Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Univerzitet u Nišu
Prirodno – matematički fakultet
Departman za biologiju i ekologiju
Stefan M. Petković
Učestalost mitova o upotrebi šumske kornjače (Testudo hermanni)
u narodnoj medicini na teritoriji Donjeg Milanovca
Master rad
Niš, 2018.
Univerzitet u Nišu
Prirodno – matematički fakultet
Departman za biologiju i ekologiju
Stefan M. Petković
Učestalost mitova o upotrebi šumske kornjače (Testudo hermanni)
u narodnoj medicini na teritoriji Donjeg Milanovca
Master rad
Student Mentor
Stefan Petković prof. dr Jelka Crnobrnja - Isailović
Niš, 2018.
Biografija
Stefan Petković je rođen 24.08.1991. godine u Pirotu. Osnovnu školu „Despot Stefan
Lazarević“ u Babušnici završava 2006. godine. Iste godine upisuje Gimnaziju „Vuk
Karadzić“ u Babušnici. Osnovne akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u
Nišu upisuje 2010.godine i završava ih 2015. godine. Iste godine upisuje master studije na
Departmanu za biologiju i ekologiju, smer – Ekologija i zaštita prirode.
Zahvalnica
Srdačno se zahvaljujem svom mentoru, prof. dr Jelki Crnobrnji-Isailović, na pruženoj
nesebičnoj pomoći prilikom realizacije master rada. Takođe, zahvaljujem se doktorantu
Marku Nikoliću, koji je svojim dobronamernim sugestijama upotpunio ovaj rad.
Najveću zahvalnost dugujem svojoj porodici i prijateljima, na podršci i razumevanju prilikom
studiranja.
Ovaj rad je rađen u okviru projekta osnovnih istraživanja 173025 “Evolucija u
heterogenim sredinama: mehanizmi adaptacija, biomonitoring i konzervacija
biodiverziteta” finansiranog od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja
Republike Srbije i uz podršku projekta doktoranta PMF-a Univerziteta u Nišu: "Uticaj
lokalnog folklora i kulturnog nasleđa na odnos čoveka prema šumskoj kornjači Testudo
hermanni u Srbiji" finansiranog sredstvima Rufford Small Grants fondacije.
Sadržaj
1. Uvod ................................................................................................................................... 1
1.1. Definicija biološke raznovrsnosti, faktori ugrožavanja i značaj biodiverziteta .......... 1
1.1.1. Faktori ugrožavanja biodiverziteta ...................................................................... 1
1.1.2. Očuvanje biodiverziteta ....................................................................................... 2
1.2. Antropogeni uticaj i faktori ugrožavanja šumske kornjače (Testudo hemanni).......... 3
1.3. Upotreba u narodnoj medicini kao potencijalni faktor ugrožavanja šumske kornjače
……………………………………………………………………………………...6
2. Cilj istraživanja .................................................................................................................. 8
3. Objekat istraživanja ........................................................................................................... 9
3.1. Biologija i ekologija šumske kornjače (Testudo hermanni)........................................ 9
4. Materijal i metode ............................................................................................................ 13
4.1. Područje istraživanja ................................................................................................. 13
4.2. Metodologija rada na terenu ...................................................................................... 14
4.3. Statističke metode…………..……………………………………………………...17
5. Rezultati ........................................................................................................................... 18
6. Diskusija .......................................................................................................................... 21
7. Zaključak.......................................................................................................................... 23
8. Summary .......................................................................................................................... 24
9. Literatura .......................................................................................................................... 25
Sažetak
Šumska kornjača Testudo hermanni je, po IUCN kriterijumima, skoro ugrožena vrsta
(NT - Near threatened). Pošto njeno izlovljavanje radi upotrebe u tradicionalnoj medicini
do sada nije detaljno proučeno u Srbiji i nije poznat stepen uticaja na populacije u prirodi,
sprovedeno je anketiranje lokalnog stanovništva Istočne Srbije na teritoriji opštine Donji
Milanovac gde su rezultati pokazali da 68% lokalnog stanovništva veruje da šumska
kornjača ima lekovita svojstva u alternativnoj medicini.
Ukupno 59% anketiranih zna za upotrebu krvi kornjače u cilju lečenja teških
oboljenja, 8% je čulo za upotrebu mesa kornjače, a 4% za upotrebu jaja kornjače u
narodnoj medicini.
Takođe 29% ispitanika koji su izjavili da veruju u lekovita svojstva ove vrste tvrdi da
je poznavalo osobe kod kojih je terapija prethodno navedenim delovima kornjače bila
uspešna.
1
1. Uvod
1.1. Definicija biološke raznovrsnosti, faktori ugrožavanja i značaj
biodiverziteta
Biodiverzitet se definiše kao ukupna raznovrsnost živih bića na planeti. Raznovrsnost
živog sveta je velika, i do sada je opisano oko dva miliona živih bića, a smatra se da taj broj
moze biti i do deset miliona vrsta. Međutim, usled negativnog uticaja čoveka na prirodu
izumro je veliki broj vrsta, a procenjuje se da će preko 30% vrsta izumreti u bližoj budućnosti
ukoliko se nastavi antropogeni pritisak na životnu sredinu (Crnobrnja-Isailović i sar., 2012).
Na Konferenciji o zaštiti biodiverziteta u Rio de Ženeiru, 1992. godine naglašen je globalni
značaj biodiverziteta i napravljena razlika između pojma diverzitet (raznovrsnost unutar
konkretnih nivoa organizacije živih sistema) i biodiverzitet (sveobuhvatniji i opširniji pojam
koji obuhvata sve vrste divlje flore, faune i mikroorganizme, ali obuhvata i sorte gajenih
biljaka i životinja kao i ekosistemsku i genetsku raznovrsnost) (Wynberg, 2002).
Biodiverzitet je rezultat evolutivnih procesa tri osnovna hijerarhijska nivoa (genetski,
specijski i ekosistemski). Danas je prisutna prekomerna eksploatacija komponenti
biodiverziteta, pri čemu je poznato da ljudi ne bi mogli da opstanu bez bioloških resursa pa se
veliki napori usmeravaju na izradu strategija održivog korišćenja biodiverziteta (Lee i sar.,
2015).
1.1.1. Faktori ugrožavanja biodiverziteta
Sve veći negativni uticaj čoveka na prirodna staništa ukazuje na neophodnu primenu
modela koji će smanjiti postojeće narušavanje i poboljšati kvalitet života. Svakodnevno
izumire veliki broj vrsta, a ogromna prirodna prostranstva se zamenjuju urbanim površinama
što predstavlja ogromnu opasnost za funkcionisanje biosfere. Biodiverzitet je resurs koji
donosi veliku dobit čovečanstvu: obezbeđuje nam hranu, vodu, vazduh, direktno utiče na
funkcionisanje farmaceutske, poljoprivredne, drvne industrije, kao i mnogih drugih
privrednih grana od kojih zavisi opstanak savremenog čoveka (Crnobrnja-Isailović i sar.,
2012). Intenzivna urbanizacija, širenje gradova, neprekidno povećanje broja stanovnika
predstavljaju osnovne probleme zbog kojih je danas ugrožen opstanak biodiverziteta, a
2
ujedno i opstanak čitavog čovečanstva (Crnobrnja-Isailović i sar., 2012). Najuticajniji faktori
ugrožavanja biološke raznovrsnosti su slikovito predstavljeni akronimom HIPPO, koji je
izveden od početnih slova sledećih reči:
H – Habitat alteration – ustinjavanje i narušavanje staništa, zbog ubrzanog
razvoja poljoprivrede, snažnog pritiska urbanizacije, industrijalizacije i
razvoja turizma.
I – Invazive species – introdukcija stranih vrsta biljaka i životinja od strane
čoveka.
P – Pollution – zagađenje voda, vazduha i zemljišta.
P – Population growth – porast broja ljudi na planeti.
O – Overexploitation – prekomerno korišćenje vrsta u ishrani, u medicinske
svrhe, intenzivni lov i ribolov, nedozvoljena trgovina divljim vrstama,
korišćenje životinja kao kućnih ljubimaca itd (Crnobrnja-Isailović i sar.,
2012).
