
su sljedeći jezici: njemački (npr.
Piccard-Online, WZMA), engleski
(WILC), francuski (Briquet),
talijanski (Zonghi), ruski
(Likharchev), španjolski (Oriol Valls
i Subirá) te najnoviji maĎarski. Iako
postoje dva nizozemska partnera,
nizozemski jezik je izostavljen iz
podrţanih jezika zbog toga što ne
postoji nizozemska klasifikacija ni terminologija za vodeni znak.
Bernsteinov popis pojmova vodenih znakova u prvoj verziji se nazivao tezaurus. Prva verzija
bila je dostupna na četiri jezika: engleskom, francuskom, njemačkom i talijanskom, a danas,
kao što smo već napomenuli, na još tri. Popis pojmova vodenih znakova ispunjava dva
osnovna cilja: ujedinjuje nomenklaturu u svakom jeziku te omogućuje višejezični rječnik na
sedam jezika. Nadalje, to je osnova za klasifikaciju vodenih znakova pri pregledavanju
motiva.
Funkcija pregledavanje motiva provodi klasifikacijsku shemu vodenih znakova na
temelju baza podataka PO (Piccard – Online), WILC, WZMA te repozitorija vodenih
znakova. To omogućuje pregledavanje kroz klasifikacijsku hijerarhiju po imenima ili po
ikonama (vidi Sliku 6). Klasifikacija je formulirana prema jezicima koji su zastupljeni u
Bernsteinu, te su nam na taj način informacije organizirane hijerarhijski.
36 Usp. Watermark Toolkit: user manual. URL: http://www.memoryofpaper.eu:8080/kit/doc/UserManual.pdf
(2012-11-01)
Slika 5: KIT
23
Vaţnost vodenih znakova za identifikaciju papira poznat je već više od dvjesto
godina.37
Ova vrsta datiranja postiţe se usporedbom nedatiranih vodenih znakova s onima
koji su datirani. Mnogi pojedinačni istraţivači prikupili su datirane vodene znakove, te ih
postavili u kataloge. Dakle, u dvjesto godišnjoj povijesti prikupljanja vodenih znakova,
objavljeni su brojni katalozi koji opisuju
podrijetlo i kvalitetu vodenog znaka.
Katalozi uglavnom sadrţe obrise vodenih
znakova nastalih tehnikom precrtavanja, a
takoĎer uključuju i druge informacije kao
što su datum, mjesto uporabe itd. Mnogi
katalozi rasporeĎeni su prema motivima.
Potraga za vodenim znakovima u katalogu knjiga vrlo često je naporna jer se neki motivi
javljaju u bezbroj varijacija. Ako potraga završi s negativnim rezultatom nitko ne moţe biti
siguran je li se vodeni znak zanemario pri opisu ili nije pronaĎen u knjizi. Drugi nedostatak je
da većina tih kataloga sadrţi samo crteţe koji su po svojoj naravi subjektivni i često nisu
točni. Baze podataka su više korisnije jer sadrţe više podataka, a sam projek Bernstein
povezuje sljedeće baze podataka za vodene znakove: Piccard-Online (PO), WILC
(Watermarks in Incunabula in the Low Countries), NIKI (Database of Watermarks and Paper
used for Prints and Drawings developed by the Dutch University Institute for Art History in
Florence), WZMA (Watermarks of the Middle Ages), WIES (Watermarks in Incunabula
printed in España; The Hague, Netherlands), WIGB (Watermarks in Incunabula printed in
Great Britan; Paul Needham, Princeton and KB, The Hague), SZ (Stiftung Zanders, Bergisch
Gladbach, Germany), SFH (Collection Stefan Feyerabenden, industrial produced watermarks
1870-2010), APCCV (Archivo de Protocolos del Real Colegio Seminario de Corpus Christi
de Valencia-IVC+R, Spain), EEP (Estonian Early Prints, Tartu, Estonia) i FWD (Filigrania
Watermark Database, Basel, Switzerland).
Orginalne baze ostaju u ustanovama koje su ih izradile i ne kopiraju se u neki skupni
katalog odnosno bazu. Time, s jedne strane, pitanja autorskih prava ne predstavljaju problem,
dok s druge strane, podaci dostupni putem portala nisu dostupni online u stvanrom vremenu
već se aţuriraju.
37 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 99.
Slika 6: Pretraživanje po motivu na engleskom jeziku
24
5. Standardi za bibliografsku kontrolu starih i tiskanih
knjiga
Standard koji se bavi bibliografskom kontrolom stare knjige je ISBD(A): Međunarodni
standardni bibliografski opis starih omeđenih publikacija (antikvarnih)38
dok se u okruţenju
online kataloga prilikom opisa stare knjige koristi UNIMARC format. U sljedećim
potpoglavljima detaljnije će biti objašnjena dva standarda ISBD(A) i ISBD(PM):
Međunarodni standardni bibliografski opis tiskanih muzikalija39
te UNIMARC format.
Razlog zbog kojeg smo izabrali navedena dva standarda je taj što će nam za primjer vodenih
znakova posluţiti stare rukopisne muzikalije te je za njihov opis potrebno usporedno koristiti
oba ISBD standarda.
5.1. Odnos između ISBD(A) i ISBD(PM)
ISBD(A) odreĎuje propise za opis i identifikaciju starih omeĎenih publikacija
(antikvarnih), utvrĎuje redoslijed elemenata opisa i propisuje interpunkcijski sustav za opis.40
Namjena je ISBD(A)-a da omogući opis starih knjiga za opće kataloge, bibliografije i baze
podataka koji sadrţe pribliţno jednake, detaljne opise za knjige i drugu bibliotečnu graĎu iz
svih razdoblja. Nadalje, ISBD(A) nastoji sačuvati doslovan tekst a ujedno i zadrţava koncept
glavnog mjesta izdavanja te se to mjesto navodi kao prvo u skupini impresuma. 41
ISBD(PM)
je standard za identifikaciju tiskanih muzikalija. Njegova osnovna svrha je „ utvrditi propise
za usklaĎenu katalogizaciju u cijelom svijetu, kako bi se pospješila meĎunarodna razmjena
bibliografskih podataka meĎu nacionalnim bibliografskim središtima i u cijeloj meĎunarodnoj
knjiţničarskoj i informacijskoj zajednici. Svrha je ISBD-a da utvrĎivanjem elemenata koje
obuhvaća bibliografski opis, propisivanjem redoslijeda kojim se ti elementi trebaju navoditi i
interpunkcijskih simbola kojima se oni moraju razgraničiti: (A) omogućuje razmjenu zapisa iz
raznih izvora, tako da se zapisi izraĎeni u jednoj zemlji lako mogu preuzeti u knjiţnicne
kataloge ili druge bibliografske popise bilo koje druge zemlje; (B) pomognu u razumijevanju
zapisa unatoč jezičnim zaprekama, tako da zapisi izraĎeni za korisnike jednog jezika budu
38 ISBD(A): MeĎunarodni standardni bibliografski opis starih omeĎenih publikacija (antikvarnih). 1. hrvatsko
izd. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Nacionalna i sveucilišna biblioteka, 1995.
39 ISBD(PM): MeĎunarodni standardni bibliografski opis (tiskanih muzikalija). 1. hrvatsko izd. Zagreb:
Hrvatsko knjiţnicarsko društvo, 2006.
