Usporedba osnovnih makroekonomskih indikatora na

tržištu rada odabrane skupine zemalja

Alka Obadić1

1 Alka Obadić, doktorica znanosti, asistentica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

1

Sažetak

Središnja tema rada je međunarodna usporedba obilježja ljudskih resursa kao čimbenika konkurentnosti. U radu se provodi usporedba ljudskih resursa u Hrvatskoj s 15 zemalja odabrane skupine pomoću osnovnih makroekonomskih pokazatelja. Odabrani pokazatelji uspoređuju se s nekoliko sadašnjih članica EU – koje svojom veličinom približno odgovaraju Hrvatskoj: Austrijom, Portugalom, Grčkom, Nizozemskom i Irskom; sa SAD-om - koje se obično smatra referentnom točkom, te sa većom skupinom tranzicijskih zemalja: Češkom Republikom, Mađarskom, Slovenijom, Slovačkom Republikom, Estonijom, Bugarskom, Rumunjskom te Srbijom i Crnom Gorom. Prema istraživanju proizlazi da su među razvijenim zemljama najkonkurentnije SAD, a slijede Austrija, Irska i Portugal. Među tranzicijskim zemljama u pogledu troškova rada najmanje su konkurentne Hrvatska i Slovenija, dok su prema ostalim pokazateljima najmanje konkurentne Bugarska, Rumunjska i Srbija i Crna Gora.

Ključne riječi: konkurentnost, tržište rada, makroekonomski indikatori, radna snaga, troškovi

rada

1. Uvodne napomene

U tržišnim uvjetima nositelji ekonomske politike pokušavaju gospodarstva učiniti

međunarodno konkurentnijima kako bi se mogli ostvariti održivi gospodarski rast, društveni

razvoj i porast životnog standarda stanovništva2. Mnogi autori, npr. Porter (1990) kao najvažniju

odrednicu konkurentnosti navode produktivnost (vidi Okvir 1).

Okvir 1

Što se podrazumijeva pod pojmom nacionalne konkurentnosti?

Konkurentnost općenito podrazumijeva suparništvo ili proces nadmetanja radi postizanja što boljega rezultata. U

gospodarstvu konkurentnost uvjetno podrazumijeva natjecanje proizvođača i trgovaca koji nižim cijenama, boljom

kvalitetom roba i usluga nastoje privući potrošače, prodati svoje proizvode, osvojiti tržište i ostvariti što veću dobit.

U svijetu danas još uvijek ne postoji uvjerljiva teorija koja može objasniti nacionalnu konkurentnost. Postavlja se

pitanje što je "konkurentna nacija"? Je li "konkurentna" nacija ona u kojoj je svako poduzeće ili kompanija

konkurentna? Niti jedna nacija ne zadovoljava taj uvjet. Čak i u vrlo konkurentnoj zemlji pojedini se gospodarski

sektori nalaze iza vodećih svjetskih konkurenata. Je li "konkurentna" ona nacija čiji devizni tečaj čini njenu robu

cjenovno konkurentnom na međunarodnim tržištima? Je li "konkurentna" nacija ona sa niskim troškovima rada?

Pojedine zemlje mogu imati niske nadnice i niske troškove rada, ali ih to svejedno ne čini konkurentnim. Usprkos

mnogim suprotstavljenim stavovima i tumačenjima, produktivnost se smatra najboljim pokazateljem konkurentnosti

na nacionalnoj razini.

2 Posebno je bitno istaknuti sposobnost održivog gospodarskog rasta jer se teško može smatrati konkurentnom zemlja koja ima visoku proizvodnost, ali niske stope rasta.

2

Ne umanjujući značenje produktivnosti, važno je navesti da se uz konkurentnost vežu i

razni drugi pojmovi, bilo kao njezini čimbenici ili kao nešto u čemu se konkurentnost ogleda. To

su među ostalim učinkovito (efikasno) korištenje raspoloživih resursa, profitabilnost poduzeća

(objašnjenje navedenih pojmova sadržano je u Okviru 2), koji su s druge strane jednako kao i

produktivnost i sama konkurentnost, određeni varijablama poput kvalitete države i njezinih

institucija (javne uprave, sudstva i drugo), troškovima rada i kvalitetom ljudskih resursa na

tržištu rada. Okvir 2. Definicije važnih odrednica konkurentnosti

EFIKASNOST ili UČINKOVITOST, sposobnost postizanja nekog rezultata, djelotvornost. Efikasna je ona alokacija

kod koje je input uložen tako da mu je maksimalna granična produktivnost. Efikasnost je veća što je povoljniji omjer

između rezultata i utrošenih sredstava i vremena.

PRODUKTIVNOST (PROIZVODNOST), omjer količine ostvarene proizvodnje i određenih čimbenika proizvodnje

(rada, kapitala i zemlje) upotrijebljenih u jedinici vremena. Povećava se ako se istom količinom čimbenika

proizvodnje ostvaruje veća količina proizvodnje, i obratno. Produktivnost rada povećava se poboljšanjem

tehnologije, osposobljenošću odnosno vještinom radnika, ili povećanjem kapitalne opremljenosti.

RADNA SNAGA, pojam koji označava aktivno stanovništvo: zaposlene osobe (koje se bave nekim aktivnim

zanimanjem) i nezaposlene osobe, osobe na odsluženju vojnog roka ili na izdržavanju kazne, a koje su prije bile

ekonomski aktivne.

RENTABILNOST, ekonomsko mjerilo uspješnosti poslovanja koje predočuje prihod od kapitala u nekom

vremenskom razdoblju, odnosno u nekom poslu, a iskazuje se kao odnos poslovnog rezultata, odnosno profita i

uloženog kapitala. Rentabilnost je različita od poduzeća do poduzeća unutar iste grane te između pojedinih grana i

djelatnosti, a i između pojedinih nacionalnih gospodarstava. Te su razlike u ostvarenoj rentabilnosti ne samo

pokazatelj poslovnog uspjeha već i vrlo važan instrument poslovnog usmjerenja.

Porast ili poboljšanje navedenih čimbenika konkurentnosti utječe na porast nacionalne konkurentnosti.

U ostvarivanju gospodarske konkurentnosti, bitno je pitanje konkurentnosti radnih

resursa, koje zahtjeva visoku kvalitetu i stručnost - općenito društvo temeljeno na znanju (Okvir

3). Nadalje, važni su cijena rada koja odgovara produktivnosti, fleksibilnost radne snage i mnogi

drugi čimbenici. Za potrebe studije o konkurentnosti ljudskih resursa nužno je razmotriti osnovne

makroekonomske pokazatelje na tržištu rada, te ih usporediti s odabranom skupinom zemalja.

Središnja tema ovog rada međunarodna je usporedba obilježja ljudskih resursa kao čimbenika

konkurentnosti.

3

Okvir 3.

Kritični preduvjeti društva temeljenog na znanju

Carl Dahlman (iz the World Bank Institute) navodi četiri kritična preduvjeta koja zemlja mora ispuniti da bi mogla u

potpunosti sudjelovati i biti konkurentna u svjetskom gospodarstvu temeljenom na znanju:

- Zakonodavno i ekonomsko okruženje koje omogućava slobodno kretanje znanja, ulaganja u informacijsku i

komunikacijsku tehnologiju i poticanje poduzetništva;

- Obrazovano i stručno stanovništvo koje stvara, dijeli i koristi znanja;

- Dinamična informacijska infrastruktura u rasponu od radija do Interneta, s ciljem ostvarivanja učinkovitog

komuniciranja, širenja i obrade informacija; i

- Mreža istraživačkih centara, sveučilišta, organizacije nezavisnih stručnjaka (think tanks), privatnih tvrtki i

društvenih organizacija koje se trebaju baviti praćenjem porasle količine znanja u svijetu, prihvaćajući ih

prilagođavajući lokalnim potrebama i pomažući u stvaranju novog znanja.

Hrvatski temeljni ekonomski i politički cilj je ulazak u EU, pa stoga uspoređujemo

odabrane pokazatelje s odabranom skupinom sadašnjih članica EU – koje svojom veličinom

približno odgovaraju Hrvatskoj: Austrijom, Portugalom, Grčkom, Nizozemskom i Irskom; sa

Sjedinjenim Američkim Državama - koje se obično smatra referentnom točkom (eng.

benchmark) kojoj se teži; te sa većom skupinom tranzicijskih zemalja: Češkom Republikom,

Mađarskom, Slovenijom, Slovačkom Republikom, Estonijom, Bugarskom, Rumunjskom te

Srbijom i Crnom Gorom.

Može se prigovoriti kako nije ispravno uspoređivati malo gospodarstvo u razvoju poput

hrvatskog s najrazvijenijim i ekonomski najmoćnijim gospodarstvom kao što je američko

gospodarstvo jer se u tom slučaju mogu očekivati poražavajući rezultati. No, smatramo kako tek

usporedba s "najboljim" ima smisla te daje poticajnu snagu. Nadalje, u usporedbi se uzimaju

europske zemlje poznate po vrlo fleksibilnom tržištu rada i niskoj nezaposlenosti (Austrija, Irska,

Nizozemska i Portugal) (Auer, 2000), te Grčka koja uz Italiju i Španjolsku ima najviše stope

nezaposlenosti. U odabiru tranzicijskih zemalja nastojalo se uključiti najnaprednije iz skupine

onih koje će 2004. godini ući u EU, te one koje će vjerojatno razmjerno brzo postati članice EU.