1.1.2. Očuvanje biodiverziteta
Usled nepovoljnih faktora koji utiču negativno na diverzitet vrsta na planeti,
poslednjih godina se realizuje veliki broj projekata i strategija u skladu sa međunarodnim
standardima, čime se obezbeđuje koordinisanost konzervacionih aktivnosti. Očuvanje
biodiverziteta se može posmatrati sa naučnog, pravnog i praktičnog aspekta. Naučni značaj
podrazumeva formiranje Crvenih lista i Crvenih knjiga gde je potrebno s naučne strane
proceniti prioritete za zaštitu. Prvi korak u zaštiti vrsta je utvrđivanje statusa njihove
ugroženosti, prikupljanjem podataka na osnovu terenskih istraživanja ili pregledom literature.
Prikupljeni podaci se koriste za formiranje spiskova ugroženih vrsta koji imaju ulogu da
ukažu na opasnost od izumiranja vrsta i ozbiljnost problema sa kojima se sreću ugrožene
vrste. Srbija je prvu Crvenu knjigu (spisak ugroženih vrsta) koja se odnosi na krajnje
ugrožene biljne vrste dobila 1999. godine (Stevanović, 1999).
Najugroženiji predstavnici flore i faune, ekosistemi i predeli predstavljaju prioritet u
očuvanju biodiverziteta. Međutim, najvažnije je da postoji dobro organizovana regionalna
mreža zaštitićenih objekata koja se odražava na globalnu zaštitu biodiverziteta (Stevanović,
1999). Jedan od modela globalne zaštite biodiverziteta je koncept „vrućih tačaka“ (eng. „Hot
3
spot“). Nemoguće je uspostaviti zaštitu biodiverziteta na celoj planeti, pa je neophodno
definisati prioritete zaštite. Koncept „vrućih tačaka“ se zasniva na određivanju prioritetnih
oblasti zaštite na osnovu nivoa endemizma područja i stepena ugroženosti staništa (Myers i
sar., 2000).
1.2. Antropogeni uticaj i faktori ugrožavanja šumske kornjače
(Testudo hemanni)
Antropogeni pritisak na životnu sredinu postoji još iz perioda pleistocena kada je čovek
migrirao iz Afrike i vremenom postao bitan element svakog ekosistema na Zemlji, te njegov
uticaj ima široke razmere. Danas su mnogi prirodni ekosistemi prilagođeni savremenom
čoveku i njegovim potrebama. Percepcija današnjeg čoveka o prirodi zavisi od širokog
opsega iskustva i u skladu je sa opažanjima koje poseduje pa, shodno tome, ljudi formiraju
različite saveze i organizacije za zaštitu prirode. Upravljači i ljudi koji su na čelu različitih
organizacija prema svojim shvatanjima o korišćenju lokalnih resursa formiraju strategije za
upravljanje tim resursima. Međutim, različita shvatanja o eksploataciji resursa rezultiraju, sa
druge strane, sprovođenjem aktivnosti koje štite prirodu, a ugrožavaju lokalnu zajednicu ili
dovode do neodrživog korišćenja lokalnih resursa (Sodhi i Ehrlich, 2010).
Prema zvaničnim statističkim podacima, u periodu od 40 godina u dvadesetom veku, sa
teritorije Jugoslavije izvezeno je preko dva miliona kopnenih kornjača (Celse i sar., 2014).
Obzirom na biologiju i ekologiju šumske kornjače, ovakav antropogeni pritisak je mogao
dovesti do izumiranja mnogih populacija. Na stabilnost populacija šumske kornjače utiče i
demografska struktura. Usled sporog polnog sazrevanja, male zastupljenosti jedinki i visoke
smrtnosti mladunaca, u praksi je teško odrediti demografsku strukturu populacije. Visoka
smrtnost i sporo polno sazrevanje onemogućavaju brz oporavak populacije nakon
katastrofalnih događaja (Golubović i Đorđević, 2013).
Najveću opasnost za prirodne populacije šumske kornjače predstavljaju:
Fragmentacija staništa
Uništavanje prirodnih staništa (poljoprivreda i seča šuma)
Saobraćaj
Požari
Izlovljavanje kornjača radi ilegalne prodaje u prodavnicama kućnih ljubimaca
4
Izlovljavanje kornjača zbog narodnog verovanja da krv, meso i oklop kornjače
imaju magijska i lekovita svojstva
Izlovljavanje kornjača zbog ishrane
Namerna ili slučajna introdukcija alohtonih vrsta koje na tim prostorima ranije
nisu živele
Urbanizacija
Antropogene promene kao što su gubitak zemljišta usled urbanizacije, autoputevi,
širenje obradivih površina, razvoj industrijskih objekata, dovode do fragmentacije prirodnih
staništa šumske kornjače (Andron i sar., 2006). Mreža autoputeva ima ozbiljan uticaj na
fragmentaciju staništa, jer nameće izolaciju pojedinih populacija i dovodi do toga da veliki
broj jedinki biva pregažen motornim vozilima. Problem fragmentisanih staništa nastaje kada
fragmenti nisu dovoljno povezani što se negativno odražava na genetičku raznovrsnost
populacije zbog nemogućnosti migracije. Postoje podaci da se populacije od preko 100
jedinki mogu održavati stabilnim duži vremenski perod, ali problem nastaje ukoliko dođe do
neke katastrofe kada će takve populacije verovatno izumreti, za razliku od populacija koje su
brojčano veće (Celse i sar., 2014). Negativan efekat fragmentacije je izražen kada preostane
manje od 30% povoljnog staništa (Hanski, 1999).
Požari predstavljaju veliki problem za
populacije kornjača. Širom sveta pojava požara
je normalna pojava, međutim, usled ljudskih
aktivnosti njihova učestalost i intenzitet su
povećani (Vujović i sar., 2015). Intenzitet
požara zavisi od vegetacije i konfiguracije
terena, i direktno i indirektno utiče na floru i
faunu područja. Posebno su ugrožene male i
izolovane populacije jedinki sa ograničenim lokomotornim sposobnostima kao što su
kornjače (Hossack i Pilliod, 2011). Na osnovu istraživanja (Hailey, 2000) utvrđeno je da
požari mogu eliminisati 85% odraslih jedinki u jednoj godini, a da gubitak od samo 11%
jedinki predstavlja katastrofu za vrstu sa malom reproduktivnom stopom kao što su kornjače.
Takođe je utvrđena neuravnotežena smrtnost među polovima. Kod muških jedinki je
zabeležena manja smrtnost izavana vatrom, zbog njihove veće aktivnosti i pokretljivosti.
Slika 1 - slika požara na terenu (autor fotografije-
Marko Nikolić)
5
Faktor ugrožavanja populacije šumske kornjače predstavlja i introdukcija alohtonih
vrsta. Opasnost se uglavnom svodi na uvođenje patogena koji bi mogao biti opasan za
autohtone populacije. Opasnost najčešće predstavljaju virusna oboljenja (herpes virus koji
uzrokuje zaraznu pneumoniju i visoku smrtnost kornjača), mikoplazma, kao i drugi paraziti
(Marschang i sar., 1997).
U mnogim zemljama širom Evrope šumska kornjača se smatra delikatesom. Najčešće
zemlje u čijim restoranima se služe delikatesi od kornjača su Italija, Francuska, Švedska i
Nemačka. Manji broj ispitanika u istočnoj Srbiji navodi da su probali meso kornjača i da su
krajem XX veka izlovljavali kornjače iz prirode i prodavali inostranim državljanima (Nikolić
i Crnobrnja-Isailović, 2017).
Šumska kornjača je zaštićena nacionalnim i međunarodnim zakonima. Prema
kriterijumima koje je propisala Međunarodna unija za zaštitu prirode – IUCN, šumska
kornjača spada u kategoriju potencijalno ugrožene vrste (NT-engl. „Near Threatened“).