40 ISBD(A). Nav.dj., str. 1.
41 Isto, str. IX.
25
razumljivi korisnicima drugih jezika; i (C) olakšaju prijenos bibliografskih zapisa u
strojnočitljiv oblik.“42
Radi boljeg pregleda razlike u shemi izmeĎu ISBD(A) i ISBD(PM) prikazat ćemo njihov
odnos u Tabeli 4. U daljnjem tekstu navest ćemo samo skupine kod kojih su razlike vidljive u
propisanoj interpunkciji te razlikama u elementima.
Razlike su: prema ISBD(A) u 2. skupini unutar „2.5 podaci o odgovornosti uz dodatni
podatak o izdanju“, iza prvog podatka slijedi interpunkcija; dok te interpunkcije u shemi
ISBD(PM) nema.43
ISBD(PM) sadrţi 3 skupinu pod nazivom „Posebni podaci o tiskanim
muzikalijama“ pod koju spadaju sljedeći elementi s propisanim interpunkcijama:
3.1 Posebni podatak o tiskanim muzikalijama
= 3.2 Usporedni posebni podatak o tiskanim muzikalijama (neobvezatno).44
U skupini 4, prema shemi ISBD(PM)-a nalazimo na propisanu interpunkciju za sljedeći
element: 4.3 [ ] podatak o funkciji raspačavatelja, dok se s druge strane 4.3 se ne upotrebljava
prema shemi ISBD(A). ISBD(PM) se razlikuje i u 4.5 - mjesto tiskanja, proizvodnje ili
urezivanja s propisanom interpunkcijom ( . Dok u ISBD(A) nalazimo sljedeće: 4.5 Mjesto
tiskanja s istom interpunkcijom ali uz dodatnu podjelu na prvo mjesto i iduće mjesto. Uz
iduće mjesto ide i propisana interpunkcija ; . Isto tako, ISBD(PM) se razlikuje u 4.6 – tiskar,
proizvoĎač ili ureĎivač s propisanom interpunkcijom : , dok u ISBD(A) nailazimo sljedeće 4.6
– tiskar s istom interpunkcijom. Nadalje, razlika je takoĎer vidljiva i u 4.7 gdje kod
ISBD(PM) označava godinu tiskanja ili proizvodnje, a kod ISBD(A) samo godinu tiskanja.
Propisana interpunkcija im je ista ; . Prema ISBD(PM) osma skupina je standardni broj (ili
alternativa) i uvjeti nabavljanja dok je osma skupina prema ISBD(A) identifikator
jedinstvenosti. Razlika je i u tome što shema ISBD(PM) unutar osme skupine propisuje i
odreĎene elemente s pripadajućim interpunkcijama koji su:
8.1 Standardni broj (ili alternativa)
: 8.3 Uvjeti nabavljanja i/ili cijena.45
Prema shemi ISBD(A) osma skupina nema zadane elemente.
42 ISBD(PM). Nav.dj., str. 11.
43 ISBD(A). Nav.dj., str. 13.
44 ISBD(PM). Nav.dj., str. 20.
45 Isto, str. 20-21.
26
Tabela 4: Odnos između standarda ISBD(A) i ISBD(PM)
ISBD(A) ISBD(PM)
1. Stv. nasl. i podaci o odgovornosti 1. Stv. nasl. i podaci o odgovornosti
1.1 Gl. stv. nasl. 1.1 Gl. stv. nasl.
1.2 Opća oznaka graĎe 1.2 Opća oznaka graĎe
*1.3 Usp. stv. nasl. *1.3 Usp. stv. nasl.
*1.4 Podnaslov *1.4 Podnaslov
1.5 Podaci o odg. 1.5 Podaci o odg.
Prvi podatak Prvi podatak
*Idući podatak *Idući podatak
2. Izdanje 2. Izdanje
2.1 Podatak o izd. 2.1 Podatak o izd.
*2.2 Usp. podatak o izd. *2.2 Usp. podatak o izd.
2.3 Podaci o odg. koji se odnose na izd. 2.3 Podaci o odg. koji se odnose na izd.
Prvi podatak Prvi podatak
*Idući podatak *Idući podatak
*2.4 Dodatni podatak o izd. *2.4 Dodatni podatak o izd.
2.5 Podaci o odg. uz dodatni podatak o odg. 2.5 Podaci o odg. uz dodatni podatak o odg.
Prvi podatak Prvi podatak
*Idući podatak *Idući podatak
3. Posebni podaci 3. Posebni podaci o tiskanim muzikalijama
Nema 3.1 posebni podatak o tisk. muzikalijama
*3.2 Usp. Posebni dodatak o tisk. muzik.
4. Izdavanje, raspačavanje itd. 4. Izdavanje, raspačavanje itd.
4.1 Gl. mjesto izdavanja … 4.1 Mjesto izdavanja...
Prvo mjesto Prvo mjesto
*Iduće mjesto *Iduće mjesto
*4.2 Podatak o nakladniku … *4.2 Nakladnik....
4.3 Ne upotrebljava se *4.3 Pod. o funk. raspačavatelj
27
4.4 Godina izdavanja … 4.4 Godina izdanja...
4.5 Mjesto tiskanja *4.5 Mjesto tiskanja, urezivanja...
Prvo mjesto *4.6 Tiskar, proizvođač ili uređivač
*Iduće mjesto 4.7 Godina tiskanja ili proizvodnje
*4.6 Tiskar
4.7 Godina tiskanja
5. Materijalni opis 5. Materijalni opis
5.1 Posebna oznaka graĎe i opseg 5.1 Posebna oznaka graĎe i opseg
5.2 Podatak o ilustracijama 5.2 Podatak o ilustracijama
5.3 Format i/ili dimenzije 5.3 Dimenzije jedinice
*5.4 Podatak o popratnoj građi *5.4 Podatak o popratnoj građi
6. Nakladnička cjelina 6. Nakladnička cjelina
6.1 Sk. stv. nasl. ili stv. nasl. kola 6.1 Sk. stv. nasl. ili stv. nasl. kola
*6.2 Usp. sk. stv. nasl. *6.2 Usp.stv. nasl. nakl. cjel. ili kola
*6.3 Podnasl. nakladničke cjeline *6.3 Podnasl. nakladničke c. ili kola
6.4 Podaci o odg. … 6.4 Podaci o odg. …
Prvi podatak Prvi podatak
*Idući podatak *Idući podatak
6.5 MeĎunarodni standardni serijski broj niza 6.5 MeĎun.stand.serijski br.niza ili kola
6.6 Numeracija nakladničke cjeline 6.6 Numeracija nakladničke cjeline ili kola
7. Napomena 7. Napomena
8. Identifikator jedinstvenosti 8. Standardni br. i uvjeti nabavljanja
8.1 Standardni broj (ili alternativa)
8.3 Uvjeti nabavljanja i/ili cijena
28
5.2. Format UNIMARC za strojnočitljivo katalogiziranje
Osnovna je svrha formata UNIMARC omogućiti meĎunarodnu razmjenu
bibliografskih podataka u strojnočitljivom obliku izmeĎu nacionalnih bibliografskih ustanova.
