Materijalna i

nematerijalna Hrvatska

baština pod zaštitom

UNESCO-a

1.d, Gimnazija Bjelovar

ožujak/travanj 2015.

LARA BRUSAČ LOVRO BRZOVIĆ ANTONIO BUHIN

BORNA CAFUK FILIP CUPAN

LUCIJA ČURLIN MARIJA ĆORIĆ

GAŠPAR DONČEVIĆ NIKŠA GRBANOVIĆ

MATEJ JANDROKOVIĆ DOMAGOJ KILIĆ KLARA KOŠČEVIĆ

JOSIP KRASNIĆ ANDRO MAGAŠ KLARA MENDAŠ

IVAN-SEBASTIJAN OSMAN LORA PARIPOVIĆ KATARINA PAVLIĆ DOMAGOJ PETAK PATRIK POSAVAC IVA STANKOVIĆ

LOVRO ŠTEFANAC FILIP TEREK

LUCIJA TOMŠIĆ MARTINA TRBUŠIĆ LUCAS TRGOVAC PATRIK VUKOVIĆ

SARA ŽITNJAK

Materijalna baština

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCA

DIOKLECIJANOVA PALAČA

Dioklecijanova palača je antička palača

cara Dioklecijana u Splitu. Oko 300.

godine podigao ju je rimski car

Dioklecijan i u njoj boravio nakon

povlačenja s prijestolja (305.) do smrti

(316.).

Sagrađena je u uvali poluotoka 5 km

jugozapadno od Salone (Splita), glavnoga

grada provincije Dalmacije. Ostaci palače

danas su dio povijesne jezgre Splita koja

je upisana na UNESCO-v popis baštine u

Europi još 1979.godine.

http://bit.ly/1EzDgNy

http://bit.ly/1NJwebz

http://bit.ly/1MsV1yY

Dioklecijanova palača jedno je od

najznačajnijih djela kasnoantičke

arhitekture ne samo po očuvanosti

pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i

po nizu originalnih arhitektonskih formi

koje navještaju novu ranokršćansku,

bizantsku i ranosrednjovjekovnu

umjetnost.

Nastala je kao rezultat careve težnje da, u

svom rodnom kraju, na obali Jadranskog

mora, u provinciji Dalmaciji, samome sebi

sagradi ljetnikovac u kojem će provesti

starost. Dodatni razlog vjerojatno je bilo

izobilje kvalitetnog kamena za gradnju,

blaga klima te izvori termalnih voda koje

obiluju sumporom, a koje su caru trebale

olakšavati staračke tegobe.

Martina Trbušić 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESC-a

IZVOR: http://bit.ly/1b1Usis Izradio: Filip Terek

Dubrovačke zidine

Povijest

Dubrovačke gradske zidine su sklop

utvrda koje okružuju stari dio grada

Dubrovnika. Građene su od 13. do

17. stoljeća za potrebe obrane,

zaštićene su kulama.

Izgled

Zidine opasuju grad u obliku

nepravilnog višekutnika, s kulom

Minčetom na najvišem

sjeverozapadnom kopnenom uglu

grada i tvrđavom Sv. Ivana s

morske, jugoistočne strane. Jake

tvrđave poput Lovrijenca na Pilama i

Revelina na Pločama, mada su

odvojene od zidina, spadaju u

obrambeni sustav.

Zid je na pojedinim mjestima visok

22 m. Tri su ulaza na gradske zidine:

na Stradunu kod vrata od Pila, kod

Tvrđave sv. Ivana i kod Tvrđave sv.

Luke. Glavni zid ima 14

četverouglastih kula, 2 okrugle kule,

2 ugaone utvrde i 4 bastiona.

Kada je pao Konstantinopol 1453.

godine, sagrađena je kula Minčeta.

Zbog tursko-mletačkih ratova

sagrađene su kule sv. Ivan, Revelin i

bastion sv. Margarete (u Dubrovniku

sv. Margarita). Zidine su zbog ratne

opasnosti građene velikom brzinom.

Kula Minčeta

Kula Minčeta je utvrda na sjeveru

gradskih zidina, monumentalna je i

okrugla, dovršena je 1464. godine,

gradili su je brojni graditelji, među

njima i Juraj Dalmatinac. Maketu je

izradio veliki firentinski graditelj

Michelozzo Michelozzi. Povod za

izgradnju bila je vijest o padu

Carigrada 1453. godine. Nedostajalo

je kamena, pa je nađeno da svatko

tko dolazi u Dubrovnik iz smjera

Gruža ili Ploča, mora sa sobom

donijeti kamen.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCA

Korišteni izvori: http://bit.ly/18bw6kt http://bit.ly/1NJwebz

U Poreču se nalazi jedan je od

najljepših sačuvanih spomenika rane

bizantske umjetnosti na Sredozemlju.

Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu

ranokršćanske crkve, u vrijeme biskupa

Eufrazija i cara Justinijana I. Godine

1997. UNESCO ju je proglasio

Svjetskom kulturnom baštinom.

Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja

Marijina, počela se graditi 553. na

temeljima ranije trobrodne bazilike. Do

danas je doživjela niz promjena, pa na

izvornom zdanju iz ranokršćanskog

perioda stoji treća crkva u gotičkom

stilu.

Iako su samu zgradu oštetili potresi,

ratovi i požari, autentični podni mozaici

iz 5. st. ostali su sačuvani primjerak

ranokršćanskog slikarstva. Mozaicima

su iznad apside predstavljeni apostoli s

Isusom, u centralnom dijelu tadašnji

biskup Eufrazije s maketom bazilike,

anđeli čuvari i Djevica Marija s Isusom

u krilu.

Bazilika izuzetno spaja elemente

klasicizma i bizanta. Apsida je bogato

ukrašena figurativnim mozaicima koji

predstavljaju jedne od najznačajnijih

primjera te vrste u Europi.

Sara Žitnjak 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna dobra pod zaštitom UNESCO-a

Izvori: http://goo.gl/9wol6i , http://goo.gl/pnXhi7 , http://goo.gl/RYZkO8 , http://bit.ly/1x0mR1Y izradila: Klara Koščevič, 1.d

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku je

najznačajnije graditeljsko djelo 15. I 16. st. na

tlu Hrvatske. Gradili su je 105 godina. Građena

je isključivo od kamena. Započeta je u

venecijskom gotičkom stilu, a završena u stilu

toskanske renesanse. Ima oblik latinskog križa.

Njezin oblik je jedinstven.