Šumska kornjača se nalazi i na aneksima II i IV Direktive o staništima, na aneksu II Bernske
konvencije, i na aneksu II CITES konvencije1. Iako je šumska kornjača zaštićena nacionalnim
zakonima, problem ilegalnog izlovljavanja još uvek nije rešen. Razloga za izlovljavanje ima
mnogo, a neki od njih su: potražnja u prodavnicama kućnih ljubimaca, zatim za potrebe
alternativne medicine gde postoje verovanja u narodu da različiti delovi kornjače imaju
lekovita svojstva, za ishranu i zbog narodnih verovanja da kornjače imaju magijska svojstva.
Izlovljene kornjače bivaju transportovane uglavnom ka zemljama Evropske unije. Naime,
2005. godine na granicama Srbije zaplenjeno je 500 šumskih kornjača, a slična situacija se
desila i 2007. sa 200 jedinki (Golubović i Đorđević, 2013). Neovlašćeno uzgajanje i
prodavanje kornjača je zakonom kažnjivo, pa je čak i za naučna istraživanja potrebna dozvola
resornog Ministarstva. U Srbiji trenutno postoji jedna registrovana farma kornjača.
Registrovana je 2007. godine, a prema podacima iz 2016. godine sa farme je izvezeno oko
2000 jedinki, uglavnom za inostrano tržište, dok je mali broj prodat u Srbiji.
1 Izvor: Portal o biološkoj raznovrsnosti Srbije-BioRaS: http://bioras.petnica.rs/vrsta.php?id=197
6
Jedan od faktora ugrožavanja šumske kornjače jeste i narodno verovanje da kornjača
ima lekovita svojstva. Ovakvo verovanje u narodu vuče korene iz slovenske mitologije gde
postoje različiti mitovi o šumskoj kornjači. Poznat je mit o kornjači i biljci raskovnik
(Laserpitium siler) i kako kornjača ruši ogradu pred sobom dok nosi ovu biljku ustima
(Tolstoj i Radenković, 2001). Pored ovog bezazlenog mita, postoje i mitovi koji mogu biti
uzrok izlovljavanja kornjača. Jedan od najopasnijih mitova koji nema bezazlenu konotaciju
jeste mit o lekovitosti krvi kornjača, gde se veruje da ona ima blagotvorno dejstvo kod teških
bolesti (Nikolić i Crnobrnja-Isailović, 2017). Još uvek nije dovoljno poznat uticaj mitova na
populaciju šumske kornjače.
1.3. Upotreba u narodnoj medicini kao potencijalni faktor
ugrožavanja šumske kornjače
Od davnina je poznato da se biljke i životinje koriste za lečenje bolesti ljudi, pa čak i
danas više od polovina savremenih lekova potiče od bioloških resursa. Ljudi tradicionalno
koriste različite recepte za lečenje teških bolesti, koji se prenose sa generacije na generaciju.
Danas postoji sve veća želja da se razotkrije uloga narodnih verovanja i tradicionalne
medicine kao faktora ugrožavanja biodiverziteta (Mishra i sar., 2011).
Slika 2- slika sa farme kornjača u blizini Novog Sada (autor fotografije- Marko
Nikolić)
7
Izlovljavanje životinja za potrebe tradicionalne medicine, kao i ostala verovanja u
narodu mogu predstavljati ozbiljan faktor ugrožavanja. U našoj zemlji tek 2016. godine
počinje proučavanje ovog potencijalnog faktora ugrožavanja kako bi se kvantifikovao uticaj
na populacije šumske kornjače. Uticaj narodnih verovanja na stanje populacije šumske
kornjače još uvek nije dovoljno proučen u našoj zemlji, a može predstavljati ozbiljan faktor
ugrožavanja ove vrste.
8
2. Cilj istraživanja
Pošto izlovljavanje radi upotrebe u tradicionalnoj medicini do sada nije detaljno
proučeno u Srbiji i nije poznat stepen uticaja na populacije u prirodi, sprovedeno je
anketiranje lokalnog stanovništva Istočne Srbije o zastupljenosti mitova o lekovitim
svojstvima istočne podvrste šumske kornjače. Ciljevi istraživanja bili su:
- utvrditi da li postoje mitovi navedenog tipa;
- utvrditi koliki udeo stanovništva veruje u ovakve mitove;
- proceniti koliki udeo ukupnog stanovništa je izlovljavao kornjače radi upotrebe u
narodnoj medicini i koliki je to udeo od onog dela stanovništva koje u te mitove veruje.
9
3. Objekat istraživanja
Šumska kornjača (Testudo hermanni) pripada grupi unutar klase gmizavaca koja
obuhvata uglavnom herbivore ili omnivore (Del Vecchio i sar., 2011) i rasprostranjena je u
evropskom delu Mediterana. Trenutno se razlikuju dve podvrste: T. h. hermanni u zapadnoj
Evropi i T. h. boettgeri u istočnoj Evropi. Granica areala između ove dve podvrste je reka Po
u severoistočnoj Italiji. Teritoriju današnje Srbije naseljava istočna podvrsta (Bertolero i sar.,
2011). Većini zapadnih populacija opada brojnost dok su istočne populacije stabilnije, iako se
u nekima beleži veliki pad brojnosti (Van Dijk i sar., 2004), izazvan su izmenom staništa,
šumskim požarima i poljoprivrednim aktivnostima. Predložene mere zaštite obuhvataju
obnovu i poboljšavanje kvaliteta staništa kao i edukaciju u cilju podizanja nivoa ekološke
svesti Stanovništva (Celse i sar., 2014). Najznačajniji faktori ugrožavanja šumske kornjače
koji se pominju u literaturi, a odnose se na populacije u Srbiji, jesu: izlovljavanje zbog
prodaje, izlovljavanje zbog upotrebe u ishrani i izlovljavanje zbog upotrebe u tradicionalnoj
medicini (Nikolić i Crnobrnja-Isailović, 2017).
3.1. Biologija i ekologija šumske kornjače (Testudo hermanni)
Poreklo kornjača datira iz doba Perma, što je oko
280 miliona godina pre nove ere. Većina predstavnika
izumire krajem mezozoika. Do danas su preživeli
predstavnici pet redova, među kojima je i red Chelonia
(Radovanović, 1951). Na planeti trenutno postoji 510
taksona grupisanih u nekoliko familija, koje su prisutne
na svim kontinentima osim na Antarktiku. Osnovna
karakteristika reda Chelonia je oklop koji se može naći u
tri osnovne forme na osnovu stepena okoštavanja: tvrdi,
meki i kožasti oklopi. Građen je od ventralnog i
dorzalnog dela koji su spojeni bočnim mostovima.
Sačinjen je od oko 50 kostiju, i zajedno sa rebrima i pršljenovima čini čvrstu spoljašnju
školjku koja je srasla sa telom pa kornjače ne mogu da izađu iz njega. Samo sa prednje i
zadnje strane postoje otvori za prolaz repa, glave i nogu (Kalezić, 2005).
Carstvo: Animalia
Tip: Hordata
Podtip: Vertebrata
Klasa: Reptilia
Red: Testudines
Podred: Cryptodira
Familija: Testudinidae
Rod: Testudo
Vrsta: T.hermanni
Slika 3. Klasifikacija šumske kornjače
10
Oklop predstavlja fizičku zaštitu kornjače, a pored toga ima i fiziološke funkcije kao
što su: skladištenje vode i otpadnih materija, hematopoeza itd. Kod morskih kornjača se u
oklopu talože magnezijum i kalijum koji sprečavaju nastanak mlečne kiseline, pa morske
kornjače mogu da žive duže pod vodom od ostalih kičmenjaka (Stanković, 1961).
Šumska kornjača (Testudo hermanni) je kopneni gmizavac koji pripada klasi Reptilia.
Poput svih gmizavaca, kornjače su ektotermni organizmi, odnosno nemaju stalnu telesnu
temperaturu. Taksonomiju šumske kornjače prvi put je opisao J.F Gmelin 1789. godine.
