Umirovljenici opet u akcijiIzlet u Krapinske topliceUmirovljenici opet u akcijiIzlet u Krapinske toplice

Održan 2. Građanski sat ”Ca je novega?”

Izradili smo kartu buke - prvu u Istarskoj županiji

U posjeti Maloj školi ribolova u Koromačnu

Dobrog ribolovca krasi i sportski duh

Eko patrola Grada Zaboka

Dodijeljena priznanja za doprinos ljepoti i zaštiti okoliša

Održan 2. Građanski sat ”Ca je novega?”

Izradili smo kartu buke - prvu u Istarskoj županiji

Jahanjem do bolje kvalitete životaJahanjem do bolje kvalitete života

U posjeti Maloj školi ribolova u Koromačnu

Dobrog ribolovca krasi i sportski duh

Eko patrola Grada Zaboka

Dodijeljena priznanja za doprinos ljepoti i zaštiti okoliša

Rajska ptica na moruRajska ptica na moru

E K O D O S T A V A D OV A Š I H V R A T A

UVODNIK

Holcim – jesen 2004.

Dragi čitatelji,

Ljeto nam je završilo, a jesen vamje u ruke donijela ovaj jesenski broj Caje novega? Dobili ste ga tjedan danakasnije nego što smo označili na kalen-daru – što nam naši umirovljenici sigur-no neće zamjeriti – naime, čekali smoreportažu i fotografije s njihovog tradi-cionalnog godišnjeg izleta kako bismoih stavili odmah u ovaj broj.

Kao što smo obećali u prošlombroju, na idućoj stranici možete proči-tati i saznati više o Albertu Szabi, no-vom predsjedniku Uprave Holcima Hr-vatska, a osobno su ga neki od vas mo-gli upoznati na 2. građanskom satu.

U Koromačnu je otvorena i Malaškola ribolova – saznajte tko su učeni-ci, i što se sve može naučiti u toj malojškoli koja umjesto ocjena dijeli trofeje.

Od aktivnosti u ostalim mjestimau Hrvatskoj u kojima Holcim posluje, uovom vam broju donosimo priču o eko--patroli u Zaboku i priznanju koje je ta-mo dobila naša betonara, te o Rajskojptici iz Karlovca, jednoj od udruga ko-ju smo izabrali na natječaju za spon-zorstva.

Kako puno vas uživa na moru ili ubarki u Tonarici, u ovom smo broju že-ljeli sa svim čitateljima u Hrvatskoj po-dijeliti tajnu – što goste privlači u kampTunarica? A tu nam je, kao svjedok izprve ruke, bio Crveni križ iz Labina ko-ji tamo već godinama organizira tradi-cionalni kamp za djecu.

I tako, stranicu po stranicu, dosljedećeg broja u prosincu: veselite sejesenskim plodovima, pazite na 0,0 i –naravno, čitajte ”Ca je novega?”.

Vaš HolcimJulija Škoro

Javite nam o kojim temama i osobama biste željeli čitati. Spremno će vas poslušati

Ivana Načinović na 052/876-932, Moreno Bartolić na 052/876-931 i Julija Škoro na 01/655-40-33.

Ili pošaljite nam pismo na: ili pišite na e-mail:

Holcim (Hrvatska) d.o.o. komunikacije-hrv@holcim.comza komunikacijski timKoromačno bb52222 Koromačno

Ca je novega? pripremamo za vas – recite nam o čemu biste željeli čitati!

Ca je novega?pripremamo za vas –

recite nam o čemubiste željeli čitati

“Ca je novega?”tromjesečne novine za lokalnu zajednicu

Nakladnik: Holcim (Hrvatska) d.o.o., Koromačno bb, 52222 Koromačno

Glavna urednica: Julija Škoro

tel.: 052 876 900; fax: 052 876 240e-mail: info-hrv@holcim.com

www.holcim.hr

Grafička priprema:Borovac i Bence d.o.o.

SADRŽAJ

Albert Szabo, novi predsjednik UpravePun sam entuzijazma što sam se pridružio Holcimu Hrvatska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Održan 2. Građanski sat ”Ca je novega?”Izradili smo kartu buke – prvu u Istarskoj županiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

U posjeti Maloj školi ribolova u KoromačnuDobrog ribolovca krasi i sportski duh . . . . . . . . . . . . 6

Mladi u KoromačnuIvana Repac – Mi, Labinjani imamo ”problem” s naglaskom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Eko patrola Grada ZabokaDodijeljena priznanja za doprinos ljepoti i zaštiti okoliša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Umirovljenici opet u akcijiIzlet u Krapinske toplice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Naše školeReportaže o prvom danu škole u devet škola . . . . . . 12

ReportažaRajska ptica na moru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

Općina RašaKamp kao stvoren za pripreme sportaša . . . . . . . . . . 18Sedam dana ”zakona” u Tunarici . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Centar ”Stančić”Jahanjem do bolje kvalitete života . . . . . . . . . . . . . . . . 20

2

Biciklisti kluba Istra bike dostavljaju “Ca je novega?” od vratado vrata lokalnoj zajednici oko Koromačna i svim Holcimovim

umirovljenicima.

Ova je publikacija tiskana na recikliranom papiru.

Ponajprije, dobrodošli u Hrvatsku!Svi bismo željeli saznati što je mo-guće više stvari o Vama, pa pođi-mo od početka: zašto Holcim i za-što cementna industrija?

U Holcimu sam počeo raditi s 24godine. U to sam vrijeme neopisivoželio otkriti svijet. Cilj mi je bio steći štoje moguće više poslovnog iskustva a isto-vremeno i putovati. To je razlog zbogčega sam odabrao ovo poduzeće, ko-je je zapravo globalno. Danas osjećamda sam ispravno odabrao, ne samo za-to što sam upoznao vrlo interesantnuindustriju, već i zato što sam bio iz-ložen različitim kulturama od kojih samnaučio puno interesantnih stvari.

Koje ste funkcije do sad obnašali uokviru Holcima?

U svibnju 1991. godine sam po-čeo raditi u Holcim Group Support-ukao savjetnik za management. Tijekom5 godina povjereni su mi projekti uŠpanjolskoj i Brazilu. 1996. godine samse sa svojom suprugom preselio u Čilegdje sam bio financijski direktor Odjelaza beton i agregate. Krajem 1999. go-dine preselili smo se u Rumunjsku gdjesam u početku bio zadužen za Busi-ness Development i zamjenska gorivai sirovine, a zatim sam postao direktorza transportni beton i agregate.

Na koji Vam je način ponuđenanova odgovornost u Hrvatskoj i za-što ste ju prihvatili?

O mom novom radnom mjestuodlučilo se u kontekstu regionalnih pro-mjena u Europi. I mene kao i sve za-

poslenike Holcima moji nadređeni pe-riodički ocjenjuju i oni su mi, na osnovurezultata postignutih u Rumunjskoj,ponudili mjesto direktora za zemlju(country manager) u Hrvatskoj. Zajed-no s mojom obitelji odlučili smo pri-hvatiti taj novi izazov. U Hrvatsku rani-je nismo dolazili, ali znamo da imate vr-lo lijepu zemlju i sjajne ljude. Hrvatskaima jak razvojni potencijal, posebicezbog njenog strateškog položaja u srcuEurope kao i budućeg pristupanja u EU.

Novi položaj uvijek podrazumije-va i nove odgovornosti. Koju ”do-datnu vrijednost” ćete po Vašemmišljenju donijeti u Holcim Hrvat-ska?

Prilikom mog prvog posjeta Vašojzemlji stekao sam dobar dojam o podu-zeću i Hrvatskoj. Ovdje je sve dobroorganizirano i profesionalno vođeno.Sviđa mi se što su svi otvoreni i sprem-ni na prihvaćanje ambicioznijih ciljeva.

Učinit ću sve što je u mojoj moćida se poduzeće i dalje razvija. Zajedno,kao tim, usredotočit ćemo se na glav-ne probleme u tržišnoj orijentaciji, ši-renju poslova i promjene u internim pro-cedurama i sustavima. Pun sam entuzi-jazma kad pomislim na sve što može-mo zajedno ostvariti i vjerujem u našrazvojni potencijal.

Što očekujete od zaposlenikaHolcima Hrvatska?

Prvo svu našu pažnju moramousredotočiti na naše postojeće i po-tencijalne kupce. Svi su oni naša naj-važnija imovina i glavni razlog posto-

janja našeg poduzeća. Kroz naše kupcezarađujemo naše plaće.

I na kraju, maksimalnu preciznostmoramo postići u svemu što radimo,bilo glede točnosti isporuka, kon-stantne kvalitete proizvoda, rigoroznihstandarda zaštite na radu i zaštite oko-liša, savjesnog održavanja ili prompt-nog izvršavanja administrativnih zada-taka. Kredibilitet u odnosu na instituci-je, lokalne zajednice i udruge naše ćepoduzeće zadržati samo ako održimonaša obećanja.

INTERVJUINTERVJU

broj 6 3

Albert Szabo – novi predsjednik Uprave

Albert Szabo (37) rođen u Švicarskoj.Studirao je poslovno upravljanje i

ekonomiju na Sveučilištu u Bernu iStanfordu (Kalifornija).

Kako Vas se može opisati unekoliko riječi?

Usmjeren na rezultat. Zahtjevan. Uporan.

Najveće profesionalno”otkriće”?

Spoznaja koliko više možemopostići timskim radom i dobrom

komunikacijom te proslavauspješno završenih projekata.

Što najviše cijenite kod ljudi?Profesionalizam i visoke etičke

standarde.

Pitanja i odgovorivezani za posao

Omiljeno mjesto putovanja?

Fasciniraju me vruće, suhepustinje: Sahara i Atacama.

Omiljeno jelo?Recept kojeg preporučujem

svakome: špageti s umakom odrajčice, bosiljkom i parmezanom.