Snimka katedrale. Posvećena je 1555, a

UNESCO-vu listu zaštićenih dobara je stavljena

2000.godne. na vrhu srednjeg praga je

Kristovo poprsje, a s desne strane portala

dvanestorica apostola. U unutrašnjosti

posebnu pažnju zaslužuje krstionica.

Na vanjskom dijelu su važne glave ljudi, kao i

Kristovo poprsje.

Sv. Marko-okrenut prema jugu i moru. Simbol

je državnog zaštitnika i predstavnik Mletačke

Republike jamac očuvanja slobode i sigurnosti

plovidbe na moru

Sv. Jakov-Sv. Jakov, okrenut prema istoku i

nadolazećoj turskoj opasnosti, držao je u ruci

mač, koji danas nedostaje. Zaštitnik Šibenske

biskupije, odnosno općenito zaštitnik

kršćanske vojske i njezinih hrabrih vitezova,

postavljen je na krovu nad glavnim oltarom

kao jasan znak spremnosti i upozorenja.

Sv. Mihovil- okrenut je prema sjeveru. Na

krovu katedrale kopljem otmjeno probada

đavla savijenog u dnu njegovih nogu.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCA

Linkovi: http://bit.ly/1C4XHju

Plitvička jezera

Nacionalni park Plitvička jezera osobita je

geološka i hidrogeološka krška pojava.

Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je

nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. To

je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski

nacionalni park. Predstavlja šumovit planinski

kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera

kristalne modrozelene boje. Jezera dobivaju

vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su

spojena kaskadama i slapovima.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote

jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski

zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni

mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline

koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom

baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu. Park

je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite.

Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u

Ličko-senjskoj županiji, a 9% u Karlovačkoj županiji

.

Nacionalni park sastoji se od 16 jezera. Jezera

se dijele na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera

su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak,

Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir,

Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki

Burget i Kozjak. Donja jezera su: Milanovac,

Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića

Brod.Jezera natapaju vode Crne i Bijele rijeke s

pritoka te Rječica i njene pritoke. Ima mnogo

izvora, na kojima voda obilno izvire. To su tipična

krška vrela nastala na rasjedima propusnih i

nepropusnih geoloških formacija.

Najveće jezero je Kozjak s 81,5 hektara

površine, ujedno i najdublje s 47 m. Prošćansko

jezero je drugo po veličini i proteže se od juga

prema sjeveru u duljini od 2,5 km.

Izradila: Lucija Tomšić, 1.d

Hrvatska materijalna i ne materijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

http://hr.wikipedia.org/wiki/Starogradsko_polje http://bit.ly/1C6uuWM http://bit.ly/1MrsDeR http://bit.ly/1EzFf4i

Starogradsko polje na otoku

Hvaru je zaštićeni kulturni krajolik u

kojem je antička grčka podjela zemljišta

sačuvana do današnjih dana kao sustav

putova i terasiranih parcela. Riječ je o

najbolje sačuvanom antičkom grčkom

katastru na Sredozemlju zbog čega je od

2008. godine 7. hrvatski lokalitet koji se

nalazi na UNESCO-vom Popisu svjetske

baštine.

Položaj i karakteristike

Starogradsko polje je najveća plodna

ravnica na svim Jadranskim otocima.

Nalazi se u središnjem dijelu otoka

Hvara, između Staroga Grada i Vrboske.

Zaštita

Značaj Starogradskog polja prepoznat je

1993. godine kada je zaštićeno kao

arheološka zona. Sljedeći stupanj zaštite

postavljen je 2005. godine kada je

preventivno zaštićeno kao kulturni

krajolik.

Arheološka baština

Jedno od značajnijih nalazišta je

grčka kula na položaju Maslinovik, na

sjevernom dijelu polja.

Povijest istraživanja

Najstariji dokument koji spominje

antičke ostatke u Starogradskom

polju je Hvarski statut iz 1331.

godine. U njemu se detaljno

opisuju granice polja i stari i

zidovi.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Dvorac i kula okruženi zidinama čine najbolje

sačuvani romaničko-gotički grad, koji je

ujedno i uvršten na UNESCO-vu listu svjetske

baštine. Najpoznatija je trogirska katedrala s

portalom Majstora Radovana, ali veliki značaj

imaju i utvrda Kamerlengo, kula Svetog Marka,

te brojne druge znamenitosti koje vas vode

kroz prošlost i vremena Grka, Rimljana i

Mlećana.

Specifičnost ovog grada je i to što je jednim

djelom smješten na otoku Čiovu te kamenim

mostom spojen s ostatkom grada na kopnu.

Godina uvrštenja: 1997. (21. zasjedanje)

Vrsta: Kulturno dobro

Stari dio Trogira:

Trogirska katedrala (Katedrala Sv.

Lovre) i Radovanov portal

Velika i mala palača Ćipiko

Sjeverna (kopnena) gradska vrata

Muzej grada

Knežev dvor

Crkva Sv. Sebastijana i loža

Benediktinski samostan Sv. Nikole

Dominikanski samostan i Kažotićeva

ulica

Crkva Ivana Krstitelja i Muzej sakralne

umjetnosti

Gradske zidine i južna (morska) vrata

Crkva Sv. Barbare (Sv. Martina)

Zgrada Osnovne škole

Kaštel Kamerlengo

Kula Sv. Marka

Iva Stanković

Izvor: http://bit.ly/1KW2x8m

Izvor:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Trogir#Kultura

Nematerijalna baština

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Izvori: http://bit.ly/1AizQHq http://bit.ly/1MsToS5 http://bit.ly/1AiFysT http://bit.ly/1KVZdtP Ivan-Sebastijan Osman 1.d

Bećarac

Bećarac je vokalno – instrumentalni

napjev popularan na području Slavonije, Baranje i Srijema. Veselog je

i vedrog teksta, najčešće prožet alegorijama i metaforama. Naziv

potječe od riječi bećar označava mladog neženju, lolu, veseljaka sklonog

jelu, piću i ženama.

Sadržaj bećarca je šaljiv. Tema je

najčešće ljubavna ili metaforično

erotska. Postoje dva tipa bećarca :

klasični i bezobrazni. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca

čije se zadnje riječi rimuju.