Na osnovu predhodne šeme vidi se da su kornjače gmizavci opstali u okviru reda
Testudines, nekada nazivan i Chelonia (Radovanović, 1951). Taksonomija šumske kornjače
predstavljala je predmet debate. Vrsta Testudo hermanni je svrstavana u rodove Protestudo,
Agryonemis i Eurotestudo uglavnom na osnovu anatomskih i morfoloških karakteristika
(Celse i sar., 2014). Ranije je šumska kornjača bila poznata i pod imenom Testudo graeca
Linnaeus. U okviru vrste zvanično se razlikuju dve podvrste:
Testudo hermanni hermanni (Gmelin, 1789) rasprostranjena u zapadnom delu
Evrope (istočna Španija, južni deo Francuske, Balearska ostrva, južni i centralni deo
Italije, Sicilija, Korzika i Sardinija)
Testudo hemanni boettgeri (Mojsisovics, 1889) naseljava istočnu Evropu,
mediteranski deo Balkanskog poluostrva, Jonska ostrva i istočni deo Turske (Fritz i
sar., 2006).
Šumske kornjače su kopnene kornjače
srednje veličine. Odlikuju se čvrstim oklopom
veličine od 120 do 180 mm, sa maslinasto-
žutom pigmentacijom na karapaksu i svetlijom
pigmentacijom sa tamnim prugama na
plastronu. Sredinom karapaksa pružaju se pet
ploča neuralia, levo i desno se nalazi niz od
četiri široke ploče koje se nazivaju rebarne ili
kostalne tj costalia. U obliku venca na ivici
karapaksa se nalazi venac manjih ploča koje se graniče sa plastronom i nazivaju se
marginalia. Iznad vrata se nalazi neparna ploča nuchale, sa suprotne strane iznad repa se
nalaze jedna ili dve nadrepne ploče tj supracaudale (Radovanović, 1951). Ženke su obično
krupnije od mužjaka u proseku za 12% (Kalezić, 2005).
Slika 4 - Testudo hermanni- fotografija sa terena
2017. (autor fotografije- Stefan Petković).
11
Distribucija šumske kornjače prostire se duž mediteranskog dela Evrope, od obale pa
sve do 600-700 metara nadmorske visine (Crnobrnja-Isailović i sar., 2012). U Srbiji areal
šumske kornjače (podvrsta Testudo hermanni boettgerii) proteže se južno od Save i Dunava.
Ona je ujedno i najrasprostanjenija vrsta kornjače kod nas (Stubbs, 1989). Šumska kornjača
naseljava staništa sa blagom mediteranskom klimom, prati vegetaciju blago gustog visokog
žbunja, hrastove i borove šume, napuštene farme, vinograde, maslinjake i svetle šume.
Izbegava močvarna staništa, guste tamne šume, naseljene farme, kao i otvorene livade bez
vegetacije (Celse i sar., 2014).
Šumska kornjača nije teritorijalna usamljena životinja čije ponašanje zavisi od
godišnjeg doba i geografske širine. Vrhunac aktivnosti počinje posle perioda zimskog
mirovanja (tokom marta i aprila) i traje sve do perioda pred početak zimskog mirovanja
(septembar i oktobar). Period zimskog mirovanja, kad se potrošnja energije svodi na
minimum, traje od oktobra do marta, kada kornjača prezimljava u skrovištu sa povoljnim
uslovima temeprature i vlažnosti (Mazzotti i sar., 2002). Trenutni trend globalnog zagrevanja
rezultira blažim zimama, a ova promena može uticati na smanjenje perioda zimskog
mirovanja (Celse i sar., 2014). Dnevna aktivnost zavisi od spoljašnje temperature i
vremenskih uslova. Najveća aktivnost zabeležena je u jutarnjim časovima kada kornjače
izlaze na otvorene površine gde se zagrevaju sunčanjem i tako ubrzavaju svoje metaboličke
procese. Mužjaci obilaze znatno veće površine u odnosu na ženke (Golubović i Đorđević,
2013).
Kornjače su primarno herbivori, ishrana se sastoji uglavnom od jednogodišnjih i
višegodišnjih biljaka, dok izbegavaju četinare, drvenaste i aromatične biljke (Del Vecchio i
sar., 2011). Ponekad konzumiraju i hranu životinjskog porekla: sitne beskičmenjake, puževe,
gliste, male glodare. Zabeleženi su slučajevi da se hrane fecesom sisara, zemljom ili malim
kamenjem (vidi u: Nikolić i sar., 2016)
Razmnožavanje šumske kornjače je oviparno tj polaganjem jaja u iskopanu rupu u
zemlji. Pare se uglavnom dva puta godišnje, u proleće i leto. Iako solitarne životinje, u
periodu parenja sreću se u parovima u prirodi (Kalezić, 2005). Parenje počinje odmah nakon
zimskog mirovanja. Tokom parenja mužjak ispušta glasove nalik pištanju. Emitovani zvučni
signali stimulišu ženke na parenje (Dejanović, 2011). Ženke mogu da skladište spermu i po
nekoliko godina. Jaja polažu na osunčanom i otvorenom prostoru, a, ukoliko teren nije
povoljan, veliki broj jedinki polaže jaja na malom prostoru što olakšava grabljivicama
12
nalaženje plena. Period inkubacije jaja traje 97 dana u proseku, u zavisnosti od temperature
vazduha. Što je temperatura vazduha niža, inkubacija duže traje. Pol jedinki zavisi od
spoljašnje temperature. Iz jaja koja su inkubirana do 30°C izležu se mužjaci, dok se iz jaja
inkubiranih na višim temperaturama (do 31,5°C) legu ženke. Pol mladunaca se može utvrditi
na osnovu spoljašnjeg izgleda tek nakon desetak godina kada dostignu polnu zrelost.
Minimalne i maksimalne temperature za razvoj embriona su od 23°C do 35°C (Celse i sar.,
2014).
Život kornjača u juvenilnom stadijumu i jaja kornjača su veoma ugroženi od strane
predatora. Njima se tada hrane jazavci, psi, divlje svinje pa i neke vrste ptica, uglavnom
grabljivice (Hailey i Loumbourdis, 1990). Adulti su uglavnom ugroženi za vreme zimskog
mirovanja, jer usled usporenog metabolizma ne mogu da se brane od napada predatora.
Predatori adultnih jedniki su pacovi, puhovi i poljski miševi koji mogu da uđu u leglo
kornjača za vreme perioda njihovog mirovanja (Stubbs i Swingland, 1984). Pored prirodnih
predatora, kornjače su ozbiljno ugrožene i od strane čoveka. Ugrožavanje staništa,
prekomerna ekploatacija prirodnih resursa, izlovljavanje i prodaja na crnom tržištu zbog
upotrebe u ishrani i narodno verovanje da kornjače imaju lekovita svojstva su samo neke od
aktivnosti kojima čovek ugrožava populacije šumske kornjače (Golubović i Đorđević, 2013).
Šumska kornjača je zakonom zaštićena vrsta u Srbiji (Anonymous, 2010; Tomović i sar.,
2015).
13
4. Materijal i metode
4.1. Područje istraživanja
Lokalitet na kome smo vršili anketiranje stanovništva nalazi se na istoku Srbije na
teritoriji opštine Majdanpek u Borskom okrugu. Donji Milanovac je gradsko naselje na samoj
obali Dunava u blizini Nacionalnog parka Đerdap i veoma značajnog arheološkog nalazišta
Lepenski Vir.
Donji Milanovac nalazi se na 75 metara nadmorske visine na udaljenosti od 22 km od
najbližeg grada Majdanpeka. Dunav u ovom delu je širok oko 1800m, stalnog vodostaja i
mirne površine. Nizvodno od samog grada, utiče velika pritoka, Porečka reka, na čijem ušću
je stvoren prostran i dubok zaliv. U blizini ušća uočljivi su grebeni Karpatskih planina kao i
čuvena planina Miroč (Valjarević i sar., 2015). Odatle nizvodno uočljiv je prolaz Kazan koji
predstavlja deo Donje Đerdapske klisure. Na ovom mestu nalaze se vrtlozi čije dubine
dostižu i do 70 metara. Korito Dunava je u ovom delu Đerdapske klisure najuže. U okolini
Donjeg Milanovca nalazi se veliki broj ponora, jama, vrtača, uvala kao i pećina Gradašica.