Omiljena glazba?The Beatles.

Koje su Vaše jake točke?Učenje na greškama. Otvorenostza nove ideje koje dolaze sa bilo

koje hijerarhijske razine. Prag-matična rješenja.

Neke slabosti?Ponekad… nisam dovoljno

strpljiv.

Koji su Vaši hobiji?Putovanje, uživanje u dobrom

jelu i piću i naravno provođenjevremena s mojom obitelji.

Osobna pitanja iodgovori

Pun sam entuzijazma što sam se pridružio Holcimu Hrvatska!

Albertova supruga je Španjolka, a nji-hova kći Marta sad ima 2 i pol godine.

Drago mi je da sam na 2. Građanskom satu imao prilike upoznati dio susjeda, a bilo bi mi drago kad bi nas sljedeći put bilo još više.

Za početak mali zadatak iz mate-matike: ako je na drugi građanski sat ubivšu kino dvoranu u Koromačno doš-lo deset posjetitelja od čega su četvo-ro bili novinari, koliko je došlo građana?

Ali, bilo bi pogrešno zainteresira-nost mjeriti kvantitetom umjesto kvali-tetom, a kvaliteta je bila na visini jer po-stavljena su dva prava, iskrena, životna,djelatna, u metu pogađajuća pitanja”Ca je novega s…”. Zato je voditeljicaJulija Škoro imala pravo kad je rekla:”Malo nas je, ali smo zaintersirani!”.

No, pođimo redom! Najprije jeIgor Santro, voditelj Odjela investicija i

razvoja iznio novosti u vezi s projekti-ma predstavljenima na prvom Građan-skom satu: postrojenjem za pročišća-vanje sanitarnih otpadnih voda, povi-šenjem dimnjaka i novim mlinom ce-menta. Mehanički dio sustava za pro-čišćavanje sanitarnih otpadnih voda ra-di od svibnja ove godine, dok je bio-pročiščivač u fazi uhodavanja. Pokaza-lo se da je količina otpadnih voda znat-no manja od količine koja je na počet-ku projekta procijenjena na temeljupodataka o potrošnji dobivenih od Vo-dovoda. Je li moguće da se tako punozalijevaju vrtovi?

Projekt o povišenju dimnjaka navisinu od 80 metara je gotov i za kojidan bi trebali dobiti građevinsku do-zvolu. Zahvat predviđa ojačavanje te-melja i potom podizanje čelične kon-strukcije. Recimo sad da je jedno odpitanja građana bilo: ”Kad započinje po-visivanje dimnjaka?” a odgovor glasi: ”Uveljači sljedeće godine, kad postroje-nje bude u planiranom remontu.”

Holcim – jesen 2004.4

HOLCIM

Održan 2. Građanski sat”Ca je novega?”Izradili smo kartu buke – prvu u Istarskoj županiji tekst i fotografije: Robi Selan

Na početku 2. Građanskog sata, Holcim je građaneobavijestio o statususvih projekata.

I dok će se oko dimnjaka počinjatigraditi, novi mlin cementa će u pogon– planirani rok je 1. ožujka 2005. Ra-dovi teku prema planu i preostaje iz-gradnja još jedne platforme.

O projektu zaštite od buke govo-rio je Žarko Horvat, direktor industri-jske ekologije, i predstavio kartu buke.Karta buke je tlocrt Koromačna s raz-nobojnim krugovima koji predstavljajurazličite razine buke. Koliko je pozna-to, ovo je prva takva karta u Istarskojžupaniji i temeljni dokument za budu-će zahvate koji će biti poduzimani unjenom smanjivanju. Sada recimo da jedrugo građansko pitanje glasilo: ”Kadamanje decibela?”.

Odgovorio je Urs Fankhauser: ra-zina buke je konstantna bez obzira nadoba dana, a zakonske okvire prelazinoću. Prvi zahvati izvest će se oko mli-na sirovine i ventilatora, za što će pro-jekti biti definirani do kraja listopada, aradovi bi započeli u siječnju 2005. Praverezultate moći će se sagledati uspo-redbom nove karte buke sa starom,odnosno bit će moguće odrediti što ikako dalje jer do sada se o tome mo-glo samo nagađati. Važno je naglasitida se kod novih projekata, npr. novogmlina cementa koji se upravo radi,odmah pri projektiranju određuje na-čin i izvedba zaštite od buke.

S obzirom da gospodin MladenDušman, pročelnik odjela za prosvjetui kulturu Istarske županije nije mogaobiti osobno prisutan, Julija Škoro je da-la kratku informaciju o 200 tisuća kunavrijednom projektu popravka krovaškole u Koromačnu – partnerstvu Is-tarske županije i Holcima. Tijekom ra-dova neki su građani negodovali zbog

limenog pokrova koji nije u skladu smediteranskim podnebljem, ali valjaznati da je krov obnovljen prema pre-poruci projektanta koji je smatrao dabi kanalice bile pretežak teret za kro-vište zgrade, koja će iduće godine pro-slaviti svoj 100-ti rođendan.

Važno je spomenuti i da bi škola,da nije bilo investicije, bila zatvorena.Ovako smo omogućili da 2 osobe bu-du zaposlene i da 6 učenika bezbrižnoide u školu u Koromačno – sa željomda škola uvijek bude otvorena!

Za kraj je Žarko Horvat prisutni-ma predstavio ”Holcimova načela zauporabu zamjenskih goriva i sirovina”.Zamjenska goriva i sirovine za Holcimsu jedan od ključnih elemenata sudje-lovanja u procesu održivog razvoja, ali,istaknuo je on, sva poduzeća unutarHolcim Grupe posluju transparentno,svi mogu znati na koji način poslujemo,kao da smo na neki način u ”staklenojkući” i zbog toga se moramo pridrža-vati standarda propisanih za Holcim ucijelom svijetu. Stoga su ova načela jed-naka u cijelom svijetu za sve članicekompanije, kojima se isključuje upotre-ba zabranjenog, nekontroliranog otpa-da, bilo kao goriva, bilo kao sirovine.

Pri kraju je Urs Fankauser pred-stavio svog nasljednika na mjestu pred-sjednika Uprave, Alberta Szabu, o ko-jem nešto više možete pročitati na po-četku ovog broja ”Ca je novega?”.

Druženje je nastavljeno malomfeštom: Holcim tortom i fotografijamasnimljenim prije godinu dana željeli smose prisjetiti 12. rujna 2003. – kad je Tvor-nica cementa Koromačno promijenila

ime u Holcim Hrvatska i organiziralanajveću feštu svih vremena – s više od1.500 gostiju, koji su uz zabavni pro-gram mogli upoznati rad 20-ak škola iudruga. Kako vrijeme leti!

broj 6 5

Direktor industrijskeekologije, Žarko Horvat, predstavio jeNačela korištenja zamjenskih goriva isirovina – standardposlovanja kojeg semoraju pridržavatisva poduzeća HolcimGrupe.

Ideja građanskog sata je da na njemu zajedno razgovaramo osvim temama koje zanimaju vas, građane Koromačna i okolnihmjesta. Stoga bi nam bilo drago kad biste nam javilli o čemu bisteželjeli razgovarati na sljedećem građanskom satu.Vaše želje možete javiti Ivani Načinović na 052/876-932 ili JulijiŠkoro na 01/ 655-0402 ili nam ih možete napisati na razglednicuili u pismu koje pošaljite na:

Holcim (Hrvatska) d.o.o.za komunikacijski timKoromačno bb52222 Koromačno

Holcim – jesen 2004.

NAŠE MJESTO

6

Sa štapom za pecanje u ruci ivjerom u dobru ribarsku kob ljetnu do-sadu prikraćuju, ili možda bolje reći, slo-bodno vrijeme oplemenjuju i polazni-ci Male škole ribolova u Koromačnu. Uposljednjih pet mjeseci vodi ju iznadbivšeg kina te na tamošnjoj obali Vini-cio Cavenago iz Društva športova zamoru ”Koromačno”. Kad smo ih počet-kom rujna posjetili u njihovim prosto-rijama iznad kina, bili smo ugodno izne-nađeni ozbiljnošću i entuzijazmom ko-jim budući ribolovci pristupaju svomhobiju. Ove godine ima znatno manjepolaznika nego za vrijeme osnivanjakluba, kada ih je bilo čak četrdesetak.No, Petar Marković, Lari i Toni Viško-vić te Kristijan Kujraković, vrlo su se pre-dano posvetili vezivanju udica, pripre-majući se za dostojno predstavljanjeKoromačna na natjecanju pulskog dru-štva ”Delfin”. Nama laicima hrpa je ve-zanih udica, tzv. braga doista izgledalakao da ih je radilo četrdesetak iskusnihribolovaca.