U bećarcu se obično „natpjevavaju“

dva ili više vodećih pjevača koje prati skupno pjevanje i svirka narodnih

glazbala. Bećarac se obično izvodi tako da prvi stih ili dio stiha, koji tvori

određenu smislenu tezu, otpjeva jedan

pjevač, a potom mu se pridruže ostali

pjevači. Drugi je stih najčešće humorna antiteza prvom stihu, a

pjevaju ga obično svi pjevači. Stihovi

se često smišljaju tijekom same izvedbe.

Za razliku od drugih tradicijskih slavonskih pjesama, koje se izvode bez

sviračke pratnje, bećarac se redovito izvodi uz instrumentalnu pratnju.

Bećarac je kao tradicijski vokalno-instrumentalni napjev i kao neizostavan dio današnje tradicijske kulture Slavonije, Baranje i Srijema opstao na društvenoj i glazbenoj sceni

zahvaljujući organiziranoj djelatnosti amaterskih folklornih udruga i ansambala.

„Oj ravnico moje rodno polje tko te

znade od bećara bolje…“

Hrvatska materijalna i nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a

Izvori: http://bit.ly/1AYSCnI Ministarstvo kulture, slika „Svirka na sopele“ http://bit.ly/18OskOo Video jednog izvođača kako svira obje roženice, što je netipično

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i

Hrvatskog primorja kompleksan je

stil folklorne glazbe kojeg nalazimo

i van područja Istre i Hrvatskog

primorja, no, upravo je na tom

području ono najčešće. U svojoj

osnovi se dvoglasje zasniva na

imitaciji boje tona koja se kod

vokalne glazbe postiže snažnim

pjevanjem dijelomice kroz nos.

Višeglasno sviranje roženica

Ova vrsta dvoglasja se izvodi na

narodnom istarskom puhačkom

instrumentu poznatom pod

imenima roženice, sopile ili sopele.

Dvije roženice su jednake u izradi

ali različite u veličini: velika ili

debela roženica je duga približno

65cm, a mala ili tanka je duga

približno 50cm. Ta razlika ovakvom

dvoglasju daje njegov

karakterističan zvuk.

Često tijekom izvođenja u obje

dionice dolazi do improvizacije i

raznolikosti, no usklađeni završetci

ostaju strogo pravilo. Cijelo ovo

dvoglasje se izvodi na Istarskoj

ljestvici.

Napisao i sastavio:

Borna Cafuk, 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Preuzeto sa: http://bit.ly/1HPZ7OZ http://bit.ly/1GomL7V Izradio:Josip Krasnić 1.d Festa: http://bit.ly/1H45FLx

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika predstavlja

izuzetnu pojavu nematerijalne kulturne baštine, koja je u

kontinuiranom povijesnom trajanju od 10. st. do sadašnjeg vremena zadržala svoje tradicionalne i prepoznatljive odlike i vrsnoću izričaja, oblikujući lokalni i nacionalni kulturni pejzaž

svestranim pojavnostima, povezujući materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu prožimljujućom duhovnom

dimenzijom.

Temeljena na legendi o pojavljivanju svetoga Vlaha radi pomoći

Dubrovčanima u obrani protiv napadača, u Festu se uključuju

stanovnici grada i okolice, predstavnici države i lokalnih vlasti te predstavnici

Rimokatoličke crkve.

Slavlje započinje na Gospu Kandeloru, 2. veljače, svečanom sjednicom Gradskog vijeća i mimohodom

Gradske glazbe koja izvodi prigodne koračnice. Zatim se ispred crkve sv.

Vlaha puštaju bijele golubice, simbol slobode i mira, ispred svečeve crkve i uzdiže barjak sv. Vlaha na središnje

mjesto u staroj gradskoj jezgri - Orlandov stup.

Festa svetoga Vlaha okupi svake godine

veliki broj domaćih i stranih gostiju i zasigurno je najvažniji crkveno-svjetovni

događaj mjesnog stanovništva, ali i jedinstvena turistička atrakcija koja

najbolje oslikava izreku 'Mediteran kakav je nekad bio'.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNSCO-a

IZVORI: http://bit.ly/1MNdUuZn http://bit.ly/1xxCPeX

Klara Mendaš, 1.D

U vrijeme poklada (od 17. 1. pa do

Pepelnice) u Kastavštini desetak

grupa muškaraca obilazi svoja i

susjedna sela na višekilometarskim

ophodima po tradicijskih putovima.

Neki imaju maske, a neki različita

oglavlja koja simboliziraju

vegetaciju i plodnost. Svi imaju

ogrnute naopako okrenute ovčje

kože i zvona, po kojima su i

prozvani zvončari.

Njima zvone krećući se na različite

načine, što sve iziskuje određeno

umijeće i fizičku izdržljivost. Stoga

se smatra da ne može svatko biti

zvončar.

Premda s jedne strane vidljivo

utjelovljuje drevna magijska

značenja rituala kojim se trebala

prizvati plodnost krajem zime,

ovaj je običaj i danas izuzetno

vitalan. Omogućujući interakciju

grupe zvončara (i ljudi koji ih prate u

ophodu) sa stanovništvom sela kroz

koja prolaze, zadržao je i naglasio

društveno značenje i funkciju,

izuzetno važnu za koheziju sela u

kojima se održava, a tako i za

međusobne odnose naselja u

Kastavštini. Pojedine grupe zvončara

i danas odbijaju odlazak izvan

vlastite sredine da bi se pokazali u

gradskim središtima, dok,

istovremeno nastaju i nove grupe

zvončara u regiji. Uz ovaj običaj

vezana su i specifična jela,

rukotvorstvo (izrada maski,

oglavlja, zvona), plesovi i različiti

oblici društvenog ponašanja.

Slični običaji postoje ili su postojali i

u mnogim drugim dijelovima

Hrvatske: u Istri, u okolici

Karlovca, Podravini, Međimurju,

Slavoniji, sjeverojadranskim

otocima, Zagori i drugdje. Sličnih

običaja ima ili je bilo diljem

Europe.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Izvori:

http://bit.ly/1Cww26d, http://bit.ly/1y3RJ2e , http://bit.ly/1H44ko1

http://bit.ly/1GKmOtg, IZRADIO: Domagoj Kilić, 1.d

GODIŠNJI PROLJETNI OPHOD KRALJICE ILI LJELJE IZ GORJANA

Ljelje su djevojke iz sela Gorjani kod Đakova

koje u proljeće, o blagdanu Duhova, odjevene

kao kraljice obilaze selo i izvode ritual

sastavljen od osobitih pjesama i mačevnog

plesa.