Opseg je formata UNIMARC odrediti označitelje sadrţaja (oznake polja, indikatore i oznake
potpolja) koji se pridaju bibliografskim zapisima u strojnočitljivom obliku, te odrediti logički
i materijalni format zapisa. Format uključuje označitelje sadrţaja za omeĎene publikacije,
serijske publikacije i drugu neomeĎenu graĎu, kartografsku graĎu, muzikalije, zvučne snimke,
grafiku, projiciranu filmsku graĎu i video graĎu, staru i rijetku graĎu i arhivsku graĎu te
elektroničku graĎu.46
Vezano uz dopune UNIMARC-a, izraĎene su Smjernice za upotrebu
UNIMARC-a za stare omeđene publikacije (antikvarne) koje objašnjavaju primjenu formata
UNIMARC pri izradi zapisa za stare omeĎene publikacije. Stare omeĎene publikacije
uglavnom su one proizvedene prije uvoĎenja strojnog tiskanja u 19. st., a uključuju i one
objavljene za ograničeno raspačavanje ili za prodaju na zahtjev. Novije publikacije
proizvedene ručno ili metodama koje nastavljaju tradiciju ručnog tiskanja mogu se takoĎer
obraditi istim standardima (definicija prema ISBD(A)-u). Upotreba ovih Smjernica nije
ograničena samo na omeĎene publikacije, već one donose i upute za opis različitih vrsta
publikacija proizvedenih u doba ručnog tiskanja. Za opis antikvarne publikacije potrebno je
uspostaviti standardizirane označitelje sadrţaja koji će obuhvatiti posebna svojstva ove vrste
publikacija. 47
Polja kojima ćemo se baviti u radu odnose se na muzikalije. Prema Uputama za
uporabu formata UNIMARC za kataložni opis tiskanih i rukopisnih muzikalija i zvučnih
glazbenih snimaka to su sljedeća polja: 001 - Identifikator zapisa , 005 - Identifikator verzije ,
013 - MeĎunarodni standardni broj za glazbu (ISMN), 071 - Nakladnički broj za glazbu, 100 -
Opći podaci za obradu, 101 - Jezik jedinice, 102 - Zemlja izdavanja ili proizvodnje, 110 -
Polje kodiranih podataka: serijske publikacije, 126 - Polje kodiranih podataka: zvučne snimke
– fizička obiljeţja, 128 - Polje kodiranih podataka: muzičke izvedbe i partiture, 200 - Stvarni
naslovi i podaci o odgovornosti, 205 - Izdanje, 210 - Izdavanje, raspačavanje itd., 215 -
Materijalni opis, 225 - Nakladnička cjelina, 300 - Opća napomena, 304 - Napomena o
glavnom naslovu i o glavnome stvarnom naslovu, 312 - Napomena o sporednom stvarnom
naslovu koji se jezikom i/ili pismom razlikuje od glavnoga stvarnog naslova, 312/1 -
46 UNIMARC: bibliografski format. Zagreb: Hrvatsko knjiţničarsko društvo; Zadar: Sveučilište u Zadru, 2009.
Str. 7.
47 Smjernice za upotrebu UNIMARC-a za stare omeĎene publikacije (antikvarne). URL:
http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/336/1585/www.nsk.hr/e-izdanja/430305116.htm (2012-11-09)
29
Napomena o podnaslovu, 327 - Napomena o dodacima uz sadrţaj (predgovor, pogovor i sl.) te
o sadrţanim, dodanim i prištampanim radovima, 305 - Napomena o izdanju, 305/1 -
Napomena o bibliografskoj povijesti djela, 306 - Napomena o izdavanju, raspačavanju itd.,
307 - Napomena o materijalnom opisu, 310 - Napomena o dostupnosti, 316 - Napomena o
primjerku, 316/1 - Napomena o brojčanim podacima, 320 - Napomena o bibliografiji, 320/1 -
Napomena o saţecima, 320/2 - Napomena o kazalu, 334 - Napomena o nagradama, 410 -
Nakladnička cjelina (niz), 461 - Skup, 462 - Podskup, 421 - Prilog, 422 - Matična publikacija,
423 - Izdano sa, 452 - Druga izdanja u drugome mediju, 500 - Jedinstveni stvarni naslov, 532
- Prošireni stvarni naslov, 675 - Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), 700 - Osobno
ime: primarna odgovornost, 701 - Osobno ime: alternativna odgovornost, 702 - Osobno ime :
sekundarna odgovornost, 710 - Naziv korporativnog tijela: primarna odgovornost, 711 - Naziv
korporativnog tijela: alternativna odgovornost, 712- Naziv korporativnog tijela: sekundarna
odgovornost, 801 - Polje izvora podataka, 990 - Signatura, 991 - Inventarni broj, 992 - Interna
lokacija dokumenta i 998 - Interna potreba sluţbi NSK.48
U UNIMARC formatu za
bibliografski opis nailazimo još na dva polja koja se odnose na muzikalije. To je polje 036 -
Glazbeni incipit, te polje 208 - Skupina posebne graĎe: posebni podaci za tiskane muzikalije
koje pripada ISBD(PM) Skupni 3, tj. elementu 3.2 Usporedni posebni dodatak o tiskanim
muzikalijama.49
U cjelokupnom poglavlju usporeĎivali samo odnos izmeĎu dva ISBD standarda,
ISBD(A) i ISBD(PM), koji su od iznimne vaţnosti za bibliografsku obradu starih
rukopisnih/tiskanih muzikalija. Ujedno smo se bavili i UNIMARC formatom za bibliografski
format čije korištenje omogućava razmjenjivanje bibliografskih podatak s drugim knjiţničnim
središtima i ustanovama. Navedeni ISBD-i odreĎuju razne propisa uz pomoću kojih se stvara
redoslijed te sustav za opis pomoću kojih se stare tiskane muzikalije mogu detaljno opisati. U
Tabeli 5 prikazat ćemo odnos ISBD(A)/ISBD(PM) i UNIMARC polja. Elementi ISBD(A)
navedeni su u lijevom stupcu, a označitelji sadrţaja za UNIMARC za svaki element podataka
navedeni su u desnom stupcu.
48 Upute za uporabu formata UNIMARC za kataloţni opis tiskanih i rukopisnih muzikalija i zvučnih glazbenih
snimaka. URL:
http://haw.nsk.hr/publikacija/1098/upute-za-uporabu-formata-unimarc-za-katalozni-opis-tiskanih-i-rukopisnih-
muzikalija-i-zvucnih-glazbenih-snimaka (2012-11-11)
49 Usp. UNIMARC. Nav.dj., str. 10-11.
30
Tabela 5: Odnos ISBD(A)/ISBD(PM) i UNIMARC polja
ISBD(A)/ISBD(PM) UNIMARC POLJA
Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti 200
Izdanje 205
Posebni dodaci o tiskanim muzikalijma 208
Izdavanje, raspačavanje itd. 210
Materijalni opis 215
Nakladnička cjelina 225
Napomena
Opća napomena
Napomena o stvarnom naslovu i podacima o odgovornosti
Napomena o izdavanju i bibliografskoj povijesti djela
Napomena o izdavanju, raspačavanju
Napomena o materijalnom opisu
Napomena o uvezu i dostupnosti
Napomena o srodnim naslovima
Napomene o opisivanom primjerku
Napomena o povijesti primjerka
Napomena o postupcima zaštite
Napomena o bibliografiji/kazalima/saţecima koje publikacija
sadrţi
Napomena o kazalima/saţecima/bibliografskim bilješkama u
drugim izvorima
Napomena o sadrţaju
Napomena o nagradama
3- -
300
304
305
306
307
310
312
316
317
318
320
321
327
334
Kodirani podaci
Opći podaci za obradu 100
Jezik/jezici jedinice 101
Zemlja izdavanja ili proizvodnje 102
Polje kodiranih podataka: Serijske publikacije i druga neomeĎena
graĎa
110
Polje kodiranih podataka: Zvučne snimke i tiskane muzikalija 125
Polje kodiranih podataka: Zvučne snimke – Materijalna obiljeţja 126
Polje kodiranih podataka: Trajanje zvučne snimke i tiskanih
muzikalija
127
Polje kodiranih podataka: Glazbene izvedbe i partiture 128
Kodirani podaci za antikvarnu graĎu 140, 141
31
6. Istraživanje
6.1. Svrha i cilj istraživanja
Svrha rada je prikazati povijest proizvodnje i raspačavanja papira u Europi s posebnim
naglaskom na vodene znakove te njihovu ulogu u bibliografskom opisu stare knjige, s ciljem
da se istraţe mogućnosti korištenja vodenog znaka kao jednog od sredstava za odreĎivanje
formata knjige, dataciju i ubikaciju, odnosno kao sredstva za utvrĎivanje točnosti datacijskih
podataka kod knjiga u kojima je iz raznih razloga otisnuta netočna godina tiska ili odreĎivanje
razdoblja tiska za knjige u kojima godina tiska uopće nije navedena.
