USPOREDBA LJUDSKE I ŽIVOTINJSKE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

Studentice: Ana Cader i Katarina LukačKolegij: Neverbalna komunikacija

Datum: 10.6.2009.

Sadržaj

Geste izraza

Vrsta bioloških gesta zajedničkih ljudima i životinjama

Uključuju važne znakove izraza lica

Svi primati su facijalno ekspresivni

Mišići lica postaju sve razrađeniji što je viša vrsta, a kod čovjeka dosežu svoj vrhunac

Kod čovjeka podliježu različitim kulturološkim utjecajima, npr. smijeh

Mrštenje kod čovjeka je rezultat ponašanja u davnoj prošlosti kad je kao i životinja koristio grimasu da bi zaštitio oči od fizičkog napada

To su: osmijeh, podrugljiva grimasa, durenje, trzanje, buljenje, mrštenje, mahanje i td.

Makaki majmuni

Možete li pogoditi koji su osjećaji izraženi?

makaki majmuni – žive u velikim grupama (do 100 jedinki)

matrijarhalno društvo ( postoje grupice unutar velike grupe, koje se sastoje od nezrelih mužjaka i nekoliko generacija ženki; odrastao mužjak odlazi iz grupice u novu „obitelj“ ) unutar grupe, različita hijerarhija

rađaju se s gotovo potpuno funkcionalnim senzoričkim sustavom – gotovo odmah po rođenju vide i čuju

novorođeni su po izgledu vrlo slični novorođenom djetetu (velika glava u odnosu na tijelo, visoko čelo, velike oči i sl...) a odmah se javlja i refleks hvatanja

također se rađaju facijalnim, vokalnim i posturalnim ekspresijama koje omogućavaju najraniju komunikaciju

Sličnosti i razlike

Zajedničko Odmahivanje glavom Plašenje jezika u znak

neljudnosti i odbijanja Znaci veze : bliskosti,

rituali zavođenja i parenja (rode, lavovi, pingvini)

Teritorijalno , obrambeno, pokorno i borbeno ponašanje

Širenje i uženje zjenica kao znak raspoloženja

Različito Odijevanje, frizura,

amblemi kod ljudotinja

PAS

Psi, primjerice, unaprijed znaju kad je njihov gazda odlučio povesti ga u šetnju. Vidi to iz neverbalnog ponašanja. Već stoljećima psi se uzgajaju kao kućni ljubimci, ili za čuvanja stada, i nužna je njihova komunikacija s ljudima.

U Indoneziji postoje dva plemena koja žive isključivo u krošnjama drveća, Kombai i Korowal, i kad se spuštaju na tlo po hranu, oslanjaju se na pomoć pasa.

Psi mogu pomoću facijalnih mišića napraviti različite izraze lica; mogu uvući usne unutra, dizati obrve. U komunikaciji bitne oči, pokreti repa, i razne kombinacije.

Smijanje

MAČKE

Govor tijela im je vrlo važan, koriste se ušima, repom, šapama i brkovima. Vokalna komunikacija je manje bitna, ali i njome se služe (predu, mijauču, sikću (zvižde), reže, gunđaju, plaču.

- rep gore – mačka je zadovoljna ali oprezna

- opušten rep u ležećem položaju – mačka je opuštena

- nakostriješen rep – boji se ili je ljuta

- uzdignute uši koje strše prema naprijed – znatiželja

- uzdignute uši prema nazad – strah

Uši prema nazad spuštene – spremna za bijeg

KONJovi

- uzdisanje – ako je popraćeno drhtanjem tijela ili opuštanjem mišića – olakšanje, zadovoljstvo ; može uzdisati zadovoljno i za vrijeme timarenja

- uzdisanje iz dosadne (slično ljudskom uzdisanju dok čekamo u redu) – često

- stenjanje – može biti znak boli

ZECovi

poskakivanje prednjim nogama – upozorava na opasnost (pr.od mačke)

stajanje s prednjim nogama u zraku – znatiželja, istraživanje

cviljenje – bol groktanje, roktanje –

igra, zabavljanje

PRIMATI

Primati nemaju sposobnost govora, no tome razlog nije inteligencija, već nerazvijenost vokalnog trakta.

Upotreba gestovnog jezika očito pokazuje inteligenciju primata.

Najbolji primjer naučenog gestovnog jezika kod primata je „Koko“, gorila, koja ga je tako dobro naučila da je u komunikaciji mogla koristiti humor. U jednoj je prilici iskoristila metaforu slona ukazujući na sebe.

Primati se u komunikaciji služe različitim vrstama zvukova, od mrmljanja do vrištanja. Tiho mrmljanje koriste u intimnim porukama, dok glasnijim upozoravaju na opasnost.  Istraživanja su pokazala kako majmuni među primatima imaju nasofisticiraniji način komunikacije, i da zvukovi koje stvaraju nisu instinktivni. Prema tome, stariji moraju imati neke metode kojima te zvukove uče mladunčad

Elisabeth Lonsdorf - neverbalna komunikacija kod čimpanzi. Primjetila je kako ženke svoju mladunčad uče loviti termite.

Neka su istraživanja pokazala daljnje sličnosti ljudi i čimpanzi, u iskazivanju sreće i veselja. Lonsdorf je primjetila da se u trenucima sreće kreću u plesu sličnim pokretima.

Najčešći neverbalni znakovi 

Ako životinja ima rep, njime će pokazivati svoje raspoloženje. Zvukovi koje životinje proizvode razlikuju se u 3 skupine – u

vrijeme sezone parenja, u vrijeme velike opasnosti ili ljutnje, u procesu traženja/nalaženja hrane

Stupanje, poput zečeva – i losovi stupaju Dikobrazi proizvode zvukove slične čegrtušama, kada su ljuti. Najčešći neverbalni znak koji ljudi znaju prepoznati kod životinje je

podizanje dlake, kada se životinja nakostriješi – znak ljutnje, straha ili uznemirenosti. 

Labudovi će, kad su ljuti, podignuti krila i rep i siktati. U trenucima straha ili ljutnje, neke će se životinje, poput žaba,

napuhnuti, time može i obeshrabriti protivnika. To čine još i krastače, gušteri i kameleoni, ali i neke vrste zmija.

Slonovi razlikuju prijateljske geste i rivalstvo. Ako se žele igrati s mlađim članovima grupe, mogu zauzeti klečeći stav.

Agresivan stav vježbaju bacajući se kroz vegetaciju. Ako visoko zavinu rep i trče savitljivih nogu, a glava je spuštena i

miču je s jedne u drugu stranu, znači da su jako sretni.  

ZAKLJUČAK

U mnogim slučajevima, neverbalna komunikacija životinja – izrazi lica, držanje, disanje i dodir – lakša je za shvatiti od ljudske zbog svoje jednostavnosti.

Ljudska neverbalna komunikacija je složenija zbog evolucije koja nas je učinila superiornom vrstom.

Ljudi zbog sličnosti neverbalne komunikacije lako se mogu sporazumijevati sa životinjama. Najviše se to ogleda kod kućnih ljubimaca i domaćih životinja te primata.