Dijele se na kraljice i kraljeve; desetak kraljeva

nosi sablje i muške šešire ukrašene cvijećem, a

upola manje kraljica na glavama, poput mladenki,

imaju bijele vijence.

Običaj ne potječe iz turskog doba, kako se

često priča, nego iz pradavnih vremena

Slavena.

Običaj je u Gorjanima oduvijek nosio samo naziv

ljelje, a u novije vrijeme počeli su ga nazivati i

kraljice. Naziv kraljice na području Đakovštine

koristio se pretežno u srpskim selima, a koristili su ga

i u hrvatskim selima u drugim područjima Slavonije,

Srijema, Baranje i Bačke. Danas ga, kao općeniti

naziv za ovu skupinu običaja, i u Gorjanima nazivaju

kraljice. U Gorjanima su kraljice djevojke koje

obnašaju jednu od uloga u samom običaju ljelja.

Iz šireg repertoara kraljičkih tekstova odabiru pjesme

primjerene obitelji koju posjećuju; najčešće pjevaju

djevojci, mladiću ili mladoj nevjesti. Zatim kraljevi

izvode ples sa sabljama, a kraljice pjesmom

komentiraju plesne figure.

Slijedi narodni ples uz pratnju glazbenika, kojemu se

mogu pridružiti i ukućani. Nakon što ih počaste

hranom i pićem povorka odlazi u drugu kuću.

Drugoga dana Duhova odlaze u susjedno selo ili

obližnji gradić. Na kraju slijedi zajednička gozba i

zabava kod jedne od sudionica.

Za razliku od nekadašnjih ljelja, koje su

tijekom 20. stoljeća imale više pauza i običaj se

rijetko izvodio više uzastopnih godina, u novije

vrijeme, otkako je obnovljen, običaj se održao

na blagdan Duhova svih deset puta u deset

godina.

Današnji izgled običaja (2002.-2011.)

Malo je onih koji su vjerovali da će se običaj

ikada ponovno pokrenuti, ali to se dogodilo

2002. godine i nastavio se održavati svake

godine do danas. Običaj je obnovljen na

inicijativu tadašnje voditeljice KUD-a

„Gorjanac“ – Marije Bučanović, uz potporu

tadašnjeg predsjednika KUD-a – Karla Šipoša,

ostalih članova društva i mještana Gorjana.

Običaj održavaju članice i članovi KUD-a

„Gorjanac“.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

11. ožujka 2015.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Klapa http://bit.ly/1D58rzR http://bit.ly/1C4TAUt http://bit.ly/1Bwsl3p

KLAPA Klapa je skupina od 5 do 8 pjevača koji izvode klapsko pjevanje. U početku klape su bile samo muške, a kasnije su uvedene ženske i mješovite klape.

Klapa Intrade i Tomislav Bralić Klapsko pjevanje je iznimno medijski popularizirao omiški klapski festival. Kasnije se broj klapskih festivala i susreta povećao, tako da danas imamo susrete klapa u Buzetu, Dubravi, Kaštelima, Murteru, Splitu, Strožancu, Srinjinama, Senju, Stobreču, Klisu , Zagrebu i drugdje.

Omiški klapski festival

Klape danas izvode tradicionalne i nove skladbe. Danas su klape brojnim društvenim i kulturnim događajima u Hrvatskoj i među Hrvatima vrlo važnim dijelom. Jedan od najpoznatijih klapskih nastupa svih vremena je nastup klape Cambi na sprovodu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Mješovita klapa

Klapsko pjevanje Klapsko pjevanje je tradicionalna hrvatska vokalna glazba podrijetlom s juga Hrvatske (Dalmacija), najviše iz primorskih i otočkih krajeva.U prosincu 2012. god. UNESCO je uvrstio klapsko pjevanje na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Pjeva se višeglasno, bez pratnje glazbalima. Izvorno se pjeva "na uho", što znači da nema voditelja. Pjesmu povede najviši glas, a zatim se uključuju i ostali pjevači, pjevajući istovremeno s vodećim glasom. https://www.youtube.com/watch?v=bB_KhpennuM Klapa Intrade Zora bila Izradio: Domagoj Petak 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a

Preuzeto sa: http://bit.ly/1Gob7pX

Izradio: Lovro Brzović, 1.d

Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu

Mediteranska prehrana na

hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa, uvjetovana je ekološkim, klimatskim, povijesnim i kulturnim čimbenicima Mediterana. Ta vrsta prehrane, kao i u ostalim zemljama na području Mediterana, očituje se u Hrvatskoj u društvenoj, duhovnoj i materijalnoj sferi svakodnevnog života, te u običajima životnog i godišnjeg ciklusa.

Mediteranska prehrana temelj je identiteta ljudi koji žive na tom prostoru, te je tekovina raznih kultura i utjecaja, koje se kontinuirano prenose s koljena na koljeno. Ujedno je i jedinstvena zbog oblikovanja kulturnog identiteta svojstvenog za hrvatski Jadran, njegove obale, otoka i dijela zaleđa, što se ponajviše očituje u običajima i obredima te govoru.

Vezanost uz prirodu i prirodne izvore hrane važna je karakteristika te prehrane, a ribarstvo i poljoprivreda kao osnova te prehrane važno su polazište za daljnje razvijanje tog geografskog područja u smjeru očuvanja prirodne baštine i jačanja gospodarstva. Raznovrsna znanja i umijeća povezana s prehranom na hrvatskom Jadranu potrebno je očuvati i prenijeti novim generacijama kako se ne bi izgubila uslijed suvremenog načina života. Hrana je bitan dio brojnih svečanosti i događanja, te u novije vrijeme i dio turističke ponude koju je potrebno kvalitetno razvijati zbog dugoročnog utjecaja na spomenuto područje.

Mediteranski model prehrane osnova je cjelokupnoga kulinarskog sustava obale, otoka i dijela zaleđa. Međusobna veza prirodnih resursa i ljudskih potreba te posljedično i ljudske vještine, odražava se na prehrani stanovnika. Život u suglasju s prirodnim blagodatima osnova je takvog života i prehrane. Prehrana se razlikuje među pojedinim mjestima i društvenim slojevima, a može se podijeliti na i težačku ili na njihovu kombinaciju, što je vrlo čest slučaj na otocima.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

IZVOR: http://bit.ly/1aJAHw4 http://bit.ly/1N8qFpv http://bit.ly/1CnqZoS Izradila: Lucija Čurlin, 1.d

Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske

Licitar je šareno ukrašeni kolač od slatkoga tijesta kakav se tradicionalno proizvodi u središnjem i nizinskome dijelu Hrvatske. Umijeće izrade medičarskih proizvoda pojavilo se u pojedinim europskim samostanima tijekom srednjeg vijeka, a kada je stiglo u Hrvatsku postalo je i obrt. Obrtnici medičari, koji također proizvode med i svijeće, radili su u području sjeverne Hrvatske. Proces izrade medičarskih proizvoda zahtijeva vještinu i brzinu. Recept je isti kod svih proizvođača.

Licitar se oblikuje modelima, peče, suši i boji raznim jestivim bojama. Svaki obrtnik ukrašava licitar na poseban način, često sa slikama, malim zrcalima i stihovima ili porukama. Licitarsko srce je najčešći motiv, i često se priprema za vjenčanja,

ukrašeno imenima mladenaca i datumom vjenčanja. Običaj darivanja licitara, kojim mladić djevojci iskazuje svoju privrženost i ljubav, duboko je ukorijenjen u hrvatskoj kulturi jednako kao i ukrašavanje božićnog drvca sitnim licitarima.

Kroz stoljeća umijeće se prenosi s generacije na generaciju, u početku muškarcima, a danas i ženama. Licitar je postao jednim od najprepoznatljivijih simbola hrvatskog identiteta.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Izvor: http://goo.gl/faIs82 http://goo.gl/faIs82 Izradila: Marija Ćorić

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore jedinstveno je po načinu izvođenja. Izvodi se bez glazbene pratnje ili neovisno o njoj, a tada se ona izvodi svirkom u tradicijske instrumente (diple, mijeh) ili pak, u malim skupinama, potresanjem glasa (npr. ganga, rera, vojkavica). Može se plesati u kolu, u parovima ili miješano.

U nijemom kolu svaki plesač izvodi svoj korak, poskakujući u zatvorenom kolu ili hvatajući se u par, šećući neko vrijeme i vodeći svoje partnerice. Zatim opet snažno poskakujući s jedne noge na drugu, povlači istovremeno partnerice, naizgled bez određenih pravila, spontano, ovisno o raspoloženju i trenutnoj želji za isticanjem pred drugima ili želji za zajedničkim snažnim i impresivnim kretanjem kola kad se hvata s ostalima u to šuplje kolo.

Na širem području Hrvatske izvodi se isključivo u kolu, pa je zato upravo izvedba kola na području Dalmatinske zagore specifična u odnosu na šire područje. U drugim selima Dalmatinske zagore zadržao se još uvijek stariji način spontanog izvođenja koraka i figura prema kojima su kola u pojedinim selima međusobno razlikuju. Nijemo se kolo izvodi i danas u spontanim situacijama o pokladama, na sajmovima i blagdanima (dernecima) i u svadbama.

Od 1984. održava se u Metkoviću smotra folklora cijele Dalmacije Na Neretvu misečina pala, na kojoj nastupaju kulturno-umjetnička društva svih lokalnih zajednica u Dalmaciji (otoci, obala i Dalmatinska zagora).

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Preuzeto sa: http://bit.ly/1DjnzIH http://bit.ly/1HPXW1P Izradio: Nikša Grbanović 1.D Oltar hvarske katedrale: http://bit.ly/1CUgIUK

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

PROCESIJA ZA KRIŽEN NA OTOKU HVARU

Procesija Za Križen jedinstveni je obred

osobite pobožnosti te izraz vjerskog i

kulturnog identiteta stanovnika središnjeg

dijela otoka Hvara koji se u neprekinutom nizu

odvija pet stoljeća. U noći s Velikog četvrtka

na Veliki Petak procesija povezuje 6 mjesta

otoka: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i

Vrbosku. Istovremeno iz šest župskih crkava (u

22 sata) započnu ophodi na čelu sa

križonošom koji nosi križ u znak molbe ili

zahvalnosti, kao vlastiti ili obiteljski zavjet.

Slijedi ga izabrana pratnja u bratimskim

tunikama te mnoštvo vjernika i hodočasnika,

zaustavljaju se u crkvama i kapelicama ostalih

mjesta gdje ih dočekuju svećenici da bi se pred

jutro vratili u svoju župsku crkvu. Procesija je

iznimna je po svom trajanju i po naglašenom

pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode

bratovštine, odnosno zajednice hvarskih

vjernika u čiju je povijest i život križ duboko

upisan. Okosnica procesije je Gospin plač,

osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg

u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani

pjevači,kantaduri. .

Put koji vodi od crkve do crkve osvjetljava se

svjetiljkama i spužvama namočenim u

parafinsko ulje, a na prozore kuća ljudi

stavljaju svijeće. Procesija Za Križen jedan je

od 13 fenomena hrvatske kulturne baštine koji

se od 2009. godine nalazi na UNESCO-ovoj listi

nematerijalne kulturne baštine svijeta, a ove

godine održat će se 17. travnja.

Nastanak procesije se veže uz raspelo Svetog

križića koje se od 1510. godine čuva u hvarskoj

katedrali. Prema zapisima u arhivu, križić je

1510. bio na čuvanju u kući Nikole Bevilaque.

U vrijeme nemira između pučana i plemića,

6.veljaće 1510. križić je prokrvario. Tada na

Hvaru počinje intenzivno štovanje križa.

Slika prikazuje oltar hvarske katedrale u kojoj

se čuva raspelo Svetog Križića.

Hrvatska materijalna i nematerijalan baština pod zaštitom UNESCO-a

Preuzeto sa: http://bit.ly/1AiKNsH Sinjska alka: http://bit.ly/1NJzp3d Izradio: Patrik Vuković 1.d

Sinjska alka

Sinjska alka je hrvatska viteška

igra. Održava se svake godine u nedjelju u prvoj trećini mjeseca kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715. Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika. Alkari jašući u punom trku nastoje pogoditi kopljem alku obješenu na konopcu razapetom preko trkaće staze na visini od najmanje 3,2 m.

Alka je sastavljena od dvaju koncentričnih željeznih obruča promjera 12,7 cm i 3,36 cm. Obruči su međusobno spojeni trima prečkicama, tako da je razmak među obručima podijeljen na jedan veći i dva manja pregratka.

Utrka se odvija pojedinačno i počinje na 180 m od alke, a završava na 100 m iza nje i ponavlja se tri puta. Alkar koji kopljem dugim najmanje 2,75 m pogodi “u sridu” alke, dobiva tri boda (“punata”). Svaki pogodak "u sridu" slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz "mačkula" - starinskog topa. Pogodak u gornji pregradak vrijedi 2 boda, a pogodak u jedan od donjih pregradaka 1 bod.