6.2. Metodologija
Istraţivanje je provedeno u Drţavnom arhivu Zadar (DAZD) koji u svom fondu posjeduje
zbirku starih rukopisnih i tiskanih muzikalija. Arhivsko i knjiţno gradivo u DAZD nastalo je
djelovanjem drţavnih i drugih ustanova, organizacija i pojedinaca, najviše s područja
Dalmacije, od 10. do 21. stoljeća. Tijekom 18. i 19. stoljeća u Arhiv je pohranjeno gradivo
mletačke uprave (1409.-1797.), prve austrijske uprave (1797.-1805.), francuske uprave
(1806.-1813.) te druge austrijske uprave (1813.-1918.).50
Prvi dio istraţivanja odnosio se na detaljno proučavanje dostupne relevantne literature
koja nam je proširila sliku o temi i time teoretski dala jasne prikaze vezane za problem rada.
Tiskani katalog „Popis muzikalija“ koji se nalazi u DAZD podjeljen je u sedam skupina.
Prvoj skupini pripadaju Muzikalije zadarske filharmonije. Arhivska graĎa smještena je u
arhivskim kutijama. Pregledali smo dvadeset arhivskih kutija rukopisnih muzikalija u kojima
se nalazi sveukupno 127 signatura koje su bile u vlasništvu Zadarske filharmonije koja je
djelovala od 1858.-1943. godine iz prve skupine. Vaţno za napomenuti da kutiju pod rednim
brojem 7 nismo pregledali zbog jakog oštećenja graĎe. Vodene znakove smo precrtali sluţeći
se mekanom običnom hb olovkom i transparentnim (faust) papirom, dok smo neke čak uspjeli
i fotografirati. Nakon što smo prikupili sve vodene znakove na jednom mjestu započeli smo s
pretraţivanjem Bernstein baze podataka ne bi li pronašli iste i/ili slične vodene znakove.
Bitno je za naglasiti da smo u više različitih jedinica pronašli iste vodene znakove te smo u
tom slučaju precrtali samo jedan vodeni znak.
50 Usp. Vaţnost gradiva. URL: http://www.dazd.hr/hr/arhivsko-gradivo (2012-11-05)
32
6.3. Vodeni znakovi pronađeni u DAZD
Vodene znakove (VZ) podijeljeni smo u sedam kategorija: fauna, kriţ, kruna, nebeska
tijela, oruţje, slova i štit.
6.3.1. Fauna
VZ1: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača
ispod slova FF. Visina: 10 cm; širina: 8,2 cm.
VERDI, Giuseppe. La traviata
DAZD, Kutija 1, sign. 1/3.
VZ2: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača ispod
slova FF. Visina: 10,2 cm; širina: 9 cm.
VERDI, Giuseppe. I due foscari: coro ridoto per violine.
DAZD, Kutija 4, sign. 1/18.
33
6.3.2. Križ
VZ3: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača ispod slova FF.
Visina: 11 cm; širina: 8,5 cm.
VERDI, Giuseppe. Nabucodonosor: coro che precede il Finale I
DAZD, Kutija 5, sign. 1/26
VZ4: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača ispod slova FF.
Visina: 10,8 cm; širina: 8,8 cm.
ANONYMUS. Zigeunerium: Ouverture
DAZD, Kutija 9, sign. 1/56.
VZ5: Križ u štitu na vrhu kruna. Visina: 6 cm; širina: 3,2 cm.
VERDI, Giuseppe. I due foscari: recitativo e cavatina
DAZD, Kutija 4, sign. 1/20
34
6.3.3. Kruna
VZ6: Kruna. Visina: 6 cm; širina: 5,7 cm.
DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino
Fallieri
DAZD, Kutija 1, sign. 1/7
VZ7: Kruna s križem na vrhu. Visina: 4,5 cm; širina: 5 cm.
VERDI, Giuseppe. I due foscari: recitativo e cavatina
DAZD, Kutija 4, sign. 1/20
35
6.3.4. Nebeska tijela
VZ8: Kruna sa križom ispod slova FB. Visina: 8 cm; širina: 6 cm.
APOLLONI, G. L'Ebreo: preludio e prologo.
DAZD, Kutija 10, sign. 1/64.
VZ9: Polumjesec s licem. Visina: 3,9 cm;
širina: 3 cm.
VERDI, Giuseppe. La traviata
DAZD, Kutija 1, sign. 1/3.
36
VZ10: Tri polumjeseca, najvedi s licem. Visina: 5,2 cm;
širina: 9 cm.
DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino
Fallieri
DAZD, Kutija 1, sign. 1/7.
VZ11: Tri polumjeseca. Visina: 4,5 cm; širina: 7,5 cm.
DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino
Fallieri
DAZD, Kutija 1, sign. 1/7
VZ12: polumjesec s licem. Visina: 4 cm; širina: 2,8
cm.
VERDI, Giuseppe. I due foscari: coro ridoto per
violine.
DAZD, Kutija 4, sign. 1/18.
37
6.3.5. Oružje
6.3.6. Slova
VZ13: Luk i strijela unutar kojeg su slova Z i ?. Visina: 5,3 cm; širina: 5 cm.
VERDI, Giuseppe. I due foscari: recitativo e cavatina
DAZD, Kutija 4, sign. 1/20
VZ14: Slova FooVese. Visina: 3,5 cm; širina: 7,7 cm
DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino
Fallieri
DAZD, Kutija 1, sign. 1/7
VZ15: Slova FB. Visina: 2 cm; širina: 4,8 cm.
DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino
Fallieri DAZD, Kutija 1, sign. 1/7
VZ15: Polovičan vodeni znak. Slova D??. Visina: 1 cm; širina: 6,5
cm.
CELLI, Filippo. Amore azuzza l'iugegno: ossia il signor Timonella di
Piacenza
DAZD, Kutija 16, sign. 1/101
38
VZ16: Polovičan vodeni znak: Slova GMT. Visina: 1cm; širina: 6,5
cm.
DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino Fallieri
DAZD, Kutija 1, sign. 1/7
VZ17: Polovičan vodeni znak. Slova VG. Visina: 1,7 cm; širina: 6,1
cm.
HAYDN, Franz Joseph. Le sette parole del redentore: per pianoforte
e canto.
DAZD, Kutija 3, sign. 1/16.
VZ18: Slova F? VERONES. Visina: 1 cm; širina: 14 cm.