– Prije natjecanja svaki sudionikmora pripremiti najmanje četrdesettakvih predveza ili braga, jer na samomnatjecanju nema gubljenja vremena, ta-mo ”igra” dinamika i pripremljenost, ob-jašnjava Vinicio. Nije mu, dodaje, bitnokoliko dečki ulove, već sportski duh, počemu je, kaže, ovogodišnja generacija,iako malobrojna, jedna od najboljih. Če-tiri desetljeća pasioniranog bavljenjasportskim ribolovom naš je sugovornikokrunio napisavši čak 13 skripti o tomsportu, namijenjenih djeci i mladima,

koje se i danas koriste širom Hrvatske.– Nakon nekoliko sati predavanja,

odmah smo počeli ići na more. Vjež-bali smo zabacivanje štapa, najprije naobali, bez udice, samo s olovom, a po-slije i na igralištu, priča Toni. Viniciohvali njihovu upornost, dodajući da po-nekad sati provedeni sjedeći na obaline urode plodom, no pravi ljubitelji udi-čarenja, poput njegovih pitomaca, naćiće i vremena i volje. Najbolje se uči,pojašnjava on, kada se ”krade” okom.Mnogi su vrhunski ribolovci naučili ma-le trikove promatrajući suparnike, uče-ći kroz praksu i pogreške. Polaznici ško-le okušali su se i u ribolovu s barke,gdje, osim umješnosti ribolovca, do iz-ražaja dolazi i ona barkajola. Točno na-mještenu i vezanu udicu, s olovom od-govarajuće težine valja prilagoditi po-jedinim vrstama ribe, te ih baciti na pra-vom mjestu. Naime, svaka vrsta ribehvata se na određenom terenu i dubi-ni. Bitna je i preciznost prilikom zabaci-vanja, koju su Lari, Toni, Petar i Kristi-jan, kao i njihova dva prijatelja koja nisumogla prisustvovati razgovoru, imaliprilike uvježbati bacajući udicu međubarkama. No, kakvi bi to ribolovci našisugovornici bili, kada ne bi znali i kakose riba sprema. Imajući na umu pravuistarsku tradiciju, nakon treninga ulovlje-nu ribu polaznici sami očiste, te se obič-

no zapute u obližnji restoran, gdje jukuharice ispeku.

A oko štapova cijela je nauka. Na-učili smo tako da postoje tri vrste šta-pa, ovisno o krutosti: parabolični, polu-parabolični i tzv. ”akcija od vrha”, gdjesamo vrh vibrira kad riba grize. Polaz-nici uče glavne značajke, staništa i načinlova riba, rakova i glavonožaca, zatimalate sportskog ribolova, vrste najlonai vezivanja udica, kao i vrste mamaca injihovu postavu. Prema nastavnomprogramu, veli Vinicio, upoznaju se i sosnovama Zakona o sportskom ribo-lovu, tj. alatima i opremom te zaštiti ri-blje mlađi. S obzirom da će se mnogiod njih u budućnosti i natjecati (Petarje već bio član juniorske hrvatske dr-žavne reprezentacije, te sudjelovao nameđunarodnom natjecanju u udičare-nju s obale Alpe Adria u Sloveniji), nanastavi se obrađuju i pravila, odnosnopropozicije, bodovanje i određivanjeplasmana. Siguran ribolov s plovila za-htjeva i znanje pomorstva, pa polazni-ci proučavaju nastanak i vrste vjetra ivalova te očitavanje barometra, termo-metra i higrometra. Tu su i osnovnaznanja o dijelovima i opremi brodica,pomorskim uzlovima, kartama i navi-gaciji, kao i motoristici i radiofoniji. Ni-je ispuštena ni prva pomoć, postupakkod ozljeda te uboda otrovnih riba.

DŠM broji oko devedeset člano-va u svim kategorijama, a sam Viniciotrenirao je državnu žensku reprezen-taciju u surf castingu, tj. pecanju s plaže.Aktivnosti društva potpomaže i Hol-cim, koji im je nedavno darovao raču-

nalo. Društvo pak redovito sudjeluje uHolcimovima akcijama. Protekle sugodine u više navrata uređivali plaže uKoromačnu i Vošćici te čistili teren okomjesne škole. Klub je osnovan ljeti 1989.godine i to radi prikladnosti, tj. da ribo-lovci ne bi morali odlaziti u 15-ak kilo-metara udaljeni Labin ili Plomin, gdjesu već postojala udruženja ljubitelja togsporta. Prvi je predsjednik bio BrunoMišon, slijedili su Lucijan Načinović,Mario Diminić, Lučano Maglica i danasMoreno Bartolić.

Svi su polaznici i više nego zado-voljni sa svojim mentorom; vele da jeVinicio ”super”, te da im nikad ne di-jeli ocjene, već samo medalje. A to jeipak veliko olakšanje nakon brojnihškolskih obaveza.

Dobrog ribolovcakrasi i sportski duh

U posjeti Malojškoli ribolova uKoromačnu

tekst: Kristian Stepčić Reisman

Cuda oneh ki store novo kućostore va nje i starinsko ognišće, ali naognjišću nimaju ni laveca, ni pinjati, nikomoštrah za hi obesit nad ogonj. Anekadar se prez tega ni moglo skuhatubed!

Stavimo reć da jimate lavec i ko-moštra, a ognjišće nanke ne robi, do-sta da jimate ogonj. I stavimo reć daste ćepali dve-tri škrpini i škrpocići,

kakovo ušato i cevola, noša se je je-don kalamarić, a po pute se z stenipoli mora pobrli i jenega mićega rakagrancipora. Ne treba još cuda trudaza storit brodet va lavece, onako ka-ko nan je pravi kuhar od meštijera,Danilo Kobajić z Svetega Lovreca.

Naberite škalonji, narežite je, hi-tite va lavec skupa z malo ulja od uli-ki i frigajte je dok se ne zarumeni. On-

da hitite ribi ke ste prvo tega ocistili ipor puti hi obrnite da dobijo kolor.Sada morete nalit vodi i stavit malodomoćega osta. Ne mojte zobit ocatjer prez njega će se ribi raspas. Ondastavite malo konšervi i freškega po-midora, papra, soli, peršemola i kusnorega papra. (Ca je to "nori papor"?Tako so stori ljudi zvoli ono ca midanas zovemo čili ili ljuti feferon.)

Stavite na joki ogonj da noglo za-kuha!

Kada zakuha, vinite ća, cekajte daugonj oslabije i onda tornojte nazad.Pustite da na ten lahken ognje prhćese dok vodi ne ostone jušto toliko dapokriva ribi. Servirajte z pasuticami iliz palento.

Se skupa jimate pol ure dela. Do-bar tek!

broj 6 7

Da vas netko pita koja je osnovnaosobina labinskog dijalekta, vjerojatnobiste pomisli da je to lako pitanje: mismo cakavci i govorimo na ”o”. Pogrešno!

Više o tome može vam ispričatiIvana Repac iz Viškovića, apsolventicaje studija hrvatskog jezika i filozofije naFilozofskom fakultetu u Rijeci. Ivananije obična studentica: dobitnica jerektorove nagrade za najbolju studen-ticu na fakultetu u akademskoj godini2003./2004. i dobitnica stipendije Na-cionala, po čemu se svrstava među dva-deset i pet najboljih studenata u Hrvat-skoj!

Za nju također možemo reći da jenetko koga je Labinština oduvijek če-kala: domaći čovjek koji će znanstvenoproučiti naš labinski dijalekt. Naime,Ivana će diplomirati na području dija-lektologije na temu ”Mjesni govor Bro-vinja”. U tome je pomaže Albina Di-minić iz Brovinja. Ona je, kaže Ivana,prava osoba za ovo istraživanje jer jecijeli životni vijek provela u Brovinju igovori najčisti ”brovinjski”.

– Taj naš ”o” gdje drugi imaju ”a”,npr. ”grod” umjesto ”grad”, zapravo je”a” koje se izgovara zatvoreno, pazvuči kao ”o”, kaže Ivana.

Zašto labinski nije poseban di-jalekt?

– Radi se samo o jednoj pojavi ko-ja se zove cakavizam: glasovi č-ž-š izgo-varaju se c-z-s ili c, a glasovi ž i š su umek-šani, pa bi ih trebalo pisati s jednom

kvačicom, onako kao kod ć. Labinskinije poseban dijalekt već je jedan od go-vora središnjeg istarskog podijalekta ko-ji spada u sjevernočakavski ili ekavskidijalekt. U središnji istarski podijalekt ula-ze pazinski, žminjski, motovunski, bo-ljunski i labinski govori. Od Koromačnado Brseča, sve su to labinski govori, a japroučavam govor samog mjesta Brovi-nje što još nitko nije učinio, kaže Ivana.

Je li brovinjski govor neki ponečemu poseban?

– Cakavizam je dosta stara značaj-ka koja se gubi, ali je u Brovinju onadosta dobro zadržana što znači da jeto konzervativan govor.

Što si zanimljivo otkrila u svomistraživanju?

– Brovinjski, kao i svi labinski go-

vori, pokazuje jednu specifičnost, a toje akcentuacija. Naime, svi čakavskigovori čuvaju jednu staru akcentuacijukoja je ishodišna za sve slavenske je-zike. Čakavski sustav je po tome naj-konzervativniji, ali labinski govori po-kazuju sklonost promjeni jer tu više ne-ma različitih akcenata već vlada tzv.jednoakcentski sustav. Nema kratkih idugih, uzlaznih i silaznih naglasaka negoje jedino važno mjesto gdje se nalazinaglasak u riječi. Dakle, jedan akcent –jedno mjesto. Takve se tendencije učakavskom govoru mogu eventualnojoš naći u buzetskim govorima.

To bi značilo da mi, Labinjaniimamo problema s naglascima kadgovorimo standardnim hrvatskimjezikom?

– Da, i to jako velikih! To sam seuvjerila kad sam se bavila akcentuaci-jom na fakultetu. Ja kod kuće govorimna standardu, ali uopće nisam razliko-vala naglaske. Na mene je djelovala tadubinska značajka ovoga kraja, nama jeurođena ta sklonost prema jednomakcnetu.

Zanimljivo! Ima li još?Opazila sam nekakv poluglas, ni

”a” , ni ”i”, ni neki drugi samoglasnik,ono što se bilježi s poluokrenutim e.To sam u tri-četiri primjera zamijetila,npr. umjesto: ”Mi smo šli.” čula sam”Mi smo šl'.”. Je li to slučajno u brzinigovora ili se javlja sustavno, to još mo-ram istražiti.

MLADI U KOROMAČNU

Mi, Labinjani imamo ”problem” s naglaskom!

tekst i fotografija: Robi Selan

Domaći recepti

Brodet va lavece

Holcim – jesen 2004.

