14
JANUAR–JUN, 2006. 21 UDK 639.1.021:630*22 Originalni nauøni rad UTICAJ KRUPNE DIVÇAØI NA ÅUME HRASTA KITÑAKA U NACIONALNOM PARKU „ÆERDAP“ DRAGAN GAØIÕ MILUN KRSTIÕ MLAÆEN LAKETIÕ Izvod: Hrastove åume u Nacionalnom parku „Æerdap“, pre svega, najzastupçenije kitñakove, predstavçaju stalna i najvaÿnija zimska staniåta gajene autohtone krupne divçaøi (jelen i srna). Veliko uøeåõe zrelih i prezrelih sastojina ukazuje na potrebu i nuÿnost ñihovog obnavçaña, ali i na moguõu pojavu oåteõivaña i preteranog objedaña podmlatka. Zbog toga je ciç ovog rada da se utvrdi uticaj krupne divçaøi na åume hrasta kitñaka i da se istraÿi uøestanost i stepen oåte- õivaña vegetacije u spratu ÿbuña i drveõa. Na osnovu dobijenih rezultata oceñuje se da je uticaj krupne divçaøi na vegetaciju umeren i da ne ugroÿava potencijal prirodnog obnavçaña. Objedañe vrånih i boønih izbojaka je najuøestaniji i najra- sprostrañeniji vid oåteõeña, kako na ÿbuñu tako i na podmlatku drvenastih vrsta. Kçuøne reøi: hrastova åuma, jelen i srna, objedañe, Nacionalni park EFFECT OF BIG GAME ON SESSILE OAK FORESTS IN THE NATIONAL PARK “ÆERDAP“ Abstract: Oak forests in the National Park “Æerdap“, first of all sessile oak as the most repre- sented, are the permanent and most important winter sites of the reared autochthonous big game (red deer and roe). The high percentage of mature and overmature stands points to the need of their regeneration, but also to the potential iñury and excessive browsing of the young plants. The aim of this paper is to identify the effect of big game on sessile oak forests and to investigate the frequency and the degree of vegetation iñury in the shrub and tree layers. The study results show that the effect of big game on vegetation is moderate and that it does not threaten the natural regeneration potential. Browsing the apical and lateral shoots is the most frequent and the most widespread form of iñury, both of shrubs and of the woody species regeneration. Key words: oak forest, roe and red deer, browsing, National Park 1. UVOD Jedna od osnovnih prirodnih vrednosti nacionalnih parkova u Srbi- ji su oøuvani åumski ekosistemi. Nacionalni park „Æerdap“ obuhvata povråinu od 63680 ha, od øega su 70% åume, koje karakteriåe prisustvo 40 autohtonih vrsta drveõa, meæu kojima se izdvajaju bukva i kitñak, po- tom obiøni grab i lipe, kao i brojne reliktne i endemiøne vrste, od kojih su meæu najznaøajnijim meøja leska, domaõi orah, maklen, kopriviõ, tisa i Dr Dragan Gaøiõ, asistent; Dr Milun Krstiõ, redovni profesor; Mlaæen Laketiõ, dipl. inÿ., Åumarski fakultet Univerziteta u Beogradu. * Ovaj rad je finansiran od strane Ministarstva za nauku i zaåtitu ÿivotne sredine Republike Srbije u okviru projekta BTN 361 004 A

UTICAJ KRUPNE DIVÇAØI NA ÅUME HRASTA KITÑAKA U … · su meæu najznaøajnijim meøja leska, domaõi orah, maklen, kopriviõ, tisa i Dr Dragan Gaøiõ, asistent; Dr Milun Krstiõ,

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

JANUAR–JUN, 2006. 21

UDK 639.1.021:630*22Originalni nauøni rad

UTICAJ KRUPNE DIVÇAØI NA ÅUME HRASTA KITÑAKA U NACIONALNOM PARKU „ÆERDAP“

DRAGAN GAØIÕMILUN KRSTIÕ

MLAÆEN LAKETIÕ

Izvod: Hrastove åume u Nacionalnom parku „Æerdap“, pre svega, najzastupçenijekitñakove, predstavçaju stalna i najvaÿnija zimska staniåta gajene autohtonekrupne divçaøi (jelen i srna). Veliko uøeåõe zrelih i prezrelih sastojina ukazujena potrebu i nuÿnost ñihovog obnavçaña, ali i na moguõu pojavu oåteõivaña ipreteranog objedaña podmlatka. Zbog toga je ciç ovog rada da se utvrdi uticajkrupne divçaøi na åume hrasta kitñaka i da se istraÿi uøestanost i stepen oåte-õivaña vegetacije u spratu ÿbuña i drveõa. Na osnovu dobijenih rezultata oceñujese da je uticaj krupne divçaøi na vegetaciju umeren i da ne ugroÿava potencijalprirodnog obnavçaña. Objedañe vrånih i boønih izbojaka je najuøestaniji i najra-sprostrañeniji vid oåteõeña, kako na ÿbuñu tako i na podmlatku drvenastihvrsta.

Kçuøne reøi: hrastova åuma, jelen i srna, objedañe, Nacionalni park

EFFECT OF BIG GAME ON SESSILE OAK FORESTS IN THE NATIONAL PARK “ÆERDAP“

Abstract: Oak forests in the National Park “Æerdap“, first of all sessile oak as the most repre-sented, are the permanent and most important winter sites of the reared autochthonous biggame (red deer and roe). The high percentage of mature and overmature stands points to theneed of their regeneration, but also to the potential iñury and excessive browsing of theyoung plants. The aim of this paper is to identify the effect of big game on sessile oak forestsand to investigate the frequency and the degree of vegetation iñury in the shrub and treelayers. The study results show that the effect of big game on vegetation is moderate and that itdoes not threaten the natural regeneration potential. Browsing the apical and lateral shoots isthe most frequent and the most widespread form of iñury, both of shrubs and of the woodyspecies regeneration.

Key words: oak forest, roe and red deer, browsing, National Park

1. UVOD

Jedna od osnovnih prirodnih vrednosti nacionalnih parkova u Srbi-ji su oøuvani åumski ekosistemi. Nacionalni park „Æerdap“ obuhvatapovråinu od 63680 ha, od øega su 70% åume, koje karakteriåe prisustvo40 autohtonih vrsta drveõa, meæu kojima se izdvajaju bukva i kitñak, po-tom obiøni grab i lipe, kao i brojne reliktne i endemiøne vrste, od kojihsu meæu najznaøajnijim meøja leska, domaõi orah, maklen, kopriviõ, tisa i

Dr Dragan Gaøiõ, asistent; Dr Milun Krstiõ, redovni profesor; MlaæenLaketiõ, dipl. inÿ., Åumarski fakultet Univerziteta u Beogradu.

* Ovaj rad je finansiran od strane Ministarstva za nauku i zaåtituÿivotne sredine Republike Srbije u okviru projekta BTN 361 004 A

22 „[UMARSTVO” 1

jorgovan. Upravo ukupna flora i vegetacija koju ona obrazuje øine glavnukomponentu biodiverziteta ovog podruøja i jednu od najveõih prirodnihvrednosti ovog parka (Me da re viõ, M., et al., 2001a). Uporedo sa tim, uNacionalnom parku gaje se i åtite autohtone vrste krupne divçaøi: je-len (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus), divça sviña (Sus scrofa) idivokoza (Rupicapra rupicapra). Jelenska divçaø je zbog neracionalnogizlovçavaña i gubitka i pogoråavaña staniåta, poøetkom proålog vekanestala iz podruøja Æerdapa (Bo jo viõ, D., 1968), da bi uspelom akcijomrepatrijacije 1960. i 1962. godine bila ponovo naseçena i danas øini deojedinstvene populacije koja naseçava masiv Severnog Kuøaja. Ñen pro-storni raspored karakteriåe postojañe zimskih i letñih staniåta, kaoi staniåta muÿjaka i ÿenki. Zimska staniåta se nalaze u podnoÿjimaplaninskih masiva i na mañim nadmorskim visinama, a najøeåõe su obra-sla hrastovim ili kserotermnim åumama. Istovremeno, zimska staniåtamuÿjaka su na viåim i teÿe pristupaønim delovima loviåta, dok se ÿen-ska krda, koja se u proseku sastoje od 5 jedinki, zadrÿavaju u podruøjima samañom visinom sneÿnog pokrivaøa i dostupnijim izvorima hrane (Ha-œi-Pav lo viõ, M., 1986).

Jelenska i srneõa divçaø åirom Evrope, iz godine u godinu, postajusve veõi problem za åumske ekosisteme i åumarske struøñake, na prvommestu, zbog pojava oåteõivaña sastojina i åumskih kultura u toku zime ipoøetkom proleõa (period mirovaña vegetacije i nedostatka hrane u lo-viåtu), odnosno, zbog velikih troåkova i teåkoõa u ñihovom spreøava-ñu i svoæeñu u podnoåçive granice (Øop , J . i Si mo niø , A . , 1962, Jo-viõ, D., 1969, Ve se l iø , Ÿ., 1981, Szu ki el , E., 1983, Øop , J., 1988, Ce der-lund , G., et al., 1998, Øer mák , P., 1998). Najøeåõa i najrasprostrañenijaåteta nastaje objedañem vrånih i boønih izbojaka drvenastih vrsta (vr-hovi, pupoçci i granøice), koje se, meæutim, ne smatra za åtetu u normal-nim okolnostima zato åto ne utiøe na obnavçañe åume, za razliku odpreteranog objedaña podmlatka kojim se ugroÿava ili onemoguõava prir-odno ili veåtaøko obnavçañe (Øop , J., 1991). U åumskom gazdovañuprobleme moÿe da stvori i divça sviña, koja se prema rezultatima istra-ÿivaña u Øeåkoj (Holý , J., 1983), hrani u slobodnoj prirodi, uglavnom,plodovima åumskog drveõa, pri øemu dominira ÿir hrastova (Quercus pe-traea, Quercus pedunculata i Quercus ceris), potom plodovi bukve, graba, be-log jasena, javora i divçih voõkarica. U godinama sa obilnim urodom,konzumirañe ÿira i bukvice poøiñe u jesen i nastavça se u proleõe na-redne godine (Schley , L. i Ro per , T., 2003). Stoga, uticaj krupne divçaøina åumsku vegetaciju treba neprekidno pratiti i utvræivati na stalnimkontrolnim povråinama (Per ko , F., 1988).

Zdravstveno stañe åuma u Nacionalnom parku „Æerdap“, pre svegakitñakovih, koje su i najvaÿnija zimska staniåta krupne divçaøi, nijezadovoçavajuõe skoro na celoj povråini Nacionalnog parka åto kaoproblem postoji viåe od dvadeset godina (Kr stiõ, M., 1989, 2003, Me da-re viõ, M., et al., 2001b). Pri tome su, starosna struktura kitñakovih åu-ma i stvarni razmer dobnih razreda veoma nepovoçni zato åto je velikouøeåõe zrelih i prezrelih sastojina. To ukazuje na potrebu i nuÿnostñihovog obnavçaña, ali i na moguõu pojavu oåteõivaña i preteranog ob-

JANUAR–JUN, 2006. 23

jedaña podmlatka. Koliøina prirodne hrane u åumskom kompleksu, poredostalog, zavisi i od uøeåõa i prostornog rasporeda povråina koje se ob-navçaju, zbog toga åto je na ñima ponuda prirodne hrane veoma velika: odzeçastih biçaka do ÿbunastih vrsta i åumskog podmlatka. Zbog toga sekrupna divçaø u ñima rado zadrÿava i pronalazi hranu øak i u najnepo-voçnijim zimskim uslovima (Per ko , F., 1988). Na znaøaj i potrebu zaåti-te sastojina kitñaka na ovom podruøju u fazi podmlaæivaña ukazuje Kr-stiõ (1989, 2003). Zato je ciç ovog rada da se utvrdi uticaj krupne divça-øi (jelen i srna) na åume hrasta kitñaka u Nacionalnom parku „Æerdap“i da se istraÿi uøestanost i stepen oåteõivaña vegetacije u spratu ÿbu-ña i drveõa.

2. OBJEKAT ISTRAŸIVAÑA I METOD RADA

Istraÿivaña su sprovedena u åumama hrasta kitñaka (GJ „Zlatica“ i„Boçetinska reka“), koje se nalaze iznad naseça Doñi Milanovac i Bo-çetin, i predstavçaju stalna zimska staniåta krupne divçaøi. Ukupnapovråina GJ „Zlatica“ iznosi 2988 ha (98% su åume), dok ukupna povråi-na GJ „Boçetinska reka“ iznosi 4198 ha (99% su åume). Reçef je veomaizraÿen øestom smenom vodotoka. Podruøje se geomorfoloåki karakte-riåe uskim i oåtrim grebenima, strmim stranama, i plitkim i dubokimuvalama. Nadmorska visina se kreõe od 120 do 803 m. Klima podruøja je hu-midna-umereno kontinentalna. Proseøna viåegodiåña vrednost godiå-ñe sume padavina iznosi 784 mm, dok proseøna viåegodiåña sredña go-diåña temperatura vazduha iznosi od 6,2 do 9,5 0C u odreæenim visinskimpojasevima.

Uticaj krupne divçaøi na vegetaciju u spratu ÿbuña i drveõa, utvr-æen je po metodi analize razvoja podmlatka na trajnim neograæenim povr-åinama (Ve se l iø , Ÿ., 1981, Per ko , F., 1982). Prikupçañe terenskih poda-taka izvråeno je u februaru 2006. godine, tako åto je u kitñakovim åu-mama objektivno razmeåteno (600×600 do 1000×1000 m) i trajno obeleÿe-no 15 neograæenih povråina. Tri povråine imaju veliøinu 14×14 m, dokostale povråine imaju veliøinu 7×7 m. Na ñima je evidentirana vegeta-cija u spratu ÿbuña i drveõa, pri øemu je za svaku vrstu drveõa utvræenokoliko ima jedinki u podmlatku i koliki je ukupan broj oåteõenih jedin-ki. Jedinka je oceñena kao oåteõena u sluøaju da se na ñenoj stabçicimogla uoøiti deformacija usled oåteõeña vrånog i boønih izbojaka, bezobzira kad je oåteõeñe nastalo. Uticaj na sprat ÿbuña oceñen je sa 0(nema tragova objedaña), 1 (objedenost iznosi do 30%), 2 (objedenost izno-si 30-50%) i 3 (objedenost je veõa od 50%). Osim toga, za svaku neograæenupovråinu upisani su sledeõi podaci: poloÿaj, datum, ekspozicija, obliki nagib terena, kao i zastrtost tla kroåñama drveõa i ÿbuña (tri kate-gorije sklopa: prva - do 0,5; druga - od 0,6 do 0,8; i treõa - od 0,9 do 1,0). Ste-pen oåteõeña podmlatka drvenastih vrsta, odreæen je prema podacima ko-je navodi Øop (1991) u zavisnosti od toga koji su izbojci na podmlatku ob-jedeni (boøni - I stepen, vråni - II stepen, boøni i vråni - III stepen).Podmladak je razvrstan u pet visinskih razreda: prvi (do 15 cm), drugi(16-30 cm), treõi (31-60 cm), øetvrti (61-150 cm) i peti (151-200 cm).

24 „[UMARSTVO” 1

Uticaj krupne divçaøi oceñen je i na osnovu pomoõnih indikatora(Re i mo ser , F., et al., 1999), odabranih da u najveõoj meri odgovaraju sta-niånim uslovima Nacionalnog parka i kitñakovim åumama. Uticaj naåumsku vegetaciju oceñuje se kao:

1) veoma jak - ne postoji sprat ÿbuña, podmladak drvenastih vrstastagnira u rastu i propada usled objedaña, dominiraju biçne vrste kojekrupna divçaø retko konzumira, linija objedaña je veoma jasna na zrelimstablima, izmet od krupne divçaøi je veoma brojan, na oborenim stabli-ma i granama postoje tragovi guçeña kore, na nepristupaønim mestima zadivçaø zastupçene su u velikom broju preferirane i na objedañe oset-çive biçne vrste;

2) jak - ÿbuñe je retko ili se suåi, linija objedaña postoji na zrelimstablima, dominiraju biçne vrste koje krupna divçaø retko konzumira,guçeñe kore je mestimiøno prisutno, izmet od krupne divçaøi je brojan;

3) umeren - na pojedinaønom ili grupimiønom ÿbuñu postoje tragoviobjedaña, zastupçene su preferirane i na objedañe osetçive biçne vr-ste, izmet od krupne divçaøi je redak, ne postoje tragovi guçeña kore;

4) beznaøajan - dobro razvijen sprat ÿbuña, linija objedaña nije vid-çiva, prizemna vegetacija je bujna na mestima gde nema ÿbuña, dominira-ju na objedañe osetçive biçne vrste, pod razreæenim sklopom postojipodmladak drvenastih vrsta, izmet i tragovi krupne divçaøi se teåkopronalaze, nema guçeña kore, objedeni izbojci su retki ili ne postoje;

5) ne postoji - nema objedaña u spratu ÿbuña, nema izmeta i tragovakrupne divçaøi, nema objedenih izbojaka.

Podaci o brojnosti i odstrelu krupne divçaøi dobijeni su od struønesluÿbe Nacionalnog parka, dok su informacije o staniåtu i stañu kit-ñakovih åuma, preuzete iz vaÿeõih Posebnih osnova za gazdovañe åuma-ma (1997, 1998).

3. REZULTATI ISTRAŸIVAÑA I DISKUSIJA

3.1. Rasprostrañenost kitñakovih åuma

Kitñakove åume u GJ „Zlatica“ (tabela 1) zauzimaju 960 ha (32,5%),dok kitñakovo-bukove åume zauzimaju 335 ha (11,4%). Nalaze se na nad-morskoj visini od 120 do 800 m, na svim ekspozicijama terena (dominirajuÿna i ñene varijante). Oblik terena je uglavnom strana, dok nagib uproseku iznosi 250. U celini posmatrano, kitñakove åume zauzimaju po-lovinu ukupne obrasle povråine i imaju veoma povoçan prostorni ra-spored za gajeñe krupne divçaøi, jer su prisutne u 83 odeçeña, a povråi-na odseka u proseku iznosi 9 ha (0,6-37,0 ha). Sliøno tome, kitñakove åu-me u GJ „Boçetinska reka“ zauzimaju 931 ha (22,5%), dok kitñakovo-buko-ve åume zauzimaju 147 ha (3,5%). Nadmorska visina se kreõe od 190 do750 m. Zastupçene su sve ekspozicije, dok su oblici terena, uglavnom,strana i greben. Ñihov prostorni raspored je, takoæe, veoma povoçan zagajeñe krupne divçaøi - prisutne su u 84 odeçeña, a proseøna povråinaodseka iznosi 7 ha.

JANUAR–JUN, 2006. 25

Tabela 1 – Rasprostrañenost tipova hrastovih åumaTable 1 – Distribution of oak forest types

Visoke åume dominiraju u GJ „Zlatica“ (zauzimaju 96% ukupne povr-åine, ali se odlikuju niÿim stepenom oøuvanosti), dok u GJ „Boçetinskareka“ dominiraju izdanaøke oøuvane åume. Stañe åuma po meåovitostije osredñe zato åto su u velikoj meri zastupçene øiste sastojine, pre sve-ga, bukove koje prema pojedinim autorima (Ka tre ni ak , J. i Hrn øi ar , M.,1983) imaju najmañi prirodni kapacitet za ishranu krupne divçaøi. Me-æutim, planirano je da se gazdinskim merama forsiraju zateøeni pleme-niti liåõari, kako bi se monodominantne åume postepeno prevele u po-lidominantne, i na taj naøin uveõala ñihova bioloåka stabilnost iprirodna vrednost (1997, 1998). Stoga su u ovim gazdinskim jedinicama,svetle i tople kitñakove åume, najvaÿnija zimska staniåta gajene krup-ne divçaøi. Prouøavaña vegetacije ukazuju na ñihov razliøit flori-stiøki sastav (Cvje ti õa nin, R., 2005), a time i na bogatu i raznovrsnuprehrambenu bazu. Prostorni raspored kitñakovih sastojina pojedinihklasa starosti u GJ „Zlatica“, koji je vaÿan pri ureæeñu åumskog kom-pleksa sa glediåta gajeña divçaøi (Jo viõ, D., 1969), veoma je nepovoçanzato åto dominiraju dozrevajuõe, zrele i prezrele sastojine, koje se ka-rakteriåu i slabim zdravstvenim stañem.

3.2. Pojava i intenzitet oåteõivaña kitñakovih åuma

Gajena krupna divçaø (jelen i srna), a u mañem obimu i zec, oåteõuju uanaliziranim kitñakovim åumama podmladak drvenastih vrsta, koru na

Tip åume

Gazdinska jedinica Ukupno„Æerdap“„Zlatica“ „B. reka“

ha % ha % ha %

Tip åume kitñaka i graba malih nadmorskihvisina (Querco Carpinetum higrophillum) narazliøitim zemçiåtima (kod 265)

280,14 9,5 71,20 1,7 1498,2 4,0

Tip åume kitñaka i cera (Quercetum petrae-ae-cerris pauperum) na kiselim smeæim i lesi-viranim kiselim smeæim zemçiåtima (kod465)

121,61 4,1 103,94 2,5 1159,6 3,1

Tip åume kitñaka (Quercetum montanum typi-cum) na kiselim smeæim zemçiåtima (kod481)

286,92 9,7 353,50 8,5 1043,5 2,8

Tip åume kitñaka sa belom lipom (Quercetummontanum tilietosum tomentosae) na umerenoskeletnim, preteÿno dubokim skeletnim ki-selim smeæim zemçiåtima (kod 487)

270,51 9,2 383,09 9,2 833,9 2,2

Tip åume kitñaka sa mahovinom (Musco-Que-rcetum montanum) na erodiranom, skeletnom,jako kiselom smeæem zemçiåtu (kod 489)

- - 19,05 0,5 85,1 0,2

Tip åume bukve i kitñaka (Querco-Fagetumtypicum) na kiselom smeæem do lesiviranomkiselom smeæem zemçiåtu (kod 602)

334,87 11,4 147,41 3,5 793,1 2,1

26 „[UMARSTVO” 1

mladim stablima i ostale vrste iz sprata ÿbuña. Najøeåõi i najraspro-strañeniji vid oåteõeña je objedañe vrånih i boønih izbojaka na pod-mlatku drvenastih vrsta (slika 1 i 2), usled øega se takve jedinke raøvaju,deformiåu ili propadaju (slika 3 i 4). Oåteõivañe kore mladih staba-la, kako øeåañem parogova (jelen i srndaõ) tako i øeåañem oøñaka (div-çi vepar), zastupçeno je samo na pojedinaønim stablima (slika 5 i 6).

Rezultati ovog rada se uglavnom slaÿu sa podacima koje navodi Øop(1991), koji istiøe da intenzitet objedaña zavisi od sastava i struktureåume, uøestanosti biçnih vrsta iz sprata ÿbuña i prizemne flore, broj-nog staña populacije, ekspozicije terena, klimatskih prilika u toku zi-me i dopunskog prihrañivaña.

Slika 1 i 2 - Objedañe izbojaka na podmlatku hrasta kitñakaFigure 1 and 2 - Browsing of shoots on sessile oak regeneration

Slika 3 i 4 - Raøvasto razvijañe (levo) i propadañe podmlatka (desno) usled objedaña Figure 3 and 4 - Forked growth (left) and the destruction of regeneration (right) due to browsing

JANUAR–JUN, 2006. 27

Slika 5 i 6 - Oåteõeña kore mladih stabala øeåañem parogova (levo) i oøñaka (desno)Figure 5 and 6 - Bark iñury of young trees by antler (left) and canine (right) rubbing

U ranijim istraÿivañima na podruøju Nacionalnog parka „Æerdap“(Haœi-Pavloviõ, M., 1986), utvræeno je da krupna divçaø ne oåteõuje mla-da stabla drvenastih vrsta guçeñem kore, veõ da se jedino na pojedinaø-nim stablima lipe oåteõuje kora øeåañem parogova (øiåõeñe od „ba-sta“), åto dokazuju i rezultati istraÿivaña u ovom radu.

Biçne vrste iz sprata ÿbuña i prizemne flore, koje su evidentiranetokom februara na 15 neograæenih povråina postavçenih u razliøitimtipovima kitñakovih åuma (481, 487, 465, 265 i 602), prikazane su u tabe-li 2. Proseøni stepen objedaña sedam evidentiranih vrsta iznosi 1,07(objedenost se kreõe od 30 do 50%). Najveõi stepen objedaña utvræen jekod bråçana (Hedera helix), obiøne kurike (Evonymus europaea) i kupine(Rubus hirtus).

Tabela 2 Uøestanost pojavçivaña i stepen oåteõeña ÿbunastih vrsta i prizemne flore

Table 2 Frequency and degree of iñury to shrubby species and ground flora

Biçna vrsta

Pojavçivañe vrste na broju povråina Proseøni

stepenobjedaña

Stepen objedañaUkupno

0 1 2 3

1. Jednosemeni glog (Crataegus monogyna) 5 2 2 - 9 0,67

2. Dren (Cornus mas) 3 1 1 - 5 0,60

3. Divça åçiva (Prunus cerasifera) 3 - - - 3 0,00

4. Obiøna kurika (Evonymus europaea) - - 2 1 3 2,33

5. Kupina (Rubus hirtus) 1 1 3 1 6 1,67

6. Veliki jeremiøak (Daphne laureola) - 1 - - 1 1,00

7. Bråçan (Hedera helix) - - - 1 1 3,00

Ukupnon 12 5 8 3 28 1,07

% 42,8 17,9 28,6 10,7 100

28 „[UMARSTVO” 1

Prema istraÿivañima u Francuskoj (Ci bi en , J., et al., 1988) bråçanzauzima znaøajno mesto u ishrani srneõe divçaøi, dok su prema rezulta-tima istraÿivaña u Sloveniji (Per ko , F., 1982) visoki stepeni objedañakarakteristiøni za one vrste ÿbuña koje se pojavçuju na mañem brojukontrolnih povråina i u mañem obimu, ali da pri tome, mnogo ne zaosta-ju ni one vrste ÿbuña koje se uøestanije pojavçuju.

Evidentirani podmladak drvenastih vrsta obuhvata 1309 jedinki, azastupçeno je osam vrsta drveõa, meæu kojima dominiraju kitñak i belalipa, potom grab, crni jasen, klen, bukva, cer i gorski javor (tabela 3),åto ukazuje na floristiøko bogatstvo analiziranih kitñakovih åuma.Krupna divçaø, a u mañem obimu i zec, objedañem su oåtetili 520 jedin-ki (40%). Podmladak je oåteõen, uglavnom, usled viåegodiåñeg objeda-ña vrånog izbojka (30%), vrånog i boønih izbojaka (8%) ili iskçuøivoboønih izbojaka (2%). Uticaj krupne divçaøi na podmladak drvenastihvrsta je izraÿen, sliøno kao i na biçne vrste iz sprata ÿbuña i prizem-ne flore. Objedañem je, u najveõoj meri, oåteõen podmladak gorskog javo-ra (77%), klena (48%), kitñaka (44%) i cera (42%), potom graba (37%),bele lipe (36%), bukve (29%) i crnog jasena (23%). Dobijeni rezultatipokazuju da se u analiziranim kitñakovim åumama, prema ugroÿenostiod krupne divçaøi, pre svih, izdvajaju gorski javor i klen (primeåane vr-ste) i kitñak kao dominantna vrsta drveõa.

Prava slika o stepenu koriåõeña podmlatka za ishranu krupne div-çaøi, dobija se jedino ñegovim razvrstavañem u razliøite visinske ra-zrede i analizom, pre svega, onog podmlatka kojeg krupna divçaø u veõojmeri koristi za ishranu - podmladak se prvenstveno objeda i zato je najdo-stupniji sav podmladak veõi od 30 cm (Per ko , F., 1982). Stoga je evidenti-rani podmladak razvrstan prema vrstama drveõa i visinskim razredima (ta-bela 3). Od ukupnog evidentiranog podmlatka drvenastih vrsta (n = 1309), vi-sinskom razredu 61-200 cm pripadaju 484 jedinke ili 37%, åto se u izvesnojmeri moÿe objasniti uticajem krupne divçaøi, odnosno objedañem podmlat-

Tabela 3 - Zastupçenost podmlatka prema vrstama drveõa i visinskim razredima

Table 3 - Regeneration percentage by tree species and height classes

Vrsta drveõa

Visinski razred (cm)

0 – 200 16 - 200 31 - 200 61 - 200

n % n % n % n %

1. Kitñak (Quercus petraea agg.) 580 44,3 489 40,9 290 33,6 132 27,3

2. Cer (Quercus cerris) 12 0,9 9 0,7 2 0,2 - -

3. Bela lipa (Tilia argentea) 223 17,1 222 18,6 180 20,8 115 23,8

4. Grab (Carpinus betulus) 158 12,1 152 12,7 131 15,2 82 16,9

5. Crni jasen (Fraxinus ornus) 135 10,3 127 10,6 89 10,3 43 8,9

6. Klen (Acer campestre) 130 9,9 128 10,7 121 14,0 87 18,0

7. Gorski javor (Acer pseudoplatanus) 13 1,0 13 1,1 9 1,0 5 1,0

8. Bukva (Fagus moesiaca) 58 4,4 56 4,7 42 4,9 20 4,1

Ukupno 1309 100 1196 100 864 100 484 100

JANUAR–JUN, 2006. 29

ka u onim visinskim razredima koji su joj tokom cele godine dostupni. Pritome, rezultati ovog rada pokazuju da je u analiziranim kitñakovim åumamazastupçenost podmlatka kitñaka (dominantne vrste drveõa) smañena u po-sledñem visinskom razredu za 17%, dok je istovremeno zastupçenost pod-mlatka bele lipe i graba (bioloåki jaøih drvenastih vrsta) poveõana za 7%odnosno 5%.

Uporedo sa raåõeñem podmlatka, poveõava se i verovatnoõa da õe onbiti oåteõen usled objedaña vrånog ili boønih izbojaka (slika 7). Pod-mladak iz niÿih visinskih razreda (do 30 cm), uglavnom je zaåtiõen u to-ku zime sneÿnim pokrivaøem, dok je podmladak iz posledñeg visinskograzreda veõ prerastao kritiønu granicu objedaña. Stoga su oåteõeña odobjedaña najveõa na podmlatku koji ima visinu od 31 do 150 cm, åto se ja-sno odraÿava na zastupçenost drvenastih vrsta u razliøitim visinskimrazredima. Izmeæu drvenastih vrsta, koje su evidentirane u ovim istra-ÿivañima, postoje velike razlike u proseønoj visini podmlatka. Najveõuvrednost ima podmladak graba, srebrne lipe i klena (preko 80 cm), a naj-mañu podmladak kitñaka (45 cm) i cera (25 cm).

Slika 7 – Struktura podmlatka prema visinskim razredima i oåteõenostiFigure 7 – Structure of the regeneration by height classes and iñury

U istraÿivañima sprovedenim u Øeåkoj (Øer mák , P., 1998), na osno-vu uporeæivaña visine podmlatka iz ograæenih (kontrolnih) i neograæe-nih povråina, utvræeno je da izmeæu podmlatka starosti 3-5 godina po-stoje najizraÿenije razlike (20-80 cm), koje su øesto bile veõe od 60%proseøne visine u kontrolnoj povråini, dok je maksimalna razlika u vi-sini podmlatka iznosila 136 cm (beli jasen starosti 7 godina). U Slove-niji je primenom iste metode (Per ko , F., 1982), utvræen znaøajan uticajkrupne divçaøi na rast podmlatka jarebike i gorskog javora. Tako su na

0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

0-15 16-30 31-60 61-150 151-200

visinski razred (cm)

N (k

om)

oštećeno

neoštećeno

30 „[UMARSTVO” 1

neograæenim povråinama zdravi izbojci jarebike dostizali 27-52% visi-ne zdravih izbojaka iz ograæenih povråina, dok su ove vrednosti za gor-ski javor iznosile 57-76%, åto ukazuje da je jarebika ugroÿenija. PremaVe se li øu (1980) intenzivno objedañe bukovog podmlatka znaøajno utiøena smañivañe visinskog prirasta, dok se ñegova brojnost usled toga nesmañuje u znaøajnoj meri.

Razliøit podmladni potencijal i selektivni uticaj krupne divçaøimogu dovesti do dominacije pojedinih drvenastih vrsta ili pojedinih vr-sta u spratu ÿbuña i prizemne flore. Tako je, na primer, usled veõeg ob-jedaña jelovog podmlatka, bukva poøela da dominira kao drvenasta vrstau jelovo-bukovim åumama Slovenije (Ac ce to , M., 1988). U nizijskim liå-õarskim åumama Velike Britanije (Kirby , K., 2001), usled poveõavañabrojnosti jelenske divçaøi, redukovala se zastupçenost Rubus fruticosusi drugih visokorastuõih aromatiønih i lekovitih biçaka i paprati (izu-zev Pteridium aquilinum). Za jelensku divçaø je utvræeno u Nemaøkoj (Kra-us , P., 1987), da pri gustini populacije veõoj od 3 jedinke na 100 ha, nastajeznaøajna redukcija u pogledu broja i zastupçenosti drvenastih, ÿbuna-stih i zeçastih vrsta, dok se nasuprot tome broj i zastupçenost trava po-veõavaju. Meæutim, do vidçivih promena u sastavu i rasprostrañenostivegetacije moÿe doõi i pri mañoj gustini populacije (1,5 jedinki na 100ha), naroøito u siromaånim åumskim staniåtima - IV bonitetni razred(Üec ker mann , E., 1960).

U Nacionalnom parku „Æerdap“, srna je najrasprostrañenija i naj-brojnija gajena krupna divçaø (736 jedinki u proleõe 2005. godine), potomjelen (300 jedinki), divça sviña (350 jedinki) i divokoza (106 jedinki).Meæutim, viåe od 70% jelenske divçaøi se nalazi u samo dve gazdinskejedinice: „Zlatica“ i „Boçetinska reka“. Buduõi da je ñihova ukupna po-vråina 7186 ha, to znaøi, da je gustina jelenske divçaøi 3 jedinke na 100ha, ali je na istom prostoru, evidentirano i viåe od 200 jedinki srneõedivçaøi, åto jasno ukazuje da se pri obnavçañu kitñakovih åuma moÿeoøekivati veliki uticaj na podmladak. U tri prethodne lovne sezone(2003/04-2005/06) ulovçene su 42 jedinke srneõe i 11 jedinki jelenske div-çaøi, pri øemu u strukturi ulova dominiraju muÿjaci. Meæutim, ulovçe-na su i tri vuka (ÿenka i dva muÿjaka), dok je u toku ovih istraÿivaña najednom lokalitetu viæen trag vuka, åto ukazuje da je ovaj krupni predatorstalno prisutan i da utiøe na redukciju brojnosti krupne divçaøi. Uistraÿivañima u Istoønoj Nemaøkoj (An sor ge , H., et al., 2006), krupnadivçaø je bila zastupçena u 97% analiziranih uzoraka ishrane, åto jeøinilo 99% od ukupne konzumirane biomase (srna je najvaÿnija vrsta ple-na - bila je zastupçena u 50% analiziranih uzoraka).

U ovim istraÿivañima nisu konstatovana oåteõeña mladih stabalausled guçeña kore. Tragovi objedaña postoje na pojedinaønom ili grupi-miønom ÿbuñu, ali je uprkos tome, sprat ÿbuña dobro izraÿen i bogatvrstama. Naime, evidentirano je 15 biçnih vrsta: jednosemeni glog, dren,divça åçiva, obiøna kurika, kupina, veliki jeremiøak, bråçan i pod-mladak kitñaka, bele lipe, graba, crnog jasena, klena, bukve, cera i gor-skog javora. Pri tome je, na jednoj povråini veliøine 7×7 m (GJ „Boçe-tinska reka“, odeçeñe 2, odsek b) evidentiran podmladak od øak sedam dr-

JANUAR–JUN, 2006. 31

venastih vrsta. Izmet od krupne divçaøi je brojan u kitñakovim åumama(tople i sunøane strane), ali su zastupçene biçke koje krupna divçaø ra-do konzumira (na primer, bråçan i kupina), pri øemu linija objedaña ni-je vidçiva na zrelim stablima. Na osnovu iznetih rezultata oceñuje se daje uticaj krupne divçaøi na vegetaciju umeren i da ne ugroÿava potenci-jal prirodnog obnavçaña kitñakovih åuma.

4. ZAKÇUØCI

Na osnovu sprovedenih istraÿivaña doålo se do sledeõih zakçuøaka:• u analiziranim kitñakovim åumama, objedañe vrånih i boønih iz-

bojaka na podmlatku drvenastih vrsta i na pojedinim vrstama iz sprataÿbuña, predstavça najuøestaniji i najrasprostrañeniji vid oåteõeña odstrane krupne divçaøi (Cervus elaphus i Capreolus capreolus), a u mañemobimu i od zeca (Lepus europaeus);

• objedenost evidentiranih ÿbunastih vrsta iznosi od 30-50%, a naj-veõi stepen objedaña utvræen je kod bråçana (Hedera helix), obiøne kuri-ke (Evonymus europaea) i kupine (Rubus hirtus);

• na podmlatku evidentiranih drvenastih vrsta (Acer pseudoplatanus,Acer campestre, Quercus petraea agg., Quercus cerris, Carpinus betulus, Tiliaargentea, Fagus moesiaca i Fraxinus ornus) postoje oåteõeña koja su, uglav-nom, rezultat viåegodiåñeg objedaña vrånog izbojka (30%), vrånog iboønih izbojaka (8%) ili samo boønih izbojaka (2%);

• prema ugroÿenosti od krupne divçaøi, pre svih, izdvajaju se gorskijavor i klen (primeåane vrste) i kitñak kao dominantna vrsta drveõa;

• u visinskom razredu od 61 do 200 cm, zastupçene su 484 jedinke ili37% od ukupnog evidentiranog podmlatka, åto se objaåñava uticajemkrupne divçaøi, jer ona u najveõoj meri objeda podmladak koji ima visinuod 31 do 150 cm;

• u regulisañu brojnosti gajene krupne divçaøi, veoma vaÿno mestozauzima vuk (Canis lupus), koji je stalno prisutan na podruøju Nacional-nog parka;

• rezultati ovog rada pokazuju da je u GJ „Zlatica“ i „Boçetinska re-ka“, uticaj krupne divçaøi na vegetaciju umeren, ali da se pri obnavçañukitñakovih åuma moÿe oøekivati mnogo veõe objedañe podmlatka;

• imajuõi u vidu pojavu objedaña podmlatka kitñaka i ñen znaøaj uprirodnom obnavçañu, kao i nepovoçno zdravstveno stañe kitñakovihåuma, smatramo da zapoøeta istraÿivaña treba nastaviti i u buduõnosti.

LITERATURA

Ac cet to M. (1988): Raziskave in ocena vpliva divjadi na gozdno vegetacijo Slovenije, Gozd-divjad: zbirka referatov in razprav z republiåkega posvetovaña v Çubçani 1988, 23-30.

An sor ge H . , Kluth G . , Hah ne S . (2006): Feeding ecology of wolves Canis lupus retur-ning to Germany, Acta Theriologica 51: 99-106.

Bo jo viõ D. (1968): Sastav, rasprostrañeñe i stañe populacija makrofaune naåirem podruøju Æerdapa, Åumarstvo 7-8: 47-57.

32 „[UMARSTVO” 1

Ce der lund G . , Berg qvis t J . , Kjel lan der P . , Gil l R . , Ga il lard J . , Bo i sa u bertB . , Bal lon P . , Dun can P. (1998): Managing roe deer and their impact on the environ-ment: maximising the net benefits to society, The European Roe Deer: The Biology of Suc-cess, (Eds. R. Andersen, P. Duncan and J.D.C. Linnell), Scandinavian University Press,Oslo, 337-372.

Ci bi en C . , Bo u tin J .M . , Ma i ze re t C . (1988): Einfluß des Rehwildes (Capreolus capre-olus) auf zwei verschiedene Waldbestände in Abhängigkeit von seiner Populationsdichte,Zeitschrift für Jagdwissenschaft 34: 232-241.

Cvje ti õa nin R. (2005): Åumske fitocenoze Nacionalnog parka „Æerdap“, Tipoviåuma Nacionalnog parka „Æerdap“, (eds. Medareviõ M.), Åumarski fakultetBeograd: Ministarstvo za nauku i zaåtitu ÿivotne sredine Republike Srbije,Zemun, 1-150.

Øer mák P. (1998): Vliv sudokopytníku na lesní ekosystémy Moravy, Lesnictví 44: 278-287.Øop J. (1988): Kritiøna ocena gospodarjeña z jeleñado v Sloveniji zunaj rajoniziranega

obmoøja z ozirom na åkode v gozdovih, Gozd-divjad, Zbirka referatov in razprav, Çub-çana, 47-61.

Øop J. (1991): Åteta koju divçaø nanosi åumi, Velika ilustrovana enciklopedija lovstva, kñiga1, (Eds. S. Stankoviõ), Beograd-Graæevinska kñiga : Novi Sad-Dnevnik, 390-396.

Øop J., Simoniø A. (1962): Bioloåka in tehniøna zaåøita gozda pred poåkodbami velike div-jadi, Inåtitut za gozdno in lesno gospodarstvo Slovenije, Çubçana, 1-148.

Ha œi-Pav lo viõ M. (1986): Stañe i karakteristike populacija jelenske divçaøiu Severoistoønoj Srbiji, magistarski rad u rukopisu, Åumarski fakultet Uni-verziteta u Beogradu, Beograd, 1-136.

Holý J. (1983): Food ecology of boar from the viewpoint of demage to forestry and agricul-ture, Folia Venatoria 13: 51-63.

Jo viõ D. (1969): Problemi usklaæivaña åumskog i lovnog gazdovaña, Jelen 7: 5-38.Ka tre ni ak J . , Hrn øi ar M. (1983): Evaluation of the present state of game reserves of the

State Forests in Slovakia, Folia Venatoria 13: 163-179.Kirby K. (2001): The impact of deer on the ground flora of British broadleaved woodland,

Forestry 74: 219-229.Kra us P. (1987): Vegetationsbeeinflussung als Indikator der relativen Rotwilddichte, Zeit-

schrift für Jagdwissenschaft 33: 42-59.Kr stiõ M. (1989): Istraÿivañe ekoloåko-proizvodnih karakteristika kitñako-

vih åuma i izbor najpovoçnijeg naøina obnavçaña na podruøju severoistoøneSrbije, Doktorska disertacija, Åumarski fakultet, Beograd.

Kr stiõ M. (2003): Kitñakove åume Æerdapskog podruøja - stañe i uzgojne mere,Monografija, Akademska misao, Beograd.

Me da re viõ M. , Ban ko viõ S. , Pan tiõ D. (2001a): Stañe åuma u nacionalnimparkovima Srbije, Zaåtita prirode 53: 5-19.

Me da re viõ M., Jo va no viõ B. , Ban ko viõ S. , Ka ra œiõ D. (2001b): Åume Æer-dapa, Doñi Milanovac : Nacionalni park „Æerdap“, Beograd : Ecolibri, 1-150.

Per ko F. (1982): Metode in prvi izsledki kvantificiraña vpliva divjadi na gozdno vegetacijo,Gozd-divjad, Gozdarski åtudijski dnevi v Çubçani, Çubçana, 121-160.

Per ko F. (1988): Naloge gozdarskih organizacij pri urejañu odnosov gozd-divjad, Gozd-div-jad, Zbirka referatov in razprav, Çubçana, 63-71.

(1997): Posebna osnova za gazdovañe åumama za gazdinsku jedinicu „Zlatica“, Naci-onalni park „Æerdap“, Doñi Milanovac.

(1998): Posebna osnova za gazdovañe åumama za gazdinsku jedinicu „Boçetinskareka“, Nacionalni park „Æerdap“, Doñi Milanovac.

Re i mo ser F . , Arm strong H . , Suc hant R . (1999): Measuring forest damage of ungula-tes: what should be considered, Forest Ecology Management 120: 47-58.

JANUAR–JUN, 2006. 33

Schley L . , Ro per T. (2003): Diet of wild boar Sus scrofa in Western Europe, with particu-lar reference to consumption of agricultural crops, Mammal Review 33: 43-56.

Szu ki e l E. (1983): Research of the reduction of demage caused to Poland’s forests game,Folia Venatoria 13: 201-212.

Üec ker mann E. (1960): Wildstandsbewirtschaftung und Wildschadenverhütung beim Rot-wild, 1. Aufl. Hamburg, Berlin: Paul Parey Verlag.

Ve se l iø Ÿ. (1980): Analiza razvoja gozdnega mladja na Sneÿniåkem masivu v letih 1976 do1979, Pregled gojitve in odstrela jeleñadi v lovskem letu 1979, Sneÿnik, 1-10.

Ve se l iø Ÿ. (1981): Vpliv divjadi na obnovo jelovo-bukovih gozdov v okviru Notrañskegalovskogojitvenega obmoøja, Pregled gojitve in odstrela jeleñadi v lovskem letu 1980,Sneÿnik, 68-91.

EFFECT OF BIG GAME ON SESSILE OAK FORESTS IN THE NATIONAL PARK “ÆERDAP“

Dragan GaøiõMilun Krstiõ

Mlaæen Laketiõ

S u m m a r y

In sessile oak forests in the National Park “Æerdap“ 15 unfenced areas were objectively distribu-ted (600×600 to 1000×1000 m) and permanently marked, of which three are 14×14 m, and the otherareas are 7×7 m. On all plots, the vegetation of the shrub and tree layers was recorded, i.e. the numberof young plants of each tree species and the total number of iñured individuals. The effect on theshrub layer was evaluated as follows: 0 (no traces of browsing), 1 (browsing up to 30%), 2 (browsingup to 30-50%) and 3 (browsing greater than 50%). The degree of iñury to the regeneration of tree spe-cies was determined depending on the fact which shoots on the young plants were browsed, accordingto the data reported by Øop (1991). All the regeneration was classified into five height classes: thefirst (up to 15 cm), second (16-30 cm), third (31-60 cm), fourth (61-150 cm) and fifth (151-200 cm).The impact of big game was also evaluated based on the auxiliary indicators (Reimoser, F., et al.,1999), selected so as to suit maximally the site conditions of the National Park and sessile oak forests.

The browsing of seven identified shrubby species is from 30-50%, and the highest degree ofbrowsing is found on ivy (Hedera helix), European spindle tree (Evonymus europaea) and blackberry(Rubus hirtus). The young plants of the identified eight tree species (Acer pseudoplatanus, Acer cam-pestre, Quercus petraea agg., Quercus cerris, Carpinus betulus, Tilia argentea, Fagus moesiacaand Fraxinus ornus) have iñuries which are mainly the result of multiannual browsing of the apicalshoots (30%), apical and lateral shoots (8%) or only lateral shoots (2%). The most endangered speciesby big game are primarily sycamore maple and common maple (admixed species) and sessile oak asthe dominant tree species. In the density regulation of the reared big game (Cervus elaphus andCapreolus capreolus), a very important place is that of wolf (Canis lupus), which is permanently pre-sent in the area of the National Park. It can be concluded that the effect of big game on vegetation ismoderate, but a much greater browsing of the regeneration can be expected in the regeneration ofsessile oak forests.

34 „[UMARSTVO” 1