ROSSINI, Gioacchino. Semiramide: aria: (se la vita anchor te'e Cara)
DAZD, Kutija 11, sign. 1/70.
VZ15: Slova FF. Visina: 3,5 cm; širina: 6 cm.
CELLI, Filippo. Amore azuzza l'iugegno: ossia il signor Timonella di
Piacenza
DAZD, Kutija 16, sign. 1/101
39
6.3.7. Štit
VZ19: Slova L ?. Visina: 1,5 cm; širina: 7 cm.
VERDI, Giuseppe. I Masnadieri: duettino e quarteto.
DAZD, Kutija 13, sign. 1/80.
VZ20: Štit unutar kojeg su tri zvijezde iznad kruna s polumjesecem.
Visina: 17 cm; širina: 7,2 cm.
HAYDN, Franz Joseph. Le sette parole del redentore: per
pianoforte e canto.
DAZD, Kutija 3, sign. 1/16.
VZ20: Štit unutar kojeg je polumjesec. Visina: 6 cm; širina: 4,5
cm.
VERDI, Giuseppe. Un ballo in maschera.
DAZD, Kutija 19, sign. 1/111.
40
6.4. Analiza pronađenih vodenih znakova u DAZD
Kako smo već napomenuli u nekim slučajevima vodeni znakovi se ponavljaju. Vodeni
znakovi koji se pojavljuju u većini slučajeva su orao raširenih krila sa krunom i dva mača
ispod kojeg se nalaze slova FF, tri polumjeseca, tri polumjeseca od kojih najveći ima lice. U
slučajevima VZ2, VZ12, VZ13, VZ14, VZ19 riječ je o folio formatu (2°), odnosno prema P.
Gasgellu papir je bio presavinut dva puta, a vodeni znakovi pronaĎeni su na sredini lista
papira. VZ1, VZ3, VZ4, VZ10, VZ11, VZ17, VZ18 i dr. pronaĎeni su na gornjim dijelovima
listova papira da bi ih vjerno prikazali trebali smo ih prespojiti, a to upućuje na činjenicu da je
papir bio presavinut četiri puta, odnosno riječ je o formatu quatro (4°).
Primjeri VZ1, VZ12, VZ17 i VZ18 iako su isti, razlikuju se u veličini i
širini te sitnim detaljima kojima su oku na prvi pogled nevidljivi. Što se
dade zaključiti da je nemoguće stvoriti dva potpuno ista/identična
vodena znaka te da je svaki vodeni znak jedinstven poput „otiska prsta“.
Bitno za napomenuti, činjenica je da na niti jednoj rukopisnoj muzikaliji
u kojoj smo pronašli vodeni znak nismo pronašli mjesto ni godinu
izdavanja. Na onim rukopisnim muzikalijama na kojima se pronaĎeni godina i mjesto
proizvodnje naţalost nismo pronašli vodeni znak. No, da bi pronašli iste i/ili slične vodene
znakove započeli smo sa pretraţivanjem Bernstein baze podataka. Naţalost, pretraţivajući
bazu podataka nismo pronašli niti jedan vodeni znak koji je isti te odgovara pronaĎenim
vodenim znakovima u DAZD. Prvo pretraţivanje započeli samo sa sljedećim vodenim
znakovima: VZ1, VZ2, VZ3 i VZ4. Da bi dobili što točnije rezultate suzili samo pretraţivanje
(two heads above crown). Naišli smo na 30 rezultata, a svi su se nalazili u Piccardovoj bazi
(PO). Ista mjesta s istom godinom napisat ćemo samo jednom, odnosno nećemo ih ponavljati.
Tamo gdje ne postoji godina ili mjesto ili oboje stavit ćemo znak upitnik (?). Kao zaštitni
znak povezuju se za sljedeća mjesta i godine: Rattenburg (1512, 1513), ? (1514), Brixen
(1514), Augsburg (1517, 1559, 1561), Weimar (1557), Ragensburg (1557), Dünamünde
(1560), Innsbruck (1561), Coburg (1564), Straßburg (1564, 1565, 1566), Frauenburg (1588),
Salem (1612, 1670, 1711), Salem, Kloster (1612), Petershausen (1612-1613), Ortenberg
(1622, 1630), Offenberg (1622, 1623), Dinglingen (1628), Biberach (1713), Oberachem
(1713) i Waldkirch (1780). MeĎu svim ponuĎenim vodenim znakovima pronašli smo samo
jedan koji drţi dva mača u ruci (vidi Slika 7), dok su ostali imali samo raširena krila. Sljedeće
pretraţivanje odnosili se na vodene znakove VZ9 i VZ13. Ključna riječ bila je face moon.
Dobili smo 91 rezultat (69-WZIS; 22-PO). Za nas je bilo relevantno samo prvih 15
pronaĎenih u bazi WZIS, budući da traţimo polumjesec s licem. Mjesta i godine za koja se
Slika 7: Salem, 1711.
41
povezuju su: Waiblingen (1519), Böblingen (1512), Ulm (1523), Donauwörth (1524),
Veringen (1518), Rottweil (1519), Hohenstein (1520), Göppingen (1525), ? (1525),
Ensisheim (1550), Montbéliard (1593) i Ettenheimmünster (1595). PronaĎen je samo jedan
pribliţan našim vodenim znakovima (vidi Slika 8). Za VZ10 i VZ11 koristili smo ključnu
riječ three moons. PonuĎeno nam je 10 rezultata (3-NIKI; 7-PO), no kako nismo dobili
relevantne rezultate pretraţivanje smo započeli s novom ključnom riječi moon. Broj rezultata
iznosio je 390 (332-WZIS; 1-NIKI; 1-WIES; 2-WIGB; APCCV-39).
Kako je riječ moon širi pojam u pretraţivanje su nam se uključili i
prethodni pojmovi vezani uz polumjesec. Od 390 ponuĎenih
rezultata njih 30 je bilo relevantno za naše pretraţivanje. Svi su
pronaĎeni u istoj bazi WZIS. Dvanaest ih je bilo bez godine i mjesta.
Mjesta i godine za koja se povezuju su sljedeća: ? (1634-1654),
Italija (1670-1690), ? (1436), Genova (1514), ? (1644), ? (1665), ?
(1708-1709), ? (1805) i ? (1836). PronaĎen je jedan sličan vodeni
znak (vidi Slika 9). Ovim načinom pretraţivanja uspjeli smo pronaći
samo jedan vodeni znak, odnosno štit s polumjesecom. (vidi Slika 10). Pretraţivanje
kombinacije slova npr. FB nije omogućeno u bazi. Mogu se pretraţivati
samo slova koja samostalno stoje sama za sebe. Baza omogućuje
pretraţivanje po imenima, no kako znamo iščitati samo što piše na VZ18
nismo pronašli niti jedan vodeni znak s tim imenom. Pretraţivanje VZ13
započeli smo s ključnom riječi bow with arrow. Svih 42 rezultata koliko
smo dobili nalaze se u bazi WZIS. Mjesta i godine za koja ih se vezuje su:
Saaburg (1397), ? (1404), Frankfurt, Main (1413), Tirol (1356), Reval
(1383), Firenze (1410), Nördlingen (1410, 1415), ? (1414-1418), Konstanz
(1415-1418), Wallerstein (1415, 1417), Bern (1416), Konstanz (1416),
Arnhem (1420), Dilingen (1421), Ellwangen (1421), Morungen (1423),
Marienburg (1423), Verona (1479, 1515), Hall, Inntal (1512), Baden, Baden
(1512), Hall, Tirol (1512), Prag (1514), Schwaz (1515), Lunigo (1515), Fürstenburg (1546),
Greiffen, am (1546) i ? (1547).