DOGAĐAJI

8

Eko patrola Grada ZabokaOdbor za ekologiju Gradskog poglavarstva Grada Zaboka dodijelio je ovogodišnja priznanja za doprinos ljepotii zaštiti okoliša na manifestaciji "Zlatna jesen zabočka". Svečanost je održana 25. rujna u "Zagorskoj hiži", a jed-no od priznanja dobila je i Holcimova betonara u Zaboku.

Više o radu Eko-patrole doznaje-mo od članova: gđe Željke Vukić, dipl.ing. agronomije, gđe Biserke Jakšić,dipl. politolog i gđe Vesne Martinić.

Što je Eko-patrola i od kada dje-luje?

Eko-patrola ocjenjuje uređenjeokoliša kao doprinos zaštiti okoliša, bi-lo privatnih posjeda bilo poduzeća. Sli-jedeći primjer većih gradova, eko-pa-trola je po prvi puta organizirana prije11 godina u sklopu odbora za ekologi-ju Grada Zaboka. Tako je i ove godineformirana patrola koja je od 30. lipnjado 3. srpnja obilazila područje gradaZaboka i izabrala najuspješnije poje-dince i poduzeća koji estetskim uređe-njem doprinose ljepoti i zaštiti okoliša.

Koje su kategorije u kojima dodje-ljujete priznanja, te koje kriterijetreba zadovoljiti kandidat?

Kategorije koje ocjenjujemo su:uređenje balkona i prozora, uređenjeokoliša privatnih stambenih objekata,društava, poduzeća, ustanova i obrtate uređenje detalja i očuvanje tradici-jske kulture. Gđa Željka Vukić je kaoagronom naš stručnjak za ekološki as-

pekt, a općenito se gleda na sklad pri-rode s objektima.

Posebno nas zanima kategorija ure-đenja okoliša poduzeća. Ima li ihpuno koji zaslužuju priznanje?

Čini nam se da se zadnjih godinapoduzeća puno više trude, pa je na listiizbora sve više kandidata. Npr. prijenekoliko godina eventualno se mogloizdvojiti jedno ili dva poduzeća, a sad zaprosudbu imamo i desetak uređenihokoliša što je za svaku pohvalu.

Što je Holcimovoj betonari u Za-boku donijelo priznanje?

Prije svega, ugodno nas je izne-nadilo da poduzeće koja radi s betoni-ma posvećuje toliko pažnje ka ”šminka-nju” okoliša. Krug betonare je čist, ukra-šen zelenilom i lijepom ogradom.

Dolazite li na poziv ”kandidata” ilisamoinicijativno?

Ima privatnih osoba i poduzeća ko-ja se jave, ali nam je draže da sami obi-đemo područje.

Što s onima koji se nažalost ne tru-de dovoljno?

U početku djelovanja smo dodje-ljivali ”čičak” onima koji ne vode briguo okolišu kao znak upozorenja. Ipak seod toga odustalo, pa izdvajamo samoono što je dobro, a ono što je loše os-tavljamo za razmišljanje nemarnimvlasnicima. Nažalost, ima dosta takvihprimjera. Naša je uloga ovim pohvala-ma potaknuti i ostale da nešto napra-ve. Nagradiš nekoga, pa onda sljedećegodine dva susjeda slijede primjer. Vje-rujemo da će i Holcimov primjer slije-diti mnogi, te tako uljepšati industrijskuzonu našeg grada.

Ugodan razgovor s članovimaEko-patrole morao je završiti jer se iz”hiže” začule pjesma i zvuci tamburiceoznačujući početak svečane dodjelepriznanja. Svi prisutni uživali su u pra-vom starinskom zagorskom ugođaju,dok je gradonačelnik Grada ZabokaIvan Hanžek dobitnicima dijelio plake-te i unikatne vaze.

Predajući plaketu Dorijanu Rajko-

viću, koji je u Holcimu direktor trans-portnih betona, Hanžek je rekao: ”Či-njenica da je Holcim dobio priznanje zazabočku betonaru nije iznenađujuća bu-dući da znamo da poduzeće od počet-ka svog djelovanja u Hrvatskoj posve-ćuje veliku pažnju ekologiji, te kroz svojlist promiče zaštitu okoliša i razvija us-pješnu suradnju sa školama i lokalnomzajednicom. Želio bih još reći da je ve-liku ulogu u uređenju imao pokojni To-mica Miškulin, koji je sve to i pokrenuo.”

tekst i fotografije: Neven Miškulin

broj 6 9

Vozimo se u autobusu koji jedoista zadnja riječ tehnike. Mala kame-ra postavljena iznad vozačeve glave sni-ma sve što se događa ispred autobusa,na cesti. Očarani tim prizorom, prati-mo izravno s monitora postavljenih uunutrašnjosti autobusa, vlastito puto-vanje. Ljepše je promatrati vlastitusadašnjost na ekranu, nego kriviti vrati zvjerkati van, kroz zamagljen prozor.

– ”U jednoj maloj splitskoj kavanibili smo sami, pili smo čaj…” – odzva-nja iz nevidljivih zvučnika, još uvijekpospanim autobusom. Prolazimo Do-nju Dobru. Polako preživamo sendvi-če s pršutom koje smo dobili za okri-jepu kod Severina na Kupi.

Pored nas smjenjuju se slike opu-stjelih restorana uz cestu, pustih ben-zinskih crpki. Čitav je promet preba-čen na novi autoput. Nešto prije Kar-lovca i mi prelazimo na brzu, ugodnijucestu.

– Ime Karlovac potječe od vladaraKarla Habsburškog – edukativnim to-nom budi nas iz uspavljujuće, truckaju-će atmosfere, vodičkinja putovanja.

Vozeći se zagrebačkom zaobilaznicomdobivamo još nekoliko suhoparnih,povijesnih podataka o turskim osvaja-njima. Ali mi smo mislima već odavnona blagim brežuljcima Zagorja.

I konačno, evo nas. Strmim padi-nama zrcale se žućkasti vinogradi, čud-no raštkane kućice i još neobičnije za-gorske kleti na vrhovima brežuljaka.Prolazimo kroz Stubicu. Zaustavljamose, odmah, ispred ogromne Gupčevelipe. Izlazimo iz klaustrofobičnog auto-busa, protežući ukočene udove na svje-žem zraku. Oko nas puca pogled nasusjedna sela i okljaštrena kukuruzišta.

– Ladonja je tvrđe drvo od lipe –objašnjava nam gospodin Marko. – NaSkitači je jedna velika ladonja. Ima si-gurno oko 350 godina. U nju je bilaušla neka bolest pa su je morali na-puniti betonom. Ali ova je lipa duploveća i ima sigurno 450 godina – namr-štena pogleda priznaje gospodin Mar-ko. Prihvaćamo Markovu procjenu,šireći zjenice, promatrajući ogromnodeblo okruženo još dojmljivijim željez-nim obručima.

Izlet u Krapinske topliceREPORTAŽA

tekst i fotografije: Radenko Vadanjel

Nakon Plitvičkih jezera, Beča i Venecije, ovogodišnjim, četvrtim po redu, dvodnevnim poklon putovanjem u Kra-pinske toplice, Holcim je ponovno ugodno iznenadio svoje bivše radnike – umirovljenike i udovice radnika tvornice.

Gupčeva lipa u Stubici

Stubica – spomenik hrvatskom pilotu

Umirovljenici opet u akciji

Holcim – jesen 2004.

AKTIVNOSTI

10

– Ova lipa je kao jedna bačva odmiljar litri, a ona naša na Skitači kao jed-na bačva od 500 litri – lakonski zaklju-čuje gospodin Milan.

Oduševljeni smo Stubicom. U ta-ko malom mjestašcu, toliko puno spo-menika velikanima hrvatske povijesti.Nakon Gupčeve lipe, posjećujemoogromnu maketu aviona u naravnojveličini, posvećenu hrvatskom pilotukoji je u vrijeme domovinskoga rataprebjegao iz JNA u Mađarsku, odnos-no Hrvatsku. A na osamljenoj uzvisini,ponad Stubice, ogroman je spomenikMatiji Gupcu, rad našeg poznatogkipara Antuna Augustinčića.

– Vidi se da je bosih nogu oraoplugom – osupnut divovskim spome-nikom i njegovom pozamašnom mu-skulaturom, ne mogavši se oteti dojmu,komentira gospodin Mate, inače slič-ne, kršne građe, poput one Gupčeve.

Seriju nevjerojatnih senzacija, ko-jima smo u kratkom vremenskom pe-riodu obasuti, zaokružuje obilazak Tra-košćana, prekrasnog dvorca grofova

Trakošćan – Lina i Anđela

broj 6

INTERVIEW

11

Draškovićevih, okružen umjetnim jeze-rom i zimzelenim šumama. Do ulaza udvorac vodi nas strma i zmijolika staza.Premda, mnogima ”tvrdi zalogaj” za pje-šačenje, ipak nas ne uspijeva pokoleba-ti, i mi, kao u nekom polusnu na krajuputa, zakoračujemo u ovaj baršunastisvijet renesansnih slika i izrezbarenogantiknog namještaja. Skriveni od žamo-ra gomile i informacija vodiča, gospođaLina i gospođa Anđela, nerazdvojne su-sjede s kućnog broja 28 u Koromačnu,u drugom dijelu dvorca, u polumrakusobe proučavaju ogromni kamin i kre-vet u kojemu je spavao grofovski par.

– Joko teško je bilo poć zgorom.Imam skoro 84 godina. Ali lepo je tu.Mi se vidi da je zaspravlje neki biva tu-ka, samo je preveć visoko. Ja u Koro-mačnon moren hititi kamen u moreprek okna – priznaje nam gospođa Lina.– Ali joko lepo je tu – dodaju obje pri-jateljice u horu.