Nacionalni park Đerdap se nalazi u
severoistočnom delu Republike Srbije, na samoj
međunarodnoj granici sa Rumunijom. Ukupna
površina Nacionalnog parka iznosi 93.968
hektara, dok je zaštićenom zonom obuhvačeno
63.608 hektara. Na ovom području nalazi se
Đerdapska klisura kroz koju protiče reka Dunav.
Đerdpasku klisuru odlikuje specifičan istorijski
razvoj, povoljna klima, složena mreža klisura, vrtača i uvala kao i specifična flora i fauna.
Područje Đerdapske klisure nacionalnim parkom je proglašeno 1974. godine. Flora Đerdapa
se odlikuje velikom raznovrsnošću biljnog sveta kao i izrazitim reliktnim karakterom. Na
prostoru nacionalnog parka opstaje preko 1100 biljnih vrsta (Brankov i sar., 2015).
Raznolikost staništa i biljnih zajednica odražava se i na faunu pa se na ovom prostoru može
sresti oko 170 identifikovanih vrsta ptica, veliki broj vrsta insekata, riba, vodozemaca,
gmizavaca i sisara (Dragićević i sar., 2013).
Slika 5 - Predeo na karti koji zauzima
Nacionalni park Đerdap (fotografija preuzeta
iz Brankov, 2015)
14
U okviru Nacionalnog parka Đerdap nalazi se arheološki lokalitet Lepenski Vir,
naselje iz doba neolita staro oko 8.500 godina. Naselje Lepenski Vir smešteno je na desnoj
obali Dunava u Đerdapskoj klisuri. Ovaj lokalitet dobio je ime po dunavskom viru i bio je
sedište jedne od najznačajnijih kultura praistorije. Tokom iskopavanja otkriveno je 7
sukcesivnih naselja i 136 objekata izgrađenih u ranom mezolitu i ranom i srednjem neolitu
(Borić i Dimitrijević, 2007). Stanovnici Lepenskog Vira doživeli su neolitsku revoluciju oko
5000 godina pre nove ere kada pripitomljavaju prve životinje i počinju da se bave
zemljoradnjom. Ovaj period obeležava pad vodostaja, reke ustaljuju svoje tokove, stvara se
crnica kao pogodno obradivo zemljište (Mithen, 2005).
4.2. Metodologija rada na terenu
U zavisnosti od karaktera predmeta proučavanja u sociološkim istraživanjima
zastupljeno je nekoliko metoda za prikupljanje empirijskih podataka posredstvom iskaza koje
daju ispitanici (Grandov i Radovanović, 2016). Jedna od najčešće korišćenih metoda jeste
anketiranje stanovništva. Ovaj postupak prikupljanja informacija pretrpeo je dug razvojni put.
U više navrata vrednost ove metode bila je osporavana zvog pojave velikog broja lažnih
Slika 6. Fotografija Lepenskog Vira
Izvor: http://www.smestajsrebrnojezero.rs/assets/img/galerija/lepenski-vir.jpg
15
anketa koje umanjuju vrednost ovog postupka u naučnim istraživanjima (Čekić, 1999).
Anketa je metod za dobijanje informacija o stavovima šire populacije (Filipović, 2004).
Osnovno načelo ankete je stav da se njome mogu dobiti mišljenja o malom broju pitanja, koja
interesuju veće grupe ljudi, ili cele populacije nekog društva. Prilikom anketiranja potrebno je
precizno odrediti populaciju koja se ispituje, zatim formulisati jednostavna, jasna,
nedvosmislena i nesugestivna pitanja. Pitanja se mogu postaviti pismeno pomoću štampanog
upitnika, ili usmeno, putem razgovora (Milić, 1996). Podatke ankete potrebno je obraditi
matematičkim metodama, pa je važno prilikom planiranja uzorka koji će biti ispitan voditi
računa o veličini populacije koja se istražuje. Potrebno je poštovati sva pravila prilikom
primenjivanja ove metode, jer u suprotnom anketiranje može dovesti do ozbiljne zablude o
onome što istažujemo. Anketiranje kao metod ima široku primenu u društvenim naukama,
međutim, sve češće se primenjuje i u konzervacionoj biologiji sa ciljem održivog gazdovanja
ekosistemima kao i prilikom traženja načina za smanjenje „konflikta“ između životinja u
prirodi i čoveka (Macura i sar., 2016).
16
S obzirom da zoološka istraživanja ovog tipa nisu brojna, odlučili smo se za primenu
metode anketiranja lokalnog stanovništva koje naseljava područja gde je, prethodnim
istraživanjima, potvrđeno prisustvo populacija
šumske kornjače (Golubović, 2013). Brojna
su botanička istraživanja ovakvog tipa
(Zlatković i sar., 2014) koja mogu poslužiti
kao model. Dizajn odabranog modela
podrazumeva anketiranje u Istočnoj Srbiji na
lokalitetu Donji Milanovac. Planirano je
anketiranje sto ispitanika biranih po sistemu
slučajnosti. Sam upitnik je dizajniran na
osnovu sličnog istraživanja (Veličković i sar.,
2015), i sastoji se iz dve sekcije. Upitnik
sadrži osnovne demografske podatke (mesto,
pol, starost, stepen obrazovanja, prosečna
mesečna zarada, pripadnost etničkoj grupi i
sl., a druga sekcija sadrži pitanja koja se tiču
upotrebe kornjača u alternativnoj medicini,
kao i slučajevima izlečenja. Pitanja su koncipirana tako da dobijamo odgovore o tome da li
ispitanik ima saznanja o mitovima ovakvog tipa, da li je čuo šta se konkretno koristi u ove
svrhe (krv, jaja, ekstremiteti,…), za koje bolesti se veruje da mogu da se izleče na ovaj način,
da li je čuo za slučajeve izlečenja i da li je i sam imao slična iskustva. Donja starosna granica
za ispitanike, prilikom sprovođenja ankete, bila je 16 godina. Granica je postavljena na
preporuku dipl. psihologa Katarine Mitić (viva voice) sa Filozofskog fakulteta, Univerziteta u
Nišu. U ovom istraživanju anketirali smo sto stanovnika na lokalitetu Donji Milanovac.
Anketiranje je obavljeno u oktobru 2016. godine. Anketa je sprovođena u trajanju od
po jednog dana, sa početkom u jutarnjim časovima i trajanjem do kasnog popodneva. Članovi
tima su pešice obilazili definisano područje i po principu slučajnosti anketirali stanovnike.
Razgovor sa jednim ispitanikom trajao je 15-20 minuta. U toku jednog dana svaki član tima
obavio je po dvadeset anketiranja.
Materijal koji je korišćen za potrebe ovog istraživanja je upitnik, pripremljen kao
Microsoft Word 2013 dokument, formata A4 i olovka kojom se beleže odgovori ispitanika.
Slika 7. Prva stranica upitnika
17
4.3. Statističke metode
Odgovori anketiranih stanovnika Donjeg Milanovca i okolnih naselja grupisani su
(označeni odgovarajućim kodovima) u odnosu na stav prema tvrdnji o lekovitosti šumske
kornjače (1- da , 2 - ne, 3 – ne zna ništa o tome). Na osnovu zastupljenosti ponuđenih
varijanti odgovora koje su ispitanici prilikom anketiranja odabrali za svako postavljeno
pitanje, one su pretvorene u procente i grafički predstavljene kao udeo ukupnog broja
odgovora ispitanika.
Podaci su organizovani pomoću Microsoft Office Excel 2016. Za procenu statističke
značajnosti razlika u odgovorima ispitanika primenjen je Hi-kvadrat test programskog paketa
Statistica 10.0 (Statsoft Inc. 2011).