Slika 8: Montbéliard,
1593.
Slika 9: ?, 1836
Slika 10: 1836
42
6.5. Primjeri i analiza bibliografskog zapisa
Kao primjer uzeli smo samo jednu rukopisnu muzikaliju. Pomoću nje ćemo pokušati
objasniti na koji način se vodeni znakovi mogu prikazati u bibliografskom zapisu.
Primjer 1: Jedan vodeni znak
ndm0
001 ID ZAPISA
100 ## $f 18441900my0hrv0191ba
101 # $a ita
125 ## $a al
128 ## $a op
140 ## $a my######1000
141 ## $a g##0bb
200 1# $a Recitativo e cavatina
$b Rukopisna muzikalija
$e tu, al cui sguardo annipossente
$e nell opera I due foscari
$f del maestro Giuseppe Verdi
210 ## $a [S.l.
$c s.n.
$d s.a.]
215 ## $a 22 str.
$c note, rukopis
$d 32 cm
307 ## $a Crna tinta
307 ## $a Vodeni znak: Kruna s kriţem na vrhu; dimenzije: visina 4,5 cm, širina 5 cm
316 ## $a e-mol; violinski ključ; 4/4 mjera
316 ## $a Glazbeni incipit; tekstovni incipit: No mila ciate...
610 0# $a Digitalizirani vodeni znak
$5 DAZD
43
700 #1 $3 ID zapis
$a Verdi
$b Giuseppe
$4 230
801 #0 $a HR
$b DAZD
$g HR PPIAK
856 4# $a Vodeni znak
$u http:// IP ADRESA /iID ZAPISA.jpg
Primjer2: Više vodenih znakova
ndm0
001 ID ZAPISA
100 ## $f 18441900my0hrv0191ba
101 # $a ita
125 ## $a al
128 ## $a op
140 ## $a my######1000
141 ## $a g##0bb
200 1# $a Recitativo e cavatina
$b Rukopisna muzikalija
$e tu, al cui sguardo annipossente
$e nell opera I due foscari
$f del maestro Giuseppe Verdi
210 ## $a [S.l.
$c s.n.
$d s.a.]
215 ## $a 22 str.
$c note, rukopis
$d 32 cm
307 ## $a Crna tinta
Slika 11: ID.jpg
44
307 ## $a Vodeni znakovi: Kruna s kriţem na vrhu; dimenzije: visina 4,5 cm, širina 5 cm;
Kriţ u štitu na vrhu kruna; dimenzije: visina 6 cm, širina 3,2 cm; Luk i strijela
unutar kojeg su slova Z i ?; dimenzije: visina 5,3 cm, širina 5 cm.
316 ## $a e-mol; violinski ključ; 4/4 mjera
316 ## $a Glazbeni incipit; tekstovni incipit: No mila ciate...
610 0# $a Digitalizirani vodeni znakovi
$5 DAZD
700 #1 $3 ID zapis
$a Verdi
$b Giuseppe
$4 230
801 #0 $a HR
$b DAZD
$g HR PPIAK
856 4# $a Vodeni znakovi
$u http:// IP ADRESA /iID ZAPISA.jpg
Problemi pri detaljnom opisu prisutni su u svakodnevnom radu sa starom i rijetkom
graĎom bilo da je riječ o muzikalijama ili knjigama. Da bi zadovoljili potrebe korisnika
potrebno je opisati sve elemente notne graĎe da bi ih što bolje prikazali u strojnočitljivom
obliku odnosno zapisu. Jedino polje koje je namjenjeno vodenom znaku je 140, odnosno
potpolje $a u koje se stavlja kôd za prisutnost vodenog znaka. Polje 307 odnosi se na
napomenu o materijalnom opisu i upravo je ta napomena bila najbliţa u koju smo stavili
prisutnost vodenog znaka te ga ujedno i opisali. Da bi mogli povezati fotografije s
bibliografskim zapisom potrebno je znati u kojem formatu one trebaju biti. Zbog toga je
vaţno kontaktirati s odgovornim osobama koje razvijaju i odrţavaju informacijski knjiţnični
sustav.51
Ako se slike izraĎuju bilo skeniranjem ili fotografiranjem tada je potrebno napraviti
51 U našem slučaju to je tvrtka UNIBIS koja odrţava sustav CROLIST. Dimenzije manje slike 120px duţine
(visine) fiksno, a širina koliko ispadne ( npr. 80 x 120 piksela). Dimenzija veće slike za naslovnice: 360px
odnosno 400px duţine po izboru, a širina koliko ispadne (npr. 250 x 360 piksela). Nazivi manje slike
(ixxxxxxxxx.jpg) za veću sliku (xxxxxxxxx.jpg) gdje „xxxxxx“ označava ID zapis.
Slika 12: ID.jpg
45
što kvalitetnije snimke tj. u što boljoj rezoluciji. Dobivene snimke se tada dodatno obraĎuju u
Photoshopu te se smanjuju na potrebnu dimenziju i pritom preimenuju. U našem slučaju
dimenzije slike vodenih znakova iznose 360px duţine (visine). Polje 610 odnosi se na
slobodno oblikovane predmetnice. Koristili smo dva potpolja: $a za predmetni pojam i $5
koje se odnosi na ustanovu i primjerak na koje se polje odnosi. Vodene znakove takoĎer smo
povezali s poljem 856 koje se odnosi na elektroničku lokaciju i pristup te s njegovim
potpoljem $u. U potpolje $u upisuje se IP adresa te ID zapisa (vidi Slike 11 i 12). ID zapis
odnosi se na polje 001. Kada se radi o više vodenih znakova kao što je prikazano u drugom
primjeru smatramo da je vodene znakove potrebno staviti u jednu datoteku koristeći se
takoĎer Photoshopom. S obzirom da znamo podatak od kada do kada je autor ţivio (1813.-
1901.) u bazi Bernstein nismo pronašli niti jedan vodeni znak pomoću kojeg bi mogli utvrditi
godinu i/ili stoljeće ove rukopisne muzikalije. Stoga moţemo nagaĎati da je to sredina 19.
stoljeća i/ili početak 20. stoljeća, no to je samo okvirna datacija zbog nepouzdanosti. Nadalje,
da bi se notna graĎa mogla u potpunosti opisati osim znanja katalogizacije potrebno je znati i
osnove poznavanja glazbene teorije (vidi Polje 316). No, da bi bibliografski opis muzikalije
bio potpun bilo bi potrebno uvesti novo polje u format UNIMARC za biljeţenje vodenog
znaka, koje bi sadrţavalo potpolje $3 potpolje za povezivanje zapisa kojim bi povezalo
vodeni znak opisan u bibliografskom zapisu s normativnim zapisom. Na taj način bi se
omogućilo da se u normativnom zapisu vodeni znak u potpunosti opiše, npr. razmak izmeĎu
linija ţica, te stavi u odnos prema nazivu tvornice papira, mjestu i vremenu u kojem je
djelovala itd.