– Nije in bilo lahko. Bez vode,struje. Niš nisu imali, samo malo lušejein je bilo – mnogo kritičniji je gospodin

Romano. Pa ipak, laka koraka i širokaosmjeha naša mala družina vraća se upodnožje dvorca, a u podnožju čekajunas naši autobusi.

Već sutradan, nakon zasluženog,produženog spavanja u hotelu ”AquaeVivae” u kojemu se plesalo do dugo unoć, iz prtljage su konačno na svjetlodana izvučeni kupaći kostimi raznihboja i veličina.

Hidro masaža u petnaestmetar-skom hotelskom bazenu s temperatu-

rom vode od 30-34OC i najtvrdokor-nije sumljivce i gunđala primiruje, po-nukavši ih da ostanu plutati u bazenu iduže od preporučenoga. Pobijeljelihprstiju ali razgibanih zgobova i blaženaosmjeha zadovoljno napuštamo ovajtermalni raj na planeti Zemlji.

Putem još navraćamo u Kumro-vec. Degustiramo poznate zagorskeštrukle. Fotografiramo se ispred Titovespomen kuće. Prekrasan je dan. Još jesunce dosta visoko. Ne ide nam se na-

zad. Tek sada smo se dobro zagrijali. Uautobusu gospodin Lučano prikupljaprijedloge za novi izlet, onaj sljedećegodine.

– Budimpešta – čuje se iz sredineautobusa.

– Rim – dogovorno istupa grupi-ca sa zaleđa.

– Ja bi toplice, opet u toplice – svenadglasava Viškić Mate. – Meni je jakopomoglo. Ja sam operira kičmu – do-daje tiše, kao da se pravda.

Spomenik Matiji Gupcu u Stubici

Ispred hotela u Krapinskim toplicama

U hotelskom bazenu u Krapinskim toplicama

Holcim – jesen 2004.

NAŠE ŠKOLE

12

Nije lako bubamarcu zum, zum, zum !!!

Svi se zasigurno sjećamo našeg pr-vog dana škole ili ponovnog vraćanja uškolske klupe, nakon dugih ljetnih ras-pusta. Navučene torbe, uske klupe, pr-

ve školske zadaće, a naše razigrane no-ge ispod klupe još bi gazile po plaži, ko-trljale neobične kamenčiće. Taj nede-finirani osjećaj nelagode preplavio nas

je ovdje u Raši, gdje smo naišli na ma-nju grupicu učenika nižih razeda, kakoupregnuti u ogromne torbe paničnopretrčavaju cestu prema školi.

Nalazimo se ispred OŠ Ivana Ba-talića u Raši. Već pogađate, naša sre-dišnja tema je ”Prvi dan škole”. Nasta-va je već počela. Učenici su u učioni-cama. Školsko je dvorište opet pustokao i proteklih mjeseci dok je 130 uče-nika ove male osmogodišnje škole bez-brižno trčkaralo ulicama Raše, kupalose na Trgetu, Rapcu i Tunarici ili krivi-lo kičmu za kompjuterom igrajući Ra-tove zvijezda, rušeći gradove ili borećise protiv nepoznatih osvajača.

Ispred ulaza u školu, na malomzidiću, nailazimo na prvog ovogodiš-njeg markiranta ili prvog izbačenogučenika sa sata!?

– Neee! – smije se sramežljivo pr-voosumnjičeni. – Nisam ja pobjegao sanastave. Ja idem u školu u Velenje. Toje u Sloveniji. Ovdje čekam samo pri-jatelje: Endija, Harija i Intisa. U Rašisvako ljeto provodim školske praznike.Oni su mi najbolji prijatelji!

– Okej – u blagoj nedoumici osta-vljamo prijatelja Endija, Harija i Intisa,da odsjedi barem još dva naredna sa-ta do kraja nastave kada će se opetmoći družiti sa svojim najboljim pri-jateljima.

Na vratima škole dočekuje nas”dežurni”.

–Teško ćemo upisati ono što že-limo – povjeravaju nam se Manuela iFasida. – Ja želim upisati trgovačku, aManuela srednju ekonomsku – objaš-njava nam svoj gorući problem.

– U Raši je život dosadan. Ljeti jenajbolje u Rapcu. Kupamo se svako lje-to na Girandeli ili oko svjetionika. –Tako se, bez nekog izravnog povodarazgovor se preusmjerava na ugodnijeteme.

– Sada ću zvoniti – upozorava nasManuela.

I odjednom, poput stampeda pre-morenih krava koje su prevalile dugiput kroz pustinju Nevada, kanjon Ko-lorado i probile se do mora gdje ihočekuje hrana i ukrcaj na brod, navirurazulareni učenici. U općoj strci, pola-

ko se probijajući kroz gomilu, našamala ekspedicija s Holcimovim darovi-ma i ravnateljem na čelu, jedva se ne-kako uspjeva izboriti za uski prostor narubu hodnika. Osnovnoj školi ”IvanaBatelića”, kao i prošlih godina Holcimpoklonja jedan kompjuter i materijal zalikovnu radionicu. I dok ravnatelj školeu ime kolektiva i učenika zahvaljuje naprimljenim darovima, učenici pomaloodsutno rastežu žvakaće gume ili se,zaklonjeni ”živim zidom” učenika kojiproučavaju novi PC, međusobno na-vlače u zadnjim redovima. Ipak, prvi jedan škole.

REPORTAŽA

Fasida i Manuela

prvašići u Raši

prvašići u RašiDamir (u očekivanju prijatelja)

broj 6 13

… a ni učenicima naprvi dan škole

A centralni događaj prvog današkole, dolazak je malih prvašića. Njihovdolazak planiran je u 10 sati. U hladukestenova, podalje od ogromne škol-ske zgrade, formirala se mala skupinaneobično tihih, plahih đaka.

– Išao sam u vrtić prije, sve do šestgodina. Sve njih već, više manje, znam– okreće se oko sebe najhrabriji međunjima, Ermin.

– Skoro sam naučio abecedu. Jamogu i naopačke čitati – demonstriranaopačko čitanje velikog loga sa svojemajice.

– Hmm… ići u školu, hmmm …ne znam – veoma šturo iskazuje svojeraspoloženje Erik. Ali tu je i jedna pre-krasna djevojčica, odjevena ”sva u zna-ku Barbike”.

– Obožavam Barbiku. Volim seigrati s njom. Imam dvije Barbike i je-

dnog Kena. Zapravo imam više Barbi-ka. Mama mi je obećala kupiti u TrstuBarbi kuću. Tamo su jako jeftine, ali ni-je mi još kupila – otkriva nam svoj ”Bar-bie – roza pogled na svijet”, mala Iva.

U okićenoj učionici, nekada pr-vašići, a sada već polaznici drugog ra-zreda, poredani na improviziranoj po-zornici, izvode mali program za još uvi-jek oprezno tihe prvašiće i njihove ro-ditelje. Srećom u glazbenom reperto-aru ima i pjesama iz vrtića, tako da većpomalo indisponirani prvašići konačnodolaze na svoje. Učionicom se iz svihglasova ori pjesma: ”Nije lako buba-marcu zum, zum, zum !….”

Ostavljamo raspjevani razred iodlazimo u OŠ ”I.Lola Ribar” u Labin.Na njihovom prostranom malonogo-metnom igralištu u organizaciji Holci-ma, povodom prvog dana škole, go-stuje pulski biciklistički klub ”Ciklon”.Njihove akrobatske točke na BMX-ica-ma ostavljaju mnogobrojnu publiku bezdaha. Najupečatljiviji nastup izvodi naj-mlađi demonstrator ove atraktivne vje-štine, Anđelo.

– Zovem se Anđelo. Idem u petirazred OŠ Tone Peruška u Puli. Treni-ram, otprilike, nekih četiri mjeseca, neviše. Danas sam najprije išao u školu, a

sada sam tu. Inače još vozim motor ibavim se taekwondoom. Polažem zacrni pojas (brrr!). Ova bicikla ima 16brzina, ima veće gume i čvršći kosturod običnih bicikli. Koštala je točno

4.600 kuna – već navikao na publicitetAnđelo vrlo profesionalno odrađujerazgovor s nama. – Najteže mi je izve-sti skakanje na mjestu na zadnjem ko-taču – na kraju dodaje.

– Moja bicikla nema brzine. To jeBX. Ima kontrapedalu. Volan je višeuvinut prema dole. Gume su još debljenego kod BMX-ice – Mateo, mladić stribina, opisuje svoju biciklu.

BMX, BX, Trajal … glava nam jeodjednom prenapučena egzotičnim,novim terminima. Osjeća se mali za-mor materijala… Već umorni, s nostal-gijom se prisjećamo prekrasne prired-be za prvaše i njihovog ludog reperto-ara – ”Nije lako bubamarcu zum, zum,zum. !!!….”

tekst i fotografije: Radenko Vadanjel

4. razred (Raša) – bacanje radnog materijala od prošle godine u kontejner

Anđelo – biciklist akrobata

veliki odmor u Raši

Holcim – jesen 2004.

NAŠE ŠKOLE

14

Došavši 1. rujna u Osnovnu školuVladimira Nazora u Potpićnu poputmlađahnog Djeda Mraza, s poklonimapod rukom i dobrim raspoloženjem uruksaku, Šajeta se, željan boy bandfeedbacka iz publike, predstavio kao”onaj iz Saše, Tina i Kedže”. Tijekomnašeg posjeta pokazat će se da mu tak-vo kićenje tuđim perjem i nije bilo po-trebno, jer je još uvijek vrlo omiljenmeđu najmlađima.