Najvažnija je namjera ovog priloga utvrditi gdje se Hrvatska nalazi u odnosu na svoje ključne

"konkurente" za ulazak u članstvo EU.

4

2. Odabir osnovnih indikatora na tržištu rada

2.1. Izvori podataka

S obzirom da istraživanje obuhvaća zemlje koje se razlikuju po stupnju gospodarskog i

društvenog razvoja, pa tako i po razvijenosti statističkog praćenja i načina prikupljanja podataka,

odlučeno je da je najbolje koristiti u svijetu standardnu metodologiju Međunarodne organizacije

rada (International Labour Organization – ILO). Naime, podaci koji se prikupljaju u

tranzicijskim zemljama nisu još uvijek u potpunosti usklađeni s načinom i definicijama podataka

iz nacionalnih statističkih ureda SAD-a i zemalja EU. Podaci koje koristi ILO proizlaze iz

nekoliko izvora. Najveći se dio dobiva iz anketa o radnoj snazi i na temelju popisa stanovništva,

a ostatak se odnosi na procjene službenih ustanova i procjene ILO-a.

Za analizu osnovnih makroekonomskih pokazatelja na tržištu rada poslužila je baza

podataka ILO-a LABORSTA. Ona ukupno obuhvaća 36 različitih pokazatelja od kojih je za

potrebe ovog istraživanja izabrano ukupno 16, koji se smatraju najvažnijima za analizu

konkurentnosti ljudskih resursa na makro razini. U nastavku je dano objašnjenje odabranih

pokazatelja.

2.2. Odabir pojedinih pokazatelja

Ukupno odabranih 16 makroekonomskih pokazatelja mogu se zbog bolje preglednosti podijeliti u

šest glavnih skupina.

1. Ukupno i ekonomski aktivno stanovništvo – Brojnost te dobna, spolna i obrazovna struktura

stanovništva su bez sumnje presudne odrednice društveno-ekonomskog razvoje, te značajni

čimbenici konkurentnosti ljudskih resursa. Stoga u analizi započinjemo razmatranjem i

usporedbom podataka o ukupno ekonomskom aktivnom stanovništvu i radnom kontingentu u

pojedinoj zemlji. Podaci obuhvaćaju sve osobe koje zadovoljavaju kriterij da budu uključene

među zaposlene ili nezaposlene.

2. Zaposlene osobe - Za potrebe analize konkurentnosti radne snage detaljno je razrađena

kategorija zaposlenih u šest podskupina koje obuhvaćaju: ukupan broj zaposlenih, ukupnu

zaposlenost prema ekonomskoj aktivnosti, ukupnu zaposlenost prema zanimanjima, ukupnu

5

zaposlenost prema položaju u zaposlenosti, plaćene zaposlene prema ekonomskoj aktivnosti i

plaćene zaposlene u prerađivačkoj industriji.

3. Nezaposlene osobe - U cilju stjecanja uvida u potencijalno zaposlene koji svojim znanjima i

stručnosti mogu biti bitan poticaj poboljšanju konkurentnosti gospodarstva, razmatran je broj i

struktura nezaposlenih prema dobi i spolu, prema obrazovanju, prema ekonomskoj aktivnosti i

prema zanimanju.

4. Stvarno odrađeni sati rada - Ukupno odrađeni sati rada obuhvaćaju podatke o radnim satima

prema ekonomskoj aktivnosti s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (NKD-a).

5. Nadnice - Za utvrđivanje konkurentnosti tržišta rada potrebno je usporediti prosječnu razinu

nadnica po radniku kako bi se spoznalo kretanje cijene rada odnosno troškova rada jer se može

očekivati da su konkurentnija gospodarstva s nižim troškovima rada.

6. Troškovi poslodavca - Odnose se na troškove koji nastaju u ukupnoj prerađivačkoj industriji i

glavnim industrijskim granama prilikom zapošljavanja radne snage. Takvi troškovi obuhvaćaju

troškove rada za obavljeni posao, plaćanja za radno vrijeme kada se nije radilo, za nagrade i

ljetovanja, troškove prehrane, troškove stručnog osposobljavanja i usavršavanja, putne troškove,

doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i drugo.

3. Analiza najvažnijih pokazatelja na tržištu rada

3.1 Ukupno i ekonomski aktivno stanovništvo

Dinamika, struktura i distribucija ukupnog stanovništva i njegove ekonomske aktivnosti od

presudne su važnosti za određivanje razvojne politike, te učinkovito korištenje i konkurentnost

ljudskih resursa. Za potrebe analize konkurentnosti važno je proučiti radno sposobno stanovništvo

odnosno radni kontingent (općenito muškarci 15-64 godina i žene 15-59 godina, ali su u našem

istraživanju žene i muškarci izjednačeni na 64 godine). Iz njega se općenito u razvijenijim zemljama

stvara pretežita glavnina radne snage, jer je manje značenje dječjeg rada i rada osoba starijih od 65

godina.. Na opću aktivnost stanovništva utječu demografske (obujam i struktura ukupnog

stanovništva i radnog kontingenta) i gospodarsko-društvene odrednice (visina nadnica - više će

6

nadnice privući više osoba u radnu snagu, granska struktura gospodarstva i ekonomska struktura

stanovništva, postojeća potražnja za radnicima, trajanje opće obveznog školovanja, zakonsko

određenje odgoja i obrazovanja, radno zakonodavstvo te ostali čimbenici: opći uvjeti rada,

diskriminacija prilikom zapošljavanja, tradicije i običaji u pogledu školovanja i zapošljavanja žena).

U tablici 1 stanovništvo je podijeljeno prema dobnim skupinama (0-14), (15-24), (25-64) i (65+),

te su iskazani udjeli predradnog (0-14 godina), radnog (muškarci 15-64 i žene 15-59) i

postradnog kontingenta (osobe starije od 65 godina). Analiza stanovništva prema dobi postaje

važnim preduvjetom za ocjenu demografskih potencijala u današnjem i budućem gospodarskom

razvoju svakog nacionalnog gospodarstva. Predradni kontingent je pokazatelj buduće radne

snage, radni kontingent demografski okvir sadašnje ponude radne snage, a postradni je

kontingent pokazatelj udjela umirovljenika i posredno troškova mirovinskog osiguranja.

Tablica 1: Stanovništvo po dobnim skupinama - 2000. godina (u %)

Zemlja 0-14 15-24 25-64 65+ Radni kontingent

Budući radni kontingent

(1) (2) (3) (4) (2+3) (1+2) Austrija 16,8 11,8 55,9 15,5 67,7 28,6 Portugal 16,1 20,1 49,5 14,3 69,7 36,2 Grčka 14,0 13,2 53,4 19,4 66,6 27,2 Irska 21,4 17,2 50,2 11,2 67,4 38,6 Češka 21,5 14,1 51,4 13,0 65,5 35,6 Hrvatska 17,1 13,7 53,5 15,7 67,2 30,7 Slovenija 15,6 14,5 55,8 14,1 70,3 30,1 Slovačka 19,8 17,1 51,7 11,4 68,8 36,9 Estonija 17,9 14,6 52,9 14,6 67,5 32,6 Bugarska 15,9 14,5 53,0 16,6 67,5 30,4 Rumunjska 18,4 16,2 52,2 13,3 68,4 34,6

Napomena: podaci za Irsku, Hrvatsku i Sloveniju odnose se na 2001. godinu. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA

Među 11 promatranih zemalja najveći udio predradnog kontingenta (stanovništva mlađeg

od 15 godina) u ukupnom stanovništvu imaju Češka Republika (21,5%), Irska (21,4%) i

Slovačka Republika (19,8%), dok najmanji udio imaju Grčka (14,0%) i Slovenija (15,6%),

Najveći udio postradnog kontingenta (osobe starije od 64 godine) u ukupnom stanovništvu ima

Grčka (19,4%) što ukazuje na problem narušene dobne strukture stanovništva. U većini

promatranih tranzicijskih zemalja vrlo je nepovoljna sistemska stopa ovisnosti mirovinskog

sustava - broj umirovljenika na stotinu osiguranika – što već uvjetuje velika izdvajanja za

mirovinsko osiguranje i visoke stope mirovinskih doprinosa, čime se izravno narušava

7

konkurentnost gospodarstva. Takva će se kretanja uz produženo očekivano trajanje života i

smanjeni prirodni priraštaj pojačati u prvoj polovici 21. stoljeća. Najveći udio radnog

kontingenta u ukupnom stanovništvu imaju Slovenija (70,3%) i Portugal (69,7%), dok najmanji

imaju Češka Republika (65,5%) i Irska (67,4%).

Udio predradnog kontingenta Hrvatske u 2001. godini iznosio je 17,1% ukupnog

stanovništva, tako da se smanjio za 10% u posljednjih 40 godina kada je 1961. godine iznosio

27,2%. To ukazuje na sve veće značenje udjela radnog kontingenta (povećanje udjela sa 65,3% u

1961. na 67,2% u 2001. godini) i pogotovo povećanje udjela starijeg stanovništva (sa 7,5% u

1961. na 15,7% u 2001. godini), Povećanje udjela radnog kontingenta u ukupnom stanovništvu

znači relativno širenje osnovice formiranja radne snage i prema tome stvara povoljne mogućnosti

veće ekonomske aktivnosti stanovništva. Ali potrebno je imati na umu da i unutar radnog

kontingenta stanovništva nastaju promjene u dobnoj strukturi i to u pravcu njegovog starenja.

Osim povećanog izdvajanja za mirovinske rashode, starenje stanovništva ujedno ima i nepovoljne

utjecaje na vitalnost i dinamičnost društva, njegovu stvaralačku usmjerenost i sposobnost,

spremnost prihvaćanja novih tehnologija i promjena u gospodarskome i socijalnom ponašanju, te

moguće jačanje konzervativnoga političkog i društvenog svjetonazora, što može nepovoljno

utjecati na konkurentnost ljudskih resursa.

Bez korjenitih promjena u prirodnom priraštaju (koje se teško mogu očekivati i ostvariti)

i/ili značajnijih doseljavanja, u srednjem i duljem roku može se očekivati daljnje pogoršanje

demografske slike Hrvatske, odnosno smanjivanje ukupnog stanovništva i pogotovo povećanje

udjela staračkog stanovništva. Vrlo niska razina stope fertiliteta od dvoje djece po ženi u fertilnoj

dobi početkom 1980-ih, vjerojatno će se još sniziti tako da se prema procjenama stručnjaka

Ujedinjenih naroda u razdoblju do 2005. godine može očekivati stopa fertiliteta od 1,7 (UN,

2003). Potrebno je ipak istaknuti da to u međunarodnoj perspektivi nije tako posebno jer većina

europskih zemalja ima niže stope fertiliteta.

Osim analize dobne strukture stanovništva važno je razmotriti stope ekonomske

aktivnosti. Ekonomskom aktivnošću stanovništva smatra se svaka aktivnost osoba koje pridonose

ili su spremne pridonositi proizvodnji dobara i usluga tijekom određenog razdoblja radi stjecanja

sredstava za život. Na taj način podaci obuhvaćaju sve osobe koje ispunjavaju kriterij da budu

uključene među zaposlene ili nezaposlene. Sljedeća tablica pokazuje udio ekonomski aktivnog

stanovništva u ukupnom stanovništvu, te ukupne stope ekonomske aktivnosti muškaraca i žena u

odabranoj skupini zemalja.

8

Tablica 2: Udio ekonomski aktivnog stanovništva u ukupnom i prema spolu - 2000. godina u%

Ekonomski aktivno stanovništvo Muškarci Žene Razlika M-Ž

SAD 67,2 74,7 60,2 14,5 Austrija 48,3 56,4 40,7 15,7 Portugal 51,2 58,0 44,9 13,1 Grčka 42,9 53,0 33,5 19,4 Nizozemska 63,3 72,9 53,9 19,1 Irska 46,4 55,2 37,7 17,5 Češka Republika 50,5 57,7 43,6 14,1

Hrvatska 44,0 50,8 35,5 15,3 Mađarska 53,5 61,8 45,7 16,1 Slovenija 48,8 53,9 43,7 10,2 Slovačka Republika 48,0 53,5 39,5 13,9

Estonija 48,9 54,8 43,8 11,1 Bugarska 39,9 43,6 36,4 7,2 Rumunjska 51,6 56,9 46,4 10,5

Napomena: podaci ekonomski aktivnog stanovništva obuhvaćaju zaposlene i nezaposlene osobe starije od navršenih 15 godina. Podaci za Irsku, Hrvatsku i Sloveniju odnose se na 2001. godinu, dok podaci o ekonomski aktivnom stanovništvu za Srbiju i Crnu Goru nisu dostupni. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

Najveću stopu ukupne ekonomske aktivnosti stanovništva u 2000. godini imaju SAD

(67,2%) i Nizozemska (63,3%), dok je među tranzicijskim zemljama stopa najveća u Mađarskoj

(53,5%). Najmanji udio ekonomski aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu imaju

Bugarska (39,9%), Grčka (42,9%) i Hrvatska (44,0%). Niska stopa ekonomske aktivnosti u

Hrvatskoj podrazumijeva nezadovoljavajuću razinu korištenja radnih resursa, te uvjetuje nižu

razinu proizvodnje, gospodarskog blagostanja i konkurentnosti.

Stope ekonomske aktivnosti muškaraca u svim su promatranim zemljama osjetno više

od stopa aktivnosti ukupnog stanovništva i u velikoj mjeri prate visinu ukupne aktivnosti. Tako

među razvijenim zemljama najviše stope ekonomske aktivnosti muškaraca imaju SAD i

Nizozemska, a među tranzicijskim je ona najviša u Mađarskoj. Slično je s sa stopama aktivnosti

žena, pa najveće stope imaju SAD i Nizozemska, a najmanje Grčka (33,5%), Hrvatska (35,5%) i

Bugarska (36,4%). Razlika u ekonomskoj aktivnosti prema spolu najmanja u Bugarskoj te je udio

ekonomski aktivnih muškaraca samo 7,2% veći od udjela ekonomski aktivnih žena. Te razlike u

korist muškaraca još su male u Sloveniji, Rumunjskoj i Estoniji. Najveće razlike u ekonomskoj

aktivnosti prema spolu su u Grčkoj i Nizozemskoj.

Prema rezultatima popisa stanovništva Hrvatske ukupna stopa ekonomske aktivnosti je

porasla u razdoblju 1971-1991. s 43,6% na 45,3%, ali je nakon toga zabilježeno njezino

smanjivanje, te je 2001. godine iznosila 44%. Potrebno je istaknuti da su navedena kretanja u

9

prvom redu bila uzrokovana povećanjem stope aktivnosti žena. Dok se stopa aktivnosti

muškaraca smanjila s 55,6% u 1971. godini na 50,8% u 2001. godini, istodobno se povećala

stopa aktivnosti žena s 32,8% na 37,7% krajem razdoblja (odnosno nešto je veća nego prema

podacima ILO-a). Uslijed osjetnog poboljšanja kvalifikacijske strukture zaposlenih žena u

Hrvatskoj u cijelom razdoblju poslije drugog svjetskog rata (tako prema popisu iz 2001.

gotovo polovica svih aktivnih osoba s visokim obrazovanjem su žene), smanjene su

relativne razlike u plaćama muškaraca i žena (koje nisu postojale zbog spolne

diskriminacije, nego zbog lošije obrazovne i kvalifikacijske strukture ženskog stanovništva).

Naše društvo je u svim svojim temeljnim dokumentima naglašavalo ravnopravnost žena i

muškaraca, te se vrlo brzo (iako, naravno, ne u potpunosti) promijenio stav o zapošljavanju

žena izvan kuće. U radnom pravu i zapošljavanju žena, ostvaruje se u praksi sve veća pravna

jednakost, no unatoč tome nalazimo slučajeve takozvane prikrivene diskriminacije. Tu se misli

na zapošljavanje žena na težim fizičkim poslovima, na radnim mjestima za koja se traži manje

stručnog obrazovanja i koja su slabije plaćena, pa ih muškarci ne žele obavljati. Ujedno, u

Hrvatskoj atraktivne visoko-dohodovne grane, poput elektroprivrede ili petrokemije, i dalje

su rezervirane za muškarce, iako pojedina radna mjesta (poput energetičara) sigurno ne

izazivaju povećani radni napor, a sam rad se odvija u povoljnim uvjetima.

Usprkos tome što je aktivnost ženskog stanovništva povećana, u njemu još uvijek ima

značajnih rezervi radne snage, ponajviše domaćica koje bi se, uz drugačije uvjete rada i

mogućnosti zapošljavanja, mogle aktivirati. Nastojanje ženskog stanovništva da se radno aktivira

u uvjetima suženih mogućnosti zapošljavanja stvara u društvu teškoće i napetosti, ali, gledano

dugoročnije, te rezerve radne snage mogu biti koristan izvor dodatne radne snage za ekonomski

razvoj, osobito u područjima s niskim natalitetom.

Smanjenje ukupne zaposlenosti u razdoblju nakon početka 1990-ih za približno trećinu

zaposlenih, u najvećoj je mjeri zabilježeno u tradicionalno “muškim” zanimanjima i

industrijskim djelatnostima koje većinom zapošljavaju muškarce, dok je sužavanje uslužnog

sektora bilo relativno blaže što je ipak utjecalo na nešto manje smanjenje šansi za zapošljavanje

žena. Stopa ekonomske aktivnosti žena u odnosu na stopu ekonomske aktivnosti muškaraca u

Hrvatskoj neznatno je manja nego u SAD-u i Nizozemskoj, ali usprkos tome sigurno postoji

veliki manevarski prostor većeg aktiviranja i zapošljavanja žena koje bi svojim znanjima,

stručnostima i sposobnostima mogle potaknuti povećanje konkurentnosti ljudskih resursa.

10

3.2. Ukupna zaposlenost prema ekonomskoj aktivnosti

Zaposlenost prema ekonomskoj aktivnosti uvelike je određena stupnjem gospodarskog razvoja.

Tablica 3 pokazuje udio zaposlenih prema ekonomskoj aktivnosti u odabranoj skupini zemalja u

2001. godini prema NKD klasifikaciji.

Tablica 3: Udio zaposlenih prema ekonomskoj aktivnosti - 2001. godina Djelatnosti Portugal Grčka Nizozemska Irska Češka Hrvatska

A 12,2 15,7 2,8 6,8 0,0 15,3 B 0,4 0,3 0,1 0,2 4,7 0,3 C 0,3 0,5 0,1 0,4 1,4 0,6 D 21,6 14,2 14,2 17,4 27,7 20,8 E 0,7 0,9 0,4 0,7 1,9 2,0 F 11,6 7,3 6,5 10,5 9,1 6,4 G 15,0 17,2 15,9 14,4 12,8 14,3 H 5,1 6,5 3,7 6,1 3,4 5,2 I 3,9 6,4 6,2 6,4 7,7 7,0 J 1,7 2,7 3,9 4,0 2,2 1,9 K 4,5 5,4 12,0 8,7 5,4 4,1 L 6,4 7,4 6,9 4,7 7,2 7,2 M 5,6 6,4 6,1 6,0 6,4 5,2 N 5,0 4,5 14,4 8,3 6,4 5,6 O 2,9 3,2 4,4 4,5 3,8 3,3 P 2,8 1,3 0,1 0,4 0,0 0,3 Q 0,1 0,0 0,1 0,1 0,0 0,0 X 0,0 0,0 2,4 0,5 0,1 0,0

ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Mađarska Slovenija Slovačka Estonija Bugarska Rumunjska

0,0 9,9 0,0 6,5 0,0 42,3 6,2 0,0 6,2 0,5 26,3 0,4 0,3 0,6 1,1 1,0 1,2 1,4

24,7 30,3 26,1 23,2 20,1 18,9 2,1 1,2 2,5 2,0 2,0 1,9 7,1 6,0 8,0 6,8 4,3 4,0

14,2 12,4 12,0 14,5 12,1 8,9 3,7 3,7 3,4 3,0 3,2 1,2 8,1 6,3 7,6 9,3 7,3 4,9 2,0 2,6 1,8 1,3 1,8 0,7 5,7 4,9 4,9 6,6 4,5 1,2 7,5 5,3 7,4 6,0 3,3 5,4 8,0 6,8 7,9 8,8 6,9 3,8 6,1 5,1 6,8 5,4 4,7 3,3 4,2 3,6 4,1 5,3 2,9 2,1 0,1 0,1 0,2 0,0 0,0 0,0 0,0 1,1 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

100,0 100,0 100,0 100,0 100, 0 100,0 Napomena: ne raspolaže se podacima za Srbiju i Crnu Goru. U Bugarskoj djelatnosti A i B zajedno obuhvaćaju 26,33%, u Češkoj 4,74%, u Mađarskoj 6,2%, u Slovačkoj 6,15%. Zbog različite klasifikacije djelatnosti u SAD-u, komparacija s ostalim zemljama nije moguća. Legenda: A - Poljoprivreda, lov i šumarstvo; B - Ribarstvo; C - Rudarstvo i vađenje; D - Prerađivačka industrija; E - Opskrba električnom energijom, plinom i vodom; F - Građevinarstvo; G - Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo; H - Hoteli i restorani; I - Prijevoz,

11

skladištenje i veze; J - Financijsko posredovanje; K - Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge; L - Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje; M - Obrazovanje; N - Zdravstvena zaštita i socijalna skrb; O - Ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti; P - Privatna kućanstva sa zaposlenim osobljem; Q - Izvanteritorijalne organizacije i tijela, X - nije klasificirano prema ekonomskoj aktivnosti. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

U gotovo svim promatranim zemljama Po pojedinim djelatnostima prerađivačka

industrija ima najveći udio u ukupnoj zaposlenosti koji se kreće od skoro trećine zaposlenih u

Sloveniji do oko sedmine zaposlenih u Nizozemskoj. Jedino u Bugarskoj i Rumunjskoj je veći

udio zaposlenih u djelatnostima A i B. U svim promatranim zemljama udio trgovine na veliko i

malo je oko 15% ukupne zaposlenosti, osim u Rumunjskoj gdje je manje od 10%. Zanimljivo je

da je u Nizozemskoj udio zdravstvene zaštite i socijalne skrbi približno dva puta veći nego u

drugim promatranim zemljama.

Nešto bolja spoznaja o udjelima pojedinih djelatnosti može se steći ako se pojedine

djelatnosti svrstaju u primarne, sekundarne i tercijarne (tablica 4). Najrazvijenije članice EU

imaju mali udio primarnog sektora (poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarstvo) u ukupnoj

zaposlenosti (na primjer Nizozemska 2,9% i Irska 7%). Udio tih djelatnosti u ukupnoj

zaposlenosti manje razvijenih članicama EU (Grčka 16% i Portugal 13%) čak je i veći od tog

udjela u naprednijim tranzicijskim zemljama (Češka Republika manje od 5% i Slovenija manje

od 10%). Hrvatska ima razmjerno visok udio spomenutih djelatnosti od gotovo 16% ukupne

zaposlenosti, time da se on znatno smanjio u posljednjih 30 godina.

Uslijed procesa restrukturiranja sva su tranzicijska gospodarstva doživjela velike

strukturne promjene u značenju pojedinih sektora u ukupnoj proizvodnji i zaposlenosti. Sve se

više smanjuje udio primarnog i sekundarnog sektora (djelatnosti ponajviše materijalne

proizvodnje), a raste značaj tercijarnog sektora (usluga). Zanimljivo je da se intenzivnija

deagrarizacija odvijala u zemljama koje su imale manji udio zaposlenih u poljoprivrednom

sektoru (na primjer u Češkoj Republici, Hrvatskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji), dok je pad

udjela poljoprivrednog sektora bio blaži u gospodarstvima s većim udjelom poljoprivrednog

sektora (poput Poljska) (Landesmann, Stehrer, 2002).

Tablica 4: Udio zaposlenih prema ekonomskoj aktivnosti, 2001. godina u %

Sektor Grčka Irska Nizozemska Portugal Primarni 16,0 7,0 2,9 12,6

Sekundarni 22,8 30,0 21,2 34,3

Tercijarni 61,2 63,6 75,9 53,1

12

Sektor Bugarska Češka Estonija Hrvatska Mađarska Slovenija lovačka Primarni 26,3 4,7 6,9 15,6 6,2 9,9 6,2

Sekundarni 27,7 40,0 33,0 30,0 34,2 38,2 37,6

Tercijarni 46,0 55,3 60,1 54,4 59,6 51,9 56,2

Legenda: Primarne djelatnosti A i B, Sekundarne C-F, Tercijarne G-X A - Poljoprivreda, lov i šumarstvo; B - Ribarstvo; C - Rudarstvo i vađenje; D - Prerađivačka industrija; E - Opskrba električnom energijom, plinom i vodom; F - Građevinarstvo; G - Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo; H - Hoteli i restorani; I - Prijevoz, skladištenje i veze; J - Financijsko posredovanje; K - Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge; L - Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje; M - Obrazovanje; N - Zdravstvena zaštita i socijalna skrb; O - Ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti; P - Privatna kućanstva sa zaposlenim osobljem; Q - Izvanteritorijalne organizacije i tijela, X - nije klasificirano prema ekonomskoj aktivnosti. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

Sam udio sekundarnog sektora djelatnosti u ukupnoj zaposlenosti nije previše pouzdan

pokazatelj gospodarske razvijenosti, jer je taj udio sličan – oko 30% ukupne zaposlenosti - u

razvijenim članicama EU (poput Irske) i u tranzicijskim zemljama koje kasne s reformama i

restrukturiranjem gospodarstva (kao što su Bugarska). Taj je udio razmjerno visok - oko 40% - u

razvijenijim tranzicijskim zemljama poput Češke Republike i Slovenije. U svim promatranim

zemljama, osim u Bugarskoj, udio tercijarnog sektora veći je od polovice ukupne zaposlenosti.

Udio tercijarnog sektora Estonije i Mađarske s oko 60% ukupne zaposlenosti vrlo je sličan udjelu

koji bilježe članice EU. Hrvatska ima nešto niži udio usluga u ukupnom zapošljavanju, ali se

može očekivati daljnje povećanje tog udjela, što prati kretanja u cijelom razvijenom svijetu.

Za konkurentnost radnog potencijala značajna je i struktura prema zanimanjima koja

uglavnom prati i strukturu prema ekonomskoj aktivnosti. U tablici 5 su podaci o udjelu

zaposlenih prema zanimanjima u 2001. godini za pet sadašnjih članica EU i pet tranzicijskih

zemalja.

Tablici 5 Udio zaposlenih prema zanimanjima u 2001. godini.

Zanimanja Austrija Portugal Grčka Nizozemska Irska 1 7,5 6,7 9,5 12,7 17,1

2 9,7 6,9 12,4 16,9 15,3

3 14,0 7,3 6,6 17,4 5,5

4 13,4 9,6 11,8 12,2 13,1

5 14,7 13,6 13,0 12,5 15,7

6 5,0 11,4 15,8 1,6 0,9

7 17,2 22,0 16,1 9,9 13,4

8 8,0 8,3 7,4 6,2 10,2

9 9,4 13,5 6,4 8,7 8,3

0 0,9 0,9 0,0 0,5 0,4

X 0,2 0,0 0,9 1,4 0,0

13

Zanimanja Bugarska Češka Estonija Hrvatska Mađarska

1 5,8 6,4 11,9 5,6 6,7

2 13,7 10,7 12,8 8,4 11,8

3 15,4 19,0 13,6 14,4 12,1

4 8,0 8,1 5,1 11,3 9,3

5 11,2 12,3 11,6 14,7 13,9

6 1,7 1,9 3,2 13,6 3,5

7 19,5 19,8 15,6 13,2 20,8

8 14,6 13,1 14,0 9,7 12,6

9 10,1 7,9 11,8 7,4 7,9

0 0,0 0,9 0,0 1,4 1,5

X 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Napomena: Podaci za Bugarsku odnose se na 2000. godinu. Legenda: 1 - Čelnici zakonodavnih i državnih tijela i direktori, 2 - Stručnjaci i znanstvenici, 3 - Inženjeri i tehničari, 4 - Uredski i šalterski službenici, 5 - Uslužna i trgovačka zanimanja, 6 - Poljoprivredna i srodna zanimanja, 7 - Zanimanja u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji, 8 - Rukovoditelji strojevima, vozilima i sastavljači proizvoda, 9 - Zanimanja jednostavnih poslova, 0 - Vojna zanimanja, X - nije klasificirano. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

Iako očito postoje različite klasifikacije i/ili tumačenja pojedinih zanimanja u

promatranim zemljama, svejedno su podaci ponekad iznenađujući. Teško je vjerovati da svaka

šesta zaposlena osoba u Irskoj pripada skupini 1, čelnicima zakonodavnih i državnih tijela i

direktorima. Ne želeći podcjenjivati značaj ili precjenjivati nekih skupina zanimanja za

ostvarivanje gospodarskog razvoja i konkurentnosti, ipak bismo željeli istaknuti udjele zanimanja

skupina 2 (stručnjaci i znanstvenici) i 3 (inženjeri i tehničari). Slično kao kod ekonomske

aktivnosti po djelatnosti, i udio zaposlenih po zanimanjima lako dovodi do krivih zaključaka, jer

zanimanja skupine 2 i 3 imaju približno sličan udio (oko 30% ukupne zaposlenosti) u tehnološki i

institucionalno vrlo razvijenoj Nizozemskoj, te u Bugarskoj i Slovačkoj. Irska3 i Portugal4 u

posljednjih su nekoliko godina napravili veliki napredak u gospodarskom razvoju i tehnološkom

napretku, ali svejedno imaju razmjerno manji udio skupina 2 i 3 u ukupnoj zaposlenosti (Irska

3 Irska prema udjelu bruto rashoda za istraživanje i razvoj u BDP-u (približno 1,5%) spada u sredinu zemalja EU, ali u drugoj polovici 1990-ih bilježi vrlo veliki porast tih rashoda. Pogotovo su povećana sredstva za informatičko-komunikacijsku tehnologiju i biotehnološka istraživanja. Istaknut je porast rashoda gospodarstva za istraživanje i razvoj, a ocjenjuje se da je značajan institucionalni pomak napravljen i osnivanjem novog Vijeća za znanost, tehniku i tehnologiju koje bi trebalo bolje koordinirati znanstvene projekte te financiranje znanstveno-istraživačkog rada (O’Doherty i McDevitt, 2001). 4 Dio aktivnosti usmjeren je i na poticanje novih ideja i novih tvrtki pogotovo u sektoru visoke tehnologije, te dinamiziranju i poboljšanju tehnoloških i obrazovnih sustava. Portugal je vrlo odlučno krenuo u poboljšanje infrastrukture (među ostalim i javne uprave) potrebne za razvoj znanstveno-istraživačke djelatnosti, a i Portugalska državna agencija za ulaganja (ICEP) provodi vrlo ambicioznu propagandu o koristima stranim ulagačima od dosadašnjeg razvoja u istraživanje i razvoj, te mogućnostima daljnjih poslovnih kontakata.

14

21%, Portugal 14%). Udio tih skupina u ukupnoj zaposlenosti Hrvatske od 23%, približno

odgovara udjelu koji bilježi Austrija. Udjeli ostalih skupina zanimanja u Hrvatskoj uglavnom su

slični udjelima u drugim zemljama, a zanimljivo je da Hrvatska iza Grčke u usporedbi s drugim

promatranim zemljama ima najmanji udio skupine 9 (zanimanja jednostavnih poslova), što

naravno ne upućuje na našu razvijenost i konkurentnost ljudskih resursa.

Prema položaju u zaposlenosti postoje sljedeće skupine osoba:

1) zaposlenici – koji se sastoje od osoba s ugovorima na neodređeno i određeno vrijeme;

2) poslodavci;

3) samozaposleni radnici;

4) članovi proizvodnih kooperacija;

5) pomažući članovi obitelji;

6) radnici koji nisu klasificirani prema položaju u zaposlenosti.

Slika 1:

Napomena: prema navedenoj klasifikaciji ne raspolaže se podaci za Bugarsku, Srbiju i Crnu Goru. Legenda: 1 – zaposlenici; 2 – poslodavci; 3 – samozaposleni radnici; 4 – članovi proizvodnih kooperacija; 5 – pomažući članovi obitelji; 6 – radnici koji nisu klasificirani prema položaju u zaposlenosti. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

U svim zemljama odabrane skupine prema statusu u zaposlenosti najveći je udio

zaposlenika. Sljedeću skupinu čine poslodavci čiji je udio najveći u Nizozemskoj (čak 10,5%) i

Grčkoj (8,2%). U ostalim zemljama udio poslodavaca je manji od 6%, a najmanji je u

50%

60%

70%

80%

90%

100%

SAD Austrija Portugal Grčka Nizozemska Irska Češka Hrvatska Mađarska Slovenija Slovačka Estonija Rumunjska

Udio zaposlenih prema položaju u zanimanju - 2001. godina

6

5

4

3

2

1

15

Rumunjskoj (1,2%). Udio samozaposlenih radnika je najveći u Rumunjskoj i Grčkoj (preko

23%). Rumunjsku obilježava i vrlo visok udio pomažućih članova obitelji (čak 19%), a taj je

udio razmjerno visok i u Sloveniji (5,3%) i Hrvatskoj (4,8%). U ostalim zemljama udio

pomažućih članova obitelji je manji od 2,5%, a u SAD-u je ispod 0,1%. Zemlje u kojima je

visoki udio pomažućih članova obitelji karakterizira niski stupanj razvijenosti i visoki udio

poljoprivrednog sektora (ILO, 2002:79). Osim velikog udjela pomažućih članova obitelji

Hrvatska (5,1%) i Mađarska (5,3%) među tranzicijskim zemljama imaju i najveći udio

poslodavaca.

3.3 Ukupan broj nezaposlenih i njihova obilježja

Za analizu konkurentnosti tržišta rada značajno je promotriti kretanje nezaposlenih, jer je

za očekivati da se porastom konkurentnosti nekog nacionalnog gospodarstva smanjuje i broj

nezaposlenih osoba, a s druge strane nezaposleni predstavljaju potencijal za ostvarivanje

gospodarskog razvoja i konkurentnosti. Visoka nezaposlenost u EU jednim dijelom se objašnjava

i strogom rigidnošću tržišta rada, a u mnogim tranzicijskim zemljama, pa i u Hrvatskoj ističe se

kako stroga zaštita zaposlenja jednim dijelom pridonosi konstantno visokoj nezaposlenosti.

Stanje i kretanja nezaposlenosti te njenog rješavanja u Europi i u promatranim zemljama

znatno se razlikuju. Općenito se navode tri osnovna obrasca socijalne politike, pa slijedom toga i

politike zapošljavanja. Prvi je neo-liberalni u kojem je naglasak na učinkovitosti tržišta i

restriktivnoj politici pomoći za vrijeme nezaposlenosti (npr. Velika Britanija i Nizozemska).

Drugi je socijalno–demokratski u kojem je razvijen sustav javne socijalne skrbi, država

neposredno pruža zaštitu ili financijski pomaže ugroženim članovima društva, te im nastoji

poboljšati kvalitetu života i omogućiti puno sudjelovanje na tržištu rada odnosno osiguranje za

vrijeme nezaposlenosti (npr. skandinavske zemlje). Treći je korporatistički u kojem se državnom

intervencijom ostvaruje reguliranjem tržišta ili financijskom pomoći (npr. Njemačka i

Francuska). Između pojedinih zemalja članica znatno se razlikuju stope zaposlenosti i

nezaposlenosti, struktura nezaposlenih, prosječno trajanje nezaposlenosti i odnos prema

nezaposlenima, pa se stoga teško može govoriti o prosječnom stanju u EU. Uglavnom, zemlje

koje smo svrstali kao socijalno–demokratske i koje sustavno provode aktivnu politiku

zapošljavanja (ponajviše putem dokvalifikacije, prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja

nezaposlenih, te sufinanciranjem zapošljavanja teže zapošljivih) imaju i niže stope

nezaposlenosti (krajem 1990-ih Švedska i Danska oko 6%). Neo-liberalna skupina zemalja

također bilježi niže stope nezaposlenosti (Velika Britanija i Nizozemska oko 6%), dok

16

korporatističke zemlje uglavnom imaju veću nezaposlenost (Njemačka i Francuska od 9 do

12%). Ipak, od članica EU tradicionalno najviše stope nezaposlenosti bilježi četvrta skupina -

mediteranske zemlje, te su stope nezaposlenosti krajem 90-ih iznosile u Španjolskoj, Italiji i

Grčkoj čak do 16% (Bejaković i Gotovac, 2003). Skoro u svim zemljama postoje dva izvora

podataka o nezaposlenosti (Okvir 4), time da mi na slici 2 pokazujemo kretanje registrirane

nezaposlenosti5. Pri tome je važno naglasiti da kretanje anketne nezaposlenosti pokazuje jednak

trend kao i kretanje registrirane nezaposlenosti, ali zbog različite metodologije udio anketno

nezaposlenih je u svim zemljama manji (detaljnije o razlikama anketne i registrirane

nezaposlenosti vidjeti u okviru 4).

Okvir 4.

Anketna i registrirana nezaposlenost

Kao i u ostalim tranzicijskim zemljama i zemljama EU i u Hrvatskoj postoje dva temeljna izvora podataka o

nezaposlenosti: Anketa o radnoj snazi (provodi je Državni zavod za statistiku polugodišnje) i podaci o registriranoj

nezaposlenosti na temelju registra Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Oba izvora imaju svoje prednosti i

nedostatke.

Podaci o registriranoj nezaposlenosti daju dugoročnu seriju mjesečnih informacija o svim osobama koje su

registrirane kao nezaposlene (na primjer, njihove demografska obilježja, razloge nezaposlenosti, trajanje

nezaposlenosti i dr.). Putem registriranih podataka mogu se pratiti aktualne promjene na tržištu rada obzirom da se

sve promjene objavljuju mjesečno. Jedan dio registriranih nezaposlenih prijavljuje se u urede za zapošljavanje samo

da bi ostvario određena prava za vrijeme nezaposlenosti, ali stvarno ne traže posao. Isto tako neke osobe koje su

stvarno nezaposlene ako ne ostvaruju prava za vrijeme nezaposlenosti ne prijavljuje se zavodima za zapošljavanje.

Stoga je često puta stvarni broj registriranih nezaposlenih precijenjen. Naime, broj registriranih nezaposlenih ovisi i

o zakonskom određenju sustava naknada i prava za vrijeme nezaposlenosti (koji se mijenja), te podaci nisu u

potpunosti usporedivi tijekom vremena.

S druge strane, podaci o broju nezaposlenih na temelju ankete o radnoj snazi osiguravaju informacije o radnoj snazi

koje nisu ovisne o promjenama zakonske regulative. Anketa o radnoj snazi koristi standardnu ILO definiciju

nezaposlenosti, te su stoga podaci o nezaposlenosti međunarodno usporedivi. U slučaju tranzicijskih zemalja

problem predstavlja kratka vremenska serija anketnih podataka.

5 Nezaposlenom osobom prema međunarodnim standardima smatraju se sve osobe određenih godina koje su tijekom referalnom razdoblja bile: a) "bez posla", odnosno nisu obavljale nikakav posao za novac ili plaćanje u naturi ili samozaposlene; b) "trenutno dostupne za rad" odnosno dostupne za plaćeno zaposlenje ili samozapošljavanje tijekom referentnog razdoblja; i c) u referalnom razdoblju aktivno traže posao, odnosno poduzele specifične korake kako bi našle plaćeno zaposlenje ili samozapošljavanje. Specifični koraci trebaju uključivati registriranje u javnim ili privatnim uredima za zapošljavanje, javljanje poslodavcima, pregledavanje oglasa u novinama, traženje posla preko prijatelja, rodbine i poznanika, traženje pogodnosti za otvaranje vlastitog poduzeća, informiranje o financijskoj pomoći i sl.

17

Slika 2 prikazuje kretanje registriranih stopa nezaposlenosti u odabranoj skupini zemalja

tijekom promatranog razdoblja. U pravilu zemlje koje imaju visoke registrirane stope

nezaposlenosti imaju niže stope mjerene prema anketi o radnoj snazi.

Tijekom promatranog razdoblja najniže stope nezaposlenosti imaju Austrija i Nizozemska

(od 3-6%) prije svega uslijed pravovremenog korištenja aktivnih politika zapošljavanja

(usklađivanje ponude i potražnje za radom, povećanje razine zapošljivosti aktivnog stanovništva)

i fleksibilizacije samog tržišta rada6.

Slika 2

Ukupne registrirane stope nezaposlenosti

0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

1998. 1999. 2000. 2001.

AustrijaNizozemskaČeškaHrvatskaSlovačkaEstonijaBugarskaRumunjska

Izvor: Podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

Znatne razlike stanja nezaposlenosti su i među zemljama koje su u prvom krugu

uključenja u EU. Dok je jedna skupina tih zemalja u promatranom razdoblju bilježila relativno

niže stope nezaposlenosti7 (Estonija, Češka i Mađarska 7 do 9%), druga je skupina imala vrlo

6 U Nizozemskoj više od 40% zaposlenih radi s nepunim radnim vremenom, preko 10% njih zaposleno je s fleksibilnim ugovorom o radu, a oko 3,2% zaposleno je putem agencija za privremeno zapošljavanje. To su neusporedivo najveći udjeli u EU. Ta visoka razina fleksibilne zaposlenosti ostvarena je zahvaljujući temeljnim promjenama u stajalištima o fleksibilnom radu – promjene su potaknuli poslodavci, radnici i agencije za privremeno zapošljavanje, a službeno su potvrđene nizozemskim zakonodavstvom. Ujedno se u posljednjih godina smanjila uloga države u reguliranju tržišta rada. Prije je uvijek država imala velik utjecaj na industrijske odnose i tržište rada, a sada se sve veća odgovornost u utvrđivanju uvjeta rada i zapošljavanja daje poslodavcima i radnicima. 7 Riječ je o administrativnoj stopi nezaposlenosti, prema broju prijavljenih na zavodima za zapošljavanje. Za potrebe međunarodne usporedbe bilo bi bolje uzeti stope anketne nezaposlenosti, koje su usporedive, dok stope registrirane nezaposlenosti ovise o poticajima za evidentiranje za nezaposlenost i troškovima evidentiranja. Čak je i anketna stopa nezaposlenosti u tranzicijskim zemljama podložna teškoćama kod usporedbe i tumačenja jer je, primjerice, Mađarska imala veliki pad zaposlenosti, dok istodobno uživa jednu od najnižih stopa nezaposlenosti, što je naizgled teško pomiriti.

18

visoke stope evidentirane nezaposlenosti (Bugarska, Slovačka i Poljska 15 do 18%). Hrvatska

nažalost pripada ovoj drugoj skupini zemalja. Nezaposlenost u Hrvatskoj je uglavnom

strukturalne prirode, odnosno posljedica neusklađenosti ponude i potražnje zaposlenja s obzirom

na zanimanje, obrazovanje, znanja i stručnost tražitelja zaposlenja i zahtjeva postojećih radnih

mjesta. Vrlo je slaba dinamika prelaska između stanja zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnosti.

Jednom kada se ostane bez posla, male su mogućnosti ponovnog zapošljavanja. To je pojačano

neodgovarajućom obrazovnom i kvalifikacijskom strukturom nezaposlenih, odnosno

neraspolaganjem traženih znanja i stručnosti, te ograničenim mogućnostima smještaja na

područjima gdje postoje određene mogućnosti zapošljavanja.

Prema dobi i spolu nezaposlenih osoba, najveće razlike među zemljama postoje u skupini

mladih od 15 do 24 godine starosti, te u skupini starijih od 60 godina. Najmanji udio

nezaposlenih muškaraca (manje od 23%) u dobi 15-24 godine starosti je u Austriji, Estoniji i

Bugarskoj, dok je njihov udio najveći (veći od 36%) u Hrvatskoj, SAD-u i Nizozemskoj.

Navedeno ukazuje da u tim zemljama skupina "mladih" ima veće poteškoće u pronalaženju

zaposlenja od odraslih osoba. Najmanji udio nezaposlenih u skupini 60+ imaju Hrvatska,

Mađarska i Slovačka, dok SAD ima najveći udio, no te rezultate treba uzeti s oprezom obzirom

da se metodologija među zemljama ipak razlikuje. Najmanji udio nezaposlenih žena (manje od

23%) u dobi 15-24 godine starosti je u Austriji, Češkoj i Bugarskoj, dok je njihov udio najveći

(veći od 36%) prisutan samo u SAD-u. Poznato je da u SAD-u najveći broj mladih radi, ali oni se

ne smatraju službeno zaposlenima obzirom da je većina njih još uvijek u sustavu obrazovanja te

samo honorarno i djelomično obavljaju određene poslove. Stoga tako visoki udio nezaposlenih u

toj skupini proizlazi iz drugačije metodologije u odnosu na zemlje europskog kontinenta.

Gotovo da i nije potrebno podsjećati na važnost i potrebu analize obrazovne i

kvalifikacijske razine stanovništva koje su značajne odrednice konkurentnosti ljudskih resursa i

ostvarivanja gospodarskog razvoja. Kvalifikacijska i obrazovna struktura cjelokupnog

stanovništva, a pogotovo radne snage koje ne odgovaraju zahtjevima tržišta i potrebama

gospodarstva dugoročno sigurno smanjuju konkurentnost nacije. Prijelazom na tržišni način

privređivanja kvalifikacijske sposobnosti, stručnosti i znanja većine stanovništva tranzicijskih

zemalja nisu bile prilagođene novonastaloj potražnji za radom, te se znatan dio stanovništva

morao dodatno obrazovati i osposobljavati. Povećana potražnja za visoko obrazovnim radnicima

javila se u većini tranzicijskih zemalja kao posljedica strukturnih promjena i novog načina

proizvodnje. Stoga su u većini tranzicijskih zemalja provedene reforme sustava školstva i

visokog obrazovanja. Bitno je usporediti obrazovne i kvalifikacijske razine nezaposlenih jer se

oni djelomično mogu smatrati kao potencijalni nositelji budućeg gospodarskog razvoja i

19

konkurentnosti. Ujedno, vjerojatno je i važnije napraviti takvu usporedbu jer možda i/ili

djelomično njihova nezaposlenosti proizlazi iz nedovoljne usklađenosti potražnje za tržištu rada i

obrazovnih programa koje su pohađali nezaposleni, tako da znanja i stručnosti tražena na tržištu

rada ne odgovaraju onima koja imaju nezaposleni. Radi jednostavnijeg prezentiranja podataka

navodimo samo tri uobičajene grupirane razine obrazovanja8:

1) Primarno obrazovanje - stupanj 1 i 2;

2) Sekundarno obrazovanje - stupanj 3;

3) Tercijarno obrazovanje - stupanj 5, 6 i 7.

Sljedeća slika prikazuje udio nezaposlenih prema stupnju obrazovanja u 2001. godini.

Slika 3:

Udio nezaposlenih prema nivou obrazovanja - 2001. godina

01020304050607080

SAD

Austrija

Portugal

Grčka

Nizozemska

IrskaHrvatska

Mađarska

Slovenija

Estonija

Rumunjska

Primarno (1-2)Sekundarno (3)Tercijarno (5-7)

Napomena: odnosi se na osobe starije od 15. godina, a u slučaju Nizozemske na populaciju od 15-64. Prema navedenoj metodologiji nema podataka za Češku, Slovačku, Bugarsku, Srbiju i Crnu Goru. Podaci za Austriju, Grčku, Nizozemsku, Mađarsku i Estoniju odnose se na 2000. godinu, a za Irsku na 1999. godinu. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

8 Prihvaćena Međunarodna klasifikacija (International Standard Classification of Education - ISCED) obuhvaća slijedeće stupnjeve: X - manje od jedne godine školovanja, 0 - obrazovanje na razini dječjih vrtića, 1 - osnovno obrazovanje u pisanju, čitanju i računanju, te elementarno razumijevanje nacionalne povijesti, zemljopisa, prirodnih i društvenih znanosti, umjetnosti, glazbe i religije, 2 - mali pomaci usmjereni prema pojedinim predmetima, te specifičnim oblicima trgovačkih i tehničkih predmeta, 3 - obuhvaća specifične oblike obrazovanja za koje je nužno osmogodišnje puno obrazovanje, 5 - različiti oblici profesionalnog obrazovanja na primjer za tehničare, učitelje i medicinske sestre, 6 – razina sveučilišne diplome, 7 - poslijediplomski stupanj.

20

U Hrvatskoj u odnosu na zaposlene, obrazovna struktura nezaposlenih bilježi veći udio

osoba sa srednjom školom, dok je dosta niži udio više- i visokoobrazovanih, što govori upravo

suprotno od uvriježenog vjerovanja kako je obrazovna struktura nezaposlenih bolja od strukture

zaposlenih. Razina obrazovanja vrlo je bitna odrednica mogućnosti zapošljavanja. Osim što su

potrebe za zaposlenima s višim i visokim obrazovanjem veće nego je njihov udio u ukupnoj

zaposlenosti, nezaposleni te obrazovne razine u prosjeku kraće čekaju na zapošljavanje. Prema

podacima iz 2001. godine udio nezaposlenih osoba sa završenim fakultetom u Hrvatskoj kreće se

oko 5,3% što je razmjerno visoko. Od tranzicijskih zemalja jedino Estonija (8,6%) ima veći udio

nezaposlenih osoba s fakultetom. U Hrvatskoj kao i u većini tranzicijskih zemalja posebno su

rizična skupina nestručne osobe (s NSS, NKV i PKV obrazovanjem) koje osjetno teže pronalaze

zapošljavanje od osoba s višim razinama obrazovanja.

Prema ekonomskoj aktivnosti, veliki dio nezaposlenih prvi puta traže posao. Najveći udio

ove kategorije nezaposlenih je u Grčkoj (46,6%), Rumunjskoj (33,4%), Sloveniji (28,7%) i

Hrvatskoj (27%). Prema zanimanju najveći udio nezaposlenih u uslužnim i trgovačkim

zanimanjima imaju Austrija i Grčka, dok Portugal, Češka, Hrvatska, Mađarska, Estonija i

Rumunjska imaju najveći broj nezaposlenih osoba sa zanimanjima iz obrta i pojedinačne

proizvodnje. Slovenija ima najveći udio nezaposlenih u zanimanjima rukovoditelja strojeva,

vozila i sastavljača proizvoda, dok Slovačka i Bugarska imaju najveći udio nezaposlenih u

zanimanjima jednostavnih poslova.

3.4 Sati rada, nadnice i troškovi

Definicija sati rada, kao i granica između punog i skraćenog radnog vremena razlikuje se

od zemlje do zemlje. Prema definiciji ILO-a ipak se smatra da osobe koje rade 35 i više sati

tjedno imaju puno radno vrijeme, a one koje rade manje od 35 sati tjedno imaju skraćeno radno

vrijeme (ILO, 2002:188). Sljedeći slika pokazuje ukupne prosječne sate rada u cjelokupnoj

gospodarstvu pojedine zemlje.

21

Slika 4:

Napomena: prema navedenoj klasifikaciji ne raspolažemo podacima za Portugal, Češku, Mađarsku, Slovačku te Srbiju i Crnu Goru. Podaci za Nizozemsku se odnose na 2000. godinu. Zbog različite klasifikacije djelatnosti u SAD-u usporedba nije moguća s ostalim zemljama. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA.

Dostupni su podaci o satima rada u 2001. godini samo za osam zemalja odabrane

skupine. Prema podacima ILO-a prosječan radni tjedan u ukupnoj privredi među promatranim

zemljama najdulji je u Hrvatskoj te iznosi 41,5 radnih sati tjedno. Među razvijenim zemljama

najdulji prosječni radni tjedan ima Grčka. Promatrajući sve zemlje za koje su podaci dostupni

najkraći radni tjedan od 35,2 radna sata tjedno imaju Slovenija i Estonija. Pri tome je važno

naglasiti da se prosječna duljina trajanja radnog tjedna ne smatra značajnim čimbenikom koji

određuje (ne)dolazak stranih ulagača9, jer poduzetnicima je prije svega važno što i kako se radi, a

ne koliko se vremenski radi.

Informacija o veličini prosječnih plaća vrlo je značajna prilikom procjenjivanja životnog

standarda, uvjeta rada i konkurentnosti radne snage pojedine zemlje. Obično se o bruto plaćama

govori kao o troškovima rada – važnoj odrednici konkurentnosti radne snage i gospodarstva, što

nije posve točno jer troškovi rada uključuju još i doprinose koje plaća poslodavac, a koji se

razlikuju među zemljama. Sljedeći grafikon prikazuje nominalne plaće izražena u eurima.

9 Prema komparativnim istraživanjima Europske banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke o općoj ulagačkoj klimi, Hrvatska je pri dnu ljestvice, ali ipak prije Rumunjske i Bugarske. Takvoj ocjeni najviše je pridonijela nedovoljna učinkovitost pravosuđa i nestabilnost zakona koji su podložni čestim promjenama. U takvim ocjenama najviše se spominju administrativne zapreke posebice nedovoljna transparentnost, te dug i složen postupak podnošenja i odobravanja molbi (Cvijanović, Kušić, 2002: 889).

Prosječni sati rada u privredi (po tjednu) - 2001. godina

32,00

33,00

34,00

35,00

36,00

37,00

38,00

39,00

40,00

41,00

42,00

Austrija Grčka Nizozemska Irska Hrvatska Slovenija Estonija Rumunjska

22

Slika 5

Nominalne bruto plaće izražene u eurima - 2001. godina

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

SAD Češka Hrvatska Mađarska Slovenija Slovačka Estonija Bugarska Rumunjska Srbija iCrna Gora

Napomena: za Austriju, Grčku, Portugal nema podataka o mjesečnim nadnicama za cijelu privredu. Za Irsku, Nizozemsku postoje samo podaci o nadnicama po satu rada, dok se podaci za Rumunjsku odnose na 2000. godinu. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. Podaci o tečaju iz baze podataka WIIW na temelju nacionalnih statistika.

Nažalost na temelju raspoloživih podataka LABORSTA baze ne postoji moguća

komparativna analiza tranzicijskih zemalja s članicama EU, ali je opće poznato da su nadnice u

EU znatno više. Iz grafikona jasno se može primijetiti da su plaće u oko 2,6 puta više nego u

Hrvatskoj. Kao što se može primijetiti Hrvatska ima uz Sloveniju najveći prosječan trošak rada,

odnosno trošak rada u Hrvatskoj je oko 45% niži nego u Sloveniji, ali je zato 57% viši nego u

Češkoj, 68% viši nego u Mađarskoj, 92% viši nego u Estoniji, te čak šest puta viši nego u

Rumunjskoj, sedam puta viši nego u Bugarskoj i Srbiji i Crnoj Gori. Dakle, može se zaključiti da

je prema kretanju prosječnih troškova rada Hrvatska konkurentnija samo od Slovenije. Očito je

da niti po pokazateljima troškova rada Hrvatska ne može konkurirati drugim tranzicijskim

zemljama, pogotovo ako se u obzir uzme produktivnost. Na primjer, plaće u industrijskoj

proizvodnji u Sloveniji su za oko polovicu više nego u Hrvatskoj, dok je proizvodnost više od

dva puta veća, što podrazumijeva da su unatoč višim plaćama jedinični troškovi rada u Sloveniji

niži. Jednako tako, dok je produktivnost rada u Mađarskoj na sličnoj razini kao u Hrvatskoj,

mađarske plaće su u prosjeku za jednu trećinu niže (Rutkowski, 2003).

23

4. Zaključna razmatranja i prijedlozi

Analiza osnovnih makroekonomskih indikatora na tržištu rada odabrane skupine zemalja

prema odabranim indikatorima konkurentnosti pokazuje da među razvijenim zemljama vodeću

ulogu imaju SAD, a slijede Austrija, Irska i Portugal. Za Hrvatsku je posebno nepovoljno visok

udio postradnog kontingenta u ukupnom stanovništvu, što će dugoročno značiti velika izdvajanja

za mirovinsko osiguranje. Ujedno, Hrvatska ima mali udio predradnog kontingenta što je dodatna

silnica koja može ugroziti konkurentnost ljudskih resursa. Razmjerno mali ulazak u radni

kontingent vjerojatno znači smanjivanje pritiska nezaposlenosti, ali dugoročno može uvjetovati

manjak radnika. Stoga će trebati sustavno raditi na aktiviranju sadašnjih rezervi radne snage –

pogotovo osoba i u radnoj dobi koje nisu aktivne.

Udio zaposlenih prema ekonomskoj aktivnosti pokazuje određeno zaostajanje Hrvatske u

većem značenju primarnog, i manjem značenju tercijarnog sektora. Hrvatska kao i neke druge

tranzicijske zemlje ima razmjerno visoku nezaposlenost, ali njezina obrazovna i kvalifikacijska

struktura ne razlikuje bitno od drugih zemalja. U pogledu troškova rada najmanje su konkurentne

Hrvatska znatno zaostaje za većinom drugih tranzicijskih zemalja jer su bruto plaće osjetno više,

a to nije praćeno odgovarajućom razinom produktivnosti.

Bez obzira na različite izvore podataka, nezaposlenost i dalje ostaje gorućom temom u

Hrvatskoj koja ima iznimno visoku nezaposlenost mladeži, nisku stopu radne aktivnosti mladih

osoba, te razmjerno niska stopa sudjelovanja u radnoj snazi muškaraca u najproduktivnijim

godinama i starijih osoba. Nezaposlenost obilježava i prosječno dugo razdoblje čekanja na

zapošljavanje. Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj snažno je vezana za sporu dinamiku otvaranja

novih radnih mjesta koja se pak može pripisati lošem poslovnom okruženju, a posebno strogim

propisima o zaštiti zaposlenja. Osim toga, otvaranje novih radnih mjesta usporili su i visoki

jedinični troškovi rada koji su uglavnom posljedica pritiska na plaće koji vrše insideri, tj. radnici

u poduzećima u državnom vlasništvu ili privatiziranim poduzećima. Čini se kako drugi mogući

uzroci sporog otvaranja novih radnih mjesta i visoke nezaposlenosti, kao što su sustav naknada

za nezaposlenost, struktura plaća, restrukturiranje poduzeća i uz to vezane kvalifikacijske i

prostorne nepodudarnosti u najboljem slučaju igraju sekundarnu ulogu. U cjelini, veća je

pozornosti usmjerena na očuvanje postojećih radnih mjesta, a ne na stvaranje novih mogućnosti

za zapošljavanje. Radno zakonodavstvo RH donedavno je bilo izuzetno rigidno (sada je to nešto

ublaženo) što vodi zadržavanju sadašnjeg stanja jer su zakonodavna rješenja i politički subjekti u

24

Republici Hrvatskoj više skloni produženju trajanja života nerentabilnih tvrtki umjesto poticanju

stvaranja novih i zdravih poslovnih subjekata.

Prema više istraživanja, Hrvatska još uvijek znatno zaostaje u primjeni suvremenih

tehničkih i tehnoloških metoda pa novostvorena vrijednost proizvoda iznosi znatno manje od

prosjeka EU. Stoga su potrebni pojačani napori na tehnološkom razvoju i poticanju inovativnosti,

stvaralaštva i poduzetničkog duha, pogotovo među mladima (kod kojih je povrat od obrazovanja

najveći), ženama i osobama koje žive izvan gradskih središta. U tom će bitnu ulogu imati

odgovarajući pristup informacijama, osposobljavanju i savjetodavnim uslugama. U cilju budućeg

tehnološkog razvoja što prije treba pojačati suradnju privatnog sektora i javnih znanstvenih

ustanova, podići postojeću nisku razinu inventivnosti u gospodarstvu te poticati razvoj ljudskog

potencijala. Razvoj ljudskog potencijala zahtjeva potrebu pozornog oblikovanja sustava i

infrastrukture obrazovanja i osposobljavanja. U poticanju zapošljivosti, smanjivanju

nezaposlenosti te prilagođavanju novonastalim potrebama važnu ulogu imati će cjeloživotno

obrazovanje.

U prijedlozima mjera trebalo bi podsjetiti na važnost obrazovanja i usavršavanja koje ima

višestruko značenje. Time se može pomoći da nezaposleni povećaju svoju razinu zapošljivost te

da izbjegnu siromaštvo i socijalnu isključenost. Drugo, poticanjem na obrazovanje i

prekvalifikaciju zaposlenih i nezaposlenih trebalo bi se olakšati prijelaz s industrijskog na

uslužno gospodarstvo, te poboljšati konkurentska sposobnost radnih resursa. Treće, obrazovnom

bi politikom trebalo bolje zadovoljiti potrebe tržišta rada. Neophodna su brojna poboljšanja u

politici zapošljavanja u širem smislu, posebice u transferu znanja, neformalnim oblicima

obrazovanja i osposobljavanja (niska razina funkcionalne pismenosti) te znanjima i stručnostima

visoko obrazovanih.

Potrebno je stalno i sustavno pratiti stanje i kretanja na tržištu rada, poduzimati mjere

koje će muškarcima i ženama osigurati jednake šanse i odgovornosti, te provoditi mjere koje će

olakšati povratak na tržište rada i položaj radnicima/cama s obiteljskim obvezama. Važno je

ocjenjivati utjecaje i učinke različitih mjera na tržištu rada. Ujedno, potrebno je razmotriti

troškove ostvarivanja tih rezultata, odnosno troškovnu učinkovitost pojedinih programa. U cilju

budućeg tehnološkog razvoja, podizanja stručnosti i znanja zaposlenih i nezaposlenih, te

konkurentnost cjelokupnog gospodarstva treba što prije pojačati suradnju privatnog sektora i

javnih znanstvenih ustanova, podići postojeću nisku razinu inventivnosti u gospodarstvu te

poticati razvoj ljudskog potencijala.

25

LITERATURA:

Auer, P., 2000. Employment revival in Europe - Labour market success in Austria, Denmark, Ireland and the Netherlands. Geneva: International Labour Organization.

Bejaković, P. i Gotovac, V., 2003. «(Ne)zaposlenost u Republici Hrvatskoj» u K. Ott, ur. Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji. Zagreb: Institut za javne financije i Zaklada Friedrich Ebert, 193-212.

CESTAT, 2002. Statistical Bulletin, 2001/4. Budapest: CESTAT. Dahlman, C., 2002. “Transition to the Knowledge Economy - What does it mean?” in E.

Olafsen, ed. Knowledge Economy on the Development Gateway World [online]. Available from: [http://www.developmentgateway.org].

EUROSTAT, 2001. Employment and Labour Market in Central European countries; Theme 3 - Population and social condition; European Commission, No. 3, Luxembourg.

Franco, A., 2002. LFS in the candidate countries. 20th CEIES Seminar - Labour Statistics-Towards Enlargement, Budapest, 14-15 November 2002, 1-23.

ILO, 2002. Key Indicators of the Labour Market 2001-2002. Geneva: International Labour Office.

Jensen, L., 2002. Labour statistics to meet user demands when the Candidate Countries join the EU. 20th CEIES Seminar - Labour Statistics-Towards Enlargement; Budapest, 14-15 November 2002, 1-5.

Landesmann, M. and Stehrer, R., 2002. The CEECs in the Enlarged Europe: Convergence Patterns, Specialization and Labour Market Implication. WIIW Research Reports, No. 286.

O’Doherty, D. and McDevitt, J., 2001. European Trend Chart on Innovation, Country Report: Ireland; European Commission - Enterprise Directorate-General Innovation/SME Programme [online]. Available from: [http://trendchart.cordis.lu/Reports/Documents /Ireland_CR_June2001.pdf].

OECD, 2003. OECD Employment Outlook - Towards more and better jobs. Paris: OECD. Porter, M. E., 1990. “What is National Competitiveness?”. Harvard Business Review, March-

April. Rutkowski, J., 2003. “Does Strict Employment Protection Discourage Job Creation? Evidence

from Croatia” [online]. Available from: [http://econ.worldbank.org/files/28769 _wps3104.pdf]. Saget, C., 1999. “The determinants of female labour supply in Hungary”. Economics in

Transition, 7 (3), 575-591. Svejnar, J., 2002. “Transition Economies: Performance and Challenges”. Journal of Economic

Perspectives, 16 (1), 3-28. UN, 2003. Economic Survey of Europe 2002, No. 2. New York ; Geneva : Economic

Commission for Europe. UNCTAD, 1999. Foreign Direct Investment and Development. United Nations Conference on

Trade and Development. New York ; Geneva: United Nations. UNDP, 2003. Human Development Report 2003: Millennium Development Goals: A compact

nations to end human poverty. New York: Oxford University Press. World Bank, 2000. “Croatia - Regaining Fiscal Sustainability and Enhacing Effectiveness: A

Public Expenditure and Institutional Review”. A World Bank Country Study, Report No. 22155-HR.