46
7. Zaključak
Stara graĎa predstavlja povijest pojedinog primjerka, a sačuvani primjerci stare i rijetke
graĎe vrijedan su izvor za proučavanje povijesti. Uloga knjiţničara je da organizira i pripremi
bibliografske informacije za svoje korisnike. Tehnologija se razvija svaki dan, a kako vrijeme
odmiče korisnički zahtjevi/potrebe su sve veći i upravo to treba imati na umu prilikom
stvaranja kataloţnih zapisa za staru knjigu. MeĎutim, potreban je i daljni razvoj sustava za
online pretraţivanje kataloga kako bi se u potpunosti moglo odgovoriti na sve zahtjevnije
korisničke potrebe.
Potraga za vodenim znakovima u bazama podataka vrlo često je naporna jer se motivi
pojavljuju u bezbroj varijacija. Potraga nekada moţe završiti s negativnim rezultatom, no
nitko ne moţe biti siguran da se odreĎeni vodeni znak ne nalazi u bazi, a i sami crteţi koji se
nalaze u većini baza podataka po svojoj naravi su subjektivni i često nisu točni. Vodeni
znakovi u bazama takoĎer su opisani metapodacima kao što su visina i širina vodenog znaka,
razmak izmeĎu linija ţica, mjesto upotrebe, normatizirano mjesto upotrebe, godina itd. No, tu
nam projekt Bernstein uskače u pomoć nudeći nam svoj besplatni softverski alat koji
omogućuje klasifikaciju, identifikaciju i usporedbu vodenih znakova.
Ovim radom prikazale su se povijesne faze proizvodnje i raspačavanja papira u Europi
s posebnim naglaskom na vodene znakove. Proučavanjem literature pokazalo se da je vodeni
znak pouzdani vodič za utvrĎivanje bibliografskog formata, datacije i ubikacije te se kao
takav vrijedan dokaz treba tretirati prilikom bibliografske obrade. No, da bi se vodeni znak u
potpunosti mogao opisati na jednom mjestu predlaţe se dopuna formata UNIMARC za
bibliografske, a time i normativne podatke. Ujedno se predlaţe i izrada uputa za korištenje
baze Bernstein namjenjene katalogizatorima. Posljednje, ali ne i najmanje vaţno predlaţe se
razvijanje vlastite terminologije za vodene znakove te pokretanje projekta za sudjelovanje u
projektu Bernstein. Kako katalogizatori nisu još dovoljno obučeni da mogu odrediti godinu
odnosno razdoblje izdavanja knjige na temelju vodenog znaka na onima je koji znaju
mogućnost vodenog znaka zadatak da ih poduče kako bi ih mogli znati koristiti.
Papir je „nositelj memorije“: izvor informacija o povijesti društva te ujedno pomoć u
identifikaciji dokumenta. On nam daje nit zaboravljenih dogaĎaja koja su osnova ne samo za
povijesna istraţivanja već i za istraţivanja kulturne baštine, te svakako zasluţuje našu
pozornost.
47
8. Literatura
A brief history of paper. URL: http://users.stlcc.edu/nfuller/paper/ (2012-11-09)
Behlilović, N.; Begović, P.; Mrdović, S. Različiti aspekti zaštite pristupa
digitalizovanoj kulturnoj baštini. URL:
http://people.etf.unsa.ba/~smrdovic/publications/Razliciti_aspekti_zastite_pristupa_di
gitalizovanoj_kulturnoj_bastini.pdf (2012-11-01)
Bernstein – the memory of papers: collaborative systems for paper expertise and
history. URL:
http://www.bernstein.oeaw.ac.at/twiki/pub/Main/DocumentsArchive/Description_of_
work_Bernstein_%28wo_support_letters%29.pdf (2012-11-01)
Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to
the Modern Period. Stuttgart: Vienna: Berstein the memory of paper, 2009.
Filigranologija. Hrvatski jezični portal. URL:
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search (2012-11-01)
Gaskell, P. A new introduction to bibliography. New Castle; Delaware: OakKnoll
Press, 1995.
Hunter, D. Papermaking: the history and technique of an ancient craft. New York:
Dover Publications, 1978.
ISBD(A): MeĎunarodni standardni bibliografski opis starih omeĎenih publikacija
(antikvarnih). 1. hrvatsko izd. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Nacionalna i
sveucilišna biblioteka, 1995.
ISBD(PM): MeĎunarodni standardni bibliografski opis (tiskanih muzikalija). 1.
hrvatsko izd. Zagreb: Hrvatsko knjiţnicarsko društvo, 2006.
Katić, T. Stara knjiga: bibliografska organizacija informacija. Zagreb: Hrvatsko
knjiţnično društvo, 2007.
Mošin, V. Filigranologija kao pomoćna historijska nauka. Zagreb: Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, 1954.
Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Vodeni znakovi XIII. i XVI. vijeka. Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1957.
Puškadija-Ribkin, T. Vodeni znakovi papirane zagrebačkoga Stolnog
kaptola.//Arhivski vjesnik, 37(1994), str. 209-220.
48
Smjernice za upotrebu UNIMARC-a za stare omeĎene publikacije (antikvarne). URL:
http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/336/1585/www.nsk.hr/e-izdanja/430305116.htm (2012-
11-09)
Stipčević. A. Povijest knjige. 2. prošireno i dopunjeno izd. Zagreb: Matica hrvatska,
2006.
Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb: Školska knjiga,
1991.
UNIMARC: bibliografski format. Zagreb: Hrvatsko knjiţničarsko društvo; Zadar:
Sveučilište u Zadru, 2009.
Upute za uporabu formata UNIMARC za kataloţni opis tiskanih i rukopisnih
muzikalija i zvučnig glazbenih snimaka. URL:
http://haw.nsk.hr/publikacija/1098/upute-za-uporabu-formata-unimarc-za-katalozni-
opis-tiskanih-i-rukopisnih-muzikalija-i-zvucnih-glazbenih-snimaka (2012-11-11)
Vaţnost gradiva. URL: http://www.dazd.hr/hr/arhivsko-gradivo (2012-11-05)
Watermark Toolkit: user manual. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/kit/doc/UserManual.pdf (2012-11-01)
49
University of Zadar
Department of Information Science
Written Heritage in a Digital Environment
Role of watermark in old book bibliographic description
Master's thesis
Studentica: Emilia Domazet Mentor: dr. sc. Mirna Willer, prof.
Co-mentor: Marijana Tomić, asist.
Zadar, 2012.
50
Abstract
The purpose of this paper is to show history of production and distribution of paper in
Europe, with special emphasis on watermarks and their role in the bibliographic description of
old books, with aim to explore possibilities of using watermark like one of the instrument for
bibliographic format book, dating and local determination, that is like one of the instruments
for dating an accuracy of dating information in the books which have, for various reasons,
wrong year of publishing or for dating period of printing in books that don’t have year of
publishing at all.
This work displays complexity of bibliographic description in old books and
importance of recognizing the peculiarities in individual copies that are examined in this work
from aspect of watermarks in paper on which book is printed. Researches have shown that
every manufacturer used specified watermarks in specified period. Since modern science
managed to reconstruct time of making certain watermarks and find out which factory used
them, we can determine period of making paper.
Keywords: watermark, old book, bibliographic description, dating
51
Bilješke
1 Puškadija-Ribkin, T. Vodeni znakovi papirane zagrebačkoga Stolnog kaptola.//Arhivski
vjesnik, 37(1994), str. 210.
2 Katić, T. Stara knjiga: bibliografska organizacija informacija. Zagreb: Hrvatsko knjiţnično
društvo, 2007. Str. 40-41.