– Sad ćemo lijepo popričati o hiphopu i rock’n’rollu, a onda ću podijeli-ti autograme s mojim slikama, a vi ćetespontano zapljeskati, predložio je Ša-jeta. Ne znamo zašto, ali ta fora uvijekpali; svi su osnovnoškolci, zgurani uomanjem hodniku, pohrlili po Šajineslike i potpise. Na jednom od njih,točnije onom koji je završio u rukamasedmašice ili osmašice Mariane, Šajetaje zaboravio staviti crticu na ”t”, priskr-bivši Mariani unikatni potpis. Njoj to,međutim, nije odveć teško palo. Tre-nutno su joj, kaže, draži neki žešći ban-dovi, poput Metallice, Nirvane ili pakPink Floyda. Ipak, Mariana je iznimka.Popularni je Šajo u Potpićnu poklek-nuo pod navalom obožavatelja, kojimaje podijelio sve svoje slike, pa se kasni-je morao potpisivati na papirićima. Po-vod njegovu dolasku bila je Holcimovprojekt obilježavanja prvog dana na-stave, kojom je prigodom svim škola-ma Labinšćine darovano po računalo ikreativni materijal za likovni odgoj. Pre-dao ih je popularni Šajeta, koji je pjes-mom te svojim uvijek dobro prihva-ćenim vicevima razveselio najmlađe irazbio tremu i nelagodu neizbježnu zaprvi dan nastave.

U školi Vladimira Nazora u Pot-pićnu, gdje je Šajo stigao oko osam

ujutro, pospani učenici nisu baš bili odpjevanja, no sve je nadoknađeno uČepiću. Tamo se, pjevajući popularnu”Košulju plavu”, uspeo na jednu odklupa, koja mu je poslužila kao pozor-nica. Prelistao je i prvi broj školskoglista ”Miće i vele besede” te se poseb-no oduševio pjesmom na engleskomjeziku, koju je napisala Lara Kontuš.

U OŠ ”Vitomir Širola Pajo” uNedeščini Šajo je konačno došao nasvoje. S obzirom da je u nekoliko na-vrata na putu izrazio žaljenje što mu ni-je na raspolaganju razglas, možete za-misliti kako se razveselio vidjevši mi-krofon, zvučnike i miksetu na igralištuspomenute škole. Domaćini su mu,naime, pripremili čak i to čudo tehnike,pa se ono što je u ostalim školama bioskroman nastup u učionici pretvorilo u

stadionsku atrakciju. Svi su učenici uglassa Šajom pjevali ”kad radimo party zaekipu, najrađe zovemo Stipu”. Zani-mljivo je da su Šaju prihvatili i klinci ”za-grijani” za hip-hop, kao i oni koji se ”fu-raju” na neke druge đireve. U Čepićuje Šajetu i predstavnike Holcima krozškolu provela ravnateljica Mirela Vidak,predstavivši im učeničke radove izvje-šene na zidovima. Gotovo svaki zidobojan je različito, a izvješeni radovi,kao i mali muzej doista na osebujannačin uljepšavaju školu. Veselo je bilo iu Centru za djecu s posebnim potre-bama ”Liče Faraguna”, gdje je Šajo neš-to poput starog znanca. U više je na-vrata posjećivao tu ustanovu, tako dase na nekim panoima u školi još uvijek

mogu vidjeti fotografije na kojima segrli s polaznicima. Ni ovoga puta nisupropustili svom omiljenom pjevačupokazati da im je stvarno, ono, broj je-dan. U tome se najviše isticala mala Lo-rena, s kojom se Šajo morao slikati jed-nom, pa drugi put, pa treći, pa opet iopet, u ovoj i onoj pozi... Lorena nasje i provela kroz školu, pokazavši pri-tom fotografske uspomene s prijašnjihdruženja.

Šajo i ove godine uljepšao prvi dan škole

tekst: Kristian Stepčić Reisman

S više formalnosti, kako to i pri-liči odraslima i ozbiljnima, naŠajinom posjetu i Holcimovimpoklonima zahvalili su i ravna-telji škola:

Klara Švraka, ravnateljica OŠ”Vitomir Širola Pajo” u Nedešćini:

– Zahvaljujemo Holcimu na po-klonu. Likovni materijal nam uvijek tre-ba, a računalo će najvjerojatnije kori-stiti učitelji u zbornici, jer smo učeničkikabinet ove godine opremili računa-lima koje nam je dalo Ministarstvo.

Tanja Verbanac, ravnateljica Cen-tra za djecu s posebnim potrebama”Liče Faraguna” u Labinu:

– Jako je ugodna atmosfera uzglazbu i Šajetu. Naši štićenici glazbu

jako vole, doživljavaju je na posebannačin, vesele se svakoj posjeti osobakoje inače ne viđaju u centru. Zahva-ljujemo i na računalu i likovnom ma-terijalu, što je jako humana gesta.

Miroslav Sulić, ravnatelj OŠ Vla-dimira Nazora u Potpićnu:

– Zahvaljujemo Holcimu na do-naciji. Drago mi je da su ove godine iostale škole, uz one labinske, uklju-čene u Holcimovu akciju. Inače, našisu problemi i dalje isti, kao i u zadnjihdeset godina. Bilježimo stalno smanje-nje broja učenika. Ove godine smoipak zadržali 18 odjeljenja, i to 8 odpetog do osmog razreda te 10 od pr-vog do četvrtog, samo što smo ne-kad imali 400 učenika, a danas ih ima-mo 220. Učitelja sve više, djece sve

manje. Od novina, izdvojio bih da smoove godine uveli u sve razrede engle-ski, a od četvrtog nudimo i učenje tali-janskog.

Mirela Vidak, ravnateljica OŠ”Ivan Goran Kovačić”

– Holcim nam je i ove godineuljepšao prvi dan nastave, poklonivširačunalo i kreativni materijal, što ćenašim učenicima jako dobro doći. Za-hvaljujući našoj profesorici likovnekulture Davorki Vadanjel i kreativno-sti učenika poznati smo na široko bašpo likovnim radovima. Cijelu smo ško-lu oslikali različitim bojama. Dragonam je i što nas je Šajeta posjetio, jerje tako sigurno ublažen stres koji uče-nici doživljavaju s prvim danom nastave.

broj 6 15

Predstavnici poduzeća Holcim uutorak 7. rujna po treći put su se družilis učenicima Osnovne škole KsaveraŠandora Gjalskog iz Zaboka. I ovogaputa, povod je bila ekologija i edukaci-ja najmlađih kojoj Holcim pridaje vrloveliku važnost u svojem poslovanju.Podsjetimo se: prvi i drugi susretzabočkih osnovnoškolaca i ”holcimo-vaca” dogodio se na Danima otvore-nih vrata u Holcimovoj betonari u Za-boku ove i prošle godine. Da ove su-srete ne pamte samo djelatnici Holci-ma, uvjerili smo se čim su djeca ugle-dala poznato lice, direktora DorijanaRajkovića, te se počeli prisjećati neza-boravne vožnje balonom i sadnje dr-veća u krugu betonare.

No, Holcim nije bio jedini gost. IzIstre su u Zabok doputovali Lori Luke-ta Dagostin i Tulio Dagostin, predstav-nici Udruge Put, društva za komunici-ranje ambijenta iz Labina, koja već petgodina djeluje u Istarskoj županiji. Po-duzeće Holcim od početaka rada po-maže Udruzi Put, sponzorirajući eko-loške projekte. ”Ovo je prvi puta da dje-lujemo izvan Istarske županije, no to jeHolcimu i nama bio zajednički cilj: pro-širiti suradnju s drugim gradovima i nji-hovim lokalnim zajednicama, educiratišto veći broj mališana zašto je očuva-nje okoliša naš primarna zadaća”, ob-jasnila nam je voditeljica Lori LuketaDagostin.

Četrdesetak učenika četvrtih raz-reda podijeljenih u par grupa, okuplje-ne u školskoj knjižnici OŠ Ksavera Šan-dora Gjalskog, prvi je pozdravio Dori-jan Rajković zaželjevši djeci uspješnuškolsku godinu 2004. / 2005. i mnogosretnih trenutaka uz računalo koje jeuručio ravnatelju Škole Tomislavu Po-lanoviću.

Dječja lica su se ozarila osmjesi-ma, a da računala odmah mogu pa-metno iskoristiti, pobrinula se simpa-tična Lori. Svakom je učeniku darovalaCD, a oni su u prijateljskom druženjuodmah pokazali svoj visoki interes zaekologiju obasuvši odrasle kišom pita-nja: ”Što bi se dogodilo kada na plane-tu Zemlji ne bi bilo razlagača?”, ”Kakoizbjegavati stvaranje otpada?” itd. Tosu samo neka od mnogih pitanja na ko-ja odgovara koristan priručnik ”Odvo-jeno skupljanje otpada”, kojem je cilj –kroz didaktički dio – kod djece pobu-diti ideje i razviti svijest na koje svenačine oni osobno mogu doprinijetizajednici da bude što manje otpada.Uz CD-eve, zabočki su osnovnoškolcidobili i taj Priručnik koji će sa svojimučiteljima moći na satovima razrednihzajednica proučavati i pronalaziti svojeputove za čist okoliš.

Da su njihove učiteljice napraviledobar posao na satovima prirode i dru-štva, dokazuje činjenica što su prilože-nu sliku sustava razlagača prirode djecavrlo vješto objasnila. Naravno, najzani-mljiviji dio predavanja uslijedio je kadsu pred učenicima zasjala dva laptopekrana. Ubrzo se na njima pojavio inter-aktivni sadržaj CD-a udruge Put, s neko-liko zanimljivih igara. Na prvoj su djeca

trebali prepoznati proizvode koji se da-ju napraviti od uporabljenih predmeta,npr. plastike. Bili su to crteži plastičnihkanti, patkica, klupa, ograda i ”štosdjem-fer od bicikljina” (blatobran bicikla),kako je spontano na svome zavičajno-me jeziku uzviknuo jedan dječak, nasmi-javši goste. Druga i treća interaktivnaigra sastojala se u klasificiranju otpada.