Ako dvojica ili više natjecatelja postignu isti broj bodova, natjecanje nastavljaju oni sami sve dok jedan ne postane pobjednik. Taj dio natjecanja naziva se pripetavanje.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Izvori: http://goo.gl/6C61aw izradila Lara Brusač http://goo.gl/BnvBg5 http://goo.gl/FsA9as

Drvene dječje igračke

Umijeće izrađivanja drvenih

dječjih igračaka razvilo se u 19. st.

na području Hrvatskog zagorja, i

još uvijek se zadržalo u pojedinim

selima (Laz, Stubica, Tugonica,

Marija Bistrica). Na UNESCO popis

nematerijalne baštine uvršteno je

2009.

Način izradbe ovih igračaka

prenosio se iz generacije u

generaciju – igračke koje se danas

izrađuju gotovo su identične

onima koje su izrađivane prošlog

stoljeća. Najčešće ih izrađuju

muškarci, a oslikavaju žene. Kao

materijal za izradbu koristi se

meko drvo, kao što su vrba, lipa,

bukva i javor. Oslikavaju se

ekološkim bojama, najčešće

crvenom, plavom, bijelom ili

crnom bojom i ukrašavaju

cvjetnim i geometrijskim

ukrasima.

Postoji oko 50 modela drvenih

igračaka, uključujući klepetaljke,

svirala, tamburice, drvene

životinje, namještaj za lutke te

modele automobila.

Igračke se prodaju na sajmovima,

crkvenim svečanostima, na

tržnicama, a najviše u svetištu u

Mariji Bistrici. Čuvaju se i u

muzejima.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom

Izvori: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5228 http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=2582

Čipkarstvo kao specifičan oblik

tekstilnog rukotvorstva svoje korijene

nalazi u rudimentarnim zahvatima –

različitom preplitanju niti. Njegov

predmet izrade je ukrasna tvorba -

čipka. Dvije osnovne tehnike izrade

čipke su šivanje iglom i preplitanje niti

pomoću batića. Vrijeme nastanka prave

čipke je renesansa, razdoblje kada se u

oblikovanju tekstila traži nova ljepota u

jednostavnosti i čistoći bjeline.

Razlika između čipkarstva europskih

zemalja i onog na prostoru naše zemlje

su njezini stvaratelji. U Europi je izrada

čipke bila u rukama ženskih crkvenih

redova, građanstva i plemstva, dok se u

Hrvatskoj njihovim posredstvom

prenosi u ruke seoskih žena u manjim

ruralnim sredinama.

Danas u Hrvatskoj postoje tri glavna

centra izrade čipke, čije se djelovanje

nastavlja na višegodišnju tradiciju

čipkarstva. To su: Lepoglava u

Hrvatskom zagorju sa čipkom na batiće,

a na Jadranu Pag sa čipkom na iglu, i

Hvar sa čipkom od agave.

Baština na listi čekanja

http://bit.ly/1H1F16Y http://bit.ly/1CsApEg http://bit.ly/1N8tve7 Antonio Buhin 1.D

Dvorac Veliki Tabor

Veliki Tabor jedan je od najbolje

sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i

renesansnih utvrđenih gradova

kontinentalne Hrvatske. Gradila ga je

plemićka obitelj Rattkay tijekom 16.

stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve

do 1793.g. Najstariji dio kompleksa je

središnja utvrda koja je imala stambenu i

obrambenu funkciju.

Park prirode Lonjsko

polje

Park prirode Lonjsko polje najveće je

zaštićeno močvarno područje u cijelom

dunavskom porječju. Nalazi u aluvijalnoj

ravnici rijeke Save u središnjem slivu rijeke

Save, između gradova Siska i Stare

Gradiške. Čine ga tri polja: Lonjsko, Mokro

i Poganovo.

Ubraja se među najugroženije močvarne

dijelove u svijetu, iako ga štiti Ramsarska

konvencija od 3. Veljače 1993. godine.

Velebit

Velebit ili velebitski masiv je najduža (145

km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta

planina u Hrvatskoj. Velebit je širine od 10

do 30 km, a površina mu je oko 2200 km2,

a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m).

Pripada Dinarskom gorju. Pruža se uzduž

Velebitskog kanala, dijela Jadranskog

mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na

sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje

na jugoistoku. S kopnene strane ga

okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s

rijekama Gacka, Lika i Otuča.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Izvor : http://bit.ly/1H1FENM , http://hr.wikipedia.org/wiki/Tvr%C4%,http://bit.ly/1DJ0Fwi , http://bit.ly/1Gomq5a, http://bit.ly/1PjaILz , http://bit.ly/1JnGbrY, http://bit.ly/1Goo3Q5

Izradio:Filip Cupan 1.D

Zadarski biskupski kompleks

Biskupski kompleks u antičkom Jaderu (Zadar) nastao je na dijelu rimskoga foruma i građevina s njegove sjeverne strane. Jezgra, odnosno zametak čitava kompleksa jest oratorij (domus ecclesia). On je nastao na prostoru triju taberni na forumu, vjerojatno već u prvoj polovici 4. st. Radi se o tipu manje dvoranske bogomolje (unutrašnje veličine 17 x 11 m) s upisanom klupom za kler apsidalmog oblika na začelnoj strani. Prostor oratorija bio je podijeljen na dva dijela. Pronađeni ostatci omogućili su upoznavanje ne samo tlorisnog izgleda oratorija već i njegovu visinu i razinu krovnog vijenca, tzv. gabarite cijele građevine.

Tvrđa u Osijeku Osječka Tvrđa barokni je grad-tvrđava 18. stoljeća, nastao transformacijom zatečenog starijeg povijesnog grada koji je stajao na ključnom strateškom prijelazu preko rijeke Drave. Prvi je novi grad-tvrđava nastao u velikom strateškom sustavu baroknih utvrđenih gradova na granici prema Osmanskom carstvu kojega je od 1712. godine koncipirao i izgradio princ Eugen Savojski.

Mali Ston Mali Ston je naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u općini Ston. Mali Ston leži u maloj, razvedenoj uvali Malostonskog zaljeva, 2 km sjeveroistočno od Stona, tik uz pelješku cestu i na padinama Bartolomije. Naselje su u 14. stoljeću osnovali Dubrovčani, koji su sagradili zidine pravokutnog oblika oko naselja s kopnene i s morske strane. Na južnoj strani u 14. stoljeću započeta je gradnja tvrđave sa pet kula nazvane Koruna. Od tvrđave se proteže Veliki zid s odvojkom do tvrđave Podzvizd sagrađen u obrambene svrhe u 14. stoljeću. Zid je dugačak 5,5 km i ojačan je sa 40 kula i 7 stražarnica. Impresivna duljina zida razlog je što je on u svijetu poznat kao 'europski kineski zid'. U sredini naselja nalazi se crkva također iz 14. stoljeća. Gradnja zidina je dovršena 1359. godine. Malostonska luka je građena u 15. stoljeću po uzoru na dubrovačku staru gradsku luku, pa je valobran sagrađen u moru ispred luke, jednako kao i u dubrovačkoj staroj gradskoj luci.

Stari grad Varaždin

Najveća znamenitost Varaždina je tvrđava zvana Stari grad. Nalazi se na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre, a danas je u njoj smješten Gradski muzej Varaždin. Tvrđava se prvi put spominje u 12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana. Krajem 14. stoljeća dolazi u vlasništvo grofova Celjskih koji je pregrađuju u gotičkom stilu. Iz tog vremena potječe središnji četverokutni objekt, oko koje su se izvorno nalazile drvene palisade. Najveći zahvat tvrđava doživljava u 16. stoljeću, kada je pregrađena u suvremenu renesansnu fortifikaciju.

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

http://bit.ly/1OfeIyJ http://bit.ly/1Hm4fgQ http://bit.ly/1Ed3Uus http://bit.ly/1d0W9xA http://bit.ly/1yTqI2f http://bit.ly/1HmcJEP http://bit.ly/1aSReNA http://bit.ly/1zMZeWV

Lubenice Lubenice je jedna od 4 najvažnijih

utvrda na otoku Cresu. Potvrđeno je da

je bila i u vrijeme brončanog i

željeznog doba. Tamo su pronađeni

sarkofazi, stari egipćanski zapisi,

kovanice i nakit. Danas grad ima samo

40 građevina u kojima živi 24

stanovnika.

Pustinja Blaca Ispod Krških špilja Vidove Gore na

južnoj obali otoka Brača, nalazi se

nekoliko samostana osnovanih za

vrijeme renesanse. Svi su naseljeni od

1512. g., a naselili su svećenici iz

Poljica. Kasnije 1551. g. su došli dva

glagoljaška redovnika i osnovali još

jedan samostan. Samostane se

održavali generacije redovnika sve do

1963.g.

Primoštenske gorice Bucavac Veliki se nalazi 3km južno

od Primoštena i obuhvaća površinu od

184,000 m2. Sastoji se od 56

geodetskih zemljišta od koji je najveći

veličine 2x6 m. Svako zemljište je

odvojeno malim kamenim zidom, da bi

spriječili odrone. Ovo područje su

iskorištavali Iliri za uzgajanje vina od

8.st .pr. Kr. Bucavac Veliki je ostao

očuvan od vremena kada je prvi put

bila sagrađena.

Motovun Grad Motovun je smješten u

središnjoj Istri na uzvisina iznad doline

rijeke Mirne. Od 1278 do 1797 bila je

pod Mletačkom vlasti. Sastoji se od 3

dijela odvojena zidinama. Najstariji dio

grada ima ujedno i najbolje očuvane

zidine. U tom dijelu grada nalaze se

četvrtasti tornjevi. U središte grada

ulazi se kroz velika vrata ukrašena

gotičkim motivima.

Gašpar Dončević, 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Izvori: http://goo.gl/SFym71, http://goo.gl/UBtynS, http://goo.gl/UDoAIv,

http://goo.gl/JT61Fn

Izradio: Matej Jandroković 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Povijesni grad Korčula Korčula se sastoji od 5 naselja: grad Korčula, Čara, Pupnat, Račišće i Žrnovo. Grad Korčula nalazi se na sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule. Spomenimo samo Statut grada i otoka Korčule, jedan od najstarijih pravnih dokumenta u ovom dijelu Europe, nastao u 13. st. Njime se regulirao život u srednjevjekovnom gradu, izgrađenom po strogim regulama srednjevjekovnog urbanizma.

Nacionalni park Kornati i Park prirode Telašćica

Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe

otoka Kornati u hrvatskom dijelu Jadrana u

srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u

Šibensko-kninskoj županiji. Nacionalnim

parkom je proglašen 1980. i tada je stavljen pod

zaštitu. Obiluje prirodnim i kulturnim

posebnostima.

Stećci- srednjovjekovne grobnice Srednjovjekovni nadgrobni spomenici ili stećci predstavljaju svakako najzanimljiviju i najznačajniju pojavu u umjetnosti stare Bosne. O Stećcima i njihovoj umjetnosti napisana je obimna literatura - veća nego o bilo kojoj drugoj kulturno-umjetničkoj pojavi, pravcu ili školi u našoj starijoj povijesti.

Mletački radovi obrane između 15 i 17 stoljeća Sustav se sastoji od mletačkih dijelova obrane između 15. i 17. stoljeća je predložila imenovanje serijskog transnacionalnog popisa svjetske baštine; to je predstavnik složenijih obrambenih sustava, projektiran i izgrađen od strane Serenissime Republike Venecije kako bi kontrolirali svoje teritorije i poslovne putove prema istoku.

Ostale znamenitosti u

Hrvatskoj

Ostale povijesne građevine

http://bit.ly/1JK9XHt http://www.trakoscan.hr/

Dvorac Trakošćan

Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.

Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.

Više je puta proširivan i dograđivan. Znatnije dograđen 1592., kada Draškovići podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). U to se doba dograđuje kat, povisuje središnja kula i oblikuje dvorište s arkadama. Ponovno se dograđuje tijekom 18. st., kada kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula.

Od 1953. u dvorcu je stalna muzejska postava, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz razdoblja obnove sadrži vrijedne primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta. Dvorac je u vlasništvu Republike Hrvatske.

izradio:Lovro Štefanac,1.D

Ostale povijesne građevine

http://hr.wikipedia.org/wiki/Visovac http://www.vistanature.com/visovac-islandcroatia/ http://bit.ly/1Di0THr

Otok Visovac

Visovac je otok u istoimenom jezeru na području nacionalnog parka Krka, na samoj padini Miljevaca. Od Drniša je udaljen 10 minuta vožnjom automobila. Na otoku se nalazi crkva iz 17. stoljeća i franjevački samostan. Najstariji očuvani dijelovi kompleksa su bunarska kruna iz 14. stoljeća, te dijelovi samostanskog klaustra iz 15. Stoljeća.

Usred jezera rijeke Krke, nakon njezina mučnog proboja, smjestio se otočić i na njemu drevni samostan – Visovac. Gore beskrajni obzor, plavetnilo u koje se zabadaju sive klisure, kamen protkan zelenim krošnjama stabala, a u sredini glatka plavozelena površina vode s odsjajem vrba, čempresa i jablana. Nije čudno da se na tom osamljenom otočiću začela spokojna , usrdna molitva tihih eremita i priprostih franjevaca, koji su stoljetnim marom oplemenili svoje obitavalište, davši mu za uzdanje pečat duhovnog blagostanja.

Visovac, okružen mirnoćom i tišinom, kao da je stvoren za godinu kušnje, zato se novicijat od g. 1568., uz male prekide održava na njemu. Kroza nj je prošla legija mladih franjevaca, kasnijih župnika, lektora, skromne braće. Ima jako puno ostataka i spomenika na samom otoku, ali i u cijelom tom kraju otoka Visovca.

Ostaci Mitreuma i starokršćanske bazilike svjedoče o vjerovanjima u davnim vremenima, starohrvatski poganski grobovi o prvim tragovima Hrvata, a stara romanička crkva Sv. Ivana Krstitelja o organiziranoj srednjovjekovnoj župi.

Što je ostalo od slave i moći starih Bribiraca? Kamena akropola na kojoj su bile crkve Sv. Spasa, Sv. Ivana i Sv. Marije uz franjevački samostan... Rimske i srednjovjekovne ruševine, zahvaljujući najviše arheolohu Stjepanu Gunjači, otkapaju se i otkrivaju bujnost života na tom području...

Izradio: Lucas Trgovac, 1.d

Ostale povijesne građevine

http://hr.wikipedia.org/wiki/Amfiteatar_u_Puli http://www.ami-pula.hr/dislocirane-zbirke/amfiteatar/amfiteatar/

Pulska arena Amfiteatar u Puli ili Pulska Arena (u

narodu poznata i kao Divić-grad)

najveći je i najsačuvaniji spomenik

antičkog graditeljstva u Hrvatskoj.

Uspoređujući ga s više od 200 rimskih

amfiteatara, plašt pulskog amfiteatra s

četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i

rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i

tehnoloških rješenja. Po veličini

zauzima 6. mjesto među rimskim

amfiteatrima na svijetu, te je jedini u

svijetu čija su sva tri rimska

arhitektonska reda u potpunosti

očuvana. Pulski se amfiteatar stavlja

uz bok Koloseju u Rimu, Areni u

Veroni, amfiteatrima u Pompejima,

Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El

Džemu u Tunisu. Iznenađujuće je da

Arena kao neosporno kulturološko

blago Hrvatske, ali i svijeta još nije na

Popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Hrvatska je Arenu dva puta kandidirala

za Listu, a potom povukla kandidaturu.

Izgled građevine

Zidni plašt s velikim polukružnim

otvorima izgrađen je od domaćeg

vapnenca. Unutarnji dijelovi temelja,

koji nisu bili vidljivi, kao i zidovi

unutrašnjih tehničkih hodnika, prolaza i

stepeništa, bili su građeni od sitnog

kamenja vezanog žbukom, s

ožbukanom površinom. Kamen za

gradnju amfiteatra dopremao se na

gradilište iz kamenoloma oko Pule koji

su bili uz samu morsku obalu, jer je

velike blokove za gradnju impozantnog

gledališta i vanjskog plašta koji je do

danas sačuvan bilo najjednostavnije

prevoziti morem do pulske luke.

Gradnja

Sama gradnja Arene se odvijala u

nekoliko faza tijekom 1. stoljeća.

Smatra se da je već u doba cara

Augusta na istom mjestu stajala

slična,ali manja i pretežno od drva

izrađena građevina. Za vrijeme

vladavine dinastije Flavijevaca

(Vespazijan, Tit, Domicijan) u drugoj

polovici 1. stoljeća Arena je dodatno

proširena, a drveni dijelovi su

zamjenjeni kamenom, a Arena poprima

današnji izgled.

.Izradio:Andro Magaš 1.d

Ostale građevine

http://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_Tabor http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=41082

Veliki Tabor Veliki Tabor je utvrda na sjeverozapadu

Hrvatske, u Hrvatskom zagorju u blizini

mjesta Desinića, 8 km zapadno od

Pregrade, na nadmorskoj visini od 334 m.

Također je prvorazredni spomenik nulte

kategorije, jedan je od najočuvanijih

srednjovjekovnih gradova u nas i

predstavnik fortifikacijske arhitekture

kasnog srednjeg vijeka.

Izgled

Utvrda je sagrađena na uskom, a

dugačkom zaravanku brijega. Prema

katastarskoj karti iz 1861. godine cijeli je

zaravanak bio ograđen zidom. Ulaz u grad

sa zapada branila je kula. Pokraj zida s

unutrašnje strane nalazilo se još nekoliko

kula i staja prislonjenih uza zid. Na

istočnom kraju zaravanka, unutar zida, bila

je smještena utvrda. Vanjskog zida i kule

danas više nema.

Ulaz u dvorac oduvijek je bio na istome

mjestu, samo što je tijekom vremena ulazni

dio dvorca najviše dograđivan i mijenjan.

Na prvi kat ulazi se s južne strane, preko

trijema mosta što vodi do arkadnog

trijema. Prostor prvog kata podijeljen je

debljim zidovima na tri velike sobe, dok

slabiji zidovi odvajaju na sjeveroistočnoj

strani prostor stubišta koje vodi na drugi

kat., a sjeverozapadnu sobu dijele na više

manjih prostorija. Jedina nadsvođena soba

jest sjeverozapadna, u kojoj se nalazi

bačvasti svod sa susvodnicama.

Veliki Tabor, nakon dovršenja druge faze

obnove dvorca, otvorio se za javnost u

nedjelju, 13. Studenoga 2011., u 12 sati.

Plemićki grad Veliki Tabor jedan je od

najznačajnijih spomenika profanog

graditeljstva kontinentalne Hrvatske i ima

svojstvo kulturnog dobra, najviše nulte

kategorije

Izradio: Patrik Posavac, 1.d