rava e· 1 l

Uuvjetništvo u ~1beniku t i S ~.a to in Sebenico

r d r 'l d Per , •J J 24 • 9. OB ' 'l ~~~- · ...• I CH~.

er ....... ._. ... . Y.Ku

P rt l, ... . .... .. : .. ... Al leg, .. .

r-----------------------, r-----------------------

1 PREDPLATNA CIEt A A GOD. K 2 • l • k v t tk l iZDAVATELJ, VLA T Il< l ODGO:J - A P6ooD. I -POJEDI 1 BROI2p. , ____ .....,

1'- tz az1 sva og ce vr a j--- voR ., uREDI': lK : VLAD. K u LI e

PREDPLATA E ALJE UREDNIS'rV - UVf~STBE PO CJENIKU il t POOODBI \. ______________________ J

God. l. ŠIBENIK, 24. rujna 1908. god.

Za materinjsku • v

rte e. U broju 3. našeg lista govorili smo

o nemaru vlade i njezin oj neozbiljn oj namjeri za riešenje jezičn og pitanje kod C. K. Ureda.

Danas možemo javiti na im čitaocima, da je g. namje tnik Nardelli ovih dana poslao pi mo našim zastupnicima, ko­jim pismom ih pozivlje na dogovor p o v j er J j i v i, da im iznese neka "te­meljna načelau, kako bi se imalo urediti jezično pitanje u našoj zemlji.

Dužnost i opomena našim zastupnicima.

Do danas tudjinski talijan ki jezik imao je prvenstvo u našoj zemlji. Ovim jezikom aovori tek petnae t hiljada stanovnika Dalmacije i to u oni ostanci hrvatskih poturica, koji amo tamo po našoj zemlji niču, ko kakove pečurke, koje misle okužiti cielu našu zemlju. Hrvat ldm jPzii<nm piše i govori po milijuna našega na­r:oda u zemlji i ovo po milijuna mo­_ralo se je klanjati ovoj šaki narodnih odmetnika.

Na narodnim je zastupnicima, koji su pozvani na dogovor, da ustanu od­važno i da reku g. namjestniku: mi ne tražimo, mi ne ištemo, mi ne ćemo "temeljna načela u, već mi ho­ćemo obće i posvemašno uvedenje našeg materinskog hrvatskog jezika kod svih ureda u Dalmaciji, jer je to pravo po božjem i prirodnom zakonu. Ovo pravo treba da bude ne kao što je danas, već hrvatski jezik mora biti uredovni, ili ti vam službeni jezik, u kom jeziku moraju s narodom našim obćiti sve vlasti u zemlji, a tako i vla~t sa vlasti.

Ovo je želja sveukupnog hrvatskog pučanstva u zemlji, a kad bi samo za dlaku naši zastupnici odmakli od ovoga, oni bi počinili izdajstvo narodno, od česa Bog sačuvao i njih i narod.

Što je otešćavalo riešenjejezičnog pitanja.

Ako jezično pitanje nije sve do danas riešeno, kako su naše potrebe, a onda pravo i pravica iziskivala, tome smo većim dielom krivi i · mi sami. Bili smo mlohavi i puzavci pred svakom talijanskom i li potalijančenom šugom. Svaki, koji je poznao pet besida talijanski, hotio je da ih u razgovoru upotrebi sa gosp. sudcem, poglavarom, financierom i žandarom. Ovako je bivalo po selima, a je li bolje pogra­dovima i varošima. Borme nije! Ta-

!ijanski po aradovima čuje se po vim gradskim ulicama, a osobito od to­božnjih Hrvata ; talijan ki vode naši trgovci svoje računske knjige; tali­janski pišu pisma trgovačkim kućama, tako da u neke trgovačke kuće , koje rade našim trgovcima, radi njih usi­lovani držati talijanske činovn ike, asvim, da ove kuće dopi uju hrvatski

ili !ovenski. Neki na yi trgovci Hrvati diče se povrh dućana talijanskom tablom. Oni sa sudom dopisiju, a tako i a vim vlastima amo talijanski.

Do ta je zaviriti u pop is veleporez­nika, osobito zadar koa okružja, pak da nas rumenilo oblije. Više od tri četvrtine Hrvata, tu upisanih, nose ta­lijanska imena a to ne što je to valjda izkrivljeno, nego jer tako gla e njihovi podpisi na udu .

ije li ov0 ranwta, a i nct B0ga griehota! arad vapi : daj mi vlado pravo jezika svoga u svim granama uprave, a tamo oni, koje narod hrani, ometaju narodu račune. Kao pošteni branioci istine, pozivljemo sve one te se hrvat kim imenom kite, da ovu po­griešku i narodnu ramotu odmah od­strane, jer ako to ne učine, udariti ćemo ozbiljno bez traha u druge žice. Hrvat ne smije e sramiti ni hrvatske rieči ni hrvatskog pisma. Sad smo na čistu !

Dužnosti Hrvata u našoj zemlji. Da olakotimo rad našim zastupni­

cima oko riešenja jezičnog pitanja u nay oj zemlji , dužnost je svih nas, da ih podupremo. Zato, pu če, čuj, što ćemo ti reći:

Kada ideš u dogan u, pitaj "b ul e t u" u hrvatskom jeziku. Kada financier dodje k tebi, da ti pregleda kota! ili "a p a l a t", ne o-ovori s njim nego hr­vatski. Ima li što da ti preda ili na­piše ne primaj, ako nije hrvatski i ne govori drugačije, pa i sve da znaš drugi jezik, nego hrvatski .

Zahtjevaj i traži, da ti bude sve napisano i riešeno što predaš ili prima y sa suda, državnog odvjetništva s ta­vularnog i sirotinjskog suda, pošte i brzojave, dogane i financialne straže, oružništva, poreznog ureda i poreznog nadzorništva, mjerača očevidnosti, po­glavar tva, vojničke vlasti i tako dalje samo hrvatski.

Na ovo imaš pravo i nitko nema pravo, da tebi šta priaovori , jer bi

Broj 22.

dotičnik povriedio zakon i bio bi od tebe tužen.

D biješ li u ruke koje pi mo, o udu ili koju mu drago kartu od on ih vlasti , vto smo ti naveli, a da nije napisana hrvatski odbije slobodno i bez milo-relja , a to ne jedan put, već sto puta,

pa i uviek, dok god dotepuza ne na­učiš pameti, jer naš !avni P1 era d ović nam veli) da po jeziku je mo ve što jesmo. Kada, puče, pišeš, ili dopusti v da ti e piše drugčije, a ne hrvatski , ti vriedjaš sebe, a opet ne znaš ni što primaš i od koga prima v. Ako e tko usudi amo malo ti zamiriti pogledaj ga orlovskim okom, a okolskom od­važnošću i u brk mu reci: " Di moj mili hrvat ki materinski jezik ne ao-poduje, tamo vladaju ·i gospoduju

nepravde, tam o vladaju nevjere, lje­no ti , razuzdanosti , nepo lušnosti , tvr­doglavo ti i druge o pačine '.

Ako bi se koje golobrado lacmanče na n V.(' v nje odvažne rie yi-u, udi lo ti što prigovoriti , ti težače mili, ti uzda­nico naroda, nedaj e me ti. e primaj spisa, a kad bi ti ga ilimice gurnuo u ruke, pokaži e brkatim čo­vjekom, baci mu pis u lice, ali takim načinom, da se ni tobom ni s drugim tvojim bratom težakom nikad v iše ne usudi po tupati ko s kakovom pod­dredjenom marvom.

Pokažimo e da smo ljudi, dostojni naših Javnih predja. Bacimo ve ob­zire i obveze naprama vakome, a vojujmo vi pod barjakom, na kom je napi ano: " Sve za hrvatsku mate­rinsku rieča.

Ne budemo li ovako radili vi ko jedan čovjek, zločinstvo vrhu našeg hrvatskog jezika i našeg narodnog po­niženja morati ćemo na ramotu našu i dalje trpiti.

Na rad, puče, pod barjakom za materinski hrvatski jezik odvažno, ju­nački, lažno i ustrajno pak će v viditi da vlada ne će imati srca da i na dalje vodi za nos tebe i tvoje zastup­nike.

Zastupnici neka riečju a ti dielom pokaži, puče, da i vie tan voji h prava i da čuvajući voj jezik, čuvaš ključ, koji će ti jednom razkinuti lance robovanja.

Rekosmo puče, vto nam je na duši, a ti poslušaj i ovako radi pak e ne boj . Zora bolje budućno ti za jati nam h oće !

' t 2.

Politika svećenstvo. Ill.

Tko je preporodio Dalmaci.iu? tko ji.! u tcžkoj borbi proti rn JO' U~nicim i Yla tim. proti \'Cliknj go. podi i narodnim izrodi m o v1c tio puk. branio njegova prava i po­\ ratio ga hrvat kom vom narodu nego ve­ćen. tvo? Tko je iZ\ o(tio ve narodne po­bjede nego u prvom redu sve·enici, 1 to

amo muče1 ičkim trudom i amozatajom, nealedajuć ebe, nego puk voj. Koji grad. koja varo·, koje elo u Dalmac1j1 ni p: imalo • veće n. tvo. kuje je prednjačilo u borbi za puk ~ voj? 1 ad kojim većenikorn nije e otupio du:man ki zub u mnoaoaodi'njoj trajnoj borbi? Lako je danas mladjim žeti, ~to su druai velikim trudom po ijali . Onda je treba lo biti umnim i značajnim junakom, jer e nije mjelo ni spomenuti ime Kro­\ ata-Hrvata. A ada na 'i laži-~ l obodnjaci

imadu rca derati e, da ne treba ve~enika

u politici ·amo zato. da otud je puk od. \'e­ćenika. da puk bude u njihovoj · tužbi. neka ih dil.e na rleća 'oja i viče: Živi ! Neka ih 'alje kao za tupnikt: u Beč i Zadar. a puku ~ to puče u repu.

Govore oni ada i opetuju majmun ki ono. :to su prvo talijana'i telalili: t ije za popa pačati • e u politiku! \'a ravno, njima nije talo dobro da e većenici kao inovi naroda pačaju u narodnu borbu. po:to je ta borba bila na kori t puka, a na zator narodnih du'mana. Tako bi i na~i novi nazovi pučki branitelji htjeli, da e većenik

ne pača u njihove po le, neka pusti njima pučku žetvu, da ženju po miloj \'Olji. Oni bi onda lako po voju uredili narodnu pod­vornicu, kako oni znadu bez Boaa i ' e ćenika, dakako amo na njihovu kori t. ili bolje, oni bi bili i Bogovi i svećenici. A to je sve po nauku njihovoga velikoga vodje Čeha ,\'\a aryka, koji uzgojen svećeničkim novcem i trudom u zastupničkoj kući nepriznaje ni Boga, ni bogorodice, a ko izdajnik roda svoga proti svim Sla­venima glasuje, da se Nijemcima na državni trošak, u českoj slavenskoj ze­mlji podigne akademija lijepih umjet­nosti. l tina je dakle, evo Ži\·a primjera. da tko ne ljubi Boga, ne ljubi ni domovine. a tko izda Boga, jo~ la~nje će izdati do­movinu.

Dana je obće žalovanje, da je viet iz­kvaren, da ve više pomanjkaju kr'ća n ke krjepo ti i plemenita čuvstva. Je t, ljud ko je družtvo bole no i u nazadku je, jer ga je sl obodnja~tvo pomaklo sa zdrava te­melja. H oće da otmu čovjeka uplivu Boga i j ere, pokvarili u gradove, pak ada hoće i ela. Varaju mali puk, razpaljuju stra ti i ebično t, da nevo ljn og čovj eka dovedu u

pohlepnu nep ra vednu borbu za prividnu korist, do noža, do krvi i trvi, da bez Boaa, bez vjere postane čovjek čovjeku

vukom. Tim duh om di 'u mnogi zakoni u drugim nekim državama, koji uredjuju nu­tarnje držav ne odnošaje u nauku, upravi i ud tvu , a pogubne njihove po ljedice ta­

kovim izbijaju plodom, da pametni i mi­aon i ljudi već uvidjaju potrebu povratiti e vjer kom temelju, biva Bogu i zakonu

Božjemu, jer na njemu počiva budućno t vakog naroda, kako je nedavno javno reka o

veliki učenjak Če h Randa, koj i nije ni pop ·1i fratar.

PR.-\ \ '.-\ Pl.JĆK.-\ LOBODA

Zakoni e h·araju u saborima, za sabor e biraju za tupnici, za lo ad n i ču kG mali

bob no,·i pučki prijatelji, a da ih dobri, mali puk obdari pO\'jerenjem, da po tanu pučki za tupnici i pučk i odYjetnici , da ebe pod kože. Ta puk je tara raja, koja napokon sve platiti mora.

Kod njihovog izbora, pri njihovim me­denim riečima. mož li svećenik držali e po strani, pa ruštati njima da varaju narod i da izabere one, koji bi t\•arali i glaso ,·ali zakone. koji bi bili protivni vjer kom čm·-tvu puka, koji nebi krvćan ki uredili i od­

aajali narod, koji nebi odgovarali potrebam puka, nego ga vodili u p ropa t? e, toga većenik ne mije i nemože učiniti, jer bi e

izne jerio svome znan ju, nebi bio pa tir, neao naJ·menik koii v id eći vuka o lavlja

b ' .

mu ovce nek kolje i vuče. Radi toaa, iz mržnje novi lobodari i pri­

jatelji itnoa pu ka, deru e ve u šesnae t, da bolje prevare puk: M i nemamo n1 ta proti Yjeri, ali doli • većen ici! Lud jaci, kako može ob tajati ~ttd bez udca, crkva i vjera bez ,· ećenika, koji tumače božanstveni zaloa vj ere.

većenika je bilo uviek odkada je svieta i vieka, ali zastupnika ni l.lemokrata nije bil o puč , dok puk nije dobio pravo gla­

O\'anja. \'eliki utemeljitelj neodvi no ti jedinjen ih

amerika n kih drŽa\ a \Va ynaton reče: e valJ· a nikada o udi ti • \·ećenika ni oteti

" e VJen. ni \'jeru puku otimati. Tko za tim ide bedak je ili zločinac ako i oboje nije". Ovo je rekao učenjak i državnik, koji ie na ča t čovječanstvu, koji nije se izo­brazio u kojoj kavani, nego e je mučio i borio na bojnom p-1lju za lobot.lu svoje domovine! Koji dakle puku otimlj u vjeru i dielega od svećenika, ti su, puče moj. be­daci ili zločinci, ili oboje zajedno.

Glasoviti englezki bi kup l amberland je rekao: Kad mo iz čovjeka izčupali vjeru, srušili mo državu. Protiv ovom velikom načelu rade i navi demokrati. Oni ojim radom hoće da ruše ono, ~to u sve­ćeniCI uradili za lobodu nave majke Hr­vat ke. Demokrati su sve amo ne Hrvali. Njima na~a mila Hrva tska leži na srcu, kao lanj ki nieg. Hrvat ki puče, upoznaj i zapamti dobro demokrat ke advokate, te narodne izjelice i izdajice.

Tko su socijalni demokrati? lma jedna tranka ljudi , koji obećavaju

narodu sve i va ~ta, koja kaže, da će narod oslobodili od vakoga zla, da će pretvoriti ovaj viel u raj zemalj ki. Ljud i, koji tako obećavaju, zovu se s o e i j a ln i d e m o­kr a t i. Ovi ljudi dolaze i k tebi , moj hr­vatski radni če ! l hoće da idje ~ za njima !

A što vri ede ta njihova ob ćanja? To ću ti kazati ptttem "P. P. Slobode" naveg miloa lista i alasila. Dokazati ću ti , da sva nji­hova o bećanja jesu na vrbi svirala.

!.

Socijalni demokrati kao blagajnici kr­vavih truda radnika.

a vietu je mn ožtvo stranaka i družtva, ali nijedna stranka, nijedn o družtvo ne može se di či ti a toliko varalica i lupeža, koliko

*) ocijal -dcm okrali su isto ko i naši soci­jalis ti, velika braća na 'ih demokratskih advokata.

Br. 22.

ocijalno demokrat ka tranka. Oni tako ba­rataju a krvavim novcem nevoljnog rad­nika, da e vaki čas čuje: ovaj socijalni demokrat izio je to, onaj pronevjerio ono.

A ipak, oni ti uviek viču, koliko ih arlo no i, da su oni najpo teniji. U vakoj p~e­nici ima kukolja, ali u hambaru ocijalnih demokrata kukolj prikriva pšenicu, a da t1 ne lažem moj brajane, po lušaj me i čuj!

l. U Li pskoj ( aska), dne 15. l O. l 91. dokazali su aovo rnici na skup ~tini priaodom bezpo lice novinarskih radnika, da je za iste bilo abrano 80.000 maraka, (marka je nevto manje od na~e krune) a od toga njihovi odbornic i u;::eli u ka o n a d n i e e 56.000 m ar a k a. P romi li, je li malo! što je o talo jadnim radnicima.

2. oci jalni demokrat Rudolf Zorn u Hall u pronevjerio je u hlje ecu siečnju g. 1891. oveću svotu njih ova družtva i od magli o.

3. ocijalni demokrat S i e l u Unnu u Ve tfalskoj, pobjegao je u veljači·g. 1890.

novcima, darovanima štrajkujućim rad­nicima.

4. God. 1 92. predsjednik obrazo van og družtva, demokrat j osip JUiich iztre e iz dru'tvene blagajne 792 marke i pobjegne.

5. Socijal-demokrat Vilim H a n z l er, kovač u .\\ anheimu i blagajnik radničke zad ruge u i tom arad u prisYoj i n e k u m a l e n k o t od 15.000 maraka i ne tade aa.

G. God. l 9-t. bilo je oci jal-demokrat ku o b ćin s k o v i e će mjesta N\arseilla raz­puvteno i kažnjeno radi pronevjerenja rad­ničkog novca.

7. a kup ~ ti ni "Arbei ter Bildungs Vereina" u Lindenu u Hanoveru, dr/ anoj dne I l. L g. l 95. i po lavilo e je, da je družtveni blagajnik o cijal-demokrat o b e n i e h t po­kupio -+036 maraka po blagajni i otišao u nezabora\' .

. Isto e je i po tavilo god. 1895. u družtvu "Deutscher Holza rbeiter verbandu " u Charlottenburgu, da je blagajnik socijal­demokrat Roman P o l e n z n i e k i pobjegao a cielim družtvenim imetkom.

9. o cijal-demokrat G u er i n u Marseillu utekao je aod. l 97. a 33.000 maraka.

10. o cijal-demokrat B or g u l a, pred-jednik bolničke blagajne u Beču, prone­

vjerio je god. l 97. 2040 kruna.

ll . oci jal-dem okrat Pr o h a e k a, bla-gajnik u Beču ao d. 1898. pronevjerio je 93 kruna.

12. Vencel K er n i č e k, blagajnik družtva pomoćnika u Pragu prisvojio je u par go­dina voticu od 10.000 kruna itd.

Mogao bi ti ovako, moj brate, ve do n oć i nabrajati poštenjake kod ocijalnih de­mokrata, ali pogadjam da bi ti želio znati za na ~ e hrvat ke so!:ijal-demokrate, pa ću te i u tome zadovoljiti. ocijal-demokrat je vugdi socijal-demokrat. U našim hrvatskim

zemljama, zahvaleći mil om Bogu nema ih puno, ali htjeli bi se ~iriti i tebe u njihovo kol o.privesti, nu nezaboravi na onu u kakvom si kolu, onako mora da igra v. Pa i ako ih je malo, vidi kakovi u po tenjaci.

l. U tvornici žigica u O ieku prije 3 go­dine pronevjerio je neki bravar do 300 K radničkog novca i pobjegao u Bosnu.

2. Franjo Gruber u Mitrovici pronevjerio je radnički novac i ode ,, magare preko bare" u Ameriku.

Br. 22.

3. Predsjednik kolara u Karlovcu g. 1906. za vrieme njihova ytrajka odpuhnu 200 K

njima pobjegao put Rieke. -L U Rumi osnova e socijal-demokrati

neko družtvo pod imenom "Dr u~ t v o z a podporu na tradalih radnika iz Rume i oko li ce". God. \ 907. radi ne­kakvih neuredno li kotar ka ob last zap licnila im je knjige i na la da su izjeli 1400 J<.

5. Prije nekoliko aodina kupili su ocijal­demokrati u Zagrebu dionice od 5 K za utemeljiti "Pučku tiskaru". Zaludu " Glas Naroda" i dana pita gdi u novci, kad ti ·kare nema? Pala im kap na jezik.

6. U Zagrebu u Petrinjskoj uli ci "K o n­zumna zadruga" u koju u radnici upla­ćivali po 20 kruna dionice, propala je, a članovi morali su plaćati još dugove, i to su počinili njezini gospodari.

7. Kako je bilo a socijal-demokrat kom blagajnom u pl i tu? Dorbiću, odgovori?

8. Ovoa ljeta prohtielo e i ovdje na"im ocial-d emokratima u ;<. ibeniku organizacije,

pa se braća kupila na dogovore. Trebalo je imenovati ča ti, pa doyao red i na bla­aajnika, pa koga će, gledaju i gledaju, ali medju sobom po •tenog ne nalaze, te otidjoše vojim kućam bez da ikome po­dieWe blaaajničku čast.

Sve ov nek ti puče bude do ta, a budi uvjeren, da socijal-demokrati ne !laju za 7 zapovjed božju. Daleko ti, puče nay, toj od ovih narodnih pijavica i propalica u vakom pogledu. Da su ljudi trudili, bi kao

i ti, a nebi čekali - da ih ti hrani·.

Ne ubijaj mo ribu dinamitom! Što je odkrio Besson sa pokusima.

Besson je utvrdio neka nač la, po kojima e može sa stalno ću znati, je li ili nije riba

ubijena dinamitom. Kako mo vidili, dinamit ne djeluje jed­

nako na sve vr ti riba. ajprije poginu i ostanu na mjestu mrtve one ribe, koje u e nalazile blizu mjesta gdje je pr nu la

dinamita; osta le koje su bile podalje, o -tanu o"inute, te ili padaju na dno ili lu­taju na povr"ini ko bez glave.

Ribe što padnu na dno obično padnu na bok, te ako se dižu s ostima uviek nose ranu na boku . Po ovom bi se dalo naslu­titi, da je salpa ubijena dinamitom, nu ova slutnja nije uviek izpravna; nu vakako ako vi"e od jednog komada salapa nosi ranu na boku, mjesto na hrptu, možemo sa gg po sto biti stalni, da je riba ubijena dinamitom .

U nama mora pobuditi op ravdanu sumnju, da je riba ubijera dinamitom i to, što ovakovu ribu većim dielom prodaju ženske i djeca po gradu i kućama u zatvorenim krtolirna i to uz posve niže ciene, nego li o bi čno.

Je li riba donešena na ribarnicu, obično ju je donio koji dječak ili ženska glava niže dobe i to uviek na neke stanovite ate i iz mjesta , u kom nema ribara. Lice ovih malih kri o mčara izgleda ko uplašeno, kad ribu uzimlje u ruku, ruke mu drhću i ne vidi ure da se ribe što prije rie " i, pa ma uz koju cienu. )e li riba ubijena dinamitom donešena na ribarnicu, kad ima i dnwe ribe iste vrsti, tad čujemo onoga te prodaje ribu dinamitom ubijenu, di viče: j oš ovo malo dati ću cine, samo da idjem kući!

Ala ja o nesta! ala čoravi svitu! itd.

PRAVA PUČKA SLOBODA

Vanjski znakovi na ribi, ubijenoj di­namitom.

Izim ovog -: to mo na eli, na ribi ubi­jenoj dinamitom, po istraživanju Be sona, opažaju e jo· i ovi tragovi: Uhvatimo li ribu za glavu i dignem o li ju repom u vis, opaziti ćemo da riba sva ko prebijena pada arno i da nam ni kašnja dva sata, pa ni­kada ne očituje mrtvat:ku ukočenost kao

to j e očituju ribe usmrćene naravnim na­činom.

Pogledamo li oči u mrćenih riba dina­mitom, ont: u bliede i upale, a oko zje­nice opaža se do ta mutan obruč, a same zjenice ko da je nije.

Branče u bliede, a po sredini pokriva ih jedan bliedo-crvenkasti obrub.

Ribari više puta znadu namazati branče krvlju, nu tome e dade lako u trag uči.

Pritisnu li e brančc palcem pr tom, te ako su krvlju namazane, palac će nam o tati krvav.

Nutarnji znakovi. Ako bi na svi ovi vanjski znakovi JO

držali u sumnji, da li je riba ubijena dina­mitom ili ne, upotriebimo još i ove izvide, koje nam preporuča Besson.

Po v to je mrt naglo na tala usljed uzru­janosti živaca, to mjehur pukne, a više i drobna (trbu "na) žila ili o"it. l<o tur je ra­stavljen, tako da vaki članak toji o sebi, ili je pomaknut mje ta uzduž okosnice pokazuje e dosta usirene krvi. Ovo usirenje krvi proiztiče s toga, što se je ista naglo povukla s krajnjih udova i tako po tala neprozirna.

Ako bi nas i ovi znakovi, što mo ih naveli, jo" držali u um nji, tad uzm11nu jednu ili dvije sumnjive ribe i ostavimo ih kuhati, ali tako da uzavru i vriju na tihoj vatri. Dok kod riba, koje nisu ubijene di­namitom, opažamo ko t cielu i bielu, tako da možemo meso jedne i s druge trane otresti, a da nam kost o tane ciela, dotle kod riba ubijenih dinamitom vidimo kosturnu os (kralježnjake) smedje boje, a i ta puca na svakom zglobu. Želimo li dignuti ili otre ti meso nemožemo, jer ono skupa sa kostima i zglobovima odpada.

Kad na ribi opazimo sve ove nutarnje i vanj ke znakove, pada vaki priaovor, svaka sumnja, da riba nije usmrćena dinamitom.

Koja kazan čeka dinamitarde? vaki onaj, te je zate~en da baci ili da

kupi ribu dinamitom ubijenu, biva kažnjen od lučkog ureda na globu od 200 K ili 14 dana tamnice. Ova kazan nije sve. Sud ka"nje vodi iztragu i krivac bude kažnjen ne amo zato, " lo je ubio ribu dinamitom, nego j zato, vto j e po jedovao jednu stvar, koja je pogibeljna za njega i drugoga. ud ga može osuditi godinu ili dvije tamnice. Ovo je po starom zakonu, a po novome ova kazan biti će puno veća, a i teža.

Završne. Kazali mo kako j dinamita pogibeljna

i štetna ribar tvu i ČOVJeku amu. D okaza li smo, koju ogromnu štetu prouzrokuje di­namita po ribar tvo i dinamitarda samo. lznieli smo, kako e riba ubijena dinamitom može razpoznati, a sad čekamo od svih do-adanjih dinamitarda, da e o tave ovog

paklenog red tva, jer je dinamita pravi umet, prava kuga koja vagdano mete na e ribarstvo upropašćuje vaki njcaov na­predak.

St. 3.

Ne obaziremo e na ribarskog stražara, fi­nanciera i žandara, jer smo mi svi, a u prvom redu glavar, pristav, aram baša, rondar. pak i vaki gradjanin dužan, da pazi, dc gleda napredak na· eg ribars tva . va k je od na dužan da prijavi vlasti one, koji radL: na štetu na eg go podar kog napretka. Bu­demo li vi prožeti ovom mi ·ii i budemo li svi ovako radili, na em će ribar tvu a 1

našem blago tanju biti bolje. Rekosmo svoju u najboljoj namjeri, a na korist stvari bez obz1ra.

Naši dopisi. Od kuge, glada, rata i demokrata ..

P o l a č a kraj Benkovca. Naše cio postalo je glasovito po doktoru

Du "anu Begoviću od lanjske godine, kada je imenovao povjerenikom "Pučke Slobode·· seo kog glavara Karla Ku!as p. Ante, koj1 je istodobno i viećnik Benkovačke obćine.

te je lani glasovao da e siroma·nom lieč­

niku povise pri tojbine. Od tou zemana svaka nesreća u na v e selo - mladež neće da luša, !ariji daju loš izgled mladima.

astavilo e je i kod nas družtvo demokrata, a voje · ijelo izabrali krčmu imc Tokića. gla ov1tog demokrata, čiju krčmu narod je prozvao "K u g i n a k u ća". 1 jegovi sinov1 su poznat1 na"oj okolici. Podpredsjednik ytionice .,Kugine kuće" jest Ante Žili( Pavlov, koji je bio u tamnici radi tučnje. ali je ada po tao mlohaviji prist<(a mo dlake, jer mu neki prišapnuo, da bi bilo dobro u tegnuli poreštinu i kovačima. Lanjske god1ne dielili su pilule pod upravom lieč­nika Begovića: Jerko lv\atović, Bobanovic Božo i Tokić Rudolf naprednjaci dakako. jer ih je tako krstio Dr. Begović, i mi lih da im je sve dopušteno pod kapicom na­prednjaštva, ali ove godine drugi liečnik Dr. Kunig, lijepo ti ih je rie"io rečene lužbe. radi njihova poštenja. Da tobože pred svietom pokriju voje poštenje, navalili su lažno po demokratskom evangjelju na re­čenog liečnika, da vriedja narod, jer se je usudio njih riešiti. Ovako stoje stvari. e demokrat ko kolo tupio je i kara Pavao Ivanov eo ki li tono·a, komu je prošlih dana Dr. janko Debelak zabilježio u note, vi-e demokrat kih kreposti, radi kojih jedan je već odputovao iz Pala če, jer je bi o ne­mje"ćanin, a još će e i koji drugi poče"ati. Ovoliko javljamo kroz "Pravu Pučku Slo­bodu", neka vid e na:i eljani, kako je kod nas. ije za ni"ta rekao na· jedan starac: od kuge, glada i lažnih demokrata, o lobodi nas Gospod1ne!

Kako Dr. Smodlaka obećaje, a ne daje. V u č e v i e a u Lečevici , rujna.

Poručuju nam braća težaci iz plita, da je rn odlaka u gladnoj godini 1903. obećao i podpisao dati K 50 gladnoj sirotinji u našoj obćini, kao " to su i drugi dobri lj udi davali, ali da on i ba· ćaća S m o d l a k a p re v a r i o i n e cl a o K 50, v t o j e o b e ća o.

vak e tomu čudi, te propitujemo: je li moguće da je takav naš ćaća, još je tada bio pučki zastupnik?! Ah, ad te znamo: po perju e pozna ptica!

a narod aovo ri: obećanje vet0 dugo­vanje; i prema tomu e i ravna, a derne­krat ki e advokati, rek bi, ne drže samo ove, do li ni po tene rieći.

l. 4.

Pa jo~ hoćete, vi plitski težaci, n a m i z a cr o r e i m pripovjedati ljubav mo dlake, vo jvode demokrata? Zar vi vjerujete u o b e­ć a n j e? 1 eznate li, da ,,a puk govori obe­ćanje ludom radovanje! Vi mislite, da kad b' modlaka postao zastupnik, da bi tada kucnuo blaženi ča . Tek tada bi nado yla prava kuga u naš sabor, a po narod dan ramote i poniženstva. Vi i mi isto bi smo

crJadovali kao i do sada. Je li moguće, da \' i primorci, koji bi morali znati, da je mo­dlaka bio za !upnik i prisjednik na zemalj-kom odboru, pak je sve to baci pod noge,

dana e toliko mučite da ga opet uzdignete, a to amo da e opet s vama naruga?

Dobar želudac i lijepe že lj e jednog demokrata.

l z B e n k o v e a. Orni t amaynje nadridemokrat ke č ete je t

na dalek a voje brbljavosti poznati Peko 1\\iović. Zalazi taj deli ja rado u ela, te za­li evyi grlaycc tan e se raztapati od puste milinje i ljubavi pram bijednom težaku, od čijih ipak janjaca, tukaca pryuta i t. d. ne zazire.

On ne osjeća kako svojim brbljanjem, osobito u polpodnevnoj zanešenosti, očituje

oje lude namje~e. jemu je, da upotrebi trančar ki metež izključivo u svoj vlastiti

interes. Radi toga rado bi usredotočiti u svoju obitelj sve moguće via ti. Ta tko brani njegovome bratu Aleksi zasjesti na načel­

ničku stolicu ... i na zastupničku? Tako naš Pekica u svojoj usijaloj glavi umuje; ali ga priroda nije obdarila po li tičkim nosom, ako i jest prtljastom jezičinom, otkuda mu dotični nadimak "balavac".

* Povjerenik Dra. Smodlake otputovao u

I striju. l z er e t v e.

Pred malo dana odielio se je od svojih istomiyljenika vrhovni povjerenik demo­kratske "Pučke lobode" za Neretvu S t i p a n špiro B e b ić, a to da n a t u p i u l s tr i z a t v or o d 4 g o d i n e rad i u b o j t v a. Branio ga je njegov splitski prorok i to mukte, samo što je morao prodati d v i j e n a j b o l j e z e m l j e z a p o d m i r i t i n j e­k o j e m a l e o d v j e t n i č k e t r o š k o v e. Po eretvi demokrati su u velikoj krbi, da mu nadju do tojna nasljednika.

K u čiće, l 9. rujna l 908. Od 15.-31. pro log mjeseca " Pučka Bla­

gajna" u K u č ići m priredila je analfabetski tečaj. Prednost e je dala članovima " Hr­vatskog Pučkog Kola". U sve je bilo osam pohadjača. Tečaj je uspjeo prilično, a bio bi uspjeo posve dobro, da niesu priečile

sliedeće okolnosti: l) što se je podu čavanje

moralo zbog kratkoće vremena davati svaki dan zasebice, a ne svaki drugi dan ; 2) što su pohadjači bili izključivo težaci, a većinom ! jedinci, pak se suše zbog poljskih i kućnih radja malo i li ništa kod kuće bavili knjigom; 3) što 3-4 pohadjača po 2-3 puta zbog nepredvidjenih razloga morali izostati od po­dučavanja i kašnje sami ili na brzu ruku morali dostići druge, a to je svakako zlo. Trud mje uzaludan, jer se je s najgorim po tiglo bar toliko, da je znao zamrčiti svoje ime. Nastojat će se, da e opet drži tečaj kad bude zr;odnije vrieme po težake.

PRAVA PUČKA LOBODA

Posebni poučni dio "Prave Pučke Slobode".

2. Upljiv šume na čovječje zdravlje.

što više vriedi od zdravlja? i~ta. Zdravlje je izvor svega, matenjalnog blagostanja i du­ševnog bogatstva naroda. Cienimo da od zdravlja većeg si dobra ne možemo želili. Želja nam će se ispuniti. ako ćemo raditi, najprije da zdravlje sačuvamo, pak da ga povratimo, ako smo ga izgubili.

ovinske nam viesti kažu, da je vlada i ove godine započela anti malaričnu akciju, koja će se sistematično izvesti u 239 sela sa 104.286 duša, u području 21 obćfne. Ukupni trošak za ovogodišnju akciju iznosit će do 200.000 K.

Uzmimo da u gornjim selim biti će samo 50 11

10 bolestnih osoba, od kojih svaka će

biti za rad nesposobna za nekoliko dana, po J l< dnevno gubitka usljed nesposobnosti za rad i tro~ak diete, ova sela gube na tome preko pol milijuna kruna na godinu.

Pod imenom "malaria" (močvarna groznica) razumijeva se bolest, koja se drži onoga mjesta, gdje se je pojavila, dakle en d emične bolovanje.

jo se pravo nezna, da li su klice ove bolesti bakterije ili su proizvodi bilinske tru ­leži, samo je dobro poznato, da se ova bolest drži močvarnih mjesta i predjela, koja su poplavi izvržena.

Opaža . se da malarija utječe na nemoč­varna mjesta gdje neima šume. Talasanje zraka nosi sobom štetne uzroke, koji se u močvari racljaju dalje u golim predjelima, nego li u obra ćenu.

Kad bi šume obstajale, u takvim mjestima bi se prištedio trošak l i ečenja, te bi korist­nije bilo uložiti za presušavanje močvara, te takovo mjesto spasiti od vjekovita zla. Šuma djeluje u obće na zdravlje pučan tva čisteći

zrak od štetnih primjesima, i stoga su mjesta zdravija gdje ima šume, nego li ona gdje ih neima.

Mnogi će možda zapitati, kako to, je li to moguće? i slično.

Evo ti dragi č itatelju, kako šuma dieluje na čovječje zdravlje .

Dišu ljudi, dišu životinje, a vi znamo, da bez disanja neima života. e jesti i ne piti možemo jedan i više dana, ali ne disati ne možemo ni jednoga sata. Ne imati zraka za disanje, reći će urhrieti.

Odrasao čovjek da hne u minuti popriečno osamnaest puta ako mirno sjedi. Ide li brzo, penje li se uz brdo, trči li, diže li što tež­koga, diše brže. Svaki put kad dal111e, usiše u pluča pol litre zraka po prilici, a toliko i izdahne. Kod toga neizprazne se posve pluća nikada, u njima je uviek jedna do dvie litre zraka. Ova se zaliha zraka u plućima nepre-tano mienja.

jesti i pili čovjek može manje ili više, nu da će manje da će manje ili više disati, toga e ne treba bojati; taj posao obavlja tielo

mimo njegovu volju. Sve što volja u tom poslu može učiniti je t, da potraži mjesto, gdje je dobar, zdrav zrak, t. j. zrak u kojem ima dosta kisika a ne odviše ugljične kiseline,

amo takav je zdrav. aš obični zrak sastoji se od 20"/o kisika

i 79% dušika ; osim toga irna u njemu nje to vodene pare i ugljične kiseline.

Dušik u zraku ko ri stan je zato, jer e kisik

Br. 22.

' njim razriedi; sam kisik ne valja za disanje, jer je prejak. Svieća bi u čistom kisiku odmah izgoriela, isto tako i život se u njem istroši.

(1 astavit će se).

Vi esti. t Dr. Stjepan pl. Miletić. Ovaj zna­

čajni i požrtvovni hrvatski rodoljub umrao je ovih dana u tudjini , kamo je bio pošao, da nadje lieka svomu poremećenornu zdravlju. Priznati književnik i pjesnik, uzorni rodoljub, premda je bio . pravoslavne vjere osjećao se je Hrvatom . i uživao je štovanje svih Hrvata bez razlike stranaka. Bio je višegodišnja duša hrvatskog kazališta u Zagrebu. Kroz to raz­doblje podigao je bio hrva.tsko kazalište na takovu visinu, da su nam i mnogi napredniji narodi zavidjali. Bio je prvim vrhovnim sta­re'inom svih hrvatskih sokolski h družtava.

Sokolskoj ideji Miletić je do zadnjega dana vjeran ostao, pak danas, kad tužna Hrvatska jadikuje i nariče za velikim gubitkom, i mi kličemo : Slava!

Parobrod "Jadran". U ponedjeljak je došao prvi put u splitsku luku o ki ćen bar­jacima prvi parobrod novoga družtva "Ja­dran " , koji je stigao iz Englezke. Krcat je ugljenom za Solin, gdje će imati navalj ce­menta za Trst. Dnevom 6. doj. listopada započimlje redovitu plovidbu. Jučer su ute­meljitelji ovog domaćeg hrvat kog družtva namjestili agencije za Dalmaciju. Radošću

doznajemo, da hrvatsko družtvo "Jadran" nalazi veobćeg odziva u pokrajini. Sva glavnica za nabavu prvog i drugog paro­broda već je pokrivena.

Prigovori i odgovori. Jure Kapić sam sebi daje po nosu.

Svakomu je poznato, ela se jure Kapić po­korno ulagivao misnicirna, u velike hvalio njihovo rodoljublje i požrtvovnost, a to sve Li svrhu, da on sam crpi korist od "Pučkog Lista", koga su širili misnici i u njemu su­radjivali. Danas je Juri dobro, pa on ok renuo led ja svima i proti svima. U zadnjem "Pučkom Listu" kaže, kako se njegovo plemenito srce gru ti kad misli, da irna ljudi, koji gaze za­danu rieč, pa kliče: "Sramota je reći, pa poreći". Kad je ovo pisao sigurno nije mislio kako je on svojim dobročinitelj ima vratio nemilo za drago. Da je na to pomislio, kudio bi sebe više nego drugog. Ali žutobrki jure irna običaj drugomu stavljati ogledalo pred oči, tudja djela rešetali amo da bedaci mi le na njega kao na kakovog andjela. \i medjutim, koj i ne mislimo njegovom glavom, nego svojom vidimo u onoj sramoti njegovu divnu neharnost, i kad je onako druge o išao, da je najvećma sebi dao po no u. Pa neka mu bude!

Nagradjuju se oni, koji ne pišu za puk. Ćitamo u "Smotri" da je ministarstvo dalo 1000 K pokrajinskom poljodjelskom vieću u Zadru, da ih razclieli kao nagradu surad­nicima "Gospodar kog Viesnika". Poyto se u "Gospodarskom Viesniku" 'piše skroz i skroz narodu nerazumljivim jezikom, mi bi predložili, da se ono 1000 K udieli glav­nim uradnicirrra i uredniku "Gospod. Vie­sn ika" , da se za 3-4 mjeseca presele u Bukovicu ove zime i tu nauče kako puk govori i onako da pišu.

Hrvatska Tiskara (Dr. Krstelj i drug) - Šibe'nik