Mali je Bruno ozbiljno objasniokako on redovito baca papir i stakloodvojeno, od kad su takvi kontejneripostavljeni u blizini njegove kuće. Dje-ca su naučila i kako treba inteligentnokupovati, da se što manje zagađuje pri-roda. ”Moj brat i ja doma imamo hrpuigračaka koje su nam roditelji pokupo-vali, a one samo skupljaju prašinu”, pričanam Jelena.

”Ozbiljniji” dio CD-a nalazi se podizbornikom ”Za one koji žele znati vi-še” i sadrži objašnjenja pojmova i pro-cesa u prirodi i ekologiji.

Budući da su učenici trebali krenu-ti svojim kućama, sve ostalo vezano zaovaj projekt odradit će sa svojim na-stavnicama u sklopu satova razrednihzajednica ili prirode i društva. ”Mislimda je ovaj projekt hvale vrijedan, sviđanam se zamisao o starim igrama kaotemi kreativnih radionica. Također smozahvalni i Holcimu koji nam je opetdarovao mnogo materijala za izradunakita koji ćemo i ove godine prodatina prodajnoj izložbi u prosincu”, reklanam je učiteljica Ana Ladišić.

Smatramo da će jedan od zanimlji-vijih praktičnih zadataka biti postupakrecikliranja papira, koji učenici moguizvesti i kod kuće. Suradnja zabočkeškole, udruge Put i Holcima nastavit ćese u ožujku sljedeće godine nizom ra-dionica, izložbi dječjih radova od reci-kliranog materijala i natjecateljskim kvi-zom znanja s vrijednim nagradama zamale ekologe.

Prvi dan školeproslavljen i u Zaboku

Predstavljanje ekološke udruge Put: Kako iskoristiti ”štosdjemfer od bicikljina”

tekst i fotografije: Neven Miškulin

Holcim – jesen 2004.

OPĆINA RAŠA

16

”Puntižela” je jedan od povlašte-nijih pulskih turističkih kampova, s čijeje obale pogled prema otvorenommoru dijelom zaklonjen brijunskimarhipelagom.

U posjeti smo Udruzi za pomoćosobama s mentalnom retardacijomKarlovačke županje, klub ”Rajska pti-ca”, čijem je dijelu članstva omoguće-no jednotjedno ljetovanje u Puntiželi uorganizaciji krovnog Saveza svih hr-vatskih udruga. Članove udruge zati-čemo ugodno zavaljene na šljunkovitojplaži. Oni oprezniji uvukli su se podkrošnju velikog primorskog bora. Me-đu njima je i naš prvi sugovornik, iznim-no komunikativna i susretljiva osoba.

– Ja sam jedan od boljih crtača,takorekuć. Više volim curice crtat, ak-tove, u tom stilu. Crtam u temperi, uuljanoj boji. Ali me inspirira i ovo drve-će, more i takve stvari. Otoci! Na Bri-junima će biti sigurno odličnog drveća– ozbiljnim tonom razotkriva nam svo-ju istančanu umjetničku percepciju,Dražen Momčilović, jedan od desetštićenika Udruge za pomoć osobamas mentalnom retardacijom Karlovačkežupanije, koji imaju sreće ljetovati uovome kampu.

– Kupao sam se do onog bijelog.Dalje nisam išo. Ima skuterića malo.Furaju se tuda. Probao sam i roniti 2-3puta. Ima sitnog pjeska, mulja. To je to– završava svoje imperesije Dražen, alionda brzo dodaje – Mogu stvarnodosta lijepo crtati. Sporo, lagano, finocrtam. Crtao sam i ovog našeg starogBrankeca! – pokazuje na gospodina

koji se, nabijene kape i debelih naočala,dok mi pričamo u hladu, valja po travizajedno s ostalim dečkima.

– Zaposlen sam u Karlovačkoj ti-skari kao grafičar. Pjevam i u zboru, alinajviše slobodnog vremena provodimu Rajskoj ptici. Braček je rođen na”Križnom putu” 02.02.1946. – upozna-je nas gospodin Brankec sa svojim ”ma-lim” rođakom. – Nije ni čudno da ječesto odsutan i sam si ne bi mogaonikako pomoći. Bez moje pomoći nebi mogao živjeti.

Kako bi se detaljnije upoznali s ra-dom ove vrlo agilne, prodorne i složneudruge građana, razgovaramo s gospo-đom Katjom Vukmanić, predsjedni-com Udruge i, također, majkom jednedjevojke s mentalnom retardacijom.

– Udruga skrbi o djeci s poteško-ćama u razvoju, ali ovdje je mentalnaretardacija kao osnovni problem. Ima-mo 56 članova u dobi od 10 do 57 go-dina. Mi smo nevladina udruga. Udru-gu vode volonteri – roditelji djece, ivoditelji radionica – honorarci. Svaku

godinu nanovo se javljamo na raznenatječaje, pišemo te projekte, da bis-mo uspjeli prikupiti osnovna sredstvaza rad kluba. Tako smo za keramičkuradionicu, koju je prepoznao vaš Hol-cim, dobili osnovna sredstva za hono-rar voditelja i utrošeni materijal kroz ci-jelu godinu – objašnjava nam principrada Rajske ptice, gospođa Vukmanić.

– Ovdje smo došli preko Hrvat-skog Saveza kao jedna od 33 njegovečlanice. Desetak najredovitijih članovaUdruge, naša Branka (jedini stalno za-

Rajskaptica namoruTekst i fotografije: Radenko Vadanjel

REPORTAŽA

broj 6

???????????

17

posleni socijalni radnik), roditelji djecei ja, imamo tu privilegiju uživati tjedandana u Puntiželi. Ovdje je prekrasno.Djeca su oduševljena, unatoč radnojatmosferi: likovnoj koloniji, školi pliva-nja, radionici za izradu nakita.

– Osnovani smo 1997. godine –nastavlja gospođa Vukmanić. – Nakonšto mi je kćerka završila osnovnu školupo prilagođenom programu i tri go-dine za pomoćnog cvjećara, ja samrazmišljala – Šta sad s njom? Omogući-ti zaposlenje takvim osobama moglobi se jedino mijenjanjem zakona uHrvatskoj. Mentalno retardirana djecakoja su negdje zaposlena trebaju imatisupervizora – roditelja ili studentavolontera. Tako je u Europskim zemlja-ma. U Hrvatskoj toga nema. Naš klubRajska ptica otvoren je 5 dana u tjed-nu, 4 sata dnevno. Imamo sedam radi-onica u kojima osmišljavamo aktivno-sti za našu djecu u klubu. Nitko od na-še djece nigdje nije zaposlen, ni kaovolonter ni kao radnik. Stoga mu jeklub jedina radna obveza kojom semože kolko tolko realizirati.

Vrijeme je ručku. Probijajući sedublje kroz osjenčane staze do objek-ta u kojemu su smješteni naši sugovor-nici, prolazimo kroz zvučnu kulisu pre-

poznatljivih zvukova: grebanja po dnulonca, udaranja tanjura ili reskog, metal-nog zvuka pribora za jelo. Umorni smood plivanja i ovi nam zvukovi još višenadražuju već ionako probuđeni ”ape-tit”. Pa ipak, posljednjim snagama, novisugovornici, pristaju na kratki razgovor.

– Što volim? Volim stolni tenis.Nee, ne znam ”spinirati”. Istu spužvuimam sa obe strane. Crnu i bijelu. Uklubu igram. Imamo pravi stol. Tu samsa mamom – odgovara nam pomalosramežljivo Ivan Miličić.

– Šta još radim? Gledam televiziju.Svašta gledam, pomalo. Gledam SanjuDoležal na RTL-u. Bolja je slika naRTL-u. Ne bježi. – zaključuje, a mi mo-žemo samo pridodati da je slika i ne-kako oštrija nego na ostalim televizij-skim postajama.

Pored njega sjedi Ante Kajić. I onvoli sport.

– Ja sam inače Dalmatinac – odmahse pravda Ante. – Došao sam 93’ uKarlovac. Tu mi je tata bio u vojsci. Pri-je sam živio u Orebiću, na Pelješcu.Slabo izlazim ovdje (misli na Karlovac)”u život”. Koji put s bratom u disko”Henes” ili ”Leonardo”. Volim čitati”Sportske” – dodaje značajno, a očimu zasjaše posebnim sjajem. Koristi-

mo ukazanu priliku i postavljamo Antitrenutno aktualno, najdelikatnije pita-nje u Hrvatskoj.

– Otto Barić je kriv za sve, jer ni-je dobro ekipu složio. To je moje mi-šljenje, a vi se ne trebate složiti! – uzbu-đeno nam odgovara Ante doživljava-jući svojevrsnu preobrazbu u glasu, arečenice poput niske biserja klize jed-na za drugom. – Ja bi stavio Neretvlja-ka, Đonongu i Klasića. Aaa, najlošiji jebio Olić. Protiv Francuske je bilo zado-voljavajuće, ali protiv Engleske kataas-trofa!

Diskretno uvučene iza ogromnogprimorskog bora, uočavamo dvije ne-obične individue, koje zamišljeno uvla-čeći dimove cigareta, podsjećajući naone ovisnike koji ne mogavši odoljetidvodnevnoj apstinentskoj krizi, nakontrenutaka muka i dvojbi, ponovnooduševljeno uvlače aromatične dimove.

– Moj kolega se zove Braco, od-nosno Braček od milja. Nas dvojicasmo ozbiljni pušači. Jel tako Braček? –okreće se Bračekov glasnogovornikDražen, prema svom kolegi. Bračekpedantno uvlači dim, odsutna pogleda.Licem se odražava čisto zadovoljstvo.

– Njega Branko opskrbljuje s cig-aretama, i tak – dodaje Dražen.

Holcim – jesen 2004.