18
5. Rezultati
Anketa sprovedena među stanovnicima Donjeg Milanovca i okolnih naselja pokazala je
da 68% anketiranih veruje u upotrebu šumske kornjače u alternativnoj medicini (Grafik 1).,
što je statistički značajno više u odnosu na podjednaku zastupljenost ispitanika sa oprečnim
stavovima po ovom pitanju („veruje“ vs „ne veruje“) u analiziranom uzorku (χ2 = 12.96;
df=1, p<0.001). Po njihovim rečima, šumska kornjača se na ovom području koristi u
alternativnoj medicini za lečenje sledećih oboljenja: kancera (odgovor 13% ispitanika),
tuberkuloze (odgovor 2% ispitanika), astme (odgovor 1% ispitanika), anemije (odgovor 1%
ispitanika), leukemije (odgovor 1% ispitanika), žutice (odgovor 1% ispitanika) i teških
plućnih bolesti (odgovor 1% ispitanika). Ostali ispitanici su navodili da je upotreba derivata
šumske kornjače dobra za zdravlje i dugovečnost.
Grafik 1. Procenat ispitanika koji su se izjasnili da veruju u lekovitost šumske kornjače
Ukupno 59% anketiranih zna za priču o upotrebi krvi kornjače u cilju lečenja teških
oboljenja, 8% je čulo za upotrebu mesa kornjače, a 4% za upotrebu jaja kornjače u
alternativnoj medicini. Ostali ispitanici nisu bili upućeni u upotrebu konkretnih derivata ove
vrste u alternativnoj medicini.
19
Grafik 2. Procenat ispitanika koji su se izjasnili da se krv, meso i jaja šumske kornjače koriste
u alternativnoj medicini
Jedan od ispitanika potvrdio je da je prisustvovao spravljanju kozmetičke kreme od
oklopa kornjače i naveo da za istu postoji verovanje da blagotvorno deluje na zapaljenske
procese na koži.
Od 68 anketiranih stanovnika Donjeg Milanovca i okolnih naselja koji veruju u
upotrebu šumske kornjače u narodnoj medicini njih 29% potvrdilo je da znaju za slučajeve
izlečenja tj. da lično poznaju osobe koje su uspešno koristile krv, meso i jaja kornjača u svrhu
izlečenja i da je „terapija“ bila uspešna, što je statistički značajno različito od broja ispitanika
iz iste grupe koji ne raspolažu tim informacijama (χ2 = 11.53, df=1, p<0.001).
Nismo došli do podataka koliki udeo lokalnog stanovništva je i koristio derivate
šumske kornjače u svrhe lečenja različitih oboljenja.
20
Grafik 3. Procenat ispitanika koji su potvrdili da znaju za slučajeve izlečenja ili da lično
poznaju osobu koje su uspešno koristile krv, meso i jaja kornjača u svrhu izlečenja od
ukupnog broja ispitanika u uzorku koji veruju u lekovitost šumske kornjače.
21
6. Diskusija
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je verovanje o lekovitosti šumske kornjače
značajno prisutno među stanovnicima Donjeg Milanovca i okoline. To delimično objašnjava
zašto je u poslednjih nekoliko decenija ilegalno ulovljen i prodat, na teritoriji istočne Srbije,
veliki broj jedinki ove vrste (Nikolić i Crnobrnja-Isailović, 2016). Narodna verovanja o
lekovitosti kornjače na prostoru istočne Srbije, duboko su utisnuta u lokalni folklor. Na
osnovu anketiranja stanovništva 2016. godine poznati su ovakvi mitovi, a neki od ispitanika
izjavili su da poznaju osobu iz okruženja koja je koristila preparate od šumske kornjače u
cilju izlečenja teških bolesti. Najrasprostranjeniji mit u narodu o kornjači je da njena krv ima
antikancerogeno dejstvo, iako nije potvrđen nijedan slučaj izlečenja. Ovaj mit je naročito
zastupljen u istočnoj Srbiji, gde postoji verovatnoća se na taj način pokušavaju izlečiti
dugotrajne i teške bolesti. Prisutno je i verovanje da su deca koja konzumiraju jaja kornjače
zaštićena i zdrava (Nikolić i Crnobrnja-Isailović, 2016).
Takođe, na osnovu primenjene ankete može se predpostaviti da su ovakva verovanja
podsticala jedan deo lokalnog stanovništva da izlovljava jedinke šumske kornjače, te da ih
koriste u medicinske svrhe.
Mnoge populacije sa prostora Španije, Francuske, pa čak i Korzike, spadaju u različite
lokalne kategorije ugroženosti, gde se kao glavni faktori ugrožavanja navode degradacija
staništa, veliki stepen predatorstva, urbanizacija, ali i sakupljanje i izlovljavanje jedinki. Ne
postoje precizni podaci koji nam govore da su sakupljane jedinke kornjače korišćene za
potrebe alternativne medicine. Sa druge strane, poznato je da se u ovim zemljama one koriste
u ishrani (Celse i sar., 2014 ).
U Kini postoji duga tradicija korišćenja mesa, jaja i produkata od oklopa kornjača u svrhu
ishrane i alternativne medicine, ujedno ovo predstavlja primarni faktor ugrožavanja
populacija određenih vrsta kornjača u Aziji, među kojima su na prvom mestu populacije vrsta
Cuora trifasciata, C. mouhotii, Mauremys mutica, M. sinensis i Geoemyda spengleri. Postoje
naučna istraživanja koja se bave određivanjem nutritivnih vrednosti određenih produkata od
kornjača navedenih vrsta (Meiling i sar., 2008).
22
U mnogim drugim zemljama u svetu postoje naučni radovi čiji je predmet istraživanja bio
upotreba šumske kornjače u medicinske svrhe. Prema rezultatima jednog od istraživanja u
određenoj oblasti Indije, meso i jaja vrste Aspidaretes hurum korišćene su u ritualima za koje
se smatralo da imaju lekovita svojstva, krv kornjača se koristila za lečenje kožnih oboljenja,
dok se za oklope smatralo da donose sreću vlasnicima (Gupta i Guha, 2002).
Cilj našeg istraživanja bio je da utvrdimo da li se jedinke šumske kornjače koriste u
alternativno-medicinske svrhe. Rezultat istraživanja pokazuje da postoji značajan deo
anketiranog lokalnog stanovništva koji veruje u lekovitost ove vrste, ali nisu dobijeni
konkretni podaci koliko je vrsta zaista i upotrebljavana u ovu svrhu. Uzrok ovakvim
odgovorima od strane stanovništva može biti izraženo verovanje u mitove vezane za šumsku
kornjaču, a koji verovatno vode poreklo iz slovenske mitologije, odnosno mitologije indo-
evropskih naroda.
Opšte je poznato da je deo stanovništva sa prostora na kojem je izvršeno anketiranje sklon
ovakvim narodnim verovanjima (Conrad, 1983), te je ujedno i korišćenje jedinki šumske
kornjače u alternativnoj medicini u većoj meri moguće na ovim prostorima, što predstavlja
potencijalni rizik ugrožavanja populacija ove vrste.
U tradicionalnoj medicini je poznat mit o „mleku“ kornjača, pa u narodu postoji
verovanje da „mleko“ kornjače leči izrasline na koži iako je poznato da kornjače nemaju
mlečne žlezde. „mlekom“ narod naziva izlučevine digestivnog i urinarnog trakta koje
kornjače u vidu izmeta izlučuju u spoljašnju sredinu (Kalezić, 2005). Kornjače su, kao i
druge životinje, podložne bakterijskim i virusnim infekcijama koje se mogu preneti i na
čoveka ukoliko konzumira njihovu krv ili meso. Takođe, pesticidi koji se koriste u
poljoprivredne svrhe akumuliraju se u tkivima kornjača pa ljudi konzumiranjem njihovih
proizvoda unose toksične supstance (Nikolić i Crnobrnja-Isailović, 2016).
23
7. Zaključak
Najugroženiji predstavnici flore i faune, ekosistemi i predeli predstavljaju prioritet u
očuvanju biodiverziteta. U našoj zemlji potrebno je sprovesti dodatna istraživanja o
ugroženosti populacija pojedinih vrsta, među koje spadaju i populacije šumske kornjače.