3 Isto, str. 27.
4 Isto, str. 37-38.
5 Isto, str. 14-22.
6 Usp. Gaskell, P. A new introduction to bibliography. New Castle; Delaware: OakKnoll
Press, 1995. Str. 80-87.
7 Usp. Hunter, D. Papermaking: the history and technique of an ancient craft. New York:
Dover Publications, 1978. Str. 48-50.
8 Usp. Stipčević. A. Povijest knjige. 2. prošireno i dopunjeno izd. Zagreb: Matica hrvatska,
2006. Str 56-57.
9 Usp. Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb: Školska knjiga, 1991.
Str. 17.
10 Mošin, V. Filigranologija kao pomoćna historijska nauka. Zagreb: Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, 1954. Str. 42.
11 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18.
12 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57.
13 Usp. A brief history of paper. URL: http://users.stlcc.edu/nfuller/paper/ (2012-11-09)
14 Mošin, V. Nav.dj., str. 46.
15 Usp. Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to
the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 12.
16 Usp. Mošin, V. Nav.dj., str. 49-50.
17 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 12-16.
18 Usp. Mošin, V. Nav.dj., str. 51-54.
19 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18-19.
20 Usp. Filigranologija. Hrvatski jezični portal. URL:
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search (2012-11-01)
21 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Vodeni znakovi XIII. i XVI. vijeka. Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1957., sv. 1. Str 7.
52
22 Puškardija-Ribkin, T. Nav.dj., str. 209.
23 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57-61.
24 Stipčević, A. Nav. dj., str. 345.
25 Usp. Mošin, V. Nav.dj., str. 47-53.
26 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Nav.dj., str. 8.
27 Usp. Larue. J. Watermarks and musiclogy. Acta Musicologia 33(1961), str. 120-146.
Prema: Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to
the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 44.
28 Usp. Konrad, U. The Use of Wattermarks in Musicology. Prema: Bull's head and Marmaid:
history of paper and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period. Stuttgart,
Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 44-47.
29 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 67.
30 Isto.
31 Isto.
32 Isto, str. 67-68.
33 Behlilović, N.; Begović, P.; Mrdović, S. Različiti aspekti zaštite pristupa digitalizovanoj
kulturnoj baštini. URL:
http://people.etf.unsa.ba/~smrdovic/publications/Razliciti_aspekti_zastite_pristupa_digitalizo
vanoj_kulturnoj_bastini.pdf (2012-11-01)
34 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 87.
35 Usp. Bernstein – the memory of papers: collaborative systems for paper expertise and
history. URL:
http://www.bernstein.oeaw.ac.at/twiki/pub/Main/DocumentsArchive/Description_of_work_B
ernstein_%28wo_support_letters%29.pdf (2012-11-01)
36 Usp. Watermark Toolkit: user manual. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/kit/doc/UserManual.pdf (2012-11-01)
37 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 99.
38 ISBD(A): MeĎunarodni standardni bibliografski opis starih omeĎenih publikacija
(antikvarnih). 1. hrvatsko
izd. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Nacionalna i sveucilišna biblioteka, 1995.
39 ISBD(PM): MeĎunarodni standardni bibliografski opis (tiskanih muzikalija). 1. hrvatsko
izd. Zagreb:
Hrvatsko knjiţnicarsko društvo, 2006.
40 ISBD(A). Nav.dj., str. 1.
53
41 Isto, str. IX.
42 ISBD(PM). Nav.dj., str. 11.
43 ISBD(A). Nav.dj., str. 13.
44 ISBD(PM). Nav.dj., str. 20.
45 Isto, str. 20-21.
46 UNIMARC: bibliografski format. Zagreb: Hrvatsko knjiţničarsko društvo; Zadar:
Sveučilište u Zadru, 2009. Str. 7.
47 Smjernice za upotrebu UNIMARC-a za stare omeĎene publikacije (antikvarne). URL:
http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/336/1585/www.nsk.hr/e-izdanja/430305116.htm (2012-11-09)
48 Upute za uporabu formata UNIMARC za kataloţni opis tiskanih i rukopisnih muzikalija i
zvučnih glazbenih snimaka. URL:
http://haw.nsk.hr/publikacija/1098/upute-za-uporabu-formata-unimarc-za-katalozni-opis-
tiskanih-i-rukopisnih-muzikalija-i-zvucnih-glazbenih-snimaka (2012-11-11)
49 Usp. UNIMARC. Nav.dj., str. 10-11.
50 Usp. Vaţnost gradiva. URL: http://www.dazd.hr/hr/arhivsko-gradivo (2012-11-05)
51 U našem slučaju to je tvrtka UNIBIS koja odrţava sustav CROLIST. Dimenzije manje slike
120px duţine (visine) fiksno, a širina koliko ispadne ( npr. 80 x 120 piksela). Dimenzija veće
slike za naslovnice: 360px odnosno 400px duţine po izboru, a širina koliko ispadne (npr. 250
x 360 piksela). Nazivi manje slike (ixxxxxxxxx.jpg) za veću sliku (xxxxxxxxx.jpg) gdje
„xxxxxx“ označava ID zapis.
54
Popis slika
Slika 1: Vodeni znakovi........................................................................................................ 15
Slika 2: Sjenčanje ................................................................................................................. 18
Slika 3: Korištenje X-ray tehnologije .................................................................................... 19
Slika 4: Korisničko sučelje: Bernstein................................................................................... 21
Slika 5: KIT .......................................................................................................................... 22
Slika 6: Pretraţivanje po motivu na engleskom jeziku........................................................... 23
Slika 7: Salem, 1711. ............................................................................................................ 40
Slika 8: Montbéliard, 1593. .................................................................................................. 41
Slika 9: ?, 1836 ..................................................................................................................... 41
Slika 10: 1836 ...................................................................................................................... 41
Slika 11: ID.jpg .................................................................................................................... 43
Slika 12: ID.jpg .................................................................................................................... 44
55
Popis izvora slika
Slika 1: Papermaking. URL:
http://www.hrc.utexas.edu/educator/modules/gutenberg/invention/papermaking/ (10-11-2012)
Slika 2: Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to
the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 68
Slika 3: Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to
the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 69.
Slika 4: Bernstein – the memory of paper. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp (01-11-2012)
Slika 5: Watermark Toolkit: user manual. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/kit/doc/UserManual.pdf (01-11-2012)
Slika 6: Bernstein – the memory of paper.URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp (01-11-2012)
Slika 7: Bernstein – the memory of paper. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp (10-11-2012)
Slika 8: Bernstein – the memory of paper. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp (10-11-2012)
Slika 9: Bernstein – the memory of paper. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp (10-11-2012)
Slika 10: Bernstein – the memory of paper. URL:
http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp (10-11-2012)
Slika 11: Verdi, Giuseppe. Recitativo e cavatina[Rukopisna muzikalija]: tu, al cui sguardo
annipossente: nell opera I due foscari: del maestro Giuseppe Verdi.
Slika 12: Verdi, Giuseppe. Recitativo e cavatina[Rukopisna muzikalija]: tu, al cui sguardo
annipossente: nell opera I due foscari: del maestro Giuseppe Verdi.
56
Popis tablica
Tabela 1: Veliki i srednji formati ............................................................................................9
Tabela 2: Mali formati ............................................................................................................9
Tabela 3: Vrste i veličine papira ........................................................................................... 10
Tabela 4: Odnos izmeĎu standarda ISBD(A) i ISBD(PM) .................................................... 26
Tabela 5: Odnos ISBD(A)/ISBD(PM) i UNIMARC polja ..................................................... 30