OPĆINA RAŠA

18

– Oni se ljute kad kažeš ”Tunari-ca”, treba reći ”Tonarica”, objasnionam je uz osmijeh Nevio Miletić svojaiskustva s ove strane Skitace. Naime,on živi u Ravnima, a već četvrtu godi-nu za redom drži u zakupu Autokampkoji se zove ”Tunarica”.

Između njega i lokalnog stanovni-štva, ali i svih onih Labinjana koji većgeneracijama svakog prvog svibnja do-laze u Tonaricu na druženje postojisvojevrstan ”džentlmenski sporazum”:on im ne brani ulazak u kamp, a oni zasobom počiste i svi sretni i zadovoljni.Ta prvomajska fešta tradicionalni jepočetak sezone koja potraje do sre-dine rujna. A kakva je bila ova sezona?

– Bila je na razini prošlogodišnje:oko 20 tisuća noćenja, uglavnom Ni-jemci i Talijani, ali je dobit manja jersmo imali povećane troškove za vodui struju. U odnosu na lani šesti mjesecje bio lošiji, dok je osmi bio jači tako daje i pokrio tu rupu. Mi se nalazimo ne-

kako sa strane i kod nas sezona kratkotraje, vrhunac je kraj sedmog i osmimjesec.

Ali ta zabačenost i ta ”divljina” či-ni Tonaricu privlačnom!

– Mi smo specifičan kamp gdje lju-di dolaze zbog mira i tišine i mi im toomogućavamo. Zbog toga prevlada-vaju stalni gosti. Prednost kampa je tošto je cijeli u sjeni borova, a mana štonema uređenu plažu, ali gosti su većupoznati s time tako da svi dolaze snekim gumenjacima ili čamcima, pa is-plovljavaju do plažica u zaljevu.

Čini se da ni malo više zabave nebi štetilo, ali to se nekako kosi s miromi tišinom?

– Da, upravo zbog toga nemamozabave, ali ljudi otkrivaju Tonaricu kaomjesto pogodno za sportske aktivnosti:početkom srpnja ovdje je su boraviladjeca u Kampu prijateljstva ”Duga” ka-da su među ostalim učila i plivati, or-ganizirali smo jednodveno druženje za”miniće” – najmlađi uzrast Rukomet-nog kluba ”Mladi rudar” i njihove rodi-telje, a jedan trening također uz cjelo-dnevno druženje i ”roštiljadu” napravi-li su i juniori NK Rudar. Zbog toga seukazala potreba za jednim rukomet-nim igralištem, a ta bi se asfaltirana po-vršina mogla iskoristiti i za plesne za-bave, kaže Nevio Miletić.

Njegova daljnja razmišljanja usmje-rena su na mogućnost organiziranja va-terpolo turnira ili čak jedriličarskog klu-ba, a jedan ronilački centar bi zasigur-no produžio sezonu.

Crveni križ Labin i ove je godineu Tunarici organzirao Kamp prijatelj-stva ”Duga” za učenike viših razredaosnovnih škola koji su vodile njegovečlanice volonterke. Od 1. do 7. srpnjau njemu je boravilo trideset i petorodjece uglavnom s Labinštine, ali i iz cije-le Istre.

Kupalo se do mile volje, ali nesamo to: škola plivanja koju je vodionastavnik tjelesnog odgoja MarkoHrvatin bila je samo jedna od radioni-ca koja im se nudila. Dodir s moremnastavnica biologije Silvana Hrelja isko-ristila je da djecu upozna s florom i

Kamp kao stvorenza pripremesportaša

Sedam dantekst i fotografije: Robi Selan

Nevio Miletić o ljetu u Tonarici Kamp prijateljstva "Duga 2004"

broj 6

INTERVIEW

19

faunom priobalja i plitke vode, tijekomboravka u šatorima učilo se engleski,pjevalo u glazbenoj radionici, a usva-jane su i osnove pružanja prve pomoći.

Ekologija je bila sastavni dio živo-ta: otpad koji je nastajo u kampu odla-gao se odvojeno, a dio se i odmah iiskorištavao: pod nadzorom nastavni-ce likovnog odgoja Alide Vale izrađi-vane su lutke od recikliranog papira.Djeca su bila vrlo zadovoljna,a u za-jedničkom druženju iznjedrila su i riječkoja to opisuje: ”zakon”.

Ovdje je zakon! – najkraće su opi-sivala svoj boravak u Tonarici.

a "zakona" u Tunaricitekst i fotografije: Robi Selan

Posebna pozornost posvećena je odvojenom skupljanju otpada

O, sretan kamp(na glazbu: Oh, happy day)

Duga 2004.

O sretan kamp (O sretan kamp)O sretan kamp (O sretan kamp)

Crveni križ (Crveni križ)Pod zvijezdama (Pod zvijezdama)

U srcima (U srcima)O sretan kamp (O sretan kamp)

Budimo zauvijek humani – humani!I svijetu radost dajmo svi – dajmo svi!

IZBOR NAJ, NAJ…I u kampu "Duga 2004." tradiocional-no je održan Izbor naj, naj…, kojim susvi polaznici kampa anonimno biralisvoje favorite u više kategorija. Pobjed-nici su proglašeni na završnoj večeri,nakon koje su diplome naj, naj kućamaponijeli:

NAJ…… MISICA – Roberta Juričić… MISTER – Luka Stepančić… NAJPAR – Martina Mileta i

Luka Stepančić… NAJPJEVAČ – Kiara Licul… NAJSVIRAČ – Aleks Juričić… NAJGLUMAC – Neven Zulijani… NAJNAUŠNICA – Valentina Miletić… NAJFRIZURA – Argon Razzi… NAJFRIZER – Mateo Bartolić… NAJFRIZERKA – Vedrana Zahtila

Holcim – jesen 2004.

VA KANTUNE

20

Centar za radnu terapiju i rehabili-taciju Stančić, nedaleko Zagreba, osno-van je još 1.8.1955. kao Zavod za men-talno nedovoljno razvijenu djecu i omla-dinu u prostoru dotadašnje dislociranejedinice Psihijatrijske bolnice Vrapče.

Danas je u Centru smješteno oko400 korisnika s najtežim oblicima men-talne retardacije i pridruženim višestru-kim hendikepima (motoričke smetnje,oštećenja vida i sluha, epilepsija, razli-čiti psihički poremećaji) u dobnom ras-ponu od 4 do 68 godina.

Osnovni zadatak djelatnika Centraje osigurati svim našim klijentima u štovećem opsegu usvajanje kulturno-higi-jenskih navika, vještina komunikacija sokolinom te usvajanje spoznaja neo-phodnih za svakodnevni život.

U nastojanjima da našim klijenti-ma pružimo sve navedene sadržaje uzusluge smještaja, boravka, prehrane,njege i brige o zdravlju, medicinske ipsihosocijalne rehabilitacije, te radneterapije, osobit značaj pridajemo uslu-gama organiziranog provođenja slobo-dnog vremena i kreiranja vikend pro-grama.

U radu nam se često javljaju pro-blemi zato što neki korisnici zbog svo-jih višestrukih henikepa ili značajnih od-stupanja u ponašanju ne mogu biti uklju-čeni u postojeće programe radne, obra-zovne i psihosocijalne rehabilitacije. Uvo-

đenjem terapijskog jahanja otvaramomogućnosti rekreacijskih i terapijskihaktivnosti upravo za te korisnike.

Cilj nam je pomoću jahanja i upo-trebe konja u terapijskom procesu, po-zitivno djelovati na psihosocijalne funk-

cije kao i na funkcije kretanja korisnikai pružiti im primjeren oblik aktivacije.

Terapijsko jahanje je oblik konja-ništva namijenjen i prilagođen osoba-ma s posebnim potrebama u cilju po-boljšavanja kvalitete njihovog življenja,a time i postizanja različitih ciljeva (fi-zioterapijskih, psihoterapijskih i socio-terapijskih) koje ova aktivnost nudi.

Ovakav tretman uzrokuje ugodnetaktilne senzacije, mogućnost drugači-

jeg oblika kretanja, mogućnost sudje-lovanja u zanimljivoj aktivnosti. Jahanjepomaže u opuštanju. Pokreti konja sma-njuju spazam i ujedno od osobe zahtje-vaju da sama pokuša što bolje i isprav-nije držati svoje tijelo prilikom jahanja.

Mogućnost razvijanja ljubavi pre-ma životinjama, vezivanja za terapeutapospješuje ne samo motoriku već i so-cijabilnost korisnika i njihovu emocio-nalnu razvijenost. Konj se učinkovito

koristi kao medij u psihoterpaijskom li-ječenju osoba s psihičkim smetnjama.Terapijsko jahanje uspješno se koristikao nadopuna regularnoj psihoterapijidjece i mladeži, ono je djelotvorna kom-ponenta kod niza psihičkih smetnji udječjoj i mladenačkoj dobi – do sada sepokazalo učinkovito kod ranog autiz-ma, depresija, emocionalnih poreme-ćaja, hiperkinetičkih poremaćaja, ovis-nosti o medijima i mutizmu.

Jahanjem do boljekvalitete života

Centar ”Stančić” tekst i fotografije: Dragana Blažević

Da bi za štićenike imali primjerenprogram jahanja, Centru ”Stančić” po-trebna je štala za konje. Holcim će uprojektu izgradnje štale sudjelovati sbetonom, a ovom bismo se prilikomposebno željeli zahvaliti svim građevin-skim poduzećima koje su na Danu ku-paca, koji je Holcim organizirao u ruj-nu, sudjelovale na aukciji naših radova.Aukciju je vodio Šajeta, a radovi našihštićenika postigli su visoke cijene.

Upravo osobama koje ne mogu sudjelovati u drugimprogramima, jahanje pruža primjeren oblik aktivnosti.