Postoje podaci koji govore o osetljivosti populacija ove vrste na različite faktore ugrožavanja,
a dodatni negativni uticaj čoveka samo u velikoj meri pogoršava trenutni status populacija
šumskih kornjača.
Terenskim istraživanjima i pregledom literature čine se prvi koraci u proceni statusa
ugroženosti pojedinih vrsta, pa su rezultati našeg istraživanja pokazali da postoji mogućnost
da su jedinke šumske kornjače izlovljavane zbog verovanja da imaju lekovita svojstva. To
ukazuje na potencijalni rizik koji može dovesti do ugrožavanja opstanka populacija ovih
jedinki.
Anketiranje sprovedeno na teritoriji opštine Donji Milanovac pokazalo je da 68%
stanovnika veruje da se jedinke šumske kornjače koriste u narodnoj medicini, što je statistički
značajno više u odnosu na podjednaku zastupljenost ispitanika sa oprečnim stavovima po
ovom pitanju u analiziranom uzorku. Takođe, ispitivanje je pokazalo da ispitanici smatraju da
se određeni delovi kornjača poput jaja (smatra 4% ispitanika), mesa (smatra 8% ispitanika) i
krvi (smatra 59% ispitanika) koriste u slične svrhe. Nismo uspeli da dođemo do podataka
koliki udeo anketiranog stanovništva je i koristio šumske kornjače u svrhu lečenja različitih
oboljenja.
Na osnovu rezultata ovog istraživanja zaključujemo da je potrebno sprovesti dalje
anketiranje na teritorijama drugih opština naše zemlje, kako bismo dobijene rezultate
uporedili i na taj način doprineli merama zaštite koje mogu uticati na opstanak i manji stepen
ugrožavanja populacija šumske kornjače u Srbiji.
24
8. Summary
The most endangered representatives of flora and fauna, ecosystems and landscapes
are a priority in preserving biodiversity. In our country it is necessary to conduct additional
research on the vulnerability of specific populations of some species, among which are the
populations of the Hermann’s tortoise. The data on the sensitivity of populations of this
species on various endangering factors exist. Further negative impact of humans only greatly
exacerbates the current conservation status of Hermann’s tortoise populations.
Field research and literature review are the first steps in assessing the threat status of
individual species. However, the results of our research suggest possibility that individual
Hermann’s tortoises have been subjected to harvesting because of the belief that they have
healing properties. This indicates a potential risk that could jeopardize the survival of
populations of these animals.
The survey which was conducted in the municipality of Donji Milanovac showed that
68% of the inhabitants believe that the individual tortoises are used in folk medicine, which is
significantly more than when the proportion of subjects with opposing views on this issue in
the analyzed sample are the same. Also, the investigation has shown that there is an opinion
that certain parts of the tortoise such as eggs (considered to be 4% of the subjects), meat (8%
of the subjects considered) and blood (59% of the subjects considered) are used for a similar
purpose. We could not get to the data what proportion of the surveyed human population
have used the Hermann’s tortoises to treat various diseases.
Based on the results of this study, we conclude that it is necessary to carry out further
surveys in the territories of other municipalities of the country to compare the results and thus
contribute to the protection measures that may affect survival and a lower degree of threat to
wild populations of the Herman´s tortoise in Serbia.
25
9. Literatura
Anadón, J. D., Giménez, A., Perez, I., Martinez, M., Esteve, M. A. 2006: Habitat selection by
the spur-thighed tortoise Testudo graeca in a multisuccessional landscape: implications for
habitat management. Biodiversity and Conservation, 15(7): 2287-2299.
Anonymous. 2010: Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta
biljka, životinja i gljiva. Službeni glasnik Republike Srbije, br. 5/2010
Bertolero, A., Cheylan, M., Hailey, A., Livoreil, B., Willemsen, R. E. 2011: Testudo
hermanni (Gmelin 1789)–Hermann’s tortoise. Conservation biology of freshwater turtles and
tortoises: a compilation project of the IUCN/SSC Tortoise and Freshwater Turtle Specialist
Group. Chelonian Research Monographs, (5): 059-1.
Borić, D., Dimitrijević, V. 2007: Apsolutna hronologija i stratigrafija Lepenskog Vira.
Brankov, J., Jovičić, D., Milijašević, D. 2015: Sustainable tourism in National Park"
Đerdap", Serbia-attitudes of local population. Journal of the Geographical Institute Jovan
Cvijic, SASA, 65(2): 183-199.
Celse, J., Catard, A., Caron, S., Ballouard, J. M., Gagno, S., Jardé, N., Petenian, F. 2014:
Management guide of populations and habitats of the Hermann’s tortoise, 210.
Conrad, J. L. 1983: Magic charms and healing rituals in contemporary Yugoslavia.
Southeastern Europe, 10(1): 99-120.
Crnobrnja-Isailović, J., Jelić, I., Stanisavljević, B. i Ćosić, N. 2012: Vodozemci i gmizavci
Beograda. Očuvanje biodiverziteta zaštitom ugtoženih vrsta. Endemit, Beograd.
Čekić, Š. 1999: Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog đela, FSK,
Sarajevo.
Dejanović, M. 2011: Korelacija nekih seksualno dimorfnih karakteristika oklopa sa starošću
mužjaka šumske kornjače (Testudo hermanni) sa područja Leskovca. Diplomski rad. PMF
Univerzitet u Nisu.
Del Vecchio, S., Burke, R.L., Rugiero, L., Capula, M., Luiselli, L. 2011: Seasonal changes in
the diet of Testudo hermanni hermanni in Central Italy. Herpetologica, 67: 236–249.
26
Dragićević, S., Mészáros, M., Đurđić, S., Pavić, D., Novković, I., Tošić, R. 2013:
Vulnerability of National Parks to Natural Hazards in the Serbian Danube Region. Polish
journal of environmental studies, 22(4).
Filipović, M. 2004: Metodologija znanosti i znanstvenog rada. Svjetlost, Sarajevo.
Fritz, U., Auer, Markus; Bertolero, A., Cheylan, M., Fattizzo, T., Hundsdörfer, A., Sampayo,
M. M., Pretus, J., Široky, P., Wink, M. 2006: A range wide phylogeography of Hermann's
tortoise, Testudo hermanni implications for taxonomy. Zool, Scripta 35(5): 531-548
Golubović, A. 2013: Distribution and conservation of Hermann’s tortoise in Serbia:
presentation of the Rufford project results. In: International Workshop on the Management
and Restoration of Hermann’s Tortoise Populations and Habitats.
Golubović, A., Đorđević, S. 2013. Šumska kornjača (Testudo hermanni) u Srbiji. Biološki
Fakultet Univerziteta U Beogradu, 1–15.
Grandov, Z., Radovanović, T. 2016: Korišćenje naučnih metoda u društvenim istraživanjima.
Pravo-teorija i praksa, 33(1-3): 1-11.
Gupta, A. and Guha, K. 2002: Tradition and conservation in Northeastern India: an ethical
analysis. Eubios Journal of Asian and International Bioethics, 12: 15-18.
Hailey, A. 2000: The efects of fire and mechanical habitat destruction on survival of the
tortoise Testudo hermanni in northern Greece. Biological Conservation, 92: 321–333.
Hailey, A., Loumbourdis, N. S. 1990: Population ecology and conservation of tortoises:
demographic aspects of reproduction in Testudo hermanni. Herpetol J, 1(10): 425-434.
Hanski, I. 1999: Metapopulation ecology. Oxford University Press.
Hossack, B. R., Pilliod, D. S. 2011: Amphibian responses to wildfire in the western United
States: emerging patterns from short-term studies. Fire Ecology, 7(2): 129-144.
Kalezić, M. 2005: Osnovi morfologije kičmenjaka. Treće izdanje. Zavod za udžbenike i
nastavne sredstva, Beograd.
Lee, J.H., Lee, M.J., Lee, G.G., 2015: National level of assessment of biodiversity
importance – focusing on South Corea. KSCE Journal of Civil Engeneering, 19: 46 -62
Macura, B., Secco, L., Pisani, E., Pullin, A. S., Reyes-García, V. 2016: All that glitters is not
gold: the effect of top-down participation on conservation knowledge, attitudes and
27
institutional trust in a Central Indian tiger reserve. Regional Environmental Change, 16(1):
125-140.
Marschang, R. E., Gravendyck, M., Kaleta, E. F. 1997: Herpesviruses in tortoises:
investigations into virus isolation and the treatment of viral stomatitis in Testudo hermanni
and T. graeca. Journal of Veterinary Medicine. Series B, 44(7): 385–394.
Mazzoti, S., Pisapia, A., Fasola, M, 2002: Activity and home range of Testudo hermanni in
Northern Italy. Amphibia-Reptilia 23(3): 305-312.
Meiling, H., Haitao, S., Lirong, F., Shiping, G., Fong, J. J., Parham, J. F. 2008: Scientific
refutation of traditional Chinese medicine claims about turtles. Applied Herpetology, 5(2):
173–187.
Milić, V. 1996: Sociološki metod. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd.
Mishra, N., Rout, S. D. 2011: Ethno-zoological studies and medicinal values of Similipal
Biosphere Reserve, Orissa, India. African Journal of Pharmacy and Pharmacology, 5(1): 6-
11.
Mithen, S. (Ed.). 2005: Creativity in human evolution and prehistory. Routledge.
Myers, N., Mittermeier, R. A., Mittermeier, C. G., da Fonseca, G. A. B., Kent, J. 2000:
Biodiversity hotspots for conservation priorities. Nature, 403(6772): 853–858.
Nikolić, M., Crnobrnja-Isailović, J. 2017: Uticaj lokalnog folklora i kulturnog nasleđa na
odnos čoveka prema šumskoj kornjači (Testudo hermanni) u Srbiji. Biološko društvo “Dr
Sava Petrović”, Niš.
Nikolić, M., Savić, D., Ilić, M., Stojadinović, D., Crnobrnja-Isailović, J. 2016: A note on
scavenging behaviour of adult Hermann’s tortoise (Testudo hermanni). Biologica Nyssana,
7(1): 53-55.
Radovanović, M. 1951: Vodozemci i gmizavci naše zemlje. Naučna knjiga, Beograd.
Sodhi, N. S., Ehrlich, P. R. (Eds.). 2010: Conservation biology for all. Oxford University
Press.
Stanković, S., 1961: Ekologija životinja (drugo izdanje). Zavod za izdavanje udžbenika soc.
Republike Srbije, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
28
Stevanović, V. ed. 1999: Crvena knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu,
Biološki fakultet Univerzitet u Beogradu i Zavod za zaštitu prirode Republike Srbije
Stubbs, D. 1989: Testudo hermanni. The conservation biology of tortoises, IUCN, 5: 34-36.
Stubbs, D., Swingland, I. R. 1984: The ecology of a Mediterranean tortoise (Testudo
hermanni): A declining population. Canadian Journal of Zoology.
Tolstoj, S. M., Radenković, L. (Eds.). 2001: Slovenska mitologija: Enciklopedijski rečnik.
Zepter book world.
Valjarević, A., Živković, D., i Petrašević, A. 2015: Fractal analysis in digital cartographic
modeling of Miroč mountain. Bulletin of the Serbian geographical society, 95(2): 99-108.
van Dijk, P.P., Corti, C., Mellado, V.P. Cheylan, M. 2004: Testudo hermanni. The IUCN Red
List of Threatened Species.
Veličković, V., Jović, M., Nalić, E., Višnjić, A., Radulović, O., Šagrić, Č., Ćirić, M. 2015:
Knowledge, Attitudes Toward, and Acceptability of Genetic Modification among Western
Balkan University Students of Life Sciences, 1–13.
Vujović, A., Iković, V., Golubović, A., Đorđević, S., Pešić, V., Tomović, L. 2015: Effects of
fires and roadkills on the isolated population of Testudo hermanni Gmelin, 1789 (Reptilia:
Testudinidae) in Central Montenegro. Acta Zool Bulg, 67(1): 75-84.
Zlatković, B.K., Bogosavljević, S.S., Radivojević, A.R., Pavlović, M.A. 2014: Traditional
use of the native medicinal plant resource of Mt. Rtanj (Eastern Serbia): Ethnobotanical
evaluation and comparison. Journal of Ethnopharmacology, 151: 704-713.
Wynberg, R. 2002: A decade of biodiversity conservation and use in South Africa: tracking
progress from the Rio Earth Summit to the Johannesburg World Summit on Sustainable
Development. South African Journal of Science, 98(5-6): 233-243.
ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР:
Идентификациони број, ИБР:
Тип документације, ТД: Монографска Тип записа, ТЗ: текстуални / графички Врста рада, ВР: мастер рад Аутор, АУ: Стефан Петковић Ментор, МН: Јелка Црнобрња-Исаиловић Наслов рада, НР:
УЧЕСТАЛОСТ МИТОВА О УПОТРЕБИ ШУМСКЕ КОРЊАЧЕ
(Testudo hermanni) У НАРОДНОЈМЕДИЦИНИ НА ТЕРИТОРИЈИ
ДОЊЕГ МИЛАНОВЦА
Језик публикације, ЈП: Српски Језик извода, ЈИ: Енглески Земља публиковања, ЗП: Р. Србија Уже географско подручје, УГП: Р. Србија Година, ГО: 2018 Издавач, ИЗ: ауторски репринт
Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33. Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога)
9/28/49/0/7/3/0 Научна област, НО: Биологија Научна дисциплина, НД: Зоологија Предметна одредница/Кључне речи, ПО: Шумска корњча, алтернативна медицина, изловљавање
УДК 598.132.4:679.92 (497.11)
Чува се, ЧУ: Библиотека
Важна напомена, ВН: Извод, ИЗ: Шумска корњача Testudo hermanni је, по IUCN критеријумима,
скоро угрожена врста (NT- Near threatened ). Пошто њено
изловљавање ради употребе у традиционалној медицини до сада
није детаљно проучено у Србији и није познат степен утицаја на
популације у природи, спроведено је анкетирање локалног
становништва Источне Србије на територији општине Доњи
Милановац где су резултати показали да 68% локалног
становништва верује да шумска корњача има лековита својства у
алтернативној медицини.
. Датум прихватања теме, ДП:
Датум одбране, ДО: Чланови комисије, КО: Председник: Славиша Стаменковић
Члан: Саша Станковић
Члан ментор
j
Јелка Црнобрња-Исаиловић
Прилог 5/2
ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO:
Identification number, INO:
Document type, DT: Monograph
Type of record, TR: textual / graphic
Contents code, CC: master thesis
Author, AU: Stefan Petković
Mentor, MN: Jelka Crnobrnja-Isailović
Title, TI: THE FREQUENCY OF THE MYTH ABOUT THE USE OF HERMANN’S
TORTOISE (Testudo hermanni) IN FOLK MEDICINE ON THE
TERRITORY OF DONJI MILANOVAC
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Republic of Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2018
Publisher, PB: author’s reprint
Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.
Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixes)
9/27/49/0/7/3/0
Scientific field, SF: biology
Scientific discipline, SD: zoology
Subject/Key words, S/KW: Hermann’s tortoise, folk medicine, illegal harvesting
UC 598.132.4:679.92 (497.11)
Holding data, HD: library
Note, N:
Abstract, AB: According to the IUCN list, the population of the Hermann’s tortoise Testudo
hermanni in Serbia is defined as NT (Near Threatened). Since the exploitation for
the use in traditional medicine has not been examined in detail in Serbia yet, and the
degree of influence on the populations in nature is not known, a survey of the local
inhabitants has been conducted on the territory of Donji Milanovac. The results have
shown that 68% of the local inhabitants believe that the Hermann’s tortoise has
healing properties in alternative medicine
Accepted by the Scientific Board on,
ASB:
Defended on, DE:
Defended Board, DB: President
: Slaviša Stamenković
Member: Saša Stanković
Member,
Mentor: Jelka Crnobrnja-Isailović
Образац Q4.09.13 